Bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović dostavio je juče tužilaštvu u Beogradu informaciju da su njegovi saradnici, u drugoj zemlji „locirali svješteno lice Srpske pravoslavne crkve koje je učestvovalo u prikrivanju slučajeva pedofilije i seksualnog zlostavljanja u okviru SPC“. - Premještanje takvog lica ne može biti izvršeno bez odobrenja crkvene vlasti, odnosno Sinoda SPC kojim predsjedava patrijarh, što implicira da je o tim radnjama morao postojati nivo znanja na najvišim instancama. Takođe, kao što smo već razgovarali, takva vrsta premještanja nije moguća bez logističke podrške elemenata bezbjednosnog sistema Srbije koji djeluju van zakonskog okvira, a za koje se smatra da su povezani sa predsjednikom Republike, gospodinom Aleksandrom Vučićem – piše u Jovanovićevom obavještenju dostavljenom tužilaštvu. <h2>NEĆE ODUSTATI</h2> Istakao je da se „radi o licu koje raspolaže detaljnim informacijama o širem krugu pojedinaca iz redova svještenstva i episkopata koji su bili uključeni u podvođenje maloljetnih lica na teritoriji: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i drugih država“. - S obzirom na to da, po mom uvjerenju i iskustvu, institucije policijskog, pravosudnog i bezbjednosnog sistema u Srbiji štite pojedince za koje se sumnja da su izvršioci najtežih krivičnih djela nad djecom u okviru SPC, smatram svojom obavezom da nastavim da ukazujem na ovaj skandal i da doprinesem njegovom razotkrivanju na svim nivoima uključujući diplomatski i međunarodni – naglasio je Jovanović u aktu dostavljenom tužilaštvu. Poručio je da će se potruditi „da sa potpunim pravom Srbiji i SPC“ nanese „što teži udarac i što veću štetu, kako u diplomatskom, tako i na svakom drugom nivou“. - Očekujem da će istraga Tužilaštva, kao i međunarodnih organa poput Interpola, u vezi sa informacijama o kojima sam svjedočio - uključujući i slučaj ubistva maloljetnog lica u manastiru SPC, kojem je prethodilo seksualno zlostavljanje doprinijeti da se zdrav dio tužilaštva odlučnije suprotstavi počiniocima i saučesnicima unutar SPC – istakao je Jovanović. Podsjetio je tužilaštvo da je učestvovao u stvaranju svjetskog registra osoba povezanih sa pedofilijom i seksulnim zlostavljanjem u vjerskim zajednicama pravoslavne orijentacije. - SPC učestvuje sa 21,3 procenata odmah iza Ruske pravoslavne crkve, za sada, a procenat će uskoro biti još veći – upozorio je on u dopisu Tužilaštvu. Istovjetno obavještenje proslijedio je i Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije, kao i Bezbjednosno-informativnoj agenciji. <h2>ZNAČAJNO PRIZNANJE</h2> Jovanović je danas međunarodno priznati aktivista koji se bori protiv pedofilije u Crkvi Srbije, generalni je sekretar Saveza hrišćana Hrvatske, a u novembru mu je stiglo i priznanje od ugledne američke Fondacije Džon Templton, organizacije koja podržava osobe koje daju doprinos afirmaciji duhovne strane života. Ova fondacija ljetos je godišnju nagradu, vrijednu milion i po dolara, dodijelila vaseljenskom patrijarhu Vartolomeju za doprinos zaštiti životne sredine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208191252_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251208191252_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764" data-rendition-name="original" width="1024" height="575" loading="lazy" alt="Patrijarh Vartolomej"><figcaption>ĆUTI O DOKAZIMA: Patrijarh Vartolomej(Photo: Crkva Srbije)</figcaption></figure>  - Džon Templton Fondacija u svom pismu izrazila je zahvalnost za trud, hrabrost i predanost koju ulažem u podršku preživjelima. Napisali su da se moj glas čuje, da su moja pisma primljena i da moj rad ima vrijednost - kazao je Jovanović u novembru za Portal ETV. Iskazao je zadovoljstvo što je priznanje za njegov angažman stiglo od jedne od najuglednijih svjetskih humanitarnih organizacija, ističući da je to potvrda da se njegovi apeli za pravdu i brigu o preživjelima zlostavljanja – čuju. Istakao je, međutim, i nezadovoljstvo što je vaseljenski patrijarh ove godine bio nosilac godišnje nagrade ove fondacije ističući da „problem nastaje kada se briga za životnu sredinu pretvori u moralnu medalju koja prikriva tišinu o tragedijama koje se dešavaju unutar duhovnih institucija“. - Kako se može govoriti o iscjeljenju planete, a ne govoriti o iscjeljenju ljudi? Kako se može štititi svijet, a ne štititi dijete? Kako se može govoriti o svetosti Božjeg stvorenja, a ne stati uz one koji su bili povrijeđeni rukom onih koji predstavljaju Boga? To je duboka etička nedosljednost, rana koja stoji između moralnog učenja i moralne prakse – kazao je Jovanović. On i aktivisti nekoliko međunarodnih organizacija ljetos su u otvorenom pismu poručili da se „ne može patrijarh Vartolomej slaviti zbog liderstva u oblasti zaštite životne sredine, a istovremeno ignorisati žene i djecu koji doživljavaju seksualno zlostavljanje i trpe traumu pod njegovim duhovnim autoritetom“. U Crnoj Gori je, u maju 2021. godine, štampano prvo izdanje Jovanovićeve knjige „Ispovest kako smo ubili Boga“, u kojoj piše o zločinima episkopa Crkve Srbije.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208191252_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251208191252_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Jovanovićeva knjiga - svjedočanstvo brutalnih zločina u Crkvi Srbije"><figcaption>Jovanovićeva knjiga - svjedočanstvo brutalnih zločina u Crkvi Srbije</figcaption></figure>  On je i crnogorskom tužilaštvu dostavio dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju ovih zločina u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije. Tvrdi da posjeduje dokaze da je sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao sa episkopima u zataškavanju seksualnog zlostavljanja i navodnih slučajeva podvođenja maloljetnika u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe. Jovanović je, kako smo ranije pisali, poslije višegodišnje borbe uspio da internacionalizuje svoju bitku protiv seksualnih predatora u Crkvi Srbije i onih koji ih prikrivaju - imao je izlaganja u Ujedinjenim nacijama, Evropskom parlamentu, kao i na brojnim međunarodnim konferencijama.

Kaćuša Krsmanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Jovanović kategoričan - institucije Srbije štite pedofile u Crkvi Srbije

Bivšem svješteniku Crkve Srbije, međunarodno priznatom aktivisti za borbu protiv pedofilije u ovoj vjerskoj zajednici, generalnom sekretaru Saveza hrišćana Hrvatske Bojanu Jovanoviću stiglo je priznanje od Fondacije Džon Templton iz Sjedninjenih Američkih Država, organizacije koja podržava osobe koje daju doprinos afirmaciji duhovne strane života, a koja je ljetos godišnju nagradu, vrijednu milion i po dolara, dodijelila vaseljenskom patrijarhu Vartolomeju za doprinos zaštiti životne sredine.&nbsp; - Džon Templton Fondacija u svom pismu izrazila je zahvalnost za trud, hrabrost i predanost koju ulažem u podršku preživjelima. Napisali su da se moj glas čuje, da su moja pisma primljena i da moj rad ima vrijednost – kazao je Jovanović za Portal ETV. Podsjetio je da priznanje stiglo od jedne od najuglednijih svjetskih humanitarnih organizacija, te da je ono potvrda da se njegovi apeli za pravdu i brigu o preživjelima zlostavljanja – čuju.&nbsp; - Ironično, upravo ta ista organizacija ove godine dodijelila je nagradu jednom od najuticajnijih duhovnih vođa svijeta, Vaseljenskom patrijarhu, za doprinos očuvanju životne sredine – podsjetio je on. Kategoričan je da je to paradoks koji je nemoguće zanemariti.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119121148_b860311a34bf1565535da6058c52249e45ea6bbb8f60d5c64226bddea697cd7b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119121148_b860311a34bf1565535da6058c52249e45ea6bbb8f60d5c64226bddea697cd7b" data-rendition-name="original" width="1080" height="908" loading="lazy" alt="Fondacija Templton dala podršku i priznanje Jovanoviću"> <figcaption>Fondacija Templton dala podršku i priznanje Jovanoviću</figcaption> </figure>  - Nagrada je dodijeljena za brigu o Zemlji, ali ne i za brigu o onima koji na toj Zemlji rastu najranjiviji - djeci. Za travnjake, vode, šume i okeane, ali ne i za djecu čiji su životi obilježeni zlostavljanjem onih koji bi trebalo da ih štite. Nema ničeg pogrešnog u tome da se slavi briga za prirodu. Naprotiv, to je civilizacijska dužnost. Problem nastaje kada se briga za životnu sredinu pretvori u moralnu medalju koja prikriva tišinu o tragedijama koje se dešavaju unutar duhovnih institucija. Kako se može govoriti o iscjeljenju planete, a ne govoriti o iscjeljenju ljudi? Kako se može štititi svijet, a ne štititi dijete? Kako se može govoriti o svetosti Božjeg stvorenja, a ne stati uz one koji su bili povrijeđeni rukom onih koji predstavljaju Boga? To je duboka etička nedosljednost, rana koja stoji između moralnog učenja i moralne prakse – kategoričan je Jovanović. Upravo zato, isitiče on, taj paradoks postaje još jasniji: ako naš glas može biti prepoznat, kako onda glasovi djece još uvijek ostaju neshvaćeni, neprepoznati ili zanemareni? - Ovo nije napad na pojedinca, niti na instituciju. Ovo je poziv na dosljednost. Ako je neko dovoljno veliki da prima svjetske nagrade, onda je dovoljno velik i da preuzme odgovornost. Ako može govoriti o klimatskim promjenama, može govoriti i o zlostavljanju. Ako može štititi planetu, može štititi i dijete. Jer planeta se može obnoviti, ali dijete koje je pretrpjelo zlo nosi svoje ožiljke cijelog života – poručio je Jovanović. Priznanje koje je dobio od svjetski priznate Fondacije Jovanović ne doživljava samo kao lični uspjeh i satisfakciju, već smatra da je to „priznanje svima koji se bore za istinu, za bolju budućnost i za ozdravljenje onih koji su najviše povrijeđeni“. - Posebno je važno istaći da ovo priznanje obuhvata i rad Udruge Savez hrišćana Hrvatske, čiji tim neumorno podržava preživjele i zagovara njihove glasove u društvu. Ponosan sam što smo zajedno prepoznati za našu posvećenost, hrabrost i dosljednost u borbi za prava i zaštitu najranjivijih – naglasio je on.&nbsp; U pismu Fondacije, dodaje, piše da se njihov glas čuje, ali on poručuje da su „najvažniji glasovi preživjelih, glasovi koji predugo odjekuju samo u tišini“. - Sve dok se odrasli skrivaju iza nagrada, a djeca iza tišine, svaka medalja ostaje nedovršena, svaka čast polovična i svaka nagrada moralno upitna. I upravo u tom paradoksu - između brige za travu i brige za čovjeka počinje borba za istinsku pravdu. Jer, tek kada zaštitimo najslabije među nama, moći ćemo reći da smo zaštitili i svijet u kojem živimo – poruka je Jovanovića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119121148_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119121148_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764" data-rendition-name="original" width="1024" height="575" loading="lazy" alt="Patrijarh Vartolomej"> <figcaption>Patrijarh Vartolomej(Photo: Crkva Srbije)</figcaption> </figure>  On je oštro reagovao i ljetos kada je prestižna svjetska nagrada dodijeljenja patrijarhu Vartlomeju ističući da „zeleni patrijarh“ prima priznanje za zaštitu planete, a ćuti na zlostavljanje djece i žena u pravoslavnim crkvama“. Tada se obratio i patrijarhu upozoravajući ga da ignoriše pozive preživjelih koji su zlostavljani u objektima pravoslavnih crkava. Ne može se patrijarh Vartolomej slaviti zbog liderstva u oblasti zaštite životne sredine, poručili su tada Jovanović i nekoliko organizacija i aktivista u otvorenom pismu, a istovremeno ignorisati žene i djecu koji doživljavaju seksualno zlostavljanje i trpe traumu pod njegovim duhovnim autoritetom. Jovanović je tada podsjetio da je više puta pisao vaseljenskom patrijarhu s molbom „da prepozna patnju žrtava i podstakne reforme“, ali da nikada nije dobio odgovor. - Samo tišina – istakao je Jovanović, uz konstataciju da „ova tišina u lice trauma, dokumenata i svjedočanstava, nije samo pastoralni propust - ona je teološki skandal“. Jovanović je nedavno u Turskoj predao novo pismo patrijarhu Vartolomeju u kojem je zatražena podrška Vaseljenske patrijaršije „osnivanju alternativnih i obnovi vjerskih organizacija koje su nepravedno utopljene u monstruozni konstrukt SPC, a koje su istorijski, kulturno i duhovno činile okosnicu autentične duhovnosti naroda Balkana - uključujući obnovu nacionalnih pravoslavnih crkava u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i drugim zemljama gdje SPC djeluje kao vjerski hegemon“. U maju 2021. godine u Crnoj Gori je štampano prvo izdanje Jovanovićeve knjige „Ispovest kako smo ubili Boga“, u kojoj piše o zločinima episkopa Crkve Srbije. On je crnogorskom tužilaštvu dostavio dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju ovih zločina u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije. Tvrdi da posjeduje dokaze da je sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao sa episkopima u zataškavanju seksualnog zlostavljanja i navodnih slučajeva podvođenja maloljetnika u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119121148_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119121148_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Jovanovićeva knjiga svjedočanstvo o zločinima u Crkvi Srbije"> <figcaption>Jovanovićeva knjiga svjedočanstvo o zločinima u Crkvi Srbije</figcaption> </figure>  Jovanović je poslije višegodišnje borbe uspio da internacionalizuje svoju bitku protiv seksualnih predatora u Crkvi Srbije i onih koji ih prikrivaju - imao je izlaganja u Ujedinjenim nacijama, Evropskom parlamentu, kao i na brojnim međunarodnim konferencijama.

Portal ETV

Jovanović: Paradoks nagrade - briga za Zemlju, ali ne i za djecu

U dvorani „Napredak“ u Zagrebu održana je međunarodna konferencija posvećena jednoj od najmračnijih tema postjugoslovenskog prostora – nestalim bebama, a događaj je organizovao Savez hrišćana Hrvatske. Kako je saopšteno, konferencija je okupila roditelje, stručnjake i istraživače iz regiona, odlučne da otkriju istinu koju sistemi decenijama prikrivaju. <h2>&nbsp;PRIKRIVANJE ISTINE</h2> U uvodnom obraćanju, ističe se u saopštenju, predsjednik Saveza mr Damir Katulić naglasio je da istina o nestalim bebama prevazilazi nacionalne i vjerske granice, to je, kazao je on, pitanje savjesti čitavog društva. - Konferenciji su prisustvovali i brojni roditelji čija su djeca nestala neposredno nakon rođenja, a njihova svjedočenja odjekivala su salom kao bolni podsjetnik da borba nije završena – piše u saopštenju. Među govornicima iz Srbije bili su Ana Pejić, majka nestalog đeteta i osnivačica Udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine, dr Gordana Radelić, majka nestalog đeteta, te prof. dr Goran Belojević, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu. Dan prije ove konferencije, dodaju u saopštenju, 29. oktobra u Londonu je troje stručnjaka iz različitih oblasti predstavilo naučni rad o otmicama beba na prostoru bivše Jugoslavije, čime je tema prvi put dobila i naučni temelj.&nbsp; - Taj trenutak mnogi nazivaju prekretnicom, jer borba roditelja od tog dana više nije samo vapaj, već argumentovana, dokumentovana istina – saopšteno je nakon Konferencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_162524f9cfef83e8a4825d54685b7920656b852a5b0aa07717adb353960b6314.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025110307110_162524f9cfef83e8a4825d54685b7920656b852a5b0aa07717adb353960b6314" data-rendition-name="original" width="1042" height="496" loading="lazy" alt="Sandi Dizdarević"> <figcaption>Sandi Dizdarević</figcaption> </figure>  Putem video-bima obratio se i profesor kriminalističke psihologije Sandi Dizdarević, član međunarodnog istraživačkog tima koji učestvuje u pronalaženju nestalih beba.&nbsp; - Njegove riječi, izrečene s oprezom ali odlučno, potvrdile su ono što roditelji već dugo znaju – istina postoji, ali se sistemski prikriva – piše u saopštenju. Podsjećaju da je nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u Srbiji usvojen zakon koji, kako poručuju roditelji, nije donio pravdu, već pokušaj zataškavanja.&nbsp; Majke iz Hrvatske su se, poput majki iz Srbije, obratile istom sudu i dobile presudu u svoju korist.&nbsp; - Ana Pejić je u Zagrebu izrekla rečenicu koja je odzvanjala poput zavjeta: „Nemojte dozvoliti da majke Hrvatske prođu kao majke Srbije. Ispunite presudu, dajte nam odgovor - gdje su naša djeca“ – poručila je ona. <h2>&nbsp;DAVID PROTIV GOLIJATA</h2> U saopštenju se naglašava da je posebno emotivan trenutak tokom konferencije bio kada je jedan od očeva objavio da je, vjerovatno, pronašao svog sina.&nbsp; - To nije bio samo trenutak emocije - to je bio trenutak sudara dvije sile: roditeljske vjere i sistemske tišine. Borba ovih roditelja, koja traje više od tri decenije, više se ne može opisati kao epska. Ovo je biblijska borba Davida protiv Golijata – borba malih, golorukih ljudi protiv nevidljivog, hladnog sistema moći. David danas nema praćku ni kamen, već dokumenta, presude, DNK analize i glas koji više niko ne može ućutkati. Golijat više nije vojnik, već birokratski zid, lažna dokumentacija, izgubljeni spisi i institucije koje ćute. Ali istorija nas uči: Golijat uvijek djeluje nepobjedivo – sve dok David ne ustane. Ti roditelji jesu taj David. I dok im svijet okreće leđa, oni ne odustaju. Dok institucije odlažu, oni ne prestaju. Dok vlasti traže načine da zataškaju, oni traže samo jedno - istinu i ime svog djeteta – naglašava se u saopštenju koje je Portalu ETV dostavio sekretar Saveza hrišćana Hrvatske Bojan Jovanović. Njihova borba, dodaje se, nije politička, nije nacionalna, nije vjerska, već borba za osnovni smisao postojanja – za istinu, za pravdu, za dijete koje je negdje, možda još živo, možda izgubljeno u nečijem tuđem životu. - U vremenu kada su mnogi pristali na ćutanje, ovi ljudi su izabrali da govore. I zato ova borba nije samo hrvatska, srpska, ni regionalna – ona je ljudska. Ona prevazilazi granice, zakone i sisteme, jer dodiruje ono što nijedna vlast ne može kontrolisati: ljubav majke i oca prema djetetu koje traže. Istina je krenula. I neće stati dok posljednje ime ne bude izgovoreno, dok posljednje dijete ne bude pronađeno i dok pravda ne nadvlada strah – zaključeno je u saopštenju, Konferenciju u Zagrebu pratila je državna njemačka televizija, koja, kako je Portalu ETV kazao Jovanović, priprema dokumentarni serijal od šest epizoda, čime slučaj nestalih beba ulazi u evropski medijski i istraživački fokus. Sljedeća konferencija, u organizaciji Saveza hrišćana Hrvatske, biće održana u Bosni i Hercegovini, a već se planira i nova – u Crnoj Gori. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_11ad3163e117336a23a2f938af0e9dcfc1e38846315bd821920539d860b5a729.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025110307110_11ad3163e117336a23a2f938af0e9dcfc1e38846315bd821920539d860b5a729" data-rendition-name="original" width="770" height="513" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"> <figcaption>Bojan Jovanović(Photo: Al Jazeera)</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;TRGOVINA BEBAMA</h2> Tema nestalih beba iz porodilišta u nekadašnjoj SFRJ decenijama je aktuelna u Srbiji, a pokrenuta je i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Hiljade žena tvrde da su njihove bebe bile žrtve trgovine ljudima. Majkama je saopštavano da su im bebe umrle, a one su završile u dobro razrađenom i širokom lancu trgovaca ljudima i prodavane su. Dojčevele objavio je 2019. godine priču muškarca iz BiH koji tvrdi kako mu je ljekara Ginekološke klinike Kliničko-bolničkog centra Zvezdara u Beogradu 1998. godine u prostoriji punoj novorođene djece rekao da odabere jednu bebu.&nbsp; - Biraj - tvrdi Marko Ivić da mu je rekao ljekar.&nbsp; On i supruga decenijama žive i rade u Njemačkoj, ali nijesu mogli da imaju djecu, pa su se odlučili na usvajanje. - Željeli smo usvojiti napušteno dijete iz sirotišta. Igrom slučaja upoznao sam čovjeka iz Bugojna koji mi se predstavio kao Dragan i on mi je kazao da ima rješenje za mene u Beogradu. Otputovali smo u Beograd i jako sam se iznenadio kada mi je rekao da parkiramo vozilo pored porodilišta. Mislio sam da ćemo otići u sirotište - ispričao je Ivić 2019. za Dojčevele. Medicinska sestra mu je dala bijeli mantil i sa ljekarom je krenuo u obilazak porodilja, a dodirivanje kreveta trebalo je da bude znak doktoru koja porodilja liči na njegovu suprugu. - Pitao me kako izgleda moja žena, a ja sam odgovorio da je crnka. Poslije me je odveo u boks sa bebama i rekao mi da izaberem bebu. Doslovno mi je rekao: „Biraj“. Rekao je da se po djetetu plaća 10.000 DEM, a ako želim blizance, onda 15.000 DEM, da će sve papire srediti kao da je moja žena rodila. Čak mi je govorio da i mojim njemačkim prijateljima, ali i našim ljudima, kažem da u tom porodilištu mogu dobiti dijete ako to žele. Kada je to govorio, predstavljao se kao veliki humanista, jer su to, navodno, djeca iz siromašnih porodica ili studentkinja koje nijesu znale što bi s njima. Znao sam da to nikako ne može biti u redu. Rekao sam da ću razgovarati sa ženom i otišao – ispričao je Ivić, koji je sa suprugom odlučio da neće uzeti bebu iz tog porodilišta. Odlučio je da progovori kada je 2017. na jednoj reginalnoj televiziji vidio prilog o nestalim bebama, a govorile su đene iz Udruženja nestalih beba Srbije.&nbsp; - Supruga i ja gledali smo tu emisiju i ja sam samo kazao: Ane moja, to smo mi mogli biti. Mi smo mogli to ukradeno dijete kupiti. Mi smo mogli biti kupci. Ostali smo šokirani. Vidio sam te majke i rekao da neću ćutati – ispričao je on 2019. U Beogradu je, na poziv majki iz ovog udruženja, svjedočio o svom iskustvu. - Trgovina bebama je bila sistemski organizovana u lancu ljekata, preko matične službe centara za socijalni rad i policije. Očito su te strukture i danas jake – rekla je 2019. Ana Pejić za Dočevele. Prije dvije godine snimljena je i mini serija „Kalup“ na osnovu svjedočanstava roditelja nestalih beba.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_74dac77071bf15e7b04839edb157a01ecbc1f97b45603cee9118b22fec9bff6c.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025110307110_74dac77071bf15e7b04839edb157a01ecbc1f97b45603cee9118b22fec9bff6c" data-rendition-name="original" width="621" height="502" loading="lazy" alt="Ana Pejić"> <figcaption>Ana Pejić</figcaption> </figure>  Prvi put i majke iz Hrvatske progovaraju i tvrde da su im djeca oteta. Nedavna vijest o majci koja je nakon 40 godina u Srbiji pronašla svog sina za kojeg su rekli da je umro tijekom porođaja, samo potvrđuje da su se u tim godinama događale nevjerojatne stvari. Sve žene s kojima je razgovarala ekipa emisije Provjereno, imaju gotovo identičnu priču - uredan porođaj nakon kojeg je u prvim danima sve bilo u redu. Odjednom se stanje pogoršava, nastaju komplikacije s bebom zbog koje djecu premještaju u druge bolnice. Čak i druge gradove. Prije tri godine u Srbiji je odjeknula vijest da je majka, kojoj je nakon porođaja saopšteno da je beba umrla, pronašla svoga sina poslije 40 godina. On je usvojen, takođe, u Srbiji. U potrazi za sinom pomoglo joj je Udruženje za istinu i pravdu o bebama. DNK analiza potvrdila je njihovu kevnu vezu. Prema istraživanju Ane Pejić u bivšoj Jugoslaviji, kasnije i u državama nastalim iz nje, u razdoblju od 1960. do 2003. iz porodilišta je ukradeno pola miliona đece.

Ana Pejić: Dajte nam odgovor - gdje su naša djeca

Tema seksualnog zlostavljanja unutar vjerskih zajednica pravoslavne orijentacije u regionu i šire dugo je bila taboo. U Crnoj Gori je to dodatno osjetljiva stvar jer se Srpska pravoslavna crkva (SPC) doživljava kao politički faktor. Zato se, kaže u intervjuu za Televiziju E Bojan Jovanović, bivši sveštenik SPC, danas generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske, odlikovanje Amfilohiju tumači kao politička poruka u kontinuitetu saradnje države i crkve.
U Crnoj Gori, kaže, žive oni koji su bili organizatori seksualnih zlostavljanja unutar SPC. Sveštenik, koji je uhapšen u Beogradu sa filmovima u kojima se prikazuje kako episkop SPC seksualno opšti sa maloljetnikom, sada služi u Crnoj Gori.
- I vašoj djeci pripovijeda o hrišćanstvu, ljepoti vjere, krsti, predaje im vjeronauku. To je apsurd. U toku te istrage prikupili smo i druge dokaze i druge svjedoke. Mnogi putevi vode do sadašnjeg takozvanog mitropolita Joanikija i nadam se da će uskoro svi odgovorni sjesti pred policijske organe i reći ono što znaju - tvrdi Jovanović.
TVE: &nbsp;Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno je odlikovao mitropolita Amfilohija Radovića najvišim državnim odličjem. U otvorenom pismu Milatoviću upozoravate, između ostalog da je Amfilohije Radović dugi niz godina prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika po manastirima. Pominjete Cetinjski manastir i manastir Dajbabe. Zbog čega ste se odlučili da to uradite i kakve dokaze imate za to što govorite u otvorenom pismu?
Jovanović: Ove godine sam napisao preko 200 tekstova na temu Srpske pravoslavne crkve (SPC) i ti tekstovi su objavljeni od Njujork Tajmsa pa do Australije, davao saopštenja za 30 medija, od čega su 16 u Sjedinjenim Američkim državama, u Austriji, Njemačkoj i tako dalje. Ovo pismo upućeno gospodinu Milatoviću nijesam napisao radi neke lične afirmacije, već isključivo zbog moralne obaveze. Odluka da se Amfilohije Radović posthumno odlikuje najvišim državnim odlikovanjem bila je udarac na mnoge žrtve koje su decenijama pokušavale da progovore. Radi se o čovjeku koji je godinama imao vrhunski autoritet u SPC i koji je prema svjedočanstvima, koje sam prikupio od strane sveštenika i žrtava, prikrivao slučajeve pedofilije, podvođenja i seksualnog nasilja u manastirima. Naveo sam Cetinjski manastir i manastir Dajbabe, međutim to nije sve, ima toga još o čemu ćemo pričati. Konkretno sam spomenuo manastir Dajbabe, tu je pokojni iguman Teodosije dovodio momke tu sam bio dvorski đakon, tako da je to jedan od primjera za koje sam siguran da se desio, da ne pričamo o istrazi u Cetinjskom manastiru koja je takođe kasnije vođena. Dokazi o kojima govorim nijesu senzacionalni, postoje svjedočanstva bivših sveštenika, sadašnjih sveštenika, izjave žrtava, postoje zapisi sa komisija koje su vođene i koje su služile za razotkrivanje svih tih stvari, međutim, institucije nažalost nijesu nikada to procesuirale. Dio tih informacija već je objavljen u međunarodnim dokumentarnim filmovima, koje emitovao BBC na srpskom, Al Jazeera Balkans i druge. Tema seksualnog zlostavljanja unutar vjerskih zajednica pravoslavne orijentacije u regionu &nbsp;i šire dugo je bila taboo tema, u Crnoj Gori je to dodatno osjetljiva stvar jer SPC se doživljava kao politički faktor, zato se i odlikovanje Amfilohiju tumači kao politička poruka u kontinuitetu saradnje države i Srpske pravoslavne crkve.
TVE: Jeste li očekivali bilo reakciju predsjednika Milatovića na vaše otvoreno pismo, ali i na apel desetina nevladinih organizacija da ne dodjeljuje odlikovanje Amfilohiju Radoviću i ako nijeste zašto?
Jovanović: Iskreno da vam kažem, ja to pismo nisam napisao da očekujem neku reakciju. Znao sam da će bilo kakva reakcija da izostane. Gospodin Milatović je svjestan političke težine odnosa sa crkvom i nadam se makar da će ga savjest natjerati da pocrveni i da shvati da ćutanje o zločinima ne znači pomirenje, već produžava patnju samih žrtava. Ipak izostanak bilo kakve reakcije pokazuje da vlast još nije spremna da se suoči sa odgovornošću u crkvenim institucijama i sa zločinima u njima. Gospodin Milatović je pristao da balansira između građanskog i tradicionalnog dijela biračkog tijela i kritika SPC mogla bi da ga politički oslabi, što njemu apsolutno ne ide u prilog, pa se nažalost odlučio za tišinu. Međutim, to produbljuje nepovjerenje civilnog sektora prema državnim institucijama. Prije dvije godine sam gospodinu Milatoviću uputio pismo, poslije jednog samita koji je organizovala nevladina organizacija Eka global iz Sijetla, koji je održan u Rimu, Vatikanu, Ujedinjenim nacijama u Ženevi i Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu. Uputio sam molbu da mu pošaljemo zaključak koji je sertifikovan od strane američkih advokata, a u čijem stvaranju su učestvovali i građani Crne Gore. Nikada nije odgovorio ne na zahtjev, nego na molbu. Tako da ne očekujem ja za sada ništa da će državni organi ne samo Crne Gore, nego bilo koje &nbsp;države u okruženju da pokrenu nešto dok ne budu na to primorani.
TVE: U otvorenom pismu takođe pišete da je Interpol otvorio istragu o pedofiliji i ubistvu djeteta u manastiru Srpske pravoslavne crkve i da mnogi, "putevi i putići vode u Crnu Goru“. Gdje i do koga vode ti putevi?
Jovanović: Prije nekoliko mjeseci, posle dugogodišnje borbe i kucanja na mnoga vrata, dobio sam poziv da dođem u policiju u Beogradu, gdje danas živim. Oni su me pitali da li znam zašto sam došao i ja sam rekao da ne znam, rekli su mi da su me zvali po nalogu tužilaštva, da je Interpol pokrenuo istragu o pedofiliji u SPC i ubistvu djeteta u manastiru te crkve. Svjedočio sam tri sata i 15 minuta, dobio sam pohvale od policijskih organa za iznalaženje dokaza, istrajnosti i sami su rekli da je to bio policijski posao, a ne posao jednog sveštenika i pojedinca. Sada čekam dalje korake Interpola i tužilaštva, nastavak razgovora, a to je jako bitno jer se ne radi o pojedinačnim slučajevima, nego se radi o cjelokupnoj mreži u SPC koja vodi i do Crne Gore. Da znate doći će trenutak kada će i državni organi Crne Gore morati da pokrenu istragu, da izvrše radnje po nalogu Interpola, ali ću vam reći da će se tu uključiti druge policije iz regiona i šire, jer ta priče ide čak i u Evropsku uniju i kad bude počela kompletna istraga o svemu tome znajte da će to uzdrmati veoma srpsku vlast, a i samu SPC. Vi u Crnoj Gori imate ljude koji su bili organizatori svega toga. Sveštenik koji je uhapšen u Beogradu sa filmovima gdje episkop SPC seksualno opšti sa maloljetnikom. Postoji izjava tog djeteta, on je sada punoljetan, postoje svi dokazi, postoji film. Taj čovjek je uhapšen kada je pokušao meni da proda te filmove. To je vjerovatno jedinstveni primjer u istoriji policije, da nakon takve akcije svi dokazi nestanu. Nikad nijesu stigli u tužilaštvo, a počiniocu je dopušteno da ode iz pritvora i da napusti zemlju. Taj čovjek sada služi u Crnoj Gori i vašoj djeci pripovijeda o hrišćanstvu, ljepoti vjere, krsti, predaje im vjeronauku. To je apsurd. U toku te istrage prikupili smo i druge dokaze i druge svjedoke. Mnogi putevi vode do sadašnjeg takozvanog mitropolita Joanikija i nadam se da će uskoro svi odgovorni sjesti pred policijske organe i reći ono što znaju.
TVE: Da se vratimo dvadeset godina unazad u Bosnu i Hercegovinu, tačnije Bijeljinu i slučaj tadašnjeg vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende. Vi ste sa slučajem Kačavende pokrenuli priču o zlostavljanju pod okriljem Srpske pravoslavne crkve. Međutim, Vasilija Kačavendu, bez obzira na snimke koje ste objavili 2011. kada ste ga i optužili za pedofiliju, razvrat i umiješanost u ubistvo, Sinod SPC nije kaznio. Šta vama to govori i kakav je stav tada bio mitropolita Amfilohija Radovića prema tome?
Jovanović: Slučaj Kačavenda je ogledalo sistema koji štiti moćne, a kažnjava one koji o tome govore. U saradnji sa policijom, tužilaštvom i sa samom SPC sam radio na tom slučaju, prikupljao dokaze i na kraju smo objavili i film o tome svemu. To je samo jedan djelić filma koji je zarobila srpska policija i Sinod je stao u njegovu odbranu. Amfilohije Radović, koji je prvo pričao da on treba da bude kažnjen izašao je iz te cijele priče i počeo da brani samu instituciju - SPC. Nije stao na stranu žrtava. Time je poručio da je crkveni autoritet iznad pravde i da se zločini mogu skrivati ako neko ima mantiju. Slučaj vladike Vasilija Kačavende bio je prvi ozbiljan test moralne odgovornosti SPC i umjesto transparentne istrage uslijedilo je njegovo povlačenje i njegov odlazak u penziju. Takav pristup pokazuje obrasce. Reći ću vam da su takve istrage vođene i prije i poslije slučaja Kačavende i da to nije jedini i najgori slučaj. Upravo ti novi slučajevi, gdje su cjelokupni papiri kod mene, što ćemo priložiti Interpolu i nadležnim organima, otvoriće širom tu već otvorenu Pandorinu kutiju. Oni su samo pokušavali na neki način da zataškaju, a možda je i bolje što taj slučaj Kačavenda tada nije završen do kraja, jer bi oni tada uspjeli da zatvore neke stvari. Ovako smo dobili mnogo veću i širu sliku i uspjećemo da razotkrijemo kompletnu veliku mrežu koja se već godinama, odnosno decenijama bavi tim stvarima. Imam dokaze od 1978.godine do današnjeg dana na preko šest hiljada strana.&nbsp;
TVE: Već godinama se borite protiv zlostavljanja i pedofilije u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Na sve to SPC, ali i pravosudne institucije u regiji ćute. Šta to govori i vjerujete li da će zločini o kojima govorite ikada biti kažnjeni?
Jovanović: Ćutanje je saučesništvo, to su ljudi koji prikrivaju zločin i oni će zajedno sa Kačavendom i sa svim drugim ljudima biti kažnjeni. To što ćute naše institucije to nije pitanje jedne korumpirane birokratije, to je pitanje zločinačkog sistema. SPC i srpska Vlada to prikrivaju zajednički. Međutim cijela ta priča je došla na međunarodni nivo. Strani mediji već dosta pričaju o tome, a ja sam prošle godine učestvovao u stvaranju jednog registra osoba koje su povezane sa pedofilijom i seksualnim zlostavljanjem u vjerskim organizacijama pravoslavne orijentacije. &nbsp;Prijavi se samo pet odsto slučajeva - to je preko 17.000 žrtava. Na drugom mjestu posle Ruske pravoslavne crkve je Srpska pravoslavna crkva sa 21,3 odsto učešća. To je ogroman broj ljudi koji su prošli seksualno zlostavljanje, psihološka vještačenja. Svi imaju najteža psihička oštećenja, to su takozvane F dijagnoze. Država na njih uopšte ne obraća pažnju, sjutra kad se ti ljudi nađu u nekom od krivičnih djela niko ne obraća pažnju da se to desilo zbog nekih posljedica. Već dva puta sam bio u Istanbulu kod ljudi koji su ugledni u turskom društvu i koji su saradnici vaseljenskog patrijarha. Napisao sam pismo i dato je direktno vaseljenskom patrijarhu na ruke, o ovim stvarima na Balkanu. Apelovao sam da se on uključi u sve te slučajeve i evo sada čekam prijem i u Evropski parlament, gdje ću široko otvoriti tu polemiku i nadam se da će oni imati instrumente kojima ćemo moći da sve te slučajeve privedemo kraju.&nbsp;

Jovanović: Doći će dan kad će državni organi Crne Gore morati da pokrenu istragu po nalogu Interpola o pedofiliji i seksualnom zlostavljanju u SPC

U Informativnoj emisiji "24 sata" na Televiziji E u 19 sati večeras pogledajte:
- Apeli i upozorenja više od 20 nevladinih organizacija na moguće kršenje zakona, nisu spriječile predsjednika države Jakov Milatović da posthumno dodijeli Orden Crnogorske velike zvijezde, mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju.

- Konsultacije za izbor sutkinje Ustavnog suda počinju danas. To je potvrdio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, naglasivši da će biti nastavljene u narednim danima.

- O pedofiliji, podvođenju i seksualnom zlostavljanju maloljetnika po manastirima, ali i o tvrdnji i dokazima da je sve to prikrivao Amfilohije Radović.

- Pred podgoričkim Višim sudom nastavljeno je suđenje nekadašnjem predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću i ostalim članovima grupe optužene za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Gost Informativne emisije "24 sata" večeras je generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske Bojan Jovanović.
Emisiju večeras vodi Itana Kaluđerović.

1250x600

1084x550

Informativna emisija "24 sata": Gost Bojan Jovanović

Amfilohije nije došao u Crnu Goru iz ljubavi, nego po prljavom zadatku, pitajte Vaše saradnike po kom. Amfilohije je prezirao Crnu Goru i više puta je pokušao da ode iz nje. Njegov eshatološki cilj bilo je mjesto patrijarha, tako da je učestvovao više puta u pokušaju svrgavanja srpskog patrijarha. Inače, dugi niz godina je prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika po srpskim manastirima. Cetinjski manastir, Dajbabe…bila su mjesta pakla, ali i drugi manastiri gdje su djeca vrbovana za šta je Amfilohije znao – poručio je u otvorenom pismu bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću povodom njegove odluke da posthumno odlikuje pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića. Podsjetio je Milatovića da za ove zločine „postoji iskaz svještenika SPC koji je iskaz dao pod punom krivičnom odgovornošću“.&nbsp; <h2>PRIKRIVANJE ZLOČINA</h2> - Svi iskazi i dokazi su kod mene i uvijek su Vam dostupni na uvid – napisao je Jovanović, uz podsjećanje da je „igrom slučaja veliki znalac mračnih tajni SPC“. Istakao je da je Interpol otvorio istragu o pedofiliji i ubistvu djeteta u manastiru SPC i da „mnogi putevi i putići vode u Crnu Goru“. - ... kao što rekoh veliki sam poznavalac tajni SPC i ovakve stvari poput ordena Amfilohiju za mene su zadatak, a ne čin poštovanja. Pitajte draga svještena lica koji su zadatak dobili 2013. iz Srbije. Istina boli, ali ćutanje ubija. Otvorimo kutiju. Pogledajmo zvijer u oči. I iz pepela zla koje je isplivalo, možda jednom – ako budemo imali hrabrosti – izraste nešto što s pravom možemo nazvati vjerom – poručio je Jovanović u obraćanju predsjedniku Crne Gore, podsjećajući ga da mu se obratio i prije dvije godine, ali da mu nije odgovorio.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102307108_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025102307108_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69" data-rendition-name="original" width="670" height="515" loading="lazy" alt="ZNAO ZA ZLOČINE: Amfilohije Radović"> <figcaption>ZNAO ZA ZLOČINE: Amfilohije Radović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U grčkoj mitologiji, istakao je Jovanović, otvaranje Pandorine kutije donijelo je čovječanstvu sve muke i zla – bolesti, patnje, smrt.&nbsp; - Ali na samom dnu kutije ostala je Nada. Mit nas podsjeća da suočavanje s istinom, koliko god bila bolna, nosi u sebi i mogućnost izlječenja – napisao je on.&nbsp; Danas, kada sve više dokaza i svjedočenja izlazi na vidjelo o seksualnim zločinima, pedofiliji i zloupotrebama moći unutar Srpske pravoslavne crkve (SPC), dodao je, čini se da se otvara Pandorina kutija pravoslavnog svijeta. - Istine koje decenijama, pa i vijekovima, stoje potisnute pod plaštom autoriteta i „Božje volje“, izlaze na površinu. I s njima dolazi šok, bol, ali i – šansa za katarzu. Nije SPC jedina religijska institucija s mračnim tajnama. Katolička crkva već godinama prolazi kroz talase razotkrivanja i suočavanja. Ali specifičnost pravoslavnog konteksta jeste u čvrsto zatvorenoj strukturi i gotovo feudalnom autoritetu unutar crkve, koji teško dozvoljava unutrašnju kritiku, a kamoli pravnu odgovornost – istakao je Jovanović, koji je bio i žrtva i svjedok seksulanog zlostavljanja u Crkvi Srbije. Ovdje se, piše on, može povući paralela s Belerofontom, herojem koji je, nakon što je uzjahao Pegaza i pobijedio čudovište Himeru, povjerovao da može da se uzdigne do samih bogova – do Olimpa.&nbsp; - Ta oholost mu je bila kobna. Tako i SPC – zanijeta svojim istorijskim uticajem, blizinom vlasti, i aureolom „čuvara naroda“, vjeruje da je iznad zakona, iznad svjetovnog svijeta. Ali, kao i Belerofont, kad-tad pada – i to ne bez posljedica. Oni koji danas progovaraju o zločinima unutar crkve – bilo da su to preživjeli, bivši svještenici, aktivisti ili novinari – suočavaju se s mržnjom, omalovažavanjem, pa i prijetnjama. SPC pokušava da tu kutiju drži zatvorenom. Ali pukotine su već tu. I neće nestati – poručio je Jovanović. <h2>PANDORINA KUTIJA</h2> Ako želimo istinski duhovni, moralni i društveni preporod, kategoričan je on, kutija mora da se otvori do kraja.&nbsp; - Mora se raskrinkati sistem ćutanja, nekažnjavanja i zaštite počinilaca pod izgovorom „Božjeg reda“. Jer, kao u mitu, jedino kad sve zlo izađe, može da ostane ono posljednje – Nada. Možda će baš kroz suočavanje sa sopstvenim mračnim licem, kroz istinu, pravdu i odgovornost, SPC – ili ono što ostane od nje – moći da postane duhovna zajednica dostojna tog imena. A možda će se pokazati da su upravo njena vrata – vrata pakla, kako je govorio Isus o onima koji sablažnjavaju djecu – napisao je Jovanović. Ono što danas gledamo, istakao je, nije samo kriza jednog vjerskog sistema, već duboka kriza povjerenja.&nbsp; - SPC je vijekovima bila oslonac identiteta, naročito u vremenima ratova i stradanja. Ali istinska duhovnost ne počiva na tajni, već na svjetlosti. Isus sam je govorio: „Nema ničega sakrivenog što se neće otkriti“. Otvaranje Pandorine kutije u ovom kontekstu ne znači uništenje crkve, već mogućnost njenog ozdravljenja – ako postoji volja da se preuzme odgovornost. To zahtijeva hrabrost da se pogleda u oči sopstvenoj sjenci – i da se prizna da su neki u mantiji činili zločine koji ne mogu biti oprani tamjanom, litijama niti molitvama ako ne dođe do pravde. Oholost Belerofonta neka bude opomena svakom crkvenom vođi koji vjeruje da institucija ne može pasti. Jer pasti može – i pašće – ako ne služi istini. Pegaz ne nosi one koji gaze slabije, već one koji znaju granice svoje moći – naglasio je Jovanović. Društvo u cjelini mora da shvati, upozorio je on, da ćutanje jeste saučesništvo. - Tamo gdje se zločini zataškavaju zarad „mira u kući“, istina nikada ne dolazi. Tamo gdje roditelji uče djecu da „ne diraju popove“, a mediji ćute da ne bi uvrijedili vjerujuće, stvaraju se uslovi za nove žrtve. Zadatak države je jasan – zakon ne poznaje mantiju. Tužilaštvo mora da postupa po prijavama, bez političkog pritiska ili „slanja poruka iz Patrijaršije“. Zadatak medija je da istraju, čak i kad su izloženi prijetnjama, diskreditacijama i bojkotu. Zadatak zajednice je da zaštiti žrtve, a ne one koji su ih godinama gazili. A zadatak svih nas – vjerujućih i nevjerujućih – jeste da više nikada ne dopustimo da se djeca i mladi zlostavljaju u ime Boga, a da mi okrenemo glavu – piše Jovanović. <h2>ISTINA OSLOBAĐA</h2> Konstatuje da, uprkos svemu, ostaje „Nada“.&nbsp; - Nada da je moguće duhovno obnavljanje – ali ne kao farisejski pokušaj da se stvari gurnu pod tepih, već kao iskren, bolan, ali potreban proces pokajanja, pravde i obnove vrijednosti. Ako zaista vjerujemo da „istina oslobađa“, onda nema drugog puta – naglasio je Jovanović. Prije nekoliko dana Milatović je na mreži X objavio da je odlučio „povodom petogodišnjice od upokojenja mitropolita Amfilohija“, da mu posthumno dodijeli najviši državni orden.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102307108_2cea59e3b304ec50fb14ac4310649d0a0a012fcc019e446a9fe2a2b043299d90.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025102307108_2cea59e3b304ec50fb14ac4310649d0a0a012fcc019e446a9fe2a2b043299d90" data-rendition-name="original" width="866" height="563" loading="lazy" alt="ORDEN NEGATORU CRNE GORE: Jakov Milatović"> <figcaption>ORDEN NEGATORU CRNE GORE: Jakov Milatović(Photo: Kabinet predsjednika Crne Gore)</figcaption> </figure>  Dio crnogorske javnosti žestoko je reagovo na Milatovićevu odluku, podsjećajući ga da je Radović čovjek koji je negirao i vrijeđao crnogorsku državu, naciju, istoriju, kao i nacionalne manjine. Amfilohije Radović ključna je figura smjene trodecenijske vlasti u Crnoj Gori na izborima u avgustu 2020. godine, a prva vlada nakon zih izbora dogovorena je pod njegovim patronatim, u Manstiru Ostrog. Nije dočekao i njeno formalno konstituisanje. Umro je od posljedica korona virusa 30. oktobra 2020. Upravo on je u politiku uveo današnjeg predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, ali i premijera Milojka Spajića, tada kao ministre u vladi na čijem je čelu bio, takođe njegov kadar, prof. dr Zdravko Krivokapić.&nbsp;

Jovanović: Amfilohije je prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika

Stanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi - naročito u manastirima – korumpirano je, duhovno prazno i moralno razoreno. Umjesto mjesta duhovne obnove, mnogi manastiri postali su utočišta za razne oblike manipulacije, licemjerja i devijantnog ponašanja. Ono što se spolja prikazuje kao „duhovnost“, često je samo maska iza koje se krije borba za moć, novac, seksualnu dominaciju i psihološku kontrolu – saopštio je generalni sekretar organizacije Savez kršćana Hrvatske Bojan Jovanović, nekadašnji svještenik Crkve Srbije, na sastancima u Turskoj, u Instanbulu, gdje boravi na poziv, kako je istakao u saopštenju, više osoba iz Turske, uključujući i bliske saradnike Vaseljenske patrijaršije. On je i u avgustu bio u Turskoj, kada je, podsjeća u saopštenju, „kao svjedok najtežih krivičnih djela unutar Srpske pravoslavne crkve, međunarodni aktivista i generalni sekretar organizacije Savez kršćana Hrvatske, imao priliku da“ održi niz sastanaka „sa uglednim ličnostima iz javnog života i medija u Turskoj“. <h2>OBMANJIVANJE VJERNIKA</h2> - Tokom te posjete Istanbulu, uručio sam zvanično pismo vaseljenskom patrijarhu, kojim sam ukazao na ozbiljne probleme i nepravilnosti unutar SPC, ali i izrazio potrebu za širim dijalogom o pitanjima pravde, istine i odgovornosti unutar crkvenih struktura – ističe u saopštenju i dodaje da je primio novi poziv za nastavak razgovora sa predstavnicima iz Turske, uključujući i bliske saradnike Vaseljenske patrijaršije. Poručio je da nastavljaju da grade „mostove razumijevanja, uz puno poštovanje prema duhovnim autoritetima i uz nadu da će istina i pravda prevladati, u interesu svih vjernika i građana“. - Opšti zaključak je nedvosmislen, SPC, kakvu danas poznajemo, često se percipira kao vjekovni stub identiteta i duhovnosti srpskog naroda. Međutim, oblik u kojem je institucionalno djelovala tokom 20. vijeka, posebno u periodu nakon Drugog svjetskog rata, nosi sa sobom slojevitu i manje poznatu istoriju. SPC u pojedinim fazama svoje novije istorije bila je dio šireg sistema kontrole društva. Riječ je o političko-bezbjednosnoj tvorevini iz perioda kada su uniforma i mantija često služile istom gospodaru. Danas svjedočimo raspadanju crkvene strukture Beogradske patrijaršije na svim nivoima: i moralnom i vjerskom. Ali to nije nusprodukt sadašnjosti, već posljedica sjemena koje je komunistička UDBA posijala u zenitu svoje vladavine na jugoslovenskim teritorijama. I mnogi koji su danas revnosni vjernici, molitvenici, parohijani ili jednostavno adepti ove organizacije, nijesu svjesni, jer im niko ništa o tome nije rekao niti objasnio, da crkva ne postoji, da suštinski od osnivanja do danas ona nikad nije bila vjerska zajednica – saopštio je Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081052_478d8ed3842e1fb3c14cc64d55ff36d3d0f7070498f9db0c5545ce39f574e6b2.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251019081052_478d8ed3842e1fb3c14cc64d55ff36d3d0f7070498f9db0c5545ce39f574e6b2" data-rendition-name="original" width="1159" height="597" loading="lazy" alt="Vaseljenska patrijaršija"> <figcaption>Vaseljenska patrijaršija (Foto: Crkva Srbije)</figcaption> </figure>  Uloga svještenika, prema njegovim riječima, danas je - obmana, da vas natjeraju da uzimate vjerske istine zdravo za gotovo suprotno hrišćanskim načelima. - Suština je obmana vjernika, stvaranje kvazi božanskog autoriteta, primjer Svetog Save, da se ne desi da otkrijete Božansko u sebi samima. U ime Svetog Save počinjeni su najveći zločini na prostoru bivše Jugoslavije. To je srž problema. SPC i slične institucije projektuju Boga izvan čovjeka, koriste Njegovo ime da bi kontrolisali, zastrašivali, manipulisali. Prava vjera je u čovjeku, u savjesti, u hrabrosti da se govori istina - pa makar protiv cijelog svijeta – poručuje Jovanović iz Instanbula.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081052_a9783b11ad79bea1501a291248071ac01aead2131f71949e523a1a0cd65fe0e5.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251019081052_a9783b11ad79bea1501a291248071ac01aead2131f71949e523a1a0cd65fe0e5" data-rendition-name="original" width="688" height="456" loading="lazy" alt="Beogradska patrijaršija"> <figcaption>Beogradska patrijaršija(Photo: Nebojša Mandić)</figcaption> </figure>  <h2>PRIKRIVANJE PEDOFILIJE</h2> Prikrivanje pedofilije i seksualnog zlostavljanja je, ocjenjuje on, standard, a ne izuzetak. - Mnogi episkopi su znali, i ne samo da su ćutali, nego su aktivno štitili zlostavljače, kao i svještenici koji u većini slučajeva stoje na strani zlostavljača što ćutanjem, što direktnim aktivnostima. I da budem jasan: homoseksualnost kao privatna stvar nije tema. Tema je zloupotreba moći, manipulacija, prinuda i zločin nad nezaštićenim osobama - a to je ono što se dešavalo i još uvijek se dešava u SPC. Iza ćutanja državnih institucija stoji nešto mnogo dublje od puke nesposobnosti ili birokratske ravnodušnosti. U središtu tog sistema nalazi se mračna mreža saradnje, interesa koji vode do istih krugova. Do istih ljudi - crkva, vrh države i službe. Postoje jake indicije da su neka ubistva izvršena radi zataškavanja istine o zlostavljanjima, krađama, seksualnim aferama. SPC je u tom smislu postala više zatvorena kriminalna organizacija nego hrišćanska zajednica – kategoričan je Jovanović. Ističe da je u izlaganju detaljno uputio u mehanizme putem kojih SPC, koristeći svoj uticaj na izvršnu vlast, aktivno koristi državne resurse u svrhu prikrivanja istine i manipulacije javnošću. - Objasnio sam da se ta veza očituje kroz višestruke oblike institucionalne saradnje, političkog pokroviteljstva i sistematskog preusmjeravanja javnih sredstava u svrhe koje služe ideološkoj agendi, a ne javnom interesu. Istakao sam da SPC, kroz bliske odnose sa pojedincima i grupama unutar izvršne vlasti, uspijeva da utiče na odluke koje se odnose na finansiranje, medijsko izvještavanje i obrazovne sadržaje. Detaljno sam objasnio kako se preko ministarstava i javnih institucija obezbjeđuju logistička, pravna i finansijska sredstva koja se koriste za zataškavanje događaja, istorijskih činjenica ili savremenih pojava koje bi mogle narušiti autoritet Crkve ili njene saveznike u vlasti – saopštio je on. Posebnu pažnju, kako dodaje, posvetio je načinima na koje se javni servisi i državne medijske platforme koriste za oblikovanje narativa koji odgovara interesima SPC, dok se kritički glasovi marginalizuju, cenzurišu ili diskredituju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081056_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251019081056_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Jovanović u svojoj knjizi opisao zločine vladika Crkve Srbije"> <figcaption>Jovanović u svojoj knjizi opisao zločine vladika Crkve Srbije</figcaption> </figure>  - Ukazao sam na selektivnu primjenu zakona i zloupotrebu institucija (kao što su policija, pravosuđe) kada je to potrebno da se zaštiti imidž Crkve ili da se uguši nezavisna istraga i javna rasprava. Naglasio sam da ovakva simbioza između Crkve i države ne samo da potkopava sekularni karakter društva, već direktno šteti demokratskim principima, slobodi izražavanja i pravu građana na istinu – saopštio je Jovanović. <h2>POLITIČKI ANGAŽMAN CRKVE SRBIJE</h2> Govorio je i o ulozi SPC „u političkim i ratnim zbivanjima tokom 90-tih. godina“. - Tokom raspada Jugoslavije, dio visokog svještenstva SPC otvoreno je podržavao ideju „Velike Srbije“, a pojedini episkopi i svještenici učestvovali su u kreiranju narativa koji je pravdao ili relativizovao zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom. Liturgijsko prisustvo sveštenika na ratištima, blagosiljanje paravojnih formacija i otvorena saradnja sa političkim strukturama koje su predvodile ratne politike ostaju tamna mrlja u savremenoj istoriji crkve – naglasio je Jovanović. I danas, kako je napisao u saopštenju, SPC ostaje važan politički faktor, naročito u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori, gdje je često u funkciji očuvanja srpskog nacionalnog identiteta na način koji podriva sekularnost i građanski karakter tih država. - U savremenom geopolitičkom kontekstu, SPC se sve češće identifikuje kao važan instrument tzv. „meke moći“ Ruske Federacije na Balkanu. Kroz snažne veze sa Ruskom pravoslavnom crkvom i ideološku bliskost sa politikama Moskve, SPC promoviše narativ „pravoslavnog bratstva“ i antizapadnih vrijednosti. U kriznim tačkama regiona, kao što su Kosovo, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, ruski narativ o „odbrani pravoslavlja“ nerijetko se prenosi upravo preko crkvenih struktura – piše u Jovanovićevom saopštenju. Domaćinima je ukazao i na činjenicu da „ovakvo djelovanje predstavlja izazov za političku stabilnost i evropski put zemalja regiona, jer SPC, svjesno ili ne, djeluje kao kanal za širenje proruskih stavova, koji su često u suprotnosti sa demokratskim i proevropskim procesima u državama Zapadnog Balkana“. - Jedno od ključnih pitanja za stabilnost i duhovni preporod regiona jeste obnova i osnaživanje autokefalnih i autentičnih vjerskih organizacija – poput Hrvatske pravoslavne crkve, Crnogorske pravoslavne crkve i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini koje nepravedno trpe zbog monopola Srpske pravoslavne crkve. SPC, koja realno okuplja jedva tri odsto pravoslavnih vjernika u regionu, odavno je izgubila i duhovni i moralni autoritet, čak i unutar same Srbije. Neophodno je da Vaseljenski patrijarh bude detaljno obaviješten o ovim pitanjima, kako bi se stalo na put instrumentalizaciji vjere u političke i imperijalne svrhe – saopštio je Jovanović na sastanku. <h2>PREZENTOVAO AUDIO SNIMAK</h2> Ponovio je poziv Vaseljenskoj patrijaršiji da se bez odlaganja aktivno uključi u rješavanje problema seksualnog zlostavljanja koje se, kako je rekao, u kontinuitetu dešava unutar pravoslavnih vjerskih organizacija koje nominalno djeluju pod njenom jurisdikcijom. - Prezentovao sam audio snimak svjedočenja visokog crkvenog velikodostojnika o tome koja su djeca najčešće birana i o drugim zvjerstvima unutar SPC koje sam dokumentovao. Važna tema je i istraga od strane tužilaštva i Interpola o ubistvu djeteta u manastiru SPC gdje je bio psihički i fizički zlostavljan – piše u saopštenju Jovanovića. On je 2021, uz podršku NVO Montenegro International, koja se odazvala na njegove apele da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji u Crkvi Srbije budu procesuirani i kažnjeni, objavio knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“, koja je stravično svjedočanstvo o seksualnim nepočinstvima visokih crkvenih velikodostojnika Crkve Srbije čije su žrtve, uglavnom djeca i tinejdžeri. Jovanović je i sam bio žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije, a pokušao je da ga zlostavlja nekadašnji episkop Zvorničko-tuzlanske eparhije (BiH) Vasilije Kačavenda. Specijalno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet na osnovu materijala koji im je predao Jovanović, a koji, prema njegovim riječima, dokazuju da je i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao u prikrivanju pedofilije, ali i njegov prethodnik, pokojni Amfilohije Radović. U kojoj je fazi istraga u ovom slučaju javnosti nije poznato. Jovanović tvrdi da je pedofilije bilo i u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.&nbsp;

Jovanović: SPC smetnja za političku stabilnost i evropski put zemalja regiona

Zamislite scenu: dok svet gori — doslovno, klimatski, politički, moralno — neko odluči da dodeli nagradu za “izuzetna dostignuća u zaštiti životne sredine i duhovnosti” čoveku pod čijom jurisdikcijom su crnorasi godinama nekažnjeno silovali decu. Ne, ovo nije crni humor. Ovo je Templeton Foundation 2025. U zemlji i svetu gde se više ne zna ko pije a ko nosi vodu, sada nas iz savremenih visina spiritualnog marketinga i ekološke patetike podučavaju – arhijereji. Da ne bude zabune – ideja da se religijski lideri uključe u borbu za očuvanje planete, makar simbolično, nije sama po sebi loša. Ali kada neko, ko ćuti o institucionalnom zločinu u sopstvenoj kući, biva predstavljen kao moralna svetlost epohe, onda se zaista moramo zapitati – da li smo svi mi sitna boranija u njihovom bućkurišu? <h2>Nojeva barka za elitu</h2> Nagrada koju Templeton Foundation dodeljuje od 1972. navodno slavi “duhovni napredak čovečanstva”. Ove godine, izbor pada na Vaseljenskog patrijarha Vartolomeja. Čoveka koji je, bar u teoriji, duhovni otac za 300 miliona pravoslavaca. U praksi, lice koje se godinama koristi kao maska za razne političke i geopolitičke igre između Carigrada, Vašingtona i Vatikana. &nbsp;I sada, u trenutku kada je crkva suočena s teškim optužbama – ne samo o zlostavljanju, nego i o sistematskom prikrivanju istih – mi treba da aplaudiramo jer se patrijarh izjasnio da su plastika i nafta loši? Dokle više ovo live sprdanje? <h2>Vegetarijanci nas uče kako se peče noj</h2> I sve to se odvija u kontekstu sveta u kojem je granica između ironije i realnosti potpuno izbrisana. Danas nas vegetarijanci uče kako se peče noj, dok gurui sa Teslinim citatima u biografiji prodaju spiritualne konsultacije od 300 evra po satu. U takvom haosu, nije ni čudo što jedan verski vođa, koji ćuti na monstruozne zločine u sopstvenim redovima, dobija medalju za – duhovno liderstvo i očuvanje planete.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914100948_daac4a700cfb8705ebb8076f925ee4e9fe68999e415eb43fe068a88e26493a35.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250914100948_daac4a700cfb8705ebb8076f925ee4e9fe68999e415eb43fe068a88e26493a35" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović "> <figcaption>Bojan Jovanović </figcaption> </figure>  <h2>Ekološki PR kao moralno pranje</h2> Sasvim je jasno: zaštita prirode je danas novi moralni alibi. Savremeni “dobročinitelji” više ne grade bolnice ni škole – oni sade drveće u Amazonu (najčešće virtuelno), doniraju za pčele, snimaju spotove u reciklažnim uniformama. Tako dobijamo svet u kojem Coca-Cola organizuje panele o reciklaži, dok istovremeno proizvodi 3 miliona tona plastike godišnje. Gde McDonald's lansira veganske burgere dok uništava prašume za stočnu industriju. I u tom istom svetu, Patrijarh Vartolomej, umesto da se najzad suoči sa zlom unutar institucije koju vodi, poziva na “unutrašnje pročišćenje kroz ekologiju”. A mi? Mi i dalje jedemo boraniju. Greta Tunberg je iz Švedske. Rođena je 3. januara 2003. godine u Stokholmu, Švedska. Ona je poznata kao švedska aktivistkinja za klimu. Oko 200 klimatskih aktivista, uključujući Gretu Tunberg iz Švedske, blokiralo je u ponedeljak, 18. avgusta, najveću rafineriju nafte u Norveškoj u znak protesta zahtevajući kraj naftne industrije u zemlji, saopštili su organizatori i policija. Ovo je jedina norveska rafinerija i neznatna u odnosu na ruske. Greta nije ni glasić podigla kada je srušena Kahovska brana, poplavljeno stanovništvo i plodno zemljište, sve u svemu, evo linka za dokaz: <a href="https://www.dw.com/sr/dramati%C4%8Dne-posledice-razaranja-brane-kahovka/a-65846979">Dramatične posledice razaranja brane Kahovka</a>. Nakon što je razorena brana hidroelektrane Kahovka na jugu Ukrajine, nizvodne gradove, kao i grad Herson, poplavio je Dnjepar. Stručnjaci posebno upozoravaju na opasnost od mina koje sada plutaju.&nbsp; <a href="https://www.kyivpost.com/uk/post/59737 ">Rafael Grosi je rekao da su osnovni principi nuklearne bezbednosti prekršeni u Zaporoškoj nuklearnoj elektrani nakon njenog zauzimanja od strane Rusije, a napad dronom na Černobiljsku nuklearnu elektranu u februaru je razlog za ozbiljnu zabrinutost.&nbsp;</a> Ako se u bliskoj budućnosti dogodi globalna nuklearna katastrofa (što je već na ivici), ne samo Ukrajina, već i Evropa i deo celog sveta biće u opasnosti. Pitanje: gde je Greta Tunberg, gde je vaseljenski patrijarh Vartolomej, a o ostatku zelene boranije, poput nekih patrijaraha tkzv. pomesnih crkava, neću ni reč reći (jer nema svrhe ni pomoći od sive i bezlične mase)?! <h2>A mi jedemo boraniju?</h2> &nbsp;Ne onu pravu, nego onu koju nam serviraju – sitnu, zelenu, obavezno podgrejanu. Sve se to proguta uz lažnu nadu da neko zna šta radi. A dok gutamo, gledamo kako nam se s lica sveta briše svaka ideja o pravdi, istini i stvarnoj odgovornosti. Nije problem što nagrade postoje. Nije čak ni problem što religijski lideri govore o prirodi. Problem je u tome što smo izgubili svaku sposobnost da razlikujemo istinsku vrlinu od licemerja u svešteničkoj odeždi. I zato, dok sledeći put budete gledali prenos još jedne svečane dodele, znajte – ne, niste ludi. Oni se zaista smeju. I to live.

Zelena sitna boranija

Nekoliko organizacija koje se bore za prava žrtava zlostavljanja u hrišćanskim crkvama i manastirima, među kojima je i nekadašnji svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović, koji je sada generalni sekretar Saveza hrišćana Hrvatske, javno se obratilo vaseljenskom patrijarhu Vartolomeju, upozoravajući da on ignoriše pozive preživjelih koji su zlostavljani u objektima pravoslavnih crkava.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250910090940_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250910090940_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"> <figcaption>DUGA BORBA ZA PRAVDU: Bojan Jovanović</figcaption> </figure>  Moralno liderstvo, poručuju oni, znači odgovornost, a dok vaseljenski patrijarh, dodaju u saopštenju, „prima nagradu za zaštitu životne sredine, ignoriše pozive preživjelih zlostavljanja u pravoslavlju“. BEZ ISTINE, NEMA POKAJANJA - Vaseljenski patrijarh Vartolomej I (Dimitrios Archontonis), dobitnik Templetonove nagrade za 2025. godinu, slavi se kao „zeleni patrijarh“ i lider u borbi za klimatsku pravdu. Ali dok prima priznanje za zaštitu planete, preživjele žrtve seksualnog zlostavljanja i njihovi zagovornici širom svijeta postavljaju pitanje - zašto ćuti pred zlostavljanjem u svom duhovnom domu – istakli su oni. Ne može se patrijarh Vartolomej slaviti zbog liderstva u oblasti zaštite životne sredine, smatraju potpisnici/e saopštenja, a istovremeno ignorisati žene i djecu koji doživljavaju seksualno zlostavljanje i trpe traumu pod njegovim duhovnim autoritetom. - Pravoslavlje, za razliku od Katoličke crkve, funkcioniše kao zajednica autokefalnih jurisdikcija. Ali Vaseljenski patrijarh nije bez uticaja. Kao „prvi među jednakima“, Vartolomej ima jedinstven simbolički i moralni položaj – pozvan je da podigne glas kada su povrijeđeni najmanji i najranjiviji – poručili su oni. Dr Hermina Nedelescu, naučnica i teološkinja, suosnivačica organizacije Prosopon Healing, naglasila je da „bez istine, nema pokajanja, bez pokajanja, nema oproštaja, a bez pravde, nema mira“. - Prava ekologija počinje sa zaštitom svetog: ljudskog tijela i dostojanstva – istakla je ona. Izvršna direktorka organizacije Prosopon Healing Katherine Archer poručila je vaseljenskom patrijarhu da su „preživjele žrtve predvodile razotkrivanje svješteničkih zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i da će preživjeli predvoditi razotkrivanje i unutar pravoslavnih crkava“. - Kao što je patrijarh vasiljenski Vartolomej pozvao na „kopernikanski obrt“ u načinu na koji razumijemo ekološku krizu, takav kopernikanski obrt mora da se dogodi i unutar pravoslavnih crkava prema preživjelima zlostavljanja od strane svještenstva – precizirala je ona. Generalni sekretar Saveza hrišćana Hrvatske Bojan Jovanović, koji je i sam bio žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Sebije, poručio je da „dok se svijet klanja licemerju umotanom u zlatne ordene i zveckanje 'zelenih' nagrada, Pravoslavna crkva – nekada bastion duhovnosti – postaje ruglo svoje sopstvene sjenke“. - Vaseljenski patrijarh, figura koja bi trebalo da simbolizuje svetost i moralni kompas miliona vjernika, prima priznanja za „zaštitu životne sredine“, dok istovremeno ćuti pred najdubljom tamom u svojim redovima – seksualnim zlostavljanjem i pedofilijom koju sistematski ignoriše. Ovo nije samo ljudski, već i duhovni kolaps. Istorijska institucija, čije su ikone nekada ulivale strahopoštovanje i vjeru, sada postaje simbol truleži ispod pozlaćenih oreola. Vrijeme je da se postave pitanja koja više ne mogu da čekaju – kategoričan je Jovanović. On podsjeća da je biše puta pisao vaseljenskom patrijarhu s molbom „da prepozna patnju žrtava i podstakne reforme“, ali da nikada nije dobio odgovor. - Samo tišina – istakao je Jovanović, uz konstataciju da „ova tišina u lice trauma, dokumenata i svjedočanstava, nije samo pastoralni propust - ona je teološki skandal“. TIŠINA KOJA TRAJE U saopštenju naglašavaju da većina pravoslavnih crkava ne vodi javne evidencije o prijavama i slučajevima zlostavljanja, te da za razliku od mnogih katoličkih biskupija koje objavljuju imena počinilaca, pravoslavne jurisdikcije često negiraju postojanje problema. - Ipak, organizacije poput Prosopon Healing i bivša platforma Pokrov.org dokumentuju desetine slučajeva zlostavljanja od strane svještenstva – dodaju oni. Predsjednica Upravnog odbora organizacije Coptic Survivor Melanie Sakoda naglašava da „zlostavljanje nije pitanje celibata, to je pitanje moći, manipulacije i tišine koja traje“. - Mit o „oženjenim svještenicima koji ne zlostavljaju“ je opasna laž. Statistike iz sekularnih izvora i crkvenih istraga pokazuju da većinu seksualnih zlostavljanja nad djecom čine muškarci u partnerskim ili bračnim odnosima. Pravoslavna crkva nije izuzetak – samo je manje transparentna – upozoravaju potpisnici/e saopštenja. Izvršna direktorka Coptic Survivor Sally Zakhari istakla je da „svaka institucija koja tvrdi da je moralni autoritet mora to dokazati tamo gdje najviše boli – u zaštiti djece i ranjivih“. - Klimatska pravda i društvena pravda nijesu odvojene borbe – one su povezane. I jedno i drugo zahtijeva odgovornost, istinu, priznanje i iscjeljenje. Patrijarh Vartolomej ne može biti lider u zaštiti stvaranja, a da zanemaruje zgažene članove sopstvenog stada – jasni su u saopštenju. Poručuju da od vaseljenskog patrijarha Vartolomeja zahtijevaju da prizna postojanje seksualnog zlostavljanja od strane pravoslavnog svještenstva i duhovnih autoriteta; da uspostavi siguran, žrtvama orijentisan sistem prijavljivanja, sa nezavisnim istragama; da objavi transparentne podatke o slučajevima u jurisdikciji vaseljenskog patrijarhata i pokrene reviziju postojećih politika; podstakne reformu kroz Sveti i Veliki Sabor ili druge pravoslavne forume, pozivajući ostale episkope na djelovanje. - Učenje crkve zasniva se na istini, pokajanju (metanoji) i iscjeljenju. Sveti Vasilije Veliki u svojim kanonima nalaže uklanjanje sveštenika koji „sablazne narod“. Zakonici mnogih država zahtijevaju obavezno prijavljivanje zlostavljanja djece. Ignorisanje problema znači saučesništvo. Čak i tamo gdje patrijarh nema direktnu jurisdikciju – ima proročki glas. Trenutno ga koristi za zaštitu planete. Vrijeme je da taj isti glas upotrijebi za zaštitu ljudskih bića – zaključili su u saopštenju. Templetonova nagrada ustanovljena je 1972. godine i dodjeljuje se jednom godišnje za izuzetan doprinos afirmaciji duhovne dimenzije života, kroz uvid, otkriće ili praksu. PISMO VASELJENSKOM PATRIJARHU Krajem avgusta Jovanović je u Grčkoj i Turskoj imao više sastanaka vezanih za sistematsko prikrivanje seksualnog zlostavljanja i drugih teških krivičnih djela u Crkvi Srbije. - Na sastancima sam detaljno iznio podatke o raširenoj mreži prikrivanja, u kojoj se SPC ponaša kao zaštićena kriminalna struktura, dok državni aparati Srbije djeluju kao njen štit – negirajući zločine, proglašavajući žrtve „stranim plaćenicima“ i „neprijateljima ustavnog poretka“, i time dodatno traumatizujući preživjele – saopštio je on tada.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250910090940_b4fc8bac42cc6a66fd0ae1e123cf953495cba28ef5cf0e3aa0ad1d4e06f26a92.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250910090940_b4fc8bac42cc6a66fd0ae1e123cf953495cba28ef5cf0e3aa0ad1d4e06f26a92" data-rendition-name="original" width="830" height="553" loading="lazy" alt="Beogradska patrijaršija"> <figcaption>PRIKRIVAJU ZLOČINE: Beogradska patrijaršija</figcaption> </figure>  Sagovornicima je predstavio podatke „o registru lica povezanih sa pedofilijom unutar vjerskih organizacija pravoslavne orijentacije, s posebnim fokusom na SPC“, a broj žrtava je, kako je rekao, alarmantan. - Njihova tišina je plod straha, prijetnji i institucionalnog nasilja koje ova Crkva sprovodi nad sopstvenim vjernicima – poručio je on tada. Predao je i pismo vaseljenskom patrijarhu, u kojem je detaljno opisano teško stanje pravoslavnih vjernika na Balkanu i zatražio hitnu reakciju Vaseljenske patrijaršije. - Pismo je moralni apel, teološko upozorenje i humanitarni vapaj - u ime djece, porodica, vjernika, i onih koji još vjeruju da Crkva može biti prostor nade, a ne nasilja – saopštio je Jovanović nakon toga. U tom pismu zatražena je podrška Vaseljenske patrijaršije „osnivanju alternativnih i obnovi vjerskih organizacija koje su nepravedno utopljene u monstruozni konstrukt SPC, a koje su istorijski, kulturno i duhovno činile okosnicu autentične duhovnosti naroda Balkana - uključujući obnovu nacionalnih pravoslavnih crkava u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i drugim zemljama gdje SPC djeluje kao vjerski hegemon“. U maju 2021. godine u Crnoj Gori je štampano prvo izdanje Jovanovićeve knjige „Ispovest kako smo ubili Boga“, u kojoj piše o zločinima episkopa Crkve Srbije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250910090940_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250910090940_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Knjiga Kako smo ubili Boga"> <figcaption>Jovanovićeva knjiga otkriva mračnu stranu episkopa Crkve Srbije</figcaption> </figure>  On je crnogorskom tužilaštvu dostavio dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju ovih zločina u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije. Kategoričan je da je sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao sa episkopima u zataškavanju seksualnog zlostavljanja i navodnih slučajeva podvođenja maloljetnika u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250910090940_baf5dcf6fcb91f54051d28a1ac43f26ad0062cf79f31f6e8e9300acddaf06ed9.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250910090940_baf5dcf6fcb91f54051d28a1ac43f26ad0062cf79f31f6e8e9300acddaf06ed9" data-rendition-name="original" width="774" height="577" loading="lazy" alt="Manastir Dajbabe"> <figcaption>OZBILJNE OPTUŽBE: Manastir u Dajbabama (Photo: (Foto: Svetigora))</figcaption> </figure>  Jovanoviću su bile potrebne godine da svoju bitku protiv seksualnih predatora u Crkvi Srbije i onih koji ih prikrivaju učini vidljivom, a uspio je i da je internacionalizuje – imao je izlaganja u Ujedinjenim nacijama, Evropskom parlamentu, kao i na brojnim međunarodnim konferencijama.

„Zeleni patrijarh“ prima priznanje za zaštitu planete, a ćuti na zlostavljanje đece i žena u pravoslavnim crkvama

Po nalogu tužilaštva iz jedne druge zemlje, u saradnji sa Interpolom, započeta je međunarodna istraga o ubistvu djeteta u manastiru SPC, kao i o organizovanoj pedofiliji unutar crkvene hijerarhije. I ta istraga dolazi – u Crnu Goru, u Srbiju, u svaki kutak gdje su se zločini čuvali pod tepihom. I doći će i pitanja. Neprijatna. Teška. I više neće biti dovoljno reći „to su napadi na crkvu“. Ovo nisu napadi. Ovo su dokazi o djeci koja su silovana i ubijena dok su vjerovala da su pod zaštitom Boga.
I na tim pitanjima padaju sve maske - otkriva u intervjuu za Pobjedu generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske, Bojan Jovanović, bivši sveštenik SPC koji je široj javnosti postao poznat po svjedočenju o pedofiliji, seksualnom i svakom drugom nasilju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Tvrdi da godinama unazad upozorava da iza mantija i svetih simbola djeluju pojedinci koji su sistematski zlostavljali djecu, a da su crkvene, bezbjednosne i političke strukture činile sve kako bi te zločine zataškale.
POBJEDA: Već nekoliko godina predano radite na objelodanjivanju ovih teških krivičnih djela. Uz podršku NVO Montenegro International ste objavili knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“. Knjiga je stravično svjedočanstvo o seksualnim nepočinstvima visokih crkvenih velikodostojnika SPC, čije su žrtve, uglavnom djeca i tinejdžeri. Država Srbija, ali i Crna Gora i dalje ćute. Kako ovo objašnjavate?
JOVANOVIĆ: To ćutanje je sramota. To nije politička neutralnost – to je aktivno prikrivanje zločina. Godinama unazad upozoravamo da iza mantija i svetih simbola deluju pojedinci koji su sistematski zlostavljali decu, a da su crkvene, bezbednosne i političke strukture činile sve kako bi te zločine zataškale. I umesto da zaštite žrtve – zaštitili su zlostavljače.
Knjiga „Ispovest kako smo ubili Boga“, nastala uz podršku organizacije Montenegro International, nije fikcija, niti senzacionalizam. To je svedočenje žrtava. Svedočenje dece kojoj je uništen život. Svedočenje o sveštenicima koji su, umesto da budu duhovni vodiči, postali predatori – zaštićeni autoritetom, moći i ćutanjem.
Ćutanje države Srbije nije iznenađenje – to je nastavak dugogodišnje prakse. Ali zabrinjava i ćutanje Crne Gore, koja je, uprkos znanju o tim slučajevima, ostala pasivna. Postavlja se pitanje: kome ove države duguju lojalnost – građanima, zakonu i istini, ili institucijama koje su izgubile svaki moralni kompas?
Svako ko ćuti, svako ko premešta zlostavljače iz parohije u parohiju, svako ko se izgovara da „nema dokaza“ dok ignoriše ispovesti žrtava – saučesnik je.
Ovo nije versko pitanje. Ovo je pitanje osnovne ljudskosti. Pitanje: da li ćemo, kao društvo, stati na stranu dece ili na stranu zveri koje su ih uništile?
Dok SPC uporno pokušava da se predstavi kao čuvar tradicije i morala, u njenom srcu obitava tišina nad zločinom. A država koja to zna i ne reaguje – više nije država prava, već saučesnik u nepravdi.
Nećemo stati. Nećemo ćutati. Jer borba protiv zlostavljanja dece nije pitanje „imena i ugleda crkve“, već pitanje časti jednog naroda. I ako crkva, i ako država, i ako društvo ne znaju da zaštite dete – onda Bog nije ubijen u knjizi. Onda smo ga mi sami ubili – u stvarnosti.
POBJEDA: Prema Vašim tvrdnjama, dokumentacija dokazuje da je i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović učestvovao u prikrivanju pedofilije, kao i njegov prethodnik, pokojni Amfilohije Radović. Kako komentarišete takve optužbe i ćutanje državnih institucija?
JOVANOVIĆ: Ne samo da ih komentarišem – ja ih potvrđujem. Ne na osnovu ličnog utiska ili ideološke borbe, već na osnovu dokumentovanih činjenica, uključujući i unutrašnju dokumentaciju same SPC. Pokojni mitropolit Amfilohije Radović i tadašnji vladika budimljansko-nikšićki, danas mitropolit Joanikije Mićović, godinama su prikrivali zlostavljače u mantijama, svesno štiteći sveštenike i monahe optužene za seksualna nedela nad decom. Iza tih zidova manastira, gde su deca tražila utehu, mir i spas, dešavali su se zločini koji paraju dušu svakom razumnom čoveku.
Ne tvrdim to ja – to su rekli crkveni dosijei. Tu su izjave preživelih. Tu su ispovesti koje nijedna institucija nije smela da ignoriše. A najgore od svega – SPC je išla toliko daleko da je fabrikovala lažnu tvrdnju da su zvaničnici crkve razgovarali sa porodicom silovanog i ubijenog bogoslova Milića Blažanovića. Istina? Niko iz SPC nikada nije otišao da pogleda tu porodicu u oči. Niko nije pitao za oproštaj. Niko nije ni pokušao da čuje njihovu bol.
POBJEDA: Zar to nije dovoljan razlog za zvaničnu istragu?
JOVANOVIĆ: I više od toga – o ovome sam lično dopisom obavestio predsednika Crne Gore, obavestivši ga da sam, preko ovlašćenog predstavnika, učestvovao na Samitu u Rimu, UN u Ženevi i Hagu (27. septembar – 6. oktobar 2023), koji je organizovala američka NVO ECAGLOBAL, uz učešće više od 25 organizacija sa svih kontinenata. Tema je bila jasna: pravda za preživele žrtve seksualnog nasilja u verskim institucijama. A znate li šta sam dobio kao odgovor? Ništa. Ćutanje.
To je taj muk institucija koje nemaju hrabrosti da se suoče sa sopstvenom senkom. A dok oni ćute, mi nećemo stati. Srpska pravoslavna crkva je, nažalost, postala institucija koja je od duhovnog vođstva prešla na sistematsku zloupotrebu vere u političke i kriminalne svrhe. Od organizovane pedofilije, preko sakrivanja ratnih zločinaca, do širenja verske i nacionalne mržnje. I sve to, pod krinkom svetosti.
Upravo zbog toga, uputio sam molbu da dobijem adresu na koju možemo zvanično dostaviti ovjereni Exposé, izrađen u saradnji sa građanima Crne Gore, kako bi bio zvanično zaveden. Jer ako već ne postoji politička volja da se zaštite deca – neka ostane trag. Neka ostane dokument koji će neko, jednog dana, kada bude imao savesti i hrabrosti, pročitati.
Mi nećemo ćutati. Jer kada država ćuti pred zlostavljanjem dece – onda građani moraju da viču. I to ćemo i dalje činiti.
POBJEDA: Na osnovu vašeg materijala Specijalno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet. Dali ste iskaz u Beogradu, ali dokumenti su nestali iz tužilaštva. Kako to objašnjavate i šta se sada dešava?
JOVANOVIĆ: Da, tačno je. Na osnovu mog materijala, Specijalno tužilaštvo Crne Gore je zvanično otvorilo predmet koji se tiče najtežih krivičnih dela: seksualnog zlostavljanja dece i ubistva unutar verske institucije. Po zamolnici crnogorskog tužilaštva, dao sam detaljan iskaz u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu – preko tri sata, pred zamenikom tužioca. Snimano je i audio i video – znači, postoji konkretan dokaz da sam zvanično predao dokumentaciju. I šta se onda dešava? Nestanak. Krađa. Ućutkavanje.
Dokumenti koji su predati – nisu stigli u Crnu Goru. Neko ih je, vrlo svesno i smišljeno, uklonio iz Tužilaštva u Beogradu. Neko je odlučio da zaštiti zločince, a ne žrtve. Da spali trag, da produži tišinu.
I tu dolazimo do suštine problema: nije SPC ta koja sve radi sama – to je sinhronizovana mreža moći, politike i tužilačko-policijskih struktura koje tapšu sveštenike po ramenu i šapuću: „Ne brini, ništa ti neće biti.“ Ali hoće. Jer istina uvek pronađe put.
Kada je tužiteljka iz Crne Gore lično došla u Srbiju, predao sam joj deo dokumentacije – pod jakim pritiscima, uz otvorene opstrukcije. I danas, iskreno, više i nije ključno šta se dešava u Beogradu, ali i u Podgorici, jer su karte već bačene na sto. Zašto? Jer je po nalogu tužilaštva iz jedne druge zemlje, u saradnji sa Interpolom, započeta međunarodna istraga o ubistvu deteta u manastiru SPC, kao i o organizovanoj pedofiliji unutar crkvene hijerarhije. I ta istraga dolazi – u Crnu Goru, u Srbiju, u svaki kutak gde su se zločini čuvali pod tepihom. I doći će i pitanja. Neprijatna. Teška. I više neće biti dovoljno reći „to su napadi na crkvu“. Ovo nisu napadi. Ovo su dokazi o deci koja su silovana i ubijena dok su verovala da su pod zaštitom Boga. I na tim pitanjima padaju sve maske. Neka znaju – ova borba više nije lokalna. Nije ni samo pravna. Ovo je borba protiv zla koje je nosilo krst dok je činilo najmonstruoznije moguće zločine. Zato neka se ne zavaravaju – ni mantija, ni politička zaštita, ni ćutanje neće ih zauvek sakriti od istine. A pogotovo – ne od pravde.
POBJEDA: Pomenuli ste da se priprema globalni registar osoba povezanih sa slučajevima pedofilije i seksualnog zlostavljanja u vjerskim organizacijama pravoslavne orijentacije. Možete li nam reći konkretno o čemu se radi?
JOVANOVIĆ: Da, reč je o ozbiljnom, međunarodnom i dugoročnom projektu koji prevazilazi sve dosadašnje pokušaje razotkrivanja zlostavljanja u crkvenim strukturama. Poziv za učešće sam prošle godine dobio iz Sjedinjenih Američkih Država, od više uglednih organizacija za ljudska prava i zaštitu dece. Cilj: formiranje međunarodnog registra pedofilije i seksualnog zlostavljanja u pravoslavnim verskim zajednicama – u mom slučaju, sa posebnim fokusom na Srpsku pravoslavnu crkvu.
Brojevi koje imamo su porazni. Još gore – oni su tek vrh ledenog brega. Prijavljuje se svega oko 5% slučajeva. Dakle, govorimo o stravičnoj tišini koja traje decenijama, iza koje stoji moćna organizacija sa dubokim vezama u politici, bezbednosnim službama i institucijama.
Prema dosad prikupljenim podacima, Srpska pravoslavna crkva se nalazi na drugom mestu u svetu po broju prijavljenih slučajeva seksualnog zlostavljanja dece, odmah iza Ruske pravoslavne crkve – sa udelom od 21,3% svih analiziranih prijava.
To nije sramota samo SPC. To je zločin protiv čitavog društva.
A da ne bude zabune: seksualno zlostavljanje dece nije greh – to je KRIVIČNO DELO. I to teško. I domaće zakonodavstvo i međunarodni pravni akti – Konvencija o pravima deteta (UN), Lanzarote konvencija Saveta Evrope, rezolucije UN – obavezuju države da identifikuju, procesuiraju i osude ne samo zlostavljače, već i sve one koji su ih štitili. A u SPC – mnogi su ih štitili.
📌 Oni koji su ćutali, prikrivali, premeštali sveštenike zlostavljače – saučesnici su.
📌 Oni koji su uništavali dokaze i pretili žrtvama – kriminalci su.
📌 Oni koji su danas na vrhu SPC i i dalje šire mantru „napada na crkvu“ – saučesnici su u organizovanom zločinu.
Zato ovaj registar nije samo dokument. On je udarac u samo srce jednog sistema tišine, laži i straha.
Registar će imati višestruku funkciju: 🔹 Za pravosuđe i policiju: da više niko ne može reći „nismo znali“ ili „nema dokaza“. Imenski deo, delimično javan, obezbeđuje da zločini ne mogu biti zataškani.🔹 Za žrtve i terapeute: da se konačno imenuju odgovorni. Da se prekine začarani krug ćutanja. Da se obnovi makar delić poverenja u pravdu. 🔹 Za društvo: da se raskrinka mit o nepogrešivoj svetosti institucije koja je decenijama uništavala decu. Da se jasno kaže – Bog nema nikakve veze sa zverima koje nose mantiju. 🔹 Za međunarodne mehanizme: da se stvori pritisak na državne organe, posebno u Srbiji, koji i dalje odbijaju da postupe po zakonu.
U drugoj fazi, registar će sadržati detaljnu šemu odgovornosti, sa imenima i funkcijama odgovornih – od sveštenstva do političkog vrha Srbije. Jer prikrivanje pedofilije je krivično delo, i nema tog patrijarha, vladike, političara ili tužioca koji će moći da kaže da „nije znao“. Pozivanje na Boga neće im pomoći. Mantija ih neće zaštititi. I neka im bude jasno – nećemo stati dok i poslednji zlostavljač, kao i svi njegovi zaštitnici, ne završe pred sudom. Jer ako država neće da zaštiti decu – mi hoćemo. I nećemo tražiti dozvolu da to učinimo.
Očekujemo od Evrope da ne ćuti
POBJEDA: Ubrzo ćete govoriti u Evropskom parlamentu. Očekujete li podršku Brisela u Vašoj borbi za pravednije društvo i crkvu, s obzirom na to da tu podršku u Srbiji nemate?
JOVANOVIĆ: Kao generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske već sam imao sastanke sa predstavnicima Evropskog parlamenta u Hrvatskoj, a uskoro očekujemo i formalni prijem u samom sedištu EU parlamenta u Briselu. Tamo ćemo detaljno izložiti sadržaj Ekspozea i predstaviti sve relevantne podatke koji ukazuju na ozbiljna kršenja ljudskih prava i sistemsku zaštitu počinilaca seksualnog zlostavljanja – konkretno i u okviru Srpske pravoslavne crkve.
Ovaj trenutak vidimo kao ključnu prekretnicu – ne samo za borbu protiv nekažnjenosti, već i za uspostavljanje univerzalnog standarda odgovornosti. Očekujemo od Evropske unije ne samo deklarativnu podršku, već konkretne predloge, institucionalne reakcije i jasan politički pritisak na vlasti Republike Srbije da se izjasne: zašto se godinama unazad štite pojedinci unutar SPC koji su osumnjičeni za pedofiliju i seksualno zlostavljanje dece?
Jer ćutanje institucija – bilo verskih, bilo državnih – u ovom slučaju nije neutralnost. To je saučesništvo.
Ako Srbija zaista teži evropskim vrednostima, onda mora da odgovori: da li smatra da je zaštita verskog autoriteta važnija od zaštite deteta? Da li državne institucije priznaju odgovornost za zataškavanje zločina? Gde su javne istrage, gde su smene, gde su presude?

Jovanović: Interpol istražuje organizovanu pedofiliju unutar SPC

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Poslednjih godina – konkretno, od početka ruske genocidne agresije na Ukrajinu - Srbija ne samo da stagnira u eurointegracijama, Srbija se brzinom svetlosti udaljava od Evrope i od civilizacije. Stiče se utisak da je rapidan pad dostignutih standarda u svim oblastima ključnim za pridruživanje, a da u nekim oblastima još nije ni maklo sa početnih, iovako niskih, pozicija.
Neki analitičari to objašnjavaju jednostavnom činjenicom: evropski standardi su dijametralno suprotni od trenutno važećih srbijanskih standarda vladanja i “privređivanja”, u kojima dominiraju nasilje, arbitrarnost, netransparentnost i korupcija. Zvanična Srbija, pride, inadžijski uporno odbija da se usaglasi sa spoljnom politikom zajednice čiji član – bar zvanično – želi da postane, posebno kada je odnos prema agresorskoj Rusiji u pitanju.&nbsp;
Štaviše, odnos prema Moskvi je ponizan, snishodljiv, u nekim segmentima – poput ovog sa aktuelnom krizom oko sankcija NIS-u – i robovski. Dok se političari lukavo, ali ni za kog ubedljivo, zaklanjaju iza “bratstva” ili “principijelnosti”, Crkva Srbije se javno i otvoreno ponaša kao da nije autokefalna, već tek podružnica “majke crkve” u Rusiji. A to, s obzirom na uticaj koji Crkva ima na politički i opštedruštveni segment u Srbiji, nije nimalo bezazleno.
Iako nikad zvanično nije osporena proklamovana politika eurointegracija, javna je tajna da su neki istaknuti članovi srbijanskog režima ako ne na platnom, ono bar na “ljubavnom” spisku Kremlja. Formalno radi balansa sa proevropskim snagama, zbog čuvena “četiri stuba spoljne politike”, u svakoj srbijanskoj vladi nalazi se bar po nekoliko ortodoksnih rusofila, koji se otvoreno i bez stida prikazuju lojalnijim Moskvi nego svojoj državi.&nbsp;
Rezultat svega toga je da je Srbija, koja je po evropskim agendama trebalo da bude motor ukupnog pridruživanja Zapadnog Balkana, sada na začelju “liste čekanja” koja podrazumeva i još nekoliko istočnoevropskih država. Da ostavimo po strani razmatranje da li je iz evropske vizure uopšte bilo realno očekivanje da Srbija bude “lokomotiva” – sada je ta zabluda u Briselu shvaćena, prihvaćena i agenda izmenjena.&nbsp;
Srbija se danas u Briselu dominantno vidi kao slepi poslušnik Moskve, a srpske evropske ambicije tek kao ambicije prema evropskim pretpristupnim fondovima. Izlišno je i pomenuti da je to dobro za druge aspirante – posebno za Crnu Goru i Albaniju, čiji se proevropski trud najzad prihvata, a još više se prihvata njihov geopolitički položaj i značaj za sprečavanje širenja ruskog uticaja. Izlišno je reći i koliko je to loše za samu Srbiju, koju sada Zapad percepira ne samo kao ključnu figuru raspada jugoslovenske federacije, već i kao slepog izvršioca patoloških potreba i osvajačkih ambicija Kremlja, za izazivanje nestabilnosti u Evropi.
U takvom odnosu snaga, predsednik Srbije lansirao je ideju o “grupnom” ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU.
Već neko vreme, Srbija prema Briselu vodi kampanju udvaranja i ubeđivanja. Udvaranje je nedavno “ispalo” iz igre zbog nekontrolisanih otrovnih izjava Aleksandra Vučića o evropskim predstavnicima, dok ubeđivanje traje po istom sistemu po kome se ubeđuje narod u Srbiji: nije istina ono šta vi vidite, već ono šta mi kažemo.
A uprkos izostanku usklađivanja sa spoljnom politikom Unije – pre svega, u domenu sankcija Rusiji – i davanju srpskih ”papira” građanima RF koji drugačije ne bi mogli da uđu u zemlje Unije, srpski predstavnici danonoćno ponavljaju da je Srbija uradila sve, da želi u EU, da nije fer što Evropa ne želi Srbiju ili je stavlja pred svršen čin… Nasuprot tome su još neke činjenice: REM, ideja o gašenju Tužilaštva za organizovani criminal, lokalni izbori – a to su stvari preko kojih Evropa više ne prelazi, ma kakvi da su bili razlozi zbog kojih je to činila ranije.&nbsp;
Teško je i zamisliti da bi bilo ko u Uniji, makar i pod utiskom skromne nadoknade koja bi mu iz Beograda legla na račun, mogao sada da se “upeca” na takav predlog. Jer, to bi ispravnu ideju Evrope – da one po kriterijumima najbliže članstvu “isforsira”, kako bi “povukli” ostale kandidate, a Rusiju izbacili iz igre – svelo na nagrađivanje najgorih i zastoj u eurointegracijama za sve, dok oni s najmanje pomaka ne ispune uslove.&nbsp;
S obzirom da kod nekih i ne postoji posebna želja da ispune uslove, a kod drugih je mnogo otvorenih pitanja same državne organizacije odnosno nerešenih odnosa sa susedima koji su u EU – jasno je da bi teorijsko usvajanje Vučićeve ideje zakovalo celi Zapadni Balkan kao sivu zonu van EU i dalo dodatni motiv i energiju Rusiji da tu učvršćuje svoje pozicije. A to je direktno suprotno interesima EU.
Očigledno je i najnaivnijima, stoga, da ovaj Vučićev “kremljo mortale” nije plod istinske želje da ceo ovaj prostor uđe u organizaciju kojoj geografski svakako pripada, a morao bi da pripada i vrednosno i civilizacijski. Ne. "Predlog" je u stvari namera da se i oni koji su uprkos velikom trudu današnje Rusije i svim velikosrpskim podmetanjima blizu EU - ukoče. Jer, hegemonija "Srpskog sveta" je bolest identična hegemoniji "Ruskog mira": ne donosi nikome ništa dobro, napredno i kvalitetno, samo zarazi i uništi i one koji požele ili pokušaju da se izvuku.

Vučićev “kremljo mortale”

Poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je, tokom današnje skupštinske rasprave o Prijedlogu zakona o saradnji Crne Gore sa dijasporom, otvorio pitanje statusa građana Crne Gore koji žive u Srbiji, navodeći primjer sopstvenog sina.
On je pitao ministra dijaspore Mirsada Azemovića da li je njegov sin dijaspora u Crnoj Gori jer je rođen u Beogradu.
- Moje dijete je rođeno u Beogradu. Oba roditelja su mu crnogorski državljani, ali samo zato što je rođeno u Beogradu, ne može da dobije crnogorsku ličnu kartu i crnogorska dokumenta. I kad pitam za svoga sina, pitam za desetine i desetine hiljada građana Crne Gore, koji trenutno žive u Srbiji i koji imaju isti status kao moj sin. Potrebno mi je da znam je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori, iz ugla Ministarstva dijaspore, odnosno iz ugla naših zakona. I jesu li ovi ljudi koji žive u Srbiji dijaspora?Jesu li oni Kurdi, jesu li oni neko pleme koje luta Evropom i Azijom, tražeći mjesto za život, ili su građani Crne Gore kojih se Crna Gora odrekla iz prostog razloga što se dominantno i nacionalno izjašnjavaju kao Srbi - pitao je Knežević.
Ne samo što nemaju pravo glasa, nego, isitče Knežević, nemaju pravo na dvojno državljanstvo, dodajući da nije bilo sluha ni za model plave karte.
- Šta su oni nama u Srbiji? Toliko ih ima da ja mogu iz punih usta da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore. I gledam ovih dana utrkivanje, ko će prije da odgovori ili ko će prije da pljune po Aleksandru Vučiću. Nema potrebe da branim Aleksandra Vučića ovdje, ali bih volio da se tako reagovalo kada je ovdje hrvatski ministar Gordan Grlić Radman tražio brod Jadran, kada je tražio 17 miliona odštete za logor Morinj, gdje niko nije stradao, kada je tražio da priznamo da smo bili agresori u građanskom ratu ili kada su ovdje skandirali "Ubij, zakolji da Srbin ne postoji". Tada je trebalo pokazati petlju i reći Grlić Radmanu ovo što se sada govori Srbiji i što se govori Vučiću - naglasio je Knežević.
Reagovao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter koji je podsjetio Kneževića da je Ustavom Crne Gore propisano da je glavni grad Crne Gore Podgorica, a da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, a ne Aleksandar Vučić.
- A Botun je u Crnoj Gori - poručio je Huter.

Knežević: Iz punih usta mogu da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore; Huter: Podgorica je glavni grad, a predsjednik nije Vučić već Milatović

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Alen Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, juče se oglasio na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 67.5144%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-dario-u-sarajevu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Portal ETV objavio je informaciju nakon što nam se obratilo više Pljevljaka, ogorčeni Vranešovim prisustvom na svečanoj večeri, zbog njegove nacionalističke, šovinističke politike koju propagira, a dostavljen nam je i snimak sa tog druženja. - Udruženje Pljevljaka u Sarajevu postoji više od trideset godina i okuplja ljude rođene u Pljevljima koji danas žive u Sarajevu, kao i naše sugrađane koji su porijeklom iz Pljevalja. Naš cilj je isključivo njegovanje tradicije i međusobnih veza. Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9" data-rendition-name="original" width="728" height="1599" loading="lazy" alt="Objava Alena Sulejmanovića"> <figcaption>Objava Alena Sulejmanovića(Photo: Fejsbuk - stop kadar)</figcaption> </figure>  Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je Sulejmanović. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu na društvenoj mređi Instagram pohvalio se sam Vraneš objavom 6. decembra. Objavio je fotografiju i napisao da je u Sarajevu na poziv Sulejmanovića. A na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša, kako smo objavili, potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“. Vraneš je, podsjetili smo u tekstu 8. decembra, prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. kada je bio zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Aktuelni predsjednik Opštine Pljevlja nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. Podsjetili smo da Vraneš predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.&nbsp; Opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja nedavno je finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...&nbsp; Od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića. Na Instagramu je imao i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“, a u jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...

Tag: bojan-jovanovic