Parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem zloupotrebljava proces evropske integracije, lišavajući ga suštine i sa jasnim opredjeljenjem da se stvari fingiraju. To je logična posljedica izbora kojeg je premijer Milojko Spajić napravio kad je odlučio da legitimiše politiku velikosrpskog nacionalizma uvodeći je u Vladu. Druga posljedica takvog Spajićevog odabira strateških partnera je da PES gubi političku snagu, a nekadašnji DF jača. Svako ko se zagrlio sa Andrijom Mandićem, prije ili kasnije je izgubio političku relevantnost ili je završio na ivici cenzusa, kazao je za Pobjedu Andrija Nikolić, predsjednik Kluba poslanika Demokratske partije socijalista (DPS).
Nikolić je rekao i da Andrija Mandić danas u Crnoj Gori kopira model Aleksandra Vučića, te da je zbog vlasti spreman da pozira ispod američke i NATO zastave, da natjera svoje ministre da se "prave mrtvi" onda kad Vlada imenuje ambasadora na Kosovu, te da lično glasa na Savjetu za odbranu i bezbjednost da se odobri slanje vojnika u NATO misiju za podršku Ukrajini u ratu sa Rusijom.
- Zato i politika crnogorske vlasti sve više liči na Vučićevu. Na sceni imamo pokušaj pranja biografije Andrije Mandića, koji uz pomoć PES treba da se transformiše iz radikalnog nacionaliste u izvještačenog partnera zapada. I zapadu to neće smetati dok god Mandić kao ključni Vučićev saveznik u Crnoj Gori ne počne da radi ono što skladno podijeljenim ulogama mora da radi druga linija Vučićevog djelovanja u Crnoj Gori, oličena u Milanu Kneževiću. U Briselu, kao što sam rekao, to vide, i zato vagaju pod kojim uslovima da puste Crne Goru - istakao je Vuković.
Nikolić je istakao da u Crnoj Gori imamo ozbiljnu krizu političkog upravljanja. Prestali smo, kako kaže, da budemo država u kojoj postoji neki minimum respekta prema znanju. 
- Zašto? Zato što vladajuća većina snižava kriterijume na svim nivoima, odnosno donosi zakone u kojima obara uslove za zapošljavanje ili izbor na rukovodeće pozicije. Na najodgovornije funkcije imenuju se partijski ljudi i to je danas naraslo do nivoa ozbiljnog državnog problema. Partitokratija i rođačko zapošljavanje su ključni uzrok rđavog stanja u institucijama. Drugo, budžet koji je namijenjen razvoju i dobrobiti čovjeka, vlada koristi da kupuje podršku birača. Djeluje kao da je za ovih pet godina napravljen krug u prazno. Povećale su se plate, ali su se više od toga povećale cijene. I šta sad imamo? Izgubili smo pet godina, a uopšte nema razvoja - naveo je Nikolić.
Dodaje da je uništen poslovni ambijent zbog kojeg su dolazili strani investitori.
- I ne samo što nema investitora. Nema ni ideja. Crna Gora je izgubila konkurentnost. Albanija danas gura naš nekadašnji model razvoja turizma, a mi nazadujemo. Projekti na sjeveru su takođe stali. Nema druge dionice auto-puta. Crna Gora ni ekonomski ni politički ne izgleda kao buduća članica EU - naglasio je poslanik DPS-a.
<h2>"Amfilohija su se sjetili da bi se umilili biračima"</h2>
Komentarišući to što je u više opština najavljeno podizanje spomenika preminulom mitropolitu MCP Amfilohiju Radoviću i što mu je predsjednik Jakov Milatović posthumno dodijelio Orden Crnogorske velike zvijezde, Nikolić kaže da rijetko kada, kao u ovom slučaju visoko državno odlikovanje i spom-obilježja više govore o onome ko ih dodjeljuje i onima koji ih podižu, nego o samom Amfilohiju. Ističe da je Laureat za života o sebi kazao sve.
- Nesumnjivo je jedan od vodećih episkopa svetosavske srpske crkve. Jedan od najboljih đaka Justina Popovića i Nikolaja Velimirovića, najretrogradnijih ideologa crkve, koja je imala političku, nacionalističku, anticrnogorsku i antievropsku misiju. Nažalost, mitropolit Amfilohije je za života respektibilno obrazovanje stavio u funkciju velikodržavne nacionalističke politike, koja je samo u posljednjim sukobima na prostoru ex Jugoslavije, života koštala oko 150.000 ljudi. Ono što mi posebno pamtimo je da je veći dio života proveo boreći se protiv ideje o obnovi državnosti Crne Gore, kao i protiv crnogorskog nacionalnog, duhovnog i kulturnoistorijskog identiteta, iako je poticao iz Morače i familije u kojoj se, da znam, niko nikada nije rađao ni kopao van Crne Gore - kazao je Nikolić.
Međutim, kako ističe, za današnju Crnu Goru važnije je podcrtati argumente i dokučiti motive donosilaca odluka o dodjeli odlikovanja i podizanju spomenika, predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i parlamentarne većine, odnosno njenih lokalnih filijala. 
- Amfilohija su se sjetili da bi se umilili biračima koji su ih 30. avgusta doveli na vlast, a danas su ozbiljno pokolebani u sposobnost političkih izabranika. I zato se "pokrivaju" Amfilohijem. Međutim, ne pomaže krečenje prošlosti. I ovome poniženju se približava kraj. Pa, neka iskoriste restlove mandata da podijele državne nagrade i spomenike jedni drugima, prije nego ih pop Mijajlo najuri iz vlasti kako im je obećao - poručio je Nikolić.
<h2>Odazvaće se pozivu Milatovića za konsultacije</h2>
Nikolić je kazao i da će se DPS odazvati pozivu predsjednika Crne Gore na konsultacije povodom prijedloga da kandidat za sudiju Ustavnog suda bude sudija Višeg suda Predrag Krstonijević.
- Uvažavajući ustavno pravo predsjednika Crne Gore da predlaže kandidate za sudije Ustavnog suda, više bih cijenio da je poziv na konsultacije stigao prije nego što je gospodin Milatović odabrao Predraga Krstonijevića kao jednog od sedam kandidata koji ispunjavaju uslove za izbor sudije Ustavnog suda. Ovako, stiče se utisak da su konsultacije puko zadovoljenje forme. Pa ipak, odazvaćemo se pozivu, da čujemo koji su razlozi opredijelili Milatovića da učini takav prijedlog - kazao je Nikolić.
On nije želio da komentariše to što je Nikola Janović napustio DPS, ističući da partija neće tražiti da vrati mandat.
- Čuli ste njegove razloge. I mi smo rekli što smo smatrali primjerenim u datim okolnostima. Ne bih komentarisao dalje od toga - zaključio je Nikolić.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Nikolić: Svako ko se zagrlio sa Andrijom Mandićem, završio je na ivici cenzusa

Politikološkinja za informisanje, novinarka, bivša odbornica u nikšićkom parlamentu Tatjana Knežević Perišić obratila se juče otvorenim pismom predsjedniku Donjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva (House of Commons) Lindziju Hojlu, protestnom notom Britanskoj ambasadi u Podgorici i otvorenim pismom Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva iskazujući oštar protest zbog toga što je Hojl od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića na dar prihvatio sliku kapele na Lovćenu koju je podigao srpski kralj Aleksandar Karađorđević 1918. godine, umjesto Njegoševe kapele i kao simbol strahovlade silom oružja je nametnuo Crnogorcima u nasilno aneksiranoj Crnoj Gori i koja je do danas, kako je istakla, prepoznata kao oličenje negiranja crnogorskog istorijskog identiteta. U pismu Hojlu, ona ističe da „kao građanka Crne Gore, najstarije države na Balkanu, koja se u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji, uz pet kraljevskih dinastija, vječito borila za slobodu“, protestvuje zbog toga što je od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, prihvatio sliku kapele, gdje je sahranjen naš najveći pjesnik i filozof Petar II Petrović Njegoš.&nbsp; &nbsp;SIMBOL STRAHOVLADE - Ta slika se odnosi na drugu kapelu, koju je nekadašnji kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević, sagradio za svog sina i silom oružja, nametnuo Crnogorcima kao simbol njegove strahovlade, nakon 1918. godine, kada je, odlukom Velikih sila, moja država nestala sa mape svijeta! Taj kralj je u mom narodu poznat kao „Aco palikuća“, jer su njegovi žandarmi i odredi u Crnoj Gori, sve do 1929. ubijali protivnike bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije, palili kuće njihovim porodicama, mučili i zlostavljali nevine ljude, koji su se izjašnjavali kao Crnogorci - a koliko je ta Karađorđevićka vlast bila besramna, svjedoče istorijske činjenice da su crnogorsku kapu, kao dio nacionalne nošnje Crnogoraca, skidali sa glava domaćina i stavljali na svinje – upozorila je Knežević Perišić britanskog zvaničnika na istorijske činjenice&nbsp; Objasnila je da je „Mandić predstavnik partija koje u Crnoj Gori pokušavaju da uvedu 'srpski svet', što je pandan za suštinsku nacionalnu kapitulaciju i nestanak crnogorskog identiteta“.&nbsp; - Njihove slike i replike te druge kapele, na vrh Lovćena, svete planine za Crnogorce, simbolizuju politiku koja čini sve da zatre sve crnogorsko, otme našu istoriju, predstavljajući je kao srpsku i da vrate upravo tu kapelu, pored davno izgrađenog Mauzoleja, kako bi se tako vratio simbol srpske okupacije Crne Gore – naglasila je ona.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d" data-rendition-name="original" width="1320" height="733" loading="lazy" alt="mandić"> <figcaption>SIMBOL SLOMA CRNE GORE: Hojl i Mandić (Foto: Skupština Crne Gore)Skupštna.me</figcaption> </figure>  Podsjetila je Hojla da su i britanski „ugledni zvaničnici, zgroženi nad sudbinom Crne Gore, obavještavali svoj Parlament o tadašnjem umiranju jedne države“. - Preporučujem da pročitate izvještaj gofa John Francis Charles de Salisa, koji je služio kao izvanredni izaslanik i ministar plenipotencijar Ujedinjenog Kraljevstva u Kraljevini Crnoj Gori, poznat po svom izvještaju Britanskom parlamentu iz 1919. godine o situaciji u Crnoj Gori nakon njene aneksije od strane Srbije. A o tome kako Crnogorci vole svoju državu i zašto su njeni preci ginuli, te zašto Vam se ja obraćam, možete pročitati u pismu, koje je crnogorski knjaz Danilo Petrović Njegoš poslao u maju 1856. godine londonskom Tajmsu, a Tajms objavio 30. septembra 1856. godine. U njemu se, uz ostalo kaže: „466 godina crnogorski narod odbija da se podredi bilo čijoj moći ili da prizna vlast bilo kojeg gospodara; naprotiv, on se otimao za nezavisnost s oružjem u ruci, i radosno je prolio svoju krv po oltaru slobode. Četiri i po vijeka crnogorski narod trpio je neprestanu borbu s Turskom imperijom, nekada najmoćnijom u Evropi, pred kojom su drhtale sve države Evrope. Krv njenih junaka pala je na svaki kamen njenih visokih planina, i Crna Gora je sačuvala svoju dragocjenu slobodu. Politika velikih Sila bila bi jako pogrešna kada one ne bi uzele u obzir žrtve koje je njen narod podnio u ime Hrišćanstva – taj narod koji se, između Srpskog kraljevstva, Vizantijskog carstva, kraljevstava Bugarske, Bosne i Epira, koji su svi podlegli napadima Turaka, ponosno branio među svojim bezvodnim planinama, i koji je znao kako da sačuva, uprkos svom siromaštvu i oskudici, najsvetiji posjed koji jedna nacija može da ima – svoju nezavisnost“ – napisala je Knežević Perišić. Istakla je da se ništa nije promijenilo ni danas.&nbsp; - Molim vas, zato, da poštujete osnovno pravo, dato svim nacijama svijeta - da postoje. Prihvatanjem ove slike, Vi ste pokazali da ne poštujete to pravo Crnoj Gori i Crnogorcima. Vaša je dužnost, kao visokog znaničnika jedne velike nacije, da sramni poklon vratite onima koji sjede na čelu države, koju pokušavaju da unište. Nemojte biti njihov saučesnik – zaključila je Knežević Perišić.&nbsp; &nbsp;PROTESTNA NOTA U pritestnoj noti Britanskoj ambasadi u Podgorici Knežević Perišić je istakla da upućuje „protest povodom nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane predsjednika Donjeg doma britanskog Parlamenta, gospodina Lindsaya Hoylea, a koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić“. - Slika prikazuje kapelu koju je nakon ukidanja crnogorske državnosti 1918. godine podigao kralj Aleksandar Karađorđević, kao simbol političkog pritiska i nametanja nove vlasti, nakon što je srušio staru, Njegoševu kapelu, gdje je on bio sahranjen. Ova građevina, čiju je sliku primio g. Hoyl, nikada nije predstavljala izraz crnogorske tradicije i do danas je u javnosti prepoznata kao simbol negiranja crnogorskog istorijskog identiteta – istakla je ona. Uručenje slike ove kapele od strane političara koji otvoreno zastupa koncept „srpskog sveta“, političkog projekta usmjerenog na brisanje crnogorskog identiteta, poručila je Knežević Perišić, predstavlja čin sa snažnom političkom porukom. - Njeno prihvatanje, ukoliko ostane bez reakcije, može biti pogrešno shvaćeno kao znak britanske podrške tim politikama. Britanija je u prošlosti bila važan posmatrač i svjedok dramatičnih događaja u Crnoj Gori, o čemu govori i izvještaj grofa Johna de Salisa iz 1919. godine. Upravo zbog te istorijske povezanosti i reputacije Ujedinjenog Kraljevstva kao države koja dosljedno brani demokratske standarde, ljudska prava i suverenitet naroda, ovakav gest je izazvao zabrinutost među građanima Crne Gore – naglasila je u protestnoj noti Knežević Perišić. Iskazala je očekivanje „da Ambasada o ovome obavijesti relevantne institucije u Londonu i ukaže na osjetljivost ovog pitanja, kako se slični previdi ne bi ponavljali“.&nbsp; - Uvjerena sam da Ujedinjeno Kraljevstvo ne želi biti dovedeno u poziciju da nenamjerno podrži politike koje dovode u pitanje identitet i državnost Crne Gore – zaključila je u protestnoj noti. U pismu Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva istakla je da im se obraća kao građanka Crne Gore kako bi izrazila duboku zabrinutost zbog nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane visokog zvaničnika Ujedinjenog Kraljevstva, gospodina Lindsaya Hoylea, koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić. - Ovaj čin je izazvao snažnu uznemirenost kod mnogih građana Crne Gore, jer se prikazana kapela ne odnosi na prvobitnu kapelu gdje je sahranjen naš najznačajniji književnik i filozof, Petar II Petrović Njegoš, već na građevinu koju je nakon ukidanja crnogorske države 1918. godine sagradio kralj Aleksandar Karađorđević, srušivši staru, Njegoševu kapelu, postavljajući tu, prikazanu na slici, koja je simbol negiranja crnogorske državnosti – objasnila je ona. Predsjednik Skupštine Crne Gore, koji je poklon uručio, naglasila je u pismu, predstavlja političke strukture koje se otvoreno zalažu za brisanje crnogorskog nacionalnog identiteta i za koncept tzv. „srpskog sveta“, koji je, dodala je, u potpunosti suprotan demokratskim vrijednostima, ravnopravnosti naroda i savremenim evropskim principima. - Prihvatanje ovakvog poklona, ma koliko nenamjerno, može se protumačiti kao podrška politikama koje negiraju pravo Crnoj Gori da se razvija kao samostalna i međunarodno priznata država sa sopstvenim identitetom. Od partije koja pripada demokratskoj, progresivnoj tradiciji, očekujemo senzibilitet prema pitanjima državnosti malih naroda i razumijevanje za istorijske okolnosti koje prate naše odnose sa susjednim državama. Ljubazno Vas molim da o ovome obavijestite nadležne organe partije i da se, u okviru vaših mogućnosti, zauzmete za jasniji, senzibilniji i informisaniji pristup kada je riječ o Crnoj Gori i pitanjima njenog identiteta – zaključila je Knežević Perišić. Mnadić je tokom posjete Donjem domu Parlamenta UK na dar uručio Hojlu sliku kapele na Lovćenu i tom prilikom krivotvorio istorijske činjenice, kako se zaključuje iz saopštenja njegovog kabineta, saopštavajući visokom zvaničniku „da je nekadašnja totalitarna vlast prije pedesetak godina fizički uklonila sa mjesta na kojem je sagradio naš veliki Vladar i Vladika Petar II Petrović Njegoš, a koji je testamentom odredio da u njoj bude i sahranjen“.&nbsp;

Knežević Perišić poručila Hojlu: Nemojte biti saučesnik onima koji pokušavaju da unište Crnu Goru

Premijer Milojko Spajić nedavno je kazao da će u decembru biti stotinu zakona u Skupštini i da će biti mnogo imenovanja. Ova najava otvara i pitanje da li građani treba da brinu, s obzirom da nam odluke o tome da li nešto treba usvojiti ili ne, donose poslanici koji, reklo bi se, nekada glasaju po dogovoru. - Oni prolaze odbore, i u dosta situacija radi se o malim izmjenama zakona. Nije to neka prezahtjevna materija, čak i za nas u Crnoj Gori koji možda nismo istorijski prepoznati kao veliki radnici. Za kratko vrijeme toliko je posla urađeno, pokazujemo da postoji neka nova radna etika u Crnoj Gori - istakao je Spajić. Ono što se nameće kao pitanje jeste da li se radi o novoj radnoj etici ili moranju da se izglasaju određena zakonska rješenja zbog zatvaranja poglavlja i usklađivanja sa EU. Zakoni, kako je i najavljeno, pristižu u Skupštinu a poslanici će se izjašnjavati o njima. Iako premijer smatra da se ne radi o prezahtjevnoj materiji, zakoni su nerijetko obimno štivo koje treba pomno pročitati. "Svi, svi, što radi ovaj Dejan" To kako poslanici glasaju o pojedinim zakonskim rješenjima, raznoraznim izvještajima, iz onoga što građani mogu da vide i čuju, budi sumnju uopšte u informisanost o tome šta se pred njima nalazi. Tako smo nedavno, i to ne po prvi put, imali situaciju gdje predsjednik Skupštine ponavlja glasanje sugerišući maltene poslanicima kako treba da se izjasne. Naime, na sjednici Skupštine održanoj krajem novembra glasalo se između ostalog za Finansijski izvještaj sa izvještajem o radu Regulatorne agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti za 2024. godinu. Ono što je interesantno je trenutak u kojem generalni sekretar Skupštine Boban Stanišić daje "znak" Mandiću da za to svi glasaju. Međutim, izgleda da nije dobro iskomunicirano sa ostalim poslanicima, pa kako je bilo uzdržanih u njihovim redovima, ponovilo se glasanje. U jednom trenutku se čak čuje kako Stanišić govori Mandiću - "Svi, svi, što radi ovaj Dejan", a iz pregleda glasanja i rasporeda sjedjenja, može se zaključiti da se to odnosi na poslanika NSD-a Dejana Đurovića koji je bio uzdržan pri prvom glasanju.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251205091220_140fabc80a9e3b7f4a7cd32a16abbac252bbb443484eff2edc50ad35a1d8b74e.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251205091220_140fabc80a9e3b7f4a7cd32a16abbac252bbb443484eff2edc50ad35a1d8b74e" data-rendition-name="original" width="954" height="475" loading="lazy" alt="Glasanje"></figure>  Brže bolje je Mandić prekinuo glasanje i ponovio ga, ali uz pojašenjenje poslanicima za šta se izjašnjavaju, sugerišući tako i kako bi trebalo da glasaju. - Izvinjavam se, odlučuje se većinom glasova prisutnih poslanika. Ponavljam glasanje. Odbor za ekonomiju, finansije i budžet, kao matični odbor, predložio je zaključak koji se prihvata - Finansijski izvještaj sa izvještajem o radu Regulatorne agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti za 2024. godinu. Stavljam na glasanje predlog zaključka odbora. Mi treba da se izjasnimo o predlogu zaključka odbora koji je dobio potrebnu većinu na odboru - rekao je Mandić. Nakon Mandićevih riječi glasalo se ponovo, ukupno je glasalo 62 poslanika i sada su svi bili za, te je prihvaćen pomenuti izvještaj. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FEptn2Hd86Yg&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Takođe, nije nepoznato da smo često u Skupštini slušali opaske da svi poslanici ne bi čak umjeli nabrojati sve resore najglomaznije Vlade - sa 25 ministarstava i sedam potpredsjednika. A neki od zakona koji su već u proceduri su: Predlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o radu, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima Predlog zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, Predlog zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama... Sve pomenuto budi opravdanu brigu o tome kako će se odnijeti, jer nesumnjivo je mnogo posla i materijala ispred crnogorskih poslanika.

VIDEO - Da li građani treba da brinu? Stotinu zakona i pitanje – znaju li svi poslanici šta glasaju

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić boravi u Londonu, na poziv predsjednika Donjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva (House of Commons) Nj. E. Lindzija Hojla, kojem je uručio sliku kapele na Lovćenu uz poruku da ju je srušila totalitarna vlast, te da Crna Gora kao i Ujedinjeno Kraljevstvo, svoju budućnost gradi i na hrišćanskom moralu i temeljima.
Mandić je iz Londona poručio da Crna Gora i Ujedinjeno Kraljevstvo njeguju istorijski prijateljske i savezničke odnose, a da su u prethodnom periodu otvorene brojne nove perspektive njihovog razvoja zahvaljujući snaženju političkog dijaloga na najvišem nivou, čiji je ova posjeta jedan od ključnih elemenata, saopšteno je iz Mandićevog kabineta.
- Crna Gora je, kao mala zemlja, kako kroz istoriju, a tako i danas, uvijek sa pažnjom osluškivala poruke velikih sila. Kako prije Berlinskog kongresa 1878. godine, tako i nakon njega, uvijek nam je bilo izuzetno važno čuti stavove Ujedinjenog Kraljevstva, koje je tokom svog istorijskog maksimuma, pokrivalo gotovo trećinu zemaljske kugle, dok je svaki četvrti čovjek bio dio velikog Komonvelta– naveo je predsjednik Skupštine.
Predsjednik je dodao da naše dvije zemlje imaju brojne oblasti od zajedničkog interesa, od kojih je ključna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije.
- Naša zemlja duguje veliku zahvalnost bezbjednosnim službama Ujedinjenog Kraljevstva kada je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, a posebno borba protiv šverca cigareta, po kom je Crna Gora nažalost bila prepoznata tokom vladavine bivšeg režima– zaključio je predsjednik Skupštine.
Predsjednik Donjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva Lindzi Hojl je naglasio da je današnji sastanak od velike važnosti, te da mu je drago što je na čelu Skupštine Crne Gore čovjek sa izuzetno bogatim parlamentarnim iskustvom kakav je predsjednik Mandić.
On je dodao da kao predsjednik najstarijeg parlamenta Evrope pokušava da mlađe kolege koje zajedno sa njim dijele istorijsko zdanje kakav je Vestminster inspiriše da ulože svoj maksimum kako bi taj dom predstavljali na način koji on zaslužuje. Predsjednik Hojl je zaključio da je parlamentarna diplomatija kako kroz istoriju, tako i u današnjem turbulentnom vremenu, ključ za očuvanje i dalje snaženje odnosa između zemalja svijeta.
Na kraju sastanka, predsjednik Mandić je domaćinu uručio poklon – sliku Njegoševe zavjetne kapele na Lovćenu, istakavši da je nekadašnja totalitarna vlast prije pedesetak godina fizički uklonila sa mjesta na kojem je sagradio naš veliki Vladar i Vladika Petar II Petrović Njegoš, a koji je testamentom odredio da u njoj bude i sahranjen. On je zaključio da i naša zemlja, baš kao i Ujedinjeno Kraljevstvo, svoju budućnost gradi i na hrišćanskom moralu i temeljima koji nas posebno snaže u vremenima velikih iskušenja.
Predsjednik Mandić se nakon sastanka upisao u zlatnu knjigu ovog visokog doma, te je zajedno sa delegacijom prisustvovao premijerskom satu u Donjem domu (House of Commons), gdje je posebno pozdravljen od strane domaćina – predsjednika Hojla.
- Na kraju radnog dana, upriličen je svečani ručak u čast predsjednika Mandića, gdje su dva predsjednika u svojim zdravicama istakli dobre primjere zajedništva i savezništva Crne Gore i Ujedinjenog Kraljevstva, kao i želju da se nastavi sa građenjem dobrih odnosa- zaključuje se u saopštenju.

Mandić predsjedniku Donjeg doma uručio sliku kapele na Lovćenu: Srušila je totalitarna vlast, ali Crna Gora kao i Ujedinjeno Kraljevstvo, gradi budućnost i na hrišćanskim temeljima

Crna Gora je, iako stara evropska zemlja, tek nakon pada komunizma i istorijskih promjena 2020. godine, krenula putem snaženja demokratije i slobode i da je ova zvanična posjeta dokaz da želimo da snažimo univerzalne vrijednosti slobode i demokratije, kazao je predsjednik Skupštine Andrija Mandić tokom svoje zvanične posjete Ujedinjenom Kraljevstvu. Mandić je održao sastanak sa predsjednikom Gornjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, lordom Džonom Mekfolom od Alkluita.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120316128_bb1c7f73d1c6ba84df9f4696bb7155b62fbaac5d653abc472496170fe1fd2e8a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120316128_bb1c7f73d1c6ba84df9f4696bb7155b62fbaac5d653abc472496170fe1fd2e8a" data-rendition-name="original" width="2048" height="1366" loading="lazy" alt="Mandić u Ujedinjenom Kraljevstvu"></figure>  - On se zahvalio Ujedinjenom Kraljevstvu na pomoći koju su bezbjednosne službe pružile u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, a posebno protiv šverca cigareta - saopšteno je iz Skupštine Crne Gore. Lord Mekfol je istakao da je ovaj susret važan simbol snaženja bilateralnih odnosa i dodao da je Ujedinjeno Kraljevstvo spremno da i u budućnosti radi sa Crnom Gorom kao sa svojim bliskim saveznikom.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120316128_d046ace8ef17ae718635c826ccd88e1040d6c8d09a13e16e66a2a24fff0a98e4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120316128_d046ace8ef17ae718635c826ccd88e1040d6c8d09a13e16e66a2a24fff0a98e4" data-rendition-name="original" width="2048" height="1366" loading="lazy" alt="Mandić u Ujedinjenom Kraljevstvu"></figure>

Mandić: Crna Gora nakon pada komunizma i istorijskih promjena 2020. krenula putem snaženja demokratije i slobode

Partija Andrije Mandića se krivo predstavlja kao Nova srpska demokratija. Nit' je nova, nit' je demokratija, a srpska je samo djelimično. Njen tačni naziv je Stara bjelaško-četnička tiranija. To je partija koja je nastala ukrštanjem bjelaškog terorizma Marka Dakovića i etničko-vjersko-ideološkog čišćenja četničkog zločinca Pavla Đurišića. Osnova programa NSD-a, odnosno Stare bjelaško- četničke tiranije je da se, po uzoru na bjelaše, bori protiv crnogorske državnosti i nacionalnosti, a potom, po uzoru na Pavla Đurišića, uništi sve koji nijesu pravoslavni Srbi četničkog usmjerenja. To je stari cilj, samo što je Andrija Mandić, od kada je izabran za predsjednika Skupštine Crne Gore, k tome cilju krenuo novim putem.
Na tome putu Mandićeve đurišlije obilato koriste istorijske neistine, što je u posljednoj morbidnoj proslavi najsramnijeg događaja u istoriji Crne Gore – tzv. Podgoričke skupštine uradio Mandićev predsjednik opštine Pljevlja Dario Vraneš. Rekao je da su međunarodni zvaničnici, među kojima i tadašnji predsjednik SAD- a Vudro Vilson, uputili telegrame i čestitali odluke Podgoričke skupštine. To je neistina. U stvari, ni jedna Velika sila i uopšte ni jedna strana država nije priznala odluke Podgoričke skupštine, a kamoli čestitala. Sve su, izuzev Francuske koja je podržavala Srbiju, kritikovale način organizovanja Podgoričke skupštine i politiku Srbije i njenih okupacionih trupa u Crnoj Gori. Predsjednik Vilson se u toj kritici, zapravo, istakao. Istoričar Dimitrije – Dimo Vujović, koji nije simpatisao ni kralja Nikolu ni nezavisnu Crnu Goru, u knjizi „Podgorička skupština 1918.“ na str. 146 navodi: „Vrlo oštar kritičar srpske politike u Crnoj Gori i odluka Podgoričke skupštine bio je i predsjednik Vilson. On je Podgoričku skupštinu okarakterisao kao neustavnu i smatrao je da ne treba voditi računa o odlukama te skupštine.“ Kako bi ispitao stanje u Crnoj Gori, Vilson je u januaru 1919. godine u Crnu Goru uputio kapetana Džemsa Brusa i Rolanda Trija, službenike američke ambasade u Rimu. Nakon gotovo dvomjesečnog boravka u Crnoj Gori, Roland Tri je izajavio da je u Crnu Goru stigao naklonjen Srbima, ali da je nakon toga imao oštar sud o njihovom ponašanju u Crnoj Gori. Kapetan Brus je bio direktniji. U memorandumu koji je uputio predsjedniku Vilsonu naveo je da su izbori za Podgoričku skupštinu bili nezakoniti i njene odluke neprihvatljive i da to nije bio izraz volje Crnogoraca, već spoljne intervencije. Brus je naveo da crnogorski narod želi da uđe u jugoslovensku državu na bazi ravnopravnosti, a ne kao dio Srbije. Ne samo da SAD nijesu čestitale odluke tzv. Podgoričke skupštine, nego su diplomatske odnose sa crnogorskom izbjegličkom Vladom održavale do 21. januara 1921.
Osim što je izmislio Vilsonov telegram, Vraneš je neistinito govorio o istoriji oslobođenja Pljevalja 1912. godine. Naveo je da je „nakon oslobođenja 1912. godine ovaj kraj prvo pripao Kraljevini Srbiji, a tek krajem 1913. Crnoj Gori, bez podrške većine stanovništva“. Vraneš je dodao da je „u djelo sprovedeno ono što što se i tad i sad u međunarodnom pravu naziva aneksija odnosno prisajedinjenje teritorije jedne države drugoj državi suprotno većinskoj volji stanovništva koji živi na tom području. Pljevlja su prisajedinjena Crnoj Gori suprotno volji većine pljevaljskog naroda”. No, u „Glasu Crnogorca“ od 20. oktobra 1912. (po starom kalendaru) se navodi: „U ponedjeljak, 15. ov. mj. oko 8 sati uđe hrabra crnogorska vojska u Pljevlja pod komandom majora Mašana Božovića. Takođe istog dana oko 12 sati iz Prijepolja preko Jabuke uđe u Pljevlja i srpska vojska, koju hrabri Crnogorci bratski dočekaše. Turci su se povukli Metaljci, na austrijsku granicu“.
Dakle, crnogorska vojska je oslobodila Pljevlja i nije bilo spora između Crne Gore i Srbije oko toga da Pljevlja pripadaju Crnoj Gori. Granica je povučena 1913. bez navodnog protivljenja stanovništva o kome govori Vraneš. Tezom o aneksiji Pljevalja Crnoj Gori, Vraneš u stvari govori da je Crna Gora okupirala Pljevlja i poručuje da bi ih trebalo vratiti prethodnoj državi. Izgleda da Vraneš hoće da Pljevlja vrati Osmanskom carstvu, odnosno Turskoj, jer je Crna Gora oslobodila Pljevlja od Osmanskog carstva, a ne od Srbije. Potom, Osmansko carstvo nije osvojilo Pljevlja od Srbije, već od države hercega Stjepana Vukčića – Kosače, između 1462. i 1465. Hercegova država nije bila ni jednovjerska, ni nacionalna, ni srpska. Po Kosačinoj tituli država kojom je vladao se kolokvijalno nazivala Hercegovina, a u stvari je to ime ozvaničeno tek 1470. godine kada su Turci od osvojene hercegove zemlje formirali Hercegovački sandžak (vilajet Hersek). Tada je bio u sastavu Rumelijskog ejaleta, a od 1580. u sastavu Bosanskog ejaleta, da bi 1833. bio formiran poseban Hercegovački pašaluk. U novovjekovnoj istoriji Pljevlja nikad nijesu pripadala Srbiji. Crna Gora je oslobodila Pljevlja, što joj je priznato mirovnim ugovorima u Londonu i Bukureštu 1913., a kasnije je to potvrđeno odlukama avnojske Jugoslavije 1945., što je dobilo i međunarodno priznanje.
Krivotvorenjem istorije i fabrikovanjem neistina NSD, odnosno Stara bjelaško-četnička tiranija napada i ustavni poredak. Očito je da Mandić i njegov izvršitelj u Pljevljima hoće da cijepaju državnu teritoriju, što je protivustavna i krivična djelatnost. Članom 3 Ustava propisano je da je teritorija Crne Gore jedinstvena i neotuđiva. Članom 55 Ustava propisana je, između ostalog, zabrana djelovanja političkih organizacija čije je djelovanje usmjereno na narušavanje teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore. NSD je udžbenički primjer takve organizacije. U članu 359 Krivičnog zakonika Crne Gore propisano je da će se svako ko silom ili na drugi protivustavan način pokuša da otcijepi neki dio teritorije Crne Gore ili da taj dio teritorije pripoji drugoj državi, kazniti zatvorom od tri do petnaest godina. Da u Crnoj Gori funkcioniše profesionalno tužilaštvo i sudstvo, odnosno da postoji vladavina prava, protiv NSD-a bi po službenoj dužnosti bio pokrenut postupak zbog protivustavnog djelovanja, a svi organizatori i govornici na proslavi 107. godišnjice tzv. Podgoričke skupštine u Pljevljima bili bi procesuirani.

NSD-ova fabrika neistina

Zgrade u kojima se nalaze državne institucije nisu ničija lična, niti porodična svojina, a šef države Jakov Milatović nije tu da ispunjava “muzičke želje” prvom čovjeku parlamenta Andriji Mandiću (Nova srpska demokratija), koji bi svoj autoritet trebalo da usmjeri ka izradi i usvajanju zakona o Skupštini i Vladi.
Tako su iz kabineta predsjednika Crne Gore odgovorili na pitanje Vijesti – šta Milatović misli o Mandićevom predlogu da zgrada predsjednika u Podgorici pripadne najvišem zakonodavnom domu, a da jedino sjedište šefa države bude u Cetinju.
S druge strane, iz Mandićevog kabineta nisu odgovorili na pitanje za šta je parlamentu potrebna zgrada šefa države.
Međutim, listu je iz Skupštine nezvanično rečeno da “odavno postoji” ideja da se starije zgrade (u blizini najvišeg zakonodavnog doma) spoje u parlamentarni kompleks, a da sjedište predsjednika države bude u prijestonici. Nije precizirano čija je konkretno ta ideja, od kad tačno postoji i šta sve podrazumijeva.
Mandić je prošle sedmice na Premijerskom satu kazao da smatra da bi sjedišta pojedinih institucija trebalo da budu u Cetinju, kako to i zakon predviđa.
- … Kao što mislim da bi i Skupštini odgovaralo da ova zgrada predsjednika pripadne nama, a da njegovo jedino sjedište bude na Cetinju - rekao je tada Mandić.
Prema Zakonu o prijestonici, u Cetinju je rezidencija predsjednika Crne Gore, kao i sjedišta Ustavnog suda, ministarstva nadležnog za vanjske poslove i ministarstva nadležnog za poslove kulture. U prijestonici su, za sada, rezidencija šefa države i sjedište Ministarstva kulture i medija.
Iz Milatovićevog kabineta rekli su Vijestima da predsjednik, osim kancelarije u Podgorici, u skladu sa Zakonom o predsjedniku, svoje dužnosti obavlja i u rezidenciji u Cetinju, kao i u drugim protokolarnim objektima.
- Samo u ovoj godini u rezidenciji na Cetinju dočekao je predsjednike Italije (Serđo Matarela), Slovačke (Peter Pelegrini) i Estonije (Alar Karis), predsjednice Moldavije (Maja Sandu) i Sjeverne Makedonije (Gordana Siljanovska Davkova), kancelara Austrije (Kristijan Štoker), kao i visoku predstavnicu EU za spoljne poslove i bezbjednost (Kaja Kalas), uz druge važne događaje, prijeme, odlikovanja, ceremonije, predaje akreditiva i druge državne aktivnosti - piše u odgovoru.
Istakli su da, u isto vrijeme, aktuelni saziv Skupštine u Mandićevom mandatu nije poštovao Zakon o prijestonici, po kom je propisano da se prva sjednica proljećnjeg zasijedanja održava na Cetinju.
Poručili su da ohrabruju šefa parlamenta da uloži svoj autoritet kako bi se “konačno započelo sa izradom i usvajanjem zakona o Skupštini i zakona o Vladi, koji su od ključnog značaja za funkcionisanje institucija”, napominjući da u ovom trenutku jedino postoji Zakon o predsjedniku.
- Zgrade u kojima se institucije trenutno nalaze nijesu ničija lična, niti porodična svojina, ni g. Mandića, niti bilo kojeg drugog nosioca javne funkcije. One pripadaju državi, bez obzira na to ko je na funkciji. Na kraju, predsjednik države nije tu da ispunjava ‘muzičke želje’ bilo kojeg pojedinačnog funkcionera, pa ni predsjednika Skupštine Andrije Mandića - konstatovali su.

Kabinet šefa države o Mandićevoj ideji da se predsjednik preseli u Cetinje: Milatović neće ispunjavati muzičke želje

Predsjednik Višeg suda u Podgorici, Zoran Radović nije vratio nijednu ratu kredita u iznosu od 75.000 eura koji je još 2007. godine, dok je obavljao funkciju osnovnog državnog tužioca u Baru, dobio od Vlade Crne Gore po povlašćenim uslovima. Prema ugovoru, Radović je trebalo da vrati oko 18.000 eura tokom dvije decenije i to u ratama od 75 eura mjesečno.&nbsp;
Za poslanike Nove srpske demokratije (NSD), partije na čijem je čelu Andrija Mandić, ovakvo ponašanje prvog čovjeka Višeg suda je neshvatljivo. Radović nije odgovarao na pitanja koja mu je TV E uputila.
"To je neshvatljivo, posebno za nekog ko je imao tako visoku funkciju, a dobio je kredit po povoljnim okolnotima. Ne mogu da vjerujem da to neko može da uradi sebi, da tako spusti svoj integritet na neki nivo koji nije za tu funkciju koju obnaša u tom trenutku. To jednostavno se može komentarisati sa - no comment", rekao je poslanik NSD-a Dejan Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FV3t6izU3Vps&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poslanik NSD-a Milan Lekić kratko je za TV E prokomentarisao ovaj slučaj:
"Ne možemo to komentarisati kao dobro".&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2Fm6Bk6eWNeWg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Na pitanje TV E zašto se u Skupštini Crne Gore nije govorilo na ovu temu, Đurović smatra da to treba da rade drugi organi.
"Skupština i ja kao poslanik i predstavnik građana mogu da dam mišljenje o tome kako neko može da se ponaša kada dobije takav kredit po takvim okolnostima i još ga na kraju ne vrati", istakao je Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FuAXxehwC7KM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Bogdan Božović iz Socijalistične narodne partije kazao je za TV E da ne zna zašto to niko u Skupštini nije komentarisao.
"Ali naš stav je tu principijelan i kad smo bili opozicija i sada kada smo vlast. Smatramo da treba na neki način da se omogući nezavisnost pravosudnom sistemu", rekao je Božović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F8lwcbfwe-iw&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Radović je jedan od više od 200 zaposlenih u državnim institucijama koji su od 2004 - 2020. godine od Vlade dobili ili stan ili kredit po povoljnim uslovima.

VIDEO - Poslanici Mandićeve partije o Radoviću i nevraćanju kredita: Neshvatljivo da neko spusti svoj integritet na nivo koji nije za funkciju koju obnaša

<h2>Portfolio</h2>
Žario je i palio opozicionom scenom do 2020. Doslovno – bio je tu kad su se bačali topovski udari, kamenice, suzavci i palile američke i NATO zastave, štoviše, hvalio se da je učestvovao u ratu protiv Alijanse 1999. godine. Vodio je ljude na Skupštinu kao Viljem Osvajač borce kod Hejstingsa i s agentima ruske vojne obavještajne službe pokušao državni udar 2016. Na izborima 2020. bio je na listi ZBCG koja je cijelu kampanju bazirala na ljubljenju podova i iščlanjenju CG iz Śevernoatlantskoga saveza.
Služi uz skute Aleksandru Vučiću. Njegovo blisko okruženje ima veze s organizovanim kriminalom. Državne institucije samovoljno pretvara u štale. Crnogorski Parlament je više puta opoganio – tuđom zastavom, zagrljajem s ruskim ambasadorom u jeku agresije na nezavisnu Ukrajinu, promjenom loga i na kraju – krajnje očiglednom prevarom prilikom izbora za sudije Ustavnoga suda. Opoganio je najvišu državnu nagradu, falsifikovao prošlost i promovisao ratne zločince.
Neki ga smatraju velikim političarom i pragmatikom. U suštini, Andrija Mandić je destruktivan politički akter, tankog obrazovanja, ali čovjek sklon militarizmu i autokratiji, očigledno talentovan da glumi. Jedino što ga razlikuje od falangističkog bašibozuka tuđih agenata koje predvodi jeste sposobnost da kad zatreba – uhvati vazduha – napravi predah od konstantnog izlivanja nacional-šovinističke radijacije.
<h2>"Evropejac"&nbsp;</h2>
Takav kakav je, Mandić je trenutno, silom čudnih okolnosti – nesposobne opozicije i još nesposobnijih njegovih koalicionih partnera svih dresova, religija i boja, glavna ličnost vlasti u Crnoj Gori. On diktira tempo igre, usmjerava procese, postavlja uslove. Ta pozicija učinila ga je vidljivim i važnim za vanjsku scenu budući da je Crna Gora, kao navodni lider u EU integracijama, država koja se sve češće pominje u svijetu međunarodnih poslova. Kratkotrajna izolacija od strane ambasada Kvinte, a i mnogih drugih EU država postepeno je popuštala. Mandiću je na ruku išao i spoljnopolitički i geostrateški kontekst današnjega svijeta, ali ne može se prenebregavati činjenica da je vrlo agilnim pristupom unutarvladajućim izazovima došao do pozicije koju ima. Ponajbolji analitičar iz regiona koji prati Crnu Goru, Aleksandar Musić, odlično je karakterisao Mandićevu taktiku, utvrdivši da ovaj odlično poznaje i svoje saveznike i svoje konkurente.
"Otvaranje svijeta" prema Mandiću, dovelo je do toga da Rajo, kako ga zovu prijatelji, bude nezaobilazna figura u trenutnim scenarijima međunarodne zajednice o Crnoj Gori.&nbsp;
<h2>Računica</h2>
Evropska unija, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, taj glavni trougao onoga što zovemo Zapadom, svjesne su da je pitanje ulaska CG u EU važno pitanje za budućnost same unije, ali i kompletne regije Zapadni Balkan. Za njih je Milojko Spajić odličan lider – jer navodno on i njegova partija slijede njihove instrukcije te da garantuju mir i stabilnost u krhkoj i problematičnoj državi krhke i nestabilne regije, koja bi ipak mogla postati prva naredna članica EU. To što Spajić i partija slijede instrukcije, prevedeno na jezik prakse, znači i da zapadni centri računaju da na njega ostvaruju uticaj a time i uticaj na crnogorsku politiku te zaključuju – ukoliko &nbsp;Mandić počne da pravi probleme s velikosrpskim potezima, uvijek je u pričuvi DPS, koji se od formiranja ove Vlade nudi za tu opciju. Međutim, problem kod zapadnih partnera nastaje u računici da će Mandić uskoro toliko narasti na račun PES da bi nakon narednih izbora koalicija ZBCG u potpunosti preuzela sve ključne poluge vlasti u državi. A zapadnjaci nijesu baš toliko sigurni da bi Mandić bio kooperativan kao Spajić. I tu nastaje „prokletstvo statusa quo“ – ne dirati ovu užasnu Vladu, ne dirati ništa dok se ne završe pregovori oko ulaska u EU. To što radikalne politike narastaju, što jača etnonacionalizam, što istinski proevropska opozicija propada kao imidž neutralnosti Gojka Perovića, stavljeno je po strani.
<h2>„Osigurač“</h2>
Ako je cilj ulaska CG u EU po svaku cijenu, onda se ova računica nekako može progutati. Logika i iskustva međunarodne politike nalažu da se uvijek pripremi "osigurač", alternativni scenario "ako stvari pođu po zlu". Nažalost, „osigurač“, kako ga iščitavamo iz posljednjih ponašanja zemalja Kvinte po pitanju Crne Gore, postao je Andrija Mandić. Na Zapadu su trenutno ubijeđeni da baš s njim treba raditi na "prevođenju na drugu stranu". Kao uspješan primjer navodi se slučaj Dodika koji je skidanjem s crne liste u Americi smirio tenzije u BiH. Navodno, i distancirao sebe od Vučića.&nbsp;
Za Mandića se nadaju da će biti kooperativan i da će njegova uloga u budućnosti biti presudna prilikom ulaska CG u EU. Nešto slično Amfilohijevoj 2006. Za ovu dresuru Mandić bi dobio priliku da bude faktor i u Vladi nakon što CG postane punopravna članica.&nbsp;
<h2>Međutim</h2>
Mandić nije Amfilohije. Za razliku od Amfilohija, koji je iz Srbije optuživan za autonomaštvo, Mandić je marioneta i agent uticaja Beograda. On je produkt srpske duboke države, i nikad, ama baš nikad se neće odreći služenja Beogradu. Drugo i važnije – na Zapadu zaboravljaju ono što su oni nas učili – da se đavo krije u detaljima. A Andrija Mandić je majstor detalja. Svaki put kad govori o ulasku CG u EU kaže kako to neće uraditi savijene kičme. Ako Kvinti nije jasno što to znači – pomoći ćemo im s prevodom. To znači da će Andrija Mandić i s njim Crna Gora postati nova karika u lancu Orban-Fico-Babiš te svih antievropskih aktera u EU. To vam znači da Mandić uopšte ne planira da mijenja svoju velikosrpsku agendu i da, dok ne ispuni svoje zadatke da od CG napravi ekstenziju Srbije, njegova misija neće biti gotova. I vrlo je tačno, ponovo da pomenem Musića, da to Mandić možda neće raditi s čela, već će isturiti nekog Miličića i njemu sličnog mimikrijskog retoričara, ali jednako zaraženog velikosrpskom ideologijom.
<h2>"Svako .... što je priveo"</h2>
Sasvim je jasno da u svijetu postoji toliko problema da master igrače ne može zanimati previše to što jedan četnički vojvoda kao sluga Beograda uništava nacionalne interese zemlje koju je komesarka EU za proširenje uporedila s trećinom Beča, minimizirajući na taj način sve potencijalne nestabilnosti koje CG može proizvesti uniji. Ne zaboravimo da je CG nacionalno heterogena gotovo kao mala Jugoslavija, a da se ta Jugoslavija raspala u krvi. Uz to je NATO članica. Ja sam ubijeđen da trećina današnjeg grada Beča ne bi mogla izazvati ratnu katastrofu – ali za CG nijesam presiguran. I to nijesam rekao ja – to je rekao američki predśednik Donald Trump povodom našeg učlanjenja u NATO.&nbsp;
Pored toga, jasno nam je i da se Zapad ne može baviti problemima crnogorske nacije jer bi njima valjda trebala da se bavi crnogorska nacija, koja je posljednjih 5 godina izložena dekapitaciji. To što zapadni akteri još uvijek ne shvataju da politika kulturno-nacionalne asimilacije na Balkanu može u perspektivi doživjeti ukrajinski scenario, dovoljno potvrđuje ustaljen stav da se Balkan i dalje nedovoljno poznaje iako je posljednjih 30 godina bio u fokusu velikih sila.
<h2>Moguća rješenja</h2>
Crnogorci su nacija u nestajanju. Svakim popisom ih je sve manje. Iako opozicija to ne shvata, njenu snagu drži crnogorska nacija jer ih ljudi trenutno ne glasaju zbog programa, no što nemaju alternativu. To govori dvije stvari. Prvo – da se nezavisno od izbornih utakmica mora sazvati Crnogorski kongres na kome bi se sreli predstavnici svih procrnogorskih političkih partija, duhovnih, kulturnih, naučnih, aktivističkih, medijskih i civilnih institucija, organizacija i udruženja. Tu bi se morali usvojiti strateški dokumenti o izazovima i perspektivama crnogorske nacije u budućnosti te postići konsenzus o religijskoj, kulturnoj i naučnoj agendi po kojoj bi se radilo. Crnogorski kongres morao bi postati vrhovno tijelo crnogorske nacije i glavni centar, stožer njenog okupljanja. Nešto slično ulozi Crkve Srbije za srpski narod. Jer nije važno samo doći do umova, bitna su i srca, kako to kažu Amerikanci.
Drugi korak bi bio dogovor o političko-izbornoj strategiji. Izlazak jedinstvene opozicije u jednu kolonu na izbore 2027. bio bi najveće političko samoubistvo i opozicije i crnogorske nacije. Takvim bi postupkom najjača opoziciona partija i dalje bila najjača opoziciona stranka, a sve ostalo bi moglo biti znatno gore. Vrijeme je da se razmišlja i dogovara o novom pristupu, novim partijama i novim ljudima koji govore rječnikom savremenih tehnologija. To bi dovelo do scenarija koji je do sada djelovao kao nemoguć – identitetski centrizam a politički policentrizam (u više kolona), čime bi se izbjegao monopol jedne partije nad crnogorskim nacionalnim pitanjem.
<h2>Zašto je ovo važno?</h2>
Formiranjem Crnogorskoga kongresa dobili bismo važnog aktera na društvenoj sceni Crne Gore, mnogo važnijeg od sadašnjih političkih partija. I nezaobilazan strateški faktor koji ima snage i da objavi knjigu, obnovi crngorsku crkvu ali i da izvede na protest 50.000 ljudi. Onda će i Kvinta i svi shvatiti da se i mi pitamo.

Andrija Mandić kao evropsko-američki štih: Scenario za crnogorski horor

Ovo je još jedan dokaz da naša zemlja nezaustavljivo korača ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji i da nas gotovo svi vide kao prvu narednu članicu velike porodice evropskih naroda - poručio je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić čestitajući Glavnom gradu Podgorica titulu Evropske prijestonice mladih.
On je čestitke uputio gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću, predsjednici Skupštine Glavnog grada Jeleni Borovinić Bojović i njihovom timu „mladih, pametnih i požrtvovanih ljudi“.
- Posebno mi je drago što je Podgorica dobila titulu prestonice mladih, jer upravo mladi predstavljaju budućnost ove zemlje - zaključio je Mandić u objavi na društvenoj mreži Iks (bivši Tviter).

Mandić čestitao Glavnom gradu titulu Evropske prijestonice mladih: Još jedan dokaz da nezaustavljivo koračamo ka EU

Na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici, oko 18 časova, došlo je do incidenta u kojem je kamion zakačio krošnju drveta, nakon čega se stablo obrušilo na kolovoz i privremeno blokiralo saobraćaj.
Stablo je palo preko sve tri saobraćajne trake, pa se saobraćaj odvija otežano na ovoj dionici. Prema prvim informacijama, oštećeno je teretno vozilo srpskih registarskih oznaka.
Na lice mjesta upućene su službe, a očekuje se dolazak ekipe „Zelenila“ koja će ukloniti drvo i omogućiti normalizaciju saobraćaja.
Za sada nema informacija o eventualnim povrijeđenima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FZ1LJy6gqX_g&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Kamion zakačio drvo, stablo palo na Bulevar Svetog Petra Cetinjskog

U proteklih nekoliko dana dva su ,,avgustovska oslobodioca“, na dva kraja Crne Gore, imala svoje – ajde, da tako kažemo – političko-ekološke performanse: Dario Vraneš u Pljevljima i Milan Knežević u Botunu. &nbsp; Gore na sjeveru, čelnik Pljevalja i funkcioner Nove srpske demokratije, čistio je – ne baš ekološki, a još manje etički - crnogorsku istoriju od pomena Crne Gore i Crnogoraca.&nbsp; Nije mu prvi put. Čovjek koji se zgražava na pomen crnogorskog antifašizma, prvo je zamislio da slavi Svetu Petku kao dan srpskog oslobođenja Pljevalja od Turaka, iako su taj grad oslobodili Crnogorci dan poslije Svete Petke, 15. oktobra po starom, odnosno 28. oktobra po novom kalendaru.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208181256_7e1e3b55fb568ee949446e6ab932bcf30b4ad1b7db548ce417db6ffc0f742d8e.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251208181256_7e1e3b55fb568ee949446e6ab932bcf30b4ad1b7db548ce417db6ffc0f742d8e" data-rendition-name="original" width="848" height="685" loading="lazy" alt='ULAGIVANJE VELIKOSRPSTVU: Most u Pljevljima koji je ,,krstio" Vraneš'> <figcaption>ULAGIVANJE VELIKOSRPSTVU: Most u Pljevljima koji je ,,krstio" Vraneš(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  VRANEŠEVA LAŽNA ISTORIJA A onda je, Vraneš, istoričar-naturščik proglasio 1. decembar danom kada su se Srbija i Crna Gora ujedinile, iako je to doba kada je nestalo i ime i država Crna Gora. &nbsp;&nbsp; Neki će reći da ljekaru koji je studirao duže od 14 godina knjiga baš i ne ide od ruke, pa se – eto – zapleo i zabrljao u istorijskim faktima. &nbsp;&nbsp; Ali, nije stvar u neznanju, već u svjesnom lažiranju istorije. &nbsp; Bez imalo griže savjesti, čak i sa dozom ponosa, Vraneš je dao ime jednom pljevaljskom mostu po Aleksandru Karađorđeviću, kralju za čije je vladavine Crna Gora okupirana pod srpskim bajonetima. &nbsp; Niko od crnogorskih zvaničnika nije se oglašavao na ruženje države i kršenje zakona i Ustava. Ćutao je rođeni Pljevljak, Milojko Spajić. Glasa nije puštio predsjednik Jakov Milatović. Andrija Mandić, predsjednik crnogorske Skupštine naravno, nije imao ništa protiv – negiranje Crne Gore i Crnogoraca uklapa se u njegov politički program. &nbsp;&nbsp; Ćutala je i većina nevladinih organizacija. Tek su se probudili kada je Vraneš u nastavku, primitivno kako jedino zna, napao novinarku Milku Tadić Mijović. &nbsp; I dobro je što su reagovali na Vranešovu mizoginiju. Pitanje je samo, što je značilo njihovo ćutanje na Vranešovo javno ponižavanje države i kršenje zakona – prećutkivanje ili odobravanja? A čelnik Pljevalja, onaj koji je svojevremeno zvao Turcima sugrađane Muslimane koji su dolazili da glasaju na izborima u Pljevljima, &nbsp;mirno je odjezdio u Sarajevo na skup Pljevljaka koji žive u tom gradu. &nbsp; Tamo mu, dok je poskakivao uz pjesmu, Muslimani, pardon Turci, očito nijesu smetali. &nbsp; BUNA U BOTUNU&nbsp; U isto vrijeme, par stotina kilometara južnije, u Zeti, djelovao je Milan Knežević. Za razliku od Daria Vraneša, koji izmišlja istoriju, njegov sadašnji koalicioni saveznik, saborac iz vremena litija, namjerio je - da sam piše buduću istoriju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208181256_ab39b5e05f70a8864e9b9bff31dec94033e00f3f3fcada47472598db970a0e40.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251208181256_ab39b5e05f70a8864e9b9bff31dec94033e00f3f3fcada47472598db970a0e40" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt='BUNTOVNI ,,ZMAJ OD ZETE": Milan Knežević u akciji'> <figcaption>BUNTOVNI ,,ZMAJ OD ZETE": Milan Knežević u akciji(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  I to revolucionarnu istoriju. Lider DNP-a je krenuo je u - bunu na Botunu. Podigao je na noge Zetu, namjeran da, kako reče, po cijenu vlastitog života, ne dozvoli gradnju postrojenja za prečišćavanje vode. &nbsp; Odbacio je Knežević svaki prijedlog gradonačelnika Saše Mujovića, prozvao je premijera Milojka Spajića, najavivši da izlazi iz vlasti ako jedan Zećanin bude udaren od policije. Na kraju se i žestoko posprdao sa Jakovom Milatovićem, insinuirajući – vrlo prizemno i primitivno - da predsjednik trpi nasilje u braku i da se ne pača u Zetu... I sve bi to bilo sasvim očekivano, galama, predstava buke i bijesa, da nije nekoliko čudnih činjenica koji neminovno rađaju nezgodna pitanja. &nbsp; Prije svega, Milan Knežević je dio vlasti, one iste vlasti koja hoće da gradi kolektor u Botunu; njegova ministarka je glasala za kolektor na Vladi, kada je usvajan Prostorni plan... &nbsp; Zbog čega je tada ćutao, a sada galami? &nbsp;&nbsp; IGRE BEZ GRANICA&nbsp; Valjalo bi, takođe, da lider DNP-a partijskim saborcima ali i svojim Zećanima objasni: zašto će im biti bolje da se ne prečišćava voda koja dolazi iz Podgorice? Zeta je nizvodno i sve što iz Podgorice ide u Moraču dolazi u Botun. Zbog čega onda fekalije koje sada direktno idu u riječni tok ne treba da budu prerađivane? &nbsp;&nbsp;&nbsp; Teško je naći razuman odgovor. Osim ako današnje prijetnje destabilizacije vlasti - ne samo u Podgorici nego i u državi – Kneževiću ne služe kao paravan da se prikrije bojazan od odlučivanja po žalbi Specijalnog državnog tužilaštva u slučaju pokušaja terorizma okrtobra 2016. godine. &nbsp; Ne bi, svakako, bilo dobro da se sada, u ponovljenom postupku, sazna ko je i kako razgovarao sa onim opasnim Rusima na Zlatiboru 15. i 16. oktobra 2016. godine koji su čekali na znak agenata GRU-a Šišmakova ili Popova. &nbsp; Stvarno, ko je u vrhu tadašnjeg Demokratskog fronta jedini znao ruski? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120819120_d578b4684e31f41047833a3384e710bd1f448c34413e5c6f4c62a29b1465c4f0.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120819120_d578b4684e31f41047833a3384e710bd1f448c34413e5c6f4c62a29b1465c4f0" data-rendition-name="original" width="1664" height="799" loading="lazy" alt="DA LI OVĐE IMA EMPATIJE: Plakat na Kruševom ždrijelu iznad Cetinja"> <figcaption>DA LI OVĐE IMA EMPATIJE: Plakat na Kruševom ždrijelu iznad Cetinja(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  CRNOGORSKI MOZAIK BEZOBZIRNOSTI Ali, ostavimo se teorija zavjere. Stvari su već dovoljno loše. &nbsp; Opisane akcije bez reakcije Darija Vraneša i Milana Kneževića samo su dio mozaika sadašnje Crne Gore. U kojoj je, očito, Dariu Vranešu dozvoljeno da – kršeći Zakon o državnim simbolima, ali i Ustav – sprovodi velikosrpsku imperijalnu agendu, da veliča četništvo i ratne zločince. I u kojoj, očito, Milan Knežević može da prijeti kako neće dozvoliti – po cijenu nereda - da država Crna Gora sprovede ugovor koji je potpisala sa međunarodnim partnerima i u saradnji sa Evropskom bankom. &nbsp; I sve to rade bez straha da bi neko od kolega iz zajedničke državne vlasti mogao da reaguje. Očito da Vraneš i Knežević dobro znaju svoje koalicione partnere: ,,avgustovski oslobodioci“ ne odvajaju se tako lako fotelje zbog principa. &nbsp;&nbsp; Ali, što je sa ostalima, ne samo u tužilaštvu ili opoziciji, nego u svim porama društva? &nbsp; Jer, dok traju slučajevi pravde i nepravde u Pljevljima i Botunu, nekako tiho, bez reakcija vlasti, opozicije, bez glasnog glasa nevladinog sektora, uz ćutanje režimskih medija – ali i šutnju društva – prošla je jedna mučna vijest. Nakon deset mjeseci, obustavljaju se blokade saobraćaja na Kruševom ždrijelu. &nbsp; Izmučene, izmorene, bez podrške društva, &nbsp;porodice žrtava, odlučile su da neće više biti blokada. Dvije i po godine nakon masakra u Medovini, tačno godinu od novog masovnog ubistva 1. januara, niko nije pokazao spremnost da, kao moralni čin, podnese ostavku; niko od čelnika države i policije nije htio vidi one suze porodica, da čuje jecaje, da osjeti tu bezdan koji oni žive... &nbsp; Dvadeset i tri ugašena života, četvoro đece više nema. I ništa. Ćuti većinska Crna Gora. &nbsp; Ona Crna Gora na koju su nas navikli i na koju ogromna većina građana pristaje. &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Sve je otišlo - u performans

Informacija da je 35 građana procesuirano zbog narušavanja javnog reda i mira tokom okupljanja ispred Vile Gorica početkom jula najočigledniji je dokaz da je Uprava policije stavljena u funkciju odbrane kriminala i korupcije, te da služi kao represivni organ u sprovođenju agende ponižavanja države i građana - ocijenili su u Evropskom savezu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.3014%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fprocesuirano-35-osoba-zbog-narusavanja-javnog-reda-i-mira-pocetkom-jula-ispred-vile-gorica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Decidni su da je sramno i nedopustivo da se, umjesto odgovornih za skandal sa Trinaestojulskom nagradom, procesuira 35 građana koji su samo tražili poštovanje zakona.
- Ovakav pristup državnih organa predstavlja jasnu i opasnu poruku da će svaki građanin koji digne glas protiv nezakonitosti, zloupotreba i omalovažavanja državnih institucija biti izložen represiji i gonjenju - smatraju u Evropskom savezu.
Toga dana, prema njihovim riječima, Uprava policije nije štitila zakon.
- Već je, pružajući asistenciju predsjedniku Skupštine, učestvovala u omalovažavanju najvišeg državnog priznanja i ponižavanju države. Primijenjena je sila prema građanima koji su tražili poštovanje zakona, dostojanstva i pravde. Umjesto da zaštite javni interes, službenici Uprave policije stali su u zaštitu aktera koji su upravo tog dana bili predmet javnih sumnji i koji su, uprkos tome, nagrađeni najvećim državnim priznanjem, što je izazvalo opravdan revolt građana - naglasili su u Evropskom savezu.
Umjesto da policija procesuira sve odgovorne za kršenje zakona prilikom dodjele Trinaestojulske nagrade, uključujući i nadležne koji su dopustili da se najveće državno priznanje uruči osobi protiv koje postoje osnovane primjedbe, ona se, ukazuju u Evropskom savezu, odlučila da nastavi obračun sa građanima koji su se svojim prisustvom i glasom stavili u odbranu zakona i dostojanstva države.
- Takav odnos prema građanima koji izražavaju protest zbog očigledne zloupotrebe institucija predstavlja direktan udar na slobodu govora, pravo na javno okupljanje i temeljne demokratske vrijednosti - poručili su u saopštenju.
Crna Gora, podvlače u Evropskom savezu, ne može biti država u kojoj se građani progone zato što traže poštovanje zakona, dok se nezakonitost nagrađuje i institucionalno štiti.
- Takva praksa nije samo nedostojna demokratskog društva, već je pogubna i za budućnost države. Da je riječ o osvetničkoj akciji Uprave policije prema građanima koji se bune jasno pokazuje namjera da se oni gone krivično. Pitamo se šta bi radili da postoje strože kazne. U stvari, ne pitamo se. Znamo - naveli su oni.
Evropski savez će, poručuju, štititi pravo svakog građanina da traži odgovornost i da se suprotstavi zloupotrebi institucija.
- Kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost - zaključili su u saopštenju.

ES: Sramno što su procesuirani građani - a ne odgovorni za skandal sa Trinaestojulskom nagradom, UP stavljena u funkciju odbrane kriminala i korupcije

Potpredsjednik DPS-a i bivši gradonačelnik Podgorice, Ivan Vuković, saopštio je da je prethodna gradska administracija završila većinu aktivnosti na projektu izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, naglašavajući da je posao od ključnog značaja za zaštitu životne sredine i dalji razvoj Glavnog grada.
- Završili smo tri od četiri faze projekta. Izgrađeno je preko 20 kilometara kanalizacione mreže u dijelovima grada koji ranije nijesu bili pokriveni. Takođe, izgrađen je novi most u neposrednoj blizini postojećeg postrojenja i postavljena nova kolektorska cijev na lokaciji predviđenoj za izgradnju budućeg postrojenja - naveo je Vuković, ističući da je riječ o investicijama na koje je ponosan.
On precizira da je projekat imao snažnu finansijsku i tehničku podršku međunarodnih partnera.
- Obezbijedili smo kreditnu podršku njemačke razvojne KfW banke i 33 miliona eura bespovratnih sredstava Evropske unije. Tehničku ekspertizu pružala je renomirana njemačka kompanija Fichtner, sa tradicijom dugom više od jednog vijeka. Izabran je i izvođač radova, čija je ponuda bila 45 miliona eura povoljnija od drugorangirane - poručio je Vuković.
Kako zaključuje, sve prethodno urađeno jasno potvrđuje da je projekat bio u punoj realizaciji i da je nova gradska uprava dobila, kako je rekao, „temeljno pripremljen i finansijski zatvoren posao od strateške važnosti za Podgoricu“.

Vuković: Mi smo završili tri faze projekta postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i obezbijedili finansijsku konstrukciju

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler poručio je da neće biti zatvoreno poglavlje 23 sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon, kazala je majka i baba žrtava sa Medovine, Vesna Pejović, nakon prijema građana koji su protestovali na Kruševom Ždrijelu u prostorijama delegacije EU u Crnoj Gori.
Pejović je saopštila nakon sastanka da kada se sretnete sa pravim ljudima, sa ljudima koji znaju što je pravna država i zakon, onda osjetite vjetar u leđa.
- Ovo je upravo znak da ne stajemo i da nastavljamo borbu i da smo od njih dobili podršku i da će biti uz nas. Satler nam je kazao da nema zatvaranja poglavlja 23. sve dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon- kazala je ona.
Pejović je istakla da se ambasador EU u Crnoj Gori iznenadio na činjenicu da je slučaj Medovine prošao bez istrage.
- Čovjek je bio zatečen da se nije oduzelo ružje prije Medovine, imamo jedan ljudski saosjećaj. Čak je podržavao sve ono što smo radili i bilo mu je žao što smo se izmučili deset mjeseci- poručila je Pejović.
Dodaje da će sa blokadama napraviti pauzu i da će pratiti kako se situacija razvija.
- Gospodin Satler je rekao da sve treba da se ubrza, jer kasne, što se Medovine tiče. Prezadovoljna sam da je čovjek ovog ranga i ugleda kazao da su mi vrata uvijek otvorena. Imamo velikog optimizma- istakla je Pejović.

Pejović: Satler poručio da nema zatvaranja poglavlja 23 dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Tag: andrija-mandic