Kako se pred našim očima „izmišlja“ tradicija, ništa nam bolje ne može poslužiti za ilustraciju od mjeseca januara. Od Badnjega do Savindana prelati Beogradske patrijaršije i njihova prateća kvazimedijska menažerija ne propušte ni jednu jedinu priliku da Crnu Goru ne označe jednonacionalnom i jednovjerskom, njenu istoriju i identitet anomalijom, a sve koji se ne uklapaju u taj hegemonijski okvir – otpatkom. Koristi se, pritom, svaka prilika da se Hrist skloni s oltara, a na njegovo mjesto posade sveta telad krvi i tla. I sve to uz milozvučni pjev o povratku tradiciji.
Među pseudomedijskim promoterima takve nakaradne propagandistike čelno mjesto, već deceniju i kusur, pripada Rektorovom čedu, trovačnici pod imenom IN4S. Tako je i ove godine, valjda nezadovoljna ovogodišnjim mlakim odjekom Joanikijevih etnofiletističkih i šovinističkih beśeda, redakcija IN4S-a posegla za manipulativnom strategijom zloupotrebe prošlosti u svrhu promocije svojih hegemonijskih projekata. Ovoga puta, doduše, Rektorova je trovačnica poslužila samo kao posrednik za promociju teksta s manje čitanog, opskurnog Barskoga portala.&nbsp;
Članak „Sveti Sava u Gluhom dolu“ tako već naslovom nagovještava kontekst svetkovanja ili memorijalnoga prisustva jednog kulta u naznačenom crmničkom selu. Takav kontekst nagovještava i početna rečenica teksta: „U Crmnici se nekada nije raspravljalo o tome ko smo i kome pripadamo. To se znalo.“ Potom se prelazi na razradu zadate teme, pa se nasuprot duboko ukorijenjenom srpskom identitetu kao navodno izvorno narodnom postavljaju komunisti: „Komunistički period, kao što je opštepoznato, sproveo je sistematski ideološki obračun sa pravoslavljem i srpskim identitetom, uklanjanjući iz javnog i prosvjetnog prostora sve što je podsjećalo na duhovne i nacionalne korijene. Taj proces nije bio izraz volje naroda, već rezultat nove ideologije koja je nastojala da prekine kontinuitet i nametne zaborav kao normu.“ Eto ga. Sve jasno.
Neko je svoju hipotezu, iako ničim potkrijepljenu, prvo definisao kao „opštepoznato“, a potom iz nje izvukao željeni zaključak. Ispalo bi tako da su komunisti, umjesto što su obavili složeni postupak dislokacije Pivskoga manastira, ovaj jednostavno potopili. Ispalo bi da su umjesto što je u njihovo vrijeme obavljen do danas nedostižni zahvat konzervacije, restauracije i zaštite sakralnih spomenika, osobito nakon zemljotresa 1979. godine, sve to sravnili sa zemljom da zatru svaki trag pravoslavnog, a to, dabome, znači, srpskog nasljeđa. Ispalo bi da su državni projekat izrade Istorije Crne Gore povjerili „crnogorskim nacionalistima“, a ne mahom srpskim istoričarima, pa bi još ispalo da su iz tog projekta uklonili svaki pridjev srpski, a ne tim projektom štedro finansirali i promovisali rezultate hegemonijske istoriografije u kojoj izvan srpstva i srpskog u Crnoj Gori nema ni ledine ni mogile. Ispalo bi, velim, da je onako kako tvrdi autor, ali što da se radi kad tako nije.&nbsp;
Nasuprot tom strašnom komunizmu koji „čisti“ sve srpsko i pravoslavno, autor postavlja vrijeme koje doživljava kao uzor slobodnog promišljanja i djelovanja – međuratni period, pa veli: „Dokumenta iz međuratnoga perioda to (srpski identitet Crmnice – A. R.) potvrđuju bez ostatka. Imenovanje škola u Crmnici nije bio rezultat bilo čije prisile, već odraz jasnog kulturnog i duhovnog samorazumijevanja lokalnih zajednica. Narod je sam birao svoje uzore i svoje svetionike.“ Pa da bi to ilustrovao, navodi kako je 1931. godine „na izričiti zahtjev mještana“ škola u Dupilu dobila ime Osnovna škola „Stevan Vojislav“, po, kako veli autor teksta, srpskom knezu Duklje i Travunije, premda je Vojislav, kako nam svjedoče verifikovani istoriografski nalazi, bio dukljanski, a ne srpski vladar.
Kao drugi primjer narodnoga samoiskaza navodi to što je „Država prihvatila“ „narodnu“ volju pa školi u Gluhome Dolu dala ime „Sveti Sava“: „Za te ljude Sveti Sava nije bio apstraktan pojam, niti ideološki znak. On je bio temelj pismenosti, morala, duhovnog poretka. Bio je ime koje se izgovaralo s poštovanjem, bez zadrške i bez straha.“ Tako nam nadahnuti autor opisuje što je sve ponukalo Glu(h)odoljane da školi te 1933. godine, „bez prisile“, nađenu ime po prvome arhiepiskopu srpskih zemalja i pomorskih. Za autora tih redaka međuratni je period, za razliku od komunističkog, svojevrsna povijesna Arkadija.
Zanemarimo to što je u tome periodu Srbija nasilno anektirala Crnu Goru, što su je vlasti, vojska i žandarmerija Aleksandra Karađorđevića popalile i opljačkale, zanemarimo to što je više ili manje intenzivan otpor toj sili pružan gotovo cijelu jednu deceniju, uzmimo da kralj Aleksandar, samo koju godinu prije no će Crmničani krenuti da „bez prisile“ daju nazive svojim školama, nije uveo diktaturu, pa razmotrimo samo ono što nam ovaj tekst želi dokazati – da imenovanje škole po Svetome Savi 1933. ilustruje viševjekovnu narodnu tradiciju svetkovanja Svetoga Save u Crmnici.&nbsp;
Izuzme li se jedan dokument crmničkih glavara iz sredine XVIII vijeka, kao odraz tadašnje učene a ne tradicijske kulture, stvari sa svetkovanjem Svetoga Save u Crmnici, a i šire, do sredine XIX vijeka stoje bitno drugačije od onoga kako bi nam to htjeli prikazati propagatori kolonijalnih istorijskih predstava.&nbsp;
O fenomenu širenja kulta Svetoga Save ključno je zapažanje donio Pavle Apolonovič Rovinski u svojoj Etnografiji Crne Gore, đe veli da Sv. Savu „u zadnje vrijeme sa posebnom svečanošću proslavljaju škole, a preko njih slavljenje sve više i više ulazi u narod“. Jedan drugi marljivi istraživač crnogorske starine, Andrija Jovićević, u svojoj monografiji o Riječkoj nahiji, potvrđuje da je Ivan Crnojević jedina ličnost iz starije istorije zapamćena u narodnoj tradiciji; „...i mi vjerujemo, da je 16. vijek naselio Crnu Goru, pa i ovu nahiju, koja je svagda bila nerazdvojna cjelina sa starom i najstarijom Crnom Gorom; a što predanje kaže, da se to doseljavanje izvršilo samo za Ivanova doba, vrlo je pojimljivo, jer svaki želi, da svoje pretke dovede u vezu sa istorijskim imenom Ivana Crnojevića, čije jedino ime iz davne naše prošlosti i pamti narodno predanje.“
I Rovinski i Jovićević u svojim knjigama donose izvjesna „predanja“ o Svetome Savi, no nakon ovih konstatacija očito je da je riječ o pričama koje se – pod uticajem formiranja crkveno-prosvjetnoga ceremonijala vezanog za Svetoga Savu od 1856. godine na Cetinju, i nešto ranije na Primorju – oblikuju u njihovo vrijeme. Tada se i drevne tradicije o srednjovjekovnome zaštitniku Budve, Svetome Sabi Osvećenom, pripisuju Svetome Savi srpskom, istovremeno i druga stara predanja mijenjaju prvobitne protagoniste pa je Cara Dukljana, Svetoga Nikolu, Svetoga Iliju ili neke druge svece potiskivao Sveti Sava, a Svetoga Martina Tûrskog kao krsnu slavu pojedinih bratstava – Sveti Stefan Dečanski. Da je Sveti Saba Osvećeni bio poštovan u Budvi, svjedoči u svojim analima još 1650. godine don Krsto Ivanović, a crkva posvećena tom svecu spominje se još u XII vijeku, preciznije, prema natpisu koji je pronađen nakon zemljotresa 1979. godine – 1141. godine. Antun Kojović u svojim memoarima, započetim početkom XIX vijeka, veli da je Sveti Saba Osvećeni bio „u davna vremena zaštitnik Budve“.&nbsp;
Samo je po sebi razumljivo da je poštovanje ovoga sveca moralo podrazumijevati i prepisivanje i popularizovanje tekstova posvećenih njemu, a isto tako i postojanje izvjesnih obreda u njegovu čast, što je mogla biti i osnova da kontaminacijom kultova od XIX vijeka Svetoga Sabu Osvećenog potisne njegov znatno mlađi imenjak. Ima pretpostavki i da je prvobitna crkva najvjerovatnije iz XI vijeka na Savini, kraj Herceg Novog, oko koje će se docnije razviti manastirski kompleks, bila posvećena Svetome Sabi Osvećenom. Zanimljiva zapažanja o kultu jednoga drugog Save, Svetoga Save Sedmočislenika, u Crnoj Gori dao je u skorije vrijeme crnogorski istoričar Vukota Vukotić.
Za period ranoga novoga vijeka redovno se u (re)interpretacijama brkaju crkvena („učena“) i narodna kultura, iako je riječ o dva koegzistirajuća fenomena toga vremena, koja se ponegđe dodiruju, ali znatno češće razmimoilaze.&nbsp;
Pišući o kosovskoj tradiciji u Crnoj Gori, istoričar Gligor Stanojević je primijetio: „Tako je tradicija o Crnojevićima bila narodna tradicija. Ali pored ove tradicije postojala je, tačnije razvijala se, i kosovska tradicija. Nosilac ove tradicije bila je cetinjska mitropolija.“ Stanojević je zapravo skicirao postojanje dviju paralelnih kultura ranoga novovjekovlja, od kojih bi se jedna, starijom terminologijom, nazvala narodnom, a druga crkvenom. I dok se prva, narodna, odnosno tradicijska kultura prenosi dominantno usmenim putem i uobličava u usmenoknjiževnim tekstovima i običajnim praksama, druga, crkvena, posredovana je u prvome redu rukopisima, vezana za uže krugove sveštenstva i monaštva, i ostvarena na crkvenoslovenskome jeziku, pa su tekstovi nastali u njezinu okrilju, bez obzira na to jesu li s bugarskoga, makedonskoga, crnogorskoga, srpskoga ili bosanskoga prostora, cirkulisali unutar te kulturno-jezičke cjeline, koja bilježi, naravno, i svoje specifičnosti u svakoj od naznačenih sredina.
Tek kad se ima u vidu ova krucijalna razlika između narodne i crkvene tradicije, neki se procesi i fenomeni mogu pouzdanije tumačiti. Otud se jedini spomen Svetoga Save u Crmnici prije sredine XIX vijeka, pismo Crmničana Paštrovićima, nastalo između 1739. i 1742. godine, u kojem se „Sava srbski“ spominje kao neko ko je „u(t)vrdio vjeru i zakon“, može tumačiti isključivo kao refleks učene odnosno crkvene, ne i narodne, kulture koja je funkcionisala po drevnim tradicijskim pravilima, nesputanim normiranom „vjerom i zakonom“.
To, međutim, ne znači da se prije sredine XIX vijeka u Crmnici, i šire, kao dio tradicijske kulture nije svetkovao Sveti Sava. O tome nam najvjerodostojnije svjedočanstvo donosi risanski pop Vuk Vrčević u knjizi „Tri glavne narodne svečanosti Božić, krsno ime i slava“, objavljenoj u Pančevu 1883. godine. Bilježeći najvažnije tradicijske svetkovine u „Boki-kotorskoj, Crnoj-gori i Ercegovini“, Vrčević veli: „Posle pokladâ, narod svečano i najveselije proslavi tri zasebna sveca, t. j. Varindan, Savindan i Nikoljdan (4. 5. 6. Dek.) (...) Po sijelima u ove tri noći ne pjeva se, jer se, narod veli, uz post ne smije pjevati; ali nema ni muškog ni ženskog čeljadeta koji nezna narodom izmišljenu pjesnu ovim trima svecima. Evo je:&nbsp;
Var-varica vari (Sveta velikomučenica Varvara)&nbsp;
Sav-savica ladi (Sveti Sava osvećeni)&nbsp;
A Nikola kusa (Sveti čudotvorac Nikola).“
Sveti Sava i Savindan, dakle, postojali su u crnogorskoj tradicijskoj kulturi i prije sredine XIX vijeka. No taj je Sveti Sava poštovan 5. decembra po julijanskome, odnosno 18. decembra po gregorijanskome kalendaru, a ostao je upamćen kao Sveti Saba Osvećeni, kapadokijski kaluđer i svetitelj s početka VI vijeka, čiji se kult u Crnoj Gori može dokumentovati još od sredine XII vijeka, iz vremena kad Rastko Nemanjić, potonji Sveti Sava srpski, još nije bio ni rođen.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Manipulativni narativi Rektorove trovačnice

Izgleda da niko nije bolje naučio lekcije Erika Hobsbauma o izmišljanju tradicije kao Beogradska patrijaršija. Znate Hobsbaumovu tezu o tome da su mnoge „tradicionalne“ prakse i ceremonije zapravo konstrukt političkih i kulturnih elita XIX i XX vijeka. Jednu takvu izmišljenu tradiciju u Crnoj Gori posmatramo već nekih dvadesetak godina svakoga 19. januara.&nbsp; Naime, pod parolom povratka tradiciji svojevremeno je politički vođa velikosrpskoga projekta u Crnoj Gori, Amfilohije Radović, uveo „tradiciju“ plivanja za „časni krst“. Drevnost te „tradicije“ pred autoritativnim popovanjem o zlom komunizmu koji nas je udaljio od tradicije naših predaka niko u to doba nije smio preispitati da mu se ne zbije kakva anatema ili (pu pu pu) isključenje iz zajednice vjerujućih Beogradske patrijaršije.&nbsp; Kako se po svim relevantnim istraživanjima javnoga mnjenja u Crnoj Gori i dalje dio nacionalnih Crnogoraca samoodređuje pripadništvom Beogradskoj patrijaršiji, ovđe ćemo ukratko izlistati iz etnografske literature podatke kako se nekad, prije brozomore, u Crnoj Gori obilježavalo Bogojavljenje, odnosno Vodokršće ili Vodice, kako se taj praznik nazivao u nas. Skoknimo prvo do Kuča, danas dominantno privrženih Beogradskoj patrijaršiji. Evo što o proslavi Bogojavljenja kod Kuča svjedoči Stevan Dučić u knjizi koju je Srpska kraljevska akademija objavila 1931. godine: „O Bogojavljenju ide neko iz sela po vodicu, u koju se kod kuće dodadne vode i razdaje seljanima i od koje svaki krsteći se po triput srkne. Tom vodicom, što se zove 'velja vodica', strca se kuća, uljanik, stočna staja, pa i loze. Od nje ostavljaju domaćice za čišćenje sumnjivijeh i opoganjenijeh sudi, da se nađe po potrebi za cijelu godinu.“ Ako su Kuči bili nevični plivanju, da vidimo kakvo je stanje s Vasojevićima. U knjizi koju je Srpska kraljevska akademija nagradila 1935. godine, dok je Tito brojao potonje robijaške dane u Lepoglavi, Radoslav Jagoš Vešović o svetkovanju Bogojavljenja u Vasojevićima bilježi ovo: „Svetkovanje ovog dana vezano je, kao svuda, za osvećenje vode. Pobožni vjeruju da se toga dana u osvit zore 'otvara nebo' i javlja 'Božiji duh' svijetu, ali da rijetko ko može da uoči taj trenutak. Drži se također da je jutrom toga dana voda na svim izvorima osvećena. Stoga iz svake kuće po jedna ženska hita 'prije sunca' na izvor da donese vode, koju u svome sudu prekrsti jednom grančicom i stavi je odozgo. U nekim mjestima 'zakrste' izvor polivanjem po njemu ranije osvećenom vodom koja se čuva u flaši pošto je primljena od sveštenika, pa onda uzima tako 'zakrštena' voda sa izvora. Kad se ponese kući, onda se pije po naročitoj ceremoniji. Domaćin uzme sjekiru, stavi je na sred sobe i okrene oštricu prema sebi, a on stane prema istoku, zatim nagazi bosom nogom na nju, prekrsti se pomoli Bogu i tri puta pije. Pri tome svaki put govori: 'U ime Oca i Sina i Sv. Du'a. Amin.' Poslije toga pruža redom ostalima u kući, pošto su se opremili i umili, da se napiju osvećene vode. Domaćin na kraju prekrsti tri puta pokvašenom grančicom preko sobe, zatim 'pokropi' tom vodom sve prostorije kuće. Po svršetku napuni od iste vode jednu flašu, zatvori i dadne domaćici da je čuva.“ Dakle, ni u Vasojevićima nijesu bili skloni plivanju u lednoj vodi o Bogojavljenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260120160144_f3c3b2753ae964e00af09b6654f592bba94d7232adf463851af0953046e754db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260120160144_f3c3b2753ae964e00af09b6654f592bba94d7232adf463851af0953046e754db" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Plivanje za krst"> </figure>  Uzmimo da su onovremeni Kuči i Vasojevići zazirali od reume pa stoga izbjegavali kupanje u lednim rijekama, pa provjerimo kako stvari stoje malo južnije, đe su i vode manje ledne. Evo što je o svetkovanju Bogojavljenja u Crmnici, u knjizi koju je Srpska akademija nauka i umjetnosti objavila 1988. godine, dakle dvije godine nakon Memoranduma, zabilježio etnolog Jovan Vukmanović: „Bogojavljenje (Vodice ili Vodokršće). Na Bogojavljenje ujutro naloži se vadnjača i ostaci božićnog badnjaka koji su se nalagali o Novoj godini. Uglijere badnjaka ugase bogojavljenskom vodicom i jedan dio stave u žito radi boljeg roda, a drugi zakopaju ispod vinove loze da je ne bi tukao grad. Zakrštenom vodicom, koju donesu iz crkve, obično u tikvi, pokrope kroz kitu ruzmarina ili masline kuću, staju i cijelu svoju imovinu. Starije osobe piju od ove vode. Tikva se pripunja izvorskom vodom. Vodica se drži u kući kao lijek cijele godine.“ Ali da budemo sigurni da se Dučić, Vešović i Vukmanović nijesu što pobrkali, da vidimo kako svetkovanje Bogojavljenja opisuje u „Boki-Kotorskoj, Crnoj-gori i Ercegovini“ Rišnjanin pop Vuk Vrčević 1883. godine: „Na Bogojavljenje po selima bude rano jutrenja i leturđija kao na božić, a po gradovima i varošima (po Boki) nešto ranije no obično po godišnji praznika. Po leturđiji, zakrštava sveštenik na sred crkve veliko osveštanje vode, u jednom povelikom sudu, i ova se vodica u narodu zove ađiazma (...) Svaki domaćin donese ono jutro sobom po jednu cklenu bočicu koju napuni osvećene vode, i nosi doma. Spremi je obješenu ispod ikone, dobro začepjenu. Ova se vodica svud u narodu smatra kao najpreči duševni pa i tjelesni lijek...“ Kao što se lijepo može viđeti iz bogate etnološke i etnografske literature – da je nekom Kuču, Vasojeviću, Crmničaninu ili kojem drago drugom Crnogorcu u XIX vijeku neko objašnjavao da mu je tradicija da se kupa u rijeku, jezero ili more o Bogojavljenju, zasigurno bi pomislio da je taj veselnik udrio u manite, pa bi mu možda i kao duševni lijek ponudio osveštanu vodu koju je o Bogojavljenju rānio doma.&nbsp; Doduše, da je u XIX vijeku nekom Kuču, Vasojeviću, Crmničaninu ili kojem drago Crnogorcu neko objašnjavao da mu Crna Gora nije matična država, ne bi to prošlo bez kastiga. Izvjesno je, ipak, da u plivanju za krst na Bogojavljenje nema ničeg od crnogorske tradicije, baš kao što je izvjesno da u klicanju ratnom zločincu Draži Mihailoviću i njegovoj galeriji bizarnih krvoloka nema ničeg hrišćanskog. Zato je ključno pitanje za one Crnogorce koji svoje vjerske potrebe zadovoljavaju u krilu Beogradske patrijaršije: što im je u tome izboru primamljivije – što su pogazili vlastitu tradiciju ili što su se odrekli hrišćanstva?&nbsp; <a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/cica-se-javi">Komentar Aleksandra Radomana za Portal Analitku</a>

1250x600

1084x550

Čiča se javi

Oglasila se organizovana grupa koja se predstavlja kao Mitropolija crnogorsko-primorska da pozove nadležne organe kako biše reagovali povodom navodnoga rasizma, šovinizma, diskriminacije i antisrpske i anticrkvene i mržnje trojice profesora "jedne cetinjske vanuniverzitetske visokoškolske ustanove" izbjegavajući da napišu puni naziv te ustanove jer bi tada vjerovatno sa stanovišta svetosavlja zapali u jeres napisavši *crnogorski jezik*.&nbsp;
Za razliku od njih, mi navodimo tačan naziv njihove organizovane klerikalne grupe - Mitropolija crnogorsko-primorska, ne objašnjavajući nonsens toga naziva jer je i Crnogorsko primorje valjda dio Crne Gore.
Kao i obično, pisci saopštenja organizacije koja se potpisuje kao MCP zaobilaze istinu, manipulišu i konstruišu alternativne svjetove u kojima su navodno oni diskriminisani i izloženi aparthejdu. Niko nije osporio bilo čije pravo da, recimo, koristi Državni arhiv. Ovđe je posrijedi nešto drugo.&nbsp;
Umjesto da se, primjera radi, kroz program za stručno osposobljavanje u transparentnoj proceduri obezbijedi zainteresovanima sticanje znanja i vještina za obavljanje arhivskoga posla, ovđe se jedna organizacija koja pritom u svojem djelovanju dokazuje antidržavni (a i anticrkveni) karakter stavlja iznad zakona, i to kao jedina organizacija čijim emisarima Državni arhiv u netransparentnoj proceduri, samo na osnovu samovolje direktora, omogućava pristup i rad u Arhivu. Time se toj organizaciji daje višak prava koja drugima nijesu dostupna.
Pokušavajući da pakt koji su sklopili s direktorom Državnoga arhiva Crne Gore prikažu kao sasvim običnu saradnju, oni u odavno razrađenome maniru nastoje dehumanizovati i zastrašiti svoje kritičare jer - svima je to jasno - moć je u njihovim rukama. A kad gođ su svetosavci došli do moći, oni su tu moć i javno demonstrirali - nekad s Arkanom ispred manastira, nekad s mašinkama i tenkovima, a u novije doba i suzavcima, gumenim mecima i šok bombama kao u slučaju ustoličenja šefa organizovane "crnogorsko-primorske" grupe o kojoj je riječ.
No da vrnemo raspravu u tok iz kojega je potekla, a iz kojega bi MCP htjela da je izmjesti. Direktor Državnoga arhiva Crne Gore zloupotrijebio je svoju moć i dopuštio volonterski angažman popovima organizovane grupe koja se oglasila. Aferim mu! Kako smo i ranije kazali, mi nemamo ingerencija da ga u tome spriječimo.&nbsp;
Imamo, međutim, slobodu da popovima volonterima preporučimo da koristeći se fondovima Državnoga arhiva pokušaju rasvijetliti ulogu MCP u Drugom svjetskom ratu, doprinos njihovih prethodnika antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi te zasluge onih koji su u novije doba stekli status svetaca u SPC, poput Joanikija Lipovca, Popa Mace, Popa Šiljka i sličnih podvižnika koje je ta organizacija podnjivila.
Do tada upućujemo MCP da se pozabavi slučajevima seksualnoga zlostavljanja u svojim redovima, poput onoga o kojemu su mediji danas izvijestili.

Odgovor Mitropoliji crnogorsko-primorskoj

Grupacija nastala u aktu protivprirodnog bluda staljinizma i velikosrpskog fašizma čiji je viđeni potrčko aktuelni direktor DACG nije slučajno pregla da poklopi bezbjednosni sistem Crne Gore, kazali su dekan na Faluketetu za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman, prodekan Adnan Čirgić i profesor Boban Batrićević odgovarajući na prozivke direktora Državnog arhiva Crne Gore Danila Mrvaljevića.
Mrvaljević je na mreži Fejsbuk Radomana, Čirgića i Batrićevića oslovio s “babetine”, te dodao da mu je drago da "idu trojica na njega" jer "pojedinačno nijesu dorasli".&nbsp;
Reagovanje Čirgića, Radomana i Batrićevića prenosimo u cjelosti:&nbsp;
Da nije bilo najnovijeg Fejsbuk izbljuvka direktora Državnoga arhiva Crne Gore, pitanje na osnovu kojih referenci je izabran na tu poziciju i dalje bi bilo misterija. Novo javno uneređivanje direktora DACG razriješilo je tu misteriju. A evo o čemu je riječ. Grupacija nastala u aktu protivprirodnog bluda staljinizma i velikosrpskog fašizma čiji je viđeni potrčko aktuelni direktor DACG nije slučajno pregla da poklopi bezbjednosni sistem Crne Gore.&nbsp;
U toj misiji po svoj prilici im se logičnim učinilo da tom sistemu neizostavno mora pripadati i Državni arhiv. Jer čemu bi ti vražji arhivi inače služili do da čuvaju neke tajne. Što bi bio smisao arhivistike ako ne da čuva i pothranjuje konspirativne spise koji u datom momentu mogu poslužiti da se neko kompromituje i difamira. Od ekipice koju krase sumnjive diplome i odsustvo radnog staža u bilo kom poslu a objedinjava je patološki resentiman i mržnja prema 2006. godini, bilo bi nepravedno očekivati da išta drugo i misle o arhivu.
E tu dolazimo do pitanja referenci našeg direktora. Ako je arhiv mjesto đe se pohranjuju tajne i kuvaju intrige ko bi mogao biti bolji direktor arhiva od lokalne mutikaše. Otud njegov ispljuvak počinje s babetinama, nastavlja glasinama, vrhuni prijetnjama (u maniru B. B. - imamo saznanja, bolje da ih ne obznanimo) i okončava pljuvačinom. Pritom okađen doktrinom poltrona aktuelnog režima o svetoj i moralnoj borbi protiv bivše vlasti. Samo s ljudima koji nikad nijesu bili dio niti jedne vlasti. Ostavljamo stoga direktora i kolektivno i individualno da bazdi u svom budžaku intriga i mržnje okružen ekipom najbizarnijih i najbesprizornijih tipova koje je crnogorska politika ikad viđela saglasni s njim u jednom - u moru ližisana aktuelnog režima zbilja nije ničim zamiritao da ga izdvojimo.
Što se pak tiče onoga da mu je drago što trojica idu na njega, da bude jasno: nijedan od nas ne ide na njega. Nijesmo mi muve pa da idemo na Danila Mrvaljevića.
Javnost ćemo pošteđeti dalje polemike s direktorom DACG jer nam namjera nije ni bila da s njime polemišemo no da ga pozovemo, u vezi sa saopštenjem grupe građana, da se priśeti dužnosti direktora državne ustanove koja mu je povjerena. Budući da je svojom pisanijom potvrdio sve ono što svo Cetinje o njemu misli, nema razloga da se dalje glibamo. Nemamo ingerencija da ga spriječimo u njegovim očitim izdajničkim namjerama.
Adnan Čirgić
Boban Batrićević
Aleksandar Radoman

Ko o čemu - kanavaca o moralu

Da je grupa građana Cetinja rasvijetlila namjere kolaboracije Državnoga arhiva Crne Gore s organizovanom svetosavskom grupom iz Cetinjskoga manastira, potvrdio je u svome demantiju krpom i bradom direktor Državnoga arhiva Crne Gore Danilo Mrvaljević.
Premda smo u obraćanju, povodom saopštenja grupe građana Cetinja, na kraju ostavili nadu da bi direktor Arhiva ipak mogao svome partijskom identitetu nadrediti onaj nacionalni i profesionalni, on je jučerašnjim demantijem pokazao da je beznadežan slučaj.
Šepureći se nekakvim dostignućima taj je slučaj optužio FCJK da za njegova mandata nijesu ponudili nikakav zajednički projekat instituciji koju on predvodi. Naravno da nijesmo jer izvan protokolarnih obaveza FCJK ne sarađuje niti će sarađivati s velikosrpskim kolaborantima.
Mrvaljević veli kako nije potpisao nikakav ugovor sa SPC nego je riječ o otvaranju vrata za volontiranje nekakvih arhivista iz SPC. Dakle, otvorio je vrata Državnoga arhiva Crne Gore onima što ovih dana skrivaju kip Pavla Đurišića kao što su prije 90-ih godina gostili i skrivali razne četničke zlikovce od Arkana do Radovana Karadžića. S takvima mi ne možemo imati zajedničkih projekata.
Doživljavajući DACG po modelu "Arhiv - to sam ja", Danilo Mrvaljević je svoju viziju ustanove projektovao i na nas koji se nijesmo obratili javnosti u ime FCJK no kao slobodni građani, u sopstveno ime.
Zaludu se Mrvaljević muči da naš tekst prikaže kao optužbe na račun zapošljenih u Arhivu. Zna se ko je, po nesreći crnogorske arhivistike, glava krovne arhivske institucije u Crnoj Gori. Ni crna joj krpa ne može pokrit sramotu.
Kad ga mi napadamo, veli Mrvaljević, onda je siguran da je na dobrome putu. Put onih s kojima Mrvaljević polemiše osvijetljen je lučom crnogorskoga slobodarstva. Na putu gdina Mrvaljevića svijetlo ćoruša Jovana Markuša.

Kanavaca kao sudbina

Beogradski službenici u Crnoj Gori, i oni u mantijama i oni u civilu, mora da su procijenili da više nema potrebe da se doma ukrivaju da im je cilj revitalizacija fašističkih i kvislinških pokreta iz sredine XX vijeka.
Dok Andrija Mandić na inostranim susretima još uvijek divani o evropskome putu Crne Gore, uz domaći aneks "ali dostojanstveno" i "uspravne kičme", očita je procjena da je biračko tijelo toliko sluđeno i neznaveno da ne samo da neće reagovati na ponižavanje antifašističkih tekovina no ni na ponižavanje slobodarske tradicije a i slobode uopšte.
Kako drugačije shvatiti procesuiranje ljudi s mirnih građanskih protesta te kriminalizaciju slobode javno izgovorene riječi i šikaniranje urednika nezavisnih medija, poput jučerašnjega saslušavanja Tinke Đuranović i telefonskoga poziva na tužilačko saslušanje Draška Đuranovića.
Dok je slučaj Milivoja Katnića još poodavno razotkrio da je crnogorsko tužilaštvo postalo servis vlasti koja se sadistički sveti čovjeku koji je prije nekoliko godina razotkrio zavjereničku i veleizdajničku ulogu onoga u čijim je rukama cjelokupna državna vlast, jučerašnji poziv Policije, po nalogu Tužilaštva, Predragu Boljeviću i Veselinu Raduloviću na saslušanje povodom govora mržnje iskazanoga kroz transparent "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali" potvrda je metastaze velikosrpstva i fašizma u Crnoj Gori.
Ko išta zna nije mu nepoznato da su ta dva zločinačka kvislinška pokreta, iza kojih stoje klanja, masovna ubijanja, etnička čišćenja i zvjerski ratni zločini, djelovala kao nacističko-fašistička posluga na teritoriji bivše Jugoslavije ubijajući ne samo oslobodilačku partizansku vojsku no i nejač i civile.
Ko išta zna o Drugome svjetskome ratu nije mu nepoznato da se ta zločinačka banda kukavički povukla krajem rata tražeći spas kod "saveznika", a zapravo povlačeći se kao prirepak nacističke vojske, te da je u toj bježaniji bilo i paktiranja i saradnje. (Na stranu to što je u njihovim kolonama bilo i onih koji nijesu krvavili ruke i koji su bježali zbog lokalnih neprilika, a kroz čije primjere relativizatori istorije žele prikazati četnike kao nevine žrtve partizana i komunista. Ovđe je riječ o četničkome i o ustaškome pokretu.)
Dakle, u transparentu koji su gospoda Boljević i Radulović okačili povodom jučerašnjega protesta na Gorici nema ništa sporno. U njemu je lapidarno iskazana konačna istina o okupatorskim slugama iz Drugoga svjetskoga rata.
Umjesto da se Tužilaštvo i Policija bave porukama mržnje koje svakodnevno serviraju beogradski službenici u civilu i u mantijama, umjesto da se bavi povampirenjem četništva koje je sinonim za zločin na crnogorskome prostoru, umjesto da potraži kip Pavla Đurišića i prizove pravdi sve one koji ga promovišu kao heroja, oni slijede agendu Srpske crkve u Crnoj Gori, čiju je predvodnik u toku Drugoga svjetskoga rata klicao dučeu i fireru, a čiji je aktuelni predvodnik po ugledu na njega takvoga odabrao svoje duhovno ime, oni siju strah saslušanjima, privođenjima, biber sprejom i dimnim bombama onima koji Crnu Gore žele viđeti kao slobodno, prosperitetno, antifašističko, evropsko, građansko i pluralno društvo.
Da, ustaše i četnici, zajedno ste bježali. Da, sudeći po kipu Pavla Đurišića koji i danas bježi, bježanija je imanentna četnicima kad im se pokažu zubi.
Pozivamo stoga crnogorske građane da preplave društvene mreže porukom naših navijača: "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali". A onda neka nas pozovu na saslušanja i neka se uvjere da imamo što da im kažemo.

Imaju li Tužilaštvo i Policija dokaz da kvislinzi nijesu bježali nakon '44?

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na vrijeme je poručio da su njegovi ciljevi isti, samo su sredstva drugačija - istakao je dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman za Antena M komentarišući njegov govor i najavu na svečanosti povodom 120 godina Ustava Knjaževine Crne Gore.
- Otud mimikrija kojom u javnom prostoru prikriva da mu nije cilj demokratsko i prosperitetno društvo niti vrijednosti Evropske unije, no suštinska društvena transformacija Crne Gore i njezino pretvaranje u teritoriju kojom se upravlja izvan nje i koja grca u autokratiji i duhovnoj bijedi. Kao da smo zaboravili rane devedesete ili dvadesete godine 20. vijeka. To je i poruka koju nam je paradoksalno uputio na proslavi jubileja crnogorskog parlamentarizma. Poruka da je brisanje Crne Gore kakvo je simbolički obavio preko logoa Skupštine njegova jedina agenda - istakao je Radoman.
U najavi prekrajanja Ustava polazi se, naglašava on, od lažne teze da je srpski jezik diskriminisan u Crnoj Gori.
- Lažna je to teza jer je srpski jezik već ustavna kategorija, a njegovi govornici nemaju ni jedno jedino pravo manje u odnosu na govornike službenog crnogorskog jezika, a uz to je formulacija vezana za srpski jezik u Ustavu CG identična onoj koju srpski jezik ima u matičnoj mu Srbiji. Namjera je zapravo da se prekrajanjem Ustava započne proces desubjektivizacije države, rušenja temelja građanskog društva i ostvari projekat etnofederalizacije, zatvaranja u plemenske torove, koji bi Crnu Goru učinio na prvom koraku nefunkcionalnom, propalom državom, kako bi na sljedećem koraku uz snažne obavještajne, političke i medijske uticaje bila lakše usisana u genocidni projekat tzv. Srpskog sveta - zaključuje Radoman.

Radoman: Mandićeva namjera je da Crna Gora što lakše bude usisana u genocidni projekat Srpskog sveta

U namjeri da zamirita mjesto direktora u punom mandatu v. d. Šćepanović je prvo posegao za krivičnim prijavama a potom i za masnim lažima. Prvo je UP na čijem je čelu prije tri noći izdala saopštenje da je procesuirala 35 lica zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira na Gorici 8. 7. 2025. a potom je, nakon reakcije javnosti, izdala saopštenje krcato neistinama.
Ajmo redom.&nbsp;
V. d. Šćepanović veli: „Kako smo prethodno obavijestili javnost, policijski službenici OB Podgorica su nadležnom Sudu za prekršaje procesuirali 35 lica povodom događaja od 8. jula 2025. godine, kada je ispred štićenog objekta – Vila Gorica u Podgorici, prilikom održavanja svečanosti dodjele Trinaestojulske nagrade, došlo do narušavanja javnog reda i mira i aktivnog napada na policijske službenike od strane okupljenih.“
Kao prvo, ispred Vile Gorica se tog dana nije desilo baš ništa. Građane koji su se u organizaciji Stege okupili da iskažu protest protiv nezakonite dodjele najviše državne nagrade nepostojećoj knjizi, policija nije čekala „ispred Vile Gorica“, kako oni tvrde, no nasred Ulice Rista Stojovića, ispod zgrade Akademije nauka i Beogradske ulice. Koga mrzi da prošeta do Gorice pa se sam uvjeri da Beogradska ulica nije ispred Vile Gorica, neka konsultuje Google maps.
Drugo, javni red i mir na Gorici toga dana nijesu narušavali okupljeni građani kojima je uskraćeno Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovano pravo javnog okupljanja, već lica, od kojih su neka bila u civilu, koja su iza policijskog kordona koordinisala izazivanjem nereda, dizanjem vike i dreke na građane, potiskivanjem građana i, konačno, upotrebom ogromne količine biber spreja, ali ne na način koji bi odgovarao potrebi da se žrtva dezorijentiše, već direktno u lice, nerijetko i osobama u starijoj životnoj dobi, koja se i nijesu nalazila ispred kordona, već sa strane, bez ikakvog kontakta s policijom.&nbsp;
Nemali broj policijskih službenika, od kojih se znatan broj nevoljno tu našao, postradao je baš kao i građani zbog neadekvatne i prekomjerne upotrebe hemijskih sredstava.
Drugo, javni red i mir na Gorici toga dana nijesu narušavali okupljeni građani kojima je uskraćeno Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovano pravo javnog okupljanja, već lica, od kojih su neka bila u civilu, koja su iza policijskog kordona koordinisala izazivanjem nereda, dizanjem vike i dreke na građane, potiskivanjem građana i, konačno, upotrebom ogromne količine biber spreja, ali ne na način koji bi odgovarao potrebi da se žrtva dezorijentiše, već direktno u lice, nerijetko i osobama u starijoj životnoj dobi, koja se i nijesu nalazila ispred kordona, već sa strane, bez ikakvog kontakta s policijom.&nbsp;
Nemali broj policijskih službenika, od kojih se znatan broj nevoljno tu našao, postradao je baš kao i građani zbog neadekvatne i prekomjerne upotrebe hemijskih sredstava.
V. d. Šćepanović nastavlja svoj minhauzenski slalom riječima: „Imajući u vidu zahtjeve pojedinih neovlašćenih lica da im se dostavi spisak procesuiranih lica iz ovog događaja a istovremeno poštujući odredbe Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, naglašavamo da Uprava policije podatke o procesuiranim licima ne može dostaviti na uvid neovlašćenim licima, već isključivo nadležnom državnom tužilaštvu i sudu, te mehanizmima kontrole rada Policije.“
Prije tri noći UP objavila je gradu i svijetu inicijale tri lica koja su obuhvaćena prekršajnim postupkom, pri čemu je za jedno lice naznačeno da je poslanik, a za drugo da je članica Savjeta za građansku kontrolu rada policije. Zapravo je time vrlo jasno otkriveno ko se krije iza inicijala. Objavila je UP tad 3 od 35, jasno pokušavajući da zastraši sve koji su tog dana bili na Gorici, po modelu – sad se vi krčkajte nagađajući ko je još na spisku. 
 
 Nije mi bilo zamislivo dok ova kakistokratija nije zapośela Crnu Goru da u javnom prostoru nekom saopštim da laže ili da je glup. Danas se, pak, moram saglasiti s Miškom Strugarom u ocjeni da su ovi i bahati i glupi kad vjeruju da mogu zastrašiti slobodne ljude.&nbsp;
U sinoćnjem saopštenju v. d. Šćepanović tvrdi da UP ne smije neovlašćenim licima dostavljati podatke o procesuiranim licima. Ostaje sad pitanje kako su podaci o poslaniku i članici Savjeta za građansku kontrolu rada policije dospjeli u javnost prije tri noći ako ne preko saopštenja UP!?
I konačno, ali ne manje važno: „Takođe, ističemo da su službenici Uprave policije, i pored aktivnog napada na policijske službenike, obaveze zaštite štićenog objekta i prostora oko istog, bili maksimalno trpeljivi i tolerantni i prema okupljenim građanima koji su pokušali da probiju policijski kordon upotrijebili najblaže sredstvo prinude – ručni sprej sa nadražujućim dejstvom, koji je po hemijskom svojstvu blaže od dejstva suzavca, i to isključivo u cilju odbijanja aktivnog napada usmjerenog prema policijskim službenicima i štićenom objektu.“&nbsp;
V. d. nam hoće reći da represije jeste bilo, ali najblažim sredstvima – biber sprejom koji je blaži od suzavca. Suzavac sam probao 5. 9. 2021. na Cetinju. Nije bilo prijatno. Biber sprej, direktno isprskan u oči, i to u dva mlaza, probao sam 8. 7. 2025. Ono što v. d. Šćepanović naziva „najblažim sredstvom prinude“ izazvalo je oštećenje rožnjače i otutašnu medicinsku dokumentaciju koja svjedoči da se ni poslije pet mjeseci od ovog blagorodnog dejstva prinude uslovljenog time što sam držeći ruke uvis u lanenoj košulji stao ispred kordona štitova a potom bio odgurnut i poprskan – oči još nijesu oporavile. Ali lijepo od v. d.-a i njegovih kerbera što nam u oči nijesu usuli kalcijum hidroksid, koji bi po „hemijskom dejstvu bio blaži“ od dejstva sone kiśeline.
Nagradili ga mjestom direktora ili ne, v. d. je trajno kompromitovao svoju poziciju, srozavajući se na nivo uslužnog servisa družine koju je advokat Veselin Radulović u jednoj skorašnjoj krivičnoj prijavi s razlogom kvalifikovao pravim imenom – OKG. Zloupotrebljavajući poziciju moći, kao dio te organizovane kriminale grupe v. d.-u prije ili kasnije sljeduje suočavanje sa zakonom.
A je li ostavio trag koji će se pamtiti, mora se priznati da jeste. Jer malo je kome prije njega na toj poziciji palo na pamet da će toliko masnih laži to prestati biti kad na njih udari pečat UP.&nbsp;
Doduše, po v. d.-a su djelimično olakšavajuće okolnosti to što mu instrukcije daje a i saopštenja doćeruje šef OKG-a, notorni B. B., koji je svoju osebujnu vještinu fabrikovanja ogavnih besmislica dugo brusio u bizarnim saopštenjima svoje staljinističko-svetosavske sekte, povremeno bljesnuvši i na stranicama saopštenja UP, kao ono kad je prije godinu i nekoliko mjeseci gaženje psa na autoputu od strane policijskog vozila ovako preu(ne)redio: „Pas je istrčao na kolovoz auto puta i udario u službeno vozilo UP koje je bilo u pokretu. Pričinjena je manja materijalna šteta na vozilu, nema povrijeđenih. Vozilo je u funkciji ali je zbog zakonom propisanih procedura izvršen uviđaj.“

Kako masno laže v. d. Šćepanović

This is no longer a question of a single protest, but of the basic legal security of every citizen – is a message emphasized at the press conference of the Strategy for a European and Civic Montenegro (STEGA) organized after the police filed misdemeanor charges against 35 participants of the July protest held in response to the unlawful awarding of the Thirteenth of July Award to the denier of Montenegrin nationhood Bećir Vuković for a book that does not exist. As STEGA members underlined, the institutions are not protecting the law but interests and are acting selectively.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121119120_dcfb013f7fdc1ed737124dbab24f90066aab3bc218a0810ffe3214b028a5b505.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025121119120_dcfb013f7fdc1ed737124dbab24f90066aab3bc218a0810ffe3214b028a5b505" data-rendition-name="original" width="1350" height="1800" loading="lazy" alt="From the STEGA conference"> <figcaption>From the STEGA conference(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  <h2>MUCH MORE IS NEEDED FOR FEAR</h2> Director and one of the prosecuted Danilo Marunović said that they gathered to defend legality and justice.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121119120_9c14842acbecf825db1219b1d895470d1373851fcdc8af8b841132ba4de2ce7e.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121119120_9c14842acbecf825db1219b1d895470d1373851fcdc8af8b841132ba4de2ce7e" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Danilo Marunović"> <figcaption>Danilo Marunović(Photo: Portal ETV/Miraš Dušević)</figcaption> </figure>  - Instead of praising all 35 of us for our activism, the new liberators are depriving us of the right to fight for Montenegro to be a normal society. We tell them: No pasaran. This is our red line. On December 19th we will be there, drawing the line between a free Montenegro and one that is not - he said. Journalist and civic activist Darko Ivanović stated he will come to every protest.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121119120_7021b4958f58c3c0dc06cd5ba51b932bdcc1c41f37bcd7908732e6fce4252996.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025121119120_7021b4958f58c3c0dc06cd5ba51b932bdcc1c41f37bcd7908732e6fce4252996" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Darko Ivanović"> <figcaption>Darko Ivanović(Photo: Portal ETV/Miraš Dušević)</figcaption> </figure>  - And I can’t wait for you to arrest and prosecute me. We will defend everything we believe in. We will not move and, as the people of Cetinje say, let them come - Ivanović highlighted. Political scientist Alek Barović emphasized that what will remain after Bećir Vuković are an unwritten book and a stolen phone. - History will record that since 2020 there was a government that rewarded thieves and liars - Barović said. He stressed that you cannot strike at Montenegrins with a little tear gas.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121119120_f8c6143655eaec84db7f2b754a9d8c347429fd665fc54228f43a17da51867628.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025121119120_f8c6143655eaec84db7f2b754a9d8c347429fd665fc54228f43a17da51867628" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Alek Barović"> <figcaption>Alek Barović(Photo: Portal ETV/Miraš Dušević)</figcaption> </figure>  - They will have to try something much stronger to frighten us - Barović added. <h2>REPRESSION IS NOT A SIGN OF STRENGTH BUT OF WEAKNESS</h2> Dean of the Faculty of Montenegrin Language and Literature (FCJK) Aleksandar Radoman stated that the authorities are attempting to instill fear and doubt and suppress all forms of resistance.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121119120_2964daaadaabcb5038295ade4fbfe5c1679072a3dca5e9ce7c7fb6608bb808d1.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025121119120_2964daaadaabcb5038295ade4fbfe5c1679072a3dca5e9ce7c7fb6608bb808d1" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Aleksandar Radoman"> <figcaption>Aleksandar Radoman(Photo: Portal ETV/Miraš Dušević)</figcaption> </figure>  - But we tell them that repression is not a reflection of strength but of weakness. See you on December 19th and no pasaran - Radoman added. He said that three and a half decades ago one Montenegrin intellectual said that the last of Stalin’s moustache would be shaved off in Montenegro. - The current regime convinces us that Stalin has grown a beard in Montenegro - Radoman said. A few months ago, as he reminded, they attempted to pass an unconstitutional law banning gatherings. - Under strong pressure from the civic public, they backed down. Now they are doing the same, as "duke" Mandić would say, by other means. Though not chemical ones, like on July 8th when they doused citizens with enormous amounts of pepper spray - not to disorient them, but to injure them and cause long-term harm. Now they are using quasi-legal means - misdemeanor charges. They are trying to instill fear and doubt, to prevent any form of resistance. But both their chemicals and their mechanisms of repression are futile - the dean stressed. Their calculation, he added, is flawed. - For whoever strikes at antifascism, quickly breaks their teeth. That is why we say again today - this repression is not a reflection of your strength but of your weakness. And you are not dealing with the 35 of us, but with an idea you cannot break - Radoman concluded. <h2>PERFORMANCE</h2> Independent artist Iva Nešić said she is honored to be among the 35 citizens prosecuted for misdemeanors. - In a country where no perpetrator of the violence in Gornje Zaostro has ever been prosecuted, in which no one has been prosecuted for the two massacres in Cetinje, and where the gravest crimes end in institutional silence - to prosecute 35 citizens who protested for the highest state honor speaks for itself – stated Nešić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121119124_5098829564269f93dcd73bbc48d3a7248cfb38d7d88666d2f0d6aa295b8ad81d.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025121119124_5098829564269f93dcd73bbc48d3a7248cfb38d7d88666d2f0d6aa295b8ad81d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Iva Nešić "> <figcaption>Iva Nešić (Photo: Portal ETV/Miraš Dušević)</figcaption> </figure>  If fighting for constitutional order and the public interest is now considered a misdemeanor, she said she is proud to have committed it alongside these people. - And now, the reason why I am personally on the list. Extinguishing my cigarette on a police shield was a performance. Visible to anyone who wanted to see it. I would never have done it had that shield been defending the interests of my country. And if one spontaneous, non-institutional artistic gesture can cause such turmoil within the security structures, then it is clear - art is power, and art is the driving force of change. And so I openly say - that tiny pink „Sobranie“ cigarette butt did more to protect the Montenegrin Constitution and defend the legitimacy of the highest state honor than the Montenegrin police shield did at that moment - Nešić said. In the end, she said, one question must be asked: - Why are the shields of the Montenegrin police defending the highest Montenegrin state recognition - from Montenegrins – asked Nešić.

Miraš Dušević

Anja Ivanović

History will record that since 2020 there was a government that rewarded thieves and liars, depriving us of the right to fight for Montenegro to be a normal society

Cilj procesuiranja 35 osoba koje su protestovale zbog sramne dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću za knjigu koja u tom trenutku nije ni postojala, je suzbijanje prava na demokratski otpor i protest, ocijenio je dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i jedan od procesuiranih Aleksandar Radoman.&nbsp;
On je, gostujuću u Drugačijoj radio vezi, kazao da je na Gorici 8. jula održan mirni skup akademskih građana koji su se pobunili protiv nezakonite dodjele nagrade čovjeku koji negira sve atribute crnogorskog identiteta. Na tako mirnom okupljanju, dodaje, desila se brutalna akcija policije.&nbsp;
- Mi znamo da određene državne organe uveliko instrumentalizuje jedna politička grupacija, koja kontroliše bezbjednostni sektor. I mediji su osjetili na svojoj koži ne tako davno kako to funkcioniše kad politika pritiska Tužilaštvo. Sad vidimo kako to funkcioniše kad politika pritiska policiju. Pojavila se i pretpostavka da se time možda pokušava spriječiti okupljanje 19. decembra na brdu Gorica. Moguće, ali ne samo to, nego bilo koja vrsta okupjanja koje može vlastima poslati poruku - mi smo ovdje, pratimo što radite, imamo demokratske mehanizme da vam se suprostavimo. U najkraćem, to je jedna antidemokratska metoda kojom se represivni aparat zloupotrebljava za ograničenje slobode građana- kaže Radoman.
Zloupotreba represivnog aparata prema građanima koji iskazuju privrženost Crnoj Gori i njenom Ustavu i zakonima se može pratiti još od Kruševog ždrijela, ističe Radoman i podjseća na događaj, hroniloški bliži protestu ispred vile Gorica.
- To je događaj postavljanja čuvenog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostu. Ako me sjećanje dobro služi, tom događaju za koji se znalo, sva javnost je znala da će se to desiti, &nbsp;prisustvovala su, čini mi se, dva policajca u civilu. Tamo nije bilo ni interventne jedinice, ni štitova, šljemova, nije bilo ni biber spreja. Tu recimo nije bilo nikakve reakcije policije. Naprotiv, dozvolilo se da novinari budu praktično linčovani- ukazuje Radoman.
Na djelu je, naglašava Radoman, antidemokratsko i anticrnogorsko postupanje vlasti.
- Danas su targetirani Crnogorci, sjutra će biti neke druge zajednice. Pa nedavno su i od strane države bili targetirani Turci, koji nisu bili ni učesnici incidenta koji se desio na Zabijelu- navodi Radoman.
Na pitanje da li se na ovaj način kreira imidž ekstremista svim iskrenim suverenistima, nacionalnim Crnogoracima i iskrenim i stvarnim antifašistima u Crnoj Gori, i to na način na koji je to konceptualizovao BIRN, kreiranjem mape ekstremizma, Radoman kaže da je više nego jasno da je to projekat koji živimo još od perioda prije 2020. godine.
- Da bi od 2020. godine to dobilo i neku institucionalnu podršku. Sjećajemo se kako su Vijesti crtale mapu Crnoj Gore sa dva navodno ekstremistička pola, a onda je u sredini bila Beogradska patrijaršija, odnosno njeno ogranak u Crnoj Gori, koja je trebalo da iznese tu emancipatorsku misiju. Danas vidimo koja je emancipatorska misija, to vam je kapela na Lovćenu, to vam je Draža u svakom crnogorskom gradu, to vam je lažna priča o hrišćansko-islamskom pomirenju preko Amfilohije Radovića. Apsolutno je jasno da na dijelu taj projekat. Pokušaj da se ekstremizuju one snage koje su nesumljivo antifašističke, građanske, koje se zalažu za koncept Crnoj Gore kakav je upisan u Ustavu- kazao je.
Događa se, kaže, fašizacija društva, ali, kako dodaje, čini se da to nije problem u današnjoj Crnoj Gori, već su problem svi oni koji na to ukazuju. To &nbsp;je, smatra, posljedica pomjeranja na političkoj sceni.
- Nakon jedne faze šporkih riječi prema Andriji Mandiću, opet imamo, iz krugova onih koji projektuju ovakve situacije i ovakve političke pozicije u Crnoj Gori, te glasove kako se Andrija promjenio, kako će Andrija da nas uvede u Europsku uniju i tome slično. I onda oni koji ostaju da na to ukazuju, oni remete mir i sklad te vlasti. Normalizuje se ultra-destnica, predstavnici manjinskih stranaka koji su vlasti, pristaju na to. Tu je klijentelizam odigrao svoju ulogu. Važnije je zadržati pozicije nego spriječiti urušavanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva savremena Crna Gora- kaže Radoman.
Na pitanje da li bi za Crnu Goru bilo ljekovito pregrupisanje na političkoj sceni ili &nbsp;da se sačeka otrježnjenje građana koje bi se reflektovalo na izborima, Radoman kaže da je po društvo bolje da dođe do otrježnjenja, ali je pitanje da li, kako kaže, ekstremisti na vlasti imaju mehanizme da to spriječe. Iz tog razloga, kako zaključuje, ne treba čekati otrježnjenje građana, već vrišiti pritisak na donosioce odluka, kako bi do njega došlo što prije.

Radoman: Na djelu antidemokratska metoda, represivni aparat se zloupotrebljava za ograničenje slobode građana

Suprotan smjer indeksa i pad prometa obilježili su na Montenegroberzi sedmicu u kojoj je objavljeno da je Crna Gora u prošloj godini ostvarila deficit budžeta od 321,6 miliona EUR, odnosno 3,96 odsto procijenjenog bruto domaćeg proizvoda (BDP).
&nbsp;U izvještaju Ministarstva finansija o izvršenju budžeta navodi se da je suficit tekuće potrošnje iznosio 9,54 miliona.
&nbsp;Prema preliminarnim podacima, prihodi budžeta u prošloj godini iznosili 2,87 milijardi EUR, što je 117,4 miliona ili 4,3 odsto više u odnosu na 2024.
&nbsp;Pokazatelj vrijednosti deset najboljih kompanija na Montenegroberzi, MNSE10, neznatno je ojačao na 1.190,24 boda, a indeks MONEX neznatno oslabio na 18.481,77 bodova.
&nbsp;Promet je u odnosu na prošlosedmični bio 2,7 puta manji i iznosio je 51,87 hiljada EUR.
&nbsp;Akcije barskog Izbora rasle su 4,2 odsto na 0,5 centi, a Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES) 0,8 odsto na 1,22 EUR.
&nbsp;Pale su dionice kotorskog Napretka 5,5 odsto na 5,2 centa, a Hemijske industrije Poliex 1,3 odsto na 1,53 EUR.
&nbsp;Akcije Hotelske grupe (HG) Budvanska rivijera i Otrant komerca zadržale su se na prošlosedmičnih 7,6 EUR odnosno 4,5 EUR. Dionice PLC Morače ostale su na pet EUR, a Crnogorskog Telekoma 2,3 EUR.
&nbsp;Ove sedmice su Monteput i italijanska firma IRD Inženjering potpisali ugovor o pružanju konsultantskih usluga nadzora nad projektovanjem i izvođenjem radova na drugoj dionici auto-puta Bar–Boljare, od Mateševa do Andrijevice.
&nbsp;- Vrijednost ugovora iznosi 14,45 miliona EUR, bez uračunatog poreza na dodatu vrijednost (PDV), dok je planirano vrijeme pružanja usluga 90 mjeseci, uključujući i period za otklanjanje eventualnih nedostataka - navodi se u saopštenju Monteputa.&nbsp;
&nbsp;Ugovor o nadzoru, kako je ocijenjeno, predstavlja važan korak u nastavku realizacije jednog od najznačajnijih infrastrukturnih projekata u Crnoj Gori, čime se obezbjeđuje snažna stručna podrška u svim fazama projektovanja i izgradnje.
&nbsp;Institut “Simo Milošević” je, nakon što je završen prvi krug dokapitalizacije te kompanije, pozvao sve zainteresovane investitore da kupe preostalih 77,16 hiljada akcija, pojedinačne nominalne vrijednosti 154,9 EUR po dionici.
&nbsp;Javna ponuda traje 30 dana od dana objavljivanja oglasa o javnom pozivu za upis i uplatu akcija, piše Pobjeda.
&nbsp;Vlada je sredinom maja usvojila informaciju o Planu restrukturiranja Instituta, kojim je predviđeno da se dospjele obaveze od 21,44 miliona EUR izmire sredstvima od dokapitalizacije kompanije.
&nbsp;Institut „Simo Milošević“ u ovu poslovnu godinu ulazi sa značajno boljim finansijskim pokazateljima, dok preliminarni rezultati ukazuju da će prethodna biti najuspješnija od početka tranzicionog perioda, saopštio je izvršni direktor Zoran Kovačević.
&nbsp;- U prethodnoj godini smo ostvarili osam odsto više noćenja nego u 2024, a dobit nakon oporezivanja premašiće tri miliona EUR. Kada se realizuje prvi krug Plana restrukturiranja, kroz dokapitalizaciju koja je u toku, Institut ulazi u period finansijski stabilnog poslovanja - rekao je Kovačević agenciji Mina-business.
&nbsp;Ustavni sud je ove sedmice dostavio Službenom listu odluku o ukidanju člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, koji je propisivao zabranu rada trgovina nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.&nbsp;
&nbsp;Ustavni sud je na sjednici 28. januara ukinuo kao neustavan član 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, jer se njime krši sloboda preduzetništva garantovana Ustavom, kao i ustavni princip jednakosti svih pred zakonom, jer je jednoj grupi preduzetnika/trgovaca omogućeno da obavlja djelatnost nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika, dok je drugoj grupi to zabranjeno.
&nbsp;U odluci se navodi da Ustav garantuje pravo zaposlenih na ograničeno radno vrijeme i plaćeni odmor, ali ne propisuje pravo na odmor isključivo nedjeljom.
&nbsp;Ukupan promet na Montenegroberzi u januaru je iznosio 183,51 hiljada EUR i bio je 96,2 odsto manji u odnosu na decembar prošle godine.
&nbsp;- U poređenju sa januarom prošle godine, promet je niži 67,05 odsto. Prosječan dnevni promet u prošlom mjesecu iznosio je 11,47 hiljada EUR - navodi se u Biltenu Montenegroberze.

Montenegroberza: Suprotan smjer indeksa

Kompanija za automobilske baterije (ACC), koju podržava Stelantis, obavijestila je sindikate da je odustala od planova za izgradnju takozvanih gigafabrika u Italiji i Njemačkoj, saopštio je italijanski sindikat metalskih radnika UILM.
ACC, zajedničko preduzeće za baterije, u kojem je Stelantis najveći investitor, imalo je planove za tri gigafabrike u Evropi - u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji, prenosi Tanjug.
Kompanija je objavila da su projekti u Njemačkoj i Italiji pauzirani od maja 2024. godine i da je malo vjerovatno da će se ispuniti preduslovi za njihovo ponovno pokretanje. Na to je uticala slaba potražnja za električnim automobiima.
U saopštenju se dodaje da ACC razmatra različiti scenarije.
Stelantis je saopštio da pažljivo prati situaciju i procjenjuje industrijske i društvene implikacije.
Francusko-italijanska kompanija prethodno je objavila da će ukupni troškovi smanjenja planova u vezi sa električnim automobilima dostići 22,2 milijarde eura.
ACC je u zajedničkom vlasništvu Stelantisa, Mercedes-Benca i kompanije Total enerdžis. &nbsp;

ACC neće graditi fabrike baterija u Italiji i Njemačkoj

U emisiji Vikend popodne na Televiziji E očekuje vas raznovrstan i inspirativan program.&nbsp;
Razgovaramo sa crnogorskim šampionom u automobilizmu, koji će podijeliti priču o uspjesima, odricanjima i ljubavi prema brzini.&nbsp;
U nastavku pričamo sa veterinarkom koja je, van svoje primarne profesije, posvetila vrijeme radu u azilu sa psima i aktivnostima usmjerenim na smanjenje broja napuštenih pasa.&nbsp;
Sa psihološkinjom otvaramo važno pitanje: koliko su mladi danas spremni da potraže pomoć kada se suočavaju sa izazovima i problemima mentalnog zdravlja.&nbsp;
Za sam kraj, u opuštenoj atmosferi, kuvamo sa Sandrom Manojlović i donosimo ukusne savjete za vikend trpezu.&nbsp;
Ne propustite druženje puno energije, korisnih priča, emocija i pozitivnih poruka koje inspirišu i povezuju gledaoce svih generacija!
Pratite nas kao i svakog vikenda od 17h!

U emisiji Vikend popodne o automobilizmu, napuštenim životinjima, mentalnom zdravlju...

Generalni direktor RTCG, Boris Raonić, skoro godinu dana izbjegava i opstruira pregovore o povećanju plata zaposlenih, dok mu prioritet ostaju, između ostalog, česta putovanja, a ne zakonske i profesionalne obaveze prema radnicima i instituciji kojom rukovodi, kazali su u Sindikatu zaposlenih RTCG-a.
Zbog zaštite interesa zaposlenih i javnog servisa smatraju da je obaveza Sindikata zaposlenih RTCG da javnosti prenesu sadržaj direktnog obraćanja Raoniću.
- Direktore Raoniću, znamo da volite sport i da ste iskoristili direktorsku poziciju i benefite koje imaju nosioci TV prava, da, dijelom i o trošku firme i građana Crne Gore, turistički i bez ikakvog interesa naše kuće, posjetite Olimpijske igre u Parizu, Mundijal u Kataru, finale Evropskog prvenstva u fudbalu u Berlinu i otputujete na nekoliko atraktivnih gostovanja fudbalske reprezentacije. Da ste se vodili interesima RTCG, a ne u Vašem stilu ličnim, umjesto Vas i Vaših saputnika iz menadžmenta, na te velike sportske događaje otišla bi brojnija ekipa iz naše kuće. Našlo bi se mjesto i za još nekog talentovanog i vrijednog novinara, kamermana, montažera, producenta, realizatora ili reditelja sportskih prenosa, kojima pripada da budu tamo - navedeno je u obraćanju Sindikata zaposlenih RTCG-a.
Pošto su, kako kažu, dobili informaciju da Raonić planira da putuje i na Zimske olimpijske igre, dobronamjerno apeluju na generalnog direktora RTCG-a da odustane od puta i da to mjesto prepusti nekom od kolega koje nose program.
- I posvetite se procesima koje opstruirate skoro godinu - potpisivanju Kolektivnog ugovora i povećanju plata radnicima RTCG. A o Vašim odlascima na Evroviziju ćemo neki drugi put - poručeno je u obraćanju Sindikata zaposlenih u RTCG-u.

Tag: aleksandar-radoman