Jovanović: Pravda koja kasni ne smije biti pravda koja izostaje

Generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske, pravoslavni svještenik Bojan Jovanović, nekada đakon u Crkvi Srbije, kazao je Portalu ETV da je tužilaštvo u Bosni i Hercegovini pokrenulo istragu o ubistvu bogoslova Milića Blažanovića, u Manastiru Papraća kod Zvornika (BiH) u maju 1999. godine.

- Poslije više od dvije decenije ćutanja, spekulacija, svjedočenja i medijskih istupa, pokretanje zvanične istrage o ubistvu bogoslova Milića Blažanovića, otvara pitanje koje nadilazi jedan slučaj: da li je ovo početak razotkrivanja istine ili još jedan pokušaj da se kontrolom procesa upravlja ishodom – sumnjičav je Jovanović, koji se godinama bori da užasavajući slučajevi pedofilije u Crkvi Srbije dobiju sudski epilog.

INSTITUCIONALNO POSRNUĆE 

On podsjeća da se u središtu ovoga slučaja nalaze izuzetno teške optužbe - da je Blažanović kao maloljetnik bio izložen seksualnom zlostavljanju i da je potom stradao u manastiru. 

- Dokazi će potvrditi zločin koji prevazilazi pojedinačnu odgovornost i otvoriti pitanje sistemskog zataškavanja. Težina optužbi koje prate ovaj slučaj ne može se umanjiti. Govore o instituciji koja je, umjesto utočišta, za neke postala mjesto straha – kategoričan je Jovanović. 

Uvjeren je da će se pokazati, „da više nije riječ o izolovanom incidentu, već o ozbiljnom moralnom i institucionalnom posrnuću“.

- Godinama su se pojavljivali tekstovi, izjave i indicije koje su ukazivale na ovaj slučaj, ali bez konkretne reakcije nadležnih. Upravo zato, današnja istraga pokrenuta od nadležnog tužilaštva BiH nosi ogroman teret očekivanja. Javnost ima pravo da zna: zašto se čekalo toliko dugo, ko je ćutao i ko je štitio koga? Istovremeno, oprez je neophodan. U društvu koje ima duboko ukorijenjeno nepovjerenje prema institucijama, svaka istraga mora biti vođena transparentno, profesionalno i bez političkog ili ideološkog uticaja. U suprotnom, rizikujemo da istina ponovo ostane zakopana ispod slojeva manipulacije – upozorava Jovanović.

Poručuje da ovo nije trenutak za osvetu, već za odgovornost. 

- Nije trenutak za generalizacije, već za utvrđivanje činjenica. Ako postoje krivci – moraju odgovarati. Ako postoje strukture koje su zataškavale – moraju biti razotkrivene. I ako postoji sistem koji je omogućio da pravda kasni 26 godina – mora biti promijenjen. Jer pravda koja kasni ne smije biti pravda koja izostaje. Sada, više nego ikada, sve oči su uprte u institucije. Ovo je test ne samo za pravosuđe, već i za društvo u cjelini: da li smo spremni da se suočimo sa istinom, kakva god ona bila – zaključio je Jovnović.

KAČAVENDIN ZLOČIN

Portal ETV u januaru je objavio da je kompletna dokumentacija o okolnostima smrti bogoslova Milića Blažanovića dostavljena na međunarodnu forenzičku analizu.

Jovanović je tada kazao za naš portal da je Blažanović od 1997. godine bio žrtva silovanja i seksualnog iživljavanja vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende i da se devetnaestogodišnji mladić nije ubio, kako je to saopštila zvanična istraga, već da je surovo ubijen.

- Prema raspoloživoj dokumentaciji, dijete je duži vremenski period bilo izloženo kontinuiranom psihičkom pritisku, izolaciji, ponižavanju i seksualnom zlostavljanju, što je stvorilo stanje potpune zavisnosti, straha i nemogućnosti da potraži pomoć – ispričao je Jovanović.

Kazao je da dokumentacija koja je proslijeđena na forenzičko vještačenje obuhvata svjedočenja, interne zapise, vremenske linije događaja, kao i materijalne tragove koji omogućavaju rekonstrukciju posljednjih dana i sati života đeteta. 

- Upućivanje predmeta na nezavisno forenzičko vještačenje i uključivanje međunarodnih institucija predstavlja presudan trenutak, jer se time slučaj izmješta iz okvira lokalne kontrole i institucionalne samoodbrane – istakao je on.

Prema zvaničnoj verziji, kako smo pisali, 19-ogodišnji Blažanović ubio se u svojoj sobi u Manastiru Papraća improvizovanom bombom. Nezvanično – njegovo svirepo ubistvo organizovao je vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda, kako bi prikrio zločin višestrukog silovanja kojem je izložio ovog bogoslova, u svome dvoru u Doboju, u periodu od 1997. do 1999. godine.

 BJEKSTVO IZ MANASTIRA

Pisali smo da je Jovanović tada služio upravo kod Kačavende, a u izjavi koju je 12. maja prošle godine dao inspektorima beogradske policije, ispričao je da je poznavao Blažanovića koji je bio bogoslov i koji je još kao dječak došao u manastir. 

Objavili smo da je Jovanović svjedočio da mu je svještenik koji je služio u manastiru ispričao kako su on i Blažanović poslije liturgije, kobnog dana, pošli u svoje sobe da odmore. Nedugo potom začuo je zvono na vratima, onda i korake, a ubrzo potom odjeknula je i eksplozija...

Ubrzo poslije zločina i Jovanović i ovaj svještenik napuštili su Manastir Papraća, jer su, prema riječima Jovanovića, znali da zvanična verzija nije tačna i da se Blažanović nije ubio, kako je glasila službena verzija, već je ubijen.

Tek 2013. godine Crkva Srbije penzionisala je Kačavendu, iako im je godinu ranije - 2012. dostavljen video snimak na kojem se vidi kako seksualno opšti sa jednim dječakom. Penzionisanje je uslijedilo pošto se u javnosti pojavilo još snimaka.

Kačavenda je u junu 2024. godine odlikovan ordenom šumaričkih mučenika, a odlikovao ga je episkop šumadijski Jovan?!

Jovanović tvrdi da su Kačavendine seksualne zločine prikrivali i velikodostojnici Crkve Srbije u Crnoj Gori - pokojni poglavar ove vjerske zajednice u našoj zemlji Amfilohije Radović i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović, koji je bio jedan od onih koji su u Crkvi Srbije vodili istrage o slučajevima pedofilije, ali nijesu našli dokaze.

Crnogorskom tužilaštvu Jovanović je dostavio dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju ovih zločina u manastirima i crkvama u Crnoj Gori, kojima upravlja Crkva Srbije. Sudbina tog predmeta je nepoznata.