Bliski istok trenutno je u središtu intenzivnih američkih napora kako bi se osigurao nastavak sprovođenja sporazuma o prekidu vatre u Gazi i spriječilo njegovo ugrožavanje.&nbsp;
Predsjednik Donald Tramp pokazuje posebnu zabrinutost da izraelski premijer Benjamin Netanjahu možda neće u potpunosti podržavati dogovor, što bi moglo dovesti do njegova raspada. Ključna faza američkih aktivnosti uključuje dolazak potpredsjednika Džej Di Vensa u Izrael, koji će razgovarati s Netanjahuom o nastavku primirja, dok posjeta Pojasu Gaze neće biti moguća iz bezbjednosnih razloga. Umjesto toga, situacija će se pratiti putem drona s prenosom u sjedištu izraelskog ministarstva obrane. Uz Vensa će prisutna biti i dvojica ključnih američkih izaslanika, Stiv Vitkof i Džered Kušner, Trampov zet.
Juče su se sastali s Netanjahuom kako bi ga upozorili da ne ugrozi sporazum. Poruka je bila jasna: Izrael se može braniti, ali primirje mora ostati netaknuto.
Prema izvorima iz Bijele kuće, postoji stvarna zabrinutost da bi sporazum mogao propasti, a trojka Vens – Vitkof – Kušner zadužena je da spriječi potpunu izraelsku ofanzivu protiv Hamasa. Tramp vjeruje da su lideri Hamasa spremni da pregovaraju u dobroj vjeri, dok eventualni napadi dolaze od marginalnih elemenata pokreta.
Istovremeno, oko 200 američkih vojnika stiglo je u Izrael kako bi uspostavili civilno-vojni koordinacioni centar za praćenje primirja i olakšavanje humanitarne pomoći. Predsjednik Tramp jasno je poručio da će Hamas biti eliminisan ako prekrši sporazum, ali da ne traži od Izraela povratak borbama.
Vođa Hamasa Halil al-Haja potvrdio je posvećenost pokreta sprovođenju sporazuma, uprkos poteškoćama u pronalaženju tijela ubijenih izraelskih talaca i nedostatku opreme, naglašavajući da se rat u Gazi završava i da Hamas ozbiljno sprovodi dogovor.
<h2>Reakcije međunarodnih aktera</h2>
Međunarodni akteri takođe pomno prate situaciju. Katarski emir Tamim bin Hamad Al Tani osudio je Izraelovo kontinuirano kršenje primirja i pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti Palestince.
Naglasio je da Izrael krši sve međunarodne norme agresijom i pokušajima judaizacije svetih mjesta, dok je Katar svojim diplomatskim i humanitarnim naporima ojačao položaj i otpornost regiona.
U međuvremenu, dok se hiljade stanovnika Gaze vraćaju u svoje četvrti nakon prekida vatre, mnogi su već znali da su im domovi srušeni ili neupotrebljivi.
Stručnjaci Ujedinjenih nacija upozoravaju da će za obnovu Gaze i uspostavljanje bezbjednosti nakon dvije godine razornog rata biti potrebno oko 70 milijardi dolara. Iako je postignuto privremeno primirje između Izraela i Hamasa, humanitarne agencije ističu da pomoć i dalje stiže presporo i u premalim količinama za očajne stanovnike enklave.
<h2>Gaza u ruševinama</h2>
Gaza, duga 41 kilometar i široka svega dva do pet kilometara, gotovo je potpuno razorena. Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), stepen uništenja iznosi 84 odsto, dok je u pojedinim dijelovima, poput samog grada Gaze, šteta i do 92 odsto.
Jako Silijers iz UNDP-a istakao je da se radi o „katastrofi razmjera koje svijet nije vidio decenijama“, dok najnovija zajednička procjena UN-a, EU i Svjetske banke ukupnu štetu procjenjuje na 70 milijardi dolara. Za početak obnove u prve tri godine potrebno je obezbijediti najmanje 20 milijardi dolara.
<h2>Humanitarna pomoć i opasnosti</h2>
UNDP i partnerske organizacije već pomažu stanovnicima u obezbjeđivanju pitke vode, uklanjanju otpada i ruševina, te pružanju osnovnih medicinskih i socijalnih usluga. Do sada je uklonjeno više od 81.000 tona ruševina, ali stručnjaci upozoravaju da se pod ostacima nalaze neeksplodirane bombe i tijela nestalih.
Donatori iz arapskih zemalja, SAD-a i Evrope najavili su pomoć, ali bez stabilne infrastrukture i slobodnog prolaza, proces ostaje spor.
Više od 300.000 Palestinaca vratilo se u sjeverne dijelove Gaze, nadajući se povratku u svoje domove, iako su mnogi kvartovi sravnjeni sa zemljom. UNICEF upozorava da „entuzijazam na terenu ne odražava stvarnost“, jer pomoć ne stiže u dovoljnoj mjeri.
Razaranja su stvorila više od 60 miliona tona ruševina koje treba ukloniti, a obnova je moguća tek nakon što se područje očisti od eksplozivnih ostataka.
Stručnjak za bezbjednost Filip Buvrat ističe da je neophodno izgraditi dubokomorsku luku kako bi se omogućio uvoz građevinskog materijala, jer drumski transport ne može zadovoljiti potrebe obnove.
<h2>Kriza vode i sanitarne infrastrukture</h2>
Jedan od najvećih izazova je snabdijevanje vodom. Više od 70 odsto od ukupno 600 vodnih i sanitarnih postrojenja oštećeno je ili uništeno, a rizik od širenja bolesti, uključujući koleru, raste iz dana u dan.
- Govori se o razorenim mrežama, cijevima i rezervoarima. Samo za minimalni oporavak potrebno je barem 50 miliona dolara - kaže Maher Nadžar iz organizacije CMWU.
Ukupni gubici u sektoru vodosnabdijevanja procjenjuju se na više od milijardu dolara.
<h2>Stambena i saobraćajna infrastruktura</h2>
Stambeni sektor pretrpio je najveći udar. Prema podacima UNOSAT-a, više od 280.000 kuća i stanova oštećeno je ili potpuno uništeno. Hamasova opština grada Gaze saopštila je da je 90 odsto puteva neupotrebljivo.
Stručnjakinja RAND Corporationa Šeli Kalbertson upozorava da bi obnova stanova mogla trajati decenijama.
- Ako se bude postupalo kao nakon bombardovanja 2014. i 2021. godine, Gazi će biti potrebno 80 godina da se obnovi. Samo uz dobro planiranje — uz privremene kampove koji se mogu pretvoriti u naselja — taj proces može ići brže - kazao je on.
<h2>Uništena poljoprivreda i obrazovanje</h2>
Poljoprivreda je gotovo potpuno uništena — više od 80 odsto usjeva i 97 odsto trajnih zasada stradalo je u ratu. Stručnjak He Jin sa Univerziteta Kent Stejt upozorava da je Gaza „izgubila sposobnost samostalnog prehranjivanja“.
Zemljište je prekriveno neeksplodiranim granatama i minama, a bez razminiranja nema povratka ni poljoprivredi ni samoodrživosti.
Obrazovni sistem takođe je devastiran. Prije rata, gotovo polovina stanovnika Gaze bila su djeca, ali danas 91,8 odsto školskih objekata zahtijeva potpunu obnovu.
Mnoge škole služile su kao skloništa, a brojne su pogođene u napadima jer su izraelske snage tvrdile da ih Hamas koristi u vojne svrhe.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Za obnovu razorene Gaze trebaće 70 milijardi dolara, a možda i 80 godina

Ankara planira isporuku vojne opreme Siriji i potpisivanje sporazuma koji bi joj omogućio djelovanje protiv kurdskih militanata duž cijele sirijske granice.
Prema navodima izvora bliskih vladi, u narednim nedjeljama Siriji će biti isporučeni oklopni transporteri, dronovi, artiljerija, raketni sistemi i protivvazdušna odbrana. Oprema će biti raspoređena u sjevernim djelovima zemlje, kako bi se izbjegle nove tenzije s Izraelom na jugozapadu Sirije.
Predsjedništvo Turske odbilo je da komentariše, dok se Ministarstvo informacija Sirije nije oglasilo na upit medija.
Ove pošiljke, navode izvori, dio su šireg plana podrške sirijskom predsjedniku Ahmedu al-Šarai, bivšem komandantu Al-Kaide, koji je krajem prošle godine predvodio rušenje diktatora Bašara al-Asada i preuzeo vlast u Damasku.
Šaraa sada pokušava da konsoliduje zemlju pod jedinstvenim rukovodstvom, dok Turska vidi priliku da kroz vojnu saradnju povrati uticaj u regionu i ograniči djelovanje kurdskih grupa koje smatra prijetnjom sopstvenoj bezbjednosti.
Turska pomoć trebalo bi da pomogne obnovi sirijske vojske, čiji su kapaciteti značajno uništeni u izraelskim napadima nakon svrgavanja Asada.
Ovaj potez, međutim, dodatno naglašava dugogodišnju zabrinutost Ankare zbog situacije na sjeveroistoku Sirije, koji je pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (SDF), milicije koju podržavaju Sjedinjene Američke Države. Ključnu ulogu u SDF-u ima kurdska Jedinica narodne zaštite (YPG), koju Turska smatra produženom rukom Radničke partije Kurdistana (PKK) — organizacije koja već četiri decenije vodi oružanu borbu za autonomiju, a koju i Vašington i Evropska unija smatraju terorističkom grupom.
Prema izvorima, Turska i Sirija razgovaraju o proširenju bezbjednosnog sporazuma starog skoro tri decenije, koji Turskoj dozvoljava ograničene vojne operacije protiv kurdskih militanata blizu granice. Ankara sada želi da proširi zonu djelovanja na 30 kilometara unutar sirijske teritorije, umjesto sadašnjih pet.
Iako je PKK u maju objavio da polaže oružje i najavio proces raspuštanja, napredak u mirovnom procesu je spor, djelimično zbog neizvjesnosti oko razoružanja i poteza koje bi Ankara mogla da preduzme kako bi zadovoljila kurdske zahtjeve.
Zvaničnici navode da Turska računa na to da će predsjednik Šaraa odbiti zahtjeve Kurda za većom autonomijom, posebno u pograničnim područjima, te da će ograničiti pristup SDF-a sirijskim naftnim i gasnim poljima, zbog bojazni da se prihodi od njih prelijevaju u strukture PKK-a.
U martu su SDF i Šaraa potpisali sporazum prema kojem bi borci SDF-a trebalo da budu integrisani u sirijsku nacionalnu vojsku, ali to do sada još nije sprovedeno. Prema ocjenama analitičara, eventualni dogovor između Damaska i Ankare signalizovao bi nastavak napetosti između sirijske vlade i kurdskih snaga, iako su iz SDF-a ove nedjelje za Associated Press poručili da je u posljednjim nedjeljama ostvaren „određeni napredak“ u sprovođenju martovskog sporazuma.
Turski plan, ukoliko bude realizovan, mogao bi dodatno da promijeni odnose snaga u Siriji, ali i u cijelom regionu, otvarajući novo poglavlje saradnje između Ankare i Damaska — nešto što je prije samo nekoliko godina bilo nezamislivo.

Kako se mijenja mapa moći na Bliskom istoku: Turska vraća uticaj kroz novo savezništvo

Američki predsjednik Donald Tramp je, u govoru u izraelskom parlamentu, Knesetu, povodom postizanja mira u Gazi i oslobađanja izraelskih zarobljenika, kazao da je ovo "nova zora" za Bliski istok, istakavši američku podršku Izraelu i zahvalnost arapskim zemljama koje su doprinijele mirovnom procesu. - Predivno mjesto, zaista predivno mjesto. Okupljamo se na dan duboke radosti i uzdižuće nade. Nakon dvije mučne godine tame i zatočeništva, dvadeset hrabrih talaca vraća se u slavni zagrljaj svojih porodica. Još dvadeset osam dragocjenih voljenih konačno se vraća kući kako bi zauvijek počivali u ovom svetom tlu - kazao je Tramp na početku govora. On je kazao da je "oružje je utihnulo“, dodajući da je region sada "u miru" i da se nada da će tako ostati "zauvijek". - Ovo je istorijska zora novog Bliskog istoka - kazao je Tramp.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101315100_269f2129d98e11209aacfac288e59055471987c578eb3798d22cd8be52b88017.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025101315100_269f2129d98e11209aacfac288e59055471987c578eb3798d22cd8be52b88017" data-rendition-name="original" width="4369" height="2913" loading="lazy" alt="Tramp u izraelskom parlamentu"><figcaption>Tramp u izraelskom parlamentu(Photo: AP)AFP or licensors</figcaption></figure>  Izraelskog premijera Benjamina Netanjahua nazvao je "čovjekom izuzetne hrabrosti". Zatim se zahvalio arapskim narodima koji su pomogli u pregovorima. Istakao je da je riječ o nevjerovatnom trijumfu na kojem su zajedno radili i da će sada uslijediti zlatno doba Izraela, ali i zlatno doba za čitav region. Pomenuo je i ulogu svog posebnog izaslanika Stiva Vitkofa, savjetnika i zeta Džareda Kušnera, za kojeg je rekao da voli Izrael, kao i državnog sekretara Marka Rubija i ministra odbrane Pita Hegseta. - Imali smo neke izuzetno dobre ljude koji su radili na ovome - kazao je Tramp. Govoreći o Izraelu, Tramp je rekao da ga je "Netanjahu toliko puta zvao" tražeći oružje – "toliko mnogo da je Izrael postao snažan i moćan... to je ono što je dovelo do mira", kazao je. Tramp je potom pomenuo sedmi oktobar i napad nazvao jednim od "najsurovijih skrnavljenja Jevreja" od Holokausta. - Molim vas, znajte da vam se Amerika pridružuje u ta dva vječna zavjeta: nikada ne zaboraviti i nikada više - kazao je potvrđujući američku podršku Izraelu. Rekao je da je "duga i bolna noćna mora" sada završena – i za izraelski narod, i za Palestince. - Ovo je sada veoma uzbudljivo vrijeme za Izrael i za cijeli Bliski istok. Širom Bliskog istoka, snage haosa, terora i propasti koje su decenijama mučile region sada su oslabljene, izolovane i potpuno poražene. Zahvaljujući nama, svi neprijatelji civilizacije povlače se - kazao je Tramp. Dodao je da se dogovor ne bi mogao postići bez američkog napada na tri iranska nuklearna postrojenja ranije ove godine. - Uklonili smo veliki oblak s Bliskog istoka i s Izraela - rekao je on. Američki predsjednik je kazao da je "Izrael, uz našu pomoć, osvojio sve što je mogao", dodajući da je sada vrijeme za "mir i prosperitet za cijeli Bliski istok".  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101315100_f8e7d4f73714eeafbf6f43afe3812627c7db24d5dc925fc80f9f6568ca5d748b.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025101315100_f8e7d4f73714eeafbf6f43afe3812627c7db24d5dc925fc80f9f6568ca5d748b" data-rendition-name="original" width="7345" height="4897" loading="lazy" alt="Tramp u izraelskom parlamentu"><figcaption>Tramp u izraelskom parlamentu(Photo: AP)AFP or licensors</figcaption></figure>  Našalio se na račun dužine svojih ranijih govora i dodao da bi mogao zakasniti na događaje koji se pripremaju u Egiptu. - Zajedno smo pokazali da mir nije samo nada o kojoj možemo sanjati, već stvarnost koju možemo graditi iz dana u dan - kazao je Tramp. Američki predsjednik je izrazio nadu da će više zemalja u regionu potpisati Abrahamov sporazum, kojim su normalizovani odnosi između Izraela i nekoliko muslimanskih država. Obraćajući se Netanjahuu, rekao je da svijet ponovo "voli Izrael". Najduži aplauz tokom Trampovog govora dogodio se kada je rekao da je gotovo cijeli region podržao plan demilitarizacije Gaze i razoružanja Hamasa. Međutim, te tačke Trampovog plana od dvadeset stavki još uvijek nisu ispregovarale i dogovorile strane, a Hamas ih je, čini se, odbacio. Tramp je potom rekao da je Izrael osvojio sve što se moglo osvojiti "silom oružja" – još jedan jasan naglasak na njegovu poruku da je rat završen. Zatim je govorio o tome kako bi zemlje Bliskog istoka trebalo da prestanu da stvaraju neprijatelje i da sarađuju kako bi stvorile „prilike i prosperitet“. Kazao je da bi se "umjesto proizvodnje oružja" zemlje u regionu trebalo usmjeriti na ulaganje u škole, medicinu, industriju i vještačku inteligenciju. - Čak i Iranu, čiji je režim nanio toliko smrti Bliskom istoku, ruka prijateljstva i saradnje je pružena - rekao je Tramp. Govorio je o prijateljstvu između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, podsjetivši poslanike da je 2018. premjestio američku ambasadu u Jerusalim. Zatim je zatražio od izraelskog predsjednika Isaka Hercoga da premijeru Benjaminu Netanjahuu dodijeli "pomilovanje" kao priznanje za njegovo vođstvo tokom rata u Gazi. Tramp je zaokružio svoj govor porukom da su SAD "od prvog dana osnivanja modernog Izraela stajale uz njega – kroz dobro i loše, kroz neuspjehe, pobjede i poraze, kroz slavu i bol. Zajedno smo gradili industrije, zajedno smo ostvarivali nova otkrića, zajedno smo se suprotstavljali zlu i zajedno smo ratovali, a možda i najljepše od svega – zajedno smo sklopili mir i, ove sedmice, uprkos svim izgledima, učinili nemoguće i vratili naše taoce kući". Američki predsjednik završio je govor uz oduševljeni aplauz, poručivši: "Volim Izrael, uz njega sam do kraja".

1250x600

1084x550

Tramp u izraelskom parlamentu: Ovo je nova zora Bliskog istoka, neprijatelji civilizacije se povlače

Iako se na ovim prostorima mnogo više prati što se zbiva u Ukrajini, što je i razumljivo jer nam je prostorno bliže i samim tim nas se dotiče, u protekloj godini na Bliskom istoku odigrao se niz događaja sa dalekosežnim posljedicama po globalni poredak. Od pada sirijskog režima, preko obezglavljenja iranskog vojnog vrha i njegovih proksija, do izraelskog pokretanja rata sa svim svojim susjedima. U svemu tome, Amerika se pokazala kao slaba garancija moći, što su najbolje na svojoj koži osjetili u Kataru, dugogodišnjem savezniku Vašingtona. Doha je ostala iznevjerena kad ju je Izrael granatirao. Za to vrijeme Saudijska Arabija i Turska se pozicioniraju kao nove regionalne sile koje nastoje iskoristiti novonastali vakuum. O tome kako su ovi događaji uticali na preslagivanje odnosa moći u regionu koji se neslavno naziva „bure baruta“ Jutarnji je pitao dr sc. Vedrana Obućinu, politikologa i teologa, stručnjaka za Bliski istok i predsjednika Centra za međureligijski dijalog u Rijeci.
Bliži se druga godišnjica napada Hamasa na Izrael. Kako u ovom trenutku izgleda situacija na Bliskom istoku?
Obućina: Druge godišnjice obično nude priliku za refleksiju, ali i trijezan pogled na ono što se zbiva sada. Stanje na Bliskom istoku danas možemo opisati kao višeslojnu krizu koja nadilazi isključivo izraelsko-palestinski sukob. Prvo, na terenu u Gazi i dalje svjedočimo humanitarnoj katastrofi golemih razmjera: desetine hiljada poginulih, stotine hiljada ranjenih i milioni ljudi raseljenih ili bez osnovnih uslova za život. Sukob je odavno prestao biti samo vojni – on se pretvorio u krizu dostojanstva, povjerenja i opstanka. Drugo, šira regionalna slika pokazuje kako se 7. oktobra 2023. preliva daleko izvan Gaze. U Libanu prijeti otvoreni rat, dok na Crvenom moru jemenski Hutisti koriste sukob za sopstvenu regionalnu afirmaciju. Iran ostaje ključni činilac, podržavajući različite aktere, ali i balansirajući kako ne bi bio gurnut u otvorenu konfrontaciju sa SAD-om i njegovim saveznicima. Treća je međunarodna dimenzija. Bliski istok je postao arena nadmetanja velikih sila, prije svega SAD-a, Kine i Rusije. Vašington nastoji očuvati bezbjednost Izraela, ali i spriječiti regionalnu eksploziju, Moskva koristi sukob za jačanje svojih pozicija u globalnom „Jugu“, dok Peking nastupa kao posrednik, nudeći ekonomske podsticaje i ideju stabilnosti.
Izraelu je u otprilike godinu dana pošlo za rukom nešto što možda nije nikome u istoriji – napao je gotovo sve svoje susjede i sukob je otvorio sa najmanje osam država i teritorija: Palestinom, Libanom, Sirijom, Irakom, Jemenom, Iranom, Tunisom i Katarom. Možemo li reći da je 7. oktobar bio upravo onaj okidač koji je Netanjahuov režim priželjkivao, a možda čak i očekivao, kako bi dobio izgovor da proširi sukob i otvori više frontova odjednom?
Obućina: Postoje dvije ravni na koje moramo odgovoriti. Prva je činjenična: izraelska vladajuća garnitura, predvođena Netanjahuom, bila je već prije 7. oktobra pod ogromnim unutrašnjim pritiscima – masovnim protestima zbog reforme pravosuđa, kriminalnom prošlošću premijera, sve većeg jaza između sekularnih i vjerskih Jevreja, te gubitka povjerenja međunarodnih partnera. U tom kontekstu, Hamasov napad pružio je Netanjahuu ono što je izgledalo kao prilika da se konsoliduje, da definiše jasnog neprijatelja i mobiliše društvo oko rata. Druga je interpretativna: možemo reći da izraelsko vođstvo nije „priželjkivalo“ sam napad, jer je on ozbiljno narušio bezbjednost i povjerenje građana u institucije. Međutim, itekako je iskoristilo šok i užas 7. oktobra kako bi proširilo operacije i redefinisalo geopolitičku kartu regiona. Rezultat je da se sukob više ne vodi samo sa Hamasom, nego je postao višefrontovni rat sa elementima regionalnog sukoba – od libanske granice i sirijskog teritorija, preko iračkih milicija i jemenskih Hutista, pa sve do napetosti sa Iranom. Netanjahuov režim time dobija dvostruku korist – prema unutra se predstavlja kao jedini garant bezbjednosti nacije, a prema van nastoji uvući Zapad, posebno SAD i Evropsku uniju, u širu strategiju obuzdavanja Irana i njegovih saveznika. To jeste klasična logika „eskalacije radi opstanka“. No treba biti svjestan da se takva strategija dugoročno može pretvoriti u bumerang, jer se umjesto jačanja bezbjednosti otvara rizik regionalnog požara koji će nadživjeti i Netanjahua i Hamas, a cijenu će plaćati cijeli Bliski istok.
Koliko ozbiljno treba da shvatimo činjenicu da izraelski premijer sada otvoreno prihvata ekspanzionističku viziju „Velikog Izraela“, ideologiju koja podrazumijeva trajni rat, negira palestinsku nacionalnost i prijeti susjedima? Koliko dugo takva politika može opstati, čak i uz nastavak američke vojne i diplomatske podrške?
Obućina: Vrlo ozbiljno to treba shvatiti, jer to mijenja stvarnost na terenu, što se vidi iz ekstremnih izjava izraelskog premijera. U proteklim mjesecima vlada je donijela konkretne odluke, na primjer planove za masovno širenje naselja i projekte poput E1, koji praktično isključuju ostvarenje suverene palestinske države. Realnost opstanka takve politike mjeri se kroz tri međusobno povezana pritiska. Prvi pritisak je regionalni. Eksplicitna ekspanzionistička retorika izaziva oštre osude susjeda i rizik širenja konflikta. Nedavno smo svjedočili reakcijama iz čitavog arapskog svijeta i Irana, koje polarizuju region. Drugi pritisak je međunarodni. Iako SAD ostaje glavni vojni i diplomatski štit Izraela, američka podrška ipak nije nepresušna. Američko javno mnjenje, djelovi Kongresa i saveznici pokazuju sve veću podijeljenost i zasićenje, pa je dugoročna bezuslovna podrška nesigurna. Studije i ankete pokazuju pad podrške u ključnim biračkim grupama. Treći pritisak je unutrašnji. Politika trajnog rata i širenja naselja opterećuje ekonomiju, međunarodne veze i socijalnu koheziju. Vidimo da već postoje glasovi protiv unutar izraelskog društva i ekonomskog establišmenta, koji upozoravaju na dugoročne troškove izolacije. Zato Netanjahuova vizija Velikog Izraela može funkcionisati zahvaljujući vojnoj moći i dijelom američkoj pomoći. Ona će trajati sve dok spoljašnji i unutrašnji troškovi ne pređu prag političke prihvatljivosti za izraelsku elitu i njihove saveznike. Ako i kada se taj prag pređe, bilo kroz diplomatske sankcije, nestabilnost na granicama ili eroziju ključne spoljne podrške, Netanjahu će biti prinuđen da promijeni strategiju.
EU priprema sankcije Izraelu, a sve više zapadnih lidera otvoreno kritikuje izraelsku vladu. Ankete pokazuju da 70 odsto Izraelaca želi da Netanjahu ode. Revolt je sve glasniji i unutar IDF-a. Netanjahu je svjestan da nastavkom ovakve politike prijeti da izoluje Izrael od većine ostatka svijeta. Čak je nedavno rekao da se Izraelci treba da pripreme na to da će Izrael postati „super-Sparta“, ali ipak ulazi u taj rizik. Zašto je toliko arogantan?
Obućina: Netanjahuova arogancija proizilazi iz kombinacije političkog opstanka, ideološkog ubjeđenja i geopolitičkog kalkulisanja. On je premijer pod stalnim pritiskom korupcionaških procesa i unutrašnjopolitičkih sukoba; svaki njegov potez mora se posmatrati i kroz prizmu ličnog opstanka na vlasti – pa i na slobodi, jer ga čeka zatvor. Održavanje stanja trajne prijetnje i mobilizacije omogućava mu da kontroliše političku agendu, oslabi opoziciju i odloži sopstvene pravosudne probleme. Netanyahu nije samo oportunista. On i njegov najuži krug ministara, među kojima su ekstremisti, pripadnici terorističkog pokreta Kahane i stvarni gangsteri, zaista vjeruju u projekat Velikog Izraela i u to da istorija legitimira širenje teritorije, pa čak i po cijenu izolacije. Netanjahu računa da će, uprkos rastućoj kritici, Zapad i dalje biti prinuđen da podržava Izrael. Drugim riječima, on vjeruje da izolacija nikada neće biti potpuna i da će uvijek postojati minimum podrške. To mu daje prostor za rizičnu, gotovo prkosnu politiku. Zato ono što spolja izgleda kao arogancija, iz njegove perspektive djeluje kao kombinacija ideološkog fatalizma i političke nužde: bolje izolovan, ali snažan i na vlasti, nego ranjiv i otvoren kompromisu koji bi ugrozio i njega lično i njegovu političku viziju.
Pitanje priznanja palestinske države ponovo je aktuelizovano. Iako se arapske zemlje decenijama zalažu za stvaranje palestinske države, evropske zemlje tek su u skorije vrijeme počele otvorenije izražavati podršku tome, dijelom zbog sve glasnijih optužbi za genocid i pritiska sopstvenih birača. Hoće li priznanje Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade i drugih većih zemalja zaista nešto značajno promijeniti?
Obućina: Priznanje Palestine od strane velikih zapadnih država svakako bi imalo snažnu simboličku i diplomatsku težinu. To bi predstavljalo promjenu paradigme, jer se dosad Zapad uglavnom držao formule da će palestinska država nastati tek kroz pregovore, a sada bi se prvi put priznalo da Palestinci imaju pravo na državu nezavisno o izraelskom pristanku. To bi Palestincima dalo novu međunarodnu legitimnost i dodatno delegitimisalo izraelsku politiku stalne okupacije i širenja naselja. Međutim, treba biti realan i priznati da samo priznanje neće automatski promijeniti stanje na terenu.
Izraelski napad na Dohu ponovo je otvorio ideju stvaranja „arapsko-muslimanskog NATO-a“. O čemu je riječ?
Obućina: Ideja o „arapsko-muslimanskom NATO-u“ ponovo se pojavila u kontekstu izraelskog udara na Dohu, kao odgovor na percepciju da region treba kolektivnu bezbjednosnu arhitekturu sposobnu da se suprotstavi spoljnim prijetnjama. Radi se o konceptu koji bi uključivao arapske države Zaliva, sjeverne Afrike i potencijalno Tursku i Pakistan, s ciljem koordinacije odbrambenih politika, obavještajnih sistema i zajedničkog odgovora na vojnu agresiju. Ključan element novog impulsa je Pakistan, nuklearna sila s iskustvom u regionalnim sukobima, koja svojim uključivanjem daje dodatnu težinu inicijativi. Pakistan može djelovati kao moralni i bezbjednosni oslonac, ali takođe šalje signal svijetu da region potencijalno formira blok koji može balansirati izraelsko-američki uticaj.
Kakvu bi ulogu u tome mogla imati Kina?
Obućina: Kineska vojna industrija i tehnologije nadzora, komunikacija i preciznog naoružanja mogle bi pružiti infrastrukturu koja bi savezu omogućila stvarnu operativnu sposobnost. Naravno, Peking neće otvoreno konfrontirati Sjedinjene Američke Države, ali može koristiti ovakve saveze da proširi svoj uticaj u regionu kroz prodaju tehnologije i vojne ekspertize.
Kina je danas najveći trgovinski partner većine država Bliskog istoka. Da li je ona najveći dobitnik haosa?
Obućina: Kina se prema izraelskim ratovima i američko-izraelskom savezu pozicionira izrazito pragmatično. Peking otvoreno ne želi da antagonizuje Sjedinjene Države, ali istovremeno gradi svoju autonomnu mrežu uticaja u regionu kroz trgovinu, ulaganja i energetske projekte, prvenstveno nafte i gasa. Ova „tiha strategija“ omogućava Kini da u krizi djeluje kao ekonomski i politički posrednik, a paralelno jača svoj položaj bez direktnog vojnog uplitanja. Kroz masovne infrastrukturne projekte, zajmove i ulaganja u luke, željezničke veze i energetske kapacitete, Kina učvršćuje dugoročne političke veze koje nijesu uslovljene ideologijom. U trenutku kada region ulazi u nove konflikte, Peking može povećati svoju ulogu u postkonfliktnim obnovama i logistici, što ga čini tihim dobitnikom haosa – zemljom koja profitira od nestabilnosti, ali bez vojnog rizika koji bi nosile Sjedinjene Američke Države ili regionalne sile.
Izrael sve češće ignoriše Sjedinjene Američke Države, palestinske frakcije takođe; ratovi u Iraku i Avganistanu završili su povlačenjem Amerikanaca, a sankcije Iranu dale su ograničene rezultate. Ima li Vašington uopšte koherentnu strategiju za Bliski istok?
Obućina: Granice američke moći na Bliskom istoku postale su sve očiglednije u posljednjoj deceniji. Iako SAD i dalje posjeduje neupitnu vojnu i ekonomsku dominaciju, njegova sposobnost da koherentno oblikuje događaje u regionu slabi. Vašington i dalje djeluje prema principu održavanja prisustva kroz vojne baze, prodaju oružja i diplomatske kanale, ali integrisana vizija koja bi istinski osigurala mir i stabilnost u regionu teško da postoji. Često se reaguje ad hoc umjesto da se gradi dugoročna, konzistentna politika. Možemo reći da SAD još uvijek oblikuje Bliski istok, ali njegova moć nije apsolutna.
Kako se promijenila ravnoteža snaga u regionu nakon dvanaestodnevnog rata između Irana i Izraela?
Obućina: Iran je pretrpio značajne vojne gubitke, ali ti gubici nijesu temeljno narušili njegov regionalni uticaj. Godinama ranije Izrael je sistematski slabio iranske proksije kroz napade i obavještajne operacije. S druge strane, Izrael je konsolidovao prednost u preciznoj vojnoj moći i obavještajnom kapacitetu, ali sukob je pokazao i ranjivosti: regionalne sile, uključujući Hezbolah i druge militante, i dalje mogu destabilizovati zone izraelskog interesa. Dugoročno, ravnoteža snaga postaje više funkcija proaktivnosti i mreže savezništava nego apsolutne superiornosti; Iran i dalje zadržava sposobnost projekcije moći kroz proksi-grupe, dok Izrael nastavlja koristiti vojnu i obavještajnu dominaciju kako bi minimizirao rizike od eskalacije.
Sirija je nakon pada Bašara al-Asada postala poligon za rivalstvo između Turske i Izraela, dvije sile s potpuno suprotnim vizijama za budući regionalni poredak. Da li je to budućnost regiona – slabe države sa spoljnim akterima koji oblikuju unutrašnju politiku?
Obućina: Sukobi između američkih, ruskih, iranskih i turskih interesa u Siriji pokazali su koliko fragmentacija omogućava spoljnim akterima da oblikuju unutrašnju politiku i osiguraju strateške pozicije. Ovaj model kontrolisane slabosti mogao bi se replicirati i u drugim zemljama poput Iraka, Libana, pa čak i Irana, gdje složene unutrašnje strukture i etničko-religijske podjele olakšavaju spoljne intervencije. Budućnost Bliskog istoka u ovom scenariju mogla bi biti obilježena slabim državama čija su suverenost i kapaciteti ograničeni, dok spoljni akteri djeluju kao arbitri ili katalizatori promjena, koristeći lokalne sukobe za sopstvene strateške ciljeve.
Bliski istok se često doživljava kao „bure baruta“, gdje religija i etničke podjele igraju ogromnu ulogu. Kako predviđate da će se situacija razvijati u ovom regionu sklonome previranjima? Šta bi, po vašem mišljenju, zaista moglo donijeti mir?
Obućina: Jedna od najvećih grešaka u pristupu Bliskom istoku jeste svođenje regiona na vječne sukobe i etničko-religijske podjele. Istorija Bliskog istoka nije samo istorija sukoba, već i istorija stalnih susreta i kompromisa između različitih religijskih i etničkih grupa. Pravi mir zahtijeva platforme u kojima se svi akteri, uključujući marginalizovane grupe, osjećaju prepoznatim i imaju mogućnost učešća u odlučivanju. Međureligijski dijalog može umanjiti radikalizme, promovisati međusobno razumijevanje i ponuditi zajedničke vrijednosti na kojima se može graditi koherentnija politika. To nije brz proces, ali bez takvih inicijativa svaki pokušaj stabilizacije ostaje površan i ranjiv. Mir na Bliskom istoku neće doći od jedne dominantne strane ili vojne superiornosti, već kroz strpljivo, inkluzivno i trajno građenje povjerenja – politički, društveno i religijski.

Obućina: Strategija koja se upravo razvija u Tel Avivu nadživjeće i Netanjahua i Hamas, a cijenu će platiti kompletni Bliski istok

Američki izaslanik Stiv Vitkof &nbsp;putuje na Bliski istok kako bi finalizovao uspostavljanje koridora za humanitarnu pomoć u Pojasu Gaze, čiji je princip dogovoren sa zaraćenim stranama, saopštio je večeras Stejt department.
- Izaslanik putuje u region sa čvrstom nadom da će se postići novi prekid vatre, kao i koridor za humanitarnu pomoć o kome su se obije strane, zapravo, složile- rekla je novinarima portparolka Stejt departmenta Tami Brus i dodala da je Vitkof krenuo na put.
Posle 21 mjeseca rata, izazvanog napadom Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, palestinskoj teritoriji prijeti glad, prema podacima UN i nevladinih organizacija.
Izraelska vojska je nedavno saopštila da je proširila svoje operacije na tom području.
Izrael, koji dozvoljava ulazak pomoći u malim količinama, optužuje palestinski islamistički pokret Hamas da eksploatiše tešku situaciju civila, posebno preusmjeravanjem pomoći.

Američki izaslanik ide na Bliski istok za dogovor o koridoru pomoći za Gazu

Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) upozorilo je kasno sinoć građane na usložnjavanje bezbjednosne situacije na Bliskom istoku, nakon posljednjih raketnih napada Irana na američke vojne baze u Iraku i Kataru.
- Ministarstvo poziva crnogorske državljane koji se nalaze u pomenutim državama na pojačan oprez i savjetuje preduzimanje svih mjera za očuvanje lične bezbjednosti, uključujući redovno praćenje zvaničnih informacija i poštovanje uputa državnih institucija - istakli su oni.
Takođe, kako su dodali, pozivaju crnogorske državljane koji borave u navedenom regionu, da se za sve potrebne informacije, kao i u slučaju potrebe za konzularnom pomoći ili podrškom, obrate Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
MVP je podijelio i sljedeće podatke:
Kontakt podaci Ambasade Crne Gore u Abu Dabiju, telefon: +971 2441 8901
Dežurni telefon: +971 56 277 0174
Fax: +971 2441 8900
Email: montenegrouae@mfa.gov.me
Za dodatne informacije i podršku, građani se mogu obratiti i Ministarstvu vanjskih poslova putem sljedećih kontakata:
Telefon: +382 20 416 380
Dežurni telefon: +382 67 17 17 77
Email: arhiva.konzularno@mfa.gov.me
- Ministarstvo će nastaviti da pažljivo prati situaciju i o svim relevantnim informacijama blagovremeno obavještava javnost - zaključili su u saopštenju.

MVP: Crnogorski državljani na Bliskom istoku da budu oprezni i prate upute državnih institucija

Na većini svjetskih berzi cijene dionica su ove sedmice pale jer se ulagači plaše širenja krize na Bliskom istoku, s obzirom na eskalaciju izraelsko-iranskog rata.
Na Wall Streetu je Dow Jones ojačao 0,02 odsto, na 42.206 bodova, a Nasdaq indeks isto toliko na 19.447 bodova. S&amp;P 500 skliznuo 0,2 odsto, na 5.967 bodova, prenosi SEEbiz.
Na tržištima vlada oprez, jer je žestoko raketiranje između Izraela i Irana ušlo u drugu sedmicu, a sukob bi mogao dodatno eskalirati jer je Vašington poručio da razmatra mogućnosti napada na Iran.
Bijela kuća poručila je ove sedmice da će predsjednik SAD-a Donald Tramp u idućih 15 dana odlučitio ulasku SAD u izraelsko-iranski rat.
Međutim, Tramp nije čekao tako dugo, pa su u nedjelju rano ujutro američki avioni bombardirali tri iranska nuklearna postrojenja.
U fokusu ulagača bila je prošle sedmice i redovna sjednica čelnika američke centralne banke. Kao što se očekivalo, Fed je ostavio kamatne stope nepromijenjene, a predsjednik centralne banke Jerome Powell ponovio je da zbog uvođenja carina očekuje rast inflacije idućih mjeseci, pa Fed ne treba žuriti sa smanjenjem kamatnih stopa.
- Powell je jasno poručio da ne namjerava da mijenja monetarnu politiku dok ne bude jasno kako su carine uticale na inflaciju - kaže Piter Kardilo, ekonomista u kompaniji Spartan Capital Securities.
I na evropskim berzama cijene dionica ove sedmice su pale. Londonski FTSE indeks oslabio je 0,7 posto, na 8.774 boda, dok je frankfurtski DAX skliznuo 0,7 posto, na 23.350 bodova, a pariški CAC 1,2 odsto, na 7.589 bodova.

Indeksi pali zbog eskalacije na Bliskom istoku

Nakon što su održale sastanak, države članice G7 objavile su saopštenje u kojem su se fokusirale na deeskalaciju neprijateljstava na Bliskom istoku, te su navele da su one potvrdile posvećenost miru i stabilnosti.
Kako se navodi, u tom kontekstu potvrđuju da Izrael ima pravo da se brani.
- Ponavljamo našu podršku sigurnosti Izraela. Takođe potvrđujemo važnost zaštite civila. Iran je glavni izvor regionalne nestabilnosti i terora - saopšteno je.
Navode da su dosljedno dali do znanja da Iran nikada ne može imati nuklearno oružje. Zemlje su pozvale da rješavanje iranske krize dovede do šire deeskalacije neprijateljstava na Bliskom istoku, uključujući prekid vatre u Gazi.
- Ostaćemo budni u pogledu implikacija na međunarodna energetska tržišta i bićemo spremni da koordinišemo, uključujući i saradnju sa istomišljenicima, kako bismo zaštitili stabilnost tržišta - zaključili su.
Zemlje članice G7 grupe su Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države.

Zemlje G7 poručile: Izrael ima pravo da se brani, Iran je izvor terora

Grupa G7 sastaje se u kanadskom Kananaskisu, u Kanadi. Za njemačkog kancelara Fridriha Merca, to je prvi sastanak tog formata, a samim tim i prvi veliki test na međunarodnoj sceni.
Pored njega, učestvovaće i šefovi država i vlada Francuske, Velike Britanije, Italije, Japana, Kanade i SAD. Stižu i drugi visoki gosti. Šta se može očekivati od samita?
<h2>Koje su glavne teme samita G7?</h2>
Postoji nekoliko tema kojima će se pozabaviti sedam ekonomskih sila. Na primjer, vjerovatno će se razgovarati o eskalaciji sukoba između Izraela i Irana.
Rat protiv Ukrajine i svjetska trgovina takođe su na dnevnom redu – a to su pitanja oko kojih su se Donald Tramp i njegovi evropski saveznici sada značajno udaljili.
<h2>U kojoj mjeri su napadi na Bliskom istoku u fokusu samita?</h2>
To zavisi od razvoja na licu mjesta. Neposredno prije odlaska u Kanadu, kancelar Merc je rekao da očekuje da će sukob Izraela i Irana biti veoma visoko na dnevnom redu. SAD i Evropljani uverili su Izrael u svoju solidarnost, ali do sada nisu aktivno podržali njegovu ofanzivu protiv glavnih vojnih i nuklearnih postrojenja u Iranu.
To bi, međutim, brzo moglo da se promijeni kada je riječ o SAD. Strahuje se da bi iransko rukovodstvo moglo da naredi i udare odmazde na američke baze na Bliskom istoku. U tom slučaju, bilo bi realno za očekivati da će i same SAD uzvratiti udarac – čime bi se prešlo na novi nivo eskalacije.
To bi bio slučaj i ako bi SAD počele da aktivno vojno pomažu Izraelu u napadima na određena iranska nuklearna postrojenja, za koja stručnjaci kažu da se nalaze duboko pod zemljom. Tramp će vjerovatno samostalno da odluči kojim će putem SAD krenuti u sukobu – dakle, bez partnera iz G7.
<h2>Šta G7 može da postigne u vezi s Ukrajinom?</h2>
Pregovori Rusije i Ukrajine koje je pokrenuo Tramp do sada nisu dali mnogo rezultata. Evropljani zato žele da ga ubijede da njegovi napori imaju šanse samo ako se pritisak na Rusiju poveća.
Na primjer, žele da dodatno smanje prihode ruske države od izvoza smanjenjem gornje granice cijene za prodaju ruske nafte zemljama poput Indije ili Kine, i to sa sadašnjih 60, na 45 američkih dolara po barelu. Ograničenje cijena uvedeno je 2022. godine i ono podrazumijeva sankcije protiv aktera koji su uključeni u izvoz ruske nafte po višim cijenama.
Ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom biće pružena prilika da u Kanadi još jednom zatraži dodatnu podršku. Pozvan je na radni doručak s učesnicima grupe G7 u utorak ujutru – kao i generalni sekretar NATO Mark Rute.
<h2>Može li se spriječiti dalja eskalacija carinskog sukoba?</h2>
Ovo je, pored podrške Ukrajini, drugo prioritetno pitanje za Evropljane. Ako se do 9. jula ne postigne dogovor, nove visoke američke tarife će se, kako stvari stoje, primjenjivati na skoro sav izvoz iz Evropske unije u Sjedinjene Države – a EU bi, zauzvrat, odgovorila carinama na uvoz iz SAD.
Da bi se to spriječilo, razgovori između Brisela i Vašingtona traju već nedjeljama – a nejasno je da li će biti uspješni.
Tramp vidi carine ne samo kao alat za smanjenje trgovinskog deficita SAD, već i kao izvor prihoda za finansiranje smanjenja poreza. Do sada je EU ponudila SAD obostrano smanjenje carina i uklanjanje tzv. necarinskih trgovinskih barijera, koje uključuju različite propise i standarde za automobile. Pored toga, EU bi mogla da obeća Sjedinjenim Državama da će još više kupovati američki tečni prirodni gas, kao i vojnu opremu.
<h2>Sve oči uprte u Trampa – kako će se ponašati?</h2>
Neposredno prije samita G7, predsjednik SAD održao je veliku vojnu paradu u Vašingtonu povodom 250. godišnjice osnivanja američke vojske – što se prikladno poklopilo s Trampovim 79. rođendanom. Bila je to demonstracija vojne moći pred očima čitavog svijeta. On za Kanadu sada leti baš sa tim borbenim slikama u svom prtljagu.
Republikanac je na vlasti skoro pet mjeseci i za to vrijeme brzo je potkopao demokratiju i ustavni sistem u SAD. Na međunarodnom planu, otuđivao je jednog partnera za drugim – u šta spada i njegova najava uvođenja kaznenih carina.
<h2>Kakva su očekivanja njemačkog kancelara?</h2>
Na svom prvom sastanku sa Trampom u Bijeloj kući početkom mjeseca, Fridrih Merc je nastojao da izbegne moguće tačke sukoba. Vjerovatno želi da taj kurs nastavi i u Kananaskisu.
Prvi razgovor s predsjednikom SAD bio je „harmoničan“ – kako je to rečeno iz Mercove delegacije.&nbsp;
- Sada je sljedeći test: kako to izgleda u timskoj situaciji i koliko dobro G7 uspeva da prenese taj timski duh spoljnom svijetu - navedeno je.
Ujedno, za Merca je riječ i o tome da se afirmiše među Evropljanima i da tu preuzme istinsku lidersku ulogu. Na svojim prvim putovanjima – posebno onim u Kijev i Vašington – stekao je samopouzdanje.
Sada slijedi čitav niz važnih samita. Nakon samita G7, Merc će prisustvovati i samitu NATO u Hagu, a potom, već ovog mjeseca, i svom prvom samitu Evropske unije u Briselu.
<h2>Mogu li se očekivati dalekosežne odluke sa samita?</h2>
Šefovi država i vlada G7 nakon samita neće izdati sveobuhvatnu zajedničku završnu deklaraciju. Razlog: SAD pod Trampom drastično odstupaju od nekadašnje posvećenosti G7 u oblastima kao što su zaštita klime, razvojna pomoć i svjetska trgovina.
Na odluku da se ne izdaje završna deklaracija ulogu je možda odigralo i sećanje na poslednji samit G7 2018. u Kanadi. Tramp je tada spektakularno poremetio sastanak povukavši svoje odobrenje za završnu deklaraciju ubrzo nakon završetka samita.
Ove godine planirane su samo pojedinačne izjave na teme migracija, kritičnih sirovina, vještačke inteligencije, kvantne tehnologije, šumskih požara i stranog uticaja. Bilo šta više od toga – na primjer sporazum o povećanju pritiska na Rusiju zajedno sa novim sankcijama – bio bi veliki uspjeh.
<h2>Šta je grupa G7 – i kako je nastala?</h2>
Globalna ekonomska kriza 1975. godine dala je njemačkom kancelaru Helmutu Šmitu i francuskom predsjedniku Valeriju Žiskaru d’Estenu ideju o samitu najvećih industrijskih zemalja radi pronalaženja rješenja.
Na prvom sastanku u zamku Rambuje kod Pariza u novembru 1975. – pre skoro 50 godina – okupili su se šefovi država i vlada Francuske, Njemačke, SAD, Velike Britanije, Japana i Italije. Godinu dana kasnije, Kanada je upotpunila „Grupu sedam“ za narednih skoro tri decenije.
Rusija je stekla punopravno članstvo 2002. godine, ali je grupa kao G8 postojala samo do 2013. Zbog ruske aneksije Krima, propao je samit 2014. u Sočiju, u Rusiji, na Crnom moru. Od tada se grupa ponovo zove G7.
Ona je prvobitno obuhvatala sedam najvećih industrijskih zemalja svijeta. Danas to više nije slučaj: Italiju i Kanadu su iz prvih sedam potisnule Kina i Indija. Međutim, ekonomska snaga se više ne smatra najvažnijom vezom između država-članica.
Nakon isključenja Rusije, prije svega su zajedničke demokratske vrijednosti obezbijedile koheziju i razlog postojanja G7. Međutim, s inauguracijom američkog predsjednika Trampa, zajednički okvir vrijednosti počeo je da se ljulja.

Što se može očekivati od samita G7?

Velika Britanija šalje dodatne borbene avione na Bliski istok usred intenzivnih sukoba između Izraela i Irana, potvrdio je britanski premijer Kir Starmer.
Starmer je rekao da se avioni šalju "kao dio pripravnosti za podršku regionu“, ali nije precizirao hoće li britanske snage ičestvovati u odbrani Izraela. U regionu su već raspoređeni RAF-ovi avioni u sklopu operacije Shader.
Na putu prema summitu G7, koji sjutra počinje u Kanadi, Starmer je novinarima izjavio da je situacija „brzo promjenjiva“ i da se vode „intenzivni razgovori s saveznicima na svim nivoima“.
- Stalna poruka je: deeskalacija - rekao je britanski premijer.
Na pitanje o eventualnom angažmanu u odbrani Izraela, Starmer je odgovorio da je juče imao „dobar i konstruktivan razgovor s premijerom Netanjahuom“, u kojem je bilo riječi i o „sigurnosti i zaštiti Izraela, što je i za očekivati između dvojice saveznika“.
Ponovno je naglasio da Ujedinjeno Kraljevstvo ima „dugogodišnje zabrinutosti“ u vezi s iranskim nuklearnim programom te da priznaje pravo Izraela na samoobranu.
- Apsolutno je jasno da situaciju treba hitno deeskalirati - zaključio je Starmer.

Velika Britanija šalje dodatne borbene avione na Bliski istok

Potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović primio je u oproštajnu posjetu ambasadora Republike Turske u Crnoj Gori, gospodina Bariša Kalkavana.
Ivanović je, kako se navodi u saopštenju, zahvalio ambasadoru Kalkavanu na predanom i posvećenom radu tokom njegovog mandata u Podgorici, ističući da su odnosi Crne Gore i Republike Turske u tom periodu dodatno osnaženi kroz intenzivan politički dijalog i više od 60 potpisanih međudržavnih sporazuma.&nbsp;
Istaknuto je da dvije države njeguju snažno prijateljstvo i partnerske odnose, kako bilateralno, tako i u okviru NATO saveza.&nbsp;
Kako se dodaje u saopštenju, u razgovoru je potvrđena puna posvećenost Crne Gore daljem produbljivanju saradnje sa Republikom Turskom u oblastima od obostranog interesa, uključujući politički dijalog, ekonomsku saradnju, investicije, zdravstvo, obrazovanje i kulturu.&nbsp;
Ivanović je istakao da izolovani incidenti iz oktobra ne odražavaju stvarnu sliku Crne Gore i da odluka o privremenoj suspenziji bezviznog režima ima isključivo preventivni i sigurnosni karakter, uz efikasnu viznu proceduru tokom prelaznog perioda.
Ambasador Kalkavan je naglasio značaj investicija i povećanog broja turskih turista koji posjećuju Crnu Goru, naglašavajući da ove aktivnosti dodatno jačaju bilateralne ekonomske i kulturne veze između dvije zemlje.&nbsp;
Takođe, ambasador je najavio dolazak nove ambasadorke koja će nastaviti aktivno da radi na produbljivanju saradnje i unaprjeđenju prijateljskih odnosa između Crne Gore i Republike Turske.
Crna Gora i Turska, kako se ističe, nastaviće da produbljuju međusobnu saradnju kroz predstojeće posjete na visokom nivou, uključujući i aktivnosti usmjerene ka uspostavljanju Savjeta za saradnju na visokom nivou između dvije vlade.
- Ivanović je poželio ambasadoru Kalkavanu uspjeh u daljem profesionalnom i ličnom životu, uz uvjerenje da će bilateralni odnosi dvije zemlje i ubuduće napredovati u duhu prijateljstva, konstruktivnog dijaloga i međusobnog uvažavanja. sredstava - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

Ivanović primio u oproštajnu posjetu Kalkavana: Izolovani incidenti iz oktobra ne odražavaju stvarnu sliku Crne Gore

Proslavljeni džudista Srđan Mrvaljević uputio je premijeru Milojku Spajiću otvoreno pismo u kom navodi da je veoma razočaran izostankom reakcije predsjednika Vlade nakon što je postigao istorijski rezultat osvojanjem titule prvaka svijeta u Parizu.
Kako navodi u pismu, obraća se premijeru zbog izostanka zvaničnog prijema, pa i čestitke.
- Džudo je olimpijski borilački sport, a moja medalja u ovoj kategoriji prva je i jedina u istoriji Crne Gore što, složićete se, pokazuje težinu ovog rezultata. U Parizu je nastupilo više od 2.500 hiljade takmičara sa pet kontinenata i 70 zemalja svijeta, što dovoljno govori o značaju i veličini &nbsp;ovog sportskoj događaja - ističe Mrvaljević.
Dodaje da je sa "šest direktnih i efektnih pobjeda ostvario ovaj istorijski rezultat, podigao zastavu naše zemlje na najviše postolje i sa cijelim svijetom slušao najlepšu himnu naše Crne Gore".
- Dugo sam se dvoumio da li uopšte da Vam se obratim, ali kao vrhunski sportista Crne Gore smatram to svojom obavezom zbog budućih generacija sportista koji dolaze. Veoma sam razočaran izostankom Vaše reakcije, ali mnogo više zabrinut pitanjem kakvu to poruku šaljete sportistima koji dostojanstveno i pozitivno promovišu našu državu kroz sport, često ulažući nadljudske napore i podnoseći ogromne žrtve za ostvarenje vrhunskih sportskih rezultata - naveo je Mrvaljević.
Premijer je, kako je kazao, više puta u javnim nastupima istakao da su sportisti najbolji ambasadori naše zemlje, a sa čim je potpuno saglasan.
- Oni su i nacionalni ponos svake države, ali i inspiracija mladima da žive zdravim stilovima života, bore se i budu istrajni u ostvarenju svojih ciljeva. Želim da Vas pitam da li je sport jedan od prioriteta Vaše Vlade i da li smatrate da je ovakav Vaš odnos prema sportskim herojima ispravan? Da li mislite da je ispravno da jedan vrhunski i zaslužni sportista sam snosi troškove priprema i učešća na šampionatu svijeta, a onda kada postane šampion svijeta niko ga ne pozove da čestita i napravi prijem - upitao je Mrvaljević.
Dodaje da je Spajić mlad čovjek na čelu jedne države, te ga moli da njegovo pismo shvati dobronamjerno i na pravi način kako se ovakve negativne stvari nikada više nikome ne bi ponavljale.
- Nadam se da ćete uvideti propust, ispraviti ga i da će Vlada Crne Gore u budućnosti posvetiti više pažnje i priznanja našim sportskim herojima, koji na najbolji mogući način predstavljaju našu zemlju u svijetu. Sportisti zaslužuju punu podršku i poštovanje države, sa njima Vi i Vlada Crne Gore treba da se ponosi i promovišete ih, a ne da ignorišete njihove rezultate i da se pravite kao da se ništa nije dogodilo - zaključio je Mrvaljević.

Mrvaljević Spajiću: Razočaran izostankom zvaničnog prijema, pa i čestitke

Klinički centar Crne Gore (KCCG), u bliskoj saradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO) i uz podršku Instituta “Robert Koh” (RKI) iz Berlina, uspješno je organizovao simulacionu vježbu posvećenu jačanju pripremljenosti bolnice za odgovor na vanredne situacije. Riječ je o prvoj simulacionoj vježbi ovog tipa ikada održanoj u Kliničkom centru Crne Gore.
Kako je saopšteno, vježba je imala za cilj unaprjeđenje spremnosti KCCG da odgovori na vanredne situacije, obezbijedi kontinuitet esencijalnih zdravstvenih usluga i ojača koordinaciju u kriznim okolnostima. Vježba predstavlja sastavni dio šire podrške SZO jačanju otpornosti zdravstvenog sistema Crne Gore.
U svom pozdravnom govoru, direktor KCCG, Aleksandar Radović, izrazio je zahvalnost SZO i Institutu “Robert Koh” na podršci u organizaciji vježbe, naglašavajući njen značaj za jačanje kapaciteta pripremljenosti i operativne spremnosti za odgovor na vanredne situacije.
On je, kako se navodi, istakao da simulaciona vježba direktno doprinosi sprovođenju nacionalnih zdravstvenih prioriteta. 
- Sprovođenjem ove simulacione vježbe i izradom Plana upravljanja vanrednim situacijama, KCCG daje nemjerljiv doprinos u realiizaciji Strategije Vlade Crne Gore za unaprjedjenje zdravstva 2023-27 i jačanje kapaciteta zdravstvenog sistema za pripremljenost i odgovor na vanredne situacije. On je posebno naglasio važnost i IPA CARE projekta, finansiranog od strane EU, koji je omogućio formiranje Tima za medicinske vanredne situacije, sastavljenog od osoblja Zavoda za hitnu medicinsku pomoć i KCCG. Kroz ovaj projekat, prema riječima direktora dr Radovića, nabavljena su dva potpuno opremljena sanitetska vozila, od kojih će jedno biti stavljeno na raspolaganje KCCG - dodaje se. 
Direktor dr Radović najavio je i formiranje Odbora za implementaciju Plana upravljanja vanrednim situacijama, koja će biti zadužena za identifikovanje potencijalnih rizika i obezbjeđivanje adekvatnog nivoa spremnosti za odgovor na vanrednu situaciju.
- Posvećeni smo tome da preduzmemo sve potrebne korake kako bismo Plan sproveli u djelo i bili spremni za narednu vanrednu situaciju. Jasno je, više nije pitanje da li će se desiti naredna vanredna situacija, već kada - istakao je Radović.
Šefica Kancelarije SZO u Crnoj Gori, dr Mina Brajović, naglasila je da je spremnost bolnica za vanredne situacije ključna ne samo za odgovor na krize, već i za pružanje zdravstvene zaštite svakoga dana.
- Spremnost bolnica za vanredne situacije znači da svaka osoba koja uđe u bolnicu može računati na bezbjednu, pouzdanu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu — u svakodnevnim uslovima, ali i tokom vanrednih situacija - kazala je dr Brajović.
Ona je podsjetila da su bolnice okosnica otpornog zdravstvenog sistema. Priča o pripremljenosti bolnica za vanrednu situaciju je istovremeno priča i o univerzalnoj zdravstvenoj zaštiti i priča kako se gradi i čuva povjerenje u zdravstveni sistem.
- Ova simulaciona vježba je prilika da testiramo sistem prije nego što nas život stavi na probu. Ovo je prilika da se jača timski rad, identifikuju neuralgične tačke u sistemu pripremljenosti i rekalibrira sistem odlučivanja. Ulažući u pripremljenost bolnica za vanredne situaciju, ulaže se u snažan zdravstveni sistem i očuvanje života naših gradjana - istakla je dr Brajović.
Dr Brajović pohvalila je, kako se pojašnjava, liderstvo direktora KCCG na jačanju kapaciteta zdravstvene sigurnosti, ističući da njegova vizija i posvećenost omogućava napredak KCCG u oblasti pripremljenosti za odgovor na vanredne situacije.
- Privilegija je biti partner KCCG i podržati ekspertski i finansijski izradu Plana upravljanja vanrednim situacijama, a posebno kada je očigledna namjera menadžmenta KCCG da se ovom Planu “udahne život” i obezbijedi njegova puna implementacija - dodala je dr Brajović i izrazila nadu da KCCG može postati nacionalni model spremnosti na vanredne situacije.
<h2>O simulacionoj vježbi i planu pripravnosti</h2>
SZO podržala je Klinički centar u izradi sveobuhvatnog Plana upravljanja vanrednim situacijama, koji predstavlja strukturirani okvir za:
· Obezbjeđivanje kontinuiteta esencijalnih zdravstvenih usluga;
· Zaštitu pacijenata i osoblja;
· Organizovanje koordinisanog odgovora;
· Efikasno upravljanje resursima;
· Jačanje spremnosti prije vanrednih situacija;
· Podršku brzom donošenju odluka;
· Povratak normalnom radu nakon krize.
- Više procjena ukazalo je na potrebu jačanja pripravnosti bolnica u Crnoj Gori: Zajednička eksterna evaluacija (2019.), koju je sprovela Vlada Crne Gore uz podršku SZO, identifikovala je potrebu za pisanim smjernicama, planovima odgovora na vanredne situacije i standardnim operativnim procedurama (SOP) za zdravstvene ustanove - ističe se u saopštenju. 
Procjena bezbijednosti bolnica (21. - 25. novembar 2022.), koju su sproveli Ministarstvo zdravlja i SZO, pokazala je da sedam bolnica u Crnoj Gori ima nizak do umjeren kapacitet da održi esencijalne zdravstvene usluge tokom katastrofa ili javnozdravstvenih vanrednih situacija. 
- Ključni uočeni nedostaci uključuju: nepostojanje bolničkih planova pripremljenosti i odgovora specifičnih za ustanovu, nedostatak standardnih operativnih procedura (SOP), neadekvatnu opremu i logistiku za vanredne situacije, ograničen broj obučenog kadra za upravljanje vanrednim situacijama i nedovoljno jasne i pisane protokole koordinacije i komunikacije - zaključuje se u saopštenju.

KCCG sproveo prvu simulacionu vježbu spremnosti za odgovor na vanredne situaciju

Amerikanci odlaze, ali ne odlaze mirno i dostojanstveno, već prkosno, poručujući da Evropsku uniju treba ukinuti i vratiti suverenitet pojedinačnim državama — stav koji američki vladajući nacionalpopulisti, što nas uopšte ne čudi, dijele sa ruskim neoimperijalistima.
Iako su Evropljani prethodnih 11 mjeseci pokušavali sve kako bi se, uprkos očiglednom međusobnom animozitetu, ipak nekako dodvorili patološki narcisoidnom i halapljivom američkom predsjedniku, neograničeno mu laskajući i podmićujući ga darovima, milionskim poslovima i neumjerenim obećanjima, čini se da je toj neukusnoj i nedostojnoj igri konačno došao kraj. Na evropskoj strani, doduše, i dalje ima onih — poput šefice evropske diplomatije Kaje Kalas — koji pokušavaju umanjiti značaj objavljivanja nove američke spoljnopolitičke strategije, tvrdeći da je Amerika i dalje glavni saveznik Evrope. Ali sada bi svima trebalo biti jasno da je jedno istorijsko razdoblje okončano i da Amerika više nije najveća saveznica Evrope, kao što, uostalom, nije još od prvih dana nakon Trampovog januarskog povratka u Bijelu kuću, premda na evropskoj strani mnogi to nisu željeli prihvatiti.
Štaviše, ne samo da Trampova Amerika nije saveznik ujedinjene Evrope, već je, uz Putinovu Rusiju, i njen glavni protivnik. Amerikanci odlaze, ali ne mirno i dostojanstveno, već prkosno, uz poruku da EU treba ukinuti i vratiti suverenitet državama članicama — stav koji američki nacionalpopulisti dijele sa ruskim neoimperijalistima. I Trampu i Putinu ujedinjena Evropa najveća je smetnja, jer znaju da će se sa pojedinačnim evropskim državama lakše obračunati nego sa blokom u cjelini.
Zamjenik američkog državnog sekretara Kristofer Landau, koji je ovih dana na redovnom polugodišnjem zasjedanju NATO-a u Briselu mijenjao državnog sekretara Rubija — koji se nije udostojio lično doći — izjavio je po povratku u SAD da evropske nacije dopuštaju „neizabranoj, nedemokratskoj i nereprezentativnoj birokratiji EU u Briselu da sprovodi politiku civilizacijskog samoubistva“, što je bizaran narativ koji Amerikanci ponovo dijele sa kremaljskim ideolozima. Trampovi jurišnici sada otvoreno poručuju EU da će se posvetiti njenoj disoluciji, dok je Vašington istovremeno Evropi dao rok do 2027. da preuzme odgovornost za većinu nenuklearnih odbrambenih sposobnosti NATO-a.
Okrećući leđa Evropi, Tramp ima novi prioritet — „obnavljanje strateške stabilnosti s Rusijom“, a povlačenjem iz Evrope Tramp jasno poručuje Putinu da ga ne zanima sudbina Ukrajine, od koje zavisi i budućnost Evrope. Ako Evropa ništa ne preduzme, Putin će, iako se Ukrajinci neće lako predati, prije ili kasnije slomiti Ukrajinu. A to bi imalo nesagledive posljedice za cijeli kontinent.
Zbog toga današnji sastanak britanskog premijera Starmera, njemačkog kancelara Merca, francuskog predsjednika Makrona i ukrajinskog predsjednika Zelenskog u Londonu ne može biti važniji i sudbonosniji. Ovo je zapravo posljednja prilika koju Evropa ima — ne samo da spasi Ukrajinu, već i samu sebe i evropski projekat. Dok nam Amerikanci sa jedne strane nedvosmisleno poručuju da ostajemo sami, Putin sa druge strane pojačava pritisak. Evropa se suočava sa sličnom dilemom kao 1949. ili 1991. godine.
Makron, Merc i Starmer danas odlučuju o tome hoće li Evropa postati politički subjekt ili tek geografski prostor između SAD-a i Rusije.

Makron, Merc i Starmer danas odlučuju o sudbini Evrope

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Tag: bliski-istok