Doajenu crnogorske žurnalistike i predanom publicisti koji je ispisao na stotine stranica hronike Podgorice Danilu Burzanu neće biti objavljena knjiga pod logom biblioteke "Radosav Ljumović" jer je pisana crnogorskim jezikom.
Istina, da je Burzan prihvatio da mu se knjiga objavi na tzv. nejotovanoj verziji crnogorskoga jezika, gradskim bi ocima bila prihvatljiva jer bi ih valjda ta varijanta podśećala na jezički standard manjeg entiteta BiH. Ovako, kad je prepoznatljivo crnogorska za anticrnogorsku kliku na vlasti koja bi, da im je kako moguće, i pridjev crnogorski zabranila - ne može!
Ovaj jasni primjer jezičke diskriminacije, da se razumijemo, više je kontinuitet no incident, jer su tzv. jotovani oblici osporavani i potiskivani i u školstvu i na univerzitetu i u javnim ustanovama i u medijima. Čuju se još jedino dosljedno u Skupštini, pritomrjeđe kod finih, gradskih manekena iz opozicije koji postojano tihuju, a češće iz klupa poslanika vlasti, i to nerijetko onih koji im negiraju karakter jezičkoga standarda.
Ne manje od čina jezičke diskriminacije gnusna je izjava koju je tim povodom dao gradonačelnik Mujović. Iz tog bahatog trabunjanja biram iskaz koji me direkt teleportovao u 90-e: "Ipak, ne dajem za pravo publicisti Burzanu da misli da je veći Crnogorac ili ljubitelj Crne Gore od mene, a naročito ne da treba da štiti Crnu Goru od mene."
Disciplina kvantifikovanja crnogorstva bila je 90-ih, a izgleda da je i danas, pouzdan indikator anticrnogorske ideološke matrice. Evo vam šablon: protiv sam nezavisnosti Crne Gore, crnogorsku naciju smatram komunističkom izmišljotinom, za mene biti Crnogorac znači samo geografsko određenje koje podrazumijeva submisivnost svakom beogradskom režimu koji promoviše Veliku Srbiju (Milošević, Koštunica, Tadić, Vučić, to da, Đinđić nikako).
Uz to biti Crnogorac znači imati na zidu stare potleušice izvjestan broj brkatih predaka u crnogorskoj nošnji i s mitskim oreolom onih koji su pośekli ovog ili onog bega ili pašu, što mi daje za pravo da sam sô srpstva što mrzi sve nepravoslavne a prezire Šumadince. Nasuprot tome, identitet onih koji su 90-ih birali biti nacionalni Crnogorci gradio se oko etičkih a ne etničkih vrijednosti. Zato su ovi prvi ovima drugim u nedostatku argumentacije za sluganjstvo tuđim ideologijama redovno znali odbrusiti - nijesi ti veći Crnogorac od mene i ne voliš više Crnu Goru no ja.
A zar sama nacija nije više etička no etnička kategorija? Zar ideja moderne nacije kao zamišljene zajednice ne počiva na zajedničkim vrijednostima a ne na plemenskom porijeklu?
U eri vojnog logora i plemenskih zborova zajednica se izgrađivala kroz zajedničku tradicijsku kulturu i u okviru nje - običajno pravo. Prelaz od plemenskih saveza ka naciji i državi trebalo bi da prati put od običajnog prava ka kodifikovanom pravu, od bese i sudova dobrih ljudi ka ustavu i zakonima.
Zato danas biti "dobar" Crnogorac ne bi trebalo da podrazumijeva nativističke teorije o pravu na zemlju zbog porijekla dalekog pretka koji je na Krusima dekapitirao Mahmut pašu ili u 19. vijeku zamijenio ćulaf crnogorskom kapom, "dobar" Crnogorac bi trebalo da označava građanina koji poštuje zakone i Ustav Crne Gore i baštini vrijednosti građanskoga društva.
E vidite, to Saša Mujović nije. Sve dok partija kojoj pripada podržava Marka Kovačevića kao gradonačelnika Nikšića, sve dok njegova politička grupacija održava na čelu Parlamenta četničkog vojvodu Mandića, sve dok on lično kao funkcionera svoje vlasti ima notornog Dajkovića, sve dok ćuti na povike "Ubij Turčina", sve dok diže spomenik mrzitelju Crnogoraca, islamofobu i fašisti Amfilohiju Radoviću, sve dok svoja privatna vjerska ośećanja promoviše bućkajući se u krstolikoj kadi, na praznik koji se u crnogorskoj tradicijskoj kulturi nikad nije tako obilježavao...
Popis je golem za ovaj format. I baš zato Danilo Burzan zaslužuje svako poštovanje, ne zbog toga što se utrkuje u bizarnoj igri kvantifikacije crnogorstva, već zbog toga što je cijeli život posvetio promociji antifašizma i vrijednosti otvorenoga društva.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Ko je veći Crnogorac?

Da budem sasvim jasan - Crna Gora nema ni Vladu ni Skupštinu, a uskoro neće imati ni Ustavni sud. Sve što su vam pričali o tropartitnoj podjeli vlasti u demokratskim državama, to više u Crnoj Gori ne biva.&nbsp;
Uprkos uvriježenom mišljenju Crnom Gorom ne vlada čak ni Beogradska patrijaršija, ona je zapravo puki izvršitelj. Ovom teritorijom gospodari - BIA, koristeći sve raspoložive resurse koje su je dovele u tu poziciju a ponajviše armiju uslužne menažerije koja promoviše inovativnu ideju da je služenje tuđim vlastima i lojalnost genocidnoj ideologiji vrhunska mjera patriotizma.
Vidite - nakon što je iz Crne Gore ispraćen nižerangirani agent Vladimir Božović, Srbija je za ambasadora u Crnoj Gori imenovala bivšeg direktora BIA-e. Ako vas zanima kakve su nečije namjere prema vašoj zemlji, propratite koga vam šalju za ambasadora, formalnog ili neformalnog.&nbsp;
Možda ništa bolje ne ilustruje liniju stranputice koju je Crna Gora prošla tokom protekle decenije kao to što su nam 2016. poslali Dikića, bivšeg komandanta srpske žandarmerije, a nakon 2020, kad su se krenuli ubirati plodovi državnog udara, stigao nam je Rodić, bivši direktor BIA-e. Da je Srbiji stalo do kulturnih veza s Crnom Gorom, poslali bi nam Basaru, no kako je očigledni cilj zadržavanje pune kontrole nad okupiranom teritorijom, stigao nam je prekaljeni obavještajac.
Zato morate biti zaista naivni pa vjerovati kako su učestali incidenti, uključujući i one po crnogorskim ulicama spontane reakcije na ovo ili ono. Kad Krapović objesi bedž sa slikom broda Jadran o rever ili kad Stijepović i Bogdanović biranim kočijaškim rječnikom kvalifikuju Hrvatsku i hrvatske europarlamentarce, e to vam je, drugarice i drugovi, isti onaj rukopis koji smo sinoć imali prilike viđeti na Ugnjima, đe su hrvatski navijači presretnuti i napadnuti od neidentifikovanih počinilaca. Samo što su uloge pažljivo podijeljene pa pola DF-a reži, pola tihuje, dok Demokrate i razna crkovna bratstva obavljaju najprljavije poslove, a PES uredno pere sve prljaviji veš.
I dok se verbalno brzinom svjetlosti približavamo Evropskoj uniji, možda bi najpoštenije bilo da aktuelna marionetska vlast, baš kao i ona početkom 90-ih, pozove da udarimo na Dubrovnik jer čemu ovo mrcvarenje sitnim pakostima, ovo trošenje dragocjenih resursa destrukcije, kad jednom jedinom akcijom možemo Crnu Goru vratiti u stari, neprežalni status kužnoga obora Srpskoga sveta.&nbsp;
Sevap bi to bio i zbog Vučića kojem je Crna Gora ostala jedina teritorija koju - bez ikakvoga stvarnog otpora - kontroliše.

Oćemo li opet udarit na Dubrovnik?

Pokazalo se da Crna Gora nije država nego provizorijum - ocijenio je za Antenu M dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman komentarišući odium dijela građana i javnosti prema državljanima Turske, nakon ranjavanja Podgoričanina, te reakciju čelnika.
Sve ono što gledamo prethodnih dana sasvim sigurno je, kaže, skuvano u obavještajnim krugovima i u susjedstvu, konkretno u Srbiji.
- Jer imali smo, zapravo, danima huškanje, plasiranje lažnih informacija o broju Turaka, o njihovim kriminalnim radnjama i tome slično u Crnoj Gori, kao uvod u eskalaciju nasilja. I mora svakome biti jasno da ovo nije samo nasilje upućeno ka Turcima, koji su konkretno targetirani u ovom slučaju, već je ovo zapravo raspirivanje anti-muslimanskog sentimenta. Poruke “Ubij Turčina”, vrlo dobro to znamo na Balkanu, ne odnose se više na Osmanlije, koje smo 1913. ispratili s ovih prostora, nego se od devedesetih na ovamo uvijek odnose na muslimansku populaciju u bivšoj Jugoslaviji - ističe Radoman. 
I pod tim porukama, dodaje, imali smo etničko čišćenje i genocid u BiH, imali smo primjere etničkog čišćenja i pogroma u Crnoj Gori.
- Ovo je to. Svjedočimo ponovnom vraćanju u devedesete, ponovo je Crna Gora teren na kojem beogradske autokrate treniraju i vježbaju svoju moć i ponovo imamo nedorasle državnike, odnosno nedorasle političare, nedorasle nosioce najvažnijih funkcija, koji nemaju adekvatan odgovor na takvu situaciju - poručuje Radoman.
Odluka premijera Milojka Spajića da obustavi bezvizni režim prema Turskoj zapravo je, smatra, bilo podilaženje fašističkim uzvicima „Izbacimo Turke” i “Ubij Turčina”.
- Nikako drugačije to se ne može tumačiti. Ozbiljan državnik to ne radi u kriznoj situaciji. Ozbiljan državnik treba da pažljivo analizira situaciju i vuče poteze pažljivo, a ne da podilazi zahtjevima fašističke rulje. Nažalost, ne mogu drugačije nazvati ljude koji pozivaju na pogrom i na ubijanje drugih. Ne mogu drugačije nazvati ljude koji uz sve bezbjednosne probleme u kojima Crna Gora živi, uz činjenicu da niko ne snosi odgovornost za dva masovna zločina koja su se desila u Crnoj Gori u svega dvije godine, sada pronalaze krivca za sve probleme u strancima. Dakle, to je tipično fašističko ponašanje. Drugi su uvijek problem, a pogotovo drugi ako su pritom druge vjere i u smislu ideologije koju hajkači promovišu, neprihvatljivi - naglasio je on.
Komentarišući to što je predsjednik države Jakov Milatović u aktuelnoj situaciji istakao da je zabrinut što premijer želi da primi još migranata u državu u zamjenu za investicije navodi da njegova izjava pokazuje da je riječ o čovjeku koji apsolutno nije dorastao toj funkciji.
- Čovjeku koji izvan lične pizme nije u stanju da vidi ništa. Umjesto da kao predsjednik države izađe i pokuša da pomogne deeskalaciji sukoba, on šalje poruku u kojoj manipuliše nekim neprovjerenim podacima i takođe podgrijava ekstremističke sentimente i ksenofobiju. Ti ljudi apsolutno ne zaslužuju da vode ozbiljnu državu i zato ova država i nije ozbiljna država jer su oni na njenom čelu. Ovo je, ponavljam, provizorijum, u kojem Beograd baš kao i ranih devedesetih može da radi šta god hoće s krajnjim ciljem, ne samo destrukcije temeljnih vrijednosti ove države i ovog društva, već i obustave njenog euroatlantskog puta - zaključio je Radoman.

Radoman: Ponovo je Crna Gora teren na kojem beogradske autokrate treniraju svoju moć

Da me dragi Bog otpremio na ahiret prije no se vojvoda Mandić ispeo na Krnovo, s dunjaluka bih otputio u grdnome neznanju. Naime, tek sam blagodareći Vojvodinom objašnjenju da je avgusta 1944. godine na tom mjestu stradalo "trista golobradih mladića od bratske ruke, nenaoružano i ne opalivši jednog metka, samo zbog toga što su vjerovali u zapadne saveznike" pronikao u svu složenost civilizacijsko-geografskog određenja Zapada.
Jer da me neko koji dan prije ove epifanije upitao o čemu govorim kad govorim o Zapadu, bez da trepnem ispucao bih da je riječ o kulturnom i političkom kompleksu prvobitno vezanom za prostor Zapadne Evrope i SAD-a koji danas reprezentuju pojmovi poput demokratije, liberalizma, pluralnosti, slobode govora, multikulturalnosti, vladavine prava... Ali, vidiš, ima raznih zapada.
Tako je, po Vojvodi Mandiću, i naci-fašizam nekakav Zapad. Jer kako drugačije objasniti njegovu konstrukciju da su golobradi Mladići na Krnovu izginuli vjerujući u zapadne saveznike, ako se zna da su bili angažovani u sklopu Đurišićevog Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa (dijela Ljotićevog Srpskog dobrovoljačkog korpusa) i da na Krnovu nijesu planinarili, nego bili dio pomoćnih trupa Vermahta u okviru Operacije Ribecal, kojom su nacisti pokušali da slome otpor partizanskih snaga?
Dakle, kad govori o nedužnim žrtvama stradalim zbog vjere u zapadne saveznike, Vojvoda pod Zapadom misli na naciste kojima je Đurišićeva "omladina" služila. Na repu tih "zapadnih saveznika" Đurišićeva će "rulja koja zaudara na rakiju" - kako ih je nazvao njihov ideolog Stevan Moljević - koji mjesec kasnije krenuti na zli put prema Zidanom mostu.
Eto, samo u tom mandićevskom značenju pojma Zapad moguće je razumjeti i hajku pokrenutu protiv direktora Antene M Darka Šukovića. Kao dosljedni borac protiv nasljeđa naci-fašizma Šuković je - kod onih kojima je Zapad ono isto što i vojvodi Mandiću - morao dobiti atribut antizapadnjaka zbog kritike upućene ambasadorima Kvinte.
U svim drugim semantičkim vrijednostima pojma Zapad sve je dramatično obrnuto u odnosu na značenje koje mu pripisuju Vojvoda i Šukovićevi hajkači. Zato kad Vojvodu sljedeći put čujete da se zalaže za priključenje Zapadu, znajte da pod tim podrazumijeva ne Crnu Goru u EU već crnju i goru utopljenu u Srpski svet, savremenu pseudodržavnu emanaciju ideologije krvi i tla.
No zašto bi se aktuelni premijer i njegova PES-tokupljevina uopšte bavili time što im koalicioni partner, pritom predśednik Skupštine Crne Gore a suštinski lider parlamentarne većine, odaje počast nacističkoj vojsci kad je Krnovo u eparhiji Budimljansko-nikšićkoj, dakle izvan pravnog poretka države Crne Gore?
Zašto bi se uopšte bavili kampanjom Rektorove trovačnice In4S protiv ulaska Crne Gore u EU, kao jasnog odraza politike odlučujućeg dijela vladajuće većine, kad mogu mnogo lagodnije da od istinski prozapadnih novinara prave mete za progon?
Toj su družini ovo seoske teme za seoske istoričare, a samo onima koji to ne žele viđeti nije već postalo jasno da ovo naše selo gori dok se Milojko češlja.

1250x600

1084x550

Seoska idila Milojka Spajića

Povodom neviđenoga pritiska tužilačke grupe na medije koji nijesu na beogradskome platnom spisku ministrica Vujović izjavila je: "Sloboda medija je sloboda da objavljujete ono što mislite da treba, ali sa slobodom dolazi i velika odgovornost."
Te bi odgovornosti, koja se odnosi i na slobodu govora uopšte, prije drugih morala biti svjesna naša ministrica kad je u istoj izjavi istakla da "nešto što je mene najviše pogodilo u svemu onome, ja ga zovem zemljotresom koji se desio kada se ta naredba za sprovođenje istrage izdala – to je raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje u Crnoj Gori”. Ko je raspirivao vjersku mržnju, prema kojoj je to nacionalnoj skupini ispoljavana mržnja na targetiranim medijima - to nam gđa ministrica nije saopštila. Ako je više puta isticani antidržavni i anticivilizacijski karakter litijaškoga pokreta za našu gđu ministricu vjerska i nacionalna mržnja, onda je njeno tolkovanje stvarnosti promašeno bezlijeka.
Očito da naša gđa ministrica, kao fanatični sljedbenik svetosavske ideologije, ne zna da pravoslavlje nije isto što i svetosavlje. Ili možda ona ipak ima u vidu neke tekstove koji su objavljeni protiv pravoslavne dogme ili protiv srpskoga etničkoga i nacionalnoga korpusa? Ako ih ima, zbog odgovornosti koju potcrtava morala bi ih navesti.
Što se državne arhitektonike tiče, tu bi joj već prije svega trebalo preporučiti kakav stariji rječnik manje poznatih riječi jer ovi savremeni teško da tu riječ tumače kao manje poznatu iako je njeno značenje našoj ministrici očita nepoznanica.
Kao dokaz da sloboda medija u Crnoj Gori nije ugrožena naša borkinja za medijska prava i slobode navodi: "Nijedan ni urednik, ni novinar – koliko sam ja vidjela – nijesu na optuženičkoj klupi, ali su dio te jedne hijerarhije, jedne priče o kojoj nam govori Specijalno državno tužilaštvo." Dakle, krivi su, ali
blagoizvoljenijem Demokrata nijesu na optuženičkoj klupi.
Mora da se naša ministrica vodila načelom slobode medija kad je preskočila pomenuti neke druge medije koji su ne samo u Crnoj Gori no i na mnogo širem prostoru prepoznati kao medijska trovačnica, kao raspirivač nacionalne i vjerske mržnje, kao platforma za širenje maligne ruske propagande.

Koju to vjeru i naciju ministrica kulture šiti od crnogorskih medija?

Listajući konačno obznanjeni optužni prijedlog u najvećoj tužilačkoj istrazi pokrenutoj u Crnoj Gori od Tuđemilske bitke naovamo, doživio sam šok. Optužni prijedlog mi je, naime, otvorio oči i pomogao da spoznam grešne puteve mojih dosadašnjih priključenija. Zato i pišem ove retke ne bih li, prije no mi ABD (Aleksa, Boris i Danilo) zakucaju na vrata i zatraže telefon, ugrabio status svjedoka saradnika.
Elem, u Naredbi za sprovođenje istrage SDT-a potkrala se jedna greška. Lice koje se sumnjiči da je uređivalo, pored ostalih, portale Antena M i Analitika pogrešno je navedeno. Nije riječ o optuženom Mijajlović Aleksandru, već o meni glavom i bradom. Da uštedim vrijeme trojcu ABD, nijesam bio lijen pa pristupih aplikaciji Vajber te rezultate pretrage ovđe navodim kao dokaze za gorenavedenu konstataciju.
&nbsp;A evo o čemu je riječ. U proteklih nekoliko godina redovno sam pisao kolumne za ova dva portala. Uvidom u prepisku s licem koje je memorisano kao Šuković Darko, direktorom Antene M, uvjerio sam se da je 67 puta na poruke koje sam mu poslao odgovorio: OK.
Dužan sam saopštiti da je broj poruka u kojima je potvrdio prijem ili se saglasio s mojim sugestijama neuporedivo veći, no u ovom trenutku nijesam mogao precizno utvrditi broj emodžija s podignutim palcem koji mi je poslao, a mrzi me da pješke brojim. Istovremeno, broj poruka u kojima mi potvrđuje prispjeće teksta ili se saglasi s mojim prijedlogom o vremenu objavljivanja teksta varijacijom formulacije "objavićemo" iznosi 21.
Isti je slučaj i s prepiskom koju godinama imam s urednicom portala Analitika, koja je memorisana kao Mučalica Rosanda, s tim što je moj stepen uređivačkih intervencija na ovom portalu nešto izrazitiji pa precizna Vajber pretraga bilježi ravno 78 poruka OK i 34 poruke u kojima se javlja neka od varijacija formulacije "Objavićemo".
Imajući sve ovo u vidu, a vodeći se činjenicom da sam svaki od poslatih tekstova pisao u duhu kritike (ABD bi rekli "targetiranja") pojedinaca ili "crkve" odnosno s namjerom uticaja na bezbjednosno-političke prilike u zemlji, nadam se da će se ABD založiti kod nadležnih tužilaca da prihvate moj status svjedoka saradnika jer krivična djela koja se stavljaju na teret počinio sam usljed pogrešnog uvjerenja da je Crna Gora demokratska država, a ne kazamat za patološko iživljavanje navedenog trojca.
P. S. Istine i pravde radi, molim da se optužnicom obuhvati širi vremenski okvir jer sam se u međuvremenu śetio, iako za to ne pośedujem Vajber potvrde, da sam 1998. objavio tekst u Grafitima u kojem sam izrazito targetirao pojedine političare i crkvene velikodostojnike, i tada sa zlosrećnom namjerom uticaja na političko-bezbjednosne prilike.
Neka mi ne zamjeri Mihailović Duško, tadašnji urednik Grafita, s kojim sam tad usmeno dogovarao pojedinosti oko plasiranja teksta, no moj udio u uređivanju Grafita najnovijom tužilačkom akcijom potvrđen je kao neupitan. Nadam se samo da će nadležni imati sluha da to moje neodgovorno postupanje ne ocijene kao rušenje državnog poretka, na što imaju puno pravo, no kao maloljetničku delinkvenciju.

Kako sam uređivao portale Analitika i Antena M

Najveći problem crnogorskog društva je razorna ideologija koja je stajala iza pokreta koji je 2020. godine akumulacijom raznih energija uspio da promijeni vlast - rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, dekan FCJK Aleksandar Radoman.&nbsp;
U posljednjih pola decenije je, prema njegovim riječima, tolika destrukcija temelja crnogorskog društva i osnovnih postulata crnogorskog Ustava, da je došlo vrijeme da se o tome mora i te kako pričati.&nbsp;
- Smatram da bi bilo nemoralno da mi koji smo naučeni da nešto čitamo i tumačimo o tome ćutimo. U tom nekom ambijentu demokratski uređenog društva bilo bi izlišno i neprimjereno da pričamo o tužilačkim postupcima, sudskim, da prejudiciramo nešto, međutim ovo je toliki tempo, toliko ubrzan nivo ludila koji nam se svakodnevno plasira da i te kako s punim pravom možemo govoriti o farsičnosti ovih procesa (obračuna sa medijima i kritičarima vlasti) i ako posmatrate matricu posljednjih pola decenije mnoge stvari postaju jasne, pa je ovo što se dešava jedan potpuno inkostruisani proces - rekao je Radoman.
Podsjeća da su se prije 2020. godine slične stvari desavale incidentno, ili, prisjeca se, kako su tadašnji opozicionari to krstili sa ,,trule daske sistema”.&nbsp;
- Imali ste redovne reakcije vrlo vitalnog tada civilnog sektora, pa i akademske zajednice, upozorenja i pritiske koji su davali rezultate. Ako je tada to bilo iskliznuće iz sistema danas je ovo što se dešava zapravo sistem i to tako izopačeno unaprijeđen u svim tim modalitetima zloupotrebe vlasti za targetiranje političkih neistomišljenika i kritičara vlasti da je ovo već jedan izuzetno zabrinjavajući stepen ludila koje obuzima ovo društvo - zaključio je Radoman.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DHHJMefweJ7k&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radoman: Najveći problem crnogorskog društva razorna ideologija koja je stajala iza pokreta koji je 2020. uspio da promijeni vlast

Kad je potonji put viđen živ u Beranama, Pavle Đurišić je bio oficir Vermahta. Potom je prije neki mjesec uskrsnuo u liku kumira a pod sponzorstvom Beogradske patrijaršije, dosljednog sljedbenika ideologije u čije je ime Vermaht i ratovao.
Ali nećemo sad o Pavlu. Pitanje je ko je zlo puštio s lanca.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dva i po mjeseca tragala je za dvostrukim ubicom Alijom Balijagićem, a da ovaj nije državnu granicu preskočio kao potok možda bi ga i danas tražili.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija šest i po sati tragala je po Cetinju za ubicom Acom Martinovićem - nadahnutog po svemu sudeći umobolnim recitalima nesretnog Peđe Vukića sahranjenog ni manje ni više nego pod Ostrog - a agonija je prekinuta monstrumovim samoubistvom.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija uspješno je identifikovala lice koje je pokušalo ubiti Igora Nedovića u City kvartu. Isto lice koji mjesec kasnije ubilo je Nedovića ispred njegove kuće u Staroj varoši.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija obznanila je da je prije mjesec dana pucano na Cetinjanina Stefana Beladu. Dvadesetak dana kasnije Belada je pronađen mrtav.
Nije teško iz ovog nasumičnog popisa zločina koji su se desili u rasponu od desetak mjeseci zaključiti da Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija broji mrtve i da ne uspijeva izaći na kraj s pokretnim problemima.
No isti je slučaj i s onim nepokretnim.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dopustila je da u Zaostru - pod sponzorstvom Beogradske patrijaršije - bude postavljen kumir posvećen ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Potom su pred njezinim nosom napadnuti novinari i fotoreporteri koji su o tome izvještavali. Zatim je Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dopustila da se skaredni spomenik s livade prenese u crkvu nakon što je episkop Beogradske patrijaršije jasno saopštio da je policija nesposobna.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija nije nakon toga ni registrovala kad se i pod kojim okolnostima kumir prošetao od crkve u Zaostru do Đurđevih stupova. Kao što nije konstatovala ni video snimke na kojima im se iguman Manastira posprdava, prati ih kolima i prijeti.
Konačno, ušla je u Đurđeve stupove i konstatovala da onđe nije zatekla Pavlov kumir. Bolje reći nije zatekla kumir onđe đe im je otključano da ga traže. U zaključane prostorije pristupa imali nijesu jer tako je odlučio lokalni pop.
Kad su prije 15-ak dana pripadnici Bečićeve, Šaranovićeve i Šćepanovićeve policije upali u kuću Nenada Nikaljevića u Brčelima jer je Nenad radio ono što država ne smije - stao u odbranu zaštićenog kulturnog dobra - nije bilo ključa koji ih je mogao spriječiti da sve pretraže. Ali ono što važi za Nenada, ne važi za Beogradsku patrijaršiju u Crnoj Gori.
Otud se u "njihovim objektima" - otuđenim od države Crne Gore čije su kulturno dobro - može pretraživati samo onđe i onoliko koliko dozvole njihovi agenti u mantijama, nerijetko okićeni crvenim beretkama ili putinovskim zastavama. Tek toliko da se zna da Države Crne Gore i njezinih zakona ima samo tamo đe oni odobre da ih bude.
E pa zbog toga što Crna Gora nema više suverenitet na najvećem dijelu svoje teritorije, a i zbog mnogo čega drugog, Bečić, Šaranović i Šćepanović moraju da odu. Ne da daju ostavke, jer to rade ljudi od integriteta, već da iz svojih fotelja budu pometlani kako zbog epske nesposobnosti tako i zbog toksičnog ambijenta koji šire oko sebe, u kojem je svakim danom sve manje bezbjednosti a sve više nasilja i ośećaja da smo svi pokretne mete.

Poslije mnogo godina i ljeta vojvoda se kroz Berane šeta

Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije – poručio je prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić na omažu crnogorskom intelektualcu i jednom od potonjih utemeljivača crnogorske kulturne montenegristike koji je danas održan u okviru Cetinjskih filoloških dana. Čirgić je decidan da Perović, ni krajem osamdesetih i početkom devedesetih - kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi – da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravdu iz svoje porodične prošlosti. - Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom – ustvrdio je Čirgić. On je ukazao i da je zalaganje za pravo na postojanje crnogorske književnosti, jezika i kulture značilo osuditi sebe na izolaciju, progon iz svemoćne partije, ali i na žig nacionaliste, separatiste i sličnih titula koje je takvima dodjeljivala ondašnja „služba“. - Perović je za svoga dugoga vijeka, pune 93 godine, ostavio značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Imao je bezbroj prilika da poklekne, no ni u jednoj se nije ni okliznuo – istakao je Čirgić.&nbsp; Perović je, prema njegovim riječima, bio rijetka pojava među Crnogorcima i na crnogorskoj javnoj sceni.&nbsp; - No, sedamdeset godina njegovog predanog emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao, omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac – on je bio sve ono što oni nikad neće biti – jasan je Čirgić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću "> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Kako je kazao dekan Aleksandar Radoman, odlaskom Perovića Crna Gora je igubila izuzetnoga kulturnog pregaoca i hrabroga intelektualca kojemu je i u najtežim vremenima bastalo braniti crnogorski identitet, kulturu i jezik, ali i vrijednosti građanskoga i multikulturnoga društva. - O brojnim pitanjima vezanim za crnogorski identitet, jezik i kulturu Perović se osobito često oglašavao tokom devedesetih godina 20. vijeka, bilo u ondašnjim opozicionim glasilima i kulturnim časopisima, bilo saopštenjima Crnogorskog PEN centra. I u tim njegovim apelima za očuvanje i afirmaciju crnogorskoga identiteta, kao i protiv rata na prostorima tadašnje Jugoslavije, nesumnjivo, povjesno svjedočaštvo kako zlim vremenima, tako i jedne istinski humane i emancipatorske misije – navodi Radoman.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Vladimir Vojinović je podsjetio na to da je Perović dobio nagradu „Risto Ratković“ za knjigu „Gladno oko“ iz 1976. godine, te da ju je vratio 1993. kada je Radovan Karadžić dobio tu nagradu. Perović je, kako je naglasio Vojinović, bio jedan od onih koji su čuvali obraz Crnoj Gori. - Sreten Perović je sa svojim koleginicama i kolegama – pjesnicima, prozaistima, dramskim piscima – devedesetih godina u Crnoj Gori, kada je bjesnio rat, stajao na strani onih koji su se suprotstavljali zlu – zaključio je Vojinović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj)</figcaption> </figure>

Vjera Ljuljđuraj

Perović imao bezbroj prilika da poklekne, a ni u jednoj se nije ni okliznuo

Nakon verbalnog sukoba s popom Beogradske patrijaršije u Brčelima ekspresno je priveden Nenad Nikaljević i određeno mu zadržavanje od 24 sata. Jutros je u policiji zadržana i njegova supruga.
Narodna milicija i tužilaštvo, pomislili bi naivni, rade svoj posao na održavanju javnog reda i mira. Samo kad selektivna pravda ne bi bila najgora nepravda. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova.
Vidite, za ovu vlast, za ovo sramno tužilaštvo i policiju, teške riječi Nenada Nikaljevića upućene provokatoru u mantiji su besprizorni krimen, no za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo.
To vam je, dakle, mjera pravde na koju nas ćeraju da se naviknemo. Pravde u kojoj će se cijela Crna Gora pretvoriti u Kolašinski zatvor Pavla Đurišića a Beogradska patrijaršija zamijeniti i sudsku i zakonodavnu i izvršnu vlast. Ako im to mi dozvolimo!

Selektivna pravda

Na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici, oko 18 časova, došlo je do incidenta u kojem je kamion zakačio krošnju drveta, nakon čega se stablo obrušilo na kolovoz i privremeno blokiralo saobraćaj.
Stablo je palo preko sve tri saobraćajne trake, pa se saobraćaj odvija otežano na ovoj dionici. Kako se može vidjeti na snimku Portala ETV, usljed nezgode i gradski autobus je završio zaglavljen na zelenoj površini.
Na lice mjesta upućene su službe, a očekuje se dolazak ekipe „Zelenila“ koja će ukloniti drvo i omogućiti normalizaciju saobraćaja.
Za sada nema informacija o eventualnim povrijeđenima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FZ1LJy6gqX_g&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

(VIDEO) Kamion zakačio drvo, stablo palo na Bulevar Svetog Petra Cetinjskog

U proteklih nekoliko dana dva su ,,avgustovska oslobodioca“, na dva kraja Crne Gore, imala svoje – ajde, da tako kažemo – političko-ekološke performanse: Dario Vraneš u Pljevljima i Milan Knežević u Botunu. &nbsp; Gore na sjeveru, čelnik Pljevalja i funkcioner Nove srpske demokratije, čistio je – ne baš ekološki, a još manje etički - crnogorsku istoriju od pomena Crne Gore i Crnogoraca.&nbsp; Nije mu prvi put. Čovjek koji se zgražava na pomen crnogorskog antifašizma, prvo je zamislio da slavi Svetu Petku kao dan srpskog oslobođenja Pljevalja od Turaka, iako su taj grad oslobodili Crnogorci dan poslije Svete Petke, 15. oktobra po starom, odnosno 28. oktobra po novom kalendaru.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208181256_7e1e3b55fb568ee949446e6ab932bcf30b4ad1b7db548ce417db6ffc0f742d8e.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251208181256_7e1e3b55fb568ee949446e6ab932bcf30b4ad1b7db548ce417db6ffc0f742d8e" data-rendition-name="original" width="848" height="685" loading="lazy" alt='ULAGIVANJE VELIKOSRPSTVU: Most u Pljevljima koji je ,,krstio" Vraneš'> <figcaption>ULAGIVANJE VELIKOSRPSTVU: Most u Pljevljima koji je ,,krstio" Vraneš(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  VRANEŠEVA LAŽNA ISTORIJA A onda je, Vraneš, istoričar-naturščik proglasio 1. decembar danom kada su se Srbija i Crna Gora ujedinile, iako je to doba kada je nestalo i ime i država Crna Gora. &nbsp;&nbsp; Neki će reći da ljekaru koji je studirao duže od 14 godina knjiga baš i ne ide od ruke, pa se – eto – zapleo i zabrljao u istorijskim faktima. &nbsp;&nbsp; Ali, nije stvar u neznanju, već u svjesnom lažiranju istorije. &nbsp; Bez imalo griže savjesti, čak i sa dozom ponosa, Vraneš je dao ime jednom pljevaljskom mostu po Aleksandru Karađorđeviću, kralju za čije je vladavine Crna Gora okupirana pod srpskim bajonetima. &nbsp; Niko od crnogorskih zvaničnika nije se oglašavao na ruženje države i kršenje zakona i Ustava. Ćutao je rođeni Pljevljak, Milojko Spajić. Glasa nije puštio predsjednik Jakov Milatović. Andrija Mandić, predsjednik crnogorske Skupštine naravno, nije imao ništa protiv – negiranje Crne Gore i Crnogoraca uklapa se u njegov politički program. &nbsp;&nbsp; Ćutala je i većina nevladinih organizacija. Tek su se probudili kada je Vraneš u nastavku, primitivno kako jedino zna, napao novinarku Milku Tadić Mijović. &nbsp; I dobro je što su reagovali na Vranešovu mizoginiju. Pitanje je samo, što je značilo njihovo ćutanje na Vranešovo javno ponižavanje države i kršenje zakona – prećutkivanje ili odobravanja? A čelnik Pljevalja, onaj koji je svojevremeno zvao Turcima sugrađane Muslimane koji su dolazili da glasaju na izborima u Pljevljima, &nbsp;mirno je odjezdio u Sarajevo na skup Pljevljaka koji žive u tom gradu. &nbsp; Tamo mu, dok je poskakivao uz pjesmu, Muslimani, pardon Turci, očito nijesu smetali. &nbsp; BUNA U BOTUNU&nbsp; U isto vrijeme, par stotina kilometara južnije, u Zeti, djelovao je Milan Knežević. Za razliku od Daria Vraneša, koji izmišlja istoriju, njegov sadašnji koalicioni saveznik, saborac iz vremena litija, namjerio je - da sam piše buduću istoriju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208181256_ab39b5e05f70a8864e9b9bff31dec94033e00f3f3fcada47472598db970a0e40.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251208181256_ab39b5e05f70a8864e9b9bff31dec94033e00f3f3fcada47472598db970a0e40" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt='BUNTOVNI ,,ZMAJ OD ZETE": Milan Knežević u akciji'> <figcaption>BUNTOVNI ,,ZMAJ OD ZETE": Milan Knežević u akciji(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  I to revolucionarnu istoriju. Lider DNP-a je krenuo je u - bunu na Botunu. Podigao je na noge Zetu, namjeran da, kako reče, po cijenu vlastitog života, ne dozvoli gradnju postrojenja za prečišćavanje vode. &nbsp; Odbacio je Knežević svaki prijedlog gradonačelnika Saše Mujovića, prozvao je premijera Milojka Spajića, najavivši da izlazi iz vlasti ako jedan Zećanin bude udaren od policije. Na kraju se i žestoko posprdao sa Jakovom Milatovićem, insinuirajući – vrlo prizemno i primitivno - da predsjednik trpi nasilje u braku i da se ne pača u Zetu... I sve bi to bilo sasvim očekivano, galama, predstava buke i bijesa, da nije nekoliko čudnih činjenica koji neminovno rađaju nezgodna pitanja. &nbsp; Prije svega, Milan Knežević je dio vlasti, one iste vlasti koja hoće da gradi kolektor u Botunu; njegova ministarka je glasala za kolektor na Vladi, kada je usvajan Prostorni plan... &nbsp; Zbog čega je tada ćutao, a sada galami? &nbsp;&nbsp; IGRE BEZ GRANICA&nbsp; Valjalo bi, takođe, da lider DNP-a partijskim saborcima ali i svojim Zećanima objasni: zašto će im biti bolje da se ne prečišćava voda koja dolazi iz Podgorice? Zeta je nizvodno i sve što iz Podgorice ide u Moraču dolazi u Botun. Zbog čega onda fekalije koje sada direktno idu u riječni tok ne treba da budu prerađivane? &nbsp;&nbsp;&nbsp; Teško je naći razuman odgovor. Osim ako današnje prijetnje destabilizacije vlasti - ne samo u Podgorici nego i u državi – Kneževiću ne služe kao paravan da se prikrije bojazan od odlučivanja po žalbi Specijalnog državnog tužilaštva u slučaju pokušaja terorizma okrtobra 2016. godine. &nbsp; Ne bi, svakako, bilo dobro da se sada, u ponovljenom postupku, sazna ko je i kako razgovarao sa onim opasnim Rusima na Zlatiboru 15. i 16. oktobra 2016. godine koji su čekali na znak agenata GRU-a Šišmakova ili Popova. &nbsp; Stvarno, ko je u vrhu tadašnjeg Demokratskog fronta jedini znao ruski? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120819120_d578b4684e31f41047833a3384e710bd1f448c34413e5c6f4c62a29b1465c4f0.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120819120_d578b4684e31f41047833a3384e710bd1f448c34413e5c6f4c62a29b1465c4f0" data-rendition-name="original" width="1664" height="799" loading="lazy" alt="DA LI OVĐE IMA EMPATIJE: Plakat na Kruševom ždrijelu iznad Cetinja"> <figcaption>DA LI OVĐE IMA EMPATIJE: Plakat na Kruševom ždrijelu iznad Cetinja(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  CRNOGORSKI MOZAIK BEZOBZIRNOSTI Ali, ostavimo se teorija zavjere. Stvari su već dovoljno loše. &nbsp; Opisane akcije bez reakcije Darija Vraneša i Milana Kneževića samo su dio mozaika sadašnje Crne Gore. U kojoj je, očito, Dariu Vranešu dozvoljeno da – kršeći Zakon o državnim simbolima, ali i Ustav – sprovodi velikosrpsku imperijalnu agendu, da veliča četništvo i ratne zločince. I u kojoj, očito, Milan Knežević može da prijeti kako neće dozvoliti – po cijenu nereda - da država Crna Gora sprovede ugovor koji je potpisala sa međunarodnim partnerima i u saradnji sa Evropskom bankom. &nbsp; I sve to rade bez straha da bi neko od kolega iz zajedničke državne vlasti mogao da reaguje. Očito da Vraneš i Knežević dobro znaju svoje koalicione partnere: ,,avgustovski oslobodioci“ ne odvajaju se tako lako fotelje zbog principa. &nbsp;&nbsp; Ali, što je sa ostalima, ne samo u tužilaštvu ili opoziciji, nego u svim porama društva? &nbsp; Jer, dok traju slučajevi pravde i nepravde u Pljevljima i Botunu, nekako tiho, bez reakcija vlasti, opozicije, bez glasnog glasa nevladinog sektora, uz ćutanje režimskih medija – ali i šutnju društva – prošla je jedna mučna vijest. Nakon deset mjeseci, obustavljaju se blokade saobraćaja na Kruševom ždrijelu. &nbsp; Izmučene, izmorene, bez podrške društva, &nbsp;porodice žrtava, odlučile su da neće više biti blokada. Dvije i po godine nakon masakra u Medovini, tačno godinu od novog masovnog ubistva 1. januara, niko nije pokazao spremnost da, kao moralni čin, podnese ostavku; niko od čelnika države i policije nije htio vidi one suze porodica, da čuje jecaje, da osjeti tu bezdan koji oni žive... &nbsp; Dvadeset i tri ugašena života, četvoro đece više nema. I ništa. Ćuti većinska Crna Gora. &nbsp; Ona Crna Gora na koju su nas navikli i na koju ogromna većina građana pristaje. &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Sve je otišlo - u performans

Informacija da je 35 građana procesuirano zbog narušavanja javnog reda i mira tokom okupljanja ispred Vile Gorica početkom jula najočigledniji je dokaz da je Uprava policije stavljena u funkciju odbrane kriminala i korupcije, te da služi kao represivni organ u sprovođenju agende ponižavanja države i građana - ocijenili su u Evropskom savezu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.3014%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fprocesuirano-35-osoba-zbog-narusavanja-javnog-reda-i-mira-pocetkom-jula-ispred-vile-gorica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Decidni su da je sramno i nedopustivo da se, umjesto odgovornih za skandal sa Trinaestojulskom nagradom, procesuira 35 građana koji su samo tražili poštovanje zakona.
- Ovakav pristup državnih organa predstavlja jasnu i opasnu poruku da će svaki građanin koji digne glas protiv nezakonitosti, zloupotreba i omalovažavanja državnih institucija biti izložen represiji i gonjenju - smatraju u Evropskom savezu.
Toga dana, prema njihovim riječima, Uprava policije nije štitila zakon.
- Već je, pružajući asistenciju predsjedniku Skupštine, učestvovala u omalovažavanju najvišeg državnog priznanja i ponižavanju države. Primijenjena je sila prema građanima koji su tražili poštovanje zakona, dostojanstva i pravde. Umjesto da zaštite javni interes, službenici Uprave policije stali su u zaštitu aktera koji su upravo tog dana bili predmet javnih sumnji i koji su, uprkos tome, nagrađeni najvećim državnim priznanjem, što je izazvalo opravdan revolt građana - naglasili su u Evropskom savezu.
Umjesto da policija procesuira sve odgovorne za kršenje zakona prilikom dodjele Trinaestojulske nagrade, uključujući i nadležne koji su dopustili da se najveće državno priznanje uruči osobi protiv koje postoje osnovane primjedbe, ona se, ukazuju u Evropskom savezu, odlučila da nastavi obračun sa građanima koji su se svojim prisustvom i glasom stavili u odbranu zakona i dostojanstva države.
- Takav odnos prema građanima koji izražavaju protest zbog očigledne zloupotrebe institucija predstavlja direktan udar na slobodu govora, pravo na javno okupljanje i temeljne demokratske vrijednosti - poručili su u saopštenju.
Crna Gora, podvlače u Evropskom savezu, ne može biti država u kojoj se građani progone zato što traže poštovanje zakona, dok se nezakonitost nagrađuje i institucionalno štiti.
- Takva praksa nije samo nedostojna demokratskog društva, već je pogubna i za budućnost države. Da je riječ o osvetničkoj akciji Uprave policije prema građanima koji se bune jasno pokazuje namjera da se oni gone krivično. Pitamo se šta bi radili da postoje strože kazne. U stvari, ne pitamo se. Znamo - naveli su oni.
Evropski savez će, poručuju, štititi pravo svakog građanina da traži odgovornost i da se suprotstavi zloupotrebi institucija.
- Kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost - zaključili su u saopštenju.

ES: Sramno što su procesuirani građani - a ne odgovorni za skandal sa Trinaestojulskom nagradom, UP stavljena u funkciju odbrane kriminala i korupcije

Potpredsjednik DPS-a i bivši gradonačelnik Podgorice, Ivan Vuković, saopštio je da je prethodna gradska administracija završila većinu aktivnosti na projektu izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, naglašavajući da je posao od ključnog značaja za zaštitu životne sredine i dalji razvoj Glavnog grada.
- Završili smo tri od četiri faze projekta. Izgrađeno je preko 20 kilometara kanalizacione mreže u dijelovima grada koji ranije nijesu bili pokriveni. Takođe, izgrađen je novi most u neposrednoj blizini postojećeg postrojenja i postavljena nova kolektorska cijev na lokaciji predviđenoj za izgradnju budućeg postrojenja - naveo je Vuković, ističući da je riječ o investicijama na koje je ponosan.
On precizira da je projekat imao snažnu finansijsku i tehničku podršku međunarodnih partnera.
- Obezbijedili smo kreditnu podršku njemačke razvojne KfW banke i 33 miliona eura bespovratnih sredstava Evropske unije. Tehničku ekspertizu pružala je renomirana njemačka kompanija Fichtner, sa tradicijom dugom više od jednog vijeka. Izabran je i izvođač radova, čija je ponuda bila 45 miliona eura povoljnija od drugorangirane - poručio je Vuković.
Kako zaključuje, sve prethodno urađeno jasno potvrđuje da je projekat bio u punoj realizaciji i da je nova gradska uprava dobila, kako je rekao, „temeljno pripremljen i finansijski zatvoren posao od strateške važnosti za Podgoricu“.

Vuković: Mi smo završili tri faze projekta postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i obezbijedili finansijsku konstrukciju

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler poručio je da neće biti zatvoreno poglavlje 23 sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon, kazala je majka i baba žrtava sa Medovine, Vesna Pejović, nakon prijema građana koji su protestovali na Kruševom Ždrijelu u prostorijama delegacije EU u Crnoj Gori.
Pejović je saopštila nakon sastanka da kada se sretnete sa pravim ljudima, sa ljudima koji znaju što je pravna država i zakon, onda osjetite vjetar u leđa.
- Ovo je upravo znak da ne stajemo i da nastavljamo borbu i da smo od njih dobili podršku i da će biti uz nas. Satler nam je kazao da nema zatvaranja poglavlja 23. sve dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon- kazala je ona.
Pejović je istakla da se ambasador EU u Crnoj Gori iznenadio na činjenicu da je slučaj Medovine prošao bez istrage.
- Čovjek je bio zatečen da se nije oduzelo ružje prije Medovine, imamo jedan ljudski saosjećaj. Čak je podržavao sve ono što smo radili i bilo mu je žao što smo se izmučili deset mjeseci- poručila je Pejović.
Dodaje da će sa blokadama napraviti pauzu i da će pratiti kako se situacija razvija.
- Gospodin Satler je rekao da sve treba da se ubrza, jer kasne, što se Medovine tiče. Prezadovoljna sam da je čovjek ovog ranga i ugleda kazao da su mi vrata uvijek otvorena. Imamo velikog optimizma- istakla je Pejović.

Pejović: Satler poručio da nema zatvaranja poglavlja 23 dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Tag: aleksandar-radoman