Bliski istok trenutno je u središtu intenzivnih američkih napora kako bi se osigurao nastavak sprovođenja sporazuma o prekidu vatre u Gazi i spriječilo njegovo ugrožavanje.&nbsp;
Predsjednik Donald Tramp pokazuje posebnu zabrinutost da izraelski premijer Benjamin Netanjahu možda neće u potpunosti podržavati dogovor, što bi moglo dovesti do njegova raspada. Ključna faza američkih aktivnosti uključuje dolazak potpredsjednika Džej Di Vensa u Izrael, koji će razgovarati s Netanjahuom o nastavku primirja, dok posjeta Pojasu Gaze neće biti moguća iz bezbjednosnih razloga. Umjesto toga, situacija će se pratiti putem drona s prenosom u sjedištu izraelskog ministarstva obrane. Uz Vensa će prisutna biti i dvojica ključnih američkih izaslanika, Stiv Vitkof i Džered Kušner, Trampov zet.
Juče su se sastali s Netanjahuom kako bi ga upozorili da ne ugrozi sporazum. Poruka je bila jasna: Izrael se može braniti, ali primirje mora ostati netaknuto.
Prema izvorima iz Bijele kuće, postoji stvarna zabrinutost da bi sporazum mogao propasti, a trojka Vens – Vitkof – Kušner zadužena je da spriječi potpunu izraelsku ofanzivu protiv Hamasa. Tramp vjeruje da su lideri Hamasa spremni da pregovaraju u dobroj vjeri, dok eventualni napadi dolaze od marginalnih elemenata pokreta.
Istovremeno, oko 200 američkih vojnika stiglo je u Izrael kako bi uspostavili civilno-vojni koordinacioni centar za praćenje primirja i olakšavanje humanitarne pomoći. Predsjednik Tramp jasno je poručio da će Hamas biti eliminisan ako prekrši sporazum, ali da ne traži od Izraela povratak borbama.
Vođa Hamasa Halil al-Haja potvrdio je posvećenost pokreta sprovođenju sporazuma, uprkos poteškoćama u pronalaženju tijela ubijenih izraelskih talaca i nedostatku opreme, naglašavajući da se rat u Gazi završava i da Hamas ozbiljno sprovodi dogovor.
<h2>Reakcije međunarodnih aktera</h2>
Međunarodni akteri takođe pomno prate situaciju. Katarski emir Tamim bin Hamad Al Tani osudio je Izraelovo kontinuirano kršenje primirja i pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti Palestince.
Naglasio je da Izrael krši sve međunarodne norme agresijom i pokušajima judaizacije svetih mjesta, dok je Katar svojim diplomatskim i humanitarnim naporima ojačao položaj i otpornost regiona.
U međuvremenu, dok se hiljade stanovnika Gaze vraćaju u svoje četvrti nakon prekida vatre, mnogi su već znali da su im domovi srušeni ili neupotrebljivi.
Stručnjaci Ujedinjenih nacija upozoravaju da će za obnovu Gaze i uspostavljanje bezbjednosti nakon dvije godine razornog rata biti potrebno oko 70 milijardi dolara. Iako je postignuto privremeno primirje između Izraela i Hamasa, humanitarne agencije ističu da pomoć i dalje stiže presporo i u premalim količinama za očajne stanovnike enklave.
<h2>Gaza u ruševinama</h2>
Gaza, duga 41 kilometar i široka svega dva do pet kilometara, gotovo je potpuno razorena. Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), stepen uništenja iznosi 84 odsto, dok je u pojedinim dijelovima, poput samog grada Gaze, šteta i do 92 odsto.
Jako Silijers iz UNDP-a istakao je da se radi o „katastrofi razmjera koje svijet nije vidio decenijama“, dok najnovija zajednička procjena UN-a, EU i Svjetske banke ukupnu štetu procjenjuje na 70 milijardi dolara. Za početak obnove u prve tri godine potrebno je obezbijediti najmanje 20 milijardi dolara.
<h2>Humanitarna pomoć i opasnosti</h2>
UNDP i partnerske organizacije već pomažu stanovnicima u obezbjeđivanju pitke vode, uklanjanju otpada i ruševina, te pružanju osnovnih medicinskih i socijalnih usluga. Do sada je uklonjeno više od 81.000 tona ruševina, ali stručnjaci upozoravaju da se pod ostacima nalaze neeksplodirane bombe i tijela nestalih.
Donatori iz arapskih zemalja, SAD-a i Evrope najavili su pomoć, ali bez stabilne infrastrukture i slobodnog prolaza, proces ostaje spor.
Više od 300.000 Palestinaca vratilo se u sjeverne dijelove Gaze, nadajući se povratku u svoje domove, iako su mnogi kvartovi sravnjeni sa zemljom. UNICEF upozorava da „entuzijazam na terenu ne odražava stvarnost“, jer pomoć ne stiže u dovoljnoj mjeri.
Razaranja su stvorila više od 60 miliona tona ruševina koje treba ukloniti, a obnova je moguća tek nakon što se područje očisti od eksplozivnih ostataka.
Stručnjak za bezbjednost Filip Buvrat ističe da je neophodno izgraditi dubokomorsku luku kako bi se omogućio uvoz građevinskog materijala, jer drumski transport ne može zadovoljiti potrebe obnove.
<h2>Kriza vode i sanitarne infrastrukture</h2>
Jedan od najvećih izazova je snabdijevanje vodom. Više od 70 odsto od ukupno 600 vodnih i sanitarnih postrojenja oštećeno je ili uništeno, a rizik od širenja bolesti, uključujući koleru, raste iz dana u dan.
- Govori se o razorenim mrežama, cijevima i rezervoarima. Samo za minimalni oporavak potrebno je barem 50 miliona dolara - kaže Maher Nadžar iz organizacije CMWU.
Ukupni gubici u sektoru vodosnabdijevanja procjenjuju se na više od milijardu dolara.
<h2>Stambena i saobraćajna infrastruktura</h2>
Stambeni sektor pretrpio je najveći udar. Prema podacima UNOSAT-a, više od 280.000 kuća i stanova oštećeno je ili potpuno uništeno. Hamasova opština grada Gaze saopštila je da je 90 odsto puteva neupotrebljivo.
Stručnjakinja RAND Corporationa Šeli Kalbertson upozorava da bi obnova stanova mogla trajati decenijama.
- Ako se bude postupalo kao nakon bombardovanja 2014. i 2021. godine, Gazi će biti potrebno 80 godina da se obnovi. Samo uz dobro planiranje — uz privremene kampove koji se mogu pretvoriti u naselja — taj proces može ići brže - kazao je on.
<h2>Uništena poljoprivreda i obrazovanje</h2>
Poljoprivreda je gotovo potpuno uništena — više od 80 odsto usjeva i 97 odsto trajnih zasada stradalo je u ratu. Stručnjak He Jin sa Univerziteta Kent Stejt upozorava da je Gaza „izgubila sposobnost samostalnog prehranjivanja“.
Zemljište je prekriveno neeksplodiranim granatama i minama, a bez razminiranja nema povratka ni poljoprivredi ni samoodrživosti.
Obrazovni sistem takođe je devastiran. Prije rata, gotovo polovina stanovnika Gaze bila su djeca, ali danas 91,8 odsto školskih objekata zahtijeva potpunu obnovu.
Mnoge škole služile su kao skloništa, a brojne su pogođene u napadima jer su izraelske snage tvrdile da ih Hamas koristi u vojne svrhe.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Za obnovu razorene Gaze trebaće 70 milijardi dolara, a možda i 80 godina

Ankara planira isporuku vojne opreme Siriji i potpisivanje sporazuma koji bi joj omogućio djelovanje protiv kurdskih militanata duž cijele sirijske granice.
Prema navodima izvora bliskih vladi, u narednim nedjeljama Siriji će biti isporučeni oklopni transporteri, dronovi, artiljerija, raketni sistemi i protivvazdušna odbrana. Oprema će biti raspoređena u sjevernim djelovima zemlje, kako bi se izbjegle nove tenzije s Izraelom na jugozapadu Sirije.
Predsjedništvo Turske odbilo je da komentariše, dok se Ministarstvo informacija Sirije nije oglasilo na upit medija.
Ove pošiljke, navode izvori, dio su šireg plana podrške sirijskom predsjedniku Ahmedu al-Šarai, bivšem komandantu Al-Kaide, koji je krajem prošle godine predvodio rušenje diktatora Bašara al-Asada i preuzeo vlast u Damasku.
Šaraa sada pokušava da konsoliduje zemlju pod jedinstvenim rukovodstvom, dok Turska vidi priliku da kroz vojnu saradnju povrati uticaj u regionu i ograniči djelovanje kurdskih grupa koje smatra prijetnjom sopstvenoj bezbjednosti.
Turska pomoć trebalo bi da pomogne obnovi sirijske vojske, čiji su kapaciteti značajno uništeni u izraelskim napadima nakon svrgavanja Asada.
Ovaj potez, međutim, dodatno naglašava dugogodišnju zabrinutost Ankare zbog situacije na sjeveroistoku Sirije, koji je pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (SDF), milicije koju podržavaju Sjedinjene Američke Države. Ključnu ulogu u SDF-u ima kurdska Jedinica narodne zaštite (YPG), koju Turska smatra produženom rukom Radničke partije Kurdistana (PKK) — organizacije koja već četiri decenije vodi oružanu borbu za autonomiju, a koju i Vašington i Evropska unija smatraju terorističkom grupom.
Prema izvorima, Turska i Sirija razgovaraju o proširenju bezbjednosnog sporazuma starog skoro tri decenije, koji Turskoj dozvoljava ograničene vojne operacije protiv kurdskih militanata blizu granice. Ankara sada želi da proširi zonu djelovanja na 30 kilometara unutar sirijske teritorije, umjesto sadašnjih pet.
Iako je PKK u maju objavio da polaže oružje i najavio proces raspuštanja, napredak u mirovnom procesu je spor, djelimično zbog neizvjesnosti oko razoružanja i poteza koje bi Ankara mogla da preduzme kako bi zadovoljila kurdske zahtjeve.
Zvaničnici navode da Turska računa na to da će predsjednik Šaraa odbiti zahtjeve Kurda za većom autonomijom, posebno u pograničnim područjima, te da će ograničiti pristup SDF-a sirijskim naftnim i gasnim poljima, zbog bojazni da se prihodi od njih prelijevaju u strukture PKK-a.
U martu su SDF i Šaraa potpisali sporazum prema kojem bi borci SDF-a trebalo da budu integrisani u sirijsku nacionalnu vojsku, ali to do sada još nije sprovedeno. Prema ocjenama analitičara, eventualni dogovor između Damaska i Ankare signalizovao bi nastavak napetosti između sirijske vlade i kurdskih snaga, iako su iz SDF-a ove nedjelje za Associated Press poručili da je u posljednjim nedjeljama ostvaren „određeni napredak“ u sprovođenju martovskog sporazuma.
Turski plan, ukoliko bude realizovan, mogao bi dodatno da promijeni odnose snaga u Siriji, ali i u cijelom regionu, otvarajući novo poglavlje saradnje između Ankare i Damaska — nešto što je prije samo nekoliko godina bilo nezamislivo.

Kako se mijenja mapa moći na Bliskom istoku: Turska vraća uticaj kroz novo savezništvo

Američki predsjednik Donald Tramp je, u govoru u izraelskom parlamentu, Knesetu, povodom postizanja mira u Gazi i oslobađanja izraelskih zarobljenika, kazao da je ovo "nova zora" za Bliski istok, istakavši američku podršku Izraelu i zahvalnost arapskim zemljama koje su doprinijele mirovnom procesu. - Predivno mjesto, zaista predivno mjesto. Okupljamo se na dan duboke radosti i uzdižuće nade. Nakon dvije mučne godine tame i zatočeništva, dvadeset hrabrih talaca vraća se u slavni zagrljaj svojih porodica. Još dvadeset osam dragocjenih voljenih konačno se vraća kući kako bi zauvijek počivali u ovom svetom tlu - kazao je Tramp na početku govora. On je kazao da je "oružje je utihnulo“, dodajući da je region sada "u miru" i da se nada da će tako ostati "zauvijek". - Ovo je istorijska zora novog Bliskog istoka - kazao je Tramp.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101315100_269f2129d98e11209aacfac288e59055471987c578eb3798d22cd8be52b88017.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025101315100_269f2129d98e11209aacfac288e59055471987c578eb3798d22cd8be52b88017" data-rendition-name="original" width="4369" height="2913" loading="lazy" alt="Tramp u izraelskom parlamentu"><figcaption>Tramp u izraelskom parlamentu(Photo: AP)AFP or licensors</figcaption></figure>  Izraelskog premijera Benjamina Netanjahua nazvao je "čovjekom izuzetne hrabrosti". Zatim se zahvalio arapskim narodima koji su pomogli u pregovorima. Istakao je da je riječ o nevjerovatnom trijumfu na kojem su zajedno radili i da će sada uslijediti zlatno doba Izraela, ali i zlatno doba za čitav region. Pomenuo je i ulogu svog posebnog izaslanika Stiva Vitkofa, savjetnika i zeta Džareda Kušnera, za kojeg je rekao da voli Izrael, kao i državnog sekretara Marka Rubija i ministra odbrane Pita Hegseta. - Imali smo neke izuzetno dobre ljude koji su radili na ovome - kazao je Tramp. Govoreći o Izraelu, Tramp je rekao da ga je "Netanjahu toliko puta zvao" tražeći oružje – "toliko mnogo da je Izrael postao snažan i moćan... to je ono što je dovelo do mira", kazao je. Tramp je potom pomenuo sedmi oktobar i napad nazvao jednim od "najsurovijih skrnavljenja Jevreja" od Holokausta. - Molim vas, znajte da vam se Amerika pridružuje u ta dva vječna zavjeta: nikada ne zaboraviti i nikada više - kazao je potvrđujući američku podršku Izraelu. Rekao je da je "duga i bolna noćna mora" sada završena – i za izraelski narod, i za Palestince. - Ovo je sada veoma uzbudljivo vrijeme za Izrael i za cijeli Bliski istok. Širom Bliskog istoka, snage haosa, terora i propasti koje su decenijama mučile region sada su oslabljene, izolovane i potpuno poražene. Zahvaljujući nama, svi neprijatelji civilizacije povlače se - kazao je Tramp. Dodao je da se dogovor ne bi mogao postići bez američkog napada na tri iranska nuklearna postrojenja ranije ove godine. - Uklonili smo veliki oblak s Bliskog istoka i s Izraela - rekao je on. Američki predsjednik je kazao da je "Izrael, uz našu pomoć, osvojio sve što je mogao", dodajući da je sada vrijeme za "mir i prosperitet za cijeli Bliski istok".  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101315100_f8e7d4f73714eeafbf6f43afe3812627c7db24d5dc925fc80f9f6568ca5d748b.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025101315100_f8e7d4f73714eeafbf6f43afe3812627c7db24d5dc925fc80f9f6568ca5d748b" data-rendition-name="original" width="7345" height="4897" loading="lazy" alt="Tramp u izraelskom parlamentu"><figcaption>Tramp u izraelskom parlamentu(Photo: AP)AFP or licensors</figcaption></figure>  Našalio se na račun dužine svojih ranijih govora i dodao da bi mogao zakasniti na događaje koji se pripremaju u Egiptu. - Zajedno smo pokazali da mir nije samo nada o kojoj možemo sanjati, već stvarnost koju možemo graditi iz dana u dan - kazao je Tramp. Američki predsjednik je izrazio nadu da će više zemalja u regionu potpisati Abrahamov sporazum, kojim su normalizovani odnosi između Izraela i nekoliko muslimanskih država. Obraćajući se Netanjahuu, rekao je da svijet ponovo "voli Izrael". Najduži aplauz tokom Trampovog govora dogodio se kada je rekao da je gotovo cijeli region podržao plan demilitarizacije Gaze i razoružanja Hamasa. Međutim, te tačke Trampovog plana od dvadeset stavki još uvijek nisu ispregovarale i dogovorile strane, a Hamas ih je, čini se, odbacio. Tramp je potom rekao da je Izrael osvojio sve što se moglo osvojiti "silom oružja" – još jedan jasan naglasak na njegovu poruku da je rat završen. Zatim je govorio o tome kako bi zemlje Bliskog istoka trebalo da prestanu da stvaraju neprijatelje i da sarađuju kako bi stvorile „prilike i prosperitet“. Kazao je da bi se "umjesto proizvodnje oružja" zemlje u regionu trebalo usmjeriti na ulaganje u škole, medicinu, industriju i vještačku inteligenciju. - Čak i Iranu, čiji je režim nanio toliko smrti Bliskom istoku, ruka prijateljstva i saradnje je pružena - rekao je Tramp. Govorio je o prijateljstvu između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, podsjetivši poslanike da je 2018. premjestio američku ambasadu u Jerusalim. Zatim je zatražio od izraelskog predsjednika Isaka Hercoga da premijeru Benjaminu Netanjahuu dodijeli "pomilovanje" kao priznanje za njegovo vođstvo tokom rata u Gazi. Tramp je zaokružio svoj govor porukom da su SAD "od prvog dana osnivanja modernog Izraela stajale uz njega – kroz dobro i loše, kroz neuspjehe, pobjede i poraze, kroz slavu i bol. Zajedno smo gradili industrije, zajedno smo ostvarivali nova otkrića, zajedno smo se suprotstavljali zlu i zajedno smo ratovali, a možda i najljepše od svega – zajedno smo sklopili mir i, ove sedmice, uprkos svim izgledima, učinili nemoguće i vratili naše taoce kući". Američki predsjednik završio je govor uz oduševljeni aplauz, poručivši: "Volim Izrael, uz njega sam do kraja".

1250x600

1084x550

Tramp u izraelskom parlamentu: Ovo je nova zora Bliskog istoka, neprijatelji civilizacije se povlače

Iako se na ovim prostorima mnogo više prati što se zbiva u Ukrajini, što je i razumljivo jer nam je prostorno bliže i samim tim nas se dotiče, u protekloj godini na Bliskom istoku odigrao se niz događaja sa dalekosežnim posljedicama po globalni poredak. Od pada sirijskog režima, preko obezglavljenja iranskog vojnog vrha i njegovih proksija, do izraelskog pokretanja rata sa svim svojim susjedima. U svemu tome, Amerika se pokazala kao slaba garancija moći, što su najbolje na svojoj koži osjetili u Kataru, dugogodišnjem savezniku Vašingtona. Doha je ostala iznevjerena kad ju je Izrael granatirao. Za to vrijeme Saudijska Arabija i Turska se pozicioniraju kao nove regionalne sile koje nastoje iskoristiti novonastali vakuum. O tome kako su ovi događaji uticali na preslagivanje odnosa moći u regionu koji se neslavno naziva „bure baruta“ Jutarnji je pitao dr sc. Vedrana Obućinu, politikologa i teologa, stručnjaka za Bliski istok i predsjednika Centra za međureligijski dijalog u Rijeci.
Bliži se druga godišnjica napada Hamasa na Izrael. Kako u ovom trenutku izgleda situacija na Bliskom istoku?
Obućina: Druge godišnjice obično nude priliku za refleksiju, ali i trijezan pogled na ono što se zbiva sada. Stanje na Bliskom istoku danas možemo opisati kao višeslojnu krizu koja nadilazi isključivo izraelsko-palestinski sukob. Prvo, na terenu u Gazi i dalje svjedočimo humanitarnoj katastrofi golemih razmjera: desetine hiljada poginulih, stotine hiljada ranjenih i milioni ljudi raseljenih ili bez osnovnih uslova za život. Sukob je odavno prestao biti samo vojni – on se pretvorio u krizu dostojanstva, povjerenja i opstanka. Drugo, šira regionalna slika pokazuje kako se 7. oktobra 2023. preliva daleko izvan Gaze. U Libanu prijeti otvoreni rat, dok na Crvenom moru jemenski Hutisti koriste sukob za sopstvenu regionalnu afirmaciju. Iran ostaje ključni činilac, podržavajući različite aktere, ali i balansirajući kako ne bi bio gurnut u otvorenu konfrontaciju sa SAD-om i njegovim saveznicima. Treća je međunarodna dimenzija. Bliski istok je postao arena nadmetanja velikih sila, prije svega SAD-a, Kine i Rusije. Vašington nastoji očuvati bezbjednost Izraela, ali i spriječiti regionalnu eksploziju, Moskva koristi sukob za jačanje svojih pozicija u globalnom „Jugu“, dok Peking nastupa kao posrednik, nudeći ekonomske podsticaje i ideju stabilnosti.
Izraelu je u otprilike godinu dana pošlo za rukom nešto što možda nije nikome u istoriji – napao je gotovo sve svoje susjede i sukob je otvorio sa najmanje osam država i teritorija: Palestinom, Libanom, Sirijom, Irakom, Jemenom, Iranom, Tunisom i Katarom. Možemo li reći da je 7. oktobar bio upravo onaj okidač koji je Netanjahuov režim priželjkivao, a možda čak i očekivao, kako bi dobio izgovor da proširi sukob i otvori više frontova odjednom?
Obućina: Postoje dvije ravni na koje moramo odgovoriti. Prva je činjenična: izraelska vladajuća garnitura, predvođena Netanjahuom, bila je već prije 7. oktobra pod ogromnim unutrašnjim pritiscima – masovnim protestima zbog reforme pravosuđa, kriminalnom prošlošću premijera, sve većeg jaza između sekularnih i vjerskih Jevreja, te gubitka povjerenja međunarodnih partnera. U tom kontekstu, Hamasov napad pružio je Netanjahuu ono što je izgledalo kao prilika da se konsoliduje, da definiše jasnog neprijatelja i mobiliše društvo oko rata. Druga je interpretativna: možemo reći da izraelsko vođstvo nije „priželjkivalo“ sam napad, jer je on ozbiljno narušio bezbjednost i povjerenje građana u institucije. Međutim, itekako je iskoristilo šok i užas 7. oktobra kako bi proširilo operacije i redefinisalo geopolitičku kartu regiona. Rezultat je da se sukob više ne vodi samo sa Hamasom, nego je postao višefrontovni rat sa elementima regionalnog sukoba – od libanske granice i sirijskog teritorija, preko iračkih milicija i jemenskih Hutista, pa sve do napetosti sa Iranom. Netanjahuov režim time dobija dvostruku korist – prema unutra se predstavlja kao jedini garant bezbjednosti nacije, a prema van nastoji uvući Zapad, posebno SAD i Evropsku uniju, u širu strategiju obuzdavanja Irana i njegovih saveznika. To jeste klasična logika „eskalacije radi opstanka“. No treba biti svjestan da se takva strategija dugoročno može pretvoriti u bumerang, jer se umjesto jačanja bezbjednosti otvara rizik regionalnog požara koji će nadživjeti i Netanjahua i Hamas, a cijenu će plaćati cijeli Bliski istok.
Koliko ozbiljno treba da shvatimo činjenicu da izraelski premijer sada otvoreno prihvata ekspanzionističku viziju „Velikog Izraela“, ideologiju koja podrazumijeva trajni rat, negira palestinsku nacionalnost i prijeti susjedima? Koliko dugo takva politika može opstati, čak i uz nastavak američke vojne i diplomatske podrške?
Obućina: Vrlo ozbiljno to treba shvatiti, jer to mijenja stvarnost na terenu, što se vidi iz ekstremnih izjava izraelskog premijera. U proteklim mjesecima vlada je donijela konkretne odluke, na primjer planove za masovno širenje naselja i projekte poput E1, koji praktično isključuju ostvarenje suverene palestinske države. Realnost opstanka takve politike mjeri se kroz tri međusobno povezana pritiska. Prvi pritisak je regionalni. Eksplicitna ekspanzionistička retorika izaziva oštre osude susjeda i rizik širenja konflikta. Nedavno smo svjedočili reakcijama iz čitavog arapskog svijeta i Irana, koje polarizuju region. Drugi pritisak je međunarodni. Iako SAD ostaje glavni vojni i diplomatski štit Izraela, američka podrška ipak nije nepresušna. Američko javno mnjenje, djelovi Kongresa i saveznici pokazuju sve veću podijeljenost i zasićenje, pa je dugoročna bezuslovna podrška nesigurna. Studije i ankete pokazuju pad podrške u ključnim biračkim grupama. Treći pritisak je unutrašnji. Politika trajnog rata i širenja naselja opterećuje ekonomiju, međunarodne veze i socijalnu koheziju. Vidimo da već postoje glasovi protiv unutar izraelskog društva i ekonomskog establišmenta, koji upozoravaju na dugoročne troškove izolacije. Zato Netanjahuova vizija Velikog Izraela može funkcionisati zahvaljujući vojnoj moći i dijelom američkoj pomoći. Ona će trajati sve dok spoljašnji i unutrašnji troškovi ne pređu prag političke prihvatljivosti za izraelsku elitu i njihove saveznike. Ako i kada se taj prag pređe, bilo kroz diplomatske sankcije, nestabilnost na granicama ili eroziju ključne spoljne podrške, Netanjahu će biti prinuđen da promijeni strategiju.
EU priprema sankcije Izraelu, a sve više zapadnih lidera otvoreno kritikuje izraelsku vladu. Ankete pokazuju da 70 odsto Izraelaca želi da Netanjahu ode. Revolt je sve glasniji i unutar IDF-a. Netanjahu je svjestan da nastavkom ovakve politike prijeti da izoluje Izrael od većine ostatka svijeta. Čak je nedavno rekao da se Izraelci treba da pripreme na to da će Izrael postati „super-Sparta“, ali ipak ulazi u taj rizik. Zašto je toliko arogantan?
Obućina: Netanjahuova arogancija proizilazi iz kombinacije političkog opstanka, ideološkog ubjeđenja i geopolitičkog kalkulisanja. On je premijer pod stalnim pritiskom korupcionaških procesa i unutrašnjopolitičkih sukoba; svaki njegov potez mora se posmatrati i kroz prizmu ličnog opstanka na vlasti – pa i na slobodi, jer ga čeka zatvor. Održavanje stanja trajne prijetnje i mobilizacije omogućava mu da kontroliše političku agendu, oslabi opoziciju i odloži sopstvene pravosudne probleme. Netanyahu nije samo oportunista. On i njegov najuži krug ministara, među kojima su ekstremisti, pripadnici terorističkog pokreta Kahane i stvarni gangsteri, zaista vjeruju u projekat Velikog Izraela i u to da istorija legitimira širenje teritorije, pa čak i po cijenu izolacije. Netanjahu računa da će, uprkos rastućoj kritici, Zapad i dalje biti prinuđen da podržava Izrael. Drugim riječima, on vjeruje da izolacija nikada neće biti potpuna i da će uvijek postojati minimum podrške. To mu daje prostor za rizičnu, gotovo prkosnu politiku. Zato ono što spolja izgleda kao arogancija, iz njegove perspektive djeluje kao kombinacija ideološkog fatalizma i političke nužde: bolje izolovan, ali snažan i na vlasti, nego ranjiv i otvoren kompromisu koji bi ugrozio i njega lično i njegovu političku viziju.
Pitanje priznanja palestinske države ponovo je aktuelizovano. Iako se arapske zemlje decenijama zalažu za stvaranje palestinske države, evropske zemlje tek su u skorije vrijeme počele otvorenije izražavati podršku tome, dijelom zbog sve glasnijih optužbi za genocid i pritiska sopstvenih birača. Hoće li priznanje Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade i drugih većih zemalja zaista nešto značajno promijeniti?
Obućina: Priznanje Palestine od strane velikih zapadnih država svakako bi imalo snažnu simboličku i diplomatsku težinu. To bi predstavljalo promjenu paradigme, jer se dosad Zapad uglavnom držao formule da će palestinska država nastati tek kroz pregovore, a sada bi se prvi put priznalo da Palestinci imaju pravo na državu nezavisno o izraelskom pristanku. To bi Palestincima dalo novu međunarodnu legitimnost i dodatno delegitimisalo izraelsku politiku stalne okupacije i širenja naselja. Međutim, treba biti realan i priznati da samo priznanje neće automatski promijeniti stanje na terenu.
Izraelski napad na Dohu ponovo je otvorio ideju stvaranja „arapsko-muslimanskog NATO-a“. O čemu je riječ?
Obućina: Ideja o „arapsko-muslimanskom NATO-u“ ponovo se pojavila u kontekstu izraelskog udara na Dohu, kao odgovor na percepciju da region treba kolektivnu bezbjednosnu arhitekturu sposobnu da se suprotstavi spoljnim prijetnjama. Radi se o konceptu koji bi uključivao arapske države Zaliva, sjeverne Afrike i potencijalno Tursku i Pakistan, s ciljem koordinacije odbrambenih politika, obavještajnih sistema i zajedničkog odgovora na vojnu agresiju. Ključan element novog impulsa je Pakistan, nuklearna sila s iskustvom u regionalnim sukobima, koja svojim uključivanjem daje dodatnu težinu inicijativi. Pakistan može djelovati kao moralni i bezbjednosni oslonac, ali takođe šalje signal svijetu da region potencijalno formira blok koji može balansirati izraelsko-američki uticaj.
Kakvu bi ulogu u tome mogla imati Kina?
Obućina: Kineska vojna industrija i tehnologije nadzora, komunikacija i preciznog naoružanja mogle bi pružiti infrastrukturu koja bi savezu omogućila stvarnu operativnu sposobnost. Naravno, Peking neće otvoreno konfrontirati Sjedinjene Američke Države, ali može koristiti ovakve saveze da proširi svoj uticaj u regionu kroz prodaju tehnologije i vojne ekspertize.
Kina je danas najveći trgovinski partner većine država Bliskog istoka. Da li je ona najveći dobitnik haosa?
Obućina: Kina se prema izraelskim ratovima i američko-izraelskom savezu pozicionira izrazito pragmatično. Peking otvoreno ne želi da antagonizuje Sjedinjene Države, ali istovremeno gradi svoju autonomnu mrežu uticaja u regionu kroz trgovinu, ulaganja i energetske projekte, prvenstveno nafte i gasa. Ova „tiha strategija“ omogućava Kini da u krizi djeluje kao ekonomski i politički posrednik, a paralelno jača svoj položaj bez direktnog vojnog uplitanja. Kroz masovne infrastrukturne projekte, zajmove i ulaganja u luke, željezničke veze i energetske kapacitete, Kina učvršćuje dugoročne političke veze koje nijesu uslovljene ideologijom. U trenutku kada region ulazi u nove konflikte, Peking može povećati svoju ulogu u postkonfliktnim obnovama i logistici, što ga čini tihim dobitnikom haosa – zemljom koja profitira od nestabilnosti, ali bez vojnog rizika koji bi nosile Sjedinjene Američke Države ili regionalne sile.
Izrael sve češće ignoriše Sjedinjene Američke Države, palestinske frakcije takođe; ratovi u Iraku i Avganistanu završili su povlačenjem Amerikanaca, a sankcije Iranu dale su ograničene rezultate. Ima li Vašington uopšte koherentnu strategiju za Bliski istok?
Obućina: Granice američke moći na Bliskom istoku postale su sve očiglednije u posljednjoj deceniji. Iako SAD i dalje posjeduje neupitnu vojnu i ekonomsku dominaciju, njegova sposobnost da koherentno oblikuje događaje u regionu slabi. Vašington i dalje djeluje prema principu održavanja prisustva kroz vojne baze, prodaju oružja i diplomatske kanale, ali integrisana vizija koja bi istinski osigurala mir i stabilnost u regionu teško da postoji. Često se reaguje ad hoc umjesto da se gradi dugoročna, konzistentna politika. Možemo reći da SAD još uvijek oblikuje Bliski istok, ali njegova moć nije apsolutna.
Kako se promijenila ravnoteža snaga u regionu nakon dvanaestodnevnog rata između Irana i Izraela?
Obućina: Iran je pretrpio značajne vojne gubitke, ali ti gubici nijesu temeljno narušili njegov regionalni uticaj. Godinama ranije Izrael je sistematski slabio iranske proksije kroz napade i obavještajne operacije. S druge strane, Izrael je konsolidovao prednost u preciznoj vojnoj moći i obavještajnom kapacitetu, ali sukob je pokazao i ranjivosti: regionalne sile, uključujući Hezbolah i druge militante, i dalje mogu destabilizovati zone izraelskog interesa. Dugoročno, ravnoteža snaga postaje više funkcija proaktivnosti i mreže savezništava nego apsolutne superiornosti; Iran i dalje zadržava sposobnost projekcije moći kroz proksi-grupe, dok Izrael nastavlja koristiti vojnu i obavještajnu dominaciju kako bi minimizirao rizike od eskalacije.
Sirija je nakon pada Bašara al-Asada postala poligon za rivalstvo između Turske i Izraela, dvije sile s potpuno suprotnim vizijama za budući regionalni poredak. Da li je to budućnost regiona – slabe države sa spoljnim akterima koji oblikuju unutrašnju politiku?
Obućina: Sukobi između američkih, ruskih, iranskih i turskih interesa u Siriji pokazali su koliko fragmentacija omogućava spoljnim akterima da oblikuju unutrašnju politiku i osiguraju strateške pozicije. Ovaj model kontrolisane slabosti mogao bi se replicirati i u drugim zemljama poput Iraka, Libana, pa čak i Irana, gdje složene unutrašnje strukture i etničko-religijske podjele olakšavaju spoljne intervencije. Budućnost Bliskog istoka u ovom scenariju mogla bi biti obilježena slabim državama čija su suverenost i kapaciteti ograničeni, dok spoljni akteri djeluju kao arbitri ili katalizatori promjena, koristeći lokalne sukobe za sopstvene strateške ciljeve.
Bliski istok se često doživljava kao „bure baruta“, gdje religija i etničke podjele igraju ogromnu ulogu. Kako predviđate da će se situacija razvijati u ovom regionu sklonome previranjima? Šta bi, po vašem mišljenju, zaista moglo donijeti mir?
Obućina: Jedna od najvećih grešaka u pristupu Bliskom istoku jeste svođenje regiona na vječne sukobe i etničko-religijske podjele. Istorija Bliskog istoka nije samo istorija sukoba, već i istorija stalnih susreta i kompromisa između različitih religijskih i etničkih grupa. Pravi mir zahtijeva platforme u kojima se svi akteri, uključujući marginalizovane grupe, osjećaju prepoznatim i imaju mogućnost učešća u odlučivanju. Međureligijski dijalog može umanjiti radikalizme, promovisati međusobno razumijevanje i ponuditi zajedničke vrijednosti na kojima se može graditi koherentnija politika. To nije brz proces, ali bez takvih inicijativa svaki pokušaj stabilizacije ostaje površan i ranjiv. Mir na Bliskom istoku neće doći od jedne dominantne strane ili vojne superiornosti, već kroz strpljivo, inkluzivno i trajno građenje povjerenja – politički, društveno i religijski.

Obućina: Strategija koja se upravo razvija u Tel Avivu nadživjeće i Netanjahua i Hamas, a cijenu će platiti kompletni Bliski istok

Američki izaslanik Stiv Vitkof &nbsp;putuje na Bliski istok kako bi finalizovao uspostavljanje koridora za humanitarnu pomoć u Pojasu Gaze, čiji je princip dogovoren sa zaraćenim stranama, saopštio je večeras Stejt department.
- Izaslanik putuje u region sa čvrstom nadom da će se postići novi prekid vatre, kao i koridor za humanitarnu pomoć o kome su se obije strane, zapravo, složile- rekla je novinarima portparolka Stejt departmenta Tami Brus i dodala da je Vitkof krenuo na put.
Posle 21 mjeseca rata, izazvanog napadom Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, palestinskoj teritoriji prijeti glad, prema podacima UN i nevladinih organizacija.
Izraelska vojska je nedavno saopštila da je proširila svoje operacije na tom području.
Izrael, koji dozvoljava ulazak pomoći u malim količinama, optužuje palestinski islamistički pokret Hamas da eksploatiše tešku situaciju civila, posebno preusmjeravanjem pomoći.

Američki izaslanik ide na Bliski istok za dogovor o koridoru pomoći za Gazu

Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) upozorilo je kasno sinoć građane na usložnjavanje bezbjednosne situacije na Bliskom istoku, nakon posljednjih raketnih napada Irana na američke vojne baze u Iraku i Kataru.
- Ministarstvo poziva crnogorske državljane koji se nalaze u pomenutim državama na pojačan oprez i savjetuje preduzimanje svih mjera za očuvanje lične bezbjednosti, uključujući redovno praćenje zvaničnih informacija i poštovanje uputa državnih institucija - istakli su oni.
Takođe, kako su dodali, pozivaju crnogorske državljane koji borave u navedenom regionu, da se za sve potrebne informacije, kao i u slučaju potrebe za konzularnom pomoći ili podrškom, obrate Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
MVP je podijelio i sljedeće podatke:
Kontakt podaci Ambasade Crne Gore u Abu Dabiju, telefon: +971 2441 8901
Dežurni telefon: +971 56 277 0174
Fax: +971 2441 8900
Email: montenegrouae@mfa.gov.me
Za dodatne informacije i podršku, građani se mogu obratiti i Ministarstvu vanjskih poslova putem sljedećih kontakata:
Telefon: +382 20 416 380
Dežurni telefon: +382 67 17 17 77
Email: arhiva.konzularno@mfa.gov.me
- Ministarstvo će nastaviti da pažljivo prati situaciju i o svim relevantnim informacijama blagovremeno obavještava javnost - zaključili su u saopštenju.

MVP: Crnogorski državljani na Bliskom istoku da budu oprezni i prate upute državnih institucija

Na većini svjetskih berzi cijene dionica su ove sedmice pale jer se ulagači plaše širenja krize na Bliskom istoku, s obzirom na eskalaciju izraelsko-iranskog rata.
Na Wall Streetu je Dow Jones ojačao 0,02 odsto, na 42.206 bodova, a Nasdaq indeks isto toliko na 19.447 bodova. S&amp;P 500 skliznuo 0,2 odsto, na 5.967 bodova, prenosi SEEbiz.
Na tržištima vlada oprez, jer je žestoko raketiranje između Izraela i Irana ušlo u drugu sedmicu, a sukob bi mogao dodatno eskalirati jer je Vašington poručio da razmatra mogućnosti napada na Iran.
Bijela kuća poručila je ove sedmice da će predsjednik SAD-a Donald Tramp u idućih 15 dana odlučitio ulasku SAD u izraelsko-iranski rat.
Međutim, Tramp nije čekao tako dugo, pa su u nedjelju rano ujutro američki avioni bombardirali tri iranska nuklearna postrojenja.
U fokusu ulagača bila je prošle sedmice i redovna sjednica čelnika američke centralne banke. Kao što se očekivalo, Fed je ostavio kamatne stope nepromijenjene, a predsjednik centralne banke Jerome Powell ponovio je da zbog uvođenja carina očekuje rast inflacije idućih mjeseci, pa Fed ne treba žuriti sa smanjenjem kamatnih stopa.
- Powell je jasno poručio da ne namjerava da mijenja monetarnu politiku dok ne bude jasno kako su carine uticale na inflaciju - kaže Piter Kardilo, ekonomista u kompaniji Spartan Capital Securities.
I na evropskim berzama cijene dionica ove sedmice su pale. Londonski FTSE indeks oslabio je 0,7 posto, na 8.774 boda, dok je frankfurtski DAX skliznuo 0,7 posto, na 23.350 bodova, a pariški CAC 1,2 odsto, na 7.589 bodova.

Indeksi pali zbog eskalacije na Bliskom istoku

Nakon što su održale sastanak, države članice G7 objavile su saopštenje u kojem su se fokusirale na deeskalaciju neprijateljstava na Bliskom istoku, te su navele da su one potvrdile posvećenost miru i stabilnosti.
Kako se navodi, u tom kontekstu potvrđuju da Izrael ima pravo da se brani.
- Ponavljamo našu podršku sigurnosti Izraela. Takođe potvrđujemo važnost zaštite civila. Iran je glavni izvor regionalne nestabilnosti i terora - saopšteno je.
Navode da su dosljedno dali do znanja da Iran nikada ne može imati nuklearno oružje. Zemlje su pozvale da rješavanje iranske krize dovede do šire deeskalacije neprijateljstava na Bliskom istoku, uključujući prekid vatre u Gazi.
- Ostaćemo budni u pogledu implikacija na međunarodna energetska tržišta i bićemo spremni da koordinišemo, uključujući i saradnju sa istomišljenicima, kako bismo zaštitili stabilnost tržišta - zaključili su.
Zemlje članice G7 grupe su Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države.

Zemlje G7 poručile: Izrael ima pravo da se brani, Iran je izvor terora

Grupa G7 sastaje se u kanadskom Kananaskisu, u Kanadi. Za njemačkog kancelara Fridriha Merca, to je prvi sastanak tog formata, a samim tim i prvi veliki test na međunarodnoj sceni.
Pored njega, učestvovaće i šefovi država i vlada Francuske, Velike Britanije, Italije, Japana, Kanade i SAD. Stižu i drugi visoki gosti. Šta se može očekivati od samita?
<h2>Koje su glavne teme samita G7?</h2>
Postoji nekoliko tema kojima će se pozabaviti sedam ekonomskih sila. Na primjer, vjerovatno će se razgovarati o eskalaciji sukoba između Izraela i Irana.
Rat protiv Ukrajine i svjetska trgovina takođe su na dnevnom redu – a to su pitanja oko kojih su se Donald Tramp i njegovi evropski saveznici sada značajno udaljili.
<h2>U kojoj mjeri su napadi na Bliskom istoku u fokusu samita?</h2>
To zavisi od razvoja na licu mjesta. Neposredno prije odlaska u Kanadu, kancelar Merc je rekao da očekuje da će sukob Izraela i Irana biti veoma visoko na dnevnom redu. SAD i Evropljani uverili su Izrael u svoju solidarnost, ali do sada nisu aktivno podržali njegovu ofanzivu protiv glavnih vojnih i nuklearnih postrojenja u Iranu.
To bi, međutim, brzo moglo da se promijeni kada je riječ o SAD. Strahuje se da bi iransko rukovodstvo moglo da naredi i udare odmazde na američke baze na Bliskom istoku. U tom slučaju, bilo bi realno za očekivati da će i same SAD uzvratiti udarac – čime bi se prešlo na novi nivo eskalacije.
To bi bio slučaj i ako bi SAD počele da aktivno vojno pomažu Izraelu u napadima na određena iranska nuklearna postrojenja, za koja stručnjaci kažu da se nalaze duboko pod zemljom. Tramp će vjerovatno samostalno da odluči kojim će putem SAD krenuti u sukobu – dakle, bez partnera iz G7.
<h2>Šta G7 može da postigne u vezi s Ukrajinom?</h2>
Pregovori Rusije i Ukrajine koje je pokrenuo Tramp do sada nisu dali mnogo rezultata. Evropljani zato žele da ga ubijede da njegovi napori imaju šanse samo ako se pritisak na Rusiju poveća.
Na primjer, žele da dodatno smanje prihode ruske države od izvoza smanjenjem gornje granice cijene za prodaju ruske nafte zemljama poput Indije ili Kine, i to sa sadašnjih 60, na 45 američkih dolara po barelu. Ograničenje cijena uvedeno je 2022. godine i ono podrazumijeva sankcije protiv aktera koji su uključeni u izvoz ruske nafte po višim cijenama.
Ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom biće pružena prilika da u Kanadi još jednom zatraži dodatnu podršku. Pozvan je na radni doručak s učesnicima grupe G7 u utorak ujutru – kao i generalni sekretar NATO Mark Rute.
<h2>Može li se spriječiti dalja eskalacija carinskog sukoba?</h2>
Ovo je, pored podrške Ukrajini, drugo prioritetno pitanje za Evropljane. Ako se do 9. jula ne postigne dogovor, nove visoke američke tarife će se, kako stvari stoje, primjenjivati na skoro sav izvoz iz Evropske unije u Sjedinjene Države – a EU bi, zauzvrat, odgovorila carinama na uvoz iz SAD.
Da bi se to spriječilo, razgovori između Brisela i Vašingtona traju već nedjeljama – a nejasno je da li će biti uspješni.
Tramp vidi carine ne samo kao alat za smanjenje trgovinskog deficita SAD, već i kao izvor prihoda za finansiranje smanjenja poreza. Do sada je EU ponudila SAD obostrano smanjenje carina i uklanjanje tzv. necarinskih trgovinskih barijera, koje uključuju različite propise i standarde za automobile. Pored toga, EU bi mogla da obeća Sjedinjenim Državama da će još više kupovati američki tečni prirodni gas, kao i vojnu opremu.
<h2>Sve oči uprte u Trampa – kako će se ponašati?</h2>
Neposredno prije samita G7, predsjednik SAD održao je veliku vojnu paradu u Vašingtonu povodom 250. godišnjice osnivanja američke vojske – što se prikladno poklopilo s Trampovim 79. rođendanom. Bila je to demonstracija vojne moći pred očima čitavog svijeta. On za Kanadu sada leti baš sa tim borbenim slikama u svom prtljagu.
Republikanac je na vlasti skoro pet mjeseci i za to vrijeme brzo je potkopao demokratiju i ustavni sistem u SAD. Na međunarodnom planu, otuđivao je jednog partnera za drugim – u šta spada i njegova najava uvođenja kaznenih carina.
<h2>Kakva su očekivanja njemačkog kancelara?</h2>
Na svom prvom sastanku sa Trampom u Bijeloj kući početkom mjeseca, Fridrih Merc je nastojao da izbegne moguće tačke sukoba. Vjerovatno želi da taj kurs nastavi i u Kananaskisu.
Prvi razgovor s predsjednikom SAD bio je „harmoničan“ – kako je to rečeno iz Mercove delegacije.&nbsp;
- Sada je sljedeći test: kako to izgleda u timskoj situaciji i koliko dobro G7 uspeva da prenese taj timski duh spoljnom svijetu - navedeno je.
Ujedno, za Merca je riječ i o tome da se afirmiše među Evropljanima i da tu preuzme istinsku lidersku ulogu. Na svojim prvim putovanjima – posebno onim u Kijev i Vašington – stekao je samopouzdanje.
Sada slijedi čitav niz važnih samita. Nakon samita G7, Merc će prisustvovati i samitu NATO u Hagu, a potom, već ovog mjeseca, i svom prvom samitu Evropske unije u Briselu.
<h2>Mogu li se očekivati dalekosežne odluke sa samita?</h2>
Šefovi država i vlada G7 nakon samita neće izdati sveobuhvatnu zajedničku završnu deklaraciju. Razlog: SAD pod Trampom drastično odstupaju od nekadašnje posvećenosti G7 u oblastima kao što su zaštita klime, razvojna pomoć i svjetska trgovina.
Na odluku da se ne izdaje završna deklaracija ulogu je možda odigralo i sećanje na poslednji samit G7 2018. u Kanadi. Tramp je tada spektakularno poremetio sastanak povukavši svoje odobrenje za završnu deklaraciju ubrzo nakon završetka samita.
Ove godine planirane su samo pojedinačne izjave na teme migracija, kritičnih sirovina, vještačke inteligencije, kvantne tehnologije, šumskih požara i stranog uticaja. Bilo šta više od toga – na primjer sporazum o povećanju pritiska na Rusiju zajedno sa novim sankcijama – bio bi veliki uspjeh.
<h2>Šta je grupa G7 – i kako je nastala?</h2>
Globalna ekonomska kriza 1975. godine dala je njemačkom kancelaru Helmutu Šmitu i francuskom predsjedniku Valeriju Žiskaru d’Estenu ideju o samitu najvećih industrijskih zemalja radi pronalaženja rješenja.
Na prvom sastanku u zamku Rambuje kod Pariza u novembru 1975. – pre skoro 50 godina – okupili su se šefovi država i vlada Francuske, Njemačke, SAD, Velike Britanije, Japana i Italije. Godinu dana kasnije, Kanada je upotpunila „Grupu sedam“ za narednih skoro tri decenije.
Rusija je stekla punopravno članstvo 2002. godine, ali je grupa kao G8 postojala samo do 2013. Zbog ruske aneksije Krima, propao je samit 2014. u Sočiju, u Rusiji, na Crnom moru. Od tada se grupa ponovo zove G7.
Ona je prvobitno obuhvatala sedam najvećih industrijskih zemalja svijeta. Danas to više nije slučaj: Italiju i Kanadu su iz prvih sedam potisnule Kina i Indija. Međutim, ekonomska snaga se više ne smatra najvažnijom vezom između država-članica.
Nakon isključenja Rusije, prije svega su zajedničke demokratske vrijednosti obezbijedile koheziju i razlog postojanja G7. Međutim, s inauguracijom američkog predsjednika Trampa, zajednički okvir vrijednosti počeo je da se ljulja.

Što se može očekivati od samita G7?

Velika Britanija šalje dodatne borbene avione na Bliski istok usred intenzivnih sukoba između Izraela i Irana, potvrdio je britanski premijer Kir Starmer.
Starmer je rekao da se avioni šalju "kao dio pripravnosti za podršku regionu“, ali nije precizirao hoće li britanske snage ičestvovati u odbrani Izraela. U regionu su već raspoređeni RAF-ovi avioni u sklopu operacije Shader.
Na putu prema summitu G7, koji sjutra počinje u Kanadi, Starmer je novinarima izjavio da je situacija „brzo promjenjiva“ i da se vode „intenzivni razgovori s saveznicima na svim nivoima“.
- Stalna poruka je: deeskalacija - rekao je britanski premijer.
Na pitanje o eventualnom angažmanu u odbrani Izraela, Starmer je odgovorio da je juče imao „dobar i konstruktivan razgovor s premijerom Netanjahuom“, u kojem je bilo riječi i o „sigurnosti i zaštiti Izraela, što je i za očekivati između dvojice saveznika“.
Ponovno je naglasio da Ujedinjeno Kraljevstvo ima „dugogodišnje zabrinutosti“ u vezi s iranskim nuklearnim programom te da priznaje pravo Izraela na samoobranu.
- Apsolutno je jasno da situaciju treba hitno deeskalirati - zaključio je Starmer.

Velika Britanija šalje dodatne borbene avione na Bliski istok

Tijela holivudskog reditelja Roberta Rajnera i njegove supruge Mišel pronađena su u stanu, saopštila je policija Los Anđelesa.
Oni su rekli da istražuju slučaj za koji se sumnja da je ubistvo. Prema izvoru iz policije koji je direktno upoznat sa istragom, član Rajnerove porodice došao je u kuću i zatekao tijela. Za sada nema zvaničnih informacija o uzroku smrti, navodi CNN.
Portparol porodice Rajner kasnije je potvrdio da su preminuli Mišel i Rob Reiner, navodeći da je riječ o „tragičnom gubitku“, te zamolio javnost za privatnost u trenucima dok porodica tuguje.
- Sa dubokom tugom objavljujemo tragičnu smrt Mišel i Roba Rajnera. Slomljenog srca suočavamo se sa ovim iznenadnim gubitkom i molimo za razumijevanje i privatnost tokom ovog izuzetno teškog perioda - navodi se u saopštenju.
Zamjenik načelnika Policije Los Anđelesa Alan Hamilton kazao je da u ovoj fazi istrage ne postoji osumnjičeni u vezi sa smrću Mišel i Roba Rajnera.&nbsp;
On je na konferenciji za novinare istakao da policija trenutno ne traga ni za jednom osobom, naglašavajući da je istraga još u ranoj fazi.&nbsp;
Policijski detektivi su, prema navodima izvora upoznatog sa slučajem, u nedjelju uveče razgovarali sa članom porodice povodom smrti. Hamilton je dodao da do sada niko nije pritvoren, niti je bilo ko ispitan u svojstvu osumnjičenog.&nbsp;
- Pokušaćemo da razgovaramo sa svakim članom porodice do kojeg možemo doći, kako bismo utvrdili sve činjenice u ovom slučaju - poručio je on.
Rob Rajner, poznat po filmovima „Princeza nevjesta“, „Kad je Hari sreo Sali“ i „Nekoliko dobrih ljudi“, imao je 78, a Mišel Singer Rajner 68 godina.

Holivudski reditelj Rober Rajner i njegova supruga pronađeni mrtvi: Policija sumnja na ubistvo

Odluka Francuske da najavi blokadu poglavlja 11 i 13 a zatim ih ipak odobri, može se razumjeti kao jedan od mogućih odgovora na akumulirani gubitak povjerenja, ocijenili su u ekonomskoj redakciji STEGA-e.
Nakon velike neizvijesnosti, Crna Gora će ipak zatvoriti ukupno pet pregovaračkih poglavlja sa Evropskom unijom, uključujući i poglavlja 11 i 13 – poljoprivredu i ribarstvo. 
Međutim, kako kažu u STEGA-i, činjenica da je saglasnost za zatvaranje poglavlja 11 i 13 došla nakon određenog zastoja, uz prethodno zadržavanje podrške od strane Francuske, ukazuje da se ne radi isključivo o tehničkom pitanju, već o širem političko-ekonomskom kontekstu u kojem se odvija proces proširenja.
STEGA podsjeća da je Francuska, uprkos snažnim unutrašnjim rezervama prema proširenju Evropske unije, godinama bila pouzdan i angažovan partner Crnoj Gori, upravo zbog percepcije da se radi o najozbiljnijem kandidatu u regionu. Ta podrška, napominju, nije bila simbolična.
- Francuska je bila jedan od rijetkih partnera koji su istovremeno nudili finansiranje, tehničku pomoć i političko pokroviteljstvo Crnoj Gori. Ugovor sa Francuskom razvojnom agencijom (AFD) u iznosu od 50 miliona eura predstavljao je policy loan, jasno vezan za reformske ciljeve u oblasti energetike, klimatskih politika, institucionalnog jačanja i usklađivanja sa evropskim standardima. Uz kredit su dolazili grantovi, tehnička i ekspertska pomoć, kao i podrška u pripremi velikih infrastrukturnih projekata - navedeno je u saopštenju.
Dodatno, podsjećaju da je potpisan i međudržavni sporazum o prioritetnim projektima u oblastima zdravstva, energetike, digitalizacije i saobraćaja. Time je, kažu u STEGA-i, Francuska uložila ne samo novac, već i reputaciju u crnogorski evropski put.
Paralelno s tim, podsjećaju da su, kroz aktivnosti Privredne komore Crne Gore i bilateralne kontakte, francuski investitori su iskazivali interesovanje za inovativne projekte – digitalne tehnologije, startap ekosistem, pametna energetska rješenja i zelene tehnologije. To je, smatraju u STEG-ai, bio signal da se Crna Gora posmatra kao potencijalni dugoročni partner, a ne samo kao prostor za kratkoročne infrastrukturne aranžmane. 
- Upravo zbog toga su kasniji potezi Vlade Crne Gore percipirani kao ozbiljan problem, jer su dolazili u trenutku kada je Francuska, uprkos sopstvenim unutrašnjim dilemama oko proširenja, već bila odlučila da Crnoj Gori pruži kredibilnu podršku - napominje se u saopštenju.
U STEGA-i ističu da se prvi ozbiljan signal narušavanja tog povjerenja pojavio u maju 2025. godine, kada je francuski ponuđač odustao od postupka koncesije za aerodrome, nakon izmjena pravila tokom samog procesa od strane tenderske komisije. 
- Razlozi nijesu bili komercijalne, već proceduralne. Obzirom da Aerodromi predstavljaju stratešku infrastrukturu, a koncesioni postupci test institucionalne stabilnosti i pravne sigurnosti, promjena pravila u toku procesa u međunarodnoj praksi se tumači kao jasan signal političke nepredvidivosti i moguće korupcije - naglašeno je u saopštenju.
Podsjećaju da u junu 2025. Crna Gora raspisuje javni poziv za aukcije za dodjelu prava na tržišnu premiju za solarne elektrane na neodređenim lokacijama, sa planiranim otvaranjem ponuda u novembru. Riječ je o tržišnom mehanizmu usklađenom sa pravilima EU i namijenjenom velikim međunarodnim developerima. 
- U tom kontekstu se očekivalo interesovanje francuskih kompanija sa iskustvom u obnovljivim izvorima energije koje već sprovide ili nameravaju da sprovode projekte u Crnoj Gori. Iako su ponude otvorene u novembru, do danas nema informacija o rezultatima iste - navedeno je u saopštenju.
U julu 2025. godine situacija, kako kažu, dobija širu, evropsku dimenziju. Potpisivanje sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima o saradnji u oblasti razvoja nekretnina, kojim se otvara prostor za realizaciju velikih projekata izvan standardnih procedura javnih nabavki, izazvalo je zabrinutost na nivou Evropske unije. 
- Privremeno zatvaranje poglavlja o javnim nabavkama predstavljalo je jasan signal da se dovode u pitanje osnovni principi jedinstvenog tržišta a to su transparentnost, konkurencija i jednak tretman ponuđača - dodaje se u saopštenju.
U oktobru 2025. održana je investiciona konferencija na Luštici, na kojoj su francuske kompanije aktivno učestvovale u panelima posvećenim energetici, obnovljivim izvorima energije, mrežnoj infrastrukturi i naprednim tehnologijama. Njihovo prisustvo, kažu u STEGA-i, pokazivalo je da interes i dalje postoji, ali i da se odluke donose uz povećani oprez. 
- Gotovo odmah nakon konferencije, Vlada Crne Gore potpisuje i Sporazum o saradnji sa UAE u oblasti energetike, kojim se uspostavlja strateško partnerstvo u razvoju obnovljivih izvora energije, moderne energetske infrastrukture i naprednih tehnologija - podsjeća se u saopštenju. 
STEGA konstatuje da je, u kombinaciji sa prethodnim sporazumom o nekretninama, ovaj potez dodatno učvrstio percepciju paralelnog investicionog okvira koji nije u potpunosti usklađen sa evropskim pravilima te da Vlada Cene Gore sjedi na nekoliko stolica.
U takvom ambijentu, ističu u STEGA-i, odluka Francuske iz decembra 2025. da najavi blokadu poglavlja 11 i 13 a zatim ih ipak odobri, može se razumjeti kao jedan od mogućih odgovora na akumulirani gubitak povjerenja. Navode da su izabrana poglavlja koja nijesu u samom jezgru vladavine prava, ali koja imaju dovoljnu političku težinu da pošalju jasnu poruku, bez izazivanja otvorene institucionalne krize.
Ovaj slučaj, kažu u STEGA-i, jasno pokazuje koliko su u procesu evropskih integracija ekonomija i politika međusobno povezane.
- Formalno tehničke odluke često nose političku poruku, dok ekonomski aranžmani imaju dugoročne političke posljedice. Za Crnu Goru, to predstavlja upozorenje, ali i priliku: da preispita sopstvene poteze, obnovi povjerenje partnera i shvati da se evropski put ne vodi improvizacijama, već dosljednošću - naglašeno je u saopštenju.
U STEGA-i poručuju da put ka Evropskoj uniji ne zavisi isključivo od ispunjavanja tehničkih kriterijuma, već od reputacije države kao pouzdanog i predvidivog partnera.
- Upravo na tom planu, krajem 2025. godine, Crna Gora je dobila ozbiljno i dobronamjerno upozorenje i to od partnera koji je, uprkos sopstvenim rezervama prema proširenju, do tada bio spreman da joj vjeruje - zaključeno je u saopštenju.

STEGA: Odluka Francuske da najavi blokadu poglavlja, a zatim ih odobri - odgovor na akumulirani gubitak povjerenja

U Crnoj Gori jutros se saobraća po suvim putevima saopšteno je iz Auto moto saveza (AMSCG).
Oni su upozorili vozače da voze pažljivije na putevima preko planinskih prevoja i duž klisura i usjeka
Iz AMSCG su podsjetili da je, od 15. novembra do 1. aprila, obavezna upotreba zimskih guma za sva vozila na putevima gdje je to naznačeno signalizacijom bez obzira na to da li postoje zimski uslovi.&nbsp;
Kada na ostalim djelovima i dionicama puta koji nijesu obuhvaćeni Naredbom postoje zimski uslovi (snijeg, led ili poledica) na vozilu moraju biti &nbsp;zimske gume na svim točkovima. Minimalna dubina šare na gazećoj površini guma je četiri milimetra.
Na regionalnom putu R-10 Đurđevića Tara – Mojkovac, u mjestu Sokolovina, saobraćaj je obustavljen za sva vozila zbog odronjavanja stijene u okviru sanacije kritične tačke.
Saobraćaj na regionalnom putu Pljevlja-Gradac-Šula, biće za sve vrste vozila obustavljen od deset do 15 sati zbog asfaltiranja.
Zbog rekonstrukcije regionalnog puta R-29 Bar - Kamenički most - Krute, saobraćaj će biti obustavljen od osam do 11 i od 13 do 16 sati.
Saobraćaj na putu Petnjica-Bioča zbog rekonstrukcije je promijenjen sa dvosmjernog na naizmjenični, a povremeno su moguće totalne obustave ne duže od 60 minuta.
Saobraćaj na tom putu, na dionici Bioča - Lješnjca, biće zbog radova obustavljen od osam do 12 sati i od 13 do 16 sati i 30 minuta.
Zbog rekonstrukcije magistralnog puta M-2 na lokalitetima Lepenac-Ribarevina, Ribarevina-Poda i Poda-Berane vozila saobraćaju naizmjenično, uz povremene obustave saobraćaja, najduže do 30 minuta.
Na magistralnom putu M-3 Plužine - Jasenovo polje, na dionici Zaborje – Jasenovo polje, saobraća se jednom trakom naizmjenično na mjestima radova, a saobraćaj je regulisan svjetlosnom saobraćajnom signalizacijom.
Saobraćaj u ulici Vojisavljevića u Podgorici obustavljen je zbog izgradnje bulevara i vozila će saobraćati alternativnim putevima.&nbsp;
Iz AMSCG su kazali da će biti promijenjen saobraćaj sa dvosmjernog na naizmjenični zbog rekonstrukcije prilaznih saobraćajnica mostu Đurđevića Tara.
Režim saobraćaja na putu M-6, na dionici Žabljak-Pljevlja, promijenjen je sa dvosmjernog na naizmjenični zbog rekonstrukcije mosta Đurđevića Tara.
Zbog redovnog održavanja na auto-putu Princeza Ksenija mjestimično je zatvorena po jedna saobraćajna traka u smjeru Veruša - Mateševo.
Na dionici puta između raskrsnice Petrovac-Virpazar (Podgorica) i raskrsnice Sutomore (Bar) - Petrovac vozila saobraćaju naizmjenično, zbog sanacije zaštitno odbojne ograde i čišćenja kanala u tunelima Sozina i Raš.
Saobraćaj na magistralnom putu M-1, na dionici Krtolska raskrsnica - Budva - Petrovac, promijenjen je sa dvosmjernog na jednosmjerni od osam do 17 sati zbog radova.

Oprezno na putevima preko planinskih prevoja i duž klisura i usjeka

Crna Gora ima šansu da do kraja naredne godine zatvori sva pregovaračka poglavlja sa Evropskom unijom, ali samo ako postoji jasna i dosljedna politička volja, od koje zavisi cjelokupan proces. Dok iz Ministarstva evropskih poslova poručuju da aktuelna Vlada ima kapacitet da taj cilj iznese, analitičari upozoravaju da se među samim nosiocima vlasti nalaze i ozbiljni kočničari evropskih integracija, koji ne djeluju u skladu sa evropskim vrijednostima. To su ključne poruke PROUDCAST-a Centra za građansko obrazovanje (CGO). O pregovorima sa EU, izazovima i obavezama na tom putu, ali i o spremnosti Crne Gore da na njih odgovori, Željka Zvicer, saradnica na programima CGO-a, razgovarala je sa Biljanom Papović, državnom sekretarkom u Ministarstvu evropskih poslova, i Nikoletom Đukanović, profesoricom na Univerzitetu Donja Gorica. Papović je mišljenja da posljednji izvještaj Evropske komisije realno oslikava napredak Crne Gore u procesu evropskih integracija.&nbsp; - Izazovi su u brojnim oblastima zaista složeni, ali spoj ocjena iz izvještaja i optimizma koji dolazi ne samo iz Crne Gore, već i iz Brisela, govori da je posao koji je pred nama ostvariv - kazala je Papović. Đukanović smatra da se preostala poglavlja mogu zatvoriti do kraja naredne godine, ali isključivo uz snažnu političku volju.&nbsp; - A upravo u toj političkoj volji vidim najviše prepreka. Naša politička scena je izuzetno kompleksna i opterećena različitim direktnim i indirektnim interesima i podinteresima, zbog čega je teško predvidjeti kako će se stvari dalje razvijati - navela je ona. Papović se osvrnula i na obaveze iz Reformske agende, kao i na podatak da je Crna Gora do sada povukla svega 38 odsto sredstava iz Plana rasta. Kašnjenja u ispunjavanju reformskih koraka, po njenoj ocjeni, proističu iz preopterećenosti administracije. No, da to nije uvijek slučaj pokazuje i primjer Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji je pripremljen, ali još nije usvojen na Vladi.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251215071248_3eb5d529ef70f37e61144b8e3dc766a9d39662c4a1ba3032653e5a37c423ed7c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251215071248_3eb5d529ef70f37e61144b8e3dc766a9d39662c4a1ba3032653e5a37c423ed7c" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Biljana Papović"> <figcaption>Biljana Papović(Photo: CGO)</figcaption> </figure>  - Pitanje političke volje je uvijek presudno. Postoje teme za koje u određenom trenutku ne postoji spremnost da budu stavljene na sto. Istovremeno, važno je da se određena pitanja otvaraju uz kvalitetnu javnu debatu, kako bi se izbjegli kontraefekti. I ta priprema društva za osjetljive teme je nešto što je potrebno - naglasila je ona. Đukanović, međutim, podsjeća da je taj zakon trebalo uputiti Skupštini još u decembru prošle godine.&nbsp; - Ako građani nijesu spremni za taj iskorak koji nije „veći“ od Zakona o istopolnom životnom partnerstvu, a govorimo o pravima i životima značajnog broja ljudi u Crnoj Gori, onda mi nijesmo spremni za te evropske vrijednosti, za ono što EU u stvari nudi, daje, garantuje, obezbijeđuje i ono što ona zaista jeste. Onda se s pravom postavlja pitanje kuda idemo i zašto uopšte težimo Evropskoj uniji ako te vrijednosti ne dijelimo - poručila je ona. Sagovornice su se osvrnule i na činjenicu da, čak i nakon zatvaranja svih poglavlja, Crna Gora mora dobiti saglasnost svih država članica EU. Papović smatra da fokus sada mora ostati na ispunjavanju domaćih obaveza. „Hajde da uradimo svoj domaći zadatak i da onda tu političku odluku država članica dočekamo pripremljeni. Proces je danas predvidiv zahvaljujući novoj metodologiji, a ono što će se dešavati nakon 2026. godine biće, prije svega, u nadležnosti država članica i političkim odlukama u tim zemljama“, istakla je ona. Komentarišući nezvanične ideje o ograničenom pravu glasa novih članica, Đukanović smatra da one odražavaju strah EU od država koje koketiraju sa Rusijom.&nbsp; - Balkan je specifično i nepredvidivo područje, opterećeno našim ratnim nasljeđima i animozitetima - etničkim, nacionalnim, religijskim itd. U tom smislu, sigurna sam da koliko je EU važno da region integriše, toliko joj je važno i da to nekako uradi pod velom &nbsp;demokratije i zaštite ljudskih prava, a ne animoziteta i nedobrosusjedskih odnosa - naglasila je ona. Dodala je da se ne može zanemariti ni uticaj Srbije kao ni povezanost određenih struktura u Crnoj Gori sa zvaničnim Beogradom. - Mislim da treba da budemo spremni na mnoge opstrukcije. Mislim i da samoj EU jesu problem te partije koje su na vlasti u Crnoj Gori, odnosno taj dio parlamentarne većine. Ali, isto kao što mi sagledavamo što nam je manje zlo, pa se odlučujemo za nešto što nam je rješenje, tako i EU pravi sličan izbor – jer DPS, zbog sistemske korupcije koju je izgradio, očigledno više nije mogao biti opcija. Tako se danas oblikuje svojevrsni hibridni, neprirodni kompromis koji je pitanje kako će biti održiv - ocijenila je Đukanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251215071248_4a26e3f8b1647256f69a0f55dcea071922a9c23904e8200268036bd9a5e8aac8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251215071248_4a26e3f8b1647256f69a0f55dcea071922a9c23904e8200268036bd9a5e8aac8" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Nikoleta Đukanović"> <figcaption>Nikoleta Đukanović(Photo: CGO)</figcaption> </figure>  Papović, s druge strane, smatra da se pitanje uslovnog prava glasa ne odnosi na Crnu Goru.&nbsp; - Oprez zbog ruskog uticaja je logičan u kontekstu rata u Evropi, jer imamo rat na evropskom kontinentu koji je uzrokovan ruskom agresijom. Ali, Crna Gora nema dilemu kada je riječ o našem spoljnopolitičkom opredjeljenju. Naša stopostotna usklađenost sa zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom EU to jasno pokazuje - poručila je Papović. Govoreći o odgovoru države prema revizionističkim tendecijama koje opterećuju i proces integracija, Papović je stava da tu treba imati dodatni oprez.&nbsp; - Naš zadatak je da izgradimo tu otpornost i da negdje ostanemo zaista stabilno na ispunjavanju naših zadataka. Evropska komisija prepoznaje sve te stvari. Ono što je normalno u svim društvima je da ne postoji jedna ideologija i da će postojati i određeni ljudi kojima će biti u interesu da to upotrijebe. Pitanje je obima i mogućnosti da se tome suprostavimo - navela je Papović. No, Đukanović upozorava da se ne može govoriti o otpornosti, jer reviziju istorijskih činjenica sprovode pojedini akteri vlasti.&nbsp; - Ko da napravi otpornost ako imate određene medije, institucije i partije koji, u stvari, predstavljaju kanale tog uticaja. Mislim da je jako teško govoriti uopšte o toj otpornosti, ali sam sigurna da Crna Gora ima dosta progresivnog tkiva da tome oponira - zaključila je Đukanović. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F2SV6VxP9j9Y&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Ovaj PROUDCAST realizovan je u okviru projekta „EU kompas za mlade“, koji CGO sprovodi uz podršku Ministarstva evropskih poslova.

Uz političku volju, do kraja 2026. moguće zatvaranje svih pregovaračkih poglavlja

Savremeni međunarodni poredak ulazi u fazu dubokog i dugoročnog preslaganja, obilježenu slabljenjem dosadašnjeg liberalnog međunarodnog poretka, rastućim rivalstvom velikih sila i sve izraženijom fragmentacijom političkih i bezbjednosnih struktura Zapada. Sjedinjene Američke Države sve otvorenije redefinišu svoje globalne prioritete, pomjerajući fokus sa normativnog upravljanja međunarodnim odnosima ka zaštiti sopstvenih strateških interesa. U tom procesu, Evropa se sve češće posmatra kroz prizmu pojedinačnih država, a ne kao jedinstven politički i bezbjednosni projekat, što dodatno narušava unutrašnje jedinstvo Evropske unije i produbljuje razlike među njenim ključnim akterima.
<h3>Evropska unija u potrazi za bezbjednosnim i geopolitičkim identitetom</h3>
Dok se Sjedinjene Američke Države, prema novoj Strategiji nacionalne bezbjednosti, sve više oslanjaju na neposredne nacionalne interese i selektivno angažovanje, Evropska unija i dalje traga za koherentnim bezbjednosnim i geopolitičkim identitetom, bez jedinstvenog odgovora na rat u Evropi, migracione pritiske, energetsku bezbjednost, privrednu otpornost i zajedničku odbranu. Istovremeno, Rusija i Kina, različitim sredstvima i intenzitetom, nastoje da se strateški pozicioniraju u promijenjenom globalnom okruženju, dok regionalne sile koriste nastalu fragmentaciju kako bi proširile sopstveni uticaj. U takvom geopolitičkom vrtlogu nastaje strateški vakuum, a iskustvo pokazuje da takvi vakuumi nikada ne ostaju prazni.
<h3>Balkan ostaje zona kontrolisane nestabilnosti</h3>
U tim okolnostima, Balkan ostaje definisan kao zona hronične, ali kontrolisane nestabilnosti. Zapad sve rjeđe poseže za dubinskim političkim intervencijama, a sve više se oslanja na hoc upravljanje krizama i sprečavanje njihove eskalacije. Za Crnu Goru to znači da bezbjednost više ne može biti posmatrana kroz prizmu spoljnog tutorstva, već kao rezultat sopstvene institucionalne otpornosti, strateške dosljednosti i međunarodnog kredibiliteta, uz jasnu svijest o vlastitoj poziciji u regionalnom i širem geopolitičkom okruženju.
I pored unutrašnjih slabosti i brojnih izazova, Evropska unija ostaje ključni politički i razvojni okvir dugoročne stabilnosti Crne Gore. Njena vrijednost ne ogleda se samo u ekonomskim i regulatornim standardima, već u sposobnosti da obezbijedi strateško sidrenje, predvidivost i institucionalnu konsolidaciju države u složenom bezbjednosnom okruženju Zapadnog Balkana. U tom smislu, evropska dimenzija crnogorske politike neodvojiva je od pitanja nacionalne bezbjednosti.
<h3>NATO garancija bezbjednosti Crne Gore</h3>
Istovremeno, NATO ostaje temeljna i nezamjenjiva garancija bezbjednosti Crne Gore. Međutim, priroda savremenih bezbjednosnih prijetnji se suštinski mijenja. Klasični vojni rizici sve više ustupaju mjesto složenim hibridnim izazovima, uključujući sajber napade, informacione i psihološke operacije, ekonomske pritiske i instrumentalizaciju identitetskih i društvenih podjela. Posebnu dimenziju ovih izazova predstavljaju klimatske promjene, čije je posljedice Crna Gora već dobrano osjetila. Ekstremne snježne padavine, katastrofalne poplave i razorni požare više puta su paralisali funkcionisanje države i nanijeli značajnu štetu.
Dodatni izvor ranjivosti predstavlja unutrašnja politička i društvena polarizacija, naročito kada se identitetska i vjerska pitanja instrumentalizuju u svrhu kratkoročnih političkih ciljeva. U uslovima oslabljenih institucija, takve podjele lako prerastaju iz političkog u direktno bezbjednosno pitanje. One potkopavaju društvenu koheziju, narušavaju povjerenje u institucije i otvaraju prostor za maligni spoljašnji uticaj. Produžena polarizacija ne samo da smanjuje kapacitet države za strateško djelovanje, već i usporava evropsku integraciju, posebno u kontekstu smanjene pažnje Sjedinjenih Američkih Država i ključnih država članica Evropske unije prema Zapadnom Balkanu.
Stabilnost Crne Gore neposredno je povezana sa institucionalnom stabilnošću njenog okruženja, prije svega Bosne i Hercegovine i Kosova. Svako slabljenje državnih kapaciteta u tim sredinama nosi potencijal prelivanja rizika kroz bezbjednosne, migracione i kriminalne tokove. Zbog toga je za Crnu Goru od suštinske važnosti da vodi proaktivnu regionalnu politiku, zasnovanu na saradnji, ali i na jasnom strateškom pozicioniranju unutar evroatlantskog bezbjednosnog prostora.
<h3>Maligni strani uticaji izazov za obavještajno-bezbjednosni sistem</h3>
Jedan od najozbiljnijih unutrašnjih izazova ostaje ranjivost obavještajno-bezbjednosnog sistema. Iskustva iz prethodnog perioda ukazuju na ograničene kapacitete za rano prepoznavanje i prevenciju bezbjednosnih rizika, uključujući maligni strani uticaj i djelovanje stranih obavještajnih struktura. Riječ je o sistemskom izazovu koji zahtijeva jačanje kontraobavještajne komponente, depolitizaciju sektora, unapređenje analitičkih i procjenjivačkih sposobnosti, kao i izgradnju efikasnih mehanizama ranog upozoravanja.
U kontekstu evropskih integracija i regionalne dinamike, bezbjednost i kontrola granica dobijaju dodatni strateški značaj. Efikasno upravljanje granicama podrazumijeva dugoročno planiranje ljudskih resursa, kontinuiranu obuku, tehničko opremanje i snažnu međusektorsku koordinaciju. Ova oblast predstavlja jedan od ključnih testova institucionalne zrelosti i bezbjednosne pouzdanosti države.
<h3>Odliv stanovništca utiče na dugoročnu stabilnost</h3>
Pored klasičnih bezbjednosnih pitanja, demografski trendovi i ekonomska bezbjednost sve snažnije utiču na dugoročnu stabilnost Crne Gore. Odliv stanovništva, starenje populacije i strukturne ekonomske ranjivosti direktno utiču na održivost institucija, kapacitete sistema bezbjednosti i ukupnu otpornost društva, te se moraju tretirati kao integralni dio bezbjednosnog planiranja.
U takvom međunarodnom i regionalnom okruženju, diplomatija dobija proširenu i suštinsku bezbjednosnu dimenziju. Njena uloga prevazilazi tradicionalnu diplomatsku reprezentaciju i obuhvata aktivno upravljanje reputacijom države, pravovremeno signaliziranje bezbjednosnih rizika partnerima i očuvanje međunarodnog povjerenja. Nedovoljno koordinisana ili reaktivna diplomatija u ovim okolnostima može postati dodatni izvor ranjivosti.
Zaključno, kako se smanjuje intenzitet spoljnog političkog i bezbjednosnog pokroviteljstva, raste značaj unutrašnje institucionalne snage Crne Gore. Evropska orijentacija, članstvo u NATO-u, otpornost obavještajno-bezbjednosnog sistema, efikasno upravljanje granicama, regionalna stabilnost, demografska i ekonomska održivost, snažna društvena kohezija i aktivna diplomatija moraju se posmatrati kao međusobno povezani elementi jedinstvenog bezbjednosnog okvira. Puna integracija sistema nacionalne bezbjednosti, uz jasno definisane nadležnosti, procedure odlučivanja i upravljanja krizama, predstavlja imperativ institucionalne efikasnosti i dugoročne otpornosti države.
Vrijeme je za strateško otrežnjenje – jer niko neće rješavati naše probleme.

Crna Gora u novom geopolitičkom vrtlogu

Predśednik Srbije Aleksandar Vučić predložio je Evropskoj komisiji genijalnu ideju - da EU primi u članstvo istovremeno sve zemlje Zapadnog Balkana. Drugim riječima, da nijedna zemlja Zapadnog Balkana nikada ne uđe u EU. Ako je neka zemlja predvodnik u kršenju ljudskih prava, suspenziji svih demokratskih principa, uzurpaciji sudstva i svih institucija od strane jednog čovjeka i klike oko njega, posebno institucija sile, predvodnik u suspenziji Ustava i zakona, kontroli medija, zloupotrebi međudržavnih ugovora i lex specialisa u korupcione svrhe, enormnog bogaćenja lojalista vođi, predśedniku Vučiću iz vrha vlasti, upotrebi paramilitarnih, mafijaških grupa, uglavnom kontroverzne prošlosti, u sprovođenju terora nad građanima i falsifikovanju izbornih procesa ... onda je to Srbija. I ne samo to, očigledno je da ne postoje ni naznake da će se nešto promijeniti u dogledno vrijeme, s obzirom na to da u Srbiji nije u pitanju ulog gubitak vlasti, već gubitak slobode. Srbija je do sada otvorila 16 od 34 poglavlja i zatvorila samo dva, nauku i obrazovanje u godinama 2016/17, bez nade da će u skorije vrijeme otvoriti bilo koje poglavlje, a pogotovu da će neko zatvoriti. Posebno najvažnija poglavlja, kao što su - „Poravosuđe i osnovna prava“, „Pravda, sloboda i bezbjednost“, „Javne nabavke“, „Bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika“, „Živoitna sredina“, „Spoljna politika“, „Finansijska kontrola“, mada ni sa ostalima ne stoji baš najbolje. Srbija se trenutno nalazi u vanrednom stanju, veliki broj građana nezadovoljstvo manifestuje uličnim protestima i zahtjevom za vanrednim izborima, jer je sve više vidljivije da aktuelna vlast Aleksandra Vučića ne uživa većinsko povjerenje građana Srbije. Vlast se uglavnom brani silom policije i paramilitarnih, maskiranih huligana, koji, pod zaštitom policije neometano vrše nasilje nad građanima, novinarima i poslanicima opozicije.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_d42e91bf91d013e9d87a250cdb1c7e70e3d25084b4898066f21c6fd57d21183b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251214081216_d42e91bf91d013e9d87a250cdb1c7e70e3d25084b4898066f21c6fd57d21183b" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="vučić"> <figcaption>VLAST BRANI SILOM POLICIJE I MASKIRANIH, PARAMILITARNIH HULIGANA: Aleksandar Vučić</figcaption> </figure>  &nbsp;PRIJETI BANKROT Jasno je da vlast Aleksandra Vučića nije opredijeljena za pristupanje EU, njoj odgovara samo status kandidata, jer joj to omogućava povlašćen odnos u trgovini sa EU, s obzirom na to da je srpska ekonomija veoma zavisna od trgovačkih veza sa EU, a i veliki broj investicija dolazi iz zemalja EU, koji su investirali u Srbiju upravo zato da bi mogli prodavati svoje proizvode na tržištu EU. Gubitak statusa kandidata za Srbiju bi značilo ekonomsku katastrofu. Politika Aleksandra Vučića sa međudržavnim, koruptivnim ugovorima sa Kinom i UAE, bliski odnosi sa Moskvom i neiskreni pregovori sa EU kao da sve više gubi manevarski prostor i od Srbije se sve više zahtijeva da se odredi u spoljnoj politici i prestane sa śeđenjem na više stolica. U potonje vrijeme Srbija pokušava iskoristiti vladavinu Donalda Trampa u Americi, ne bi li se dodvorila ovoj zemlji, ali se čini da ta politika nema mnogo uspjeha, bez obzira na poltronisanje Srbije njenom predsjedniku i njegovoj bližoj rodbini. Zahvaljujući politici Aleksandra Vučića i stalnoj medijskoj torturi, popularnost EU u Srbiji je prilično ispod 50%, što je čini vrlo nepouzdanim partnerom u budućim pregovorima o integraciji, bez obzira na to ko će činiti vlast.&nbsp; Simptomatično je da na studentskim protestima, čija se lista smatra respektabilnim protivnikom Vučićevoj listi, zastava EU nije poželjna, za razliku od ruskih crkvenih zastava, kandila, popova i ljubljenja popovskih ruku. Kao da Srbija luta u svojoj spoljnoj politici bez obzira ko će činiti vlast. Hazardske igre samog Aleksandra Vučića oko sankcija od strane Amerike NIS-u i rafineriji u Pančevu, čiji je većinski vlasnik ruski Gasprom, odluka o čekanju 50 dana na rasplet hoće li Rusi promijeniti stav o prodaji svog djela firmi prihvatljivoj Americi, te mogućnost uvođenja sekundarnih sankcija Srbiji, ne izaziva veliku reakciju kod građana. Kao da je ljubav prema Rusiji i želja da joj se ne zamjeri jača od katastrofalnih posljedica koje mogu pogoditi Srbiju ukoliko se blokira platni promet Narodne banke Srbije i banaka koje i dalje posluju sa NIS-om. Blokada platnog prometa Narodne banke Srbije značilo bi da Srbija ne može povlačiti sredstva iz inostranstva niti izvršavati svoje obaveze prema ino partnerima. Drugim riječima, prijeti joj i bankrot u platnim odnosima sa inostranstvom. &nbsp;SIMULACIJA REFORMI Na nivou vodvilja je prepiska premijera Crne Gore Milojka Spajića i predśednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojem Vučić svoju nakaradnu politiku pokušava zamijeniti pričom o crkavanju komšijske krave. Umjesto da shvati da on ubija tu kravu, Vučić pokušava pričom o ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana istovremeno u EU, pretvoriti u zlonamjeru prema Srbiji drugih kandidata koji imaju ogromnu naklonost EU za prijem. To da li i te zemlje zaslužuju tu privilegiju veliko je pitanje.&nbsp; Ogromna naklonost zemalja EU i želja da realizuju namjeru da prime bar jednu zemlju, bez obzira na to da li se ta zemlja istinski reformiše ili samo simulira, čitav proces pristupanja Crne Gore i ispunjavanje zadatih uslova svelo je na puku formu. Borba protiv korupcije se mjeri brojem uhapšenih, a da se ne ulazi u suštinu da li za to postoje osnovi, ili se radi o pukom revanšizmu i tužilačko–sudskoj farsi. Da li se iko iz EU zainteresovao za tužilačko–sudsku farsu oko procesa protiv Milivoja Katnića, bivšeg glavnog specijalnog tužioca, njegovog zamjenika Saše Čađenovića i nekadašnjeg pomoćnika direktora policije za borbu protiv organizovanog kriminala Zorana Lazovića? Da li su iz EU uopšte svjesni da će svi koji učestvuju u tom progonu jednog dana krivično odgovarati, umjesto što ih tapšu po ramenima i dijele im nagrade?&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_7c3b08fc0ff06ce23904fa0900805adbecafb2f4fea9c638f92f2b41c62f8798.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251214081216_7c3b08fc0ff06ce23904fa0900805adbecafb2f4fea9c638f92f2b41c62f8798" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="spajić"> <figcaption>NAKLONOST EU PREMA CRNOJ GORI: Milojko Spajić u Briselu (Foto: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  Imaju li u EU svijest da su najprivrženiji članstvu u EU i evropskim vrijednostima u Crnoj Gori upravo u opoziciji, a da vlast čini većina koja je proruska, koja je neiskrena u EU integracijama, da ona donosi formalno tražene zakone bez namjere da ih primjenjuju, da je glavna karakteristika većine u vlasti samovolja i autokratija, nepoštovanje zakona, procedura i demokratrskih principa? Onog momenta kada su čelnici EU i zemalja koje ih čine primili Andriju Manddića u zvaničnu pośetu, oni su abolirali Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, jer je Mandić autentični predstavnik te politike. Slike kapele Karađorđevića koje im poklanja uvreda su za svakog građanina lojalnog Crnoj Gori, demokratu, patriotu, antifašistu i prihvatanje je politike velikosrpstva koja je odgovorna za hiljade mrtvih i zatvorenih Crnogoraca nakon 1918. godine od strane srpske vojske, odgovorna za saradnju sa fašističkim okupatorom u Drugom svjetskom ratu i stotine hiljada mrtvih, desetine hiljada osakaćenih, milione raseljenih i desetine hiljada silovanih u ratovima devedesetih godina prošlog stoljeća.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251214081216_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d" data-rendition-name="original" width="1320" height="733" loading="lazy" alt="slika"> <figcaption>ISTORIJSKI REVIZIONIZAM: Andrija Mandić poklonio sliku „Njegoševe kapele“ predsjedniku Donjeg doma parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva Lindziju Hojlu </figcaption> </figure>  &nbsp;REVIZIONISTIČKA AGENDA U Crnoj Gori se proganjaju građanski aktivisti koji s pravom protestuju zbog urušavanja svih institucija, protiv urušavanja najvažnijih crnogorskih nagrada koje se uručuju za nepostojeće knjige čovjeku koji je notorni neprijatelj nezavisne Crne Gore, dok policija izigrava eskort profašističkim, paramilitarnim nacistima koji ulicama Podgorice šire mržnju prema drugim narodima. Dok god jedna sekta drži bezbjednosni sektor u svojim partijskim rukama Crna Gora ne može biti demokratska, niti dio bezbjednosti demokratskog svijeta., Bezbjednosne službe drže đeca Slobodana Miloševića i učenici Aleksandra Vulina, te je teško od njih očekivati poštovanje zakona i spoljnopolitičkog opredjeljenja, a tek je nemoguće očekivati demokratsku i pristojnu komunikaciju. Samo im fali inteligencija Jelene Nedović, jer bi se svojim biserima dobro uklopila među crkvene Kmere iz Demokrata. Dobro je da je preživjela vladavinu DPS-a, jer te golgote koje je ona prošla u jednim patikama, dok je svirala dvije hramonike, to je teror koji je teško bilo izdržati.&nbsp; Takođe, najnovija revizionistička agenda u istoriografiji najčešće je svojevrsni bastardni produkt reakcionarnih i klerofašističkih ideja, duboko ukorijenjenih u svjesnim i namjenskim istorijskim obmanama. Istorijski revizionizam je u krugovima Crkve Srbije i srpskog naroda jedan od ključnih mehanizama kojim se želi izgraditi novo kolektivno śećanje, kao temelj još intenzivnijeg velikosrpskog nacionalizma i klerofašizma i pretvaranja Crne Gore u duhovnu i istorijsku koloniju Srbije. Aleks Devin, engleski publicista i prijatelj Crne Gore, piše 1919. godine: „...što se tiče Crne Gore, njena slavna istorija i prošlost neće nikad biti ugašene ni jednim diplomatom, ma ko on bio, niti nasiljem. Istorija se piše polako ali sigurno, a crnogorska, za vrijeme velikog rata, nije ništa drugo nego jedan niz besprimjernih nepravdi. Ali će pravda pobijediti, a čelični i duhom veliki crnogorski narod, podići će glavu, sam odlučiti o svojoj sudbini i uskrsnuti iz mučeništva u kome je sad“. Nemam što dodati riječima Aleksandra Devina, sem da to neće biti ništa novo u istoriji Crne Gore. Tvrd je orah voćka čudnovata! No to se neće desiti samo od sebe. Svi crnogorski patrioti moraju dići glas protiv srbizacije Crne Gore od današnje vlasti, progona svih crnogorskih kulturnih i naučnih institucija, revizije bliže i dalje prošlosti, fašizacije Crne Gore... Vlast koja vodi dijalog isključivo unutar sebe, koja je obesmislila i uništila sve oblike nezavisne kontrole, koja je uništila institucije, podjelu vlasti, parlamentarnu kontrolu i parlamentarni život, zarobila medije, koja je uvela brutalnu partitokratiju u sve pore društvenog i političkog života, koja novčano stimuliše anticrnogorske institucije, a proganja crnogorske, sprovodi nasilje prema građanskom otporu i koja umjesto pluralizma podstiče agresiju prema neistomišljenicima, nije ništa drugo do totalitarna vlast. Možda EU ima oportune razloge da žmuri na to, mi na to nemamo pravo!

Patriote moraju zajedno protiv pretvaranja Crne Gore u duhovnu i istorijsku koloniju Srbije

Juče smo imali priliku da u dnevnim novinama Vijesti pročitamo detalje sa saslušanja Ranka Ubovića koje je održano u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT). Novinarkama ovog medija Jeleni Jovanović i Biljani Nikolić je neko iz Specijalnog državnog tužilaštva dao zapisnik sa saslušanja Ubovića, sa određenim ciljem.
To je saopštio predsjednik Crogorske kulturne mreže (CKM) Aleksandar Damjanović i dodao da su, između ostalog, novinarke Vijesti u tekstu fokus stavile na sina Ranka Ubovića zbog kupovine kompanije Bemax čija prodaja, kako navodi, državi nikakvu štetu nije nanijela.
- Lično me ne čudi što novinarke Jovanović i Nikolić ne poštuju starocrnogorski postulat da se čovjeku bez obzira o čemu se radilo nikad ne napada porodica. Na pitanje ko je dao zapisnik o saslušanju građanima koji mu plaćaju obezbjeđenje, gorivo, telefon, putovanja i mjesecnu zaradu koja iznosi više hiljada eura odgovor treba da da specijalni državni tužilac Vladimir Novović - rekao je Damjanović.
Gospodin Novović kao prvi čovjek SDT-a ima obavezu da, kako je kazao, zaštiti privatnost svakog građanina koji dode na saslušanje bez obzira koje vjere, nacije boje kože i političkog uvjerenja bio.
- Tužilac Vladimir Novović bi trebalo da zna da građane koji plaćaju njegov rad vise zanima šta se dešava sa krivičnim prijavama koje su podnijete protiv premijera Milojka Spajića, za kojeg se sumnja da je oštetio državni budžet nego li kako je sin Ranka Ubovića kupio Bemax. Da ne budem od crnogorske javnosti pogrešno shvaćen, nije mi cilj da stanem u zaštitu Ranka Ubovića, jer je on pokazao da sebe i te kako može odbraniti od pokušaja SDT da ga neosnovano drži u pritvoru, već želim da ukažem da curenje informacija iz SDT-a urušava ugled Crne Gore i nanosi štetu pravdi - naveo je Damjanović.
U svakoj ozbiljnoj zemlji za ovakav tekst novinarke Jovanović i Nikolić bi, dodaje se, bile privedene na saslušanje radi nanošenja štete tužilaštvu i državi.
- Bez obzira radilo se o Ranku Uboviću ili nekom drugom građaninu ovaj gest SDT-a je neprimjeren i zaslužuje osudu javnosti. Javno pitam gospodina Vladimira Novića kako očekuje da građanin moze imati povjerenje u rad SDT-a, kada informacije sa saslušanja izalaze u medijima? Važno je da tužilac Novović zna da se u svijetu kompanije koje zapošljavaju hiljadu ljudi kao Bemax poštuju i ako kojim slučaju budu predmet nekog izviđaja o njihovom ugledu dok se ne proglase krivim se vidi dobro računa - navodi se u saopštenju.
Dio beneficija u kojima uživa po funkciji Vladimir Novović se, dodaje se, između ostalih finasira od poreza koji u crnogorski budžet uplaćuje Bemax.
- Finalno, slučajno ili ne SDT plasira u javnost priču u kojoj se spominje Bemax neposredno pred početak otvaranja ponuda za nastavak izgradnje auto puta - stoji u saopštenju Damjanovića.

Damjanović: Novović da objasni kako su ''Vijesti'' dobile informacije sa saslušanja Ubovića

Na sastanku opštinskog tima za vanredne situacije pored Darija Vraneša predsjednika opstinskog tima za vanredne situacije sastanku su prisustvovali i njegov zamjenik Bogdan Bojović rukovodilac službe zaštite i spašavanja opštine Pljevlja, Dana Krezović rukovodilac opštinske službe za zaštitu životne sredine,lekari iz zdravstvenih ustanova iz Pljevalja, predstavnik EPCG, kao i predstavnik meteorolške službe u Pljevljima.
U svom obraćanju Vraneš je izjavio da se opšinski tim za vanredne situacije sastao po hitnom postupku zbog sinoćnih alarmantnih prekoračenja sumpor dioksida u vazduhu u gradu od kojih su najveća iznosila 805 mikrograma po metru kubnom.utros u 9 časova predsjednik Vraneš je razgovarao sa direktoromAgencije za zaštitu životne sredine Milanom Gazdićem koji je tvrdio da je situacija izuzetno ozbiljna i da je osnovni uzrok zagađenja rad te Pljevlja, jer se juče u toku dana i tokom noći magla visoko podigla iznad dimnjaka termoelektrane, a TE P ljevlja počela rad bez osumporavanja i da je to osnovni uzrok drastričnog zagađenja.
Vraneš poziva EPCG da prestane da prestane sa eksperimentima nad građanima opštine Pljevlja, jer je u Pljevljima situacija neizdrživa, jer se ovde ljudi guše, kao i stotine djece U svakom slučaju tražimo da se struka izjasni i da se sve radi po zakonu. Ako se utvrdi da jedan dio zagađenja tražimo da se ukine potpuno plaćanje struje u zimske mjesece za građane Pljevalja.Uz to mjerna stanica u Gagovića imanju je servisirana upravo ovih dana tako da ovih dana nije ni mjerila podatke za PM čestice.
Dana Krezović rukovodilac službe za zaštitu životne sredine opštine Pljevlja tvrdi da odavno radi na ovom poslu i da nikad nije bila ovakva situacija što se tiče praga prekoračenja sumpor dioksida.Radi se o alarmantnom stanju, posebno što će i narednih dana meteoroška situacija biti slična. S obzirom da smo vidjeli da je termoelektrana na neki način najveći krivac, jer je dimnjak termoelektrane u magli i da je izuzetno visok invezioni sloj magle,Krezović je uputila apel EPCG da termoelektrana zastane sa radom dok je ovakva situacija u Pljevljima, jer postoji mogućnost smrtnih slučajeva kod velikog rasta štetnih koncentracija za zdravlje ljudi.
Operativni tim opštine Pljevlja na čelu sa predsjednikom će svakako predložiti mjere u skladu sa kratkoročnim akcionim planom za sumpor dioksid za Pljevlja sa obavještenjem stanovništvu kako da se ponaša u ovakvoj situaciji.
Dr Biljana Čarkilović načelnica Higijensko-epidemiološke službe Doma zdravlja Pljevlja apeluje na građane Pljevalja, posebno oni iz osjetljivih grupa da prilikom velikog zagađenja vasduha ne bi trebali da borave na otvorenom prostoru.Školska djeca i u prijepodnevnim i poslepodnevnim smjenama su takođe izložena udisanju izuzetno visokih štetnih materija iz vazduha,pa bi moguće bilo neophodno dok trajeva ovakva situacija prekinuti nastavu. Trebalo bi razmotriti mogućnost da se svim grupama u vrtiću i svakom odjelenju u školama donira makar po jedan aparat za prečišćavanje vazduha, a to važi i za sve fiskulturne sale u kojima treba postaviti više prečišćivača vazduha,zavisno od kvadrature objekta.
Dr Maja Terzić, pedijatar iz Dječijeg odjelenja opšte bolnice Pljevlja tvrdi da je stanje u dječijem odjelenju opšte bolnice kritično. Odjelenje je popunjeno, čak ima djece iz Pljevalja koja su poslata za Podgoricu i nalaze se na intezivnoj njezi, a od sve primljenje djece polovina njih su na kiseoniku zbog respirotornih problema.Radi se o danonoćnoj borbi.
Prestavnik EPCG je izjavio da TE Pljevlja radi sa smanjenim kapacitetom, ali je potvrdio da pogon za osumporavanje još nije u funkciji iako je planiran u okviru ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja.
Predstavnik meteoroške službe makar za par narednih dana nije imao ohrabrujućih podataka u vezi promjene vremenskih prilika što pogoduje temperaturnim inverzijama.
U toku rada opštinskog tima za Vanredne situacije putem telefona prisutni su mogli čuti i mišljenje Gordane Đukanović, rukovodioca u službi Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore koja je veoma objektivno u skladu sa strukom govorila o razlozima ovako alarmantne ekološke i zdravstvene situacije u Pljevljima.

Tag: bliski-istok