Bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović dostavio je juče tužilaštvu u Beogradu informaciju da su njegovi saradnici, u drugoj zemlji „locirali svješteno lice Srpske pravoslavne crkve koje je učestvovalo u prikrivanju slučajeva pedofilije i seksualnog zlostavljanja u okviru SPC“. - Premještanje takvog lica ne može biti izvršeno bez odobrenja crkvene vlasti, odnosno Sinoda SPC kojim predsjedava patrijarh, što implicira da je o tim radnjama morao postojati nivo znanja na najvišim instancama. Takođe, kao što smo već razgovarali, takva vrsta premještanja nije moguća bez logističke podrške elemenata bezbjednosnog sistema Srbije koji djeluju van zakonskog okvira, a za koje se smatra da su povezani sa predsjednikom Republike, gospodinom Aleksandrom Vučićem – piše u Jovanovićevom obavještenju dostavljenom tužilaštvu. <h2>NEĆE ODUSTATI</h2> Istakao je da se „radi o licu koje raspolaže detaljnim informacijama o širem krugu pojedinaca iz redova svještenstva i episkopata koji su bili uključeni u podvođenje maloljetnih lica na teritoriji: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i drugih država“. - S obzirom na to da, po mom uvjerenju i iskustvu, institucije policijskog, pravosudnog i bezbjednosnog sistema u Srbiji štite pojedince za koje se sumnja da su izvršioci najtežih krivičnih djela nad djecom u okviru SPC, smatram svojom obavezom da nastavim da ukazujem na ovaj skandal i da doprinesem njegovom razotkrivanju na svim nivoima uključujući diplomatski i međunarodni – naglasio je Jovanović u aktu dostavljenom tužilaštvu. Poručio je da će se potruditi „da sa potpunim pravom Srbiji i SPC“ nanese „što teži udarac i što veću štetu, kako u diplomatskom, tako i na svakom drugom nivou“. - Očekujem da će istraga Tužilaštva, kao i međunarodnih organa poput Interpola, u vezi sa informacijama o kojima sam svjedočio - uključujući i slučaj ubistva maloljetnog lica u manastiru SPC, kojem je prethodilo seksualno zlostavljanje doprinijeti da se zdrav dio tužilaštva odlučnije suprotstavi počiniocima i saučesnicima unutar SPC – istakao je Jovanović. Podsjetio je tužilaštvo da je učestvovao u stvaranju svjetskog registra osoba povezanih sa pedofilijom i seksulnim zlostavljanjem u vjerskim zajednicama pravoslavne orijentacije. - SPC učestvuje sa 21,3 procenata odmah iza Ruske pravoslavne crkve, za sada, a procenat će uskoro biti još veći – upozorio je on u dopisu Tužilaštvu. Istovjetno obavještenje proslijedio je i Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije, kao i Bezbjednosno-informativnoj agenciji. <h2>ZNAČAJNO PRIZNANJE</h2> Jovanović je danas međunarodno priznati aktivista koji se bori protiv pedofilije u Crkvi Srbije, generalni je sekretar Saveza hrišćana Hrvatske, a u novembru mu je stiglo i priznanje od ugledne američke Fondacije Džon Templton, organizacije koja podržava osobe koje daju doprinos afirmaciji duhovne strane života. Ova fondacija ljetos je godišnju nagradu, vrijednu milion i po dolara, dodijelila vaseljenskom patrijarhu Vartolomeju za doprinos zaštiti životne sredine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208191252_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251208191252_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764" data-rendition-name="original" width="1024" height="575" loading="lazy" alt="Patrijarh Vartolomej"><figcaption>ĆUTI O DOKAZIMA: Patrijarh Vartolomej(Photo: Crkva Srbije)</figcaption></figure>  - Džon Templton Fondacija u svom pismu izrazila je zahvalnost za trud, hrabrost i predanost koju ulažem u podršku preživjelima. Napisali su da se moj glas čuje, da su moja pisma primljena i da moj rad ima vrijednost - kazao je Jovanović u novembru za Portal ETV. Iskazao je zadovoljstvo što je priznanje za njegov angažman stiglo od jedne od najuglednijih svjetskih humanitarnih organizacija, ističući da je to potvrda da se njegovi apeli za pravdu i brigu o preživjelima zlostavljanja – čuju. Istakao je, međutim, i nezadovoljstvo što je vaseljenski patrijarh ove godine bio nosilac godišnje nagrade ove fondacije ističući da „problem nastaje kada se briga za životnu sredinu pretvori u moralnu medalju koja prikriva tišinu o tragedijama koje se dešavaju unutar duhovnih institucija“. - Kako se može govoriti o iscjeljenju planete, a ne govoriti o iscjeljenju ljudi? Kako se može štititi svijet, a ne štititi dijete? Kako se može govoriti o svetosti Božjeg stvorenja, a ne stati uz one koji su bili povrijeđeni rukom onih koji predstavljaju Boga? To je duboka etička nedosljednost, rana koja stoji između moralnog učenja i moralne prakse – kazao je Jovanović. On i aktivisti nekoliko međunarodnih organizacija ljetos su u otvorenom pismu poručili da se „ne može patrijarh Vartolomej slaviti zbog liderstva u oblasti zaštite životne sredine, a istovremeno ignorisati žene i djecu koji doživljavaju seksualno zlostavljanje i trpe traumu pod njegovim duhovnim autoritetom“. U Crnoj Gori je, u maju 2021. godine, štampano prvo izdanje Jovanovićeve knjige „Ispovest kako smo ubili Boga“, u kojoj piše o zločinima episkopa Crkve Srbije.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208191252_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251208191252_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Jovanovićeva knjiga - svjedočanstvo brutalnih zločina u Crkvi Srbije"><figcaption>Jovanovićeva knjiga - svjedočanstvo brutalnih zločina u Crkvi Srbije</figcaption></figure>  On je i crnogorskom tužilaštvu dostavio dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju ovih zločina u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije. Tvrdi da posjeduje dokaze da je sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao sa episkopima u zataškavanju seksualnog zlostavljanja i navodnih slučajeva podvođenja maloljetnika u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe. Jovanović je, kako smo ranije pisali, poslije višegodišnje borbe uspio da internacionalizuje svoju bitku protiv seksualnih predatora u Crkvi Srbije i onih koji ih prikrivaju - imao je izlaganja u Ujedinjenim nacijama, Evropskom parlamentu, kao i na brojnim međunarodnim konferencijama.

Kaćuša Krsmanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Jovanović kategoričan - institucije Srbije štite pedofile u Crkvi Srbije

Cilj analize DFC-a je bio da upozori donosioce odluka, s obzirom da se približava članstvo Crne Gore u EU i da se približavaju izbori 2027.godine, za očekivati je da će se Rusija dodatno aktivirati i angažovati da destabilizuje Crnu Goru, eventualno zaustavi proces, ali ako ne zaustavi onda definitivno uspori proces evropskih integracija - to je kazao u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, forenzičar Digitalnog forenzičkog centra ( DFC) Marko Banović.
U najnovijoj analizi DFC-a razotkriva se model ruskog hibridnog djelovanja na Zapadnom Balkanu, sa posebnim fokusom na Srbiju kao regionalnim čvorištem za obuku, logistiku i propagandu. Nakon detaljne analize ruskog malignog uticaja u Moldaviji upozorava se da Crna Gora upravo zbog završne faze evropskih integracija i predstojećih izbora 2027. godine jeste potencijalna naredna meta koordinisanih ruskih hibridnih aktivnosti, u oba slučaja Srbija Aleksandra Vučića se pojavljuje kao punkt sa koga se dalje širi taj uticaj.
Prema njegovim riječima, takav model je jako učinkovit zbog čega se ne koristi samo u Crnoj Gori i Moldaviji, već širom Evrope Rusija sprovodi operacije, i u cilju podrivanja demokratije i širenja svog uticaja, bilo da su dezinformacijske kampanje, sajber (cyber) napadi, izazivanje nereda ili sabotaže.&nbsp;
- Rusija ima širok arsenal hibridnih alatki za destabilizaciju društava. Zašto smo mi istakli Moldaviju? Zato što se mogu povući jasne paralele između Crne Gore i te zemlje i to ne samo u vidu alata koje koristi Rusija da destabilizuje te dvije zemlje, već zato što imamo iste institucionalne slabosti koje omogućavaju dublju penetraciju ruskog uticaja i mnogo snažniju destabilizaciju. Izbori u zemljama kao što su Moldavija i Crna Gora koje imaju manjak demokratskih kapaciteta, slabe institucije, znaju sami po sebi da budu opterećujući za društvo, a kada tome dodate strani uticaj onda zaista imate veliki problem - rekao je Banović.
Ukazuje da postoje paralele i u vezi članstva u EU, jer Rusija ne želi da Moldavija postane članica EU, već želi da je zadrži, kako kaže, u svojoj sferi interesa i kroz hibridne djelatnosti sprovodi svoje interese.
- Isti slučaj je sa Zapadnim Balkanom, Rusija želi da zaustavi integracioni proces kompletnog regiona i ja bih tu citirao bivšeg ambasadora Rusije u Crnoj Gori Maslenikova koji je kazao ,,da proširenje Evropske unije na Zapadni Balkan direktno stavlja te zemlje u konflikt sa Rusijom”, što znači da je vrlo jasna namjera Rusije i cilj naše analize je bio da upozori donosioce odluka s obzirom da se približava članstvo Crne Gore u EU i da se približavaju izbori 2027. godine &nbsp;za očekivati je da će se Rusija dodatno aktivirati i angažovati da destabilizuje Crnu Goru, eventualno zaustavi proces, a ako ne zaustavi onda definitivno uspori proces evropskih integracija - istakao je Banović.
Naglašava da je ključni instrument djelovanja Rusije na Zapadnom Balkanu upravo Srpska pravoslavna crkva, a naročito u Crnoj Gori gdje ima najveći uticaj na političke procese i koliko veliko povjerenje uživa u društvu.
- Podsjetio bih i kako je patrijarh SPC Porfirije zahvalio Vladimiru Putinu zato što drži kompletan region kao dio ,,ruskog svijeta”. Indikativna je i ta bliska saradnja Rusije i SPC, ali su tu takođe i narativi koje SPC širi u crnogorskom društvi, a prvenstveno se ističe narativ o zaštiti &nbsp;tradicionalnih vrijednosti gdje se Rusija jasno prikazuju kao ključna zaštitnica tih vrijednosti, iako to nijesu nikakve tradicionalne vrijednosti već klasične autoritani metodi koji su u potpunosti suprotni demokratiji, u potpunosti sulrotni onome što su strateški ciljevi Crne Gore, a to je demokratizacija društva i članstvo u EU. Srpska pravoslavna crkva pruža ideološki okvir za djelovanje svih drugih proksija ruskog i srpskog uticaja u Crnoj Gori, tako da je važno da crnogorski donosioci odluka prepoznaju da SPC ima ključnu ulogu u širenju ruskog uticaja u kompletnom regionu, a posebno u Crnoj Gori - naglasio je Banović.
Banović smatra da je posljednjom akcijom hapšenja u operaciji Lugansk Crna Gora pokazala da ima kapaciteta da se suprotstavi ruskom uticaju u Crnoj Gori, što je veoma pozitivan znak.&nbsp;
Podsjeća da su u posljednjih osam godina u DFC- u konstantno upozoravali na djelovanje krajnje desničarskih grupa ruskih i srpskih, koje borave u Crnoj Gori i koje, kako tvrdi, predstavljaju veliku opasnost po demokratiju u Crnoj Gori.&nbsp;
- Crnoj Gori je oduvijek nedostajala politička volja, zato ti procesi nijesu ranije odrađeni i zato se ranije nijesmo suprotstavili ovim kanalima ruskog uticaja u društvu - rekao je Banović.
Ističe i odgovornost Demokratske partije socijalista koja je bila na vlasti do 2020. godine u dijelu izgradnje snažnih institucija, što smatra njihovim velikim propustom, jer da su institucije jake ne bi bilo važno ko je na vlasti u Crnoj Gori.&nbsp;
- Definitivno proruskim i prosrpskim strukturama u Crnoj Gori nije u interesu da se suprotstave ruskom uticaju, zato što su oni dio tog uticaja, tako da nijesam optimista kada sagledamo situaciju u našoj zemlji kada su u pitanju političke strukture i podrška koju oni pružaju u borbi protiv stranih uticaja, ali upravo je to naša ključna poruka - da treba da gradimo nezavisne i snažne institucije koje će se, bez obzira ko je na vlasti, suprotstaviti ovim prijetnjama - istakao je Banović.
Smatra da je međunarodna saradnja ključna u oblasti hibridnih prijetnji i vjeruje da će partnerske bezbjednosne službe i druge institucije dati podršku crnogorskim institucijama, jer Evropska komisija i sve zemlje Kvinte podržavaju evropski put Crne Gore.
- Mislim da je i u njihovom strateškom interesu da zaštite euroatlantsku orijentaciju naše zemlje. Evropska komisija u posljednjem Izvještaju jasno je naglasila da Crna Gora mora da osnaži borbu protiv stranih uticaja i hibridnih prijetnji i to je dodatan podstrek za crnogorske vlasti ako zaista žele da daju doprinos da postanemo prva naredna članica Evropske unije, da će se zaista posvetiti ovom problemu - zaključio je Banović.

Portal ETV

Banović: Rusija ima širok arsenal hibridnih alatki za destabilizaciju društava

Predmet koji se tiče napada na fotoreportere i uništavanje njihove opreme u Gornjem Zaostru, tokom postavljanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže kako Crkva Srbije nije iznad države i zakona.
To je, gostujući u Informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E, ocijenio istoričar Vukota Vukotić.
Navikli su građani, kaže Vukotić, da je Crkva Srbije iznad države - a posebno iznad sudskih organa.
- Pa je suđenje napadačima na novinare i snimatelje u Gornjem Zaostru pravi test za državu. Na ovom primjeru crnogorsko sudstvo ima veliku šansu da stane na put takvoj praksi i da se jedan put pokaže da Crkva Srbije ne može biti iznad države - naglasio je on.
<h2>POKUŠAJ PRANJA BIOGRAFIJE SRBIJE</h2>
Izjave svjedoka u ovom slučaju su, cijeni Vukotić, potpuno besmislene.
- Jer je potpuno nelogično da su novinari i snimatelji pili i veselili se na radnom zadatku, to je potpuno nemoguće jer bi onda to povlačilo njihovu krivicu, makar disciplinsku. Samim tim vidimo da su to izgovori kojima se služe zato što su ponovili riječi mitropolita broj dva – Metodija. Tako da je teško komentarisati takve stvari, ali u svakom slučaju jedna velika šansa da se takvoj praksi stane na put, da se jednom sudskom presudom Crkva Srbije postavi na svoje mjesto - rekao je Vukotić.
On smatra da se veličanjem presuđenog četničkog komandanta zločinca Pavla Đurišića pokušava oprati biografija Srbije – što, kako je rekao, konkretno nema veze sa tim dokazanim ratnim zločincem.
- Postoji bezbroj arhivskih dokumenata, svjedočenja, i stav istorijske nauke o njemu i njegovom djelovanju tokom Drugog svjetskog rata... Međutim ovdje je u pitanju jedan pokušaj promjene narativa koji se nameće u Crnoj Gori, i ne samo kod nas, jer vidimo da je takvo nešto prošlo u Srbiji. Pretpostavljamo da prolazi i u onom dijelu Bosne i Hercegovine i sada nekako mi dolazimo na red. Stvar je u tome što će oni stalno insistarati na tome, u stvari to već rade godinama - naveo je Vukotić.
<h2>BESMISLENE TEZE KOJE NAMEĆE AUTORITET</h2>
To su, ukazuje on, besmislene teze, ali je problem u tome što se pokušavaju nametnuti putem autoriteta.
- E tu je problem, da se odmaknemo od autoriteta i dođemo na polje činjenica takve politike nemaju nikakvu šansu - istakao je Vukotić.&nbsp;
On cijeni i da ideja Crkve Srbije o rehabilitaciji četničkog pokreta nigdje nije naišla na veći otpor nego u Crnoj Gori.&nbsp;
- Čega su duboko svjesni i zbog toga ulažu iznimne napore. Zbog toga su ovi spomenici od tone, ikonografija... To godinama već traje, a nažalost smo dobili „oslobodilačku vlast“ koja oslobađa istoriju od činjenica i prilagođava narativ svojim političkim potrebama – naglasio je istoričar.
To je, decidan je on, nešto što crnogorsko društvo ne može da dopusti sebi.
- Jer ako tu pokleknemo: mi bukvalno gubimo pravo postojanje. To je ta posljednja stepenica na kojoj se brani crnogorski identitet koji se zasnivao na antifašizmu - jasan je Vukotić.
<h2>BRUTALNO PREKRAJANJE ISTORIJE</h2>
Osvrnuvši se na Rezoluciju i glasanje u Ujedinjenim nacijama (UN) o fašizmu, neonacizmu, nacizmu i rasizmu, ukazuje na postojanje dva antifašizma.
- Jedan je evropski, afirmisan posle 1941. godine i na kojem počiva današnje savremeno društvo i drugi - sumanuti program Rusije iz glave Dugina, čiji su sljedbenici na vlasti u Crnoj Gori – naveo je on.
Dodaje da se u Crnoj Gori ne radi o klasičnom revizionizmu, jer ne postoji revizija istorije koja bi podrazumijevala drugačiji pogled na osnovu novih činjenica.
- Mi ovdje imamo brutalno prekrajanje istorije, neko pokušava da nas ubijedi da nešto jeste, a svi znamo da nije - iako ne postoji nikakav dokaz to se pokušava uraditi samo na osnovu autoriteta – rekao je Vukotić.
Te stvari su, upozorava istoričar, izuzetno opasne za svako društvo.
- Ne postoji društvo koje može sebi da dozvoli takvo što za bilo koji segment istorije sa se tako brutalno prekraja. Nažalost, mi vidimo ovdje da se radi o prekrajanjima koja nijesu ni konkretno naša, ona su nama nametnuta spolja, to dolazi iz druge države, od nekih drugih ljudi i institucija druge države, što je još opasnije - rekao je Vukotić.
<h2>PREKO ŽRTAVA NE MOŽEMO DA PREĐEMO</h2>
Ističe primjer prijedlog Pokreta Evropa sad (PES) da se iz Zakona o distaniji Petrović ukloni riječ „nasilna“ u odnosu na aneksiju 1918. godine.
- Nijesu sve aneksije nasilne, postoje i nenasilne: a primjer je BiH 1908. godine koja je nenasilno anektirana od Austrougarske. To je bila potpuno nenasilna, jer je Austrougarska bila donosilac modernosti u odnosu na Osmansko carstvo koje je zvanično di tada bilo. Ima i drugih primjera, naravno, međutim stvar je u tome što se i to iskrivljuje i savija istina - i nekako upodobi prema trenutnim političkim potrebama - istakao je Vukotić.
Decidan je da se 1918. godine desila okupacija - i to je, poručuje on, pravi termin.
- Jer je došla od strane srpskih trupa kojima su pomagale francuske trupe, pa su nakon toga te okupacione vlasti održale neku veliku narodnu skupštinu i to srpskog naroda. Na samoj toj skupštini jedan od delegata Savo Fatić kaže ,,mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi”. Samo učesnici te skupštine priznaju da je postojao crnogorski narod, a sa druge strane isti taj narod nije pitan, nego je to izjašnjavanje srpskog naroda u zgradi opkoljenoj srpskim bajonetima pa su oni svi jednoglasno glasali – naveo je Vukotić.
Problem brisanja riječi „nasilna“ aneksija je, kaže on, cilj da se potre ono što je bilo posle toga - svi zločini koji su napravljeni u Crnoj Gori.
- Drugom dijelu vlasti ni taj prijedlog nije bio dovoljan, već ne smije ni da stoji aneksija, nego mora da bude dobrovoljno ujedinjenje, da smo sve dočekali raširenih ruku. Ali, šta ćemo sa žrtvama, preko žrtava ne možemo da pređemo, to je ono što pamtimo - zaključio je Vukotić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DIC-85Fvpv_o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Slučaj napada na fotoreportere u Gornjem Zaostru je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže da Crkva Srbije nije iznad države i zakona

Legalizacija limenog objekta na Rumiji &nbsp;je još jedan dokaz da aktuelna vlast postupa po nalogu Srpske pravoslavne crkve (SPC), poručila je glavna i odgovorna urednica M portala Danica Nikolić. - To vam je još jedan pokazatelj da ova vlast radi po nalogu SPC, i da ono što SPC istakne kao svoju želju i potrebu, izvršna vlast to sprovede. Taj limeni objekat nije crkva. Ko se popeo na Rumiju zna da nije u pitanju nikakav vjerski objekat, da tamo nema vjernika, niti uslova da tu bude sveštenstva i da se obavljaju bilo kakvi obredi – kazala je Nikolić u emisiji "24 sata" na Televiziji E. Prema njenim riječima, riječ je o izmišljenom i nametnutom narativu koji se godinama pokušava predstaviti kao vjersko pitanje. - To je jedna izmišljotina i narativ koji se vještački održava već dvadesetak godina od njenog postavljanja, kao da se tamo dešava neko čudo - ne dešava se apsolutno ništa. Ko se popeo tamo zna da se ne dešava ništa - istakla je Nikolić. Ona je upozorila da će eventualna legalizacija tog objekta predstavljati novi udar na multivjerski i multikulturni sklad u Crnoj Gori.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241224211232_aa1a1276cd409b5c81540e23cf0cac9927024c82031fc312935025141944d86f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241224211232_aa1a1276cd409b5c81540e23cf0cac9927024c82031fc312935025141944d86f" data-rendition-name="original" width="1050" height="508" loading="lazy" alt="Danica Nikolić"> <figcaption>Danica Nikolić(Photo: Televizija E - stop kadar)</figcaption> </figure>  - Taj će objekat biti legalizovan i time će, naravno, biti narušen sklad koji smo godinama gradili. Znamo priču o tradiciji iznošenja krsta na Rumiju i koliko je ta tradicija bila simbol zajedništva. Ovo će biti još jedan trenutak kada će taj sklad biti narušen, uz sve ono na čemu se već predano radi - poručila je Nikolić. Govoreći o širem kontekstu, Nikolić je ukazala da se u Crnoj Gori odvija kontinuirani proces urušavanja građanskog društva kroz, kako je rekla, male ali sistemske pomake. - To je priča o vraćanju kapele na Lovćen, o reviziji istorijskih činjenica, o spomeniku Pavlu Đurišiću koji se, zahvaljujući sudskim instancama, ne uklanja. Svjedoci smo i porasta islamofobije, ksenofobije i fašizma koje smo gledali na ulicama nakon poziva da se neko obračuna sa turskim državljanima. Kada sve to spojimo u jednu sliku, vidimo kako se predano radi na urušavanju koncepta građanske države - istakla je Nikolić. Zaključila je da se time ne samo potkopavaju vrijednosti Crne Gore kao multietničke i sekularne države, već i standardi koje promoviše Evropska unija. - Sve te „male“ stvari koje se možda čine nevažnim u svakodnevnom životu dio su iste politike - politike koja urušava Crnu Goru onakvu kakvu žele njeni građani i kakvu očekuje Evropska unija -poručila je Nikolić.

Vjera Ljuljđuraj

Legalizacija limenog objekta na Rumiji još jedan dokaz da aktuelna vlast postupa po nalogu SPC

Žena koja je bila žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije Jovana Trninić prvi put javno je svjedočila o svom iskustvu za<a href="https://goodmenproject.com/"> platformu The Good Men Project,</a> a u razgovoru sa njihovim novinarom Skotom Duglasom Jakobsenom govorila je o svojevrsnoj stigmi kojoj je bila izložena kada je prijateljicama ukazala na nedolično ponašanje svještenika, o bizarnim obrazloženjima zašto o tome ne treba da govori, ćutanju crkvenih velikodostojnika kada je prijavila slučaj.
- Novinarstvo ima ključnu ulogu u razotkrivanju istine i davanju glasa onima koji su dugo ćutali. Kroz pisanje o zloupotrebama i problemima unutar Srpske pravoslavne crkve, mediji ne samo da osvjetljavaju sistemske propuste, već i osnažuju žrtve da progovore o svojoj patnji. Svaka ispričana priča ruši zidove tišine koji su godinama štitili moćne i neodgovorne. U iskazima žrtava, bilo da dolaze iz Srbije, SAD-a ili bilo kog drugog dijela svijeta, ponavlja se sličan obrazac ponašanja – manipulacija, zloupotreba povjerenja i pokušaj da se žrtva ućutka. Upravo ta sličnost pokazuje koliko je važno govoriti javno, prepoznati mehanizme zlostavljanja i stati u odbranu onih koji su pretrpjeli bol. Ova ispovijest je svjedočanstvo o hrabrosti, o pokušaju da se pronađe pravda i da se prekinu godine ćutanja – kazao je za Portal ETV bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović, koji je javno progovorio o seksualnom zlostavljanju i pedofiliji u ovoj vjerskoj zajednici, a danas kao generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske pokušava da izdejstvuje pravdu za žrtve.
On nas je i uputio na ispovijest žene koja je bila žrtva zlostavljanja u Crkvi Srbije.
Trnanić je u intervjuu Jakobsenu, koji je objavljen prekjuče, svjedočila da je bila žrtva seksualnog nedoličnog ponašanja svještenika, ali da su crkvene vlasti, kada je prijavila slučaj, ostale nijeme i odbile da da razgovaraju sa njom.
Ispričala je da je prijavila svještenika Blaška Paraklisa, ali da je episkop Maksim odbio da je primi.&nbsp;
- Govoreći iz svog iskustva, i iz onoga što vidim oko sebe, preispitivanje autoriteta svještenstva smatra se vrlo neprikladnim. Kada sam htjela da progovorim o tome šta mi se dogodilo u pravoslavnoj hrišćanskoj zajednici, u smislu upozorenja i sprječavanja seksualnog nedoličnog ponašanja da se dogodi drugim ženama, prijateljica koja me je uvela u svijet vjere bila je veoma protiv. Pitala sam je: „Zašto bih ćutala? Ovo nije moja sramota. Ovo je sramota svještenika. On može nauditi drugoj osobi ako ne odgovara za svoje nedjelo“. Rekla mi je: „Da, ali nikad ne znaš da li se pokajao“. Ova izjava me je dovela do zaključka da se sakrament ispovijesti, u ovom slučaju pokajanje, može zloupotrijebiti u perpetuiranju kontinuiranog ciklusa seksualnog nedoličnog ponašanja u tišini. Takođe, mi je rekla: „Moramo da ćutimo, tako čuvamo našu vjeru da se ne sruši“ - svjedočila je Trninić za Portal The Good Men Project.&nbsp;
Kazala je i da je ta prijateljica bila prva osoba kojoj se obratila i detaljno joj ispričala sve što joj se dogodilo.
- Njen prvi odgovor bio je: „Da mi je bilo koja druga žena rekla isto, prvo što bih je pitala je šta si uradila da ga isprovociraš. Ali pošto te poznajem, vjerujem ti“. Kada sam nazvala drugu prijateljicu ... dobila sam još jedan bizaran odgovor: „Pošto su svještenici po difoltu blizu Bogu, njih, takođe, više napadaju demoni“. Tako je opravdala njegovo nedjelo. Ovaj fenomen se naziva „klerikalizam“ kada ljudi misle da su sveštenici/klerici na višem nivou duhovnosti od drugih. I ja sam bila zarobljena u ovoj zamci neko vrijeme. Kada sam pokazala neprikladnu i uznemirujuću tekstualnu poruku koju sam dobila od tog svještenika drugoj prijateljici, njen odgovor je bio: „Zato uvijek pazim kako da komuniciram sa svještenikom“ – ispričala je Trninić.
Na pitanje Jakobsena kako se osjećala na konstatacije da je njena pritužba neistinita i bez osnova, objasnila je da to „dovodi do osjećaja frustracije, ljutnje i poništavanja“.
- Zapravo, ovo iskustvo mi je pomoglo da vidim stvari kristalno jasno – naglasila je ona.
Rekla je da je taj događaj u određenoj mjeri poljuljao njenu vjeru, no, ipak, i dalje vjeruje u Boga.
- ...ali ponekad imam osjećaj da sam napala Boga. Ovo je paradoks. Bila sam gurnuta do te tačke da branim istinu i sebe govoreći protiv onih koji predstavljaju Boga na Zemlji – konstatovala je Trninić.&nbsp;
Objasnila je da bi crkva, prema stavu stručnjaka, u slučajevima kada su svještenici okrivljeni za zlostavljanje i seksualno nedolično ponašanje trebalo prvo da pokrene nezavisnu, spoljnu istragu, iz istražnog postupka isključi svještenike koji su optuženi za zlostavljnje, da obezbijedi novac za žrtve kako bi platile savjetovanje, ali i da omogući obavezno savjetovanje za svještenstvo i na kraju da raščini zlostavljača.
- U mojoj situaciji nijedan od ovih koraka nije preduzet. ...kada sam nazvala kancelariju episkopa, žena koja se predstavila kao psiholog mi je rekla da će me episkop pozvati. Ali on me nikada nije pozvao, što je dodatno povećalo moju anksioznost. Kada sam je sljedeći put pitala zašto me episkop nije nazvao, njen odgovor je bio: „Episkop ne razgovara sa običnim ljudima. On razgovara samo sa ljudima iz koji su obrazovani teolozi“. Kada sam je pitala da li se još neko žalio na istog svještenika, rekla je da ne smije da mi da tu informaciju. Na osnovu tog odgovora, ono što me brine je to da možda nijesam jedina – ispričala je Trninić svoje iskustvo o događaju koji se zbio 2022. godine.&nbsp;
Odgovarajući na pitanje Jakobsena kako se osjeća danas, naglasila je da ima osjećaj da je i dalje dezorijentisana, nesigurna je i anksiozna.&nbsp;
- Ima napretka uz terapiju i podršku psihijatara, psihologa i psihoterapeuta – rekla je ona.&nbsp;
Na pitanje koji savjet joj je pomogao i koji bi mogao da pomogne drugima dok započinju sopstveno putovanje iscjeljenja nakon viktimizacije, Trninić je poručila: „Ako ste se ikada kontinuirano osjećali zanemareno, kritikovano, odbačeno, napušteno, jer govorite istinu, ako su vaša postignuća bila minimalizovana, ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, ako su vas ti ljudi krivili da nešto nije u redu sa vama, vrijeme je da se probudite i povratite svoju moć“.&nbsp;
- Knjiga „To nijesi ti“ (It’s not you) dr Ramani Durvasule može biti vaš početak. Takođe, knjiga „Slijepi za izdaju“ (Blind to betrayal) dr Jennifer Freyd je ključna za iscjeljenje. Za preživjele koji su bili dio kulta, toplo preporučujem knjigu „Povrati svoj život“ (Take back your life) Janje Lalich. Pronalaženje pravog psihologa koji razumije traumu i složeni PTSP je najvažniji dio putovanja iscjeljenja. Za preživjele zlostavljanja od strane pravoslavnog svještenstva, veb-sajt Prosopon Healing je ključan. Oni pomažu u edukaciji, uključujući i to kako prepoznati zlostavljanje u ranoj fazi. Neke od knjiga koje sam preporučila nalaze se i na njihovom veb-sajtu – objasnila je ona.
Kategorična je da su u crkvi zlostavjani jer su „tim ljudima vjerovali“. Tri su ključne stvari koje, prema njenom mišljenju, mogu da spriječi zlostavljanje, a to je, kako je kazala, i stav organizacije Prosopon Healing: edukacija kako bi ljudi bili svjesni zlostavljanja i ne bi bili šokirani kada se ono dogodi, pozvanje počinilaca na odgovornost i najvažnije - pozvati saučesnike na odgovornost.&nbsp;
- Saučesnici su pojedinci koji dozvoljavaju počiniocima da postoje u sistemu i da ga zloupotrebljavaju – objasnila je Trninić.
Ona je kategorična i da je percepcija da je zlostavljanje prvenstveno katolički problem potpuno pogrešna.
- U našoj pravoslavnoj zajednici ljudi kažu: „To se dešava katolicima, a ne nama“. Ili tvrde da se, ako se desi u pravoslavlju, to rijetko dešava. Tvrde da se to dešava u katoličanstvu jer svještenicima nije dozvoljeno da se žene, što je lažno. Mnogi slučajevi zlostavljanja uključuju oženjeno svještenstvo – rekla je ona.&nbsp;
Govoreći o bazi podataka istakla je da organizacija Prosopon healing posjeduje ključnu bazu, jer objedinjava sve informacije na jednom mjestu.
- ...to je centar za razmjenu informacija gdje pojedinci mogu da dijele bilješke i grade tačnu sliku o obimu zlostavljanja – rekla je ona.
Trninić je naglasila da je svoju priču javno podijelila jer želi da osnaži ostale žrtve da progovore, „kako bi spriječili druge da prođu kroz isti užas“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fgoodmenproject.com%2Ffeatured-content%2Fserbia-orthodox-church-clergy-abuse-jovana-trninic-speaks-sjbn%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Trninić: Ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, vrijeme je da se probudite

Kad predsjednik Crne Gore kaže da je Amfilohije Radović zaslužan za smjenu vlasti, on priznaje političku ulogu crkve. Takav čin nije poštovanje vjerskog subjekta - nego direktan udar na ustavni poredak i sve građane koji vjeruju u građansku i sekualrnu, a ne teokratsku Crnu Goru - poručila je novinarka Tanja Pavićević osvrnuvši se na odluku Jakova Milatovića da bivšem mitropolitu posthumno dodijeli najviši državni orden.
Pavićević je, gostujući u Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, ocijenila da je ova odluka primjer promjene vrjednosnog sistema u Crnoj Gori i ustvrdila da je Milatović u pravu samo u jednoj stvari: da lideri nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević nijesu bili sposobni da smijene vlast, te da je zato Amfilohije stvar uzeo u svoje ruke.
- On je i posthumno promijenio kompletno biće i bit Crne Gore - dodala je Pavićević.
<h2>LITIJE OTVORILE VRATA REVANŠIZMU</h2>
Litije, kako je naglasila Pavićević, nijesu bile građanski pokret - iako smo u tom periodu slušali navode o njihovom emancipatorskom karakteru.
- Pokrenute su da bi se odbranio interes crkvene zajednice čije je sjedište u drugoj zemlji. Ti događaji su otvorili vrata revanšizmu. On je bio jedan od stubova narativa koji je dubinski promijenio Crnu Goru i mijenjao njen sekularni i građanski karakter - navela je Pavićević.
Nakon smrti Amfilohija sva njegova, kako je kazala, „silna đeca“ nijesu se pobunila kada su zgaženi njegovi amaneti.
- Postoji kod njega i nešto pozitivno: dva puta je držao pomen srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću koji je živ - i koji nije mogao da zakorači u Crnu Goru. Vidjeli ste što su radila njegova đeca poslije njegove smrti: dozvolili su da se na njegovoj sahrani pojavi upravo Vučić. Oni vrlo rado baštine njegovo najgore nasljeđe: pravljenje jedne teriotrije, jednog naroda i jedne crkve - što je ustvari fašizam - jasna je Pavićević.
Ocijenila je da partije koje su se 2020. godine dohvatile vlasti sada samo mijenjaju uloge.
- Demokrate sada rade ono što je nekad radila Ura. Kada se potroši njihov kapacitet, to će nastaviti da radi Pokret Evropa sad (PES) - a sve se radi da bi jačao nekadašnji Demokratski front (DF) i Andrija Mandić bio premijer 2027. godine - ocijenila je Pavićević.
<h2>RESOR KULTURE KAPITULIRAO PRED CRKVOM</h2>
Odluka ministarke kulture i medija Tamare Vujović da podrži podizanje spomenika Amfilohiju pokazuje, stava je Pavićević, koliko je kulturni resor kapitulirao pred crkvom.
- Amfilohije nije govorio o pravoslavlju &nbsp;i ljubavi, bavio se desničarskim pitanjima. Vujović nikad nije reagovala na krađu baštine Crne Gore, ali reaguje kad dodatno treba udariti po ruci medija koji su kritički nastrojeni prema vlasti - ukazala je Pavićević.
Podsjećajući na nedavno podizanje spomenika Pavlu Đurišiću - četničkom komandantu, zločincu i koljaču u Gornjem Zaostru kod Berana, te dodjeljivanje najviših državnih nagrada njenim negatorima poput Bećira Vukovića i Milutina Mićovića, Pavićević je ocijenila da je sve sinhronizovano.
- To je ista rijeka koja vodi ka istom cilju. Država ne samo da toleriše nego i nagrađuje pojave koje negiraju njen identitet. Svjedočimo sistemskom pokušaju da se negiranje istorije predstavi kao pomirenje - naglasila je Pavićević ističući da država time postaje saučesnik u fabrikovanju i relativizaciji zločina.
Riječ je, kako je dodala, i o svjesnom urušavanju povjerenja građana u institucije.
- Istorijski fakti su fakti - ne može ničiji narativ da ih mijenja. Svjedočimo vremenu u kojem je talas revizionizma krenuo. Za pola godine će vjerovatno donijeti zakon o rehabilitaciji četničkog pokreta što je u Srbiji učinjeno 2004. godine - navela je Pavićević.
<h2>VUČIĆEVA RECEPTURA</h2>
Konstatovala je da na čelu države trenutno imamo ljude koji ne znaju da rade svoj posao i da su upravo zato tu i postavljeni.
- Kada ministarka medija podrži napade na medije - to znači da se Ministarstvo kulture i medija, a samim tim i država, odreklo svoje obaveze da štiti slobodu izražavanja, a ministarka da učestvuje u gašenju slobodne riječi - poručila je Pavićević.
Sve što se dešava u Crnoj Gori od ranije se, podvlači novinarka, dešava u Srbiji.
- Od gušenja slobode medija, kontrolisanja medijskog prostora, držanja društva u mraku... To je receptura Aleksandra Vučiča. Oslobodioci su preuzeli taj model - decidna je Pavićević.

Anja Ivanović

Pavićević: Milatović odlikovanjem Amfilohija priznaje političku ulogu crkve, to je direktan udar na ustavni poredak, građansku i sekularnu Crnu Goru

Stanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi - naročito u manastirima – korumpirano je, duhovno prazno i moralno razoreno. Umjesto mjesta duhovne obnove, mnogi manastiri postali su utočišta za razne oblike manipulacije, licemjerja i devijantnog ponašanja. Ono što se spolja prikazuje kao „duhovnost“, često je samo maska iza koje se krije borba za moć, novac, seksualnu dominaciju i psihološku kontrolu – saopštio je generalni sekretar organizacije Savez kršćana Hrvatske Bojan Jovanović, nekadašnji svještenik Crkve Srbije, na sastancima u Turskoj, u Instanbulu, gdje boravi na poziv, kako je istakao u saopštenju, više osoba iz Turske, uključujući i bliske saradnike Vaseljenske patrijaršije. On je i u avgustu bio u Turskoj, kada je, podsjeća u saopštenju, „kao svjedok najtežih krivičnih djela unutar Srpske pravoslavne crkve, međunarodni aktivista i generalni sekretar organizacije Savez kršćana Hrvatske, imao priliku da“ održi niz sastanaka „sa uglednim ličnostima iz javnog života i medija u Turskoj“. <h2>OBMANJIVANJE VJERNIKA</h2> - Tokom te posjete Istanbulu, uručio sam zvanično pismo vaseljenskom patrijarhu, kojim sam ukazao na ozbiljne probleme i nepravilnosti unutar SPC, ali i izrazio potrebu za širim dijalogom o pitanjima pravde, istine i odgovornosti unutar crkvenih struktura – ističe u saopštenju i dodaje da je primio novi poziv za nastavak razgovora sa predstavnicima iz Turske, uključujući i bliske saradnike Vaseljenske patrijaršije. Poručio je da nastavljaju da grade „mostove razumijevanja, uz puno poštovanje prema duhovnim autoritetima i uz nadu da će istina i pravda prevladati, u interesu svih vjernika i građana“. - Opšti zaključak je nedvosmislen, SPC, kakvu danas poznajemo, često se percipira kao vjekovni stub identiteta i duhovnosti srpskog naroda. Međutim, oblik u kojem je institucionalno djelovala tokom 20. vijeka, posebno u periodu nakon Drugog svjetskog rata, nosi sa sobom slojevitu i manje poznatu istoriju. SPC u pojedinim fazama svoje novije istorije bila je dio šireg sistema kontrole društva. Riječ je o političko-bezbjednosnoj tvorevini iz perioda kada su uniforma i mantija često služile istom gospodaru. Danas svjedočimo raspadanju crkvene strukture Beogradske patrijaršije na svim nivoima: i moralnom i vjerskom. Ali to nije nusprodukt sadašnjosti, već posljedica sjemena koje je komunistička UDBA posijala u zenitu svoje vladavine na jugoslovenskim teritorijama. I mnogi koji su danas revnosni vjernici, molitvenici, parohijani ili jednostavno adepti ove organizacije, nijesu svjesni, jer im niko ništa o tome nije rekao niti objasnio, da crkva ne postoji, da suštinski od osnivanja do danas ona nikad nije bila vjerska zajednica – saopštio je Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081052_478d8ed3842e1fb3c14cc64d55ff36d3d0f7070498f9db0c5545ce39f574e6b2.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251019081052_478d8ed3842e1fb3c14cc64d55ff36d3d0f7070498f9db0c5545ce39f574e6b2" data-rendition-name="original" width="1159" height="597" loading="lazy" alt="Vaseljenska patrijaršija"> <figcaption>Vaseljenska patrijaršija (Foto: Crkva Srbije)</figcaption> </figure>  Uloga svještenika, prema njegovim riječima, danas je - obmana, da vas natjeraju da uzimate vjerske istine zdravo za gotovo suprotno hrišćanskim načelima. - Suština je obmana vjernika, stvaranje kvazi božanskog autoriteta, primjer Svetog Save, da se ne desi da otkrijete Božansko u sebi samima. U ime Svetog Save počinjeni su najveći zločini na prostoru bivše Jugoslavije. To je srž problema. SPC i slične institucije projektuju Boga izvan čovjeka, koriste Njegovo ime da bi kontrolisali, zastrašivali, manipulisali. Prava vjera je u čovjeku, u savjesti, u hrabrosti da se govori istina - pa makar protiv cijelog svijeta – poručuje Jovanović iz Instanbula.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081052_a9783b11ad79bea1501a291248071ac01aead2131f71949e523a1a0cd65fe0e5.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251019081052_a9783b11ad79bea1501a291248071ac01aead2131f71949e523a1a0cd65fe0e5" data-rendition-name="original" width="688" height="456" loading="lazy" alt="Beogradska patrijaršija"> <figcaption>Beogradska patrijaršija(Photo: Nebojša Mandić)</figcaption> </figure>  <h2>PRIKRIVANJE PEDOFILIJE</h2> Prikrivanje pedofilije i seksualnog zlostavljanja je, ocjenjuje on, standard, a ne izuzetak. - Mnogi episkopi su znali, i ne samo da su ćutali, nego su aktivno štitili zlostavljače, kao i svještenici koji u većini slučajeva stoje na strani zlostavljača što ćutanjem, što direktnim aktivnostima. I da budem jasan: homoseksualnost kao privatna stvar nije tema. Tema je zloupotreba moći, manipulacija, prinuda i zločin nad nezaštićenim osobama - a to je ono što se dešavalo i još uvijek se dešava u SPC. Iza ćutanja državnih institucija stoji nešto mnogo dublje od puke nesposobnosti ili birokratske ravnodušnosti. U središtu tog sistema nalazi se mračna mreža saradnje, interesa koji vode do istih krugova. Do istih ljudi - crkva, vrh države i službe. Postoje jake indicije da su neka ubistva izvršena radi zataškavanja istine o zlostavljanjima, krađama, seksualnim aferama. SPC je u tom smislu postala više zatvorena kriminalna organizacija nego hrišćanska zajednica – kategoričan je Jovanović. Ističe da je u izlaganju detaljno uputio u mehanizme putem kojih SPC, koristeći svoj uticaj na izvršnu vlast, aktivno koristi državne resurse u svrhu prikrivanja istine i manipulacije javnošću. - Objasnio sam da se ta veza očituje kroz višestruke oblike institucionalne saradnje, političkog pokroviteljstva i sistematskog preusmjeravanja javnih sredstava u svrhe koje služe ideološkoj agendi, a ne javnom interesu. Istakao sam da SPC, kroz bliske odnose sa pojedincima i grupama unutar izvršne vlasti, uspijeva da utiče na odluke koje se odnose na finansiranje, medijsko izvještavanje i obrazovne sadržaje. Detaljno sam objasnio kako se preko ministarstava i javnih institucija obezbjeđuju logistička, pravna i finansijska sredstva koja se koriste za zataškavanje događaja, istorijskih činjenica ili savremenih pojava koje bi mogle narušiti autoritet Crkve ili njene saveznike u vlasti – saopštio je on. Posebnu pažnju, kako dodaje, posvetio je načinima na koje se javni servisi i državne medijske platforme koriste za oblikovanje narativa koji odgovara interesima SPC, dok se kritički glasovi marginalizuju, cenzurišu ili diskredituju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081056_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251019081056_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Jovanović u svojoj knjizi opisao zločine vladika Crkve Srbije"> <figcaption>Jovanović u svojoj knjizi opisao zločine vladika Crkve Srbije</figcaption> </figure>  - Ukazao sam na selektivnu primjenu zakona i zloupotrebu institucija (kao što su policija, pravosuđe) kada je to potrebno da se zaštiti imidž Crkve ili da se uguši nezavisna istraga i javna rasprava. Naglasio sam da ovakva simbioza između Crkve i države ne samo da potkopava sekularni karakter društva, već direktno šteti demokratskim principima, slobodi izražavanja i pravu građana na istinu – saopštio je Jovanović. <h2>POLITIČKI ANGAŽMAN CRKVE SRBIJE</h2> Govorio je i o ulozi SPC „u političkim i ratnim zbivanjima tokom 90-tih. godina“. - Tokom raspada Jugoslavije, dio visokog svještenstva SPC otvoreno je podržavao ideju „Velike Srbije“, a pojedini episkopi i svještenici učestvovali su u kreiranju narativa koji je pravdao ili relativizovao zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom. Liturgijsko prisustvo sveštenika na ratištima, blagosiljanje paravojnih formacija i otvorena saradnja sa političkim strukturama koje su predvodile ratne politike ostaju tamna mrlja u savremenoj istoriji crkve – naglasio je Jovanović. I danas, kako je napisao u saopštenju, SPC ostaje važan politički faktor, naročito u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori, gdje je često u funkciji očuvanja srpskog nacionalnog identiteta na način koji podriva sekularnost i građanski karakter tih država. - U savremenom geopolitičkom kontekstu, SPC se sve češće identifikuje kao važan instrument tzv. „meke moći“ Ruske Federacije na Balkanu. Kroz snažne veze sa Ruskom pravoslavnom crkvom i ideološku bliskost sa politikama Moskve, SPC promoviše narativ „pravoslavnog bratstva“ i antizapadnih vrijednosti. U kriznim tačkama regiona, kao što su Kosovo, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, ruski narativ o „odbrani pravoslavlja“ nerijetko se prenosi upravo preko crkvenih struktura – piše u Jovanovićevom saopštenju. Domaćinima je ukazao i na činjenicu da „ovakvo djelovanje predstavlja izazov za političku stabilnost i evropski put zemalja regiona, jer SPC, svjesno ili ne, djeluje kao kanal za širenje proruskih stavova, koji su često u suprotnosti sa demokratskim i proevropskim procesima u državama Zapadnog Balkana“. - Jedno od ključnih pitanja za stabilnost i duhovni preporod regiona jeste obnova i osnaživanje autokefalnih i autentičnih vjerskih organizacija – poput Hrvatske pravoslavne crkve, Crnogorske pravoslavne crkve i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini koje nepravedno trpe zbog monopola Srpske pravoslavne crkve. SPC, koja realno okuplja jedva tri odsto pravoslavnih vjernika u regionu, odavno je izgubila i duhovni i moralni autoritet, čak i unutar same Srbije. Neophodno je da Vaseljenski patrijarh bude detaljno obaviješten o ovim pitanjima, kako bi se stalo na put instrumentalizaciji vjere u političke i imperijalne svrhe – saopštio je Jovanović na sastanku. <h2>PREZENTOVAO AUDIO SNIMAK</h2> Ponovio je poziv Vaseljenskoj patrijaršiji da se bez odlaganja aktivno uključi u rješavanje problema seksualnog zlostavljanja koje se, kako je rekao, u kontinuitetu dešava unutar pravoslavnih vjerskih organizacija koje nominalno djeluju pod njenom jurisdikcijom. - Prezentovao sam audio snimak svjedočenja visokog crkvenog velikodostojnika o tome koja su djeca najčešće birana i o drugim zvjerstvima unutar SPC koje sam dokumentovao. Važna tema je i istraga od strane tužilaštva i Interpola o ubistvu djeteta u manastiru SPC gdje je bio psihički i fizički zlostavljan – piše u saopštenju Jovanovića. On je 2021, uz podršku NVO Montenegro International, koja se odazvala na njegove apele da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji u Crkvi Srbije budu procesuirani i kažnjeni, objavio knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“, koja je stravično svjedočanstvo o seksualnim nepočinstvima visokih crkvenih velikodostojnika Crkve Srbije čije su žrtve, uglavnom djeca i tinejdžeri. Jovanović je i sam bio žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije, a pokušao je da ga zlostavlja nekadašnji episkop Zvorničko-tuzlanske eparhije (BiH) Vasilije Kačavenda. Specijalno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet na osnovu materijala koji im je predao Jovanović, a koji, prema njegovim riječima, dokazuju da je i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao u prikrivanju pedofilije, ali i njegov prethodnik, pokojni Amfilohije Radović. U kojoj je fazi istraga u ovom slučaju javnosti nije poznato. Jovanović tvrdi da je pedofilije bilo i u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.&nbsp;

Jovanović: SPC smetnja za političku stabilnost i evropski put zemalja regiona

Izuzetan značaj prekida vatre u Gazi - poruka je sa sastanka mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikija Mićovića sa ambasadorkom Izraela u Crnoj Gori i u Srbiji Avivit Bar-Ilan.
Oni su, kako se navodi na sajtu Mitrpolije, istakli „značaj dobrih odnosa između naša dva naroda, kako u prošlosti, tako i danas“.
Dodaju kako je istaknuto da „mnogi pravoslavni hrišćani iz Crne Gore i regiona rado posjećuju Svetu Zemlju, a takođe i da je Crna Gora jedna od omiljenih destinacija turista iz Izraela“.
- Sagovornici su se saglasili o izuzetnom značaju prekida vatre u Gazi, povratku taoca i prestanku stradanja na obje sukobljene strane, sa nadom da će postignuti mir uticati na smirivanje neprijateljstava i u drugim djelovima svijeta - ističe se u saopštenju..
Susret je, kažu, okončan uz očekivanje da će se „odnosi između Izraela i Crne Gore i naših naroda i dalje unaprjeđivati“.

1084x550

Joanikije s ambasadorkom Izraela: Izuzetan značaj prekida vatre u Gazi

Skoro 50 odsto građana smatra da Srpska pravoslavna crkva ima uticaj na političke prilike, dok 21.6 nema stav. Što se tiče Srbije, 30 odsto ispitanika smatra da vlast u toj zemlji ima veliki utjecaj, 28.7 odsto smatra da nema uticaj, a 20.7 da je uticaj precijenjen.
To je danas rekla danas direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović predstavljajući istraživanje te NVO.&nbsp;
Govoreći o istorijskim temama, Vuksanović je kazala da su građani u većini prepoznali partizane kao borce protiv fašizma (37.9 odsto), dok 30.6 odsto nije imalo stav.
- Ostali odgovori bili su da su borci protiv fašizma bili i jedni i drugi (14 odsto), da nijedni (8,8 odsto) ili četnici (8,7 odsto) - dodala je Vuksanović.
Ona je navela da su građane pitali i za stav povodom podizanja spomenika Pavlu Đurišiću.
- Protiv podizanja spomenika je skoro 40 odsto građana, 25.3 odsto smatra da to nije važno, 13.5 odsto podržava inicijativu, dok gotovo 22 odsto nema stav. Reakciju države na ovo pitanje više od 50 odsto ispitanika nije ocijenilo, dok je protiv državne akcije 27.3 odsto, a 20.4 odsto podržava akciju države - izjavila je Vuksanović.&nbsp;

CEDEM: 37.9 odsto građana smatra da su partizani borci protiv fašizma, 30.6 nema stav

Na međunarodnoj konferenciji Forum 2000, koja se ovih dana održava u Pragu, izvršni direktor WestBalkanNet-a i član Međunarodne koalicije za demokratsku obnovu (ICDR), Boban Batrićević, učestvovao je na panelu „Religion and the Russian Threat, Yesterday and Today“, organizovanom u saradnji s Bibliotekom Václava Havela.
Panel, održan u utorak, 14. oktobra, u Kongresnom centru u Pragu, okupio je istaknute učesnike iz Ukrajine, Gruzije i Crne Gore, a moderirao ga je Tomaš Sedlaček, direktor Biblioteke Václava Havela. Govornici su bili: Njegova Blaženost Epifanije I, mitropolit kijevski i cijele Ukrajine, Ketevan Chachava, izvršna direktorka Centra za razvoj i demokratiju iz Gruzije, i Boban Batrićević iz Crne Gore.
U svom izlaganju Batrićević je predstavio analizu uloge Srpske pravoslavne crkve u hibridnom djelovanju Rusije i Srbije na Zapadnom Balkanu, s posebnim osvrtom na Crnu Goru.
- Srpska pravoslavna crkva (SPC) je glavni instrument kulturnog i identitetskog preoblikovanja Crne Gore. Djeluje po obrascima i agendi hibridnog djelovanja s krajnjim ciljem dugoročne instalacije srpskog faktora u Crnoj Gori, u okviru kojeg religijska doktrina služi kao platforma za normalizaciju političkog pansrpskog narativa, delegitimizaciju crnogorske istorije, jezika, kulture i državnosti, duhovnu kolonizaciju kroz masovne performativne forme, agresivnu i mitomansku ikonografiju te uvođenje crkve u javne institucije - kazao je on.
Batrićević je podśetio da je Crna Gora nakon obnove nezavisnosti 2006. godine postala prostor na kojem se sukobljavaju evroatlantski i autoritarni interesi. On je istakao da je „snažan uticaj Srpske pravoslavne crkve, zajedno s dramatičnim društvenim promjenama tokom devedesetih godina za vrijeme ratova na prostoru bivše Jugoslavije, doprinio značajnoj promjeni u nacionalnoj strukturi zemlje tokom te turbulentne decenije, uprkos izostanku većih demografskih promjena“.
Govoreći o ruskom uplitanju, Batrićević je naveo da je „čim je postalo jasno da će Crna Gora pristupiti NATO-u, Rusija aktivirala sve moguće mehanizme za destabilizaciju zemlje“, uključujući pokušaj državnog udara 2016. godine, u kojem su učestvovali tadašnji lideri opozicije Andrija Mandić i Milan Knežević.
- Rusija je nakon neuspjelog državnog udara u Crnoj Gori prešla na znatno mekši model djelovanja, tako što je koordinaciju ‘preuzimanja’ Crne Gore dala lokalnim predstavnicima Srba koje je finansirala direktno ili preko Srbije. Rusko-srpski faktor u Crnoj Gori se najviše počeo sprovoditi preko Srpske pravoslavne crkve, koja je uz snažnu medijsku i finansijsku podršku srpskih institucija mobilisala građane tokom parlamentarnih izbora 2020. godine. Na tim izborima pobijediće partije koje su 2016. pokušale državni udar, te partije trenutno vladaju Crnom Gorom. Simbolički, da se zna ko vlada Crnom Gorom, vlada formirana 2020. godine formirana je u manastiru pod kontrolom Srpske pravoslavne crkve - podsjetio je Batrićević.
Objašnjavajući zašto je crnogorska nacija ključna meta dugoročnih hegemonijskih projekata, Batrićević je naglasio da je razlog što crnogorska nacija predstavlja posljednju branu projektu ‘srpskog sveta’ u Crnoj Gori i jednu od glavnih u regiji.
- Uz bošnjačku u Bosni i Hercegovini te albansku na Kosovu. Njeno postojanje ugrožava ideološku koherentnost velikosrpskog projekta, hegemoniju SPC kao duhovnog ekskluziviste, političku dominaciju Srbije i antievropsku ideologiju na Balkanu - kazao je Batrićević.
Batrićević je zaključio da je višeslojni uticaj Srbije u Crnoj Gori „od vitalnog značaja za rusku politiku na Balkanu“, jer Moskva „kroz srpski politički, obavještajni, kulturni i ekonomski aparat dobija posrednu ali efikasnu polugu destabilizacije Zapadnog Balkana“.
- Oslanjajući se na vjersku infrastrukturu SPC-a, hibridne političke aktere, obavještajnu penetraciju i kriminalne mreže, Rusija kroz Srbiju gradi paralelnu vlast u Crnoj Gori, čime usporava reforme, polarizuje društvo i kompromituje institucionalni integritet. Operativna ideologija ‘srpskog sveta’, čiji suštinski cilj jeste kulturno, političko i identitetsko ujedinjenje srpskih prostora pod Beogradom, u potpunosti reflektuje model ‘ruskog sveta’ - doktrine koju Kremlj koristi za opravdavanje svojih intervencionističkih politika u postsovjetskom prostoru - naveo je on.
Na kraju, Batrićević je upozorio da se Crna Gora mora posmatrati kao važan bezbjednosni izazov za evropske institucije.
- Crnu Goru danas ne treba posmatrati isključivo kroz prizmu njenih unutrašnjih političkih problema, već kao aktivni bezbjednosni izazov za evropske institucije - posebno u trenutku kada je u toku novi impuls procesa proširenja EU. Ignorisanje ovih tendencija omogućava nastavak ruskog i srpskog hibridnog djelovanja i potkopava samu ideju evropske suverenosti i stabilnosti u jugoistočnoj Evropi - upozorio je on.
Nakon panela Batrićević se susreo s ukrajinskim duhovnim liderom i iskoristio priliku da razmijene mišljenja o situaciji s pravosljavljem u Crnoj Gori te poželio pobjedu Ukrajini u ratu s ruskim imperijalizmom.

Batrićević: Crnogorska nacija na meti SPC jer je posljednja brana projektu „srpskog sveta“

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: srpska-pravoslavna-crkva