Doajenu crnogorske žurnalistike i predanom publicisti koji je ispisao na stotine stranica hronike Podgorice Danilu Burzanu neće biti objavljena knjiga pod logom biblioteke "Radosav Ljumović" jer je pisana crnogorskim jezikom.
Istina, da je Burzan prihvatio da mu se knjiga objavi na tzv. nejotovanoj verziji crnogorskoga jezika, gradskim bi ocima bila prihvatljiva jer bi ih valjda ta varijanta podśećala na jezički standard manjeg entiteta BiH. Ovako, kad je prepoznatljivo crnogorska za anticrnogorsku kliku na vlasti koja bi, da im je kako moguće, i pridjev crnogorski zabranila - ne može!
Ovaj jasni primjer jezičke diskriminacije, da se razumijemo, više je kontinuitet no incident, jer su tzv. jotovani oblici osporavani i potiskivani i u školstvu i na univerzitetu i u javnim ustanovama i u medijima. Čuju se još jedino dosljedno u Skupštini, pritomrjeđe kod finih, gradskih manekena iz opozicije koji postojano tihuju, a češće iz klupa poslanika vlasti, i to nerijetko onih koji im negiraju karakter jezičkoga standarda.
Ne manje od čina jezičke diskriminacije gnusna je izjava koju je tim povodom dao gradonačelnik Mujović. Iz tog bahatog trabunjanja biram iskaz koji me direkt teleportovao u 90-e: "Ipak, ne dajem za pravo publicisti Burzanu da misli da je veći Crnogorac ili ljubitelj Crne Gore od mene, a naročito ne da treba da štiti Crnu Goru od mene."
Disciplina kvantifikovanja crnogorstva bila je 90-ih, a izgleda da je i danas, pouzdan indikator anticrnogorske ideološke matrice. Evo vam šablon: protiv sam nezavisnosti Crne Gore, crnogorsku naciju smatram komunističkom izmišljotinom, za mene biti Crnogorac znači samo geografsko određenje koje podrazumijeva submisivnost svakom beogradskom režimu koji promoviše Veliku Srbiju (Milošević, Koštunica, Tadić, Vučić, to da, Đinđić nikako).
Uz to biti Crnogorac znači imati na zidu stare potleušice izvjestan broj brkatih predaka u crnogorskoj nošnji i s mitskim oreolom onih koji su pośekli ovog ili onog bega ili pašu, što mi daje za pravo da sam sô srpstva što mrzi sve nepravoslavne a prezire Šumadince. Nasuprot tome, identitet onih koji su 90-ih birali biti nacionalni Crnogorci gradio se oko etičkih a ne etničkih vrijednosti. Zato su ovi prvi ovima drugim u nedostatku argumentacije za sluganjstvo tuđim ideologijama redovno znali odbrusiti - nijesi ti veći Crnogorac od mene i ne voliš više Crnu Goru no ja.
A zar sama nacija nije više etička no etnička kategorija? Zar ideja moderne nacije kao zamišljene zajednice ne počiva na zajedničkim vrijednostima a ne na plemenskom porijeklu?
U eri vojnog logora i plemenskih zborova zajednica se izgrađivala kroz zajedničku tradicijsku kulturu i u okviru nje - običajno pravo. Prelaz od plemenskih saveza ka naciji i državi trebalo bi da prati put od običajnog prava ka kodifikovanom pravu, od bese i sudova dobrih ljudi ka ustavu i zakonima.
Zato danas biti "dobar" Crnogorac ne bi trebalo da podrazumijeva nativističke teorije o pravu na zemlju zbog porijekla dalekog pretka koji je na Krusima dekapitirao Mahmut pašu ili u 19. vijeku zamijenio ćulaf crnogorskom kapom, "dobar" Crnogorac bi trebalo da označava građanina koji poštuje zakone i Ustav Crne Gore i baštini vrijednosti građanskoga društva.
E vidite, to Saša Mujović nije. Sve dok partija kojoj pripada podržava Marka Kovačevića kao gradonačelnika Nikšića, sve dok njegova politička grupacija održava na čelu Parlamenta četničkog vojvodu Mandića, sve dok on lično kao funkcionera svoje vlasti ima notornog Dajkovića, sve dok ćuti na povike "Ubij Turčina", sve dok diže spomenik mrzitelju Crnogoraca, islamofobu i fašisti Amfilohiju Radoviću, sve dok svoja privatna vjerska ośećanja promoviše bućkajući se u krstolikoj kadi, na praznik koji se u crnogorskoj tradicijskoj kulturi nikad nije tako obilježavao...
Popis je golem za ovaj format. I baš zato Danilo Burzan zaslužuje svako poštovanje, ne zbog toga što se utrkuje u bizarnoj igri kvantifikacije crnogorstva, već zbog toga što je cijeli život posvetio promociji antifašizma i vrijednosti otvorenoga društva.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Ko je veći Crnogorac?

Da budem sasvim jasan - Crna Gora nema ni Vladu ni Skupštinu, a uskoro neće imati ni Ustavni sud. Sve što su vam pričali o tropartitnoj podjeli vlasti u demokratskim državama, to više u Crnoj Gori ne biva.&nbsp;
Uprkos uvriježenom mišljenju Crnom Gorom ne vlada čak ni Beogradska patrijaršija, ona je zapravo puki izvršitelj. Ovom teritorijom gospodari - BIA, koristeći sve raspoložive resurse koje su je dovele u tu poziciju a ponajviše armiju uslužne menažerije koja promoviše inovativnu ideju da je služenje tuđim vlastima i lojalnost genocidnoj ideologiji vrhunska mjera patriotizma.
Vidite - nakon što je iz Crne Gore ispraćen nižerangirani agent Vladimir Božović, Srbija je za ambasadora u Crnoj Gori imenovala bivšeg direktora BIA-e. Ako vas zanima kakve su nečije namjere prema vašoj zemlji, propratite koga vam šalju za ambasadora, formalnog ili neformalnog.&nbsp;
Možda ništa bolje ne ilustruje liniju stranputice koju je Crna Gora prošla tokom protekle decenije kao to što su nam 2016. poslali Dikića, bivšeg komandanta srpske žandarmerije, a nakon 2020, kad su se krenuli ubirati plodovi državnog udara, stigao nam je Rodić, bivši direktor BIA-e. Da je Srbiji stalo do kulturnih veza s Crnom Gorom, poslali bi nam Basaru, no kako je očigledni cilj zadržavanje pune kontrole nad okupiranom teritorijom, stigao nam je prekaljeni obavještajac.
Zato morate biti zaista naivni pa vjerovati kako su učestali incidenti, uključujući i one po crnogorskim ulicama spontane reakcije na ovo ili ono. Kad Krapović objesi bedž sa slikom broda Jadran o rever ili kad Stijepović i Bogdanović biranim kočijaškim rječnikom kvalifikuju Hrvatsku i hrvatske europarlamentarce, e to vam je, drugarice i drugovi, isti onaj rukopis koji smo sinoć imali prilike viđeti na Ugnjima, đe su hrvatski navijači presretnuti i napadnuti od neidentifikovanih počinilaca. Samo što su uloge pažljivo podijeljene pa pola DF-a reži, pola tihuje, dok Demokrate i razna crkovna bratstva obavljaju najprljavije poslove, a PES uredno pere sve prljaviji veš.
I dok se verbalno brzinom svjetlosti približavamo Evropskoj uniji, možda bi najpoštenije bilo da aktuelna marionetska vlast, baš kao i ona početkom 90-ih, pozove da udarimo na Dubrovnik jer čemu ovo mrcvarenje sitnim pakostima, ovo trošenje dragocjenih resursa destrukcije, kad jednom jedinom akcijom možemo Crnu Goru vratiti u stari, neprežalni status kužnoga obora Srpskoga sveta.&nbsp;
Sevap bi to bio i zbog Vučića kojem je Crna Gora ostala jedina teritorija koju - bez ikakvoga stvarnog otpora - kontroliše.

Oćemo li opet udarit na Dubrovnik?

Pokazalo se da Crna Gora nije država nego provizorijum - ocijenio je za Antenu M dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman komentarišući odium dijela građana i javnosti prema državljanima Turske, nakon ranjavanja Podgoričanina, te reakciju čelnika.
Sve ono što gledamo prethodnih dana sasvim sigurno je, kaže, skuvano u obavještajnim krugovima i u susjedstvu, konkretno u Srbiji.
- Jer imali smo, zapravo, danima huškanje, plasiranje lažnih informacija o broju Turaka, o njihovim kriminalnim radnjama i tome slično u Crnoj Gori, kao uvod u eskalaciju nasilja. I mora svakome biti jasno da ovo nije samo nasilje upućeno ka Turcima, koji su konkretno targetirani u ovom slučaju, već je ovo zapravo raspirivanje anti-muslimanskog sentimenta. Poruke “Ubij Turčina”, vrlo dobro to znamo na Balkanu, ne odnose se više na Osmanlije, koje smo 1913. ispratili s ovih prostora, nego se od devedesetih na ovamo uvijek odnose na muslimansku populaciju u bivšoj Jugoslaviji - ističe Radoman. 
I pod tim porukama, dodaje, imali smo etničko čišćenje i genocid u BiH, imali smo primjere etničkog čišćenja i pogroma u Crnoj Gori.
- Ovo je to. Svjedočimo ponovnom vraćanju u devedesete, ponovo je Crna Gora teren na kojem beogradske autokrate treniraju i vježbaju svoju moć i ponovo imamo nedorasle državnike, odnosno nedorasle političare, nedorasle nosioce najvažnijih funkcija, koji nemaju adekvatan odgovor na takvu situaciju - poručuje Radoman.
Odluka premijera Milojka Spajića da obustavi bezvizni režim prema Turskoj zapravo je, smatra, bilo podilaženje fašističkim uzvicima „Izbacimo Turke” i “Ubij Turčina”.
- Nikako drugačije to se ne može tumačiti. Ozbiljan državnik to ne radi u kriznoj situaciji. Ozbiljan državnik treba da pažljivo analizira situaciju i vuče poteze pažljivo, a ne da podilazi zahtjevima fašističke rulje. Nažalost, ne mogu drugačije nazvati ljude koji pozivaju na pogrom i na ubijanje drugih. Ne mogu drugačije nazvati ljude koji uz sve bezbjednosne probleme u kojima Crna Gora živi, uz činjenicu da niko ne snosi odgovornost za dva masovna zločina koja su se desila u Crnoj Gori u svega dvije godine, sada pronalaze krivca za sve probleme u strancima. Dakle, to je tipično fašističko ponašanje. Drugi su uvijek problem, a pogotovo drugi ako su pritom druge vjere i u smislu ideologije koju hajkači promovišu, neprihvatljivi - naglasio je on.
Komentarišući to što je predsjednik države Jakov Milatović u aktuelnoj situaciji istakao da je zabrinut što premijer želi da primi još migranata u državu u zamjenu za investicije navodi da njegova izjava pokazuje da je riječ o čovjeku koji apsolutno nije dorastao toj funkciji.
- Čovjeku koji izvan lične pizme nije u stanju da vidi ništa. Umjesto da kao predsjednik države izađe i pokuša da pomogne deeskalaciji sukoba, on šalje poruku u kojoj manipuliše nekim neprovjerenim podacima i takođe podgrijava ekstremističke sentimente i ksenofobiju. Ti ljudi apsolutno ne zaslužuju da vode ozbiljnu državu i zato ova država i nije ozbiljna država jer su oni na njenom čelu. Ovo je, ponavljam, provizorijum, u kojem Beograd baš kao i ranih devedesetih može da radi šta god hoće s krajnjim ciljem, ne samo destrukcije temeljnih vrijednosti ove države i ovog društva, već i obustave njenog euroatlantskog puta - zaključio je Radoman.

Radoman: Ponovo je Crna Gora teren na kojem beogradske autokrate treniraju svoju moć

Da me dragi Bog otpremio na ahiret prije no se vojvoda Mandić ispeo na Krnovo, s dunjaluka bih otputio u grdnome neznanju. Naime, tek sam blagodareći Vojvodinom objašnjenju da je avgusta 1944. godine na tom mjestu stradalo "trista golobradih mladića od bratske ruke, nenaoružano i ne opalivši jednog metka, samo zbog toga što su vjerovali u zapadne saveznike" pronikao u svu složenost civilizacijsko-geografskog određenja Zapada.
Jer da me neko koji dan prije ove epifanije upitao o čemu govorim kad govorim o Zapadu, bez da trepnem ispucao bih da je riječ o kulturnom i političkom kompleksu prvobitno vezanom za prostor Zapadne Evrope i SAD-a koji danas reprezentuju pojmovi poput demokratije, liberalizma, pluralnosti, slobode govora, multikulturalnosti, vladavine prava... Ali, vidiš, ima raznih zapada.
Tako je, po Vojvodi Mandiću, i naci-fašizam nekakav Zapad. Jer kako drugačije objasniti njegovu konstrukciju da su golobradi Mladići na Krnovu izginuli vjerujući u zapadne saveznike, ako se zna da su bili angažovani u sklopu Đurišićevog Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa (dijela Ljotićevog Srpskog dobrovoljačkog korpusa) i da na Krnovu nijesu planinarili, nego bili dio pomoćnih trupa Vermahta u okviru Operacije Ribecal, kojom su nacisti pokušali da slome otpor partizanskih snaga?
Dakle, kad govori o nedužnim žrtvama stradalim zbog vjere u zapadne saveznike, Vojvoda pod Zapadom misli na naciste kojima je Đurišićeva "omladina" služila. Na repu tih "zapadnih saveznika" Đurišićeva će "rulja koja zaudara na rakiju" - kako ih je nazvao njihov ideolog Stevan Moljević - koji mjesec kasnije krenuti na zli put prema Zidanom mostu.
Eto, samo u tom mandićevskom značenju pojma Zapad moguće je razumjeti i hajku pokrenutu protiv direktora Antene M Darka Šukovića. Kao dosljedni borac protiv nasljeđa naci-fašizma Šuković je - kod onih kojima je Zapad ono isto što i vojvodi Mandiću - morao dobiti atribut antizapadnjaka zbog kritike upućene ambasadorima Kvinte.
U svim drugim semantičkim vrijednostima pojma Zapad sve je dramatično obrnuto u odnosu na značenje koje mu pripisuju Vojvoda i Šukovićevi hajkači. Zato kad Vojvodu sljedeći put čujete da se zalaže za priključenje Zapadu, znajte da pod tim podrazumijeva ne Crnu Goru u EU već crnju i goru utopljenu u Srpski svet, savremenu pseudodržavnu emanaciju ideologije krvi i tla.
No zašto bi se aktuelni premijer i njegova PES-tokupljevina uopšte bavili time što im koalicioni partner, pritom predśednik Skupštine Crne Gore a suštinski lider parlamentarne većine, odaje počast nacističkoj vojsci kad je Krnovo u eparhiji Budimljansko-nikšićkoj, dakle izvan pravnog poretka države Crne Gore?
Zašto bi se uopšte bavili kampanjom Rektorove trovačnice In4S protiv ulaska Crne Gore u EU, kao jasnog odraza politike odlučujućeg dijela vladajuće većine, kad mogu mnogo lagodnije da od istinski prozapadnih novinara prave mete za progon?
Toj su družini ovo seoske teme za seoske istoričare, a samo onima koji to ne žele viđeti nije već postalo jasno da ovo naše selo gori dok se Milojko češlja.

1250x600

1084x550

Seoska idila Milojka Spajića

Povodom neviđenoga pritiska tužilačke grupe na medije koji nijesu na beogradskome platnom spisku ministrica Vujović izjavila je: "Sloboda medija je sloboda da objavljujete ono što mislite da treba, ali sa slobodom dolazi i velika odgovornost."
Te bi odgovornosti, koja se odnosi i na slobodu govora uopšte, prije drugih morala biti svjesna naša ministrica kad je u istoj izjavi istakla da "nešto što je mene najviše pogodilo u svemu onome, ja ga zovem zemljotresom koji se desio kada se ta naredba za sprovođenje istrage izdala – to je raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje u Crnoj Gori”. Ko je raspirivao vjersku mržnju, prema kojoj je to nacionalnoj skupini ispoljavana mržnja na targetiranim medijima - to nam gđa ministrica nije saopštila. Ako je više puta isticani antidržavni i anticivilizacijski karakter litijaškoga pokreta za našu gđu ministricu vjerska i nacionalna mržnja, onda je njeno tolkovanje stvarnosti promašeno bezlijeka.
Očito da naša gđa ministrica, kao fanatični sljedbenik svetosavske ideologije, ne zna da pravoslavlje nije isto što i svetosavlje. Ili možda ona ipak ima u vidu neke tekstove koji su objavljeni protiv pravoslavne dogme ili protiv srpskoga etničkoga i nacionalnoga korpusa? Ako ih ima, zbog odgovornosti koju potcrtava morala bi ih navesti.
Što se državne arhitektonike tiče, tu bi joj već prije svega trebalo preporučiti kakav stariji rječnik manje poznatih riječi jer ovi savremeni teško da tu riječ tumače kao manje poznatu iako je njeno značenje našoj ministrici očita nepoznanica.
Kao dokaz da sloboda medija u Crnoj Gori nije ugrožena naša borkinja za medijska prava i slobode navodi: "Nijedan ni urednik, ni novinar – koliko sam ja vidjela – nijesu na optuženičkoj klupi, ali su dio te jedne hijerarhije, jedne priče o kojoj nam govori Specijalno državno tužilaštvo." Dakle, krivi su, ali
blagoizvoljenijem Demokrata nijesu na optuženičkoj klupi.
Mora da se naša ministrica vodila načelom slobode medija kad je preskočila pomenuti neke druge medije koji su ne samo u Crnoj Gori no i na mnogo širem prostoru prepoznati kao medijska trovačnica, kao raspirivač nacionalne i vjerske mržnje, kao platforma za širenje maligne ruske propagande.

Koju to vjeru i naciju ministrica kulture šiti od crnogorskih medija?

Listajući konačno obznanjeni optužni prijedlog u najvećoj tužilačkoj istrazi pokrenutoj u Crnoj Gori od Tuđemilske bitke naovamo, doživio sam šok. Optužni prijedlog mi je, naime, otvorio oči i pomogao da spoznam grešne puteve mojih dosadašnjih priključenija. Zato i pišem ove retke ne bih li, prije no mi ABD (Aleksa, Boris i Danilo) zakucaju na vrata i zatraže telefon, ugrabio status svjedoka saradnika.
Elem, u Naredbi za sprovođenje istrage SDT-a potkrala se jedna greška. Lice koje se sumnjiči da je uređivalo, pored ostalih, portale Antena M i Analitika pogrešno je navedeno. Nije riječ o optuženom Mijajlović Aleksandru, već o meni glavom i bradom. Da uštedim vrijeme trojcu ABD, nijesam bio lijen pa pristupih aplikaciji Vajber te rezultate pretrage ovđe navodim kao dokaze za gorenavedenu konstataciju.
&nbsp;A evo o čemu je riječ. U proteklih nekoliko godina redovno sam pisao kolumne za ova dva portala. Uvidom u prepisku s licem koje je memorisano kao Šuković Darko, direktorom Antene M, uvjerio sam se da je 67 puta na poruke koje sam mu poslao odgovorio: OK.
Dužan sam saopštiti da je broj poruka u kojima je potvrdio prijem ili se saglasio s mojim sugestijama neuporedivo veći, no u ovom trenutku nijesam mogao precizno utvrditi broj emodžija s podignutim palcem koji mi je poslao, a mrzi me da pješke brojim. Istovremeno, broj poruka u kojima mi potvrđuje prispjeće teksta ili se saglasi s mojim prijedlogom o vremenu objavljivanja teksta varijacijom formulacije "objavićemo" iznosi 21.
Isti je slučaj i s prepiskom koju godinama imam s urednicom portala Analitika, koja je memorisana kao Mučalica Rosanda, s tim što je moj stepen uređivačkih intervencija na ovom portalu nešto izrazitiji pa precizna Vajber pretraga bilježi ravno 78 poruka OK i 34 poruke u kojima se javlja neka od varijacija formulacije "Objavićemo".
Imajući sve ovo u vidu, a vodeći se činjenicom da sam svaki od poslatih tekstova pisao u duhu kritike (ABD bi rekli "targetiranja") pojedinaca ili "crkve" odnosno s namjerom uticaja na bezbjednosno-političke prilike u zemlji, nadam se da će se ABD založiti kod nadležnih tužilaca da prihvate moj status svjedoka saradnika jer krivična djela koja se stavljaju na teret počinio sam usljed pogrešnog uvjerenja da je Crna Gora demokratska država, a ne kazamat za patološko iživljavanje navedenog trojca.
P. S. Istine i pravde radi, molim da se optužnicom obuhvati širi vremenski okvir jer sam se u međuvremenu śetio, iako za to ne pośedujem Vajber potvrde, da sam 1998. objavio tekst u Grafitima u kojem sam izrazito targetirao pojedine političare i crkvene velikodostojnike, i tada sa zlosrećnom namjerom uticaja na političko-bezbjednosne prilike.
Neka mi ne zamjeri Mihailović Duško, tadašnji urednik Grafita, s kojim sam tad usmeno dogovarao pojedinosti oko plasiranja teksta, no moj udio u uređivanju Grafita najnovijom tužilačkom akcijom potvrđen je kao neupitan. Nadam se samo da će nadležni imati sluha da to moje neodgovorno postupanje ne ocijene kao rušenje državnog poretka, na što imaju puno pravo, no kao maloljetničku delinkvenciju.

Kako sam uređivao portale Analitika i Antena M

Najveći problem crnogorskog društva je razorna ideologija koja je stajala iza pokreta koji je 2020. godine akumulacijom raznih energija uspio da promijeni vlast - rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, dekan FCJK Aleksandar Radoman.&nbsp;
U posljednjih pola decenije je, prema njegovim riječima, tolika destrukcija temelja crnogorskog društva i osnovnih postulata crnogorskog Ustava, da je došlo vrijeme da se o tome mora i te kako pričati.&nbsp;
- Smatram da bi bilo nemoralno da mi koji smo naučeni da nešto čitamo i tumačimo o tome ćutimo. U tom nekom ambijentu demokratski uređenog društva bilo bi izlišno i neprimjereno da pričamo o tužilačkim postupcima, sudskim, da prejudiciramo nešto, međutim ovo je toliki tempo, toliko ubrzan nivo ludila koji nam se svakodnevno plasira da i te kako s punim pravom možemo govoriti o farsičnosti ovih procesa (obračuna sa medijima i kritičarima vlasti) i ako posmatrate matricu posljednjih pola decenije mnoge stvari postaju jasne, pa je ovo što se dešava jedan potpuno inkostruisani proces - rekao je Radoman.
Podsjeća da su se prije 2020. godine slične stvari desavale incidentno, ili, prisjeca se, kako su tadašnji opozicionari to krstili sa ,,trule daske sistema”.&nbsp;
- Imali ste redovne reakcije vrlo vitalnog tada civilnog sektora, pa i akademske zajednice, upozorenja i pritiske koji su davali rezultate. Ako je tada to bilo iskliznuće iz sistema danas je ovo što se dešava zapravo sistem i to tako izopačeno unaprijeđen u svim tim modalitetima zloupotrebe vlasti za targetiranje političkih neistomišljenika i kritičara vlasti da je ovo već jedan izuzetno zabrinjavajući stepen ludila koje obuzima ovo društvo - zaključio je Radoman.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DHHJMefweJ7k&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radoman: Najveći problem crnogorskog društva razorna ideologija koja je stajala iza pokreta koji je 2020. uspio da promijeni vlast

Kad je potonji put viđen živ u Beranama, Pavle Đurišić je bio oficir Vermahta. Potom je prije neki mjesec uskrsnuo u liku kumira a pod sponzorstvom Beogradske patrijaršije, dosljednog sljedbenika ideologije u čije je ime Vermaht i ratovao.
Ali nećemo sad o Pavlu. Pitanje je ko je zlo puštio s lanca.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dva i po mjeseca tragala je za dvostrukim ubicom Alijom Balijagićem, a da ovaj nije državnu granicu preskočio kao potok možda bi ga i danas tražili.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija šest i po sati tragala je po Cetinju za ubicom Acom Martinovićem - nadahnutog po svemu sudeći umobolnim recitalima nesretnog Peđe Vukića sahranjenog ni manje ni više nego pod Ostrog - a agonija je prekinuta monstrumovim samoubistvom.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija uspješno je identifikovala lice koje je pokušalo ubiti Igora Nedovića u City kvartu. Isto lice koji mjesec kasnije ubilo je Nedovića ispred njegove kuće u Staroj varoši.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija obznanila je da je prije mjesec dana pucano na Cetinjanina Stefana Beladu. Dvadesetak dana kasnije Belada je pronađen mrtav.
Nije teško iz ovog nasumičnog popisa zločina koji su se desili u rasponu od desetak mjeseci zaključiti da Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija broji mrtve i da ne uspijeva izaći na kraj s pokretnim problemima.
No isti je slučaj i s onim nepokretnim.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dopustila je da u Zaostru - pod sponzorstvom Beogradske patrijaršije - bude postavljen kumir posvećen ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Potom su pred njezinim nosom napadnuti novinari i fotoreporteri koji su o tome izvještavali. Zatim je Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dopustila da se skaredni spomenik s livade prenese u crkvu nakon što je episkop Beogradske patrijaršije jasno saopštio da je policija nesposobna.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija nije nakon toga ni registrovala kad se i pod kojim okolnostima kumir prošetao od crkve u Zaostru do Đurđevih stupova. Kao što nije konstatovala ni video snimke na kojima im se iguman Manastira posprdava, prati ih kolima i prijeti.
Konačno, ušla je u Đurđeve stupove i konstatovala da onđe nije zatekla Pavlov kumir. Bolje reći nije zatekla kumir onđe đe im je otključano da ga traže. U zaključane prostorije pristupa imali nijesu jer tako je odlučio lokalni pop.
Kad su prije 15-ak dana pripadnici Bečićeve, Šaranovićeve i Šćepanovićeve policije upali u kuću Nenada Nikaljevića u Brčelima jer je Nenad radio ono što država ne smije - stao u odbranu zaštićenog kulturnog dobra - nije bilo ključa koji ih je mogao spriječiti da sve pretraže. Ali ono što važi za Nenada, ne važi za Beogradsku patrijaršiju u Crnoj Gori.
Otud se u "njihovim objektima" - otuđenim od države Crne Gore čije su kulturno dobro - može pretraživati samo onđe i onoliko koliko dozvole njihovi agenti u mantijama, nerijetko okićeni crvenim beretkama ili putinovskim zastavama. Tek toliko da se zna da Države Crne Gore i njezinih zakona ima samo tamo đe oni odobre da ih bude.
E pa zbog toga što Crna Gora nema više suverenitet na najvećem dijelu svoje teritorije, a i zbog mnogo čega drugog, Bečić, Šaranović i Šćepanović moraju da odu. Ne da daju ostavke, jer to rade ljudi od integriteta, već da iz svojih fotelja budu pometlani kako zbog epske nesposobnosti tako i zbog toksičnog ambijenta koji šire oko sebe, u kojem je svakim danom sve manje bezbjednosti a sve više nasilja i ośećaja da smo svi pokretne mete.

Poslije mnogo godina i ljeta vojvoda se kroz Berane šeta

Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije – poručio je prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić na omažu crnogorskom intelektualcu i jednom od potonjih utemeljivača crnogorske kulturne montenegristike koji je danas održan u okviru Cetinjskih filoloških dana. Čirgić je decidan da Perović, ni krajem osamdesetih i početkom devedesetih - kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi – da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravdu iz svoje porodične prošlosti. - Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom – ustvrdio je Čirgić. On je ukazao i da je zalaganje za pravo na postojanje crnogorske književnosti, jezika i kulture značilo osuditi sebe na izolaciju, progon iz svemoćne partije, ali i na žig nacionaliste, separatiste i sličnih titula koje je takvima dodjeljivala ondašnja „služba“. - Perović je za svoga dugoga vijeka, pune 93 godine, ostavio značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Imao je bezbroj prilika da poklekne, no ni u jednoj se nije ni okliznuo – istakao je Čirgić.&nbsp; Perović je, prema njegovim riječima, bio rijetka pojava među Crnogorcima i na crnogorskoj javnoj sceni.&nbsp; - No, sedamdeset godina njegovog predanog emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao, omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac – on je bio sve ono što oni nikad neće biti – jasan je Čirgić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću "> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Kako je kazao dekan Aleksandar Radoman, odlaskom Perovića Crna Gora je igubila izuzetnoga kulturnog pregaoca i hrabroga intelektualca kojemu je i u najtežim vremenima bastalo braniti crnogorski identitet, kulturu i jezik, ali i vrijednosti građanskoga i multikulturnoga društva. - O brojnim pitanjima vezanim za crnogorski identitet, jezik i kulturu Perović se osobito često oglašavao tokom devedesetih godina 20. vijeka, bilo u ondašnjim opozicionim glasilima i kulturnim časopisima, bilo saopštenjima Crnogorskog PEN centra. I u tim njegovim apelima za očuvanje i afirmaciju crnogorskoga identiteta, kao i protiv rata na prostorima tadašnje Jugoslavije, nesumnjivo, povjesno svjedočaštvo kako zlim vremenima, tako i jedne istinski humane i emancipatorske misije – navodi Radoman.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Vladimir Vojinović je podsjetio na to da je Perović dobio nagradu „Risto Ratković“ za knjigu „Gladno oko“ iz 1976. godine, te da ju je vratio 1993. kada je Radovan Karadžić dobio tu nagradu. Perović je, kako je naglasio Vojinović, bio jedan od onih koji su čuvali obraz Crnoj Gori. - Sreten Perović je sa svojim koleginicama i kolegama – pjesnicima, prozaistima, dramskim piscima – devedesetih godina u Crnoj Gori, kada je bjesnio rat, stajao na strani onih koji su se suprotstavljali zlu – zaključio je Vojinović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj)</figcaption> </figure>

Vjera Ljuljđuraj

Perović imao bezbroj prilika da poklekne, a ni u jednoj se nije ni okliznuo

Nakon verbalnog sukoba s popom Beogradske patrijaršije u Brčelima ekspresno je priveden Nenad Nikaljević i određeno mu zadržavanje od 24 sata. Jutros je u policiji zadržana i njegova supruga.
Narodna milicija i tužilaštvo, pomislili bi naivni, rade svoj posao na održavanju javnog reda i mira. Samo kad selektivna pravda ne bi bila najgora nepravda. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova.
Vidite, za ovu vlast, za ovo sramno tužilaštvo i policiju, teške riječi Nenada Nikaljevića upućene provokatoru u mantiji su besprizorni krimen, no za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo.
To vam je, dakle, mjera pravde na koju nas ćeraju da se naviknemo. Pravde u kojoj će se cijela Crna Gora pretvoriti u Kolašinski zatvor Pavla Đurišića a Beogradska patrijaršija zamijeniti i sudsku i zakonodavnu i izvršnu vlast. Ako im to mi dozvolimo!

Selektivna pravda

Litvanski sud je danas osudio lidera jedne od stranaka u koalicionoj vladi zbog antisemitskih komentara.
Okružni sud u Viljnusu utvrdio je da je Remigijus Žemaitaitis podsticao mržnju prema Jevrejima, grubo umanjivao zločine nacističke Njemačke i grubo ublažavao Holokaust na uvrjedljiv i pogrdan način.
Žemaitatis će u fond za žrtve zločina morati da uplati kaznu od 51.000 eura, koliko je tužilaštvo i tražilo.
Slučaj se odnosi na objave na društvenim mrežama i javne izjave iz maja i juna 2023. godine u kojima je, između ostalog, napisao: "Izgleda da je za naše novinare i lokalne litvanske Jevreje rušenje škola u Palestini još jedna zabava?!".
Takođe je citirao antisemitsku dječju pjesmicu i dao komentare vezane za događaje tokom Drugog svjetskog rata.
Žemaitaitis je podnio ostavku na mesto poslanika u litvanskom parlamentu 2024. godine jer je Ustavni sud Litvanije presudio da je tim izjavama prekršio zakletvu i Ustav, ali se vratio u politiku na izborima te godine na čelu populističke stranke Nemuno Aušra koja je ušla u koalicionu vladu, predvođenu Socijaldemokratama lijevog centra.
Žemaitaitis nije član kabineta premijerke Inge Ruginiene.
Žemaitaitis koji poriče bilo kakvo krivično djelo, nije bio na suđenju, a novinarima je rekao da "svi razumiju" da je odluka suda "politizovana".
Litvanske Socijaldemokrate su na društvenoj mreži Fejsbuk saopštile da je svaki oblik antisemitizma, govora mržnje ili poricanja Holokausta neprihvatljiv i nespojiv sa njihovim vrijednostima.
Navele su da poštuju odluku suda, ali su napomenule da ona još nije konačna.

Litvanija: Lider iz vladajuće koalicije moraće da plati 51.000 eura zbog podsticanja mržnje prema Jevrejima

Očekuje se da će američki predsjednik Donald Tramp u narednim sedmicama predstaviti prelazak na drugu fazu svog mirovnog plana za Gazu, prenosi Channel 12, pozivajući se na visoke američke zvaničnike koji tvrde da postoji vidljiv napredak u procesu.
Prema informacijama ove mreže, Trampova objava mogla bi uslijediti prije božićnih praznika, nakon čega se očekuje sastanak predsjednika SAD-a i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u Vašingtonu.
Zvaničnici navode da SAD i posrednici trenutno razgovaraju s Hamasom o mogućem sporazumu koji bi ovu grupu naveo da se odrekne vlasti u Gazi i započne proces razoružanja – ključnim tačkama druge faze koje su ostale neriješene od stupanja na snagu primirja u oktobru.
Prema nacrtu sporazuma, Hamas bi se najprije odrekao teškog naoružanja, poput projektila i raketa, a kasnije i lakšeg naoružanja. Prihvatanje sporazuma bio bi uslov za primjenu druge faze plana, uključujući povlačenje IDF-a izvan postojeće Žute linije.
Jedan visoki američki zvaničnik za Channel 12 poručio je: "U narednim sedmicama doći ćemo do trenutka istine. Hamas će morati odlučiti hoće li se odreći svoje vladavine i početi razoružavati u zamjenu za povlačenje IDF-a ili će odbiti i suočiti se s posljedicama."
Druga faza plana, koju ni Izrael ni Hamas još nisu potpisali, predviđa formiranje Odbora za mir na čelu s Trampom koji bi nadgledao upravljanje Gazom, uz uspostavu Međunarodnih stabilizacijskih snaga zaduženih za sigurnost Pojasa.

Tramp ubrzava drugu fazu plana za Gazu

Štab ukrajinske vojske saopštio je da je od jutros već zabilježio 131 sukob između svojih i ruskih snaga, prenose francuski mediji.
Kao što je slučaj skoro svakog dana, Pokrovski region, u Donjeckoj oblasti na istoku Ukrajine, bio je posebna meta. Više od trećine borbi odigralo se u na tom području, sa 46 ruskih napada, prema podacima ukrajinske vojske.
Ukrajinci, sa svoje strane, tvrde da su odbili 40 od njih.
Ukrajinski štab je takođe prenio o vazdušnom napadu, granatiranju i skoro 100 artiljerijskih granata na sjevernom frontu, sjeverno od Sumija.
Ukrajinska vojska prenijela je da je bilo nekoliko ruskih napada na istoku zemlje, oko Kostjantinovke, Limana i Slavjanska.
U blizini Dnjepropetrovske oblasti, jugozapadno od Pokrovska, štab ukrajinske vojske tvrdi da je ruska vojska pokušala da napreduje 17 puta na nekoliko lokacija oko Aleksandrovke.
Na jugu, Ukrajinci izvještavaju o pet ruskih napada u regionu Huljajpolje i jednom u regionu Orihiv. Dodaje se da su Rusi pokušali još jedan proboj ka Antonivskom mostu, koji premošćuje rijeku Dnjepar između Antonivke i Olečkog, blizu Pridnjeprovskog.

Danas 131 sukob između ruskih i ukrajinskih snaga od početka dana

Mario Martinović (30), vlasnik firme "AutoCorner AB" iz švedskog Varberga, nalazi se na Interpolovoj crvenoj potjernici zbog sumnje da je prevario više kreditnih i lizing kompanija za luksuzne automobile ukupne vrijednosti oko 440.000 eura, pišu švedski mediji, a prenose Nezavisne.
Prema navodima tužilaštva, tokom 2022. i 2023. godine Martinović je navodno preko svoje firme preuzimao skupocjena vozila, ali ona nikada nisu bila plaćena.
Radi se o automobilima iz premijum klase koji su ubrzo nakon preuzimanja nestali.
Lista vozila koje je Martinović uzeo je dugačka, a čine je sljedeća vozila:
Porsche (2014), bijeli
BMW (2018), crni
BMW (2010), metalik sivi
Mercedes-Benz (2015), crni,
Mercedes-AMG (2011), crni,
Audi (2011), crni.
Tužiteljka Ema Lundin potvrđuje da je samo mali dio automobila pronađen.
- Većina automobila potpuno je nestala, nemamo nikakav trag - kazala je ona, javlja švedski list <a href="https://www.expressen.se/nyheter/sverige/bilbedragaren-mario-martinovic-30-har-efterlysts-internationellt/" target="_blank">Expressen.</a> 
&nbsp;

Prevara teška pola miliona eura u Švedskoj, trag vodi do zgrade u BiH

Zviždač iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema, kojem je skandaloznom odlukom Upravnog suda ukinuta zaštita po inicijativi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića, advokata ove elektroenergetske kompanije, nastavlja svoje „sizifovske bitke“ sa institucijama, pa se juče otvorenim pismom obratio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Naglasio je da mu je „prevarom i zloupotrebom službenog položaja od strane Mladena Tomovića, člana Savjeta ASK-a, Dušana Drakića v.d. direktora i Kristine Braletić pomoćnice direktora ukinuta zaštita“ koja mu je bila određena mišljenjem prethodnog rukovodstva Agencije. Upozorio je i da osnovano sumnja „da novo rukovodstvo ASK-a ima zaštitu određenih struktura u tužilaštvu“, ukazujući na činjenicu da je specijalni tužilac Miroslav Turković bio član Komisije koja je sprovodila postupak izbora kandidata za Savjet ASK-a i glasao za Mladena Tomovića, iako je imao kompletnu dokumentaciju koja je dokazivala da je on advokat CGES-a u predmetima procesuiranim u slučaju zviždača iz ove kompanije i da je pokrenuo postupak za ukidanje njegove zaštite.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Mladen Tomović"> <figcaption>PROGONITELJ ZVIŽDAČA: Mladen Tomović(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Sumnju da neko iz tužilačke organizacije štiti upravu ASK-a potkrijepio je i navodima da je tužilaštvo odbacilo kao neosnovanu njegovu prijavu protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić, nakon što mu je ukinuta zaštita, odnosno status zviždača. Da uprava ASK-a ima zaštitu tužilaštva, prema ocjeni zviždača, potvrdila je i odluka tužioca Dražena Burića da odbije njegovu pritužbu na ovu odluku tužilaštva. Posebno je ukazao na činjenicu da je pritužbu dostavio 4. novembra ove godine, a tužilac je odbacio već poslije dva dana – 6. novembra. DRAKIĆEVO NEPOSTUPANJE Uzbunjivač iz CGS-a u otvorenom pismu objašnjava i da je razlog zbog kojeg je odlučio da se tužiocima obrati javno „drsko, bezobzirno i krajnje nezakonito postupanje v.d. direktora Agencije Dušana Drakića, koji skoro jedanaest mjeseci odbija da postupi po presudi Upravnog suda i u ponovnom postupku riješi“ njegov zahtjev za zaštitu. - To radi u formi obavještenja, na koje nemam mogućnost podnošenja pravnog lijeka, krijući se iza Mišljenja Ministarstva pravde koje se ni formalno, ali ni suštinski ne može primijeniti. Drakić tvrdi da su Agenciji prestale nadležnosti za postupanje po prijavama zviždača, što je djelimično tačno, jer se to odnosi samo na nove zahtjeve, ali ne i na zahtjeve koji su podnijeti u vrijeme važenja prethodnog zakona – kategoričan je zviždač.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dušan Drakić"> <figcaption>ODBIJA DA POSTUPI PO PRESUDI UPRAVNOG SUDA: Dušan Drakić</figcaption> </figure>  Tvrdi da Drakić to radi iz tri razloga. - Prvi - u ponovnom postupku pred Agencijom, morala bi biti donešena ista odluka povodom mog zahtjeva, odnosno moralo bi biti utvrđeno da ispunjavam zakonom propisane uslove za zaštitu zviždača, posebno u svijetlu činjenice da sam u međuvremenu pravosnažnom odlukom Osnovnog suda u Podgorici dokazao da je protiv mene, nakon što sam prijavio sumnju u korupciju, vođen montirani disciplinski postupak i da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera – ističe on. Drugi razlog Drakićevog nepostupanja, smatra zviždač, je što bi bile razotkrivene „prevare koje su urađene u postupku pred Upravnim sudom U.br. XXXXX/23 i u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici P.br.XXXX/22“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e" data-rendition-name="original" width="670" height="400" loading="lazy" alt="ASK "> <figcaption>ASK</figcaption> </figure>  Treći razlog je, ističe on, taj što „Mladen Tomović, na taj način kupuje vrijeme kako bi obezbijedio da, zloupotrebom javne funkcije koju obavlja, krivične prijave podnešene protiv njegovih vlastodavaca iz CGES-a budu odbačene, a zatim mene proglasi kao nekog ko je sve to izmislio“. HRONOLOGIJA On je u pismu naveo hronoligiju dešavanja od dana kada je podnio prijavu korupcije 2021. do danas, što, kategoričan je, dokazuje da je „član Savjeta ASK-a zloupotrijebio i dalje zloupotrebljava funkciju koju obavlja“. 24.11.2021. godine, podnio sam prijavu korupcije kompaniji. Ova prijava je odbačena kao neosnovana. 09.12.2021. godine, istu tu prijavu podnosim Agenciji za sprječavanje korupcije. 24.05.2022. godine, Agencija za sprječavanje korupcije moju prijavu, nakon prikupljene dodatne dokumentacije i izjašnjenja CGES-a, prosljeđuje Specijalnom državnom tužilaštvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4" data-rendition-name="original" width="746" height="392" loading="lazy" alt="CGES"> <figcaption>CGES</figcaption> </figure>  20.07.2022. godine, Mladen Tomović zaključuje ugovor sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom. Dakle, nakon što je ASK predao prijavu SDT-u. Od njegovog angažovanja, kao punomoćnika CGES-a, kreću najgora podmetanja i moj progon, koji traje do danas. 26.07.2022. godine, zapošljeni na programu stručnog osposobljavanja D. P. podnosi Zahtjev za promjenu službe, u kojem me lažno optužuje za zlostavljanje na radu. 27.07.2022. godine, zapošljeni u Službi kojom sam rukovodio D. D. podnosi Zahtjev za posredovanje zbog navodnog mobinga, u kojem me, takođe, lažno optužuje. 27.07.2022. i 25.08.2022. godine, Inspekcija za javne nabavke, po smišljenim prijavama, vrši kontrolu dva postupka javne nabavke, na koji se odnosila moja prijava korupcije i sačinjava zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru. Mladen Tomović i njegovi vlastodavci iz CGES-a sada „mašu“ ovim zapisnicima i koriste ih kao „dokaz“ da je sve navodno urađeno u skladu sa zakonom, iako znaju da inspekcija nije nadležna da kontroliše navode koji su iznijeti u mojoj prijavi korupcije. DEŠAVANJA NAKON ŠTO SAM LAŽNO OPTUŽEN ZA ZLOSTAVLJANJE NA RADU 08.08.2022. godine, podnosim privatnu tužbu protiv D. P. zbog povrede časti i ugleda, nakon što je prethodno od menadženta firme odbijeno da se njegove optužbe nam moj račun provjere u skladu sa zakonom. I dešavanja u tom postupku su vrlo interesanta, ali da sačekamo odluku Višeg suda u Podgorici, povodom žalbe podnešene na presudu. Smatram bitnim napomenuti da D. D, drugi zapošljeni koji me optužio za mobing, nikada nije pokrenuo postupak dokazivanja njegovih navoda pred sudom. Činjenice da su me u dva dana, dvojica zapošljenih u službi optužila za zlostavljanje, samo potvrđuju smišljeno i sinhronizovano djelovanje prema meni. 13.10.2022. godine izvršni direktor CGES-a Ivan Asanović pokreće montirani disciplinski postupak protiv mene. U tom postupku svjedoči M. M. i D. P. Odbija se moj zahtjev za svjedočenjem R. B, za koju je sam D. P. kazao da je bila prisutna na sastanku na kojem sam ga ja navodno zlostavljao na radu. 30.12.2022. godine izriče mi se nezakonita disciplinska odluka. 15.03.2023. godine, podnosim tužbu Osnovnom sudu u Podgorici radi poništaja odluke kojom mi je bila izrečena disciplinska odluka. 19.05.2023. godine, Agencija za sprječavanje korupcije mi dodjeljuje zaštitu u skladu sa zakonom, zbog vođenja disciplinskog postupka i izricanja disciplinske mjere, što je izričito bilo propisano tada važećim zakonom. Ista zabrana propisana je i novim zakonom. Član 59 stav 1 tačka 4 tada važećeg Zakona o spječavanju korupcije („Sl. list CG“, br. 53/14, 42/17 i 73/23) propisivao je sljedeće: „Zviždač ima pravo na zaštitu ukoliko mu je nanijeta šteta, odnosno postoji mogućnost nastanka štete zbog podnošenja prijave iz člana 44 ovog zakona, a naročito ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera“. 24.03.2023. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnosiom tužbu za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete. 10.06.2023. godine Mladen Tomović podnosi tužbu Upravnom sudu za poništenje Mišljenja Agencije za sprječavanje korupcije, kojim mi je bila određena zaštita. 11.12.2023. godine, Osnovni sud u Podgorici donosi presudu P.Br. XXXX/23, kojom, kao nezakonitu, poništava odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri. DEŠAVANJA PRIJE I NAKON DONOŠENJA PRESUDE UPRAVNOG SUDA CRNE GORE 31.05.2024. godine, Upravni sud Crne Gore dostavlja Agenciji za sprječavanje korupcije zahtjev za dostavljanje odgovora na tužbu Mladena Tomovića (kojom traži da mi se ukine zaštita) i spisa predmeta koji je vođen kod Agencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8" data-rendition-name="original" width="1280" height="960" loading="lazy" alt="Upravni sud"> <figcaption>Upravni sud</figcaption> </figure>  U tom trenutku tadašnja direktorica Jelena Perović se nalazi u kućnom pritvoru. Za vrijeme do kraja njenog mandata (15.08.2024. godine) namjerno joj se ne dostavlja pripremljen odgovor i spisi predmeta po tužbi za ukidanje moje zaštite. Više je nego očigledno da je to organizovao Tomović, uz svesrdnu pomoć pojedinih zapošljenih u Agenciji. 31.07.2024. godine Skupština Crne Gore izglasala je nove članove Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, među kojima je i Mladen Tomović. 23.08.2024. godine, Dušan Drakić imenovan za v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije. Iako su ga spisi predmeta pripremljeni za Upravni sud sačekali na stolu Dušan Drakić, pod očiglednim uticajem Mladena Tomovića i za njegov interes, namjerno ne dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Sudu. 11.10.2024. godine, Portal ETV objavljuje tekst u kojem navodi da Dušan Drakić i ASK ne postupaju po zahtjevu Upravnog suda. Istog dana Agencija dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Upravnom sudu, što je Dušan Drakić prethodno odbijao da uradi skoro 50 dana od njegovog imenovanja na tu funkciju. 21.11.2024. godine Upravni sud zakazuje usmenu raspravu po tužbi Mladena Tomovića. Ovu raspravu on odlaže zahtjevom koji je podnio tog dana... 16.12.2024. godine Upravni sud zakazuje novu, drugu po redu, usmenu raspravu. Tomović tada dostavlja podnesak sa jednom od ranijih presuda ovog suda, tvrdeći da ona dokazuje njegove tužbene navode. Punomoćnica ASK-a na toj usmenoj raspravi, Snežana Đuretić, traži odlaganje iste da bi se upoznala sa podneskom Tomovića. Dakle, zapošljena u ASK-u, kojoj je punomoćje za zastupanje dao direktor ASK-a Dušan Drakić, traži odlaganje, da bi se upoznala sa podneskom koji je dostavio član Savjeta ASK-a. Sve režirano! 10.01.2025. godine Upravni sud Crne Gore poništava Mišljenje ASK-a kojim mi je bila određena zaštita i predmet vraća ovoj instituciji na ponovni postupak i odlučivanje, jer nije mogao pronaći kauzalnu vezu između moje prijave korupcije i štete koja mi je učinjena vođenjem disciplinskog postupka protiv mene (u trenutku donošenja presude Upravnog suda prvostepeno dokazano da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera). Iz obrazloženja presude se nedvosmisleno utvrđuje da sudu, očigledno namjerno, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija predmeta formiranog kod Agencije za sprječavanje korupcije i to akt ove institucije od 24.05.2025. godine, kojim je moja prijava korupcije proslijeđena SDT-u. 30.01.2025. godine Dušan Drakić dostavlja Obavještenje mom advokatu da neće postupiti po presudi Upravnog suda, navodno jer je stupanjem na snagu novog zakona prestala nadležnost Agencije po ovom pitanju. Ponovo naglašavam, dostavio je pisani akt protiv kojeg nijesam imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka. Uz ovaj akt dostavio je mišljenje Ministarstva pravde od 18.10.2024. godine. Pored toga što Mišljenje Ministarstva nije pravno obavezujući akt, u njemu je i decidno navedeno sljedeće: „Shodno uredbi o organizaciji i načinu rada državne uprave Ministarstvo pravde nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene i pored činjenice da je isto organ državne uprave koji je izvorno nadležan za primjenu propisa kojim se uređuje sprječavanje korupcije“. 13.02.2025. godine, moji advokati, zbog prethodnog stava Dušana Drakića, Vrhovnom sudu Crne Gore podnose Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, 18.03.2025. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnose tužbu za sudsku zaštitu zviždača 03.07.2025. godine, Mladen Tomović u sudskom postupku P.br.XXXX/22, koji je vođen po mojoj tužbi za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete, kao dokaz podnosi Presudu Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXXX/23. Ovo pokazuje njegov umišljaj, iz dva razloga. Prvi, znao je na koji način je obezbijedio donošenje ovakve odluke Upravnog suda. Drugi, u završnoj riječi u istom postupku, koja je održana 09.07.2025. godine, na moju konstataciju da je protiv presude Upravnog suda podnešen vanredni pravni lijek, Tomović kaže da se takva akta mogu podnositi samo protiv pravosnažnih odluka. 16.10.2025. godine, Vrhovni sud Crne Gore odbacuje, kao nedozvoljen, Zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Upravnog suda, uz obrazloženje: „Članom 352 stav 1 ZPP-a, propisano je da je pravosnažna ona presuda koja se više ne može pobijati žalbom, ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Kod takve zakonske odredbe, presuda Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća na ponovni upravni postupak, ne stiče pravosnažnost, jer istom nije odlučeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima bilo kojeg lica. Ovo iz razloga što, kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (član 56 stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donesen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta. Kako je Upravni sud, pobijanom presudom, poništio upravni akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor i predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak, to ne postoji pravosnažna sudska odluka, kao procesno-pravna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje“. Podsjećam da je Tomović presudu Upravnog suda dostavio kao dokaz u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete i to predstavio kao validnu i konačnu odluku, iako sada vidimo da Vrhovni sud nedvosmisleno kaže: „Kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (Član 56 Stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donešen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta“. 05.11.2025. godine, moji advokati, nakon ovakvog stava Vrhovnog suda podnose Agenciji za sprječavanje korupcije Zahtjev za postupanje po presudi Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXX/23. 24.11.2025. godine, Dušan Drakić v.d. direktora ponovo odbija da postupi po presudi Upravnog suda. Zaista vrijeđa zdrav razum činjenica da se, pored gore citiranog obrazloženja odluke Vrhovnog suda Crne Gore, v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić poziva na Mišljenje Ministarstva u kojem mu je napisano da to ministarstvo nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene. BROJNE SUMNJE Zviždač je u pismu Markoviću i Novoviću iskazao sumnju i na mogući nezakoniti uticaj Tomovića na sud u jednom od postupaka koji vodi protiv CGES-a. Istakao je i, pozivajući se na član 68 stav 4 novog Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je propisano da je „postupak po tužbi za zaštitu zviždača hitan“, da Osnovni sud u Podgorici još nije postupio po tužbi njegovih advokata za sudsku zaštitu zviždača, koju su podnijeli 18. marta ove godine. Dodao je da je pripremno ročište u tom predmetu zakazano za 19. januar sljedeće godine. -... dakle deset mjeseci od dana podnošenja tužbe. Toliko o hitnosti i zaštiti lica koja prijave sumnju u korupciju – napisao je zviždač iz CGES-a. On smatra da je na osnovu onoga što je saopštio u pismu neupitne dvije činjenice. - Prva, navodi da sam zlostavljao na radu dvojicu zapošljenih su kreirane nakon što je advokat Mladen Tomović zaključio ugovor o pravnom zastupanju sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom AD Podgorica. Očigledno, nijesu mi mogli pronaći najmanju grešku u prethodnom radu, pa su morali montirati lažne optužbe. Druga, Mladen Tomović je počeo da dobija sudske sporove u ime lica protiv kojih sam podnio sumnju u korupciju, nakon njegovog imenovanja za člana Savjeta ASK-a, u čemu mu svesrdnu pomoć pružaju njegovi prijatelji Dušan Drakić i Kristina Braletić. Prethodno je procesnim zloupotrebama i prevarama odugovlačio i odlagao postupke. Pametnome dosta – kategoričan je zviždač. Na kraju pisma je iskazao očekivanje da Marković i Novović ponovo formiraju predmet protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić i da će u tom postupku biti saslušan u svojstvu oštećenog.

Uzbunjivač uvjeren da neko iz tužilaštva „kumuje“ njegovom progonu

Dva mlada međeda, najvjerovatnije u potrazi za hranom, na obodu šume na raskrsnici u nikšićkom prigradskom naselju Vidrovan kamerom je prije nekoliko dana snimio čitalac Portala ETV.
Kako se vidi na snimku, susret sa čovjekom im baš i ne prija.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F9MEnMHEmSKg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Dva međeda snimljena kod Vidrovana u Nikšiću</div>
 
U nikšićkom kraju domaćini u okolnim selima, kao i na planini Goliji, od proljeća se suočavaju sa upadima međeda na imanja.
Lovci su čak tražili da se međed skine sa liste strogo zaštićenih životinja, zbog toga što su pravili ogromnu štetu domaćinstvima, ali u Agenciji za zaštitu životne sredine nijesu blagonaklono gledali na tu inicijativu.
Policija je u aprilu uhapsila četvoricu lovaca osumnjičenih da su ubili međeda u selu Brestice nadomak Nikšića. Mještani okolnih sela tada su organizovali proteste i tražili da lovci budu oslobođeni, jer su, kako su tvrdili, divljač odstrijelili na njihov zahtjev.
Ekolozi smatraju da je sve češća pojava međeda u naseljenim mjestima posljedica klimatskih promjena.
Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa, koju je ratifikovala i Crna Gora, obavezuje države potpisnice na zaštitu mrkog medvjeda.

VIDEO: Međedi se odomaćili u okolini Nikšića

Predsjednik Savjeta AMU Branko Boškovič podnio &nbsp;je ostavku na mjesto predajednika na današnjoj sjednici Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251204091216_49dfdf430b19c6df23a1c5a86d53b5b97ab52e7b491266f593035dae411e6f9c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251204091216_49dfdf430b19c6df23a1c5a86d53b5b97ab52e7b491266f593035dae411e6f9c" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sjednica Savjeta AMU"> </figure>  Ipak, Bošković ostaje član Savjeta. Prije šest dana o tome je &nbsp;obavijestio Savjet AMU.&nbsp; Kako je istakao, ostavku podnosi kao moralni čin. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DCaX65hqLfw4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Andrijana Nikolić, članica Savjeta upitala je Boškovića šta je sa svim odlukama koje je potpisao, da li su sad one ništavne? - Imamo odluku ASK iz 2021. gdje piše da će ASK sprovesti postupak ispitivanja legalnosti izbora predsjednika Savjeta AMU- kazala je. Bošković je odgovorio da je siguran da nema ništa sporno za sve odluke koje smo donijeli jer smo mi kolektivi organ. - &nbsp;Poštujete odluke institucija j smatram da je odluka odgovorna. Zahvaljujem predsjedniče na onome što ste do sada uradili, imali sjajne rezultate, a nadam se da će Agencija i nakon ove odluke nastaviti da radi jednako dobro- rekao je član Savjeta Edin Koljenovič: Bošković je kazao da je predsjednik Savjeta samo neko ko formalno upravlja i dio je kolektiva.&nbsp; - Ova Agencija je najbolji reprezent medijske regulacije- poručio je. Podsjećamo, Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) utvrdila je da je javni funkcioner Branko Bošković prekršio odredbe Zakona o sprečavanju korupcije glasanjem za sopstveni izbor za predsjednika Savjeta AMU, odnosno tadašnje Agencije za elektronske medije (AEM). U odluci donesenoj 12. novembra 2025. godine, ASK navodi da je Bošković prekršio član 10 stav 1 Zakona, jer se na sjednici Savjeta od 21. juna 2021. godine nije izuzeo iz glasanja. Kako se navodi, Bošković, koji je bio jedan od tri člana Savjeta, nije upozorio organ vlasti niti ostale članove Savjeta da postoji rizik od sukoba interesa, niti se uzdržao od glasanja, iako je to bila njegova zakonska obaveza.

Predsjednik Savjeta AMU Branko Bošković podnio ostavku

Opštinska izborna komisija (OIK) Kotor je na današnjoj sjednici utvrdila rezultate glasanja na lokalnim izborima koji su održani 29. septembra prošle godine.
Prema podacima iz zvaničnog izvještaja, najviše glasova osvojila je lista "Kotor prije svega! DPS – Nedeljko Moškov" (2.834 glasa), koja ima deset mandata, kao i koalicija "Vladimir Jokić – Dobar glas – Demokrate – PES" (2.583 glasa).
Sa po tri mandata slijede: "Za budućnost Kotora – Grad svih nas" (937 glasova), "Grbaljska lista – Tvoja, moja, naša" (908), te "Demokratska alternativa – dr Davor Kumburović – Da se Kotor pita" (888).
Lista "Evropski savez (SD, SDP, LP i građani) – Zasjat' će Kotor" osvojila je dva mandata (525 glasova), a po jedan mandat Hrvatska građanska inicijativa (452) i lista "Kotorski pokret – Siniša Kovačević" (306).
Ispod cenzusa su bile liste "U akciju – Budi svoj! Biraj CGA!" sa 170 glasova, "Čuvari grada – lista građana" (167), "Socijalistička narodna partija (SNP) – Demokratska srpska stranka (DSS) – Odgovorno" (163) i lista "Za Kotor" (71 glas).
Tokom razmatranja izvještaja, članovi OIK-a nisu imali prigovora na utvrđivanje rezultata izbora.
Ustavni sud juče je odbio žalbu kotorskog odbora DPS-a, podnijetu prošle jeseni, da se ponovi glasanje na dva birališta u Kotoru, čime su se stekli uslovi za proglašenje konačnih rezultata izbora.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fustavni-sud-odbio-zalbu-dps-a-nema-ponovnog-glasanja-u-prcanju-i-mircu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Tag: aleksandar-radoman