Crnogorski ,,preletači” u brišućem letu ka novoj vlasti u Beogradu
Nakon poraza njegovog političkog idola Vučića u Srbiji, i brzopoteznih čestitki koje su slali čelnici postavgustovske vlasti, lider DNP-a i vjerni Vučićev saveznik Milan Knežević bi valjalo da testira svoje dojučerašnje političke prijatelje u Crnoj Gori. Prije svega, da li će podržati njegovu ideju o borbi protiv nametanja Podgorici rješenja iz Brisela i Zagreba i pridružiti se pohodu macama na spomen ploču u Morinju... Ili će, ipak, Knežević ipak odustati od testiranja? Jer dobro zna: isti oni koji su do juče dizali Vučića u visine, između svojih fotelja i svojih obećanja o borbi za ,,srpski svet” izabraće – da zadrže svoje fotelje. Ne bi bilo prvi put, a ni posljednji. Preletači su ovđe odavno u modi.
Nije bilo kao 5. oktobra 2000, kada je rušen Slobodan Milošević. Šesnaest godina kasnije, 25. oktobra 2026, nije bilo upada u Skupštinu, niti ulične borbe za priznavanje pobjede.
Poraz srpskog vožda Aleksandra Vučića bio je tako drastičan da bilo kakav plan za neki nasilni opstanak na vlasti – čak ako je i bilo takvih ideja – nije bio moguć.
,,LIJTE KIŠE, HLADNE VODE - VUČIĆ ODE, VUČIĆ ODE"
Očito, bila je proročka ona poruka u četvrtak veče, na završnom mitingu liste ,,Studneti pobjeđuju“. Ono kad su horski skandirali:,,Lijte kiše, hladne vode – Vučić ode, Vučić ode...”
Tri večeri kasnije, u neđelju, kiše nije bilo, ali ladna voda jeste odnijela Vučića i njegovu ekipu sa vlasti.
I, da parafraziram velikog pisca, tek će dubinom svog pada Vučić mjeriti visine na kojima je bio punih 14 godina. A kako su brze promjene kada diktator izgubi vlast viđelo se sinoć: nakon godinu i po opstajanja, čuveni Ćacilend i njegovi šatori u Pionirskom parku – tamo đe su bili ušančeni Vučićevi krimosi i batinaši – za samo nekoliko sati je razmontiran, razbucan i više ne postoji.
Kako će da se razara kartel bivše vlasti, tek ćemo da gledamo u danima, sedmicama i mjesecima koji dolaze.
Ali, to je samo dio priče. Pad glavnog nosioca ruskog malignog uticaja izazvaće značajne političke posljedice, ne samo u Srbiji, nego i na Zapadnom Balkanu.
BRZE PROMJENE U PODGORICI
Naravno, i u Crnoj Gori.
Za sada ovđe imamo samo neke - karikaturalne posljedice. Koje izazivaju mučninu i ostavljaju gorak ukus. Mislim na one euforične telegrame podrške čelnika vlasti u Podgorici za - pobjednike u Beogradu.
Tako su predsjednik Vlade Milojko Spajić i predsjednik države Jakov Milatović, požurili da radosno pozdrave pobjedu liste ,,Studenti pobjeđuju“. Premijer i predsjednik, koji su 30. avgusta 2020. godine došli na pozicije vlasti zahvaljujući, između ostalog, i finansijskoj i logističkoj pomoći Vučićeve vlasti - bezobzirno su mu okrenuli leđa istog časa kada je izgubio vlast.
Mada, najlicemjerniji, najljigaviji pozdravi i čestitke stigli su od Demokrata.
,,Studentskoj listi čestitam veliki uspjeh, impozantan rezultat i želim sreću u nastupajućem rukovođenju zemljom“, poručio je pokorno Aleksa Bečić. Javio se i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, pa potpredsjednik Vlade Momo Koprivica, čak i ,,mali Berija” Boris Bogdanović...
Kakva beskrupuloznost! Čelnici partije koji su ,,Kamo sutra”, studentski pokret u Crnoj Gori, nazivali kriminalnom organizacijom; Bečić i družina koji za svoja namještenja mogu da zahvale upravo Vučiću i njegovim ljudima iz kriminalnog miljea - e, baš ti su ljudi imali drskosti da javno pozdrave pobjedu opozicije Vučiću...
,,Časti mi“ – to je politički poklič Demokrata Alekse Bečića.
Časno, nema što!
MANDIĆEVE VELJE MUKE
Baš kao što je – nimalo časno - sinoć ćutao Andrija Mandić. Kažu da ovog puta nije bio u Beogradu, kao decembra 2023. godine, kada je u izbornom štabu Aleksandra Vučića proslavljao pobjedu naprednjaka.
Ali, zato je - a je zora svanula - čestitao Studentskoj listi. Pa onda počeo da brine o miru i stabilnosti u regionu, o budućim odnosima srpskog naroda u Crnoj Gori, Srbiji, Republici Srpskoj, kao da Vučić do sada o tome nije brinuo...
Da li je, možda, Andrija Mandić pitao Martu Kos za dozvolu da se obrati – to je za sada tajna. Mada, ako je vjerovati komesarki za proširenje - koja tvrdi da je ona čobanica, a političari iz Crne Gore njeno stado – Mandić je, kao novopečeni Europojec, sigurno dobio signal kako i što da čestita, kao predvodnik stada iz Crne Gore.
Samo, biće vrlo nezgodno ako Vučić počne da otvara ,,svoju Pandorinu kutiju”. Tačnije: ako konačno postanu javnosti dostupni podaci o uplatama, isplatama, i raznim drugim pomoćima Beograda ka svojim do skora vjernim slugama u Crnoj Gori.
Kao ono kada je donirao dva miliona za Nikšić, ili kada su Vlada Mandić, Boban Baćović i drugi Vučićevi ljudi donosili stostine i stotine hiljada eura keša keša za izbore u Crnoj Gori.
Biće to teški udarci, za bratiju iz avgustovske vlasti ako Vučić odluči da otkrije dio tajni iz svog političkog sefa. I zato su Mandić, Bečić, Šaranović i ostali iz vlasti pohrlili da čestitaju novoj vlasti u Srbiji.
Prosto: između političkih fotelja i svog obraza izabrali su da sačuvaju – fotelje. Nadajući se da će novi voždovi u Beogradu njih izabrati za saveznike kao vožd Vučić ili nekada davno vožd Milošević.
DOSLJEDNI VUČIĆEV SAVEZNIK - MILAN KNEŽEVIĆ
I zato je najdosljedniji postavgustovski političar bio - Milan Knežević.
Istini za volju, nije se baš pokazao kao neki dobar izborni prognozer. Kada su ga prije tri, četiri dana, na tribini u Beogradu gdje je lobirao za Vučića, pitali – što će ako Vučić izgubi - imao je spreman odgovor:
-Ja sam im rekao da će prije moja majka pobijediti na izborima u Sjevernoj Koreji Kim Džon Una, nego što će Aleksandar Vučić izgubiti – poentirao lje lider Demokratzske narodne partije i najvjerniji Vučićev saveznik.
Koji dan kasnije, lider DNP-a stajao je u ćošku, gledao u pod dok je Aleksandar Vučić priznavao izborni poraz. Ali, ostao je politički dosljedan i nije odmah potrčao da se dodvorava čelnicima liste ,,Studenti pobjeđuju”, kao njegove kolege iz postavgustovske vlasti u Crnoj Gori.
SVE ZA FOTELJE, A FOTELJE NI ZA ŠTO
Samo, Knežević će imati puno problema, ako baš želi da drži svoju riječ. Prije desetak dana je najavio da će, čim prođu izbori u Srbiji, da krene u borbu protiv zahtjeva iz Brisela.
A pogotovu ga je stresirala ona odluka Vlade, nakon pritiska iz Zagreba, da se - konačno i zvanično - odobri spomen ploča za logor Morinj. Zato je Knežević poručio Boklejima da će im pomoći da ploču razbiju čekićima, macama, razbiju...
E, sad, nakon poraza njegovog političkog idola Vučića u Srbiji, Milan Knežević bi valjalo da testira svoje dojučerašnje političke prijatelje u Crnoj Gori – od Andrije Mandića do Alekse Bečića - da li će podržati njegovu ideju o pohodu macama na spomen ploču u Morinju.
Ili će, ipak, Knežević ipak odustati od testiranja? Jer dobro zna: isti oni koji su do juče dizali Vučića u visine, između svojih fotelja i svojih obećanja o borbi za ,,srpski svet” izabraće – da zadrže svoje fotelje.
Ne bi bilo prvi put, a ni posljednji. Preletači su ovđe odavno u modi.