Cilj analize DFC-a je bio da upozori donosioce odluka, s obzirom da se približava članstvo Crne Gore u EU i da se približavaju izbori 2027.godine, za očekivati je da će se Rusija dodatno aktivirati i angažovati da destabilizuje Crnu Goru, eventualno zaustavi proces, ali ako ne zaustavi onda definitivno uspori proces evropskih integracija - to je kazao u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, forenzičar Digitalnog forenzičkog centra ( DFC) Marko Banović.
U najnovijoj analizi DFC-a razotkriva se model ruskog hibridnog djelovanja na Zapadnom Balkanu, sa posebnim fokusom na Srbiju kao regionalnim čvorištem za obuku, logistiku i propagandu. Nakon detaljne analize ruskog malignog uticaja u Moldaviji upozorava se da Crna Gora upravo zbog završne faze evropskih integracija i predstojećih izbora 2027. godine jeste potencijalna naredna meta koordinisanih ruskih hibridnih aktivnosti, u oba slučaja Srbija Aleksandra Vučića se pojavljuje kao punkt sa koga se dalje širi taj uticaj.
Prema njegovim riječima, takav model je jako učinkovit zbog čega se ne koristi samo u Crnoj Gori i Moldaviji, već širom Evrope Rusija sprovodi operacije, i u cilju podrivanja demokratije i širenja svog uticaja, bilo da su dezinformacijske kampanje, sajber (cyber) napadi, izazivanje nereda ili sabotaže.&nbsp;
- Rusija ima širok arsenal hibridnih alatki za destabilizaciju društava. Zašto smo mi istakli Moldaviju? Zato što se mogu povući jasne paralele između Crne Gore i te zemlje i to ne samo u vidu alata koje koristi Rusija da destabilizuje te dvije zemlje, već zato što imamo iste institucionalne slabosti koje omogućavaju dublju penetraciju ruskog uticaja i mnogo snažniju destabilizaciju. Izbori u zemljama kao što su Moldavija i Crna Gora koje imaju manjak demokratskih kapaciteta, slabe institucije, znaju sami po sebi da budu opterećujući za društvo, a kada tome dodate strani uticaj onda zaista imate veliki problem - rekao je Banović.
Ukazuje da postoje paralele i u vezi članstva u EU, jer Rusija ne želi da Moldavija postane članica EU, već želi da je zadrži, kako kaže, u svojoj sferi interesa i kroz hibridne djelatnosti sprovodi svoje interese.
- Isti slučaj je sa Zapadnim Balkanom, Rusija želi da zaustavi integracioni proces kompletnog regiona i ja bih tu citirao bivšeg ambasadora Rusije u Crnoj Gori Maslenikova koji je kazao ,,da proširenje Evropske unije na Zapadni Balkan direktno stavlja te zemlje u konflikt sa Rusijom”, što znači da je vrlo jasna namjera Rusije i cilj naše analize je bio da upozori donosioce odluka s obzirom da se približava članstvo Crne Gore u EU i da se približavaju izbori 2027. godine &nbsp;za očekivati je da će se Rusija dodatno aktivirati i angažovati da destabilizuje Crnu Goru, eventualno zaustavi proces, a ako ne zaustavi onda definitivno uspori proces evropskih integracija - istakao je Banović.
Naglašava da je ključni instrument djelovanja Rusije na Zapadnom Balkanu upravo Srpska pravoslavna crkva, a naročito u Crnoj Gori gdje ima najveći uticaj na političke procese i koliko veliko povjerenje uživa u društvu.
- Podsjetio bih i kako je patrijarh SPC Porfirije zahvalio Vladimiru Putinu zato što drži kompletan region kao dio ,,ruskog svijeta”. Indikativna je i ta bliska saradnja Rusije i SPC, ali su tu takođe i narativi koje SPC širi u crnogorskom društvi, a prvenstveno se ističe narativ o zaštiti &nbsp;tradicionalnih vrijednosti gdje se Rusija jasno prikazuju kao ključna zaštitnica tih vrijednosti, iako to nijesu nikakve tradicionalne vrijednosti već klasične autoritani metodi koji su u potpunosti suprotni demokratiji, u potpunosti sulrotni onome što su strateški ciljevi Crne Gore, a to je demokratizacija društva i članstvo u EU. Srpska pravoslavna crkva pruža ideološki okvir za djelovanje svih drugih proksija ruskog i srpskog uticaja u Crnoj Gori, tako da je važno da crnogorski donosioci odluka prepoznaju da SPC ima ključnu ulogu u širenju ruskog uticaja u kompletnom regionu, a posebno u Crnoj Gori - naglasio je Banović.
Banović smatra da je posljednjom akcijom hapšenja u operaciji Lugansk Crna Gora pokazala da ima kapaciteta da se suprotstavi ruskom uticaju u Crnoj Gori, što je veoma pozitivan znak.&nbsp;
Podsjeća da su u posljednjih osam godina u DFC- u konstantno upozoravali na djelovanje krajnje desničarskih grupa ruskih i srpskih, koje borave u Crnoj Gori i koje, kako tvrdi, predstavljaju veliku opasnost po demokratiju u Crnoj Gori.&nbsp;
- Crnoj Gori je oduvijek nedostajala politička volja, zato ti procesi nijesu ranije odrađeni i zato se ranije nijesmo suprotstavili ovim kanalima ruskog uticaja u društvu - rekao je Banović.
Ističe i odgovornost Demokratske partije socijalista koja je bila na vlasti do 2020. godine u dijelu izgradnje snažnih institucija, što smatra njihovim velikim propustom, jer da su institucije jake ne bi bilo važno ko je na vlasti u Crnoj Gori.&nbsp;
- Definitivno proruskim i prosrpskim strukturama u Crnoj Gori nije u interesu da se suprotstave ruskom uticaju, zato što su oni dio tog uticaja, tako da nijesam optimista kada sagledamo situaciju u našoj zemlji kada su u pitanju političke strukture i podrška koju oni pružaju u borbi protiv stranih uticaja, ali upravo je to naša ključna poruka - da treba da gradimo nezavisne i snažne institucije koje će se, bez obzira ko je na vlasti, suprotstaviti ovim prijetnjama - istakao je Banović.
Smatra da je međunarodna saradnja ključna u oblasti hibridnih prijetnji i vjeruje da će partnerske bezbjednosne službe i druge institucije dati podršku crnogorskim institucijama, jer Evropska komisija i sve zemlje Kvinte podržavaju evropski put Crne Gore.
- Mislim da je i u njihovom strateškom interesu da zaštite euroatlantsku orijentaciju naše zemlje. Evropska komisija u posljednjem Izvještaju jasno je naglasila da Crna Gora mora da osnaži borbu protiv stranih uticaja i hibridnih prijetnji i to je dodatan podstrek za crnogorske vlasti ako zaista žele da daju doprinos da postanemo prva naredna članica Evropske unije, da će se zaista posvetiti ovom problemu - zaključio je Banović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Banović: Rusija ima širok arsenal hibridnih alatki za destabilizaciju društava

Predmet koji se tiče napada na fotoreportere i uništavanje njihove opreme u Gornjem Zaostru, tokom postavljanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže kako Crkva Srbije nije iznad države i zakona.
To je, gostujući u Informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E, ocijenio istoričar Vukota Vukotić.
Navikli su građani, kaže Vukotić, da je Crkva Srbije iznad države - a posebno iznad sudskih organa.
- Pa je suđenje napadačima na novinare i snimatelje u Gornjem Zaostru pravi test za državu. Na ovom primjeru crnogorsko sudstvo ima veliku šansu da stane na put takvoj praksi i da se jedan put pokaže da Crkva Srbije ne može biti iznad države - naglasio je on.
<h2>POKUŠAJ PRANJA BIOGRAFIJE SRBIJE</h2>
Izjave svjedoka u ovom slučaju su, cijeni Vukotić, potpuno besmislene.
- Jer je potpuno nelogično da su novinari i snimatelji pili i veselili se na radnom zadatku, to je potpuno nemoguće jer bi onda to povlačilo njihovu krivicu, makar disciplinsku. Samim tim vidimo da su to izgovori kojima se služe zato što su ponovili riječi mitropolita broj dva – Metodija. Tako da je teško komentarisati takve stvari, ali u svakom slučaju jedna velika šansa da se takvoj praksi stane na put, da se jednom sudskom presudom Crkva Srbije postavi na svoje mjesto - rekao je Vukotić.
On smatra da se veličanjem presuđenog četničkog komandanta zločinca Pavla Đurišića pokušava oprati biografija Srbije – što, kako je rekao, konkretno nema veze sa tim dokazanim ratnim zločincem.
- Postoji bezbroj arhivskih dokumenata, svjedočenja, i stav istorijske nauke o njemu i njegovom djelovanju tokom Drugog svjetskog rata... Međutim ovdje je u pitanju jedan pokušaj promjene narativa koji se nameće u Crnoj Gori, i ne samo kod nas, jer vidimo da je takvo nešto prošlo u Srbiji. Pretpostavljamo da prolazi i u onom dijelu Bosne i Hercegovine i sada nekako mi dolazimo na red. Stvar je u tome što će oni stalno insistarati na tome, u stvari to već rade godinama - naveo je Vukotić.
<h2>BESMISLENE TEZE KOJE NAMEĆE AUTORITET</h2>
To su, ukazuje on, besmislene teze, ali je problem u tome što se pokušavaju nametnuti putem autoriteta.
- E tu je problem, da se odmaknemo od autoriteta i dođemo na polje činjenica takve politike nemaju nikakvu šansu - istakao je Vukotić.&nbsp;
On cijeni i da ideja Crkve Srbije o rehabilitaciji četničkog pokreta nigdje nije naišla na veći otpor nego u Crnoj Gori.&nbsp;
- Čega su duboko svjesni i zbog toga ulažu iznimne napore. Zbog toga su ovi spomenici od tone, ikonografija... To godinama već traje, a nažalost smo dobili „oslobodilačku vlast“ koja oslobađa istoriju od činjenica i prilagođava narativ svojim političkim potrebama – naglasio je istoričar.
To je, decidan je on, nešto što crnogorsko društvo ne može da dopusti sebi.
- Jer ako tu pokleknemo: mi bukvalno gubimo pravo postojanje. To je ta posljednja stepenica na kojoj se brani crnogorski identitet koji se zasnivao na antifašizmu - jasan je Vukotić.
<h2>BRUTALNO PREKRAJANJE ISTORIJE</h2>
Osvrnuvši se na Rezoluciju i glasanje u Ujedinjenim nacijama (UN) o fašizmu, neonacizmu, nacizmu i rasizmu, ukazuje na postojanje dva antifašizma.
- Jedan je evropski, afirmisan posle 1941. godine i na kojem počiva današnje savremeno društvo i drugi - sumanuti program Rusije iz glave Dugina, čiji su sljedbenici na vlasti u Crnoj Gori – naveo je on.
Dodaje da se u Crnoj Gori ne radi o klasičnom revizionizmu, jer ne postoji revizija istorije koja bi podrazumijevala drugačiji pogled na osnovu novih činjenica.
- Mi ovdje imamo brutalno prekrajanje istorije, neko pokušava da nas ubijedi da nešto jeste, a svi znamo da nije - iako ne postoji nikakav dokaz to se pokušava uraditi samo na osnovu autoriteta – rekao je Vukotić.
Te stvari su, upozorava istoričar, izuzetno opasne za svako društvo.
- Ne postoji društvo koje može sebi da dozvoli takvo što za bilo koji segment istorije sa se tako brutalno prekraja. Nažalost, mi vidimo ovdje da se radi o prekrajanjima koja nijesu ni konkretno naša, ona su nama nametnuta spolja, to dolazi iz druge države, od nekih drugih ljudi i institucija druge države, što je još opasnije - rekao je Vukotić.
<h2>PREKO ŽRTAVA NE MOŽEMO DA PREĐEMO</h2>
Ističe primjer prijedlog Pokreta Evropa sad (PES) da se iz Zakona o distaniji Petrović ukloni riječ „nasilna“ u odnosu na aneksiju 1918. godine.
- Nijesu sve aneksije nasilne, postoje i nenasilne: a primjer je BiH 1908. godine koja je nenasilno anektirana od Austrougarske. To je bila potpuno nenasilna, jer je Austrougarska bila donosilac modernosti u odnosu na Osmansko carstvo koje je zvanično di tada bilo. Ima i drugih primjera, naravno, međutim stvar je u tome što se i to iskrivljuje i savija istina - i nekako upodobi prema trenutnim političkim potrebama - istakao je Vukotić.
Decidan je da se 1918. godine desila okupacija - i to je, poručuje on, pravi termin.
- Jer je došla od strane srpskih trupa kojima su pomagale francuske trupe, pa su nakon toga te okupacione vlasti održale neku veliku narodnu skupštinu i to srpskog naroda. Na samoj toj skupštini jedan od delegata Savo Fatić kaže ,,mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi”. Samo učesnici te skupštine priznaju da je postojao crnogorski narod, a sa druge strane isti taj narod nije pitan, nego je to izjašnjavanje srpskog naroda u zgradi opkoljenoj srpskim bajonetima pa su oni svi jednoglasno glasali – naveo je Vukotić.
Problem brisanja riječi „nasilna“ aneksija je, kaže on, cilj da se potre ono što je bilo posle toga - svi zločini koji su napravljeni u Crnoj Gori.
- Drugom dijelu vlasti ni taj prijedlog nije bio dovoljan, već ne smije ni da stoji aneksija, nego mora da bude dobrovoljno ujedinjenje, da smo sve dočekali raširenih ruku. Ali, šta ćemo sa žrtvama, preko žrtava ne možemo da pređemo, to je ono što pamtimo - zaključio je Vukotić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DIC-85Fvpv_o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Slučaj napada na fotoreportere u Gornjem Zaostru je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže da Crkva Srbije nije iznad države i zakona

Legalizacija limenog objekta na Rumiji &nbsp;je još jedan dokaz da aktuelna vlast postupa po nalogu Srpske pravoslavne crkve (SPC), poručila je glavna i odgovorna urednica M portala Danica Nikolić. - To vam je još jedan pokazatelj da ova vlast radi po nalogu SPC, i da ono što SPC istakne kao svoju želju i potrebu, izvršna vlast to sprovede. Taj limeni objekat nije crkva. Ko se popeo na Rumiju zna da nije u pitanju nikakav vjerski objekat, da tamo nema vjernika, niti uslova da tu bude sveštenstva i da se obavljaju bilo kakvi obredi – kazala je Nikolić u emisiji "24 sata" na Televiziji E. Prema njenim riječima, riječ je o izmišljenom i nametnutom narativu koji se godinama pokušava predstaviti kao vjersko pitanje. - To je jedna izmišljotina i narativ koji se vještački održava već dvadesetak godina od njenog postavljanja, kao da se tamo dešava neko čudo - ne dešava se apsolutno ništa. Ko se popeo tamo zna da se ne dešava ništa - istakla je Nikolić. Ona je upozorila da će eventualna legalizacija tog objekta predstavljati novi udar na multivjerski i multikulturni sklad u Crnoj Gori.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241224211232_aa1a1276cd409b5c81540e23cf0cac9927024c82031fc312935025141944d86f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241224211232_aa1a1276cd409b5c81540e23cf0cac9927024c82031fc312935025141944d86f" data-rendition-name="original" width="1050" height="508" loading="lazy" alt="Danica Nikolić"> <figcaption>Danica Nikolić(Photo: Televizija E - stop kadar)</figcaption> </figure>  - Taj će objekat biti legalizovan i time će, naravno, biti narušen sklad koji smo godinama gradili. Znamo priču o tradiciji iznošenja krsta na Rumiju i koliko je ta tradicija bila simbol zajedništva. Ovo će biti još jedan trenutak kada će taj sklad biti narušen, uz sve ono na čemu se već predano radi - poručila je Nikolić. Govoreći o širem kontekstu, Nikolić je ukazala da se u Crnoj Gori odvija kontinuirani proces urušavanja građanskog društva kroz, kako je rekla, male ali sistemske pomake. - To je priča o vraćanju kapele na Lovćen, o reviziji istorijskih činjenica, o spomeniku Pavlu Đurišiću koji se, zahvaljujući sudskim instancama, ne uklanja. Svjedoci smo i porasta islamofobije, ksenofobije i fašizma koje smo gledali na ulicama nakon poziva da se neko obračuna sa turskim državljanima. Kada sve to spojimo u jednu sliku, vidimo kako se predano radi na urušavanju koncepta građanske države - istakla je Nikolić. Zaključila je da se time ne samo potkopavaju vrijednosti Crne Gore kao multietničke i sekularne države, već i standardi koje promoviše Evropska unija. - Sve te „male“ stvari koje se možda čine nevažnim u svakodnevnom životu dio su iste politike - politike koja urušava Crnu Goru onakvu kakvu žele njeni građani i kakvu očekuje Evropska unija -poručila je Nikolić.

Vjera Ljuljđuraj

Legalizacija limenog objekta na Rumiji još jedan dokaz da aktuelna vlast postupa po nalogu SPC

Žena koja je bila žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije Jovana Trninić prvi put javno je svjedočila o svom iskustvu za<a href="https://goodmenproject.com/"> platformu The Good Men Project,</a> a u razgovoru sa njihovim novinarom Skotom Duglasom Jakobsenom govorila je o svojevrsnoj stigmi kojoj je bila izložena kada je prijateljicama ukazala na nedolično ponašanje svještenika, o bizarnim obrazloženjima zašto o tome ne treba da govori, ćutanju crkvenih velikodostojnika kada je prijavila slučaj.
- Novinarstvo ima ključnu ulogu u razotkrivanju istine i davanju glasa onima koji su dugo ćutali. Kroz pisanje o zloupotrebama i problemima unutar Srpske pravoslavne crkve, mediji ne samo da osvjetljavaju sistemske propuste, već i osnažuju žrtve da progovore o svojoj patnji. Svaka ispričana priča ruši zidove tišine koji su godinama štitili moćne i neodgovorne. U iskazima žrtava, bilo da dolaze iz Srbije, SAD-a ili bilo kog drugog dijela svijeta, ponavlja se sličan obrazac ponašanja – manipulacija, zloupotreba povjerenja i pokušaj da se žrtva ućutka. Upravo ta sličnost pokazuje koliko je važno govoriti javno, prepoznati mehanizme zlostavljanja i stati u odbranu onih koji su pretrpjeli bol. Ova ispovijest je svjedočanstvo o hrabrosti, o pokušaju da se pronađe pravda i da se prekinu godine ćutanja – kazao je za Portal ETV bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović, koji je javno progovorio o seksualnom zlostavljanju i pedofiliji u ovoj vjerskoj zajednici, a danas kao generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske pokušava da izdejstvuje pravdu za žrtve.
On nas je i uputio na ispovijest žene koja je bila žrtva zlostavljanja u Crkvi Srbije.
Trnanić je u intervjuu Jakobsenu, koji je objavljen prekjuče, svjedočila da je bila žrtva seksualnog nedoličnog ponašanja svještenika, ali da su crkvene vlasti, kada je prijavila slučaj, ostale nijeme i odbile da da razgovaraju sa njom.
Ispričala je da je prijavila svještenika Blaška Paraklisa, ali da je episkop Maksim odbio da je primi.&nbsp;
- Govoreći iz svog iskustva, i iz onoga što vidim oko sebe, preispitivanje autoriteta svještenstva smatra se vrlo neprikladnim. Kada sam htjela da progovorim o tome šta mi se dogodilo u pravoslavnoj hrišćanskoj zajednici, u smislu upozorenja i sprječavanja seksualnog nedoličnog ponašanja da se dogodi drugim ženama, prijateljica koja me je uvela u svijet vjere bila je veoma protiv. Pitala sam je: „Zašto bih ćutala? Ovo nije moja sramota. Ovo je sramota svještenika. On može nauditi drugoj osobi ako ne odgovara za svoje nedjelo“. Rekla mi je: „Da, ali nikad ne znaš da li se pokajao“. Ova izjava me je dovela do zaključka da se sakrament ispovijesti, u ovom slučaju pokajanje, može zloupotrijebiti u perpetuiranju kontinuiranog ciklusa seksualnog nedoličnog ponašanja u tišini. Takođe, mi je rekla: „Moramo da ćutimo, tako čuvamo našu vjeru da se ne sruši“ - svjedočila je Trninić za Portal The Good Men Project.&nbsp;
Kazala je i da je ta prijateljica bila prva osoba kojoj se obratila i detaljno joj ispričala sve što joj se dogodilo.
- Njen prvi odgovor bio je: „Da mi je bilo koja druga žena rekla isto, prvo što bih je pitala je šta si uradila da ga isprovociraš. Ali pošto te poznajem, vjerujem ti“. Kada sam nazvala drugu prijateljicu ... dobila sam još jedan bizaran odgovor: „Pošto su svještenici po difoltu blizu Bogu, njih, takođe, više napadaju demoni“. Tako je opravdala njegovo nedjelo. Ovaj fenomen se naziva „klerikalizam“ kada ljudi misle da su sveštenici/klerici na višem nivou duhovnosti od drugih. I ja sam bila zarobljena u ovoj zamci neko vrijeme. Kada sam pokazala neprikladnu i uznemirujuću tekstualnu poruku koju sam dobila od tog svještenika drugoj prijateljici, njen odgovor je bio: „Zato uvijek pazim kako da komuniciram sa svještenikom“ – ispričala je Trninić.
Na pitanje Jakobsena kako se osjećala na konstatacije da je njena pritužba neistinita i bez osnova, objasnila je da to „dovodi do osjećaja frustracije, ljutnje i poništavanja“.
- Zapravo, ovo iskustvo mi je pomoglo da vidim stvari kristalno jasno – naglasila je ona.
Rekla je da je taj događaj u određenoj mjeri poljuljao njenu vjeru, no, ipak, i dalje vjeruje u Boga.
- ...ali ponekad imam osjećaj da sam napala Boga. Ovo je paradoks. Bila sam gurnuta do te tačke da branim istinu i sebe govoreći protiv onih koji predstavljaju Boga na Zemlji – konstatovala je Trninić.&nbsp;
Objasnila je da bi crkva, prema stavu stručnjaka, u slučajevima kada su svještenici okrivljeni za zlostavljanje i seksualno nedolično ponašanje trebalo prvo da pokrene nezavisnu, spoljnu istragu, iz istražnog postupka isključi svještenike koji su optuženi za zlostavljnje, da obezbijedi novac za žrtve kako bi platile savjetovanje, ali i da omogući obavezno savjetovanje za svještenstvo i na kraju da raščini zlostavljača.
- U mojoj situaciji nijedan od ovih koraka nije preduzet. ...kada sam nazvala kancelariju episkopa, žena koja se predstavila kao psiholog mi je rekla da će me episkop pozvati. Ali on me nikada nije pozvao, što je dodatno povećalo moju anksioznost. Kada sam je sljedeći put pitala zašto me episkop nije nazvao, njen odgovor je bio: „Episkop ne razgovara sa običnim ljudima. On razgovara samo sa ljudima iz koji su obrazovani teolozi“. Kada sam je pitala da li se još neko žalio na istog svještenika, rekla je da ne smije da mi da tu informaciju. Na osnovu tog odgovora, ono što me brine je to da možda nijesam jedina – ispričala je Trninić svoje iskustvo o događaju koji se zbio 2022. godine.&nbsp;
Odgovarajući na pitanje Jakobsena kako se osjeća danas, naglasila je da ima osjećaj da je i dalje dezorijentisana, nesigurna je i anksiozna.&nbsp;
- Ima napretka uz terapiju i podršku psihijatara, psihologa i psihoterapeuta – rekla je ona.&nbsp;
Na pitanje koji savjet joj je pomogao i koji bi mogao da pomogne drugima dok započinju sopstveno putovanje iscjeljenja nakon viktimizacije, Trninić je poručila: „Ako ste se ikada kontinuirano osjećali zanemareno, kritikovano, odbačeno, napušteno, jer govorite istinu, ako su vaša postignuća bila minimalizovana, ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, ako su vas ti ljudi krivili da nešto nije u redu sa vama, vrijeme je da se probudite i povratite svoju moć“.&nbsp;
- Knjiga „To nijesi ti“ (It’s not you) dr Ramani Durvasule može biti vaš početak. Takođe, knjiga „Slijepi za izdaju“ (Blind to betrayal) dr Jennifer Freyd je ključna za iscjeljenje. Za preživjele koji su bili dio kulta, toplo preporučujem knjigu „Povrati svoj život“ (Take back your life) Janje Lalich. Pronalaženje pravog psihologa koji razumije traumu i složeni PTSP je najvažniji dio putovanja iscjeljenja. Za preživjele zlostavljanja od strane pravoslavnog svještenstva, veb-sajt Prosopon Healing je ključan. Oni pomažu u edukaciji, uključujući i to kako prepoznati zlostavljanje u ranoj fazi. Neke od knjiga koje sam preporučila nalaze se i na njihovom veb-sajtu – objasnila je ona.
Kategorična je da su u crkvi zlostavjani jer su „tim ljudima vjerovali“. Tri su ključne stvari koje, prema njenom mišljenju, mogu da spriječi zlostavljanje, a to je, kako je kazala, i stav organizacije Prosopon Healing: edukacija kako bi ljudi bili svjesni zlostavljanja i ne bi bili šokirani kada se ono dogodi, pozvanje počinilaca na odgovornost i najvažnije - pozvati saučesnike na odgovornost.&nbsp;
- Saučesnici su pojedinci koji dozvoljavaju počiniocima da postoje u sistemu i da ga zloupotrebljavaju – objasnila je Trninić.
Ona je kategorična i da je percepcija da je zlostavljanje prvenstveno katolički problem potpuno pogrešna.
- U našoj pravoslavnoj zajednici ljudi kažu: „To se dešava katolicima, a ne nama“. Ili tvrde da se, ako se desi u pravoslavlju, to rijetko dešava. Tvrde da se to dešava u katoličanstvu jer svještenicima nije dozvoljeno da se žene, što je lažno. Mnogi slučajevi zlostavljanja uključuju oženjeno svještenstvo – rekla je ona.&nbsp;
Govoreći o bazi podataka istakla je da organizacija Prosopon healing posjeduje ključnu bazu, jer objedinjava sve informacije na jednom mjestu.
- ...to je centar za razmjenu informacija gdje pojedinci mogu da dijele bilješke i grade tačnu sliku o obimu zlostavljanja – rekla je ona.
Trninić je naglasila da je svoju priču javno podijelila jer želi da osnaži ostale žrtve da progovore, „kako bi spriječili druge da prođu kroz isti užas“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fgoodmenproject.com%2Ffeatured-content%2Fserbia-orthodox-church-clergy-abuse-jovana-trninic-speaks-sjbn%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Kaćuša Krsmanović

Trninić: Ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, vrijeme je da se probudite

Kad predsjednik Crne Gore kaže da je Amfilohije Radović zaslužan za smjenu vlasti, on priznaje političku ulogu crkve. Takav čin nije poštovanje vjerskog subjekta - nego direktan udar na ustavni poredak i sve građane koji vjeruju u građansku i sekualrnu, a ne teokratsku Crnu Goru - poručila je novinarka Tanja Pavićević osvrnuvši se na odluku Jakova Milatovića da bivšem mitropolitu posthumno dodijeli najviši državni orden.
Pavićević je, gostujući u Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, ocijenila da je ova odluka primjer promjene vrjednosnog sistema u Crnoj Gori i ustvrdila da je Milatović u pravu samo u jednoj stvari: da lideri nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević nijesu bili sposobni da smijene vlast, te da je zato Amfilohije stvar uzeo u svoje ruke.
- On je i posthumno promijenio kompletno biće i bit Crne Gore - dodala je Pavićević.
<h2>LITIJE OTVORILE VRATA REVANŠIZMU</h2>
Litije, kako je naglasila Pavićević, nijesu bile građanski pokret - iako smo u tom periodu slušali navode o njihovom emancipatorskom karakteru.
- Pokrenute su da bi se odbranio interes crkvene zajednice čije je sjedište u drugoj zemlji. Ti događaji su otvorili vrata revanšizmu. On je bio jedan od stubova narativa koji je dubinski promijenio Crnu Goru i mijenjao njen sekularni i građanski karakter - navela je Pavićević.
Nakon smrti Amfilohija sva njegova, kako je kazala, „silna đeca“ nijesu se pobunila kada su zgaženi njegovi amaneti.
- Postoji kod njega i nešto pozitivno: dva puta je držao pomen srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću koji je živ - i koji nije mogao da zakorači u Crnu Goru. Vidjeli ste što su radila njegova đeca poslije njegove smrti: dozvolili su da se na njegovoj sahrani pojavi upravo Vučić. Oni vrlo rado baštine njegovo najgore nasljeđe: pravljenje jedne teriotrije, jednog naroda i jedne crkve - što je ustvari fašizam - jasna je Pavićević.
Ocijenila je da partije koje su se 2020. godine dohvatile vlasti sada samo mijenjaju uloge.
- Demokrate sada rade ono što je nekad radila Ura. Kada se potroši njihov kapacitet, to će nastaviti da radi Pokret Evropa sad (PES) - a sve se radi da bi jačao nekadašnji Demokratski front (DF) i Andrija Mandić bio premijer 2027. godine - ocijenila je Pavićević.
<h2>RESOR KULTURE KAPITULIRAO PRED CRKVOM</h2>
Odluka ministarke kulture i medija Tamare Vujović da podrži podizanje spomenika Amfilohiju pokazuje, stava je Pavićević, koliko je kulturni resor kapitulirao pred crkvom.
- Amfilohije nije govorio o pravoslavlju &nbsp;i ljubavi, bavio se desničarskim pitanjima. Vujović nikad nije reagovala na krađu baštine Crne Gore, ali reaguje kad dodatno treba udariti po ruci medija koji su kritički nastrojeni prema vlasti - ukazala je Pavićević.
Podsjećajući na nedavno podizanje spomenika Pavlu Đurišiću - četničkom komandantu, zločincu i koljaču u Gornjem Zaostru kod Berana, te dodjeljivanje najviših državnih nagrada njenim negatorima poput Bećira Vukovića i Milutina Mićovića, Pavićević je ocijenila da je sve sinhronizovano.
- To je ista rijeka koja vodi ka istom cilju. Država ne samo da toleriše nego i nagrađuje pojave koje negiraju njen identitet. Svjedočimo sistemskom pokušaju da se negiranje istorije predstavi kao pomirenje - naglasila je Pavićević ističući da država time postaje saučesnik u fabrikovanju i relativizaciji zločina.
Riječ je, kako je dodala, i o svjesnom urušavanju povjerenja građana u institucije.
- Istorijski fakti su fakti - ne može ničiji narativ da ih mijenja. Svjedočimo vremenu u kojem je talas revizionizma krenuo. Za pola godine će vjerovatno donijeti zakon o rehabilitaciji četničkog pokreta što je u Srbiji učinjeno 2004. godine - navela je Pavićević.
<h2>VUČIĆEVA RECEPTURA</h2>
Konstatovala je da na čelu države trenutno imamo ljude koji ne znaju da rade svoj posao i da su upravo zato tu i postavljeni.
- Kada ministarka medija podrži napade na medije - to znači da se Ministarstvo kulture i medija, a samim tim i država, odreklo svoje obaveze da štiti slobodu izražavanja, a ministarka da učestvuje u gašenju slobodne riječi - poručila je Pavićević.
Sve što se dešava u Crnoj Gori od ranije se, podvlači novinarka, dešava u Srbiji.
- Od gušenja slobode medija, kontrolisanja medijskog prostora, držanja društva u mraku... To je receptura Aleksandra Vučiča. Oslobodioci su preuzeli taj model - decidna je Pavićević.

Anja Ivanović

Pavićević: Milatović odlikovanjem Amfilohija priznaje političku ulogu crkve, to je direktan udar na ustavni poredak, građansku i sekularnu Crnu Goru

Stanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi - naročito u manastirima – korumpirano je, duhovno prazno i moralno razoreno. Umjesto mjesta duhovne obnove, mnogi manastiri postali su utočišta za razne oblike manipulacije, licemjerja i devijantnog ponašanja. Ono što se spolja prikazuje kao „duhovnost“, često je samo maska iza koje se krije borba za moć, novac, seksualnu dominaciju i psihološku kontrolu – saopštio je generalni sekretar organizacije Savez kršćana Hrvatske Bojan Jovanović, nekadašnji svještenik Crkve Srbije, na sastancima u Turskoj, u Instanbulu, gdje boravi na poziv, kako je istakao u saopštenju, više osoba iz Turske, uključujući i bliske saradnike Vaseljenske patrijaršije. On je i u avgustu bio u Turskoj, kada je, podsjeća u saopštenju, „kao svjedok najtežih krivičnih djela unutar Srpske pravoslavne crkve, međunarodni aktivista i generalni sekretar organizacije Savez kršćana Hrvatske, imao priliku da“ održi niz sastanaka „sa uglednim ličnostima iz javnog života i medija u Turskoj“. <h2>OBMANJIVANJE VJERNIKA</h2> - Tokom te posjete Istanbulu, uručio sam zvanično pismo vaseljenskom patrijarhu, kojim sam ukazao na ozbiljne probleme i nepravilnosti unutar SPC, ali i izrazio potrebu za širim dijalogom o pitanjima pravde, istine i odgovornosti unutar crkvenih struktura – ističe u saopštenju i dodaje da je primio novi poziv za nastavak razgovora sa predstavnicima iz Turske, uključujući i bliske saradnike Vaseljenske patrijaršije. Poručio je da nastavljaju da grade „mostove razumijevanja, uz puno poštovanje prema duhovnim autoritetima i uz nadu da će istina i pravda prevladati, u interesu svih vjernika i građana“. - Opšti zaključak je nedvosmislen, SPC, kakvu danas poznajemo, često se percipira kao vjekovni stub identiteta i duhovnosti srpskog naroda. Međutim, oblik u kojem je institucionalno djelovala tokom 20. vijeka, posebno u periodu nakon Drugog svjetskog rata, nosi sa sobom slojevitu i manje poznatu istoriju. SPC u pojedinim fazama svoje novije istorije bila je dio šireg sistema kontrole društva. Riječ je o političko-bezbjednosnoj tvorevini iz perioda kada su uniforma i mantija često služile istom gospodaru. Danas svjedočimo raspadanju crkvene strukture Beogradske patrijaršije na svim nivoima: i moralnom i vjerskom. Ali to nije nusprodukt sadašnjosti, već posljedica sjemena koje je komunistička UDBA posijala u zenitu svoje vladavine na jugoslovenskim teritorijama. I mnogi koji su danas revnosni vjernici, molitvenici, parohijani ili jednostavno adepti ove organizacije, nijesu svjesni, jer im niko ništa o tome nije rekao niti objasnio, da crkva ne postoji, da suštinski od osnivanja do danas ona nikad nije bila vjerska zajednica – saopštio je Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081052_478d8ed3842e1fb3c14cc64d55ff36d3d0f7070498f9db0c5545ce39f574e6b2.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251019081052_478d8ed3842e1fb3c14cc64d55ff36d3d0f7070498f9db0c5545ce39f574e6b2" data-rendition-name="original" width="1159" height="597" loading="lazy" alt="Vaseljenska patrijaršija"> <figcaption>Vaseljenska patrijaršija (Foto: Crkva Srbije)</figcaption> </figure>  Uloga svještenika, prema njegovim riječima, danas je - obmana, da vas natjeraju da uzimate vjerske istine zdravo za gotovo suprotno hrišćanskim načelima. - Suština je obmana vjernika, stvaranje kvazi božanskog autoriteta, primjer Svetog Save, da se ne desi da otkrijete Božansko u sebi samima. U ime Svetog Save počinjeni su najveći zločini na prostoru bivše Jugoslavije. To je srž problema. SPC i slične institucije projektuju Boga izvan čovjeka, koriste Njegovo ime da bi kontrolisali, zastrašivali, manipulisali. Prava vjera je u čovjeku, u savjesti, u hrabrosti da se govori istina - pa makar protiv cijelog svijeta – poručuje Jovanović iz Instanbula.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081052_a9783b11ad79bea1501a291248071ac01aead2131f71949e523a1a0cd65fe0e5.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251019081052_a9783b11ad79bea1501a291248071ac01aead2131f71949e523a1a0cd65fe0e5" data-rendition-name="original" width="688" height="456" loading="lazy" alt="Beogradska patrijaršija"> <figcaption>Beogradska patrijaršija(Photo: Nebojša Mandić)</figcaption> </figure>  <h2>PRIKRIVANJE PEDOFILIJE</h2> Prikrivanje pedofilije i seksualnog zlostavljanja je, ocjenjuje on, standard, a ne izuzetak. - Mnogi episkopi su znali, i ne samo da su ćutali, nego su aktivno štitili zlostavljače, kao i svještenici koji u većini slučajeva stoje na strani zlostavljača što ćutanjem, što direktnim aktivnostima. I da budem jasan: homoseksualnost kao privatna stvar nije tema. Tema je zloupotreba moći, manipulacija, prinuda i zločin nad nezaštićenim osobama - a to je ono što se dešavalo i još uvijek se dešava u SPC. Iza ćutanja državnih institucija stoji nešto mnogo dublje od puke nesposobnosti ili birokratske ravnodušnosti. U središtu tog sistema nalazi se mračna mreža saradnje, interesa koji vode do istih krugova. Do istih ljudi - crkva, vrh države i službe. Postoje jake indicije da su neka ubistva izvršena radi zataškavanja istine o zlostavljanjima, krađama, seksualnim aferama. SPC je u tom smislu postala više zatvorena kriminalna organizacija nego hrišćanska zajednica – kategoričan je Jovanović. Ističe da je u izlaganju detaljno uputio u mehanizme putem kojih SPC, koristeći svoj uticaj na izvršnu vlast, aktivno koristi državne resurse u svrhu prikrivanja istine i manipulacije javnošću. - Objasnio sam da se ta veza očituje kroz višestruke oblike institucionalne saradnje, političkog pokroviteljstva i sistematskog preusmjeravanja javnih sredstava u svrhe koje služe ideološkoj agendi, a ne javnom interesu. Istakao sam da SPC, kroz bliske odnose sa pojedincima i grupama unutar izvršne vlasti, uspijeva da utiče na odluke koje se odnose na finansiranje, medijsko izvještavanje i obrazovne sadržaje. Detaljno sam objasnio kako se preko ministarstava i javnih institucija obezbjeđuju logistička, pravna i finansijska sredstva koja se koriste za zataškavanje događaja, istorijskih činjenica ili savremenih pojava koje bi mogle narušiti autoritet Crkve ili njene saveznike u vlasti – saopštio je on. Posebnu pažnju, kako dodaje, posvetio je načinima na koje se javni servisi i državne medijske platforme koriste za oblikovanje narativa koji odgovara interesima SPC, dok se kritički glasovi marginalizuju, cenzurišu ili diskredituju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081056_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251019081056_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Jovanović u svojoj knjizi opisao zločine vladika Crkve Srbije"> <figcaption>Jovanović u svojoj knjizi opisao zločine vladika Crkve Srbije</figcaption> </figure>  - Ukazao sam na selektivnu primjenu zakona i zloupotrebu institucija (kao što su policija, pravosuđe) kada je to potrebno da se zaštiti imidž Crkve ili da se uguši nezavisna istraga i javna rasprava. Naglasio sam da ovakva simbioza između Crkve i države ne samo da potkopava sekularni karakter društva, već direktno šteti demokratskim principima, slobodi izražavanja i pravu građana na istinu – saopštio je Jovanović. <h2>POLITIČKI ANGAŽMAN CRKVE SRBIJE</h2> Govorio je i o ulozi SPC „u političkim i ratnim zbivanjima tokom 90-tih. godina“. - Tokom raspada Jugoslavije, dio visokog svještenstva SPC otvoreno je podržavao ideju „Velike Srbije“, a pojedini episkopi i svještenici učestvovali su u kreiranju narativa koji je pravdao ili relativizovao zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom. Liturgijsko prisustvo sveštenika na ratištima, blagosiljanje paravojnih formacija i otvorena saradnja sa političkim strukturama koje su predvodile ratne politike ostaju tamna mrlja u savremenoj istoriji crkve – naglasio je Jovanović. I danas, kako je napisao u saopštenju, SPC ostaje važan politički faktor, naročito u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori, gdje je često u funkciji očuvanja srpskog nacionalnog identiteta na način koji podriva sekularnost i građanski karakter tih država. - U savremenom geopolitičkom kontekstu, SPC se sve češće identifikuje kao važan instrument tzv. „meke moći“ Ruske Federacije na Balkanu. Kroz snažne veze sa Ruskom pravoslavnom crkvom i ideološku bliskost sa politikama Moskve, SPC promoviše narativ „pravoslavnog bratstva“ i antizapadnih vrijednosti. U kriznim tačkama regiona, kao što su Kosovo, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, ruski narativ o „odbrani pravoslavlja“ nerijetko se prenosi upravo preko crkvenih struktura – piše u Jovanovićevom saopštenju. Domaćinima je ukazao i na činjenicu da „ovakvo djelovanje predstavlja izazov za političku stabilnost i evropski put zemalja regiona, jer SPC, svjesno ili ne, djeluje kao kanal za širenje proruskih stavova, koji su često u suprotnosti sa demokratskim i proevropskim procesima u državama Zapadnog Balkana“. - Jedno od ključnih pitanja za stabilnost i duhovni preporod regiona jeste obnova i osnaživanje autokefalnih i autentičnih vjerskih organizacija – poput Hrvatske pravoslavne crkve, Crnogorske pravoslavne crkve i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini koje nepravedno trpe zbog monopola Srpske pravoslavne crkve. SPC, koja realno okuplja jedva tri odsto pravoslavnih vjernika u regionu, odavno je izgubila i duhovni i moralni autoritet, čak i unutar same Srbije. Neophodno je da Vaseljenski patrijarh bude detaljno obaviješten o ovim pitanjima, kako bi se stalo na put instrumentalizaciji vjere u političke i imperijalne svrhe – saopštio je Jovanović na sastanku. <h2>PREZENTOVAO AUDIO SNIMAK</h2> Ponovio je poziv Vaseljenskoj patrijaršiji da se bez odlaganja aktivno uključi u rješavanje problema seksualnog zlostavljanja koje se, kako je rekao, u kontinuitetu dešava unutar pravoslavnih vjerskih organizacija koje nominalno djeluju pod njenom jurisdikcijom. - Prezentovao sam audio snimak svjedočenja visokog crkvenog velikodostojnika o tome koja su djeca najčešće birana i o drugim zvjerstvima unutar SPC koje sam dokumentovao. Važna tema je i istraga od strane tužilaštva i Interpola o ubistvu djeteta u manastiru SPC gdje je bio psihički i fizički zlostavljan – piše u saopštenju Jovanovića. On je 2021, uz podršku NVO Montenegro International, koja se odazvala na njegove apele da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji u Crkvi Srbije budu procesuirani i kažnjeni, objavio knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“, koja je stravično svjedočanstvo o seksualnim nepočinstvima visokih crkvenih velikodostojnika Crkve Srbije čije su žrtve, uglavnom djeca i tinejdžeri. Jovanović je i sam bio žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije, a pokušao je da ga zlostavlja nekadašnji episkop Zvorničko-tuzlanske eparhije (BiH) Vasilije Kačavenda. Specijalno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet na osnovu materijala koji im je predao Jovanović, a koji, prema njegovim riječima, dokazuju da je i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao u prikrivanju pedofilije, ali i njegov prethodnik, pokojni Amfilohije Radović. U kojoj je fazi istraga u ovom slučaju javnosti nije poznato. Jovanović tvrdi da je pedofilije bilo i u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.&nbsp;

Jovanović: SPC smetnja za političku stabilnost i evropski put zemalja regiona

Izuzetan značaj prekida vatre u Gazi - poruka je sa sastanka mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikija Mićovića sa ambasadorkom Izraela u Crnoj Gori i u Srbiji Avivit Bar-Ilan.
Oni su, kako se navodi na sajtu Mitrpolije, istakli „značaj dobrih odnosa između naša dva naroda, kako u prošlosti, tako i danas“.
Dodaju kako je istaknuto da „mnogi pravoslavni hrišćani iz Crne Gore i regiona rado posjećuju Svetu Zemlju, a takođe i da je Crna Gora jedna od omiljenih destinacija turista iz Izraela“.
- Sagovornici su se saglasili o izuzetnom značaju prekida vatre u Gazi, povratku taoca i prestanku stradanja na obje sukobljene strane, sa nadom da će postignuti mir uticati na smirivanje neprijateljstava i u drugim djelovima svijeta - ističe se u saopštenju..
Susret je, kažu, okončan uz očekivanje da će se „odnosi između Izraela i Crne Gore i naših naroda i dalje unaprjeđivati“.

1084x550

Joanikije s ambasadorkom Izraela: Izuzetan značaj prekida vatre u Gazi

Skoro 50 odsto građana smatra da Srpska pravoslavna crkva ima uticaj na političke prilike, dok 21.6 nema stav. Što se tiče Srbije, 30 odsto ispitanika smatra da vlast u toj zemlji ima veliki utjecaj, 28.7 odsto smatra da nema uticaj, a 20.7 da je uticaj precijenjen.
To je danas rekla danas direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović predstavljajući istraživanje te NVO.&nbsp;
Govoreći o istorijskim temama, Vuksanović je kazala da su građani u većini prepoznali partizane kao borce protiv fašizma (37.9 odsto), dok 30.6 odsto nije imalo stav.
- Ostali odgovori bili su da su borci protiv fašizma bili i jedni i drugi (14 odsto), da nijedni (8,8 odsto) ili četnici (8,7 odsto) - dodala je Vuksanović.
Ona je navela da su građane pitali i za stav povodom podizanja spomenika Pavlu Đurišiću.
- Protiv podizanja spomenika je skoro 40 odsto građana, 25.3 odsto smatra da to nije važno, 13.5 odsto podržava inicijativu, dok gotovo 22 odsto nema stav. Reakciju države na ovo pitanje više od 50 odsto ispitanika nije ocijenilo, dok je protiv državne akcije 27.3 odsto, a 20.4 odsto podržava akciju države - izjavila je Vuksanović.&nbsp;

CEDEM: 37.9 odsto građana smatra da su partizani borci protiv fašizma, 30.6 nema stav

Na međunarodnoj konferenciji Forum 2000, koja se ovih dana održava u Pragu, izvršni direktor WestBalkanNet-a i član Međunarodne koalicije za demokratsku obnovu (ICDR), Boban Batrićević, učestvovao je na panelu „Religion and the Russian Threat, Yesterday and Today“, organizovanom u saradnji s Bibliotekom Václava Havela.
Panel, održan u utorak, 14. oktobra, u Kongresnom centru u Pragu, okupio je istaknute učesnike iz Ukrajine, Gruzije i Crne Gore, a moderirao ga je Tomaš Sedlaček, direktor Biblioteke Václava Havela. Govornici su bili: Njegova Blaženost Epifanije I, mitropolit kijevski i cijele Ukrajine, Ketevan Chachava, izvršna direktorka Centra za razvoj i demokratiju iz Gruzije, i Boban Batrićević iz Crne Gore.
U svom izlaganju Batrićević je predstavio analizu uloge Srpske pravoslavne crkve u hibridnom djelovanju Rusije i Srbije na Zapadnom Balkanu, s posebnim osvrtom na Crnu Goru.
- Srpska pravoslavna crkva (SPC) je glavni instrument kulturnog i identitetskog preoblikovanja Crne Gore. Djeluje po obrascima i agendi hibridnog djelovanja s krajnjim ciljem dugoročne instalacije srpskog faktora u Crnoj Gori, u okviru kojeg religijska doktrina služi kao platforma za normalizaciju političkog pansrpskog narativa, delegitimizaciju crnogorske istorije, jezika, kulture i državnosti, duhovnu kolonizaciju kroz masovne performativne forme, agresivnu i mitomansku ikonografiju te uvođenje crkve u javne institucije - kazao je on.
Batrićević je podśetio da je Crna Gora nakon obnove nezavisnosti 2006. godine postala prostor na kojem se sukobljavaju evroatlantski i autoritarni interesi. On je istakao da je „snažan uticaj Srpske pravoslavne crkve, zajedno s dramatičnim društvenim promjenama tokom devedesetih godina za vrijeme ratova na prostoru bivše Jugoslavije, doprinio značajnoj promjeni u nacionalnoj strukturi zemlje tokom te turbulentne decenije, uprkos izostanku većih demografskih promjena“.
Govoreći o ruskom uplitanju, Batrićević je naveo da je „čim je postalo jasno da će Crna Gora pristupiti NATO-u, Rusija aktivirala sve moguće mehanizme za destabilizaciju zemlje“, uključujući pokušaj državnog udara 2016. godine, u kojem su učestvovali tadašnji lideri opozicije Andrija Mandić i Milan Knežević.
- Rusija je nakon neuspjelog državnog udara u Crnoj Gori prešla na znatno mekši model djelovanja, tako što je koordinaciju ‘preuzimanja’ Crne Gore dala lokalnim predstavnicima Srba koje je finansirala direktno ili preko Srbije. Rusko-srpski faktor u Crnoj Gori se najviše počeo sprovoditi preko Srpske pravoslavne crkve, koja je uz snažnu medijsku i finansijsku podršku srpskih institucija mobilisala građane tokom parlamentarnih izbora 2020. godine. Na tim izborima pobijediće partije koje su 2016. pokušale državni udar, te partije trenutno vladaju Crnom Gorom. Simbolički, da se zna ko vlada Crnom Gorom, vlada formirana 2020. godine formirana je u manastiru pod kontrolom Srpske pravoslavne crkve - podsjetio je Batrićević.
Objašnjavajući zašto je crnogorska nacija ključna meta dugoročnih hegemonijskih projekata, Batrićević je naglasio da je razlog što crnogorska nacija predstavlja posljednju branu projektu ‘srpskog sveta’ u Crnoj Gori i jednu od glavnih u regiji.
- Uz bošnjačku u Bosni i Hercegovini te albansku na Kosovu. Njeno postojanje ugrožava ideološku koherentnost velikosrpskog projekta, hegemoniju SPC kao duhovnog ekskluziviste, političku dominaciju Srbije i antievropsku ideologiju na Balkanu - kazao je Batrićević.
Batrićević je zaključio da je višeslojni uticaj Srbije u Crnoj Gori „od vitalnog značaja za rusku politiku na Balkanu“, jer Moskva „kroz srpski politički, obavještajni, kulturni i ekonomski aparat dobija posrednu ali efikasnu polugu destabilizacije Zapadnog Balkana“.
- Oslanjajući se na vjersku infrastrukturu SPC-a, hibridne političke aktere, obavještajnu penetraciju i kriminalne mreže, Rusija kroz Srbiju gradi paralelnu vlast u Crnoj Gori, čime usporava reforme, polarizuje društvo i kompromituje institucionalni integritet. Operativna ideologija ‘srpskog sveta’, čiji suštinski cilj jeste kulturno, političko i identitetsko ujedinjenje srpskih prostora pod Beogradom, u potpunosti reflektuje model ‘ruskog sveta’ - doktrine koju Kremlj koristi za opravdavanje svojih intervencionističkih politika u postsovjetskom prostoru - naveo je on.
Na kraju, Batrićević je upozorio da se Crna Gora mora posmatrati kao važan bezbjednosni izazov za evropske institucije.
- Crnu Goru danas ne treba posmatrati isključivo kroz prizmu njenih unutrašnjih političkih problema, već kao aktivni bezbjednosni izazov za evropske institucije - posebno u trenutku kada je u toku novi impuls procesa proširenja EU. Ignorisanje ovih tendencija omogućava nastavak ruskog i srpskog hibridnog djelovanja i potkopava samu ideju evropske suverenosti i stabilnosti u jugoistočnoj Evropi - upozorio je on.
Nakon panela Batrićević se susreo s ukrajinskim duhovnim liderom i iskoristio priliku da razmijene mišljenja o situaciji s pravosljavljem u Crnoj Gori te poželio pobjedu Ukrajini u ratu s ruskim imperijalizmom.

Batrićević: Crnogorska nacija na meti SPC jer je posljednja brana projektu „srpskog sveta“

Četiri su godine otkako je u Cetinjskom manastiru, septembra 2021. godine, Joanikije ustoličen za mitropolita Crnogorsko-primorskog Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori.
Ustoličenje, koje je obavio patrijarh srpski Porfirije, izazvalo je masovne proteste koje je vlast ugušila jakom policijskom intervencijom, piše Radio Slobodna Evropa.
Porfirije i Joanikije u manastir su doveženi helikopterom Vojske Crne Gore, dok su demonstranti poručivali da Cetinje - kao istorijska prijestonica i simbol državnosti - nije mjesto za inauguraciju mitropolita srpske crkve.
Godinu ranije, na vlast u Crnoj Gori došla je prosrpska koalicija bliska SPC-u, a tadašnji premijer Zdravko Krivokapić je ustoličenje opisao kao odbranu države.
SPC, koja je bila u sukobu sa bivšom vlašću Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, presudno je uticala na rezultat izbora i tijesnu pobjedu proruskog i prosrpskog Demokratskog fronta, Demokrata i URA.
U njenoj režiji je dogovarana prva Vlada nakon izbora 2020. Njen ogroman uticaj doveo je do klerikalizacije društva i države, koja je po Ustavu sekularna.
Joanikije je na to mjesto izabran nakon smrti mitropolita Amfilohija, koji je preminuo oktobra 2020.
Šta je obilježilo Joanikijevu službu u Crnoj Gori protekle četiri godine ?
<h2>Spoljna politika sa oltara – o Ukrajini i Rusiji</h2>
Mjesec nakon što je ruski predsednik Vladimir Putin pokrenuo vojnu invaziju na Ukrajinu, Joanikije je marta 2022. izjavio da su "događaji u Ukrajini posledice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo" kao i da je i Crna Gora projektovana da bude "mala Ukrajina".
Sa druge strane, za Rusiju je imao riječi hvale.
- Crna Gora i Mitropolija opstale su zahvaljujući vezama s Rusijom… zahvalio sam se ruskom narodu za ljubav i otvoreno srce koje su nam pokazali… - poručio je Joanikija iz Moskve, oktobra 2022.
Tada je rekao da se moli "za mir i pravedno rešenje u iskušenjima kojima je zahvaćena Ruska pravoslavna crkva i ruski narod i ruska država".
Poručivao je da se SPC moli za "kanonsku crkvu" u Ukrajini, koja je pod kontrolom Kremlja.
Moskva je uputila čestitku povodom njegovog ustoličenja. 
 
Joanikije je protivnik i NATO članstva Crne Gore, koje je formalizovano 2017.
Godinu prije prijema on je ocijenio da je Crnoj Gori "data sramna uloga da postane antisrpska i antiruska država" , da NATO nije dobrodošao i da "može doći samo kao okupator". 
 
- Ali su zato protiv narodne volje priznali Kosovo i Srbiji zadali duboku ranu - kazao je Joanikije 2016. godine o odluci vlasti Mila Đukanovića da 2008. prizna nezavisnost Kosova.
<h2>Unutrašnja politika– od zločinaca do kapele na Lovćenu</h2>
- Pavle Đurišić je bio veliki junak nepobjedivog karaktera - kazao je Joanikije 3. maja 2025. na liturgiji u selu Razboj kod Srpca, u Bosni i Hercegovini.
Pavle Đurišić je zločinac iz Drugog svjetskog rata, čije su jedinice ubile 8.000 muslimana. Sarađivao je i sa nacistima, za šta je nagrađen Hitlerovim gvozdenim krstom.
Statua u prirodnoj veličini Đurišića čuva se u manastiru Đurđevi stupovi u Beranama, na sjeveru Crne Gore. 
 
Joanikije u besjedama često govori i o daljoj prošlosti.
Tako je u manastiru Ćelija piperska jula 2023. kazao da su Crnogorci bili "lakomi na sječenje turskih glava" i da je "to negdje i danas prisutno u nama".
Često pokreće još jednu temu koja duboko dijeli crnogorsko društvo. 
 
SPC se, naime, zalaže da se na mjesto Njegoševog mauzoleja na Lovćenu kod Cetinja podigne - obnovi kapela koju je 1925. izgradio srpski kralj Aleksandar Karađorđević.
Za suveriniste je kapela simbol okupacije Crne Gore iz 1918. Poručuju da će Lovćen braniti životima.
Prognozirajući kada će se to desiti, Joanikije je rekao je da će se kapela obnoviti tek kada dođe do "opšeg pokajanja" i čišćenja od "ustašluka" i komunističkog kulta ličnosti.
Joanikije je izjavio da je "srpski jezik treba da bude službeni".
Po njemu moguć je dualni identitet - može biti i Crnogorac i Srbin istovremeno, kao što se, kako kaže, može biti stric i ujak. Uz to smatra da mladi treba da se vaspitavaju u duhu srpske kulture.
Joanikije je u obračunu sa neistomišljenicima koristio i kletve.
Uoči usvajanja za SPC spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, Joanikije je upozorio donosioce Zakona da će kletva Svetog Vasilija Ostroškog stići svakoga ko "udari na hramove".
- Upozoravamo ih da to zlo ne čine, da ne navlače prokletstvo na svoje domove, porodice i na svoje potomstvo - poručio je Joanikije ispred Sabornog hrama u Nikšiću decembra 2019.
<h2>Ugovor koji je temeljno potresao Crnu Goru</h2>
Joanikije je nedavno odlikovao Milorada Gogića, nekadašnjeg predsjednika i sudiju Ustavnog suda, a sada savjetnika predsjednika Skupštine Andriju Mandića, najvećim crkvenim Ordenom- Svetog Petra Drugog.
Gogić je bio na čelu Ustavnog suda kada se odlučivalo o žalbama na Temeljni ugovor potpisan između Crne Gore i SPC-a. Sve žalbe su odbačene, što je išlo u korist SPC-a.
Temeljni ugovor, kojim se regulišu odnosi Crne Gore i SPC-a, potpisali su avgusta 2022. - uz prisustvo Joanikija - tadašnji crnogorski premijer Dritan Abazović i patrijarh SPC-a Porfirije.
Ugovor, između ostalog, SPC-u priznaje pravni subjektivitet šest vjekova duži nego što ga ima u matičnoj Srbiji, obavezuje državu da uknjiži nepokretnosti na eparhije SPC-a bez dokaza o vlasništvu, zabranjuje državnim organima preduzimanje bezbjednosnih mjera u crkvenim objektima bez prethodnog odobrenja crkvenih organa.
Ugovor je urađen bez stručne rasprave a potpisan bez najave. Abazovićevoj Vladi je zbog njega izglasano nepovjerenje.
<h2>Optužbe za zataškavanje pedofilije</h2>
Kao episkop, Joanikije je bio na čelu komisije SPC koja je 2012. godine razmatrala navode o pedofiliji među sveštenstvom.
Prema tvrdnjama bivšeg đakona Bojana Jovanovića, koji je napisao knjigu o tim dešavanjima, i nevladinih organizacija, istraga nije dala rezultate.
Na osnovu prijave da je Mitropolija prikrivala slučajeve seksualnog zlostavljanja, crnogorsko tužilaštvo je 2022. otvorilo izviđaj
Advokat Aleksandar Olenik, koji zastupa monaha Jovanovića, potvrdio je da je tužilaštvu dostavio dokaze za navodnu pedofiliju u SPC (od 1978. do 2015.)
Joanikije je pred tužilaštvom, negirao odgovornost. Postupak još uvijek nije okončan.
<h2>Veza sa Beogradom: Komplikovana</h2>
Mitropolija u Crnoj Gori je dio SPC sa sjedištem u Beogradu.
Iako ga je Sabor SPC prije četiri godine izabrao za mitropolita a patrijah Porfirije bio čest gost ovdašnje mitropolije, stvari su se zakomplikovale zbog studentskih protesta u Srbiji.
U martu 2025. Joanikije je sa grupom mitropolita SPC potpisao pismo u kojem se odbacuju parole o studentima koji protestuju kao o "srpskim ustašama".
Mediji bliski vlastima u Beogradu protumačili su ga kao udar na jedinstvo SPC, napad na patrijarha Porfirija i otklon od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Gotovo svi srbijanski mediji bliski Vučiću, prenijeli su tekst malo poznatog portala Sunčanik, bliskog SPC-u, u kojem se tvrdi da se Joanikije priključio "onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji".
U tekstu Joanikija podsjećaju i na Porfirijeve zasluge u dva slučaja - da se njegova inauguracija obavi na Cetinju i doprinos potpisivanju Temeljnog ugovora.
<h2>Ko je vjerski vladar u Crnoj Gori</h2>
Reakcija crkve uslijedila je dva mjeseca kasnije.
Sabor SPC u maju 2025. unaprijedio je episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija u rang mitropolita, iako njegova eparhija nije formalno uzdignuta na taj nivo.
Time je Crna Gora prvi put u istoriji dobila dva mitropolita SPC. Zvanično objašnjenje glasi da je riječ o ličnom unapređenju.
Jula ove godine Metodije je odlikovao predsjednika Srbije Aleksandra Vučića a priznanje je u njegovo ime primio njegov specijalni izaslanik, bivši premijer Miloš Vučević.
I dok Metodije trenutno ima bolji odnos sa zvaničnim Beogradom, Joanikije je blizak sa funkcionerima dijela crnogorskih vlasti – posebno sa Andrijom Mandićem, predsjednikom Skupštine, koji je više puta primao u parlamentu i darivao simboličnim poklonima.

1250x600

Četiri Joanikijeve godine

Nakon što je iz Uprave policije saopšteno kako je, zbog narušavanja javnog reda i mira na julskom skupu ispred Vile Gorica, procesuirano 35 osoba, među kojima i članica Aida Petrović, oglasili su se iz Savjeta za građansku kontrolu policije.
- Ovim povodom Savjet je od direktora Uprave policije zatražio kopiju spisa predmeta sa dokazima na osnovu kojih je podnijeta prijava u vezi sa predmetnim slučajem - istakli su.

Savjet za građansku kontrolu rada policije sazvao hitnu sjednicu zbog prekršajnog gonjenja Petrović

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posjetiće sjutra Danilovgrad gdje će u gradskoj biblioteci Mihailo Miho Vuković sa početkom u sedamnaest časova održati radni sastanak sa građanima, saopšteno je iz Milatovićevog kabineta.
Kako navode, predsjednik u otvorenom razgovoru želi da čuje šta je ljudima u Danilovgradu važno i sa kakvim se izazovima susrijeću u svakodnevnom životu.
- Na sastanku će se govoriti o novim radnim mjestima, razvoju lokalne ekonomije i infrastrukture, kvalitetnijem obrazovanju i zdravstvu, kao i o evropskom putu Crne Gore koji otvara nove mogućnosti za investicije i napredak. Biće razgovora i o inicijativama koje jačaju domaću privredu, podržavaju mlade i stvaraju uslove za stabilnije cijene i veće zarade - kazali su.
U saopštenju ističu da ovi susreti širom Crne Gore potvrđuju da otvoren razgovor donosi rezultate i da je građanima važno da se njihov glas zaista čuje.
- Zato su sastanci sa predsjednikom prilika da zajedno definišemo korake koji će unaprijediti svakodnevni život u Danilovgradu. Pozivamo građanke i građane da prisustvuju sastanku i doprinesu zajedničkom razgovoru o tome kako da Danilovgrad nastavi da se razvija i postane još bolje mjesto za životkazali su iz kabineta predsjednika Crne Gore.

Milatović sjutra u Danilovgradu na sastanku sa građanima

Večerašnje izdanje informativne emisije „24 sata“ na Televiziji E vodi Vladan Šturanović. Gost u studiju biće advokat Marko Radović, sa kojim ćemo analizirati najvažnije pravne i bezbjednosne aktuelnosti dana.
Tema dana: Razgovor kod Satlera – zahtjevi i očekivanja građana.
U emisiji donosimo i:
- Alija Balijagić osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistva brata i sestre, Jovana i Milenke Madžgalj.
- Predstavnici građana koji protestuju na Kruševom ždrijelu održali sastanak sa specijalnim predstavnikom EU Johanom Satlerom.
- 35 osoba procesuirano zbog narušavanja javnog reda i mira tokom skupa 8. jula ispred Vile „Gorica“, organizovanog povodom dodjele Trinaestojulske nagrade.
- Alkohol i dalje lako dostupan maloljetnicima, pušenje prisutno i na mjestima gdje je zabranjeno, a zloupotreba psihoaktivnih supstanci u porastu – upozoravaju stručnjaci.

Informativna emisija "24 sata": Gost Marko Radović, advokat; Tema dana - Sastanak kod Satlera

Građani svakog dana sve jače stežu kaiš, prebrojavaju euro po euro zbog rastućih troškova, inflacije i neprekidnih cjenovnih udara. Ali to, naravno, ne znači da će crnogorski zvaničnici usporiti. Naprotiv – i naredne godine putovaće širom svijeta, navodno jačajući međunarodnu poziciju Crne Gore, a zapravo rezervišući sobe u skupim hotelima na svim kontinentima. Sa tih destinacija vraćaju se puni “utisaka”, i s koferima prepunim suvenira i poklona. Ali, &nbsp;privilegiju njihovih putovanja plaćaju upravo oni građani sa početka ove priče: ljudi koji svakodnevno sve teže žive, radeći i po nekoliko poslova da bi prehranili porodicu.
Budžet je, naravno, “velikodušno” predvidio &nbsp;8,5 miliona eura za službena putovanja u narednoj godini.
Za “reprezentaciju” – skoro milion eura.
Dakle, ponovo ćemo gledati ručkove, večere, koktele i protokolarna veselja, dok građani jedu paštete i sardine iz akcija sa ograničenim cijenama. Dok oni štede na hrani, zvaničnici – sa savjetnicima, sekretarima i čitavom svitom – ispijaće koktele po svjetskim metropolama.
I opet ćemo svjedočiti maksimalnom broju zvaničnika, minimalnim vidljivim rezultatima.&nbsp;
Crna Gora ima jednu poraznu, gotovo nevjerovatnu karakteristiku: svakodnevno trpi posljedice glomazne Vlade sa rekordnim brojem ministara, potpredsjednika, državnih sekretara, savjetnika i sve šire administracije. Ovakav odnos prema državnom novcu više nije incident – to je ustaljeni obrazac ponašanja.
I naredne godine gledaćemo iste scene: zvsničnici po Londonu, Briselu, Singapuru i Tokiju. Rezultati će uglavnom izostati, ali će građani zato moći da prepoznaju najskuplje brendove na pojedinim državnim funkcionerima – Dior, LV i ostale etikete koje neumorno reklamiraju o našem trošku. Umjesto investicija i konkretnih sporazuma, dobićemo samo njihove luksuzne garderobe i fotografije iz svjetskih metropola.
Sve veći broj građana dijeli isto mišljenje: mnoga službena putovanja sve više liče na turističke obilaske, a sve manje na ozbiljan državni posao. Problem je što te izlete plaćaju građani.&nbsp;
Tokom godine iza nas imali smo Vladu koja gotovo da nije boravila u Crnoj Gori. Ali smo zato vidjeli da su po inostranstvu bili svuda – od luksuznih hotela do egzotičnih plaža. Kada je država prolazila kroz najteže trenutke, najbolje što smo od njih vidjeli bilo je sunčanje, odmaranje i skupi smještaji. Za sve ostalo – bili su van zemlje i van dometa. A sve ukazuje da će tako biti i naredne godine, jer je budžet za putovanja ponovo blizu devet miliona eura.
Ovaj budžet izgleda kao još jedan ispunjen dječački san nekog od zvaničnika. Jedni će, vjerovatno, gledati Formulu 1; drugi tenis; treći će u Japanu “ugovarati” milijardne investicije koje će u Crnu Goru stići samo ako se dodatno zadužimo.&nbsp;

Za službena putovanja 8,5 miliona eura: Raskoš za zvaničnike – “limitirane” paštete za građane

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler poručio je da neće biti zatvoreno poglavlje 23 sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon, kazala je majka i baba žrtava sa Medovine, Vesna Pejović, nakon prijema građana koji su protestovali na Kruševom Ždrijelu u prostorijama delegacije EU u Crnoj Gori.
Pejović je saopštila nakon sastanka da kada se sretnete sa pravim ljudima, sa ljudima koji znaju što je pravna država i zakon, onda osjetite vjetar u leđa.
- Ovo je upravo znak da ne stajemo i da nastavljamo borbu i da smo od njih dobili podršku i da će biti uz nas. Satler nam je kazao da nema zatvaranja poglavlja 23. sve dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon- kazala je ona.
Pejović je istakla da se ambasador EU u Crnoj Gori iznenadio na činjenicu da je slučaj Medovine prošao bez istrage.
- Čovjek je bio zatečen da se nije oduzelo ružje prije Medovine, imamo jedan ljudski saosjećaj. Čak je podržavao sve ono što smo radili i bilo mu je žao što smo se izmučili deset mjeseci- poručila je Pejović.
Dodaje da će sa blokadama napraviti pauzu i da će pratiti kako se situacija razvija.
- Gospodin Satler je rekao da sve treba da se ubrza, jer kasne, što se Medovine tiče. Prezadovoljna sam da je čovjek ovog ranga i ugleda kazao da su mi vrata uvijek otvorena. Imamo velikog optimizma- istakla je Pejović.

Tag: srpska-pravoslavna-crkva