Arbitraža u građevinskim sporovima omogućava njihovo brže rješavanje, izbor stručnih arbitara, kao i niže troškove, saopštila je partner u zagrebačkoj advokatskoj kancelariji Hanžeković &amp; Partneri, Jasminka Čorda Truhar. 
Čorda Truhar je agenciji Mina-business kazala da je u građevinskih sporovima, zbog njihove složenosti i multidisciplinarnosti, potrebno znanje prava, ali i tehničkog područja. 
„Arbitraža je prikladna iz razloga što strane svojim izborom mogu uticati na sastav arbitražnog suda i imenovati stručnjake iz područja građevinskih sporova. U arbitražnoj praksi već su se profilisali arbitri sa specifičnim znanjima i iskustvom u rješavanju složenih građevinskih sporova“, rekla je Čorda Truhar. 
Prema njenim riječima, u arbitraži stranke imenuju zajedničkog vještaka, ili svaka svoga, i veća je garancija da će biti imenovani stručnjaci s potrebnim znanjem u vezi sa predmetom spora. 
„Arbitražno rješavanje sporova je brže, a kod potraživanja velike vrijednosti, brže rješavanje sporova znači i manje zatezne kamate, koje u nekim slučajevima mogu daleko nadmaštiti troškove arbitraže“, poručila je Čorda Truhar. 
Sa druge strane, kako je objasnila, sudska zaštita biće potrebna kada je važna brza izvršnost odluka – kao što su, na primjer, privremene mjere. Sudska zaštita osigurana je i u slučaju postojanja razloga za poništenje arbitražne odluke. 
Čorda Truhar koja je i predsjednica Komisije za arbitražu i ARS u Hrvatskoj i članica Međunarodnog arbitražnog suda pri Međunarodnoj trgovačkoj komori (ICC) za Hrvatsku, biće jedna od govornica na događaju III Crnogorski arbitražni dan, koji u četvrtak u Podgorici organizuje Privredna komora (PKCG) na temu Arbitraža u građevinarstvu. 
Čorda Truhar je saopštila da su građevinski projekti, posebno kada je riječ o infrastrukturnim, vrlo složeni, uključuju veliki broj učesnika, traju dugo i praćeni su velikim brojem različitih rizika - od geoloških i administrativnih, pa do poremećaja tržišta. 
„Za vrijeme realizacije jednog građevinskog projekta nastaće brojni sporovi. Neke od njih će ugovorne strane riješiti, ali je vrlo vjerovatno da će mnogi pravno-tehnički kompleksni sporovi veće vrijednosti ostati neriješeni. Treba napomenuti da investitori u javnom vlasništvu ne pokazuju spremnost da sporove velike vrijednosti riješavaju nagodbama, u čemu bi im sigurno bio potreban podsticaj i podrška vlasnika“, navela je Čorda Truhar. 
Time se, kako je kazala, može objasniti značajan udio građevinskih arbitraža u ukupnom broju predmeta. 
„Na primjer, u arbitražnim postupcima koji se sprovode po pravilima ICC-ja, učešće arbitražnih sporova je najveće u posljednjih osam godina, pri čemu je učešće građevinskih sporova negdje između 25 i 30 odsto“, dodala je Čorda Truhar. 
Na pitanje kako ocjenjuje aktuelni stepen usklađenosti zakonodavstava na Zapadnom Balkanu sa FIDIC standardima i EU pravom u infrastrukturnim projektima, Čorda Truhar je odgovorila da su Opšti uslovi FIDIC-a u najvećoj mogućoj mjeri usklađeni s pravnom regulacijom trgovačkog ugovornog prava u regiji i gotovo da nema odredbe koja bi s navedenim zakonskim rješenjima bila u suprotnosti. 
„Čula sam za neka tumačenje u praksi prema kojima FIDIC Opšti uslovi nijesu usklađeni s našim zakonima, ali smatram da su takva tumačenja posljedica nedovoljnog poznavanja ili pogrešnog tumačenja FIDIC Opštih uslova ugovora“, rekla je Čorda Truhar. 
Crna Gora se priprema za narednu fazu izgradnje auto-puta, koncesije za aerodrome i druge infrastrukturne projekte. Na pitanje koje ugovorne odrednice nosе najveće rizike u građevinskim sporovima kod takvih projekata i na šta bi posebno trebalo obratiti pažnju pri zaštiti investitora i izvođača, Čorda Truhar je kazala da na investitoru svakako leži veliki rizik dobre pripreme projekta. 
„Investitor je taj koji odabira lokaciju, vrstu i opseg radova. Investitor često posebno ugovara izradu projektne dokumentacije. Tu se nalazi veliki broj rizika. Realna podjela rizika i realna cijena daće svakako bolje rezultate. Svaka strana u projektu mora snostiti one rizike koje može snositi s obzirom na ulogu koju ima i djelatnost koju obavlja. Vrlo je zahtjevan zadatak dobro pripremiti realizaciju infrastrukturnog projekta i tu je potrebno vrijeme i tim iskusnih stručnjaka“, smatra Čorda Truhar. 
Ona je naglasila da je zbog jednog lošeg iskustva na početku karijere, duga bila protiv arbitraže. 
„Međutim, s vremenom sam shvatila prednosti arbitraže i arbitražnog rješavanja sporova. Ugovorne strane za rješavanje sporova treba da se pripremaju od prvog dana – treba da ugovore efikasne i višestepene klauzule o rješavanju sporova, pripremaju dokaze i dokumentaciju, kao i da vode potrebne evidencije. Tako će i rješavanje sporova biti brže, efikasnije i lakše“, tvrdi Čorda Truhar. 
Na pitanje šta će biti najveći izazovi u rješavanju građevinskih sporova kroz arbitražu u narednim godinama, Čorda Truhar je odgovorila da će vještačka inteligencija i njen uticaj na mehanizme rješavanja sporova svakako biti aktuelna tema u budućnosti. 
Ona smatra i da bi trebalo sprovoditi dalju edukaciju svih učesnika u građevinskim projektima u pogledu dostupnih i efikasnih načina rješavanja sporova, kao što su Savjeti za rješavanje sporova, mišljenja stručnjaka i postupci mirenja. 
“Navedeni alternativni načini rješavanja sporova ne bi trebalo da se shvataju kao neke neophodne, ali nebitne stepenice, koje strane moraju „odraditi“ da bi stigle do arbitraže ili suda. Alternativni načini rešavanja sporova treba da omoguće strankama rješavanje jednog dijela manje složenih građevinskih sporova, a kada je riječ o većim i složenijim sporovima, da im pruže priliku da preispitaju svoje ugovorne pozicije i pripreme se za arbitražu”, rekla je Čorda Truhar. 
Ona se osvrnula i na mišljenja da bi projekte u infrastrukturi, gdje su ugovori sklopljeni nakon sprovedenog postupka javne nabavke, trebalo usmjeriti prema upravnim postupcima i upravnim sudovima. 
„Takav koncept smatram pogrešnim, iz razloga što sporove treba da rješavaju tijela koja imaju potrebne kapacitete, znanje i iskustvo. Time će i javni i privatni sektor dobiti potrebnu pravnu zaštitu. Godinama se borimo protiv preopterećenosti sudova, pa ih ne bi trebalo u budućnosti dodatno opterećivati, pogotove ne sa sporovima koji tradicionalno nijesu bili u nadležnosti upravnih sudova“, zaključila je Čorda Truhar.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Arbitraža donosi brže i jeftinije rješavanje građevinskih sporova

Opština Budva planira da izdvoji 3,5 miliona eura i na taj način okonča sve postupke koje vodi sa kompanijom WTE u vezi sa postrojenjem za prečišćavanje otpadnih voda, navodi se, između ostalog, u dokumentu u koji je Portal ETV imao uvid.
Podsjetimo, kompanija WTE je pokrenula međunarodnu arbitražu kako bi naplatila dodatnih 66 miliona eura, uvećanih za kamate, na ime ulaganja u postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda.
Opština bi, kako se navodi u dokumentu, sa izdvajanjem 3,5 miliona eura trajno zatvorila ovaj postupak, čime bi se iscrpile sve mogućnosti za bilo kakva dalja potraživanja. Time bi se, kako se ističe, izbjegla finansijska katastrofa za Opštinu i stavila tačka na višegodišnje pravne sporove i arbitražne procese.
U dokumentu se dalje pojašnjava da se predloženim poravnanjem trajno zatvaraju sve obaveze koje su proizašle iz dvije pravosnažne arbitražne presude – pred Međunarodnim sudovima u Frankfurtu i Ženevi.
Takođe, u ovom dokumentu se navodi da se poravnanjem sa kompanijom WTE zatvaraju ne samo međunarodni arbitražni postupci, već i svi sporovi koji su vođeni pred domaćim sudovima.
Dokument će se sjutra naći pred odbornicima budvanskog parlamenta.

Miraš Dušević

1250x600

1084x550

Budva pred poravnanjem sa WTE: 3,5 miliona za kraj arbitraže i da se izbjegne finansijski kolaps

Vlada Crne Gore je, a kako je to i najavio Portal ETV, raspisala javni poziv domaćim i međunarodnim advokatskim kancelarijama za zastupanje države u međunarodnom arbitražnom postupku koji se vodi pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Vašingtonu. Ponude se mogu dostaviti do 3. septembra. &nbsp;Postupak je pokrenula švajcarska kompanija Tara Resources AG, putem renomirane advokatske kancelarije Boies Schiller Flexner LLP iz Londona. &nbsp;Tara Resources pokrenula je međunarodnu arbitražu protiv Crne Gore nakon što je Vlada prošle godine raskinula ugovor o koncesiji za eksploataciju rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca. &nbsp;Time se, ukoliko bi se utvrdila odgovornost države, otvara rizik da Crna Gora eventualno plati odštetu od najmanje 300 miliona dolara.&nbsp;
Predmet arbitraže odnosi se na navodna kršenja prava stranog investitora u crnogorskom rudarskom sektoru.&nbsp;
<h2>Vlada traži iskusne arbitražne stručnjake</h2>
Ministarstvo energetike i rudarstva pozvalo je sve zainteresovane advokatske kancelarije sa dokazanim iskustvom u međunarodnim arbitražnim sporovima – naročito pred ICSID-om – da dostave ponude za zastupanje države Crne Gore.
Angažovani advokatski tim biće zadužen za kompletno pravno zastupanje u postupku, uključujući pripremu pravnih podnesaka, vođenje komunikacije sa arbitražnim tribunalom, zastupanje na usmenim raspravama, kao i strateško savjetovanje Vlade tokom čitavog procesa.
<h2>Strogi uslovi i ozbiljna konkurencija</h2>
Ponuda mora sadržati detaljne podatke o kancelariji i timu koji bi radio na predmetu, uključujući reference iz prethodnih arbitražnih slučajeva, finansijsku ponudu (fiksna cijena, satnica ili kombinovani model), kao i izjavu o nezavisnosti i nepostojanju sukoba interesa.
Crna Gora je prethodnih godina već bila strana u više međunarodnih sporova pred arbitražnim tribunalima, a nadležni navode da je odabir pravnog zastupnika u ovakvim postupcima od presudne važnosti za zaštitu državnih interesa i javnih finansija.

Crna Gora traži advokate za arbitražu u Vašingtonu: Pokrenut postupak potencijalno vrijedan više stotina miliona

Švajcarska kompanija Tara Resources pokreće međunarodnu arbitražu protiv Crne Gore nakon što je Vlada prošle godine raskinula ugovor o koncesiji za eksploataciju rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, piše Pobjeda.
Time se, ukoliko bi se utvrdila odgovornost države, otvara rizik da Crna Gora eventualno plati odštetu od najmanje 300 miliona dolara, uz mogućnost da taj iznos bude i veći zbog kamata. Osim toga, takav ishod bi negativno uticao i na međunarodni kredibilitet države.
<h2>Raskid &nbsp;</h2>
Ugovor je raskinut prije godinu u vrijeme dok je na čelu Ministarstva energetike i rudarstva bio aktuelni gradonačelnik Podgorice Saša Mujović. Da rudnika u Mojkovcu neće biti, Mujović je saopštio krajem maja prošle godine na konferenciji za medije navodeći da su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.
&nbsp;Tada je kazao da švajcarska kompanija nije u roku otklonila nepravilnosti iz studije izvodljivosti dodajući da je u ovom procesu pobijedila struka, te da koncesionar ima pravo na žalbu i arbitražu.
Da je arbitraža u slučaju da Vlada raskine ugovor izvjesna, kazao je još početkom prošle godine tadašnji zastupnik kompanije Tara Resources advokat Luka Popović. On je bio i član međuresorne radne grupe koju je Mujović oformio početkom februara prošle godine s ciljem da sačini analizu ugovora o koncesiji i otvaranja rudnika Brskovo.
<h2>Rizici&nbsp;</h2>
- Vlada mora biti svjesna koji su rizici od takvog postupanja i eventualnog raskida. Investitor je švajcarska kompanija, a između Švajcarske i Crne Gore postoji tzv. BIT sporazum o zaštiti i promociji investicija, koji daje pravo investitorima da u slučaju povrede njihovih prava pokrenu arbitražu protiv druge države potpisnice – kazao je Popović nakon jedne od prošlogodišnjih sjednica Vladinog radnog tijela.
Bio je stava da Tara Resources nije povrijedila koncesioni ugovor, već da se, naprotiv, kompanija pokazala ozbiljnom i zainteresovanom za dugoročni rad na projektu. Popović je tada kazao i da su obaveze investitora u tom trenutku bile da se uradi projektna dokumentacija i pribave dozvole, ali da su u tome bili spriječeni.
- To investitor nije mogao da uradi prije nego se usvoji planski dokument i izdaju urbanističko-tehnički uslovi. To je odgovornost Vlade. Taj posao nije završen što ne omogućava investitoru da nastavi sa svojim obavezama – saopštio je ranije Popović.
Sjednice ovog radnog tijela bile su javne, a u radu su, osim predstavnika koncesionara, učestvovali predstavnici ministarstava energetike i rudarstva, turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, Geološkog zavoda, Instituta za javno zdravlje, Agencije za zaštitu životne sredine, te nevladinih organizacija Ljepši Mojkovac i Zdravi Mojkovac. Njihov rad je rezultirao preporukom Vladi da više ne produžava koncesiju izdatu 2010. godine, ali je odluka o ovom pitanju odložena dok se, kako je tada kazao premijer Milojko Spajić, nijesu dodatno konsultovali sa međunarodnim pravnim kućama radi procjene rizika po državu u slučaju arbitraže.
<h2>Protesti &nbsp;</h2>
Ugovorom je kompaniji Tara Resources data koncesija za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju sulfidne polimetalične rude na istražno-eksploatacionom prostoru bivšeg rudnika Brskovo. Da je to pogubno po životnu sredinu i zdravlje Mojkovčana tvrdili su iz nevladinog sektora, a protest je organizovalo i lokalno stanovništvo navodeći da su se 20 godina oporavljali od rudnika i da im više ne treba otrov i živa u centru grada.
Popović je tokom procesa analize u radnoj grupi ukazivao da ti argumenti ne stoje, te da se većina optužbi u vezi sa zaštitom životne sredine odnosi na budući period. Priča o uticaju projekta na životnu sredinu, kako je kazao, dolazi kada se ima konkretan rudarski projekat i kada se uradi studija procjene uticaja na životnu sredinu. U toj fazi, kako je ukazao Popović, Agencija za zaštitu životne sredine daje svoj stav da li je taj projekat u skladu sa propisima.
Nezadovoljni djelovanjem Vlade u vrijeme dok je ovo pitanje bilo u nadležnosti tadašnjeg Ministarstva kapitalnih investicija kojim je rukovodio Ervin Ibrahimović, građanska inicijativa Zdravi Mojkovac je podnijela krivičnu prijavu protiv Ibrahimovića i aktuelnog ministra energetike, a tadašnjeg državnog sekretara Admira Šahmanovića tvrdeći da su zloupotrijebili službeni položaj jer nijesu raskinuli ugovor o koncesiji.&nbsp;
Optužbe su tada iznosili i na račun bivšeg premijera Dritana Abazovića i bivše ministarke ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ane Novaković-Đurović, tvrdeći da nijesu ništa uradili kako bi zaštitili državu, njenu imovinu i građane Mojkovca.

Švajcarci tužbom od Crne Gore traže odštetu od 300 miliona dolara

Da je Arbitražni sud efikasan način u rješavanju privrednih sporova ocijenio je Vesko Božović - predsjednik Arbitražnog suda pri Privrednoj komori Crne Gore u gostovanju u emisiji "Slušajmo naše" na Anteni M,
On je govorio o važnosti i ulozi arbitražnog suda u privredi, kao i prednosti koje ovaj sud ima u odnosu na tradicionalne.
Kroz istorijski osvrt, Božović je pojasnio kako je koncept arbitraže prisutan još od srednjeg vijeka, kada su trgovačke i pomorske kompanije rješavale svoje sporove sličnim putem. Ova praksa, kako navodi, posebno je bila razvijena u gradovima poput Venecije, Đenove, Barselone i Kotora.
- Danas, arbitražni sudovi rješavaju primarno privredne sporove, uključujući one iz &nbsp;međunarodnog prava, intelektualne svojine i investicije. Arbitražni sud je posebno koristan za privredne subjekte zbog svoje brzine, jednostepenog procesa bez mogućnosti žalbe, te tajnosti koja je često ključna za očuvanje poslovnog ugleda - kazao je sagovornik Antene M.
Prednosti arbitraže su, napominje, mnogobrojne - od samih stranaka koje su u centru pažnje do definicije klauzula o arbitraži unutar samih ugovora, koje preciziraju pravnu nadležnost.
- Arbitražni postupak po pravilu traje šest mjeseci, što je znatno brže u odnosu na redovne sudske postupke, sa manjim troškovima kada se uračuna ušteda u vremenu - naveo je Božović.
Božović, sa bogatim iskustvom u vođenju arbitražnih procesa, otkriva da najčešće dolazi do rješavanja sporova koji uključuju međunarodni element, kao što su naknade šteta ili izvršenje ugovornih obaveza. Takođe, apeluje na privrednike da iskoriste prednosti arbitražnog suda, naglašavajući kako je većina procesa završena u predviđenom roku od šest mjeseci.
Na pitanje o troškovima arbitražnog procesa, Božović kaže da arbitraža postaje ekonomski isplativa opcija zbog vremena i efikasnosti procesa.
- Iako se na prvi pogled čini skupljim zbog honorara arbitra, kada se uračuna vrijeme i efikasnost procesa, arbitraža postaje ekonomski isplativa opcija. Za zainteresovane strane, ključno je da u svojim ugovorima jasno definišu da će eventualne sporove rješavati putem arbitraže, čime se osigurava brz i efikasan način rješavanja potencijalnih nesuglasica - rekao je on.

Božović: Arbitražni sud kao efikasan način u rješavanju privrednih sporova

Bivši poslanik Adnan Striković, po struci ljekar, kazao je sarkastično da osjeća potrebu da stane u zaštitu predsjednika Opštine Pljevlja, Darija Vraneša, takođe ljekara.
- Trpim dugo, ali vrijeme je da stanem u zaštitu Darija Vraneša. S obzirom na to da je studirao medicinu 14 godina i da je tek na prvoj godini specijalizacije iz hirurgije, mnogo je bolje — čak i sreća — da obavlja posao predsjednika Opštine Pljevlja- poručio je Striković na mreži X.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FAdnanStrikovic%2Fstatus%2F1996886457584439744%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1996886457584439744%7Ctwgr%5E8eaddf805035b94c402c6057638c86525338272c%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Striković: S obzirom na to da je studirao medicinu 14 godina, sva sreća da Vraneš obavlja posao predsjednika Opštine

Indija i Rusija dogovorile su se o obimnom programu ekonomske saradnje usmjerenom ka dostizanju 100 milijardi dolara bilateralne trgovine do 2030. godine, saopštio je danas indijski premijer Narendra Modi nakon razgovora sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Cilj inicijative, koja je najavljena tokom Putinove prve posjete Indiji od početka rata u Ukrajini, jeste značajno proširenje trgovinskih odnosa van okvira sporazuma o nafti i oružju. Putin je u najmnogoljudniju državu na svijetu doputovao juče u dvodnevnu posjetu. Obje države rade na sporazumu o slobodnoj trgovini između Indije i Evroazijske ekonomske unije, predvođene Rusijom, u kojoj se takođe nalaze Jermenija, Bjelorusija, Kazahstan i Kirgistan, istakao je Modi.
Indija održava odnose i sa Moskvom i sa Zapadom
Putin smatra da je ovo ekonomsko udruživanje efikasan alat protiv zapadnih sankcija uvedenih kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu. Indija je do sada zauzela pragmatičan stav prema sukobu, nastavljajući da održava dobre odnose i sa Moskvom i sa Zapadom.
Indija iz ruskog uvoza obezbjeđuje veći dio svojih potreba za sirovom naftom, a veliki dio svoje vojne opreme takođe nabavlja iz Rusije. Moskva koristi prihode od prodaje nafte za finansiranje rata, čijem se okončanju Modi kontinuirano nada i poziva na njega.

Putin i Modi dogovorili jačanje trgovinskih veza

Poslanice u Skupštini Crne Gore najoštrije su osudile mizogini i seksistički napad Daria Vraneša, predsjednika Opštine Pljevlja na novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milku Tadić Mijović, i zatražila od njega da uputi javno izvinjenje, a od aktera ruštveno-političke scene da se međusobno ophode sa uvažavanjem i poštovanjem, bez obzira na pol, funkciju ili političko opredjeljenje.
U saopštenju koje su potpisale &nbsp;Zdenka Popović, Aleksandra Vuković Kuč, Radinka Ćinćur, Bojana Pićan, Jelena Kljajević, Zoja Bojanić Lalović, Aleksandra Despotović, Nela Savković Vukčević, Sonja Popović, Jelenka Andrić, Kenana Strujić Harbić, Dragana Vučević, Nađa Laković, Branka Marković, Anđela Vojinović, Slađana Kaluđerović, Jevrosima Pejović, Edina Dešić, Maja Vučelić i Milena Vuković opominju da već godinama svjedočimo porastu verbalnih i digitalnih napada usmjerenih ka ženama koje aktivno učestvuju u javnom životu.
- Ti napadi često imaju oblik seksističkih uvreda, prijetnji i mizoginog sadržaja. Oni nijesu samo problem pojedinki koje ih trpe – oni predstavljaju direktnu prijetnju demokratskim procesima, principima ravnopravnosti i slobodi profesionalnog djelovanja. Zajednička je odgovornost institucija, društva i svakog pojedinca da obezbijedimo atmosferu u kojoj svaka žena – novinarka, službenica, političarka ili odbornica – može svoj posao obavljati bez straha, ponižavanja ili prijetnji- kazale su poslanice.
Pozivaju sve aktere društveno-političke scene da se međusobno ophode sa uvažavanjem i poštovanjem, bez obzira na pol, funkciju ili političko opredjeljenje. Ne smijemo dozvoliti da se narušava dostojanstvo bilo kojeg pojedinca, niti da se javni prostor pretvara u poligon za uvrede, lične napade i diskriminaciju.
- Javna funkcija podrazumijeva odgovornost, uzor i obavezu da se njeguje demokratska kultura dijaloga. Zbog toga očekujemo od predsjednika Opštine Pljevlja da uputi javno izvinjenje.- poručile su poslanice.

Poslanice Skupštine: Da se predsjednik Opštine Pljevlja izvini, javni prostor nije poligon za diskriminaciju i uvrede

Dana 4. decembra 2025. godine, zamjenik predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti Rusije Dmitrij Medvedev zaprijetio je Briselu na svom Telegram kanalu da povrat ruske imovine, ako se ona obezbijedi Ukrajini, neće biti putem sudova, već kroz „stvarne reparacije u naturi“. „Ako Evropska unija, koja poludila i dalje pokuša ukrasti rusku imovinu blokiranu u Belgiji izdavanjem takozvanog kredita za reparacije, takve akcije u okviru međunarodnog prava mogu se kvalifikovati kao posebna vrsta casus belli sa svim posljedicama koje slijede za Brisel i pojedinačne zemlje EU. A onda se povrat tih sredstava možda više neće odvijati putem sudova, već kroz stvarne reparacije koje će poraženi neprijatelji Rusije platiti u naturi“, napisao je Medvedev. Naravno, takve akcije EU se ne mogu kvalifikovati kao izgovor za rat, ali Medvedev je očigledno pomiješao međunarodno pravo sa sistemom koncepata gangsterskog Sankt Peterburga iz prve polovine 90-ih godina prošlog vijeka, gdje je aktivno djelovao uz Putina.
Nakon početka potpune ruske invazije na Ukrajinu, EU je zamrznula preko 200 milijardi eura ruskih državnih i privatnih sredstava pohranjenih u Evropi. Najveći obim imovine koncentrisan je u Belgiji. EU smatra korištenje zamrznute ruske imovine jednim od ključnih mehanizama za finansiranje Ukrajine, posebno u obliku takozvanog reparacijskog kredita. Istovremeno, ovo pitanje je kontroverzno među državama članicama EU zbog pravnih rizika i potrebe za pronalaženjem ravnoteže između principa jednoglasnosti i potrebe za brzom podrškom Kijevu. Glavni protivnik davanja reparacijskog kredita Ukrajini na račun ruske imovine je Belgija. Belgija zahtijeva veće garancije od zemalja EU u vezi sa kreditom za Ukrajinu od 140 milijardi eura na račun zamrznute ruske imovine. Belgijska vlada strahuje od komplikacija ako se kredit ne realizuje ili ako Moskva preduzme mjere protiv Belgije. Zbog toga se predstavnici EU i belgijske vlade do kraja još ne mogu dogovoriti.
Pitanje zamrznute ruske imovine i njene moguće upotrebe u podršku Ukrajini jedno je od najbolnijih za Kremlj. Ova sredstva se u Moskvi doživljavaju kao vlastiti resurs i simbol suvereniteta, pa svaka zapadna inicijativa za njihovu preraspodjelu izaziva oštro negodovanje. Istovremeno, pokušaj transfera ruske imovine Ukrajini u obliku reparacijskog kredita pokazuje želju međunarodne zajednice da pronađe efikasne mehanizme za kompenzaciju gubitaka od agresije. Medvedeve prijetnje ratom su oblik psihološkog i političkog pritiska na EU. Takve izjave imaju za cilj posijati strah od eskalacije i natjerati Brisel i druge prijestolnice da oklevaju da koriste zamrznutu imovinu. Kremlj sistematski koristi retoriku casus belli kako bi stvorio atmosferu neizvjesnosti i potkopao jedinstvo zapadnih partnera. Medvedeva izjava došla je u kontekstu teških pregovora o reparacijskom kreditu za Ukrajinu, koje prate sporovi između zemalja EU. Kremlj pokušava iskoristiti nesuglasice unutar Evropske unije, povećavajući strahove od mogućih pravnih i političkih posljedica. Dakle, Moskva nastoji oslabiti podršku Kijevu i zadržati pristup kontrolisanoj imovini u budućnosti. Medvedeve prijetnje su također osmišljene da uspore formiranje dugoročne finansijske arhitekture podrške Ukrajini. Rusija shvata da ako EU može stvoriti stabilan mehanizam za korištenje imovine, to će Kijevu osigurati rezervu resursa za dugi niz godina. Stoga Moskva pokušava poremetiti ili barem odgoditi proces donošenja odluka, koristeći zastrašivanje i pravne manipulacije.
04.12.2025. web stranica NKnews objavila je članak u kojem se analiziraju pregovori između Ruske Federacije i DNRK u Moskvi, koji se održavaju kao redovna sjednica međuvladine komisije o ekonomskoj saradnji između Rusije i Sjeverne Koreje. Sastancima prisustvuju ključni ruski zvaničnici odgovorni za prirodne resurse i energiju. Strane pripremaju proširenu saradnju, otvarajući Rusiji pristup prirodnim resursima DNRK-a, a Sjevernoj Koreji pristup ruskoj tehnologiji, energetskim zalihama i logističkim rutama. Sporazumi bi mogli ojačati ne samo ekonomsku, već i stratešku međusobnu podršku između Moskve i Pjongjanga. Za Sjedinjene Američke Države i njihove saveznike u Istočnoj Aziji, ovo prijeti i jačanju raketnog i nuklearnog potencijala DNRK-a i pojavi novog strateškog saveza Rusija-Sjeverna Koreja koji bi mogao djelovati kao "most između Evrope i Azije" za zaobilaženje sankcija, trgovine, oružja i utjecaja. Saradnja u oblasti resursa i energije način je za Moskvu i Pjongjang da zaobiđu međunarodna ograničenja. Ako takve sheme postanu sistemske, sankcije osmišljene da odvrate DNRK i Rusku Federaciju izgubit će svoju efikasnost, a strategija sankcija SAD-a kao sredstva odvraćanja bit će potkopana. Kroz ovu saradnju, DNRK može dobiti nove tehnologije, logističku podršku i iskustvo koje će povećati njenu sposobnost izvođenja provokacija ili agresije, kako protiv američkih saveznika u regiji, tako i potencijalno protiv samih SAD-a ako politika Pjongjanga postane agresivnija. Saradnja sa DNRK-om mogla bi omogućiti Ruskoj Federaciji da nastavi rat u Ukrajini, a također i da u budućnosti stvori azijsko-pacifički front. Sjedinjene Američke Države bi se mogle suočiti s izazovom kada budu morale istovremeno reagovati u oba regiona.
Nakon potpune invazije Ruske Federacije na Ukrajinu, DNRK je postala značajan dobavljač municije, raketa i vojnog osoblja Moskvi. U periodu 2024.-2025., isporuke artiljerijske opreme i municije, posebno granata velikog kalibra iz DNRK-a, pomogle su Ruskoj Federaciji da održi visoku stopu artiljerijske vatre na frontu. Sjevernokorejske trupe bile su uključene u operacije protiv Ukrajinskim odbrambenim snagama u Kurskoj oblasti i trenutno pokrivaju područja u blizini granice i grade utvrđenja u tim područjima. Zauzvrat, Ruska Federacija obezbjeđuje DNRK gorivo, pomoć u modernizaciji energetskih i drugih civilnih objekata, te vojnu tehnologiju, uprkos međunarodnim sankcijama protiv Pjongjanga. Iako je ukupni obim službene trgovine između zemalja i dalje mali, vojna saradnja i isporuke oružja su mnogo veće. U azijsko-pacifičkoj regiji, DNRK se već smatra ključnom prijetnjom: njene rakete, raketni programi i demonstracijski testovi izazivaju zabrinutost među susjednim zemljama. Podrška Ruske Federacije uništava motivaciju Pjongjanga da pregovara sa Sjedinjenim Državama o denuklearizaciji ili stabilizaciji. To otežava Washingtonu kontrolu regionalne sigurnosti i politike prema DNRK.
03.12.2025. Asharq Al-Awsat izvještava da ruska vojna baza u Port Sudanu postaje direktna prijetnja Sjedinjenim Državama, jer učvršćuje poziciju Moskve na Crvenom moru - na strateškoj tački koja joj omogućava kontrolu pristupa Sueskom kanalu i značajnom dijelu svjetske trgovine. Stalno prisustvo ruskih brodova, posebno onih s nuklearnim oružjem, stvara uslove pod kojima Washington gubi svoju operativnu prednost i slobodu manevrisanja u strateškom koridoru između Afrike i Bliskog istoka. Takav mostobran omogućava Kremlju da utiče na morske rute, zaobiđe pritisak sankcija i koristi regiju kao polugu u bilo kojoj krizi koja direktno utiče na američke interese i ograničava sposobnost Sjedinjenih Država da oblikuju pravila igre u ovom dijelu svijeta. Raspoređivanje ruskog pomorskog kontingenta u Sudanu uklapa se u dugogodišnju strategiju Moskve da se učvrsti na jugoistočnom krilu globalnih trgovačkih ruta. Kontrola obale Crvenog mora oduvijek je bila privilegija onih država koje su u stanju osigurati sigurnost transporta energije, kontejnerskog prijevoza i vojne logistike između Mediterana i Indijskog okeana. Dodavanje ruske infrastrukture ovom strateškom čvorištu stvara priliku da utiče na kretanje brodova u području gdje obično djeluju američke i savezničke grupe za stalno prisustvo. Blizina ulaza u Sueski kanal povećava važnost ove tačke: svaka država sa stalnom vojnom platformom tamo dobija mogućnost da posmatra, bilježi i potencijalno odvraća aktivnosti flota koje osiguravaju funkcionisanje pomorskih komunikacija između Evrope i Bliskog istoka sa Azijom. Za Washington to znači pojavu igrača koji može koristiti sudansku obalu ne samo kao mjesto za popravku i dopunjavanje goriva brodova, već i kao centar sposoban da izvrši pritisak u osjetljivoj regiji gdje se američka politika oslanja na stabilnost ruta i brzinu prebacivanja snaga u slučaju krize. Prisustvo u Sudanu stvara novi kanal za Moskvu da uđe u regije gdje je konkurencija sa SAD-om tradicionalno bila ograničena na diplomatiju i ekonomiju. Prisustvo vojne infrastrukture u Crvenom moru daje joj mogućnost da taj utjecaj prevede u praktičnu ravan, posebno korištenjem obavještajnih podataka i praćenja brodova kako bi se brzo ispravio utjecaj sile u pravim trenucima. Ovaj model omogućava Kremlju da djeluje ciljano, bez pribjegavanja eskalaciji velikih razmjera. Uključenost Sudana u odbrambenu saradnju s Rusijom jača trend u kojem države s nestabilnim političkim sistemima traže podršku izvan okvira partnerstva sa Sjedinjenim Državama. To Moskvi daje priliku da ponudi uvjete koji povećavaju ovisnost lokalnih elita o ruskim isporukama i uslugama, što u budućnosti otežava američke pokušaje konsolidacije jedinstvenog pristupa sigurnosti u regiji. Postepeno pomicanje ravnoteže interesa smanjuje sposobnost Washingtona da koordinira djelovanje partnera u zoni Crvenog mora. Finansijska dimenzija sudansko-ruskog sporazuma otvara Moskvi pristup dodatnim izvorima resursa, posebno zlatu, koje pod sankcijama postaje alternativno sredstvo za obnavljanje rezervi. Konsolidacija ruske baze na sudanskoj obali predstavlja novi izazov za Sjedinjene Američke Države, vezan ne samo za vojne rizike, već i za promjenu ponašanja regionalnih igrača, koji imaju tendenciju da prilagode vlastite političke i sigurnosne orijentacije kada se u regiji pojavi sila sposobna da pruži alternativne mehanizme podrške. Kao rezultat toga, američke inicijative zahtijevaju veće političko i resursno učešće kako bi se održala prethodno uspostavljena sfera utjecaja.

Medvedev ucjenjuje Evropu

Zviždač iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema, kojem je skandaloznom odlukom Upravnog suda ukinuta zaštita po inicijativi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića, advokata ove elektroenergetske kompanije, nastavlja svoje „sizifovske bitke“ sa institucijama, pa se juče otvorenim pismom obratio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Naglasio je da mu je „prevarom i zloupotrebom službenog položaja od strane Mladena Tomovića, člana Savjeta ASK-a, Dušana Drakića v.d. direktora i Kristine Braletić pomoćnice direktora ukinuta zaštita“ koja mu je bila određena mišljenjem prethodnog rukovodstva Agencije. Upozorio je i da osnovano sumnja „da novo rukovodstvo ASK-a ima zaštitu određenih struktura u tužilaštvu“, ukazujući na činjenicu da je specijalni tužilac Miroslav Turković bio član Komisije koja je sprovodila postupak izbora kandidata za Savjet ASK-a i glasao za Mladena Tomovića, iako je imao kompletnu dokumentaciju koja je dokazivala da je on advokat CGES-a u predmetima procesuiranim u slučaju zviždača iz ove kompanije i da je pokrenuo postupak za ukidanje njegove zaštite.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Mladen Tomović"> <figcaption>PROGONITELJ ZVIŽDAČA: Mladen Tomović(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Sumnju da neko iz tužilačke organizacije štiti upravu ASK-a potkrijepio je i navodima da je tužilaštvo odbacilo kao neosnovanu njegovu prijavu protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić, nakon što mu je ukinuta zaštita, odnosno status zviždača. Da uprava ASK-a ima zaštitu tužilaštva, prema ocjeni zviždača, potvrdila je i odluka tužioca Dražena Burića da odbije njegovu pritužbu na ovu odluku tužilaštva. Posebno je ukazao na činjenicu da je pritužbu dostavio 4. novembra ove godine, a tužilac je odbacio već poslije dva dana – 6. novembra. DRAKIĆEVO NEPOSTUPANJE Uzbunjivač iz CGS-a u otvorenom pismu objašnjava i da je razlog zbog kojeg je odlučio da se tužiocima obrati javno „drsko, bezobzirno i krajnje nezakonito postupanje v.d. direktora Agencije Dušana Drakića, koji skoro jedanaest mjeseci odbija da postupi po presudi Upravnog suda i u ponovnom postupku riješi“ njegov zahtjev za zaštitu. - To radi u formi obavještenja, na koje nemam mogućnost podnošenja pravnog lijeka, krijući se iza Mišljenja Ministarstva pravde koje se ni formalno, ali ni suštinski ne može primijeniti. Drakić tvrdi da su Agenciji prestale nadležnosti za postupanje po prijavama zviždača, što je djelimično tačno, jer se to odnosi samo na nove zahtjeve, ali ne i na zahtjeve koji su podnijeti u vrijeme važenja prethodnog zakona – kategoričan je zviždač.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dušan Drakić"> <figcaption>ODBIJA DA POSTUPI PO PRESUDI UPRAVNOG SUDA: Dušan Drakić</figcaption> </figure>  Tvrdi da Drakić to radi iz tri razloga. - Prvi - u ponovnom postupku pred Agencijom, morala bi biti donešena ista odluka povodom mog zahtjeva, odnosno moralo bi biti utvrđeno da ispunjavam zakonom propisane uslove za zaštitu zviždača, posebno u svijetlu činjenice da sam u međuvremenu pravosnažnom odlukom Osnovnog suda u Podgorici dokazao da je protiv mene, nakon što sam prijavio sumnju u korupciju, vođen montirani disciplinski postupak i da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera – ističe on. Drugi razlog Drakićevog nepostupanja, smatra zviždač, je što bi bile razotkrivene „prevare koje su urađene u postupku pred Upravnim sudom U.br. XXXXX/23 i u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici P.br.XXXX/22“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e" data-rendition-name="original" width="670" height="400" loading="lazy" alt="ASK "> <figcaption>ASK</figcaption> </figure>  Treći razlog je, ističe on, taj što „Mladen Tomović, na taj način kupuje vrijeme kako bi obezbijedio da, zloupotrebom javne funkcije koju obavlja, krivične prijave podnešene protiv njegovih vlastodavaca iz CGES-a budu odbačene, a zatim mene proglasi kao nekog ko je sve to izmislio“. HRONOLOGIJA On je u pismu naveo hronoligiju dešavanja od dana kada je podnio prijavu korupcije 2021. do danas, što, kategoričan je, dokazuje da je „član Savjeta ASK-a zloupotrijebio i dalje zloupotrebljava funkciju koju obavlja“. 24.11.2021. godine, podnio sam prijavu korupcije kompaniji. Ova prijava je odbačena kao neosnovana. 09.12.2021. godine, istu tu prijavu podnosim Agenciji za sprječavanje korupcije. 24.05.2022. godine, Agencija za sprječavanje korupcije moju prijavu, nakon prikupljene dodatne dokumentacije i izjašnjenja CGES-a, prosljeđuje Specijalnom državnom tužilaštvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4" data-rendition-name="original" width="746" height="392" loading="lazy" alt="CGES"> <figcaption>CGES</figcaption> </figure>  20.07.2022. godine, Mladen Tomović zaključuje ugovor sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom. Dakle, nakon što je ASK predao prijavu SDT-u. Od njegovog angažovanja, kao punomoćnika CGES-a, kreću najgora podmetanja i moj progon, koji traje do danas. 26.07.2022. godine, zapošljeni na programu stručnog osposobljavanja D. P. podnosi Zahtjev za promjenu službe, u kojem me lažno optužuje za zlostavljanje na radu. 27.07.2022. godine, zapošljeni u Službi kojom sam rukovodio D. D. podnosi Zahtjev za posredovanje zbog navodnog mobinga, u kojem me, takođe, lažno optužuje. 27.07.2022. i 25.08.2022. godine, Inspekcija za javne nabavke, po smišljenim prijavama, vrši kontrolu dva postupka javne nabavke, na koji se odnosila moja prijava korupcije i sačinjava zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru. Mladen Tomović i njegovi vlastodavci iz CGES-a sada „mašu“ ovim zapisnicima i koriste ih kao „dokaz“ da je sve navodno urađeno u skladu sa zakonom, iako znaju da inspekcija nije nadležna da kontroliše navode koji su iznijeti u mojoj prijavi korupcije. DEŠAVANJA NAKON ŠTO SAM LAŽNO OPTUŽEN ZA ZLOSTAVLJANJE NA RADU 08.08.2022. godine, podnosim privatnu tužbu protiv D. P. zbog povrede časti i ugleda, nakon što je prethodno od menadženta firme odbijeno da se njegove optužbe nam moj račun provjere u skladu sa zakonom. I dešavanja u tom postupku su vrlo interesanta, ali da sačekamo odluku Višeg suda u Podgorici, povodom žalbe podnešene na presudu. Smatram bitnim napomenuti da D. D, drugi zapošljeni koji me optužio za mobing, nikada nije pokrenuo postupak dokazivanja njegovih navoda pred sudom. Činjenice da su me u dva dana, dvojica zapošljenih u službi optužila za zlostavljanje, samo potvrđuju smišljeno i sinhronizovano djelovanje prema meni. 13.10.2022. godine izvršni direktor CGES-a Ivan Asanović pokreće montirani disciplinski postupak protiv mene. U tom postupku svjedoči M. M. i D. P. Odbija se moj zahtjev za svjedočenjem R. B, za koju je sam D. P. kazao da je bila prisutna na sastanku na kojem sam ga ja navodno zlostavljao na radu. 30.12.2022. godine izriče mi se nezakonita disciplinska odluka. 15.03.2023. godine, podnosim tužbu Osnovnom sudu u Podgorici radi poništaja odluke kojom mi je bila izrečena disciplinska odluka. 19.05.2023. godine, Agencija za sprječavanje korupcije mi dodjeljuje zaštitu u skladu sa zakonom, zbog vođenja disciplinskog postupka i izricanja disciplinske mjere, što je izričito bilo propisano tada važećim zakonom. Ista zabrana propisana je i novim zakonom. Član 59 stav 1 tačka 4 tada važećeg Zakona o spječavanju korupcije („Sl. list CG“, br. 53/14, 42/17 i 73/23) propisivao je sljedeće: „Zviždač ima pravo na zaštitu ukoliko mu je nanijeta šteta, odnosno postoji mogućnost nastanka štete zbog podnošenja prijave iz člana 44 ovog zakona, a naročito ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera“. 24.03.2023. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnosiom tužbu za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete. 10.06.2023. godine Mladen Tomović podnosi tužbu Upravnom sudu za poništenje Mišljenja Agencije za sprječavanje korupcije, kojim mi je bila određena zaštita. 11.12.2023. godine, Osnovni sud u Podgorici donosi presudu P.Br. XXXX/23, kojom, kao nezakonitu, poništava odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri. DEŠAVANJA PRIJE I NAKON DONOŠENJA PRESUDE UPRAVNOG SUDA CRNE GORE 31.05.2024. godine, Upravni sud Crne Gore dostavlja Agenciji za sprječavanje korupcije zahtjev za dostavljanje odgovora na tužbu Mladena Tomovića (kojom traži da mi se ukine zaštita) i spisa predmeta koji je vođen kod Agencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8" data-rendition-name="original" width="1280" height="960" loading="lazy" alt="Upravni sud"> <figcaption>Upravni sud</figcaption> </figure>  U tom trenutku tadašnja direktorica Jelena Perović se nalazi u kućnom pritvoru. Za vrijeme do kraja njenog mandata (15.08.2024. godine) namjerno joj se ne dostavlja pripremljen odgovor i spisi predmeta po tužbi za ukidanje moje zaštite. Više je nego očigledno da je to organizovao Tomović, uz svesrdnu pomoć pojedinih zapošljenih u Agenciji. 31.07.2024. godine Skupština Crne Gore izglasala je nove članove Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, među kojima je i Mladen Tomović. 23.08.2024. godine, Dušan Drakić imenovan za v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije. Iako su ga spisi predmeta pripremljeni za Upravni sud sačekali na stolu Dušan Drakić, pod očiglednim uticajem Mladena Tomovića i za njegov interes, namjerno ne dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Sudu. 11.10.2024. godine, Portal ETV objavljuje tekst u kojem navodi da Dušan Drakić i ASK ne postupaju po zahtjevu Upravnog suda. Istog dana Agencija dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Upravnom sudu, što je Dušan Drakić prethodno odbijao da uradi skoro 50 dana od njegovog imenovanja na tu funkciju. 21.11.2024. godine Upravni sud zakazuje usmenu raspravu po tužbi Mladena Tomovića. Ovu raspravu on odlaže zahtjevom koji je podnio tog dana... 16.12.2024. godine Upravni sud zakazuje novu, drugu po redu, usmenu raspravu. Tomović tada dostavlja podnesak sa jednom od ranijih presuda ovog suda, tvrdeći da ona dokazuje njegove tužbene navode. Punomoćnica ASK-a na toj usmenoj raspravi, Snežana Đuretić, traži odlaganje iste da bi se upoznala sa podneskom Tomovića. Dakle, zapošljena u ASK-u, kojoj je punomoćje za zastupanje dao direktor ASK-a Dušan Drakić, traži odlaganje, da bi se upoznala sa podneskom koji je dostavio član Savjeta ASK-a. Sve režirano! 10.01.2025. godine Upravni sud Crne Gore poništava Mišljenje ASK-a kojim mi je bila određena zaštita i predmet vraća ovoj instituciji na ponovni postupak i odlučivanje, jer nije mogao pronaći kauzalnu vezu između moje prijave korupcije i štete koja mi je učinjena vođenjem disciplinskog postupka protiv mene (u trenutku donošenja presude Upravnog suda prvostepeno dokazano da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera). Iz obrazloženja presude se nedvosmisleno utvrđuje da sudu, očigledno namjerno, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija predmeta formiranog kod Agencije za sprječavanje korupcije i to akt ove institucije od 24.05.2025. godine, kojim je moja prijava korupcije proslijeđena SDT-u. 30.01.2025. godine Dušan Drakić dostavlja Obavještenje mom advokatu da neće postupiti po presudi Upravnog suda, navodno jer je stupanjem na snagu novog zakona prestala nadležnost Agencije po ovom pitanju. Ponovo naglašavam, dostavio je pisani akt protiv kojeg nijesam imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka. Uz ovaj akt dostavio je mišljenje Ministarstva pravde od 18.10.2024. godine. Pored toga što Mišljenje Ministarstva nije pravno obavezujući akt, u njemu je i decidno navedeno sljedeće: „Shodno uredbi o organizaciji i načinu rada državne uprave Ministarstvo pravde nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene i pored činjenice da je isto organ državne uprave koji je izvorno nadležan za primjenu propisa kojim se uređuje sprječavanje korupcije“. 13.02.2025. godine, moji advokati, zbog prethodnog stava Dušana Drakića, Vrhovnom sudu Crne Gore podnose Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, 18.03.2025. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnose tužbu za sudsku zaštitu zviždača 03.07.2025. godine, Mladen Tomović u sudskom postupku P.br.XXXX/22, koji je vođen po mojoj tužbi za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete, kao dokaz podnosi Presudu Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXXX/23. Ovo pokazuje njegov umišljaj, iz dva razloga. Prvi, znao je na koji način je obezbijedio donošenje ovakve odluke Upravnog suda. Drugi, u završnoj riječi u istom postupku, koja je održana 09.07.2025. godine, na moju konstataciju da je protiv presude Upravnog suda podnešen vanredni pravni lijek, Tomović kaže da se takva akta mogu podnositi samo protiv pravosnažnih odluka. 16.10.2025. godine, Vrhovni sud Crne Gore odbacuje, kao nedozvoljen, Zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Upravnog suda, uz obrazloženje: „Članom 352 stav 1 ZPP-a, propisano je da je pravosnažna ona presuda koja se više ne može pobijati žalbom, ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Kod takve zakonske odredbe, presuda Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća na ponovni upravni postupak, ne stiče pravosnažnost, jer istom nije odlučeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima bilo kojeg lica. Ovo iz razloga što, kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (član 56 stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donesen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta. Kako je Upravni sud, pobijanom presudom, poništio upravni akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor i predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak, to ne postoji pravosnažna sudska odluka, kao procesno-pravna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje“. Podsjećam da je Tomović presudu Upravnog suda dostavio kao dokaz u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete i to predstavio kao validnu i konačnu odluku, iako sada vidimo da Vrhovni sud nedvosmisleno kaže: „Kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (Član 56 Stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donešen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta“. 05.11.2025. godine, moji advokati, nakon ovakvog stava Vrhovnog suda podnose Agenciji za sprječavanje korupcije Zahtjev za postupanje po presudi Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXX/23. 24.11.2025. godine, Dušan Drakić v.d. direktora ponovo odbija da postupi po presudi Upravnog suda. Zaista vrijeđa zdrav razum činjenica da se, pored gore citiranog obrazloženja odluke Vrhovnog suda Crne Gore, v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić poziva na Mišljenje Ministarstva u kojem mu je napisano da to ministarstvo nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene. BROJNE SUMNJE Zviždač je u pismu Markoviću i Novoviću iskazao sumnju i na mogući nezakoniti uticaj Tomovića na sud u jednom od postupaka koji vodi protiv CGES-a. Istakao je i, pozivajući se na član 68 stav 4 novog Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je propisano da je „postupak po tužbi za zaštitu zviždača hitan“, da Osnovni sud u Podgorici još nije postupio po tužbi njegovih advokata za sudsku zaštitu zviždača, koju su podnijeli 18. marta ove godine. Dodao je da je pripremno ročište u tom predmetu zakazano za 19. januar sljedeće godine. -... dakle deset mjeseci od dana podnošenja tužbe. Toliko o hitnosti i zaštiti lica koja prijave sumnju u korupciju – napisao je zviždač iz CGES-a. On smatra da je na osnovu onoga što je saopštio u pismu neupitne dvije činjenice. - Prva, navodi da sam zlostavljao na radu dvojicu zapošljenih su kreirane nakon što je advokat Mladen Tomović zaključio ugovor o pravnom zastupanju sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom AD Podgorica. Očigledno, nijesu mi mogli pronaći najmanju grešku u prethodnom radu, pa su morali montirati lažne optužbe. Druga, Mladen Tomović je počeo da dobija sudske sporove u ime lica protiv kojih sam podnio sumnju u korupciju, nakon njegovog imenovanja za člana Savjeta ASK-a, u čemu mu svesrdnu pomoć pružaju njegovi prijatelji Dušan Drakić i Kristina Braletić. Prethodno je procesnim zloupotrebama i prevarama odugovlačio i odlagao postupke. Pametnome dosta – kategoričan je zviždač. Na kraju pisma je iskazao očekivanje da Marković i Novović ponovo formiraju predmet protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić i da će u tom postupku biti saslušan u svojstvu oštećenog.

Uzbunjivač uvjeren da neko iz tužilaštva „kumuje“ njegovom progonu

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Nikola Janović podnio je ostavku na sve funkcije u toj partiji, potvrđeno je Portalu ETV.
Janović je odluku objavio i na mreži X, a dalji angažman u politici nastavlja kao nezavisni poslanik.
- Obavještavam vas da više nijesam član Demokratske partije socijalista Crne Gore. Samim tim, prestaje i moje članstvo u Glavnom odboru. Takođe vas obavještavam da DPS može da raspolaže sa mojim mjestima u tri skupštinska odbora – Odboru za bezbjednost i odbranu, Odboru za antikorupciju i Odboru za međunarodne odnose i iseljenike. Svoje dalje bavljenje politikom nastaviću kao nezavistan poslanik - naveo je Janović u ostavci.
Bez obzira, kako je istakao, na razlike koje u razmišljanjima o budućnosti DPS-a, zahvalio se na korektnoj i sadržajnoj saradnji i svima poželio uspjeh u budućem životu i radu.
- Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem - poručio je Janović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNikolaJanovic%2Fstatus%2F1996633773774155844%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1996633773774155844%7Ctwgr%5E6108ed308730d64b44a3132528d71d68585f33a4%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Janović je bio član Glavnog odbora DPS-a, a do marta ove godine bio je i član Predsjedništva te stranke. Poslaničku funkciju je obavljao od 2020. godine.
Janović je ranije naznačavao da DPS mora da napravi zaokret u djelovanju i razmišljanju i u više navrata imao drugačije stavove od onih koji su dominantni u stranci.
Bio je ministar sporta i mladih od 2016. do 2020. Kao uspješni vaterpolista osvojio je brojne titule, a proglašen za najboljeg sportistu Crne Gore 2013. godine.
Trofejna klupska i reprezentativna karijera je iza legendarne "osmice”. Sa Srbijom i Crnom Gorom je 2005. u Montrealu osvojio svjetsko zlato, sa Crnom Gorom ima dva zlata sa evropskih prvenstava (Budimpešta 2001. i Malaga 2008), kao i dva srebra, u Ajndhovenu 2012. i Beogradu ove godine.
U Barseloni 2013. godine je vodio svoje "ajkule” do srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu.

Nikola Janović napustio DPS, ostaje nezavisni poslanik: Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem

Dva mlada međeda, najvjerovatnije u potrazi za hranom, na obodu šume na raskrsnici u nikšićkom prigradskom naselju Vidrovan kamerom je prije nekoliko dana snimio čitalac Portala ETV.
Kako se vidi na snimku, susret sa čovjekom im baš i ne prija.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F9MEnMHEmSKg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Dva međeda snimljena kod Vidrovana u Nikšiću</div>
 
U nikšićkom kraju domaćini u okolnim selima, kao i na planini Goliji, od proljeća se suočavaju sa upadima međeda na imanja.
Lovci su čak tražili da se međed skine sa liste strogo zaštićenih životinja, zbog toga što su pravili ogromnu štetu domaćinstvima, ali u Agenciji za zaštitu životne sredine nijesu blagonaklono gledali na tu inicijativu.
Policija je u aprilu uhapsila četvoricu lovaca osumnjičenih da su ubili međeda u selu Brestice nadomak Nikšića. Mještani okolnih sela tada su organizovali proteste i tražili da lovci budu oslobođeni, jer su, kako su tvrdili, divljač odstrijelili na njihov zahtjev.
Ekolozi smatraju da je sve češća pojava međeda u naseljenim mjestima posljedica klimatskih promjena.
Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa, koju je ratifikovala i Crna Gora, obavezuje države potpisnice na zaštitu mrkog medvjeda.

VIDEO: Međedi se odomaćili u okolini Nikšića

Komisija za nestala lica Vlade Crne Gore saopštila je da su pristigli rezultati DNK analize iz laboratorije Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP) iz Haga i izvještaji antropološke obrade skeletnih ostataka, kojim je potvrđen identitet dva člana porodice Klapuh - F.K. i S.K.
To je učinjeno nakon ekshumacije 4. juna ove godine na starom muslimanskom groblju u Nikšiću, u ulici Voja Deretića bb. Antropološki pregledi, kako su dodali, izvršeni su 6. i 7. novembra u Centru za sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore.
Posmrtni ostaci trećeg člana porodice Klapuh - H.K. nijesu pronađeni, pa je najavljeno ponavljanje pregleda i proširenje zone ekshumacije na istom lokalitetu.
- Posmrtni ostaci preliminarno identifikovanih lica biće predati Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine, koji će u saradnji sa Tužilaštvom i vještakom sudske medicine sprovesti postupak konačne identifikacije. Nakon toga ostaci će biti predati porodici radi dostojanstvenog ispraćaja i ukopa - navodi se u saopštenju.
Komisija za nestala lica izrazila je zahvalnost svim institucijama i organizacijama koje su dale doprinos ovom procesu - stručnjacima Međunarodne komisije za nestala lica, civilnom sektoru, medijima i drugim partnerima.
- Integrisani pristup potvrđuje važnost institucionalne saradnje u ostvarivanju prava porodica nestalih, kao i značaj primjene savremenih forenzičkih metoda u rasvjetljavanju sudbine žrtava oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ - zaključili su u saopštenju.
Hasan, Ferida i njihova kćerka Sena Klapuh su 1992. godine izbjegli u Crnu Goru iz ratom zahvaćene Foče u Bosni i Hercegovini. Njih su svirepo ubili pripadnici Vojske Republike Srpske 6. jula 1992. u blizini Plužina, na mostu Obrada Cicmila na rijeci Pivi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fferid-klapuh-za-etv-neko-je-radio-na-tome-da-se-sve-sakrije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) ranije je poručeno da očekuju da &nbsp;nadležne institucije BiH preduzmu mjere za privođenje pravdi Zorana Vukovića i Radomira Kovača koji su za ovaj zločin još 1996. godine osuđeni u Crnoj Gori.
- Hasana Klapuha, njegovu suprugu Feridu i njihovu kćerku Senu ubila su četvorica pripadnika odreda „Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, koji su prethodno pristali da ih za novčanu naknadu bezbjedno prevezu iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru. Za ovo ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca. Vidoje Golubović jedini je izdržao izrečenu kaznu. Ostalima je suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu - naveli su ranije u HRA.
Na sudu je, kako ističu, utvrđeno da su okrivljeni, kada su prešli granicu i stigli blizu Plužina, nadomak brane Mratinje na rijeci Pivi, izveli žrtve iz vozila, pucali u njih i gurnuli ih s mosta visokog oko 100 metara. Nalazi obdukcije pokazali su da su Ferida i Sena bile žive još neko vrijeme nakon ranjavanja.
- I pored brzog otkrivanja ovog zvjerskog zločina, pravda nikad nije zadovoljena – četvorica osuđenih u odsustvu nijesu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči - naveli su u HRA.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fhra-ocekujemo-da-bih-konacno-kazni-ratne-zlocince-za-ubistvo-porodice-klapuh-kod-pluzina&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Bosna i Hercegovina bi, kako su ranije naglasili u HRA, morala da preduzme mjere za njihovo krivično gonjenje.
- Jer je njihovo učešće u zločinu jasno dokazano pred crnogorskim sudom potkrijepljeno materijalnim dokazima. Ne postoje pravne prepreke za to, jer Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima (čl. 8) dozvoljava BiH da preuzme ovaj slučaj i ponovo im sudi, budući da su njih dvojica državljani BiH. Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi tako što im se ponovo sudi u BiH, jer u BiH ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na osnovu suđenja u odsustvu u Crnoj Gori, a BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine ne može izručiti Crnoj Gori - istakli su ranije u ovoj NVO.

Tag: arbitraza