Iako antisemitizam nikada nije bio dio crnogorske državne ideologije, zabrinjava što se danas sve češće veliča četnički kolaboracistički pokret i četnički vojvoda Pavle Đurišić, kojeg je Adolf Hitler odlikovao Željeznim krstom. Činjenica da je njegov spomenik našao mjesto u crkvi ukazuje na opasno podrivanje antifašističkih vrijednosti na kojima naše društvo počiva - poručila je koordinatorka programa u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Sara Čabarkapa povodom Međunarodnog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma.
Ona podsjeća da se ovaj dan obilježava u znak sjećanja na „Kristalnu noć“, nasilje počinjeno nad Jevrejima na njemačkim trgovima i ulicama, u noći između 9. i 10. novembra 1938. godine, koje je označilo početak organizovanog i javno podržanog progona Jevreja, te poručila da bora protiv fašizma i antisemitizma nikada nije završena i da se moramo stalno suprotstavljati politikama mržnje i nepoštovanja različitosti, koje su u prošlosti izazvale najveća stradanja u Evropi i svijetu.
- Tokom te noći nacisti su ubili najmanje 100 Jevreja, deportovali oko 30 000 muškaraca Jevreja u koncentracione logore, uništili preko 1400 sinagoga i mjesta za molitve i oštetili ili uništili preko 7000 radnji čiji su vlasnici bili Jevreji. Uslijedio je Drugi svjetski rat i Holokaust u kojem je ubijeno šest miliona Jevreja iz svih krajeva Evrope - napomenula je Čabarkapa.
Dodala je da je prije Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori živjelo oko 30 Jevreja, a samo dvoje ih je preživjelo.
- Ipak, Crna Gora tada bila utočište mnogima koji su bježali od progona i priključivali se partizanskom pokretu. Među njima je bio i Lujo Davičo, baletski igrač, pedagog, kompozitor i učesnik Narodnooslobodilačke borbe iz Beograda, koji je nakon okupacije došao u Podgoricu, a potom strijeljan u Nikšiću od strane italijanskih okupatora - podsjetila je Čabarkapa.
„Kristalna noć“, kako je rekla, opominje da odgovornost snose i oni koji su je prespavali ili okretali glavu, ali i organi reda i mira koji tada nijesu radili svoj posao.
- Ćutanje na opasne narative i pojave je dozvola da se oni nastavljaju i šire. Zato se protiv fašizma uvijek mora dići glas, a institucije moraju pokazati jasan otklon od svih oblika mržnju prema grupama ljudi – jasna je Čabarkapa.
Ovaj dan nas, ističe ona, podsjeća na obavezu sjećanja i poštovanja žrtava nacističkog režima i njegovih saradnika, uključujući četnički i ustaški pokret.
- Crna Gora mora ostati antifašističko društvo posvećeno zajedništvu i otporno na ekstremizam - zaključila je Čabarkapa.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Ćutanje na opasne narative je dozvola da se šire: Protiv fašizma se uvijek mora dići glas, a institucije da daju jasan otklon od svih oblika mržnje

Cetinje je šifra opstanka Crne Gore, ali Cetinje i Belveder nijesu samo Cetinjana, Cetinje i Belveder su svih onih koji žive u Crnoj Gori i koji žele dobro Crnoj Gori, koji žele suverenu, pro evropsku Crnu Goru - rekao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, poslanik Demokratske partije socijalista u Skupštini Crne Gore i predsjednik OO te partije na Cetinju - Oskar Huter.
Prisjećajući se 5. septembra 2021.godine, Huter poručuje da je Belveder jedan od ključnih trenutaka, novije crnogorske istorije.&nbsp;
- Belveder je znak otpora, simbol slobode, mjesto koje šalje poruku građanima Crne Gore da je to onaj momenat kada su Crnogorci i građani Crne Gore goloruki izašli da brane identitet crnogorski, suverenitet, da brane i nacionalne crnogorske interese - rekao je Huter.&nbsp;
S druge strane, podsjeća Huter, Belveder je pokretač i neke nove energije, jer su građani shvatili da institucije ne rade svoj posao, pa su izašli i, kako kaže, pokazali da postoji sloga i energija koja će se suprotstaviti nekim naumima. Podsjeća da su uz policijsku represiju i zloupotrebu cijelog državnog aparata, uspjeli da ustoliče popa crkve Srbije.
- Uspjeli su da ga isporuče uz neka pancirna ćebad, čime je sami čin ogoljen do srži, time je crkva Srbije pokazala šta je ona zapravo. Ona se 2020.godine željela predstaviti u nekom drugom svjetlu, time što se navodno borila za neka vjerska prava, a naprotiv, vidjeli smo 2021. da to nijesu vjerska prava, da je to bio isključivo jedan politički atak na Cetinje, Crnu Goru, na dostojanstvo Crne Gore. Onome koji je isporučen građani Crne Gore su rekli ono što nijesu nijednom vladici na taj način rekli - da nije dostojan onog mjesta gdje sjedi, trona sv.Petra Cetinjskog. Nije dostojan i to je jako bitna poruka u tom procesu - istakao je Huter.
Cetinje je srž crnogorskog identiteta, poručuje Huter, pa je u tom smislu konstantna meta. &nbsp;
- Cetinje je, na kraju krajeva, perjanica antifašizma u Crnoj Gori, ali i u bivšoj Jugoslaviji, Cetinje je grad heroja, onda vam je jasno da oni koji zastupaju vrijednosti fašizma imaju težnje i stremljenja protiv Cetinja, jer ako uspijete da slomite taj duh koji ovdje rađa i njeguje, onda ste na pola posla da uradite i ono što su krajni naumi - zaključio je Huter.

Huter: Cetinje je perjanica antifašizma i grad heroj, Belveder je simbol otpora i slobode

Ako Vlada Crne Gore ne ukloni spomenik Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru znači da je pristala da uđe u četničko kolo, ocjenjuje za Antenu M Ferhat Dinoša, jedan od lidera Pokreta za nezavisnost Crne Gore, nekadašnji ministar ljudskih i manjinskih prava, prvi crnogorski ambasador na Kosovu, danas predsjednik Nacionalne albanske unije.&nbsp;
Maske su pale i car je go - kaže Dinoša, komentarišući današnja dešavanja u beranskom Gornjem Zaostru.&nbsp;
- Danas je blizu Berana otkriven spomenik ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Otkrio ga je mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije. Nakon toga intonirana je himna države Srbije, ojačana pjesmom okupljenih Đurišiću. Ako Vlada Crne Gore ne ukloni ovaj spomenik, znači da je pristala da uđe u četničko kolo. da je, u stvari, vodi predsjednik SNS-a i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, kojemu je davno dodijeljena titula četničkog vojvode i čija je stranka juče rekla da je spomenik na privatnom posjedu, sto znači da država ne treba da ga dira. Za vjerovati je da Vlada neće u ovom slučaju podbaciti - ističe Dinoša.&nbsp;
No, kako kaže, ako ona to i učini, antifašistička Crna Gora neće.
- Crna Gora neće pristati da je vode pristalice saradnika fašizma, nego potomci onih koji su je od fašizma oslobodili - uvjeren je Dinoša.

Dinoša: Maske su pale i car je go! Ako Vlada ne ukloni spomenik Đurišiću - znači da je u četničkom kolu

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović prisustvovao je svečanosti povodom 17. jula – Dana opštine Andrijevica, gdje je naglasio "da se danas sjećamo dana kada su Andrijevica i Vasojevići ustali protiv fašizma, nacizma i mračnih ideologija koje smo zajednički pobijedili".
- Uvijek sa posebnim zadovoljstvom dolazim u Vasojeviće, pleme koje je sebe ugradilo u temelje crnogorske državnosti. Rodni kraj naših velikana Miljana Vukovog, Mihaila Lalića, Čeda Vukovića. Nekad najmanja mjesta čuvaju najveće istine o jednoj zemlji. Zato sam danas ovdje. Da odam priznanje ovom mjestu i njegovim građanima - kazao je Milatović.
Naveo je da Andrijevica nije velika opština na mapi, ali zato jeste istorijsko mjesto.
- Zato što je odavde uvijek počinjala borba, onda kada je bilo najteže. I baš zato vi morate da budete primjer promjena, sada kada je to Crnoj Gori najpotrebnije. Danas vam odavde ne govorim kao gost, već kao neko ko zna da se istinske promjene ne dešavaju u kabinetima predsjednika, premijera, predsjednika opština, istinske promjene se dešavaju u opštinama kao što je ova i u ljudima kao što ste vi. Građani Andrijevice, kao i svi građani u Crnoj Gori ne traže mnogo, ali kao i svi građani Crne Gore, traže poštenje, pravdu i šansu da nam djeca žive ovdje, a ne negdje daleko - kazao je Milatović.
Milatović je naglasio i da je Andrijevica kroz istoriju birala ispravno.&nbsp;
- Bila je glas slobode, a ne tišine. Borbe, a nikada ravnodušnosti. Zato kada slavimo Dan opštine, slavimo i ljude koji su znali da se izbore, i koji se svakodnevno bore za jedno jednostavno pravo: da ostanemo ovdje i da živimo dobro. Ljudi ovdje ne traže čuda. Tražite ono što vam pripada. Da se otvori nova radionica, novi pogon, da dođe doktor – specijalista, Da škola bude topla i puna đaka. Vi znate da Andrijevica ima sve i prirodu, i duh, i snagu. Sad je konačno red na državi da to prepozna. Ne u obećanjima, već u budžetu. Zato vam iskreno kažem: niko od nas, uključujući i mene, ne pristaje da Crna Gora stoji, da Andrijevica stoji -rekao je Milatović.
Ukazao je da je devetnaest opština u Crnoj Gori ispod državnog prosjeka razvijenosti, dodajući da ako to nije znak za uzbunu, šta onda jeste?
- Andrijevica nikada nije tražila i ne traži milostinju. Traži infrastrukturu, investicije, razvoj. Traži da autoput ne bude samo linija na mapi, nego veza sa investicijama, razvojem, sa dobrim radnim mjestima, sa ostankom ovdje. To nije nikakav put za Beograd ili za Podgoricu to je put da građani ostanu ovdje. Znam kako izgleda kad plata ne traje mjesec dana, kada mlad čovjek ne može da se osamostali, kad šansa nikako da dođe na sjever. Zajedno možemo da stvorimo mogućnosti za uspjeh. Ova zemlja više ne smije da ide unazad i više ne smije da stoji u mjestu, ova zemlja mora da ide naprijed. I Andijevica mora da ide naprijed. Znate šta mi najviše kažu ljudi po Crnoj Gori? "Predsjedniče, samo da nas bar neko čuje." - dodao je Milatović.&nbsp;
Milatović je istakao da njegova obaveza jeste da se čuje svaki glas, pogotovo onih koje niko nije slušao, ni ranije, a ni sada.&nbsp;
- Svim ljudima Andrijevice, za vašu hrabrost, upornost i snagu, jedno veliko hvala! U svoje ime i u ime svih građana Crne Gore, čestitam vam Dan opštine. Živjela Andrijevica! Živjela Crna Gora! - zaključio je Milatović.

Milatović: Andrijevica traži infrastrukturu, investicije i da ljudi ostanu ovdje

Neformalna građanska asocijacija „Strategija za evropsku u građansku Crnu Goru“ (STEGA) saopštila je da će odati počast za 52 ubijena mlada života koji su pokopani na spomen obilježju na Lazinama u Danilovgradu, a koje su 22. jula 1944. godine zvjerski ubili i strijeljali kvinslizi - odnosno četnici pod vođstvom „komandanta“ Jakova N. Jovovića.
U ovoj asocijaciji su naglasili da su se obavezali da će svoje težište postaviti na izgradnji nove državotvorne i društvene paradigme, koja počiva na izvornim i autentičnim evropskim vijednostima, koje su danas ugrožene, devastirane ili nedovoljno društveno podržane.
Stoga, kažu, imaju obavezu da nastave sa svojom misijom, a prvi naredni korak je odavanje počasti mladim partizanima i antifašistima.
- Podsjetimo da je, u cilju što bolje saradnje sa nacističkim okupacionim trupama u Bjelopavliće, u selo Kosovi lug početkom 1944. godine, došao i Pavle Đurišić koji je bio pretpostavljeni za vršenje operacija čišćenja terena „komandantu“ Jakovu N. Jovoviću. Danas 81 godinu kasnije, ideologija revizionizma, negacije i izjednačavanja žrtve i zlikovca dobija karakter zvanične državne politike u Crnoj Gori, dok insitucije, CANU, Univerzitet ostaju „nijemi posmatrači“ – upozorili su u STEGA.
Zato, podvlače, svjesni opasnosti i otvorene namjere da „nova (kvazi) ideologija“ zamjeni uloge žrtve i zločinca crnogorski građani i izvorni antifašiti se samoorganizuju i pružaju otpor.
- STEGA, kao koalicija slobodnih pojedinaca, učiniti će napor da se demokratskim, akadamskim i građanskim metodama, izbori za antifašističku, prosperitetnu i sekularnu Crnu Goru, vraćanju državnih institucija u njihov puni ustavni kapacitet, sve sa cilje izgradnje bolje i pravednije Crne Gore – poručili su oni.
Inače, STEGA, koja u svom nazivu, simbolički povezuje težnju današnje Crne Gore da postane EU država sa izgrađenom vladavinom prava sa „Stega-om“ - prvim crnogorskim zakonodavnim aktom iz 1796 godine, u svojoj Programskoj Deklaracije upisala je pet temeljnih principa – među kojima je i antifašizam.
- Antifašizam nije samo poklič, jedan praznik koji se obilježava ili načelna proklamacija. Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati, ne u jednom danu ili vezano za jedan događaj, već kao odrednica koja definiše karakter jedne društvne zajednice – jasni su u STEGA.
Desni populizam, klerikalizam, dogmatizam, istorijski revizionizam, etno-federalizam su, ističu oni, stvarnost današnje Crne Gore, koja sve više, uljed raspada vrijednosti dirigovanog unutrašnjim, ali i snažnim i spoljno političkim uticajem postaje sve više – zapušteno društvo, preušteno talasu „novog primitivizma“, koji je po istoj matrici devedesetih godina prošlog vijeka donio tragedije i razaranja na prostoru bivše Jugoslavije.&nbsp;
- Na ove vrlo, opasne deformacije crngorskog društva već duže upozoravaju i Evropska komisija, Evropski parlament u svojim rezolucijama i nedavno i gospodin šef Delegacije EU u Podorici, g. Satler u javnom obraćanju crnogorskoj javnosti – naglasili su u STEGA.

STEGA obilježava 81 godinu od stradanja partizana i antifašista na Lazinama: Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati

Građani Crne Gore odreagovali su onako kako treba, onako kako bi njihovi preci to od njih očekivali, čuvali su svoje antifašističko nasljeđe - rekla je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata, na Televiziji E, novinarka Tanja Pavićević.
Ne stišavaju se reakcije i pozivi na odgovornost nakon nezakonite dodjele najvećeg državnog priznanja, Trinestojulske nagrade. Građani su se pobunili, raskrinkani su detalji u vezi sa knjigom koja ne postoji, za koju je Bećir Vuković nagrađen, Ministrastvo kulture izbjegava odgovornost, Nacionalna biblioteka „Đurđe Crnojević“ traži insititucionlanu zaštitu zbog zloupotrebe imena ove institucije, a u najavi su i tužbe. Novinarka Tanja Pavićević kaže da bi, tragajući za institucionalnim odgovorima, trebalo sagledati širu društveno-političku sliku.
- Pokret Evropa sad radi isto što je nekada radila URA – izigrava trojanskog konja. PES je tu da bi pričao evropsku priču, a Demokrate upodobljavaju institucije sistema za narativ Demokratskog fronta i Srpske pravoslavne crkve. Kada tako stvari sagledamo, onda razumijemo zašto se iz sistema pokušavaju skloniti profesionalci i dovesti ideološki podobni, oni koji će podržati narativ koji forsiraju Demokratski front i Srpska pravoslavna crkva. Uzimajući u obzir sve činjenice, pretjerlo se pri dodjeli Trinaestojulske nagrade. Dodijeljena je zbog narativa, odnosno, ideologije koja glorifikuje četnički pokret – kaže Pavićević.
Podsjeća da je u slučaju Bećira Vukovića prekršen zakon, po više osnova, a da prosrpske i proruske strukture okreću narativ kako da je riječ o dobrom pjesniku.
- To uopšte nije tema. Ovdje je tema – gdje je prekršen zakon, kako je prekršen i kako su mogli tom čovjeku da dodijele nagradu. Tužbe će stići. Naučnik Dragan Hajduković (jedan od ovogodišnjih kandidata za Trinestojulsku nagradu) najavio je tužbu Upravnom sudu. Vjerujem da će se još neko prisjetiti da se obrati državnim organima. To je uradila i Nacionalna biblioteka. Ministarstvo kulture se prozvalo nenadležnim, iako jesu nadležni. Ali, ako shvatimo koja je pozicija Demokrata, onda je jasno zbog čega ministarka kulture neće da preuzme odgovornost za nešto što se tiče njenog resora. Upravo zato da bi se pustio narativ koji odgovara Demokratskom frontu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi – navela je dugogodišnja novinarka.
Vjeruje, ipak, da institucije i dalje imaju profesionalce u svojim redovima, što se, kako kaže, vidi i u slučaju sinovca Andrije Mandića.
- Očekujem od druge strane da se brani na identičan način kao što je radila do sada, a to je da je to antisrpska histerija, da je to udar na svesrpsku priču… To su sve zamjene teza. Iako znaju da im se ne vjeruje, nastavljaju s istim narativom, jer za sve ovo što se radi postoje dokazi - istakla je Pavićević.
Do 2020. godine, podsjeća ona, Srpska pravoslavna crkva nije poštovala crnogorske zakone i bila je država u državi.
- Danas nijesu zaštećeni, nego je crkva ta koja danas kadrira u Crnoj Gori i koja kreira politike. To što su oni zaštićeni očigledno je dugo pripremana priča. Intimno vjerujem da je ova priča i ova okupacija Crne Gore iznutra pripremana od 2006. pa na ovamo. 2016. godine imali smo pokušaj državnog udara, 2020. su napravljeni temelji da bi se Crna Gora osvojila. Zbog toga državne institucije, zbog toga tužilaštvo ne reaguje. Na izložbi “Sunovrat Crne Gore” postavljeni su panoi na kojima sa naslovnicama iz medija u posljednje dvije godine, koje su tretirale govor mržnje. Odabrane su upravo one izjave koje bi trebalo tužilaštvo da obradi i krivično goni ljude koji su to izgovorili. To se nije desilo, jasno vam je i zbog čega - naglasila je Pavićević.
Smatra da nikad direktniji udari i ataci na antifašističko nasljeđe od DF-a i Srpske pravoslavne crkve nijesu viđeni kao u posljednjih pet godina. Crnu Goru su, tvrdi, ponizili i razorili.
- Crna Gora je ekonomski razorena, sakralno nasljeđe predato je drugoj državi. Sada je na redu reebranding njihovog narativa. Odnosno, ide se ka tome da se izjednače partizanski i četnički pokret, što je u Srbiji urađeno 2004. godine. Ti posljednji udari upravo su proizveli iskru u kamenu. To se desilo ispred Vile Gorica, ljudi su se skupili spontano da izraze svoj revolt, jer ne mogu da dozvole da najveći državni praznik, odnosno, da najvažniji datum bude oskrnavljen na način kako je to i uradio Andrija Mandić u svom govoru. Dodijelio je nagrade ljudima protivzakonito. U govoru je, maltene, poručio da su 13. jul podigli četnici, a ne partizani, nigdje se ne pominje Komunistička partija - ističe Pavićević.
Policija se prema građanima na mirnom skupu ispred Vile Gorica ponašala, kaže, represivno.
- Neko im je dao komandu. Oni su naprosto u jednom trenutku krenuli. Vidjelo se to po biber spreju koji je završio na licima i očima starih ljudi, kao i dekana FCJK Aleksandra Radomana, koji je bio na svim protestima. Ako je ko nenasilan i neagresivan - to je taj čovjek. Principijelno je reagovao na svaku moguću nepravdu i na svako kršenje zakona. Gledala sam lica policajaca, neku su zaista bili postiđeni. Kod nekih sam vidjela mržnju, oni su zaista htjeli da naude tim ljudima. U njima smo vidjeli ono što ćemo gledati, vjerovatno i ubuduće. Demokrate gledaju da naprave aparat sile, represije, onako kako njima odgovara i onako kako odgovara ideologiji koju oni neće izgovoriti, ali koju će podržati. Zbog toga jesu tu gdje jesu - rekla je Pavićević.
Antifašistički nerv u Crnoj Gori postoji, kao i potreba za pravdom, jer se građani okreću vrijednostima na kojima su, kako ističe, vaspitani i učeni. Govoreći o situaciji u kojoj je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović izviždan kod spomenika Partizanu borcu na Gorici, Pavićević podsjeća da se na polaganju vijenca okupio veliki broj ljudi, koji su došli da iskažu svoj revolt.
- Oni su došli da pokažu da spomenik kosturnica, u kojem se nalaze ostaci narodnih heroja, ne zaslužuje takvu vrstu poniženja, da nosioci četničke ideologije dođu i licemjerno pričaju priče u koje ne vjeruju i polažu vijence. Građani su došli i sve što se desilo bilo je spontano. Položili su vijenac. Stigla je informacija da će doći gradonačelnik Mujović da govori. Građani su zbog toga ostali. Kad je Mujović krenuo da govori, okrenuli su leđa i zviždali. Nijesu htjeli da čuju priču koja ne odgovara istini. Nijesu htjeli da dozvole da antifašiste opjevavaju ljudi koji, s druge strane, glorifikuju Nikolaja Velimirovića, saradnika fašista. Građani Crne Gore su odreagovali onako kako treba da reaguju, onako kako bi njihovi preci od njih očekivali, čuvali su svoje antifašističko nasljeđe - zaključila je Pavićević.

Pavićević: Posljednji udari na antifašističko nasljeđe proizveli su iskru u kamenu

Crna Gora je dočekala 13. jul podijeljena i društveno i politički, sa snažnim pokušajima istorijskog revizionizma, negiranjem ratnih zločina i slavljenjem ratnih zločinaca. Dva velika događaja su nanovo udarila temelje Crnoj Gori, a da slučajnosti nema potvrđuje i da su se oba događaja dogodila na isti dan 13. jul. Dan državnosti se slavi jer je 1878. na Berlinskom kongresu Crna Gora međunarodno priznata, a 1941. je mali evropski narod zapalio iskru borbe protiv fašista i okupatora. Trinaestojulski ustanak 1941, nakon odluke Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru o pružanju otpora okupatoru, koja je donesena u Stijeni Piperskoj, buknuo je u Crnoj Gori kao akt otpora i pobune crnogorskog naroda protiv fašizma. Bio je to prvi masovni ustanak u porobljenoj Evropi. Slobodarskim duhom podstakao je buđenje i pokretanje otpora fašizmu na jugoslovenskim i evropskim prostorima. Znameniti francuski filozof Žan Pol Sartr ocijenio ga je veličanstvenim događajem evropske istorije 20. vijeka i kazao da je usmjerio čovječanstvo kojim putem treba da ide. <h2>Quo vadis Montenegro</h2> Crna Gora je možda tim opštenarodnim ustankom pokazala svijetu kako i kuda treba da ide, ali ostaje pitanje, kako ona sama opstaje na tom putu. Sagovornici Pobjede Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Cetntra za građansko obrazovanje (CGO) i istoričar Milan Šćekić odgovaraju na pitanja o tome u kakvoj atmosferi Crna Gora dočekuje ovaj 13. jul. Oba datuma za njih predstavljaju snažne simbole borbe za slobodu, dostojanstvo i identitet građana i građanki Crne Gore. - Ovaj 13. jul Crna Gora dočekuje u atmosferi dubokih društvenih i političkih podjela, osnaženog istorijskog revizionizma zasnovanog na ideologiji koja je poražena 1945. godine, i paradoksalno – sa formalno-pravnom dominacijom političkih struktura za koje je državnost Crne Gore tek privremena kategorija, dok se tekovine NOB-a sistematski potiskuju i obesmišljavaju – smatra Uljarević. Ona ističe da umjesto afirmacije antifašizma, slobode i našeg identiteta, danas svjedočimo relativizaciji istorijskih činjenica, instrumentalizaciji prošlosti u dnevno-političke svrhe i porastu nacionalističkih narativa, primarno kao posljedice sprovođenja koncepta tzv. srpskog sveta. - Sve to dovodi do toga da datum koji bi trebalo da ujedini građane i građanke Crne Gore postaje grubo zloupotrijebljen od onih koji bi morali biti prvi u njegovoj zaštiti i očuvanju njegovog dostojanstva – poručila je ona. Istoričar Milan Šćekić ističe da Crna Gora dočekuje Dan državnosti 2025. godine zavađena i podijeljena više nego što je to bio slučaj 1878. godine, 1918. godine, 1941. godine, 1945. godine, 1991. godine… - Iako je kroz noviju istoriju u manjoj ili većoj mjeri crnogorsko društvo uvijek bilo podijeljeno, čini se da nikada nije bilo podijeljeno kao danas, posebno kada je u pitanju odnos prema prošlosti i identitetskim pitanjima – kazao je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025071409078_79091ad7d5288f7eacf569cde80e402d898db29fee4f59aeb22107c62828cfb0.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025071409078_79091ad7d5288f7eacf569cde80e402d898db29fee4f59aeb22107c62828cfb0" data-rendition-name="original" width="1600" height="1067" loading="lazy" alt="Milan Šćekić"> <figcaption>Milan Šćekić(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  U Crnoj Gori danas, sve više političari, aktivisti ali i Srpska pravoslavna crkva tumače istoriju revizionistički, izjednačavajući one koji su se borili sa okupatorom i protiv fašizma – do kraja, sa onima koji su u jednom trenutku prešli na „tamnu stranu“. Na pitanje da je poznata maksima da istoriju pišu pobjednici, a da se čini da se nama događa neka nova istorija, Šćekić odgovara da - istoriju pišu istoričari. - U zavisnosti od toga da li su objektivni i korektni prema činjenicama, istorijskim događajima i procesima, kao i koliko su kreativni i zanimljivi kao pisci, ljudi se određuju prema njihovom djelu i radu. Učestale pojave prekrajanja istorije građanstvo obično percipira kao novu istoriju, ali korektnije je te pojave nazvati pravim imenom - negativnim istorijskim revizionizmom – istakao je Šćekić. A na pitanje kako je došlo do toga da se danas bavimo revizionizmom i da su nam 1942. i 1943. postale brane razvoja društva, istoričar odgovara da nema više kontrolisanog sistema koji je imao mehanizme da nam nametne svoje svjetonazore, kao i da sankcioniše one koji mu se protive. - Revizionisti i savremeni sljedbenici kvislinških pokreta na prostorima bivše Jugoslavije to obilato koriste. No, ne slažem se sa Vama da 1942. i 1943. godina ometaju razvoj društva. Istina, da je sreće, prema događajima iz Drugog svjetskog rata, crnogorsko društvo trebalo bi da ima jasan stav. Ali, kako to nije slučaj, ako dopustimo da se kvislinški pokreti proglase za antifašističke, zaboravimo na njihovu saradnju sa okupatorom, kao i njihove zločine, istorija će nam se na neki način vjerovatno ponoviti – rekao je Šćekić. <h2>Ko nam kreira realnost</h2> Drugi svjetski rat okončan je1945. godine, ali ni nakon 80 godina društveni i politički problemi nijesu nestali– a postavlja se pitanje da li politika kreira realnost i koliko je ta društvena realnost zapravo stvarna. Za Daliborku Uljarević izvorište naših problema je u izostanku državno odgovorne političke vizije i političkih kapaciteta, dok se društvo i dalje hrani podjelama, klijentelizmom i populizmom koji ga razaraju na raznim nivoima. - Politika uglavnom kreira „realnost“ kroz dnevne poruke i manipulacije emocijama, a stvarni problemi - ekonomska nesigurnost, urušavanje institucija, nejednakost i diskriminacija, te planski i smišljeni napadi na građansko tkivo i održivost države – ostaju marginalizovani iako se, od pojedinih aktera, adresiraju – poručila je ona. Naglašava da ta paralelna, vještački stvorena stvarnost služi da održi na okupu krhke strukture moći i zamagli more neispunjenih obećanja. - No, svaka obmana ima svoj kraj… - kaže Uljarević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250421220448_da5445a33a6a075a24b998b1db852281f62fe590b22205ae44805e21c275898f.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250421220448_da5445a33a6a075a24b998b1db852281f62fe590b22205ae44805e21c275898f" data-rendition-name="original" width="954" height="529" loading="lazy" alt="Daliborka Uljarević"> </figure>  Direktorica CGO smatra da postoji sistemski napor aktuelne vlasti da potisne tekovine 13. jula i oslabi antifašističko nasljeđe Crne Gore, i to uz podršku vanjskih aktera čiji su interesi suprotni interesima države Crne Gore. - Ipak, vjerujem da to već izaziva kontrareakciju, jer je antifašizam duboko ukorijenjen u identitet crnogorskog društva. Nijedna vlast, koliko god se trudila, ne može izbrisati vrijednosti koje su utkane u suštinu ovog društva – odlučna je ona. Poručuje da zato sada vodimo „odsudnu bitku“ - možda nedovoljno glasnu, ali ne manje važnu - da ne dozvolimo svjesno mijenjanje narativa i urušavanje temeljnih vrijednosti zarad trenutnih političkih interesa. - Na kraju krajeva, crnogorski antifašizam je preživio i veće oluje od ove – kazala je Uljarević. <h2>Razlozi za slavlje</h2> Crna Gora ima razloga za slavlje ovog 13. jula, jer postoje i dobre stvari u ovom društvu u ovim smutnim vremenima. Sve glasniji stavovi na kršenje ljudskih prava, revizionizam istorije i bunt protiv slavljenja ratnih zločinaca, te nedozvoljavanje dobrog dijela javnosti da se izjednače borci i saradnici okupatora i fašista jasne su poruke koje se šalju, nažalost najčešće od građana, NVO i opozicije, a veoma malo ili nemušto od onih koji su na vlasti. Uljarević ističe da bi 13. jul trebalo da slavimo kao simbol hrabrosti, solidarnosti i borbe za slobodu, i to ne samo kao istorijsku činjenicu, nego i kao trajnu obavezu da te vrijednosti živimo svakodnevno i prenosimo budućim generacijama. - Nažalost, danas je sve to u mračnoj sjenci, zatrpano teretom revizionizma i neodgovorne, čak antidržavne, politike. Ipak i uprkos svemu tome, društvo pokazuje otpornost kroz različite izraze, počev od nepristajanja na ovu realnost koja nam se slika kao neka nova Crna Gora, što ponekad uključuje i proteste, preko različitih građanskih inicijativa kojima se brani javni interes i štite ljudska prava, do spremnosti mnogih da se, makar i tiho, suprotstave mržnji, nepravdi i osionosti – poručila je ona. Ističe da su to žilave iskre dostojanstva koje zaslužuju pažnju, podršku i ohrabrenje. - I 13. jul nas uči da se ne odustaje, čak ni kad se čini da su oni koji ne razumiju njegovu simboliku i sadržaj privremeno na pozicijama moći sa kojih pokušavaju da ga ponište. Slavimo upravo tu nesalomivu spremnost da budemo bolji, čak i kad okolnosti govore suprotno jer dostojanstvo i sloboda nemaju cijenu – tvrdi ona. <h2>Kome i kakvu Crnu Goru ostavljamo</h2> Milan Šćekić je na pitanje koliko je obrazovni sistem kriv zbog onoga što nam se danas događa, jer je primjetno da mladi danas ne razlikuju Dan državnosti od Dana nezavisnosti, odgovorio da mladi naraštaji rođeni početkom 21. vijeka apsolutno nijesu krivi što ne razlikuju ta dva događaja. - Odgovornost za to prevashodno snose kreatori prosvjetne politike koja je vođena u Crnoj Gori poslije 2006. godine, i pogubnih reformi obrazovanja kojima je smanjen fond časova iz istorije do te mjere da se istorija 20. vijeka u devetom razredu osnovnih škola obrađuje jedan čas sedmično. Sa tolikim fondom časova nemoguće je obraditi kompleksne procese i događaje u 20. vijeku. Pritom, kreatori ovih nakaradnih reformi su nas tada uvjeravali da učenici treba više da znaju o Elvisu Prisliju, muzici i filmu nego o ratovima u 20. vijeku – ističe Šćekić. On podjseća da su kreatori obrazovnih politika tvrdili da u srednjim stručnim školama učenici pojedinih smjerova, poput automehaničara, frizera, pekara, konobara, ne treba da uče istoriju. - Nevjerovatno, ali kao da je neko pripremao teren za sve što nam se danas dešava. I sada kada smo počeli da živimo posljedice tih reformi, ponašamo se infantilno i zgražavamo se što istraživanja pokazuju da mladi vole autoritarne režime, što ne znaju mnogo o antifašizmu, i što dio njih ima afirmativan stav prema kvislinškim pokretima – kazao je on. Poručio je da ne zna koje smo gradivo iz istorije dobro savladali, ali da 20. vijek zasigurno nijesmo, budući da se stalno sporimo oko njega. - Donedavno predmet sporenja su bile 1918. godina, Podgorička skupština, Božićni ustanak, a danas se uglavnom sporimo oko četnika i partizana, jer aktuelna vlast želi da četnički pokret pedstavi kao drugi antifašistički pokret. Novije generacije istoričara imaće mnogo materijala da pišu o rastrojenom i beznadežno podijeljenom crnogorskom društvu u 21. vijeku – naglasio je Šćekić. CGO je imao niz istraživanja u kojima su ispitivani mladi i njihov odnos prema politici, crkvi, društvenim problemima... Ta istraživanja su pokazala da mladi odrastaju u društvu, najblaže rečeno, poljuljanog vrijednosnog okvira, u atmosferi koja promoviše podjele, klijentelizam, etnonacionalizam, partitokratiju i retradicionalizaciju, što značajno i neminovno oblikuje njihove stavove. - Od njih se očekuje da budu nosioci promjena, a istovremeno im se uskraćuju prilike, što ih često vodi u apatiju ili okretanje konzervativizmu. Budućnost u velikoj mjeri zavisi od toga koliko ćemo ulagati u obrazovanje, ali ono obrazovanje koje nije zasnovano samo na reprodukciji znanja već na razvoju kritičkog mišljenja i uvažavanja različitosti – istakla je Uljarević. Tumačeći pojedine detalje analize, Uljarević je kazala da ne vjeruje da su stariji zaista liberalniji. - Naime, prosječni stavovi mladih odražavaju stanje u opštoj populaciji. Ali, zato što od mladih očekujemo moderniji i progresivniji duh, njihova sklonost ka konzervativizmu nam je uočljivija – pojasnila je ona. <h2>Važno je da istoričari ne izjednačavaju četnike i partizane</h2> - Revizionisti mogu da izjednačavajupartizane i četnike, i oni će, u to nema sumnje, i u buduće nastaviti to da čine. Ali važno je da partizanski i četnički pokret ne izjednačavaju istorijski izvori. Posebno ne arhivska dokumentacija njemačke provenijencije, koja je prevedena i dostupna čitalačkoj publici, a u kojoj ćete pronaći mnogo pohvalnih ocjena o partizanskom pokretu, posebno o disciplini i borbenom moralu partizanskih jedinica, kao i gomilu dokaza o kolaboraciji četničkog i drugih kvislinških pokreta – kazao je Šćekić. On je citirao izvod iz jednog od tih dokumenata: „Njemačka operativna komanda je uspostavila puno operativno jedinstvo taktičkog komandovanja. Tako su u zajedničkim operacijama protiv partizana - rame uz rame - učestvovale njemačke snage, snage NDH i četnički odredi“. Nakon višedecenijskog jednopartijskog sistema, u kome se nije mnogo govorilo o komunističkim zločinima, Golom otoku i odnosu prema neistomišljenicima, otvorio se jedan prostor za relativizovanje zločina koji su počinili saradnici okupatora. Šćekić ističe da partizanski pokret jeste počinio zločine u ratu i da to niko ne sporti, ali i upozorio: - Poenta je da se potenciranjem partizanskih zločina, relativizuje kolaboracija drugih kvislinških pokreta, čije ideje revizionisti nastoje neobaviještenoj javnosti da predstave kao progresivne. Danas su protiv partizanskog pokreta i socijalističke vlasti najgrlatiji oni koji su se do unazad nekoliko decenija kleli u bratstvo i jedinstvo, bili u članstvu Saveza komunista, participirali u socijalističkom sistemu vlasti, bili stipendisti Titovog fonda... – kazao je on. Ističe da može da razumije neke jugoslovenske narode, posebno one iz bogatih krajeva Jugoslavije, što nijesu bili impresionirani komunistima, koji su im nakon rata ograničili i oduzeli imovinu. - Većina Crnogoraca te razloge nema, jer je Crna Gora u socijalističkoj Jugoslaviji doživjela nesumnjiv društveni i kulturološki preobražaj. Komunisti su obnovili crnogorsku državnost, zemlja je industrijalizovana, stvorena je brojna radnička klasa koje ranije praktično nije bilo, saobraćajno je povezana sa drugim jugoslovenskim republikama, iskorijenjena je nepismenost kod radnosposobne populacije, otvorene su brojne osnovne i srednje škole, fakulteti, albanska nacionalna zajednica je dobila pravo da se obrazuje na maternjem jeziku, sredinom šezdesetih godina 20. vijeka otvorena je pomorska veza sa Italijom (Bar – Bari), koja tokom većeg dijela godine danas ne funkcioniše, sedamdesetih godina 20. vijeka dobili smo Univerzitet i nacionalnu akademiju... Bolnice u kojima se danas liječimo, sagrađene su u socijalističkom periodu. Treba li podsjećati što smo prije 1945. godine od toga imali? – podsjetio je Šćekić na ono što je Crna Gora osvojila i dobila nakon Drugog svjetskog rata. On naglašava da ne govori da takav sistem nije imao mana, naprotiv, ali da je činjenica da je u socijalističkom sistemu i sinu Draže Mihailovića omogućeno bilo da radi u Auto-moto savezu Srbije, kćerki Milana Nedića u Crvenom krstu, kao i brojnim drugim sinovima i kćerima čiji su očevi bili protivnici socijalističke vlasti. - Ne mogu da zamislim djecu istaknutih pripadnika partizanskog pokreta da rade u državnom sektoru, da su kojim slučajem na vlast u Jugoslaviji 1945. godine došli četnici. U socijalizmu je to bilo moguće – zaključio je on.

Umjesto afirmacije antifašizma prekraja se istorija i slave ratni zločinci

Zaista ne mislim da je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović fašista, ali za čovjeka njegovog intelektualnog i životnog iskustva ne mogu da razumijem kako on ne postavi sebi pitanje što poručuje građanima Crne Gore kad ode da im se obrati na Dan državnosti, na Dan ustanka crnogorskog naroda, ispod spomenika i kosturnice u kojoj je 66 narodnih heroja, od kojih je mnoge u smrt poslala ruka i ideologija onih sa kojima on danas sjedi u vlasti i njegova politička partija u Vladi - kazao je u informativnoj emisiji "24 sata" na Televiziji E glavni i odgovorni urednik Antene M Darko Šuković.
Podsjećamo, Mujović je prisustvovao Svečanoj akademiji povodom 13. jula, ali je, nakon što mu je grupa građana okupljena na Gorici zvižducima i skandiranjem onemogućila da održi govor, napustio događaj.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvideo-mujovic-izvizdan-na-gorici-sram-te-bilo-slugo-andrije-mandica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Šuković pita zbog čega Mujović i oni koji su danas pokušali da ga odbrane misle da svako treba da zaćuti pred tom činjenicom, da logiku, etiku i principe baci pod noge i da se pravi da se ništa ne dešava.
- Da se pravite da je u Crnoj Gori sve u redu, a da se na jedan neprihvatljiv, sa vrijednosnog aspekta, nepodnošljiv način, ponašete tako licemjerno - rekao je Šuković.
Njemu, kako ističe, nije jasno, kako dio strukture vlasti prelazi preko tih stvari, da nema nikakav problem da sjedi pored ljudi koji slave Pavla Đurišića i Ratka Mladića.
- Ne znam kako je bilo Ervinu Ibrahimoviću u petak u Srebrenici kad je slušao govor Denisa Bećirovića, da li je u tom govoru prepoznao neke procese koji se dešavaju u Crnoj Gori i da li misli da je priča o Evropskoj uniji, kao alibiju za to što žmurimo pred povampirenim fašizmom u Crnoj Gori, dovoljna lukava i mudra politika da može sve da ispegla, da je priča o kriminalu i korupciji stare vlasti dovoljno velika maska za ćutanje na ono što se dešava sad - upitao je Šuković.
Demokrate su, kako dodaje, dio tih struktura u vlasti o kojima je govorio kao nosiocima svega najgoreg i najretrogradnijeg.
- Oni su čak najopasniji u tome jer pokušavaju, sve manje uspijevaju, da tu svoju suštinsku politiku upakuju u nekakvo evropejstvo, patriotsku i građansku priču, "mir je naša nacija" i tako dalje, a zapravo meni liče na kombinaciju stranke i sekte koja je sve bezobzirnija u izvršavanju svojih zadataka, što primjećuje da joj pada rejting - ocijenio je Šuković.&nbsp;
Protesti mu, kako ističe, nisu bili potrebni da mu dokažu da Crna Gora ima potencijal da se bori protiv istorijskog revizionizma.
- Znam da Crna Gora ima taj potencijal. Ovo što se sad dešava je ulazak u jedan obrazac "Udar nađe iskru u kamenu". Ovo bezočno, sve vulgarnije ponižvanje i razaranje Crne Gore je taj udar, a ovo što se dešava i sve će se više dešavati je iskra iz kamena koja svakome ko zna što znači bit Crne Gore ne može biti iznenađenje. To je refleks hiljadugodišnjeg trajanje Crne Gore i jedne opsesivne potrebe za slobodom - kategoričan je Šuković.
Komentarišući jutrošnja dešavanja i reakcije rekao je da to nije bilo baš najljepše za gledati i da je bilo logično, praktično neizbježno.&nbsp;
- Zašto kažem da nije bilo najljepše za gledati &nbsp;zato što bih volio da se najveći državni praznici proslavljaju na najljepši način, koji nikog ne tjeraju da protestuje. Sve ono što se dešava posljednjih dana, mjeseci i godina moralo je da dovede do protesta i građani kojima je stalo do Crne Gore, kao i svih stvari koje 13. jul simbolizuje - to je država Crna Gora, sloboda i antifašizam - dovedeni su u sitaciju da su morali da protestuju, jer su sve te vrijednosti gotovo zgažene u posljednjih nekoliko godina - ocijenio je Šuković.
Smatra da je momenat kad je formirana nova vlast u Crnoj Gori i kad su se stvari iskristalisale i postalo jasno da je najmoćniji, najorganizovaniji i s najjasnijim projektivanim ciljem u toj vlasti onaj dio koji baštini vrijednosti koje su sve suprotno od onoga protiv čega su se partizani borili, odnosno kad su došli na vlast ideološki nasljednici poraženih u Drugom svjeskom ratu, bilo je jasno da će do ovoga vrlo brzo doći.
- To je ideologija koja ima za cilj veliku, etnički čistu, odnosno homogenu Srbiju. Drugo ime tog projekta je "srpski svet" i realizacija toga projekta je jedini zadatak najmoćnijeg dijela aktuelne vlasti u Crnoj Gori. Tom segmentu aktuelne vlasti, svjesno ili nesvjesno, pomažu u realizaciji tog cilja jedan dio političkih snaga i subjekata koji, verbalno ili stvarno, ne pripadaju toj ideologiji, ali građanskoj Crnoj Gori od toga nije nimalo bolje, niti to može biti ozbiljniji alibi za njih - zaključio je Šuković.
J. B.&nbsp;

Šuković: Ne mislim da je Mujović fašista, ali kako ne postavi pitanje što poručuje građanima obraćanjem ispred kosturnice narodnih heroja koje je u smrt poslala ideologija onih sa kojima je u vlasti

Crna Gora slavi 13. jul, Dan državnosti. U intervjuu za Portal ETV, potpredsjednica i poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč otvoreno govori o istorijskom revizionizmu, urušavanju antifašističkog nasljeđa, dubokim ideološkim podjelama u crnogorskom društvu, te bezbjednosnim i političkim posljedicama koje su uslijedile nakon 2020. godine. Ona upozorava na širenje nacionalističkih i klerikalnih uticaja, upliv stranih službi, moralnu regresiju institucija i degradaciju političkog i akademskog prostora, ističući da je borba za suverenu, građansku i antifašističku Crnu Goru obaveza svih odgovornih građana. Zato i poručuje - Pobjedićemo!&nbsp;
Portal ETV: Jesu li danas uzdrmani temelji crnogorske državnosti – i ko, iznutra ili spolja, aktivno radi na njihovom potkopavanju? Za čiji interes?
Vuković Kuč: Temelji nijesu uzdrmani. Crna Gora je stara država, a što je više negatora i grobara imala, to se zanavljala jača i održivija. Na njihovom potkopavanju rade spoljni agitatori i unutrašnji plaćenici, ali su u tim radnjama toliko prosti, neuki, radikalni, osioni, da će uskoro sići sa političke pozornice kao nepogoda koju su odbacili vrijeme i ljudi. Građani će presuditi nacionalistima i govornicima mržnje na izborima, a oni koji su kao navodno građanske partije podržavali i održavali njihovu ujdurmu nestaće sa političke scene, postaće suvišne javne organizacije. Ko nema politiku, politikom se ne može baviti na duge staze. A danas imamo to - nemanje politike kao podvalu željnima promjena, a ne narativa kojih se gnuša svako dostojanstveno, vaspitano i obrazovano biće.
Pogledajte danas, 13. jula 2025. godine, Nikšić u kome je PES trebalo da bude promjena koju želimo da vidimo u Crnoj Gori.&nbsp;
Nikšić je demanti njihovoga građanskog i crnogorskoga opredjeljenja. Baš kao i Pljevlja.&nbsp;
Glasna, nesumnjiva poruka bestraganja antifašističke ostavine i građanske i sekularne prirode Crne Gore.
<h2>RAZGRADNJA ANTIFAŠISTIČKOG NASLJEĐA</h2>
Portal ETV: Da li se Crna Gora suočava sa istorijom na objektivan način ili je prisutan istorijski revizionizam?
Vuković Kuč: Nije Crna Gora posebna u regionu po prisutnom istorijskom revizionizmu, nenaučnom i falsifikatorskom pristupu istoriji, mitomanskoj interpretaciji događaja koji su obilježili njenu prošlost. Takav, radikalni i opasni pristup istoriji intenzivirao se u Crnoj Gori u posljednjih pola decenije vladavine desničarskih politika koje je iznjedrila crkva i poznala klerikalna kontrarevolucija.
Kobno je što su takve istorijske interpretacije iz nezvaničnih prešle u zvanične, institucionalne tokove, a predvode je ideološki ostrašćeni istoričari i političari iz Crne Gore, ali i Republike Srpske, čiji su profesori preplavili Univerzitet Crne Gore, đe sprovode čistku naučnika i nepodobnih istoričara, dok na katedri za istoriju instaliraju poluintelektualce i istorijska lelekala, koja u redovnim uslovima ne bi mogla predavati ni na posijelima, uz ćaskanje i trač. Jer ta istorija jeste prevaralogija koja treba da pripremi generacije za istorijsku rehabilitaciju ratnih zločinaca i saradnika okupatora, na čijoj mrzilačkoj, anticrnogorskoj i ksenofobičnoj platformi je zasnovana ideologija pojedinih subjekata vladajuće većine.
Ko je odslušao govore predśednika države i skupštine povodom Trinaestojulskog ustanka, ko je vidio ikonografiju čestitki najvećega dana u crnogorskoj istoriji u Nikšiću ili u drugim gradovima đe vladaju PES, DCG i NSD, razumije kakav je naum u toku i kakva se razgradnja antifašističkog nasljeđa događa.
Nema tu zrna objektvinosti, ti pogledi su suženi, ostrašćeni, krivotvorni. Ti stavovi žele da progutaju Crnu Goru, njenu nezavisnost, građansko tkivo i antifašistički podvig, podvaljujući nam četnike kao junake, a ne pominjući crnogorske komuniste, kao idejotvorce, pokretače i vođe Trinaestojulskog ustanka.
Citiraću dr Dragutina Papovića: “Bez crnogorskih komunista ne bi bilo Trinaestojulskog ustanka ni antifašizma”.
To je istina koja je svijetla kao borba i svjetlost jaka kao pobjeda komunista, partizana i antifašista nad kolaboracionistima i fašistima njihovoga, ali i našeg vremena.
Nikakve govorancije Andrije Mandića, nedorečenosti i relativizacije Jakova Milatovića i jeftine provokacije Marka Kovačevića ne mogu naružiti taj podvig, žrtvu, pobjedu crnogorskih i jugoslovenskih antifašista.
Sve netalentovane tlapnje dobitnika Trinaestojulske nagrade ostaju mizerne i minorne u odnosu na onu, znate i znamo, “propevalu gomilu”.
“Nije sloboda sa neba pala. Iz zemlje je, iz crvene, iz krvave.“
Portal ETV: Postoji li konsenzus o antifašističkom naslijeđu u Crnoj Gori, ili se ono dovodi u pitanje?
Vuković Kuč: Nema konsenzusa, na veliku žalost. Trebalo bi da smo jedinstveni u vezi sa tom nesumnjivom ostavinom naših predaka slobodara, ali Jugoslaviju koju su oni stvorili krvavo su razbili oni čije političko nasljeđe njeguju politike na vlasti u Crnoj Gori.&nbsp;
Njihovo nacionalističko i šovinističko divljanje, usred nikad veće šanse Crne Gore da postane članica EU, iskazano u veličanju ratnih zločinaca, koji su izvršili etničko čišćenje i u našim krajevima, kakav je Pavle Đurišić, održavanju parastosa četničkim liderima i kvislinzima Draži Mihailoviću i inim neslavnim ličnostima Drugog svjetskoga rata, slavljenju savremenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, zaslužnih za najveće grobnice XX vijeka, kazuje u prilog nikad većoj diskrepanciji između dva crnogorska pola, desnog i lijevoga. Pritom, u regionu jačaju nacionalistički narativi, što budi sumnju u opšti sunovrat vrijednosti. U Srbiji je rehabilitovan četnički pokret, a u Hrvatskoj se prije nekoliko dana uzvikivalo “za dom spremni” na koncertu M. Tompsona, slavitelja ustaštva - fašističkog predvodnika NDH i jasenovačke strave.
Zbog takvih tendencija, DPS je završio Zakon o zabrani fašističkih i ekstremno nacionalističkih organizacija i njihovih simbola, koji ćemo tokom sedmice predstaviti crnogorskoj javnosti i staviti ga u skupštinsku proceduru.
Mora se zaustaviti zlo koje širi svoj uticaj u crnogorskim institucijama i prijeti da se naruga cjelokupnom antifašističkom nasljeđu.
Ta moralna bijeda koja nam želi nametnuti politički kič kao stil života previđela je sa kim se nasuprot sebi bori i protiv čega se bori. Poručujem im Krležinim riječima: “Domovina nije ni bajka, ni hotel, ni zatvor. Niti je ona mržnja prema drugima. Ona je odgovornost, kritika, sumnja. Nacionalisti sve to ne poznaju”.
Crna Gora je naša odgovornost. Zato kritikujemo njenu vlast i sumnjamo u njene poteze, svakog dana ih raskrinkavajući.
Jedino dobro u ovoj duhovnoj, političkoj i moralnoj regresiji jeste što su svi oni dobili šansu da vladaju i pokažu sve svoje bjedastoće. DPS im više ni za što ne može biti izgovor, kao što ni DPS nikad više ne smije praviti greške koje bi plaćalo crnogorsko društvo i država u cjelini.
Pitali ste dovodi li se antifašističko nasljeđe u pitanje i moj odgovor je potvrdan. No, garantujem vam, neće biti dovedeno u pitanje. Pokušaji će ostati bez rezultata.
<h2>DANAS U VLADI, JEDAN UZ DRUGOG, ŚEDE DODIKOVI PITOMCI I NEGATORI GENOCIDA U SREBRENICI I PREDSTAVNICI NARODA KOJI JE U SREBRENICI GOTOVO SATRT&nbsp;</h2>
Portal ETV: Da li je Crna Gora politički stabilna danas, i koliko su institucije funkcionalne i nezavisne?
Vuković Kuč: Mi nemamo ni jednu jedinu ličnost u politici sa jakim integritetom, moralnim i političkim, kamoli da možemo govoriti o političkoj stabilnosti vlasti koju čine raznorodni ideološki i politički subjekti, koji su se trvili u svojoj političkoj prethodnosti, ali ne na pitanjima ekonomske strategije ili socijalne pravde, nego na pitanjima života i smrti. Danas u Vladi, jedan uz drugog, śede Dodikovi pitomci i negatori genodica u Srebrenici i predstavnici naroda koji je u Srebrenici gotovo satrt. Tik jedni uz druge, smješkajući se i obećavajući nam svijetlu evropsku budućnost. Oni koji su sve činili i čine da obesmisle Crnu Goru kao građansku državu, podvaljućujući joj nacionalni predznak, prave nekakve priredbe s onima koji bi Crnu Goru napustili da je velikosrpska politika pobijedila 90-ih godina prošloga stoljeća.
Pritom, proces evropske integracije predvode politike koje su anticrnogorske i antievropske. Sve je to neprirodno, neredovno, nakaradno.
Zbog takve političke turbulentnosti, institucije su porozne i politizovane, prave partijske ćelije djelilaca političkog plijena i namiritelja svojih funkcionerskih nezajažljivosti. Nema tu v od vizije, v od vještine vođenja i zavođenja reda u institucijama i u državi. Nedobronamjerne neznalice danas izvode svoje reakcionističke i revanšističke pohode po crnogorskim institucijama, videći u pogromu drugih svoj uspjeh i politički rast, dok se iz izbora u izbore sunovraćuju, ne poznajući crnogorski mentalitet koji nije osvetnički. Nije i nikad neće biti ogledalo raznih vetingaša, navodnih pravdaša, a u stvari, diletanata koji se ne umiju izboriti sa sobom, kamoli sa kriminalom, i to organizovanim.
Na kriminal se ide organizovano, institucionalno, policijom, tužilaštvom, sudstvom, a ne skupštinskim paradama i tviteraškim hapšenjima vinih i nevinih, jer u takvim okolnostima se i gubi razlika između krivih i nedužnih. Zlo i napako je svima spremno nacrtati metu, uz fanfare prijetnji i ucjena.
<h2>SLUŽBE DRUGIH DRŽAVA ZNAJU VIŠE O STANJU U CRNOGORSKOM DRUŠTVU OD NAŠIH INSTITUCIJA ZADUŽENIH ZA BEZBJEDNOST&nbsp;</h2>
Portal ETV: Čemu i kome služi bezbjednosni sektor danas? Je li kao takav o opasnost po državu umjesto da je njen štit?
Vuković Kuč: Nijesam specijalistkinja za bezbjednost, ali imam političku opservaciju koja proizlazi iz svih događaja prethodnih pet do sedam godina. Ovakva bezbjednosna haotičnost dugo je planirana, još prije prijema Crne Gore u NATO. Bezbjednosni sektor je oskrnavljen antidržavnim djelovanjem pojedinaca u sistemu, a razoren dolaskom kontrarevolucionara na vlast 2020. godine.&nbsp;
Crna Gora je stavljena na pladanj rusko-srpskih interesa, bezbjednosno podijeljena između nekoliko zainteresovanih službi. Izgubila je mnoga svojstva suverenosti, nijedan građanin se u Crnoj Gori ne može ośećati bezbjedno. U srcu njenoga glavnog grada prokopan je tunel koji vodi u Viši sud. To je simbolički i materijalni dokaz razbijenosti njene nacionalne bezbjednosti.&nbsp;
Službe drugih država znaju više o stanju u crnogorskom društvu od naših institucija zaduženih za bezbjednost. Ko može biti siguran u takvoj atmosferi? Ponajmanje mislim na našu fizičku sigurnost, iako su masovna ubistva na Cetinju i obračuni krimilanih klanova na crnogorskim ulicama pokazali da ni fizički nijesmo zaštićeni.
Mislim, prije svega, na špijunske mreže koje su nadnesene nad našim i glavama naših porodica, spremne na svakave obračune, podmetanja, diverzije, kako to obično biva u svjetovima đe se vode borbe između rodoljublja i izdaje, te zabranjene riječi u Crnoj Gori, koja narušava mir i sigurnost političara koji joj nijesu skloni, osim što im je ona drugo ime.
Kako je to negrađanski, neprimjereno, neevropski nazvati nekoga u XXI vijeku izdajnikom, rekli bi dušebrižnici. A ja, gledajući sve što nam se dešava, budući eskpertkinja za eufemizme, nemam blažu riječ za podaništvo tuđim službama, saradnju sa negatorima Crne Gore, nacionalistima i šovinistima, bila ona plaćena ili besplatna, jednako je ogavna.
I o onima, o kojima piše Mihailo Lalić, koji su predugo ćutali, a time i odobravali, kad je trebalo glasno govoriti.
Portal ETV: Pokušava li Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) Srbije, preko određenih političkih struktura u Crnoj Gori, da razgradi crnogorski identitet? Ako da – ko su ključni izvršioci?
Vuković Kuč: Zanimljivo je ono što je potpredśednik DPS-a Ivan Vuković naveo kao svoje iskustvo sa BIA nakon privođenja u Beogradu i izgona iz Srbije na godinu dana. Predočio je da su u crnogorska politička zbivanja veoma upućeni i za njih zainteresovani.&nbsp;
Ne čudi nas to. Kad kroz pukotine bezbjednosnog sistema države prema kojoj duže od vijeka imate aspiracije možete da infiltrirate svoje ljude, a Crna Gora je vazda bila bogata žbirima, kako Njegoš nazivaše špijune, možete relaksirano vršiti poslove iz svoga domena. I BIA to radi u Crnoj Gori. Imala je i danas ima brojne saradnike, svakovrsne konvertite i konformiste, otpadnike države Crne Gore, koja je za njih kao zatvor iz kojeg valja pobjeći ili ga srušiti. Takvo ośećanje kod ovih ljudi prisutno je ili zbog malograđanskog ośećaja tjeskobe u maloj državi i provincijske potrebe da se pripada nečemu gabaritnijem ili zbog plaćeničke prirode koja zbog svoje jeftinoće vazda nađe svoga kupca.
Ti nesolidnici ne dozvoljavaju da se odnosi Srbije i Crne Gore, kao dvije veoma povezane države, zasnivaju na principu međusobnog uvažavanja i čuvanja državnog i nacionalnoga dostojanstva, nego kidišući na crnogorsku suverenost i nacionalnu posebnost, bestijalno rade na njenoj &nbsp;razgradnji i prodaji.
Duboko vjerujem da se ti odnosi mogu normalizovati kad vlast u Crnoj Gori bude suverena, kad je budu činili ljudi sa dignitetom, kad minu sadašnji podanici i izmećari, prema kojima, sigurna sam, i ta Srbija, njena vlast i BIA imaju prezir, ali su im korisni kao pokućari koji rade na raskućenju sopstvenog doma. Kome ti nesrećnici mogu trebati, osim jednokratno?! Vazda će biti “jadni trabanti tuđih interesa”.
I da, kao post scriptum, opomenem, izvršioci nijesu samo politički akteri iz nekadašnjeg DF-a. Danas ih je u Crnoj Gori više i raspoređeni su svuda, u svakoj pori crnogorskih institucija. Prepoznaćete ih po retoričkom antifašizmu i patriotizmu, a po stvarnim nedjelima prema Crnoj Gori, kad god treba uraditi nešto za njen državni i nacionalni interes. Śetite se formiranja vlade Milojka Spajića i maligne uloge Jakova Milatovića u tome, kao i formiranja podgoričke vlasti. Samo treba imati dobro pamćenje i ne dozvoliti raznim “očumelovima” da nas zavaraju. Čitati Čehova i biti spreman, to je sve, da pomenem i Šekspira.
Pobijedićemo!
„Kada sve drugo padne,
ostaje zadnje oružje —
srce koje ne kleči.”

Miraš Dušević

Vuković Kuč za Portal ETV: Pobijedićemo, kada sve drugo padne, ostaje posljednje oružje - srce koje ne kleči

Organizacija STEGA, na najveći državni praznik 13. jul - Dan Državnosti Crne Gore, izražava ponos jer su, kako su rekli, crnogorski građani pokazali da je crnogorsko društvo - društvo antifašizma.
U STEGI kažu da se antifašizam pokazuje poštovanjem države, nauke, kulture i borbom protiv fašizma, dogmatizma i ruganja sa kulturom i njenim državnim nagradama.
- Zato su danas slobodno građani predvođeni akademicima, profesorima, arhitektama, režiserima glumcima, muzičarima pokazali da dostojanstvo države ne leži u "nedostojnima" već u srcima njenih građana i iskrenih a ne manipulatvnih antifašista - navedeno je u saopštenju STEGE.
Posebno su istakli da su u ime STEGE poruke crnogorskoj javnosti poslali pod Goricom akademik CANU Vukić Pulević - međunarodno priznati naučnik i dvostruki dobitnik Trinaestojulske nagrade i priznati arhitekta Veselin - Bato Radulović, a na ustaničkom Virpazaru privrednik i ekonomista Vladimir Nikaljević.
- STEGA poručuje da fašizam počinje kada zaćutimo, kada trpimo, kada se sklanjamo, a antifašizam kada nedostojnim i onima što vide "burlikanje" u glasu slobode pokažemo - idite u ćošak! Loši đaci - loših učitelja nikada neće spoznati da sloboda ne lezi u sluganstvu već u otporu. Stop fašizmu, sloboda nepokornoj Crnoj Gori - poručili su iz STEGE.

STEGA: Antifašizam je kad onima koji u glasu slobode vide "burlikanje" poručimo - u ćošak

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: antifasizam