Crnu Goru čekaju generacijski izbori 2027. godine. Jedna slobodarska nacija pretvorena je u tuđu krpu. Uticaji koji dolaze od strane Vučićevog režima, a nazvao sam ga SNS-izacija, ne ugrožava samo Crnogorce, Bošnjake, Muslimane, Albance i Hrvate, nego cilja promijeniti mozgove crnogorskih Srba, poručio je u novoj emisiji Večernji TV-a 'Svijet Plus' analitičar Aleksandar Musić.
Crna Gora se nalazi u možda i najdelikatnijem trenutku svoje istorije, zemlja koja izvana dobija pohvale i “stoji bolje nego ikad” na putu prema Evropskoj uniji, ali iznutra, upozorava Musić, prolazi kroz duboka previranja: od “bujanja paralelnih društava” i rasta mržnje do straha u institucijama i uticaja “malignih” vanjskih vertikala, prije svega od strane režima Aleksandra Vučića.
- Ponavljanje da Crna Gora nikada neće biti vaša zemlja, da nikada nećete biti mirni osim ako Crna Gora ne izgubiti svoju nezavisnost, da vas samo Vučić može spasiti, cijeli niz je tu detalja po vertikali, Stalno spominjanje ustaša, stalno uvlačenje ludačke priće prisutne i u Srbiji i u Republici Srpskoj, ima za cilj promijeniti nove generacije i predstaviti im svaku Crnu Goru, i tradicionalnu i liberalnu, kao neprijateljsku- smatra Musić.
Musić je govorio o političkim procesima nakon 2020., figuri Andrije Mandića, generacijskom testu izbora koji čeka Crnu Goru 2027., ali i o tome što bi, iz hrvatske perspektive, trebalo promatrati bez iluzija.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DtLlDY_p180w&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Musić: Vučićev maligni uticaj utiče na crnogorske Srbe da svaku Crnu Goru vide kao neprijateljsku

Procesuiranje 35 ljudi zbog protesta uoči dodjele Trinaestojulske nagrade je par ekselans primjer zloupotrebe moći države, gaženje slabih, što je duboko problematično i institucionalno kukavički, rekao je u centralnoj informativnoj emisiji "24 Sata", na Televiziji E, politički savjetnik Aleksandar Musić.
Ako represivni aparat gazi preko svake mjere 35 ljudi koji nemaju društvenu zaštitu, a istovremeno su veoma pomirljivi prema brataniću predsjednika Skupštine Danilu Mandiću i alkoholisanim licima koji su napali novinare u Gornjem Zaostru to znači, navodi Musić, da se ocrtavaju obrasci moći.
- To znači da ovih 35 ljudi u ovom trenutku postoji dobar i loš način na koji mogu reagovati u ovoj situaciji. Dobar način je uzeti ovo i ocrtati širim društvenim slojevima i ljudima koji se s njima ideološki ne slažu, pokazati im da ako je danas neko na udaru već sjutra može biti neko drugi ma koliko se međusobno razlikujemo u nekim pogledima. Naprosto, ovo je zloupotreba moći. Drugi način kojim se može krenuti i koji možda nije najsretniji je da se zapadne u neku vrstu patetike, kuknjave i samosažalijevanja, martirologij žrtveništva i time se ne postiže nikakav cilj. Ovo je par excellence primjer zloupotrebe moći države, gaženje slabih, a zapravo štićenja onih koji imaju pravu moć u Crnoj Gori u ovom trenutku i to bi trebalo podcrtati - rekao je Musić.
Prema njegovom mišljenju, kvalitetna opozicija bi trebalo u svakom trenutku da se poveže sa društvom, različitim udruženjima, organizacijama, sindikatima.
- To je ona tiha, podzemna moć političke stranke ili stranaka ili opozicije kao takve. Crnogorska opozicija to ne radi, propušta priliku za prilikom i u ovom trenutku još jednom dolazi do izražaja sada već zloglasno sredstvo - alat političke borbe u Crnoj Gori, a to je svemoćno saopštenje - ocijenio je Musić.
On podsjeća da je ideja vladavine prava ponašati se jednako prema svakome nezavisno da li taj neko ima, kako kaže, religijsko, obavještajno, paraobavještajno, političko, parapolitičko, ideološko, međunarodno, ekonomsko i svako drugo zaleđe.
- U ovom slučaju ja vidim zloupotebu moći i sile i vidim nešto što je duboko problematično, ako hoćete institucionalno kukavički- naglasio je Musić.
<h2>"Država u Gornjem Zaostru odustala od same sebe"</h2>
On se osvrnuo i na slučaj nestalog spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Smatra da je katastrofalno ako je država znala da će doći do podizanja tog spomenika, a da nije reagovala. To je, ističe Musić, svojevrstan kukavičluk. Sa druge strane, ako nije znala, to, kaže on, pokazuje nesposobnost države da vrši svoje temeljne uloge. 
- Nije tema je li spomenik sad u svemiru, podrumu ili na tavanu, nego da li je država znala. Ono što je takođe tema je i zašto se nije obrušila na one koji su tukli novinare, što znači da je ona u tom trenutku u Gornjem Zaostru odustala od sebe same. Tu imate ponovo negiranje države, tu čak i ne mislim o nekom identitetskom i ideološkom vrijednosnom smislu, nego u smislu upravne strukture države, logike države kao takve, ja bih ovo vraćao kao temu i to je pitanje za one koji vode državu, pitanje za premijera, pitanje za ministra policije, pa to je pitanje za predsjednika Skupštine, a sve ovo ostalo su nekakve peripetije čiji cilj je razvodniti, redikulizirati i maknuti pravi temu sa stola”- istakao je Musić.
- Nije tema da li je spomenik sada u svemiru, podrumu ili na tavanu, nego da li je država znala. Tema je i zašto se država nije obrušila na one koji su tukli novinare, što znači da je ona u tom trenutku, u Gornjem Zaostru, odustala od sebe same. Tu ponovo imate negiranje države — ne mislim u identitetskom ili ideološkom smislu, već u smislu njene upravne strukture i logike države kao takve. Ja bih ovu temu stalno vraćao, jer je to pitanje za one koji vode državu: pitanje za premijera, za ministra policije, pa i za predsjednika Skupštine. Sve ostalo su peripetije čiji je cilj da se razvodni, redikulizuje i skloni prava tema sa stola - istakao je Musić.
<h2>"Pet spektakularno prosutih godina"</h2>
Komentarišući djelovanje crnogorske opozicije, Musić ocjenjuje da je izgubljeno dragocjeno vrijeme.
- To je pet spektakularno prosutih godina, a možda će vrijeme pokazati da su to bile najbitnije godine za crnogorsku opoziciju. Željezo se kali kada je vruće, kada je situacija pri dnu imate priliku da se podignete kao feniks, a ne biti u stalnom grču, defanzivi i svoditi se na nekakva kultna saopštenja - rekao je Musić, dodajući da ne pamti primjer opozicije koja je „prosula” toliko vremena, iako se za taj period, kako kaže, moglo mnogo uraditi.
Osvrćući se na odnose među koalicionim partnerima, ocjenjuje da bi, ukoliko do sredine 2026. godine ne dođe do suštinskih promjena, sljedeći mandatar mogao biti lider NSD-a Andrija Mandić.
Prema njegovim riječima, „to nije nuklearna fizika, neka kompleksna matematika”, jer se sve kreće u pravcu da će „Demokrate sredinom 2027. godine biti na istorijskom minimumu”, dok će PES, kako sada stvari stoje, oslabiti, posebno „ako u političkom smislu skinu glavu Spajiću i okrive ga za neki ekonomski posrtaj i urušavanje budžeta”.
- Mandić je u poziciji da traži mandatara za sebe i ovi njegovi obilasci po svijetu – govorimo o SAD-u, o Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske, a vjerujem da će takvih posjeta biti više u sljedećoj godini – on se pokušava dovesti u neutralu, da kada taj trenutak nastupi, kada kucne čas, ne treba mu ljubav sa Zapada, ali mu treba milost i da ključni broj ambasadora u Crnoj Gori samo okrene glavu u suprotnom smjeru - istakao je Musić.
Podsjeća i da je Mandić tokom posjeta imao „prilagođenu priču”, navodeći da se u SAD-u povezao sa jevrejskim organizacijama „koje ga ne bi ni primile da Izrael ima malo bolji imidž u svijetu”. Posjeta Velikoj Britaniji, dodaje, potvrđuje da su „lobisti dobro odradili posao”, jer su ga primili laburisti „koji nijesu desničari i nemaju baš nikakvih ideoloških podudaranja”.
- U trenucima kada svi okreću glavu od Izraela, Jevreji trebaju svakog saveznika i oni će to znati vratiti, što znači da je izabrao vrhunski tajming da dođe do onih koji imaju upliva i na američku desnicu i na američku ljevicu, nemojte tu imati nikakve iluzije - zaključio je Musić.

500x500

Musić o procesuiranju 35 ljudi: Primjer institucionalnog kukavičluka i zloupotrebe moći države

U Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, u 19 sati, pogledajte:
Tema dana: Krivudavi evropski put

- Pravnici o procesuiranju 35 ljudi pet mjeseci nakon protesta ispred Vile Gorica
- Predsjednik Skupštine Andrija Mandić odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovo sinovca Danila Mandića
- Pucnjava u Herceg Novom
- Do Kvon osuđen na 15 godina zatvora
Gost emisije večeras je politički savjetnik Aleksandar Musić.
Informativnu emisiju 24 sata večeras vodi Vladan Šturanović.

Informativna emisija 24 sata: Gost Aleksandar Musić

Crna Gore je među kandidatima za članstvo u Evropskoj uniji najviše napredovala, zbog čega možemo preći na sljedeći korak i uskoro početi izradu sporazuma o pristupanju.
To je, na konferenciji za medije u Berlinu, poručio njemački kancelar Fridrih Merc, ističući da je članstvo Crne Gore u Uniji i u interesu Njemačke.
- Što smo bliže povezani, možemo bolje da djelujemo zajedno u Evropi. To se posebno odnosi na ograničavanje nelegalnih migracija. Za naše dvije zemlje to je od velikog značaja - kazao je Merc, a prenio Dojče Vele.
Komentarišući ovu izjavu, politički konsultant Aleksandar Musić ističe, u izjavi za Pobjedu, da je Evropa svjesna da se nalazi u kritičnom geopolitičkom trenutku i da mora djelovati „sada i odmah“.
– S jedne je strane otuđena Amerika, sa druge agresivna Rusija, a sa treće nelojalni unutrašnji igrači poput Mađarske. Evropa je svjesna da nema vremena za odmjeravanje i fokusiranje kao prije 10 ili 20 godina. Zato je spremna da ubrzano primi nove države članice koje iole zadovoljavaju neke minimume minimuma kriterijuma – navodi Musić.
Poručuje i da će, ukoliko ne reaguje Evropa, reagovati drugi, te da je, kada se stvari na taj način razumiju, Crna Gora definitivno prva na redu za pristupanje.
Musić podsjeća i da unutar tog, kako kaže, evropskog opredjeljenja vlada i tihi duel za primat u liderstvu između kancelara Merca i francuskog predsjednika Emanuela Makrona.
– U ovom trenutku Merc snažnije grabi naprijed, pa u kontekstu toga valja posmatrati i ovu izjavu. Isto tako, Njemačka, za razliku od Francuske, odnedavno okreće leđa Aleksandru Vučiću i njegovom režimu, nakon što ga je dugi niz godina podržavala, pa i to utiče na eksplicitno spominjanje Crne Gore same izvan bilo kakve priče o paketu ulaska u EU sa ostalima – smatra Musić.
Iako je izjava njemačkog kancelara dobra vijest za Crnu Goru, &nbsp;Musić upozorava kako ipak sve vrijeme treba imati na umu činjenicu da ulazak naše zemlje u EU neće riješiti nijedan duboko ukorijenjen crnogorski unutarpolitički problem.
– Nepovoljna ekonomska struktura, bujanje paralelnih društava, ideološki nasrtaji izvana i gubitak minimalnog društvenog zajedničkog imenitelja, to će Crna Gora morati da rješava sama – kaže Musić.
Upozorava i da se, sa odgađanjem hvatanja u koštac sa tim i daljim razvojem centrifugalnih procesa unutar države, to negativno stanje može pogoršati po ulasku u EU.

Musić: Ohrabrujuća poruka Merca, podstrek u eri otuđene Amerike i agresivne Rusije

Andrija Mandić nije u očima Beograda postao manje vrijedan nakon podrške slanju crnogorskih vojnika u misiju pomoći Ukrajini, a na površinske i površne medijske trzaje ne treba nasjedati, već gledati korijen.
Tako politikolog i politički analitičar Aleksandar Musić za Pobjedu komentariše reakciju Aleksandru Vučiću bliskih osoba i medija nakon što je crnogorski parliament usvojio odluku u upućivanju vojnika u NATO misiju u Njemačkoj, gdje će pomagati u obuci ukrajinskih oružanih snaga, što je, između ostalih, podržala Nova srpska demokratija (NSD).
U međuvremenu, Mandić, prema riječima Musića, u Americi “dovršava projekat pranja svog imidža na Zapadu i ide mu odlično”.
Podsjećamo, nakon niza manipulativnih medijskih interpretacija o odlasku crnogorskih vojnika u Ukrajinu, poruku za Mandića imao je i bivši potpredsjednik Vlade Srbije i Vučićev blizak saradnik Aleksandar Vulin, rekavši kako “srbi po potrebi građane šalju da ginu u Ukrajinu”.
- Nisu poslanicima ove srpske partije prijetili ni kamom ni jamom, ne bi im uveli sankcije, vladajuća koalicija se ne bi raspala. Možda bi im neka ambasada uskratila poziv na koktel, Mandić bi možda bio zamijenjen, a u Briselu bi im upisali jedan minus. Sigurno su neki Srbi u Crnoj Gori činili i bjednije izbore ali ne mogu da se sjetim koje - glasila je poruka Vulina.
<h2>Odbrana rusofilskog imidža Vučića</h2>
Ovu izjavu, koja Mandića zatiče u posjeti Sjedinjenim Američkim Državama, Musić vidi kao potez koji “učvršćuje (kvazi)rusofilski imidž Vučića”.
- Vulin ima svoju jasno definiranu ulogu u ekosistemu Vučićevog režima - on je tu poput kućnog ljubimca na lancu, koji se po potrebi malo pusti da urla za unutarnjopolitičku upotrebu, no lojalnost mu nije u Moskvi, nije nikad ni bila, nego je na Banjici, kod Vučića. Primjera radi - Vulin je tobože „proruski“, Zorana Mihajlović je tobože „proamerička“, a ni jedno ni drugo nisu ništa od toga – nego samo servisiraju Vučića - kaže Musić, napominjući da stvarni cilj nije “raniti” Mandića.
Kako navodi, Vučić i Knežević su u osjetno boljim odnosima nego Mandić i Knežević i Mandić i Vučić.
- No nije privatno to koje odlučuje – interes SNS duboke države, neo - crnorukaške strukture za rastućim uticajem u Crnoj Gori toliko je snažan da je tu privatno nebitno, u svim ključnim situacijama to je jedna, jedinstvena i uigrana vertikala gdje privatne čarke znače malo ili ništa. Nadalje, ni Mandiću ni Kneževiću se u Beogradu ne sudi po pitanjima stavova prema Ukrajini, Rusiji, Americi, ekonomiji, kulturi, tehnologiji itd. nego samo i isključivo prema njihovu sluganstvu, njihovoj poslušnosti, a tu dosad nisu iznevjerili - smatra sagovornik “Pobjede”.
Musić napominje i da je nelogično da Beograd dijelu svoje ekspoziture u Crnoj Gori zamjera eventualno omekšavanje stavova prema Ukrajini, kad je, kako kaže, i sam Vučić opstanak svog režima, kupovao rekordnim isporukama granata Ukrajini “dok je (kvazi)rusofilski urlao prema van ispod žita”.
U tom kontekstu, po mišljenju Musića, neće neće do raskola unutar ZBCG, jer, kako kaže, oni dijele gotovo isto biračko tijelo.
- Mandić je možda nijansu više klerikalan, Knežević je nijansu više boljševički i imaju istog gospodara. U tom smislu u svakom osjetljivom i presudnom trenutku, u svakoj „biti ili ne biti“ situaciji biće jedno, monolit, nezavisno o svojim ličnim, odnosima i mikro-ambicijama. Zapamtite, uvijek valja gledati što se radi, a ne što se govori. Gledati djela i dubinu, tektoniku, a ne riječi, zastave i simbole. Dnevno i nominalno izjašnjavanje je manje bitno, stare balkanske interesne igre su te koje su ključne - smatra on.
<h2>Mandić juri proboj u američku administraciju</h2>
Musić ističe kako Mandić ”zna gdje je, na kraju dana, moć i milost - na Zapadu.”
- Posjetom SAD-u on dovršava projekt pranja svog imidža na Zapadu i ide mu odlično. Na kontaktima u SAD-u radilo se neko vrijeme, očito počelo davati plodove kolumnom u časopisu National Interest, a sada sebi, povezujući se s američkim židovskim organizacijama u trenucima kada je Izrael predmet snažne kritike – Mandić kupuje buduću reputaciju i zatvara ideološke bokove, navodi sagovornik našeg lista.
Dodaje da će te organizacije to znati cijeniti, kao i “one koji su u najtežim trenucima bili uz njih i vratiće višestruko”.
- Sljedeći cilj mu je kontaktima direktno prodrijeti u samu američku administraciju, ako već i nije. A kada mu negdje oko izbora 2027. (a tada će on možda biti i u ulozi mandatara) neki od protivnika spomene Rusiju, Đurišića ili državni udar – on će samo pokazati svoje nove prijatelje i odmahnuti rukom. Njegovi mu birači to neće zamjeriti, za njih će unutar zemlje imati stare poruke, SPC je uvijek tu za njega, a za dovršetak vanjske „legalizacije“ – priča se malo drugačija priča - navodi Musić.
<h2>Procrnogorska strana ništa ne shvata</h2>
Sagovornik Pobjede napominje kako Mandićevu taktiku procrnogorska struja uopšte ne shvata.
- Zato i nastavljaju recitovati istu priču od prije 10 godina misleći da nešto postižu, da to neko čuje - kazao je.
Kako dodaje, sve to se od Mandića odbija kao od teflona.
- Tu je naravno savjetnica Mandića, gospođa Nina Ofner Bokan, čija je uloga vrlo, vrlo zanimljiva. Sve ovo treba promatrati i u kontekstu Dodikovog dogovora sa Amerikancima – dogovora kojim je sebi kupio slobodu i spasio svoju ogromnu privatnu imovinu, kratkoročno smanjio pritisak na entitet RS, a dugoročno nepovratno ranio i utopio entitet RS, zajedno sa Vučićem koji radi još snažniji zapadni zaokret, dobro znajući da mu je to jedini način kupiti nešto vremena, ostati u stranoj milosti s obzirom na studentska kretanja u zemlji. Rusija se nastavlja sramotiti u Ukrajini, a na Balkanu u ovom trenutku ostaje prisutna više u površnoj rusofiliji i anti-zapadnom grču masa, a sve manje u konkretnoj poluzi na terenu kroz ljude i procese. Zapad je taj koji je za tzv. ove prostore uvijek bio ključan – i u dobrom i u lošem, ističe Musić.
<h2>Botun je primjer vanjskog hranjenja unutrašnje nestabilnosti</h2>
Komentarišući protivljenje Milana Kneževića izgradnju kolektora u Botunu, Musić kaže da je u pitanju “puno šire bojište”.
- Na kraju se svodi na to hoće li Crna Gora u EU ući slobodna ili okovana, u kavezu. Saga s kolektorom jedan je u nizu primjera i priča vanjskog hranjenja unutrašnje nestabilnosti. Imate spoj legitimnog lokalnog nezadovoljstva i perfidnog mešetarenja izvana, domaćeg problema i stranog interesa, spoj organskog i vještačkog, podstaknutog. Primjer je to usporavanja europskog puta, ne nužno i zaustavljanja istoga - kaže Musić.
Dodaje da je primarni cilj da se “permanentno stvarati nestabilnost, haos, unositi razdor, pretvarati svako pitanje u trakavicu oko koje se ljudi mjesecima i godinama svađaju i mrze.”
- Ono što treba shvatiti u odnosu SNS režima prema Crnoj Gori kada je riječ o EU – njemu nije nužno prioritet potpuno zaustaviti evropski put Crne Gore. Usporiti ga svakako, no prioritet svih prioriteta jeste promijeniti sadržaj Crne Gore. To mijenjanje sadržaja čak može biti i kompatibilno s ulaskom u EU (nije „ili-ili“) jer je bit tog nauma situacija u kojoj Crna Gora ako i ulazi u EU - ulazi uništena iznutra, sa slabim, zakrvljenim i nepovjerljivim društvom, društveno četnizirana, ekonomski razvaljena, ulazi kao ljuštura i žetončić u nekoj vrsti podređenog (utješnog) položaja u široj i većoj kombinaciji vodećih europskih država sa SNS režimom - dodaje Musić.
Kada se, kako kaže, nekoj državi promijeni unutarnji sadržaj, postaje nebitno čega je ona nominalno član.
- Ulazak u članstvo tada je tek birokratski čin i ništa više, a članstvo lijepo upakovano ropstvo i ništa više. To je najopasniji scenarijo i njega trebaju biti svjesni svi koji žele dobro Crnoj Gori. Ponavljam – zaboravite stare 2D kategorije, igra se danas igra na jednoj daleko perfidnijoj i za Crnu Goru kudikamo opasnijoj razini - zaključuje Musić.

Musić: Beograd fingira ljutnju, dok Mandić u SAD brusi zapadni imidž

U današnjem broju jednog uglednog hrvatskog dnevnog lista izašao je servilni intervju s jednim crnogorskim dužnosnikom, osobom koja je istovremeno u Hrvatskoj persona non grata. Ne može u Hrvatsku fizički, no može medijski i to bez ijednog istinski važnog/opasnog pitanja - ukazao je politički analitičar Aleksandar Musić povodom intervjua lidera Demokrata i potpredsjednika crnogorske Vlade Alekse Bečića za hrvatski Večernji list.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fsokol-o-becicevom-intervjuu-osoba-proglasena-nepozeljnom-u-hrvatskoj-ne-odstupa-milimetra-od-dosadasnje-politike&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On je ocijenio da stvar tek postaje interesantnija s obzirom na to da ovako odigrana situacija višestruko nadilazi sposobnosti osobe/stranke u pitanju ili dnevnu medijsku politiku.
- U proteklih nekoliko godina bilo je nekoliko televizijskih serijala, gostovanja, priloga i komentara koji su, niotkuda, iz neba u rebra, iz 0 u 100 - pričali režimsku, a u biti netačnu priču o situaciji u Crnoj Gori. Kao što se do avgusta 2020. o Crnoj Gori u Hrvatskoj pričalo u priglupim 2D kategorijama zelenaša/bjelaša, Crnogoraca/Srba i time promašivalo adresirati stvarne odnose, probleme i opasnosti, primjećujem da se sada sve više gura 2D priča o Mafiji na jednoj i Vitezovima Svjetla na drugoj strani. Ko god zna nešto o mafiji u Crnoj Gori, klanovima, podzemnim potocima i rijekama, odnosu mafije/a i države/a, početnim i rezervnim pozicijama, novom miješanju karata - zna koliko je ovo sadržajem fejk, no učinkom inteligentno diskvalifikujuća priča koja se na mala vrata servira hrvatskoj javnosti - istakao je Musić u objavi na društvenoj mreži Iks (bivši Tviter).&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Falexlexmusic%2Fstatus%2F1987484637480817136&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Sve ovo je, cijeni on, živi primjer svima onima koji žele dobro Crnoj Gori, bili oni u vlasti ili u opoziciji - da se boj za Crnu Goru ne bije samo unutar nje, već da je odavno prešao crnogorske granice.
- U tom boju medijska politika i saveznici igraju izrazito bitnu ulogu. Pošto ne volim kuknjavu, nego proaktivu, iskreni savjet: možda je vrijeme škartati potrošene i potrošeno u medijskim istupima u zemlji i izvan nje, a saveznike tražiti u ozbiljnim ljudima, umjesto biti ubožnicom za razne beskorisne i nerijetko štetne bezveznjake iz zemlje ili 'regiona - zaključio je Musić.

Musić: Servilni intervju s Bečićem priča režimsku, a u biti netačnu priču o situaciji u Crnoj Gori

Opozicija je trebala da digne glas, mobilizuje dijelove društva, da ne da disati djelovima vlasti i da se pokaže nezamjenjivom i jakom. To je u intervjuu za Televiziju E kazao, politički konsultatnt iz Zagreba Aleksandar Musić.
On smatra da tako premijer ne bi imao drugog izbora već da najavi da je priča kako se ne može sa opozicijom za isti sto, prošlost. Nakon toga bi, kaže, vjerovatno došla i podrška iz dijela Evropske unije. 
Crna Gora je, kaže Musić sa kojim smo razgovarali na nedavno završenom 2BS Forumu, mnogo lošije društvo u odnosu na ono kakvo je bilo prije 2020. godine i smjene prethodne vlasti. Iako je, dodaje, u nominalnom smislu međunarodnih dokumenata pojavno bolje.
- Ali, kada vidite atmosferu u društvu, kada pogledate šta je postalo prihvatljivo, kakvi kosturi iz ormara, kakve se sve aveti javljaju kao nešto o čemu se za početak raspravlja, a onda se to otvoreno favorizuje, to nije dobra situacija. To je kulturološki dio, a što se tiče ekonomije to je u mnogo čemu rulet ekonomija. I dalje je država glavni poslodavac, rekordni je broj ministarstava, parazitska struktura ekonomije koja je neprirodna za jednu malu državu, koja bi se trebala kao mala, otvorena, eurizovati, takmičiti konkurentnošću poslovima više vrijednosti, a ne gomilanjem partijskih parazita - objašnjava Musić.
To, kako kaže, šteti društvu u cjelini, i Crnogorcima i Srbima, i Bošnjacima i Albancima i Hrvatima.
- Oni koji od toga profitiraju su skupina ideoloških igrača koji igraju na dugi rok koji koriste sve te pukotine i sve te slabosti, da bi ojačali. Tu konkretno mislim na strukturu okupljenu oko Andrije Mandića - rekao je Musić.
Osvrnuo se na odgovor premijera Crna Gore Milojka Spajića povodom postavljanja spomenika četničkom komandantu i zločincu Pavlu Đurišiću da je to seoski problem. Smatra da je ružno i nepošteno govoriti tako o normalizaciji i relativizaciji četničkog koljača i njegovih djela. 
- Ljubiša Ostojić (mitropolit Metodije) se pokazuje kao pravi veto igrač. Po političkoj nauci kada gledate odnose moći, kada gledate odmjere bilo izborne, bilo mirnodopske, imate nešto što se zove veto igrač, to je sila unutar sile, sila nad silom, nešto što može zaustaviti procese, to je neka vrsta deus ex machina, on je taj veto igrač - istakao je Musić.
Podsjeća da u cijelom slučaju postoji više problema, jedan od njih je što je policija zakazala i prije postavljanja spomenika. Zatim su ustuknuli, kako kaže, pred lokalnim pijancima i elementima sa strane, koji nemaju veze sa Crnom Gorom, već sa režimom u Srbiji.
- To je cirkusijada, normalizacija nenormalnog i možemo se nedjeljama baviti time gdje je i ko ima ključ, vi se bavite detaljima jedne ludačke priče, gdje se sve manje dovodi u pitanje ta priča, nego se bavi peripetijama i detaljima nečega što bi nekoj osnovnoj društvenoj civilizacijskoj higijeni, koja nema veze sa nacijom, nego ima sa odnosom prema Drugom svjetskom ratu, prema slobodi, onim sjajnim crnogorskim tradicijama otpora i prkosa, to ne bi trebao uopšte biti predmet rasprave - naglasio je Musić.
Smara da stranci na unutrašnje crnogorske probleme gledaju kao na skup poludivljih plemena, koji se oko seoskih stvari svađaju i ne. 
- Njima nije stalo do higijene ovoga društva, baš njih briga za Đurišića, oni imaju neke makro ciljeve, ti ljudi su na visokim platama, stalo im je da moraju nešto pokazati nadređenom. Dok se oni bave poglavljima, jedina osoba koja ima strategiju u Crnoj Gori je Andrija Mandić potpunim remodeliranjem i rekonfiguracijom društva i onda postaje manje bitno hoće li Crna Gora ući u Evropsku uniju, koliko god ovo zvučalo blasfemično. On ima win win situaciju! - uopzorava Musić.
Prema njegovim riječima, ako Crna Gora uđe potpuno razvaljena, “četnizirana”, gdje će nenormalno postati normalno i gdje je ekonomija takođe razvaljena, a kultura na koljenima.
- I gdje imate nekoliko paralelnih društava, to je za njega pobjeda, vjerujte da će on razglasiti na sva zvona da je on zaslužan za ulazak u Evropsku uniju. A ako dođe do usporavanja na putu, pa Crna Gora uđe u neke kombinacije i postane utješna nagrada pa uđe u paketu sa Srbijom u Evropsku uniju, ponovo mu je pobjeda. Ali očekivati da će vam neki komesar to uraditi - neće, to vam ja kažem neko ko smatra da je vanserijski interes Crne Gore da uđe u EU, ali treba biti svjestan realnosti - neće vam niko urediti vašu kuću - poručio je Musić.

Premijer Spajić je svjestan, cijeni Musić, da nikad više neće imati podršku na izborima kakvu je imao na posljednjim, pa je logičan zaključak da ostavi Vladu kakva jeste, da ne da predlaže rekonstrukciju.
- Postavlja se pitanje je li im je u interesu drmati brod, koliko god on bio probušen, havarisan, sa njega se širila vika i zadah alkohola, ako taj brod plovi u nekom smjeru?! Zašto bi on to radio?! Nije racionalno iz njegove vizure, a to što je to neodgovorno prema Crnoj Gori, prema ozdravljenju društva, prema istinskom pomirenju, održivosti države i društva to je druga priča - zaključio je Musić.

Musić: Treba biti svjestan realnosti - neće vam niko urediti vašu kuću

Četniki zločinac Pavle Đurišić nije slučajno izabran da mu se drži liturgija, podiže spomenik. To je urađeno s namjerom. Jer, Đurišić je bio najkrvoločniji. Zabijati glavu u pijesak, kao noj, o ovako osjetljivim stvarima, znači da će upravo to njima doći na vrata. Neće doći nekim mitskim turbo Srbima, ili turbo Crnogorcima, nego onima koji tvrde da su široki, koji su tu da bi sproveli reformske akcije i misle da će zagladiti evropsko pero. Živi je primjer Dritan Abazović, kojeg su u jednom trenutku uzdizale iste snage koje sve ovo rade, a u drugom trenutku nije dobio ni hvala, nego je pušten niz vodu - kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televiziji E, politički savjetnik Aleksandar Musić.
To što je u beranskom selu Gornje Zaostro nezakonito podignut spomenik četničkom zločincu Pavlu Đurišiću, koji sada štiti Srpska pravoslavna crkva u svojim zidovima, nije se slučano desilo, već s namjeron, kaže politički savjetnik Aleksandar Musić.
- Od svih crnogorskih četnika ili njihovih komandanata Pavle Đurišić je bio definitivno najkrvoločniji. Bio je krvoločniji i od Đorđija Lašića, i od Baja Stanišića, i od generala Blaža Đukanovića. Oni koji ga biraju, to čine sa i te kako dobrim razlogom. U situacijama koje su brutalne, emotivne, izazivaju šokove, treba vidjeti zašto se to radi. Ovdje se manje treba usredsrediti na to ko je bio Đurišić, jer su stvari kristalno jasne savkome ko ima minimum savjesti - kaže Musić.
Vjeruje da je riječ o nečemu puno opasnijem.
- Ako je Gornje Zaostro Crna Gora, a dvojica novinara su izloženi mučenju dvadesetorice lokalnih alkoholičara i besprizornika, a policija stoji sa strane i sve to gleda, crnogorska policija u Crnoj Gori, onda postoji ozbiljan, ozbiljan problem. To znači da je, barem u tom momentu, država odustala od sebe same. Otkad države postoje, u nekom savremenijem smislu, imaju neku logiku i hijerarhiju, način postupanja. Desilo se i to da ljudi, iz različitog straha, pogotovu lideri, nemaju ništa o tome reći. Bilo je sitnih kazni, čisto da bi se moglo reći da se nešto učinilo - podsjeća Musić.
Sekundarni problem je to što je, kako ističe, cijeli događaj, zapravo, kulturološka šok terapija kojom se legalizuje Pavle Đurišić, pa ono što je nepojmljivo zdravom razumu civilizovanog čovjeka, postaje prihvatljivo.
- Prava instnaca za razgovor o ovim stvarima ne bi trebalo da budu ni gospodin Metodije Ostojić, ni Joanikije Mićović, ni Andrija Mandić, ni Milan Knežević, ni (Marko) Parezanović, koji su na različite načine uključeni u ovo što se zbiva. Pravi sagovornici su gospodin Milojko Spajić i Danilo Šaranović, jer su oni na veoma važnim dužnostima u Crnoj Gori. Premijer i ministar unutrašnjih poslova bi trebalo da daju odgovore na ova pitanja… Ovo neće stati, ovdje ima posla sa akceleracijom. Za nekoliko dana ili sedmica desiće se neke nove ili slične situacije. Zabijati glavu u pijesak, kao noj, o ovako osjetljivim stvarima, znači da će upravo to njima doći na vrata. Neće doći nekim mitskim turbo Srbima, ili turbo Crnogorcima, nego onima koji tvrde da su široki, koji su tu da bi sproveli reformske akcije i misle da će zagladiti evropsko pero. Živi je primjer Dritan Abazović, kojeg su u jednom trenutku uzdizale iste snage koje sve ovo rade, a u drugom trenutku, nije dobio ni hvala, nego je pušten niz vodu - podjseća Musić.
Urušava se bezbjednost države, novinara, očigledno i građana od požara, nadolazećih ekonomskih šokova, obračuna, nasilja… Sve to, ističe Musić, zanči da država Crna Gora ne obavlja svoje temeljne dužnosti - brine o bezbjednosti građana.
- Adresa za to su oni koji vode državu, a ne oni koji parazitiraju na njihovoj slabosti i ulaze u njihovo meko tkivo - ističe Musić.
Odgovarajući na pitanje da li se stiče utisak da najveća opasnost nije u ideološkom ekstremizmu pojedinaca, već u institucionalnoj pasivnosti i da li se to može tumači kao znak kapitulacije države pred ekstremizmom, Musić kaže da se ide u tom smjeru.
- Apsolutno je veća opasnost od onih koji obavljaju neku dužnost, a boje se… Nije crnogorska osobina bojati se! Pasivnost je posebno opasna. Imate posla sa strukturama, koje neću stavljati u etnički, ni ideološki ključ, a kojima ako date prst - ide ruka, ako im date ruku - sljedeća je glava. Ako se zaista tvrdi da se gradi Crna Gora u kojoj mora biti mjesta za sve, koja je na evropskom putu, koja ima tržišnu ekonomju, koja gleda u budućnost, onda nije rješenje šutirati mrtvu kravu bišeg režima. Nije rješenje zatavrati oči i vidno i neugodno bojati se ljudi koji ništa dobro ne žele ukupnoj crnogorskoj zajednici - kazao je Musić.
Dugoročno rješenje je, vjeruje, moguće.
- Čini mi se da je dugoročni ključ za stabilnost, maknuti ljude srpske nacionalnosti u Crnoj Gori od projekta esenesizacije koji se zbiva nad njima, kojim taj narod postaje dio kolektivne nervoze i histerije. To se radi kroz danonoćno bombardovanje sa Đurišićima, Jasenovcima, ustašama, kako bi ti ljudi bili uključeni istu onu priču i torturu kojoj su podvrgnuti neki građani Bosne i Hercegovine i Republike Srbije. Mislim da je ključno izmaći ih iz svega toga - kaže Musić.
Ljudi poput Mićovića i Ostojića su u političkoj misiji i treba se, isitiče Musić, s pažnjom ophoditi prema vjernicima.
- Postoji puno ljudi koji imaju prirodni osjećaj za vjeru i tu treba biti nježan i pažljiv. A što se tiče ove vrhuške oni se ponajmanje bave vjerom. Ne bave se čak ni religijom, koja je organizovana vjera, već misijom. Oni neće stati dok je ne ispune. Svi oni u vlasti, kako god se izjašnjavali, koju god ideologiju zastupali, kako god gledali na razdoblje bivšeg režima, kako god gledali na budućnost Crne Gore, a misle da će ovo proći - neće proći. Doći će im na vrata i neće toga na kraju biti pošteđeni. Svi su oni, u političkom i ideološkom smislu, za odstrijel - smatra Musić.
Misao vladajuće većine da će evropski put riješiti brojne probleme u Crnoj Gori je truli politički kompromis, uvjeren je Musić.
- Crna Gora može dobaci do Evropske unije na nosilima, potpuno razvaljena iznutra. Ne može se ekonomskim reformama i evropskim reformama amortizovati ovo. Ove stvari postije od prije, njihov korijen je dublji, perfidniji, riječ je o procesima koji dugo traju, o nečemu čemu je Crna Gora dugo izložena. Ne postoji poglavlje, ili evropski povjerenik, ili rezolucija Evropskog parlamenta koja ove stvari može riješiti. Ovo se može riješiti samo unutar Crne Gore jednim drugačijim, urednijim, iskrenijim i poštenijim rasporedom snaga - poručio je Musić.
 
Govoreći o učinku opozicije, Musić kaže da je, čast izuzecima, mogla i nešto napraviti da nije inertna, da je imala više energije i da je pokazala gard.
- Opcija, kao što postoji kod vlasti, da će evropski put sve riješiti samo treba držati glavu dolje, da će sve otpasti, a neko spolja, u nekom nekom trenutku, izbaciti Mandića iz vlasti, a ugurati njih, potpuno je suluda. Moraju pogledati pet godina unazad i vidjeti kako ih je to poslužilo. A poslužilo ih je nikako. Ako gledate ukupnu količinu aktivnosti tih ljudi, ona je mizerna. I od onih malo aktivnosti što vidite to je ispaljivanje nervoznih rečenica na društvenim mrežama, neka saopštenja, patetične izjave… Sve to šalje sliku onima koji bi ih možda zaokružili da tim ljudima naprosto nije stalo - kaže Musić.
Vjeruje da su za ozbiljne tektonske pomake i ulazak u nove biračke bazene potrebni ljudi za koje će birači željeti da glasaju.
- Stare markice iz opozicije su potpuno izblijedjele. One ne mogu više mobilisati ljude. Vidite li pet do deset novih imena muškarca, žena koja imaju neka uvjerenja, žele da povedu, da se izlože, rizikuju… ja to, iskreno, ne vidimm. Meni se čini da troše vrijeme koje nemaju, dok se na suprotnoj strani radi 500 na sat - kazo je Musić.
Govoreći o tome da li će zbog posljednih dešavanja u Crnoj Gori biti određenih pritiska od međunarodne zajednica na Spajića, Musić kaže da se ne čini da je to nužno.
- To je šteta, možda i neka vrsta sramote međunarodne zajednice. Jer, za njih su ove stvari efemerne. Za Crnu Goru nisu, već i dugoročno trovanje. Njima je bitno da se ispunjavaju neke službene stvari. Imajte na umu da dok god neki većinski sentiment u Evropi pravi kompromise sa Vučićevim režimom, nažalost, Crna Gora tu jeste neka vrsta utješne nagrade. Bitna im je makrostabilnost, a to kako će društvo izgledati za deset, dvadeset godina, kakvi će biti odnosi i hoće li spodobe poput Đurišića biti legalizovane, manje im je bitno. To govori da ko god to želi da mijenja mora prestati da vjeruje u Kvintu, očekivati da će američka ambasdorka nešto preduzeti, već se mora organizovati unutar Crne Gore, izaći pred ljude i ponuditi im zdraviju, inteligentniju, strpljiviju, dugoročniju verziju onoga kakvo društvo treba da bude i za to dobiti povjerenje građana - zaključio je Musić.

Musić: Spajić i Šaranović treba da odgovore na mnoga pitanja

U Crnoj Gori na djelu su politike istorije, što je jedno od najmoćnijih oružja, a sve to vješto koristi predsjednik Skupštine Andrija Mandić, ocijenio je u razgovoru za Pobjedu Aleksandar Musić, politički konsultant i politikolog.
Kako je kazao, Mandić lukavo ubrizgava istoriju u konkretne poteze, a to se ogleda u govoru koji je održao u Kamniškoj Bistrici „da bi proparazitirao na kolektivnoj traumi Srba“. Za to vrijeme, prema riječima Musića, Crna Gora nema snage u opoziciji koje mogu promijeniti društveni pravac, pa samim tim, kako kaže, trenutna njena strategija vodi u još pet godina ničega.
Musić smatra da je nedostatak ozbiljne reakcije predsjednika i premijera na glorifikaciju četničkih vojvoda od strane crkvenih velikodostojnika zapravo odraz čistog straha.
- Što se tiče Spajića i Milatovića, razlog zašto ćute u ovakvim neugodnim situacijama je strah. Čisti strah. Naime, lom epoha i odsudne razlike između pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića i Joanikija Mićovića duboke su, a između ostalog se ogledaju i u tome što je pokojni Radović imao autoritet u nemalom dijelu društva i ko god bi ulazio u polemiku s njim birao bi riječi, no nije bilo straha, nije bilo paralize, dok Mićović na raspolaganju ima upravo to - rašireni strah, prećutnu kulturu nezamjeranja. On to zna i vješto koristi da bi proširio svoj manevarski prostor, naveo je sagovornik Pobjede.
Razgovor započinjemo u trenutku kada je aktuelna tema dodjele Trinaestojulske nagrade. Šta nam imena nagrađenih govore o današnjoj Crnoj Gori?
MUSIĆ: Radi se o ratu za simbole, zaposjedanju simboličkih tačaka crnogorske državnosti od 2006. naovamo. To je ujedno i odgovor na pitanje kako to da osoba koja prezire 13. jul uopšte želi primiti Trinaestojulsku nagradu, želi je baš zato što je prezire. Zato što je može imati. Zato što joj je očišćen put do nje. Ipak, portal Borba je dobro namirisao da zbog nebranjivih činjenica u konkretnom slučaju ovakve stvari njihovim favoritima nanose više štete nego koristi te suptilno poručio da se od svega odustane. Predsjednik Skupštine je ipak nastavio s dodjelom, čime je percepcijski proklizao – dodjeljuje nagradu kompromitovanoj osobi za upitno djelo dok građani gutaju suzavac i primaju udarce pendrecima, čime se ispod umivenog lica počelo nazirati ono izvorno, radikalsko. Slika koja će se urezati. Mandić je toga sada svjestan i kada bi mogao vratiti vrijeme unazad – drugačije bi odigrao ovu situaciju, natjerao bi Bećira Vukovića da se sam povuče.
Interesantno je da groteskne elemente cijele priče nisu otkrili oni koji primaju platu za to, izabrani predstavnici građana, nego harfistkinja koja je istražila situaciju. Ponovo se pokazuje potentnost crnogorskog civilnog društva, a impotentnost crnogorske politike. Nagrada se daje spornoj osobi za knjigu za koju je do zadnjeg bilo nejasno postoji li, a šef žirija je danilovgradski funkcioner jedne od vladajućih stranaka (PES). Za svaku opozicionu političku snagu s pulsom to bi bili ziceri samo takvi. Ne i ovdje. Nadalje, neki članovi žirija su zabrljali, a onda se galamom vadili, a bilo je tu i prvo glasne ćutnje i pomalo zakašnjele reakcije nekih od prijašnjih vedeta te nagrade, ali i iskrene protestne terenske energije građana. Toliko se dubinskoga u crnogorskom društvu prelomilo i ocrtalo na ovom događaju.
Ne tako davno crkveni velikodostojnici takođe su izazvali revolt dijela javnosti veličanjem četničkih vojvoda Pavla Đurišića i Draže Mihailovića. Jesu li reakcije najvažnijih državnih zvaničnika vrijedne pomena?
MUSIĆ: Na djelu su tzv. politike istorije. Naime, priča o tome da je istorija ono što se dogodilo – priča je za naivne. Ona je jedno od najmoćnijih oružja u politici, slika istorije koju progurate vaš je direktni saveznik u sadašnjosti. Nešto prošlo, nešto mrtvo, kroji sadašnje i živo. I tu leži razlog zašto predsjednik Skupštine radi ono što radi. Njegov govor u Kamniškoj Bistrici ogledni je primjer koliko se toga može lukavo ubrizgati u navodno puko obilježavanje stradanja – Mandić zabašurenom kvazilegalističkom pričom o „JvuO“ (namjerno ne koristeći pojam četnici) gura tu formaciju kao tobože regularnu i tragičnu stranu istorije (lukavo ignorišući činjenicu da je vrhovni vođa te vojske Petar II Karađorđević devet mjeseci prije toga istima naredio staviti se pod NOVJ), navodeći stradalnike iz „Crne Gore, Boke, Sandžaka“ po navici mrvi krovni pojam Crne Gore, uvodi sliku Donje Gradine da bi proparazitirao na kolektivnoj traumi Srba – a ignoriše da su se snage koje oplakuje povlačile sa snagama strukture odgovorne za Donju Gradinu. Radi se o nišnoj ideološkoj materiji, ne bih isključio da tu ima i savjetovanja sa strane. Naravno, ništa od ovoga ne bi bilo moguće da je u Crnoj Gori bilo demokratskog suočavanja s događajima s kraja i po završetku Drugog svjetskog rata. Kada se nešto gura pod tepih, bez suočavanja, to prije ili poslije eksplodira i to na otrovan način. Propuštena prilika za odavanje počasti istinskim civilnim žrtvama postaje gorivo za savremenu destrukciju. To je ono što se sada zbiva.
Tako ratni zločinac i saveznik ustaša Pavle Đurišić postaje tragično pala figura „bratoubilačkog rata“, a Draža Mihailović, koji se četiri godine bavio antipartizanskim, a ne antifašističkim ratom, aminovao sve što Đurišić i Đujić i rade, sarađivao s Nedićem, primao od njega i Njemaca oružje, a potkraj rata slao emisare (Đukić, Brašić) Paveliću postaje „prvi antifašista Evrope“. Istovremeno se oni drugi, koji nisu po volji, optužuju da su „ustaše“. To su politike istorije u izvedbi. Bijelo postaje crno, noć postaje dan. Ako se zna kako to odigrati. Što se tiče Spajića i Milatovića, razlog zašto ćute u ovakvim neugodnim situacijama je, strah. Čisti strah. Naime, lom epoha i odsudne razlike između pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića i Joanikija Mićovića duboke su, a između ostalog se ogledaju i u tome što je pokojni Radović imao autoritet u nemalom dijelu društva i ko god bi ulazio u polemiku s njim birao bi riječi, no nije bilo straha, nije bilo paralize, dok Mićović na raspolaganju ima upravo to - rašireni strah, prećutnu kulturu nezamjeranja. On to zna i vješto koristi da bi proširio svoj manevarski prostor. Izgubljenost i nesnalaženje druge strane sve ovo cementira, ona ne shvata da zgražanjem i recitovanjem glupavih moralističkih pjesmica kojima je istekao rok trajanja nema ni promil šanse pobijediti u ovakvom sofisticiranom kulturnom, narativnom i simboličkom ratu.
Aktuelne su glasine o prekompoziciji vlasti, koju navodno zagovaraju pojedine diplomatske adrese. Koliko u svemu ovome ima istine i realnih mogućnosti?
MUSIĆ: Neki diplomatski krugovi lobiraju za takvu rekonfiguraciju parlamentarne većine, no ovdje možda leži zamka. Ako se pogleda pet godina unazad, uvijek neko opoziciji baci udicu, ona se na nju ulovi, od svega na kraju nema ništa, a u međuvremenu spali vrijeme koje nema - kombinacija s Abazovićem u kojoj ih je Abazović preveslao, umoljavanje Spajiću pa ljutnja nakon odbijanja, nadanje u Milatovića u Podgorici pa implozija te priče u posljednjem trenutku, pumpanje očekivanja pred nikšićke izbore pa hladni tuš i sad, najnovije, priča o „evropskoj vladi“. Bespomoćno plutanje od situacije do situacije, nada, razočaranje, robovanje događajima umjesto stvaranje događaja, a izgubljeno dragocjeno vrijeme za korjenitu regeneraciju. Naravno, nije isključeno da u nekom trenutku dođe do takve rekonfiguracije većine, no u teoriji se i sve ovo prije navedeno moglo dogoditi, a nije. I tako u krug. Čini mi se da se dugoročno upravo suprotno događa, a to je da su stranci sve indiferentniji prema Mandiću. Od priče o crvenim linijama preko sadašnje ćutnje možda idemo ka situaciji u kojoj će on biti potpuno legalizovan, ako već i nije. Ne treba zaboraviti i otkud to dolazi. S jedne strane, Mandić je kapilarna društvena snaga koju je sve teže ignorisati pa se normalizuje, a s druge strane svako zapadno popuštanje režimu u susjednoj državi i pravljenje kombinacija s njima direktno se prevodi u popuštanje Mandiću u Crnoj Gori. Sumirano, u 2025. nema milosti i poklona, vlast se mora znati uzeti, dovesti sve druge pred gotov čin.
Ima li Crna Gora uopšte dostojnu i ozbiljnu opoziciju koja bi mogla uzdrmati vlast, bilo uz pomoć sa strane ili bez nje - na izborima? 
MUSIĆ: Kako stvari stoje trenutno, ako ćemo iskreno, i ne baš. Naime, snaga i izgledi bilo koje opozicije za buduću pobjedu u bilo kojoj državi mjere se u tome koliko ona može uticati na atmosferu u društvu bez direktnih alata vlasti, koliko može progurati svojih istina, svojih slika, svojih tema, svojih kriterijuma, koliko pritiska na vlast može stvoriti, koliko razdora u redove vlasti može unijeti, koliko talasa u društvu može proizvesti, koliko straha može nametnuti. Neka svako sudi vidi li šta od toga u crnogorskom slučaju. Neki kažu da se đeca vlasti bačena u opoziciju ne znaju boriti i bitnije, ne znaju pobijediti. Ima časnih ljudi, ima zdravih načela, ima individualnog talenta i pomaka poput Budve (zdrava saradnja Crnogoraca i crnogorskih Srba nasuprot DB-ovskom podvaljivanju otrova etničkih kavgi), no nema strategije i nema kreative za tektonske poduhvate. Jezik je čas agresivan čas otuđen od realiteta, ispaljuju se fraze i frazice koje novim generacijama ne znače ništa, biraju se teme koje se ne mogu ili ne znaju iznijeti i zato se napadi na Mandića i Spajića od njih odbijaju kao od teflona, barata se virtuelnim postocima koji se prevode u tačno 0% vlasti. Poređenja radi, kada se pogledaju situacije u Hrvatskoj ili Sloveniji u kojima bi snažne stranke koje su bile dugo na vlasti izgubile izbore, one bi u opoziciji grizle, profilisale bi 5-10 imena, pokrenule 4-5medija, realizovale 50-ak terenskih akcija, povezale se s desetinama organizacija, inicijativa, ne bi dale disati vlasti, učinile bi im život nepodnošljivim, i ubrzo bi se vratile na vlast. U Crnoj Gori toga nema ni u tragovima. Pet godina izgubljeno je u nadi da će se vlast nekako dogoditi, pet godina prosutih ni u što. Naravno, može se dogoditi nešto naglo, neka brza izmjena u vlasti, no strategija koja se svodi samo na nadu u to znači još pet godina ničega.
Da li je priča o isključivanju ZBCG iz vlasti logična u trenutku kada lider koalicije Andrija Mandić, čini se, vrlo dobro upravlja situacijom i na domaćem i na međunarodnom planu?
MUSIĆ: Priča o isključivanju zasad nije logična jer trenutna raspodjela troškova i koristi favorizuje trenutnu većinu. Spajić se bavi evropskim putem, investicijama i međudržavnim sporazumima te ignoriše ideološko, Demokrate se bave iscrpljivanjem svojih sinekura do krajnjih granica, a Mandić uparuje dubinske sinekure i inteligentne ideološke zahvate – makroigru. Ako se tome doda benevolentni (ili nedovoljno ispriječeni) strani element – sluti da će ova većina opstati, iako neki funkcioneri PES-a pokušavaju, doduše stidljivo, napraviti otklon od Mandića. Takođe, nezavisno o događajima u susjednoj državi, valja biti oprezan pri proricanju Mandićeve budućnosti – rezultati u Nikšiću pokazali su da je specifično ideološko korijenje pušteno i ne zavisi više samo o tome hoće li režim u susjednoj državi opstati. Dugoročni rad se isplatio. Mandić je prešao put od fatalne koljenice u Kristalu i suđenja za pokušaj državnog udara do prošlomjesečne kolumne u National Interestu, američkom visokoprofilnom političkom časopisu. Jasno je da iza toga stoje finansije i lobistički napori van Crne Gore, koji su mu često i dani/spušteni bez da ga se uvijek pita. No, ne stoji samo to. Tu je i nešto njegovog iskustva, lukavstva i organizacije. Ono čega nema na onim stranama koje bi trebalo da ga pobijede.
Crna Gora je nedavno zatvorila tek jedno poglavlje u pregovorima sa EU. Euforije nije manjkalo među državnim zvaničnicima, uprkos činjenici da je učinjeno daleko manje od najavljenog. Uveliko se priča o drugoj polovini 2026. kada će, kako vlast govori, biti završeni pregovori i zatvorena sva poglavlja. Koliko je, imajući u vidu sporu dinamiku države u ovom procesu, to uopšte realno?
MUSIĆ: Svjedočićemo situaciji u kojoj u drugoj polovini 2026. neće biti zatvorena sva poglavlja, no biće novih pomaka na evropskom putu. Istovremeno, ništa od ovoga neće promijeniti dva, čini se trajna obilježja crnogorskog evropskog puta, proces koji je više karijerni podijum vlasti i opozicije, pri čemu i dalje niko građanima Crne Gore, običnim ljudima, ne objašnjava benefite EU za njih, nego je sve svedeno na dosadnu, neokolonijalnu priču o poglavljima u maniru pokvarenog džuboksa, te činjenicu da bi se vrlo lako moglo dogoditi da Crna Gora dobaci do EU, ali potpuno razvaljena iznutra, zatrovanih odnosa i s veto-igračima izvan same Crne Gore. EU može dati okvir, no ne može osigurati ozdravljenje društva. Sadržaj je ključan. U trenutku kada uđe u EU, što je sadržaj Crne Gore? Kakvi su odnosi između nacija i između ljudi? Kakva je struktura ekonomije, proizvodi li se išta više dodatne vrijednosti, inovira li se? Koji je nivo povjerenja u društvu? Postoji li nada? Rađa li se više ljudi no što umire? Kakav je sastav društvene elite? Kako je najslabijima u društvu? To su ključna pitanja.
U susjednoj Srbiji nastavljaju se studentski protesti koji su naglo skrenuli udesno. Da li je sve to povod da Vučić osigura opstanak na vlasti na krilima ugušene energije kojoj su se radovali mnogi i u Crnoj Gori?
MUSIĆ: Mnoga tumačenja srpskih protesta (i njihovih najnovijih elemenata) koja su se mogla čuti u Crnoj Gori (a i neka u Hrvatskoj) promašila su bit, iz nekoliko razloga. Prvi je taj da onaj ko se lako očara, lako se i razočara. Drugi je taj da se pred tamošnje protestante postavljaju nerealna, neprirodna očekivanja – očekuje se da ideološki budu na liniji onih marginalnih pojava koje su katkad „rado viđeni gosti“ u „regionu“, a u Srbiji (a i drugdje) su politički nebitni, tamošnjem režimu katkad čak i korisni idioti u odnosu na koje on sebe lako oslikava nacionalnim. Treći, ključni razlog, uvijek imati na umu meritum, prirodu režima protiv kojeg se studenti bore. Mladi ljudi se bore protiv režima čiji čelnik rasprodaje zemlju i zdravlje građana Srbije bivajući sluga stranim interesima, koji se kalio na pokličima 100 muslimana za jednog Srbina, koji je iz podruma izvukao i legalizovao razne šljivančanine, kapetane dragane, bokane i slične utvare, režima koji je mladoj djevojci slomio vilicu, a onda oslobodio one koji su to izvršili, režima koji se godinama u gušenju društvenog nezadovoljstva služio brigadama batinaša koje su predvodile osobe koje su mljele druge ljude. Zamjerati svisoka nešto nekome ko se bori protiv toga je neukusno. Mladim ljudima ne treba uskraćivati nacionalni osjećaj ili nametati krivicu, tek tada prijeti opasnost da nacionalno pređe u patologiju. Hoće li nacionalni osjećaj ove generacije na kraju biti zdrav, poluzdrav, nezdrav ili toksičan vrijeme će pokazati, no unaprijed paranoisati bezveze je. Ostaje činjenica da su studenti jedini dosad raskrinkali i načeli tri stuba na kojima je režim počivao. Prvi stub je propagandni monopol na nacionalno. Studenti su pokazali da režim prijeti, galami i srbuje, a istovremeno uništava Srbiju. Drugi stub je ekonomski model u kojem se sirotinji daju mrvice sa stola, a obilno se hrani nova klasa superbogataša. Studenti su pokazali da taj model, čiji je ključni element sistemska korupcija - doslovno ubija. I najzad, treći stub – uništili su lični brend čelnika režima, Aleksandra Vučića, koji je uvijek stajao osjetno bolje od svoje stranke. Natjeravši ga u paniku i defanzivu, pokazali su da se boji, da se ne usudi raspisati izbore (što je uvijek radio kad bi mu zagustilo), jer zna da bi ih prvi put, uza sve izborne mahinacije, izgubio.
Istovremeno, nemam nikakve iluzije da dio onih koji protestuju (ili ih vode) ne pršti od ljubavi prema Crnoj Gori, blago rečeno. No, ako ćemo iskreno – koga briga? Crna Gora mora brinuti za sebe, osnažiti sama sebe, a ne očekivati tuđu milost ili ukomirano obnavljati propalu Jugoslaviju. Odnosi u susjedstvu zasnovani na čistim računima, korektnom postupanju, čak i suzdržanosti, bez (lažnog) bratimljenja i bez (prave) mržnje, bili bi zdravije i održivije rješenje od učitavanja želja i jeftine patetike.

1250x600

1084x550

Musić: Dok Mandić lukavo koristi politike istorije, strategija opozicije vodi u još pet godina ničega

Koalicija Za budućnost Crne Gore (ZBCG) - organski rast i korjenita, tektonska promjena u društvenom tkivu, nije samo do zle zavjere nego i do inteligentnog, razrađenog i perfidnog pristupa - prokomentarisao je politikolog iz Zagreba Aleksandar Musić nakon lokalnih izbora koji su danas održani u Nikšiću i Herceg Novom.
On je, u objavi na društvenoj mreži X (bivši Tviter) ocijenio da je Pokret Evropa sad (PES) za dvije godine razočarao dvije trećine svojih birača, te da su živi štit koalicije ZBCG.
- Sljedeći ciklus pet odsto - prognozira Musić.&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Falexlexmusic%2Fstatus%2F1911501812664074679%3Fs%3D54&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Osvrnuo se i na Demokratsku partiju socijalista (DPS).
- Isto radiš, isto fasuješ, pet godina tavorenja i efektivno pušiona za pušionom, sad još jače rokati - naveo je Musić.
Za Demokrate je ocijenio da padaju brže nego očekivano.
- Reputacijom potrošeni, a graničnim biračkim bazenima ZBCG-om pojedeni - istakao je Musić.
Stranka evropskog progresa (SEP), prema njegovim riječima, predstavlja amaterizam.&nbsp;
- I dosada od starta grupacije, sada i službeno presuđeno - dodao je on.
Ocijenio je da je Građanski Pokret URA Dritan Abazović poslao na smetlište.
- URA - Abazović podojio, pedaliran na smetlište - prokomentarisao je Musić.
Osvrnuvši se na Evropski savez (ES), rekao je da im je srce na mjestu, ali da su bez para i znanja osuđeni na male ambicije.

Musić: ZBCG - nije samo do zle zavjere nego i do inteligentnog, razrađenog i perfidnog pristupa, PES im je živi štit

Demokratska partija socijalista upućuje čestitke građanima Zete na uspješno iskazanoj volji na referendumu, imajući u vidu ostvarenu izlaznost, saopštio je Šef kluba odbornika DPS-a Zeta Miroslav Boljević.
Kako je dodao Boljević,, Demokratska partija socijalista nije vodila kampanju, jer ni na koji način nije željela da interpretira argumentaciju dvije strane iste medalje – partija koje su trenutno na vlasti u Crnoj Gori.
- Već sada, a uvjereni smo da će to biti još izraženije u narednim danima, svjedočimo pokušajima lokalnih lidera i Demokratske narodne partije da rezultate referenduma predstave kao svoj politički trijumf i kao pokazatelj navodne podrške koju imaju u Zeti, iako to nikako ne odgovara realnom stanju- rekao je Boljević.
Prema njegovim riječima, sigurni su da, da ovo pitanje nije bilo politički obojeno, izlaznost bi bila znatno veća.
Boljević je istakao da glas naroda svakako treba poštovati i dati mu adekvatno mjesto i težinu u daljim pregovorima, ali se ipak nadaju kompromisu, jer ne žele ni da pomisle na drugačije scenarije.
Na kraju, kako je saopštio Boljević, žele da istaknu da bez Demokratske partije socijalista ovaj referendum ne bi imao potrebnu većinu. Dajući legitimitet ovom procesu, poslali smo jasnu poruku podrške mještanima Botuna i Gornje Zete, poštujući njihovu zabrinutost i njihovu borbu.

Boljević: DPS dao legitimitet ovom procesu, poslali smo jasnu poruku podrške mještanima Botuna i Gornje Zete

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp osudio je danas napad na jevrejsku zajednicu na plaži Bondaj u Sidneju opisavši ga kao „čist antisemitski napad“, dodajući da Jevreji u SAD ne treba da se plaše da proslave Hanuku.
- To je očigledno bio antisemitski napad- rekao je Tramp tokom božićne proslave u Bijeloj kući.
Istovremeno, američki predsjednik je istakao da Jevreji u SAD koji obilježavaju Hanuku ne treba da budu zabrinuti za svoju bezbjednost.
- Slavite ponosno. Budite ponosni na to ko ste- naglasio je Tramp u izjavi za Foks njuz.

Tramp: Napad u Sidneju čist antisemitizam, Jevreji u SAD da se ne plaše

Komesar policije australijske države Novi Južni Vels Mal Lanjon izjavio je da policija ne traga za trećim napadačem na plaži Bondi u Sidneju u kojem je poginulo najmanje 16 osoba, uključujući jedno dijete, kao i da su dvojica napadača otac i sin.
Lanjon je rekao da su dvojica naoružanih napadača bili otac i sin, stari 50, odnosno 24 godine, prenio je Skaj njuz.
Naveo je da je oca ubila policija, dok je sin u bolnici u kritičnom stanju.
Lanjon je istakao da je utvrđeno da je otac imao dozvolu za nošenje šest komada vatrenog oružja otprilike deceniju i da je šest komada oružja pronađeno na licu mjesta.
Broj poginulih u napadu na plaži Bondi tokom proslave jevrejskog praznika Hanuke porastao je na 16, uključujući jedno dijete, izjavio je ministar zdravlja Novog Južnog Velsa Rajan Park.
On je za televiziju ABC rekao da broj ubijenih uključuje i jednog od dvojice napadača. Istakao je da je 38 ljudi povrijeđenih u napadu i dalje u bolnici.
Prethodno je saopšteno da je danas u pucnjavi na pripadnike jevrejske zajednice koji su se okupili da bi proslavili praznik Hanuku na plaži Bondi u Sidneju poginulo najmanje 12 osoba, među kojima i jedan od dvojice napadača, dok je 29 ljudi ranjeno.

Sidnej: Policija ne traga za trećim napadačem, počinioci otac i sin

Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević zadovoljan je zbog skoro stoprocentnog rezultata nakon referenduma na kojem su građani Zete rekli ,,ne“ gradnji postrojenja u Botunu.
- To je najbolji odgovor svima onima koji su mislili da postrojenje treba graditi u Botunu. Za one kojima ovaj referendum nije pravno obavezujući poručio bih neka grade postrojenje u njihov obor. Za nas je pravno obvezujući i, što se tiče građana Zete i Botuna, neće ga graditi u Botunu- poručio je Knežević.
Jedan od predstavnika mještana Botuna Jagoš Bećirović iskazao je veliku zahvalnost zbog podrške Zećana, a posebno zbog velike izlaznosti i podrške Botunjana.
- Ovdje smo u industrijskoj zoni KAP-a, u veseloj atmosferi proslavljamo pobjedu- kazao je Bećirović.&nbsp;
Podsjetimo, prema riječima predsjednika Opština Zeta Mihaila Asanovića, samo dva stanovnika Botuna podržala su gradnju postrojenja u tom mjestu.

Knežević: Za one kojima referendum nije obavezujući, neka grade postrojenje u svoj obor

Savremeni međunarodni poredak ulazi u fazu dubokog i dugoročnog preslaganja, obilježenu slabljenjem dosadašnjeg liberalnog međunarodnog poretka, rastućim rivalstvom velikih sila i sve izraženijom fragmentacijom političkih i bezbjednosnih struktura Zapada. Sjedinjene Američke Države sve otvorenije redefinišu svoje globalne prioritete, pomjerajući fokus sa normativnog upravljanja međunarodnim odnosima ka zaštiti sopstvenih strateških interesa. U tom procesu, Evropa se sve češće posmatra kroz prizmu pojedinačnih država, a ne kao jedinstven politički i bezbjednosni projekat, što dodatno narušava unutrašnje jedinstvo Evropske unije i produbljuje razlike među njenim ključnim akterima.
<h3>Evropska unija u potrazi za bezbjednosnim i geopolitičkim identitetom</h3>
Dok se Sjedinjene Američke Države, prema novoj Strategiji nacionalne bezbjednosti, sve više oslanjaju na neposredne nacionalne interese i selektivno angažovanje, Evropska unija i dalje traga za koherentnim bezbjednosnim i geopolitičkim identitetom, bez jedinstvenog odgovora na rat u Evropi, migracione pritiske, energetsku bezbjednost, privrednu otpornost i zajedničku odbranu. Istovremeno, Rusija i Kina, različitim sredstvima i intenzitetom, nastoje da se strateški pozicioniraju u promijenjenom globalnom okruženju, dok regionalne sile koriste nastalu fragmentaciju kako bi proširile sopstveni uticaj. U takvom geopolitičkom vrtlogu nastaje strateški vakuum, a iskustvo pokazuje da takvi vakuumi nikada ne ostaju prazni.
<h3>Balkan ostaje zona kontrolisane nestabilnosti</h3>
U tim okolnostima, Balkan ostaje definisan kao zona hronične, ali kontrolisane nestabilnosti. Zapad sve rjeđe poseže za dubinskim političkim intervencijama, a sve više se oslanja na hoc upravljanje krizama i sprečavanje njihove eskalacije. Za Crnu Goru to znači da bezbjednost više ne može biti posmatrana kroz prizmu spoljnog tutorstva, već kao rezultat sopstvene institucionalne otpornosti, strateške dosljednosti i međunarodnog kredibiliteta, uz jasnu svijest o vlastitoj poziciji u regionalnom i širem geopolitičkom okruženju.
I pored unutrašnjih slabosti i brojnih izazova, Evropska unija ostaje ključni politički i razvojni okvir dugoročne stabilnosti Crne Gore. Njena vrijednost ne ogleda se samo u ekonomskim i regulatornim standardima, već u sposobnosti da obezbijedi strateško sidrenje, predvidivost i institucionalnu konsolidaciju države u složenom bezbjednosnom okruženju Zapadnog Balkana. U tom smislu, evropska dimenzija crnogorske politike neodvojiva je od pitanja nacionalne bezbjednosti.
<h3>NATO garancija bezbjednosti Crne Gore</h3>
Istovremeno, NATO ostaje temeljna i nezamjenjiva garancija bezbjednosti Crne Gore. Međutim, priroda savremenih bezbjednosnih prijetnji se suštinski mijenja. Klasični vojni rizici sve više ustupaju mjesto složenim hibridnim izazovima, uključujući sajber napade, informacione i psihološke operacije, ekonomske pritiske i instrumentalizaciju identitetskih i društvenih podjela. Posebnu dimenziju ovih izazova predstavljaju klimatske promjene, čije je posljedice Crna Gora već dobrano osjetila. Ekstremne snježne padavine, katastrofalne poplave i razorni požare više puta su paralisali funkcionisanje države i nanijeli značajnu štetu.
Dodatni izvor ranjivosti predstavlja unutrašnja politička i društvena polarizacija, naročito kada se identitetska i vjerska pitanja instrumentalizuju u svrhu kratkoročnih političkih ciljeva. U uslovima oslabljenih institucija, takve podjele lako prerastaju iz političkog u direktno bezbjednosno pitanje. One potkopavaju društvenu koheziju, narušavaju povjerenje u institucije i otvaraju prostor za maligni spoljašnji uticaj. Produžena polarizacija ne samo da smanjuje kapacitet države za strateško djelovanje, već i usporava evropsku integraciju, posebno u kontekstu smanjene pažnje Sjedinjenih Američkih Država i ključnih država članica Evropske unije prema Zapadnom Balkanu.
Stabilnost Crne Gore neposredno je povezana sa institucionalnom stabilnošću njenog okruženja, prije svega Bosne i Hercegovine i Kosova. Svako slabljenje državnih kapaciteta u tim sredinama nosi potencijal prelivanja rizika kroz bezbjednosne, migracione i kriminalne tokove. Zbog toga je za Crnu Goru od suštinske važnosti da vodi proaktivnu regionalnu politiku, zasnovanu na saradnji, ali i na jasnom strateškom pozicioniranju unutar evroatlantskog bezbjednosnog prostora.
<h3>Maligni strani uticaji izazov za obavještajno-bezbjednosni sistem</h3>
Jedan od najozbiljnijih unutrašnjih izazova ostaje ranjivost obavještajno-bezbjednosnog sistema. Iskustva iz prethodnog perioda ukazuju na ograničene kapacitete za rano prepoznavanje i prevenciju bezbjednosnih rizika, uključujući maligni strani uticaj i djelovanje stranih obavještajnih struktura. Riječ je o sistemskom izazovu koji zahtijeva jačanje kontraobavještajne komponente, depolitizaciju sektora, unapređenje analitičkih i procjenjivačkih sposobnosti, kao i izgradnju efikasnih mehanizama ranog upozoravanja.
U kontekstu evropskih integracija i regionalne dinamike, bezbjednost i kontrola granica dobijaju dodatni strateški značaj. Efikasno upravljanje granicama podrazumijeva dugoročno planiranje ljudskih resursa, kontinuiranu obuku, tehničko opremanje i snažnu međusektorsku koordinaciju. Ova oblast predstavlja jedan od ključnih testova institucionalne zrelosti i bezbjednosne pouzdanosti države.
<h3>Odliv stanovništca utiče na dugoročnu stabilnost</h3>
Pored klasičnih bezbjednosnih pitanja, demografski trendovi i ekonomska bezbjednost sve snažnije utiču na dugoročnu stabilnost Crne Gore. Odliv stanovništva, starenje populacije i strukturne ekonomske ranjivosti direktno utiču na održivost institucija, kapacitete sistema bezbjednosti i ukupnu otpornost društva, te se moraju tretirati kao integralni dio bezbjednosnog planiranja.
U takvom međunarodnom i regionalnom okruženju, diplomatija dobija proširenu i suštinsku bezbjednosnu dimenziju. Njena uloga prevazilazi tradicionalnu diplomatsku reprezentaciju i obuhvata aktivno upravljanje reputacijom države, pravovremeno signaliziranje bezbjednosnih rizika partnerima i očuvanje međunarodnog povjerenja. Nedovoljno koordinisana ili reaktivna diplomatija u ovim okolnostima može postati dodatni izvor ranjivosti.
Zaključno, kako se smanjuje intenzitet spoljnog političkog i bezbjednosnog pokroviteljstva, raste značaj unutrašnje institucionalne snage Crne Gore. Evropska orijentacija, članstvo u NATO-u, otpornost obavještajno-bezbjednosnog sistema, efikasno upravljanje granicama, regionalna stabilnost, demografska i ekonomska održivost, snažna društvena kohezija i aktivna diplomatija moraju se posmatrati kao međusobno povezani elementi jedinstvenog bezbjednosnog okvira. Puna integracija sistema nacionalne bezbjednosti, uz jasno definisane nadležnosti, procedure odlučivanja i upravljanja krizama, predstavlja imperativ institucionalne efikasnosti i dugoročne otpornosti države.
Vrijeme je za strateško otrežnjenje – jer niko neće rješavati naše probleme.

Crna Gora u novom geopolitičkom vrtlogu

Predśednik Srbije Aleksandar Vučić predložio je Evropskoj komisiji genijalnu ideju - da EU primi u članstvo istovremeno sve zemlje Zapadnog Balkana. Drugim riječima, da nijedna zemlja Zapadnog Balkana nikada ne uđe u EU. Ako je neka zemlja predvodnik u kršenju ljudskih prava, suspenziji svih demokratskih principa, uzurpaciji sudstva i svih institucija od strane jednog čovjeka i klike oko njega, posebno institucija sile, predvodnik u suspenziji Ustava i zakona, kontroli medija, zloupotrebi međudržavnih ugovora i lex specialisa u korupcione svrhe, enormnog bogaćenja lojalista vođi, predśedniku Vučiću iz vrha vlasti, upotrebi paramilitarnih, mafijaških grupa, uglavnom kontroverzne prošlosti, u sprovođenju terora nad građanima i falsifikovanju izbornih procesa ... onda je to Srbija. I ne samo to, očigledno je da ne postoje ni naznake da će se nešto promijeniti u dogledno vrijeme, s obzirom na to da u Srbiji nije u pitanju ulog gubitak vlasti, već gubitak slobode. Srbija je do sada otvorila 16 od 34 poglavlja i zatvorila samo dva, nauku i obrazovanje u godinama 2016/17, bez nade da će u skorije vrijeme otvoriti bilo koje poglavlje, a pogotovu da će neko zatvoriti. Posebno najvažnija poglavlja, kao što su - „Poravosuđe i osnovna prava“, „Pravda, sloboda i bezbjednost“, „Javne nabavke“, „Bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika“, „Živoitna sredina“, „Spoljna politika“, „Finansijska kontrola“, mada ni sa ostalima ne stoji baš najbolje. Srbija se trenutno nalazi u vanrednom stanju, veliki broj građana nezadovoljstvo manifestuje uličnim protestima i zahtjevom za vanrednim izborima, jer je sve više vidljivije da aktuelna vlast Aleksandra Vučića ne uživa većinsko povjerenje građana Srbije. Vlast se uglavnom brani silom policije i paramilitarnih, maskiranih huligana, koji, pod zaštitom policije neometano vrše nasilje nad građanima, novinarima i poslanicima opozicije.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_d42e91bf91d013e9d87a250cdb1c7e70e3d25084b4898066f21c6fd57d21183b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251214081216_d42e91bf91d013e9d87a250cdb1c7e70e3d25084b4898066f21c6fd57d21183b" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="vučić"> <figcaption>VLAST BRANI SILOM POLICIJE I MASKIRANIH, PARAMILITARNIH HULIGANA: Aleksandar Vučić</figcaption> </figure>  &nbsp;PRIJETI BANKROT Jasno je da vlast Aleksandra Vučića nije opredijeljena za pristupanje EU, njoj odgovara samo status kandidata, jer joj to omogućava povlašćen odnos u trgovini sa EU, s obzirom na to da je srpska ekonomija veoma zavisna od trgovačkih veza sa EU, a i veliki broj investicija dolazi iz zemalja EU, koji su investirali u Srbiju upravo zato da bi mogli prodavati svoje proizvode na tržištu EU. Gubitak statusa kandidata za Srbiju bi značilo ekonomsku katastrofu. Politika Aleksandra Vučića sa međudržavnim, koruptivnim ugovorima sa Kinom i UAE, bliski odnosi sa Moskvom i neiskreni pregovori sa EU kao da sve više gubi manevarski prostor i od Srbije se sve više zahtijeva da se odredi u spoljnoj politici i prestane sa śeđenjem na više stolica. U potonje vrijeme Srbija pokušava iskoristiti vladavinu Donalda Trampa u Americi, ne bi li se dodvorila ovoj zemlji, ali se čini da ta politika nema mnogo uspjeha, bez obzira na poltronisanje Srbije njenom predsjedniku i njegovoj bližoj rodbini. Zahvaljujući politici Aleksandra Vučića i stalnoj medijskoj torturi, popularnost EU u Srbiji je prilično ispod 50%, što je čini vrlo nepouzdanim partnerom u budućim pregovorima o integraciji, bez obzira na to ko će činiti vlast.&nbsp; Simptomatično je da na studentskim protestima, čija se lista smatra respektabilnim protivnikom Vučićevoj listi, zastava EU nije poželjna, za razliku od ruskih crkvenih zastava, kandila, popova i ljubljenja popovskih ruku. Kao da Srbija luta u svojoj spoljnoj politici bez obzira ko će činiti vlast. Hazardske igre samog Aleksandra Vučića oko sankcija od strane Amerike NIS-u i rafineriji u Pančevu, čiji je većinski vlasnik ruski Gasprom, odluka o čekanju 50 dana na rasplet hoće li Rusi promijeniti stav o prodaji svog djela firmi prihvatljivoj Americi, te mogućnost uvođenja sekundarnih sankcija Srbiji, ne izaziva veliku reakciju kod građana. Kao da je ljubav prema Rusiji i želja da joj se ne zamjeri jača od katastrofalnih posljedica koje mogu pogoditi Srbiju ukoliko se blokira platni promet Narodne banke Srbije i banaka koje i dalje posluju sa NIS-om. Blokada platnog prometa Narodne banke Srbije značilo bi da Srbija ne može povlačiti sredstva iz inostranstva niti izvršavati svoje obaveze prema ino partnerima. Drugim riječima, prijeti joj i bankrot u platnim odnosima sa inostranstvom. &nbsp;SIMULACIJA REFORMI Na nivou vodvilja je prepiska premijera Crne Gore Milojka Spajića i predśednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojem Vučić svoju nakaradnu politiku pokušava zamijeniti pričom o crkavanju komšijske krave. Umjesto da shvati da on ubija tu kravu, Vučić pokušava pričom o ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana istovremeno u EU, pretvoriti u zlonamjeru prema Srbiji drugih kandidata koji imaju ogromnu naklonost EU za prijem. To da li i te zemlje zaslužuju tu privilegiju veliko je pitanje.&nbsp; Ogromna naklonost zemalja EU i želja da realizuju namjeru da prime bar jednu zemlju, bez obzira na to da li se ta zemlja istinski reformiše ili samo simulira, čitav proces pristupanja Crne Gore i ispunjavanje zadatih uslova svelo je na puku formu. Borba protiv korupcije se mjeri brojem uhapšenih, a da se ne ulazi u suštinu da li za to postoje osnovi, ili se radi o pukom revanšizmu i tužilačko–sudskoj farsi. Da li se iko iz EU zainteresovao za tužilačko–sudsku farsu oko procesa protiv Milivoja Katnića, bivšeg glavnog specijalnog tužioca, njegovog zamjenika Saše Čađenovića i nekadašnjeg pomoćnika direktora policije za borbu protiv organizovanog kriminala Zorana Lazovića? Da li su iz EU uopšte svjesni da će svi koji učestvuju u tom progonu jednog dana krivično odgovarati, umjesto što ih tapšu po ramenima i dijele im nagrade?&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_7c3b08fc0ff06ce23904fa0900805adbecafb2f4fea9c638f92f2b41c62f8798.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251214081216_7c3b08fc0ff06ce23904fa0900805adbecafb2f4fea9c638f92f2b41c62f8798" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="spajić"> <figcaption>NAKLONOST EU PREMA CRNOJ GORI: Milojko Spajić u Briselu (Foto: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  Imaju li u EU svijest da su najprivrženiji članstvu u EU i evropskim vrijednostima u Crnoj Gori upravo u opoziciji, a da vlast čini većina koja je proruska, koja je neiskrena u EU integracijama, da ona donosi formalno tražene zakone bez namjere da ih primjenjuju, da je glavna karakteristika većine u vlasti samovolja i autokratija, nepoštovanje zakona, procedura i demokratrskih principa? Onog momenta kada su čelnici EU i zemalja koje ih čine primili Andriju Manddića u zvaničnu pośetu, oni su abolirali Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, jer je Mandić autentični predstavnik te politike. Slike kapele Karađorđevića koje im poklanja uvreda su za svakog građanina lojalnog Crnoj Gori, demokratu, patriotu, antifašistu i prihvatanje je politike velikosrpstva koja je odgovorna za hiljade mrtvih i zatvorenih Crnogoraca nakon 1918. godine od strane srpske vojske, odgovorna za saradnju sa fašističkim okupatorom u Drugom svjetskom ratu i stotine hiljada mrtvih, desetine hiljada osakaćenih, milione raseljenih i desetine hiljada silovanih u ratovima devedesetih godina prošlog stoljeća.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251214081216_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d" data-rendition-name="original" width="1320" height="733" loading="lazy" alt="slika"> <figcaption>ISTORIJSKI REVIZIONIZAM: Andrija Mandić poklonio sliku „Njegoševe kapele“ predsjedniku Donjeg doma parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva Lindziju Hojlu </figcaption> </figure>  &nbsp;REVIZIONISTIČKA AGENDA U Crnoj Gori se proganjaju građanski aktivisti koji s pravom protestuju zbog urušavanja svih institucija, protiv urušavanja najvažnijih crnogorskih nagrada koje se uručuju za nepostojeće knjige čovjeku koji je notorni neprijatelj nezavisne Crne Gore, dok policija izigrava eskort profašističkim, paramilitarnim nacistima koji ulicama Podgorice šire mržnju prema drugim narodima. Dok god jedna sekta drži bezbjednosni sektor u svojim partijskim rukama Crna Gora ne može biti demokratska, niti dio bezbjednosti demokratskog svijeta., Bezbjednosne službe drže đeca Slobodana Miloševića i učenici Aleksandra Vulina, te je teško od njih očekivati poštovanje zakona i spoljnopolitičkog opredjeljenja, a tek je nemoguće očekivati demokratsku i pristojnu komunikaciju. Samo im fali inteligencija Jelene Nedović, jer bi se svojim biserima dobro uklopila među crkvene Kmere iz Demokrata. Dobro je da je preživjela vladavinu DPS-a, jer te golgote koje je ona prošla u jednim patikama, dok je svirala dvije hramonike, to je teror koji je teško bilo izdržati.&nbsp; Takođe, najnovija revizionistička agenda u istoriografiji najčešće je svojevrsni bastardni produkt reakcionarnih i klerofašističkih ideja, duboko ukorijenjenih u svjesnim i namjenskim istorijskim obmanama. Istorijski revizionizam je u krugovima Crkve Srbije i srpskog naroda jedan od ključnih mehanizama kojim se želi izgraditi novo kolektivno śećanje, kao temelj još intenzivnijeg velikosrpskog nacionalizma i klerofašizma i pretvaranja Crne Gore u duhovnu i istorijsku koloniju Srbije. Aleks Devin, engleski publicista i prijatelj Crne Gore, piše 1919. godine: „...što se tiče Crne Gore, njena slavna istorija i prošlost neće nikad biti ugašene ni jednim diplomatom, ma ko on bio, niti nasiljem. Istorija se piše polako ali sigurno, a crnogorska, za vrijeme velikog rata, nije ništa drugo nego jedan niz besprimjernih nepravdi. Ali će pravda pobijediti, a čelični i duhom veliki crnogorski narod, podići će glavu, sam odlučiti o svojoj sudbini i uskrsnuti iz mučeništva u kome je sad“. Nemam što dodati riječima Aleksandra Devina, sem da to neće biti ništa novo u istoriji Crne Gore. Tvrd je orah voćka čudnovata! No to se neće desiti samo od sebe. Svi crnogorski patrioti moraju dići glas protiv srbizacije Crne Gore od današnje vlasti, progona svih crnogorskih kulturnih i naučnih institucija, revizije bliže i dalje prošlosti, fašizacije Crne Gore... Vlast koja vodi dijalog isključivo unutar sebe, koja je obesmislila i uništila sve oblike nezavisne kontrole, koja je uništila institucije, podjelu vlasti, parlamentarnu kontrolu i parlamentarni život, zarobila medije, koja je uvela brutalnu partitokratiju u sve pore društvenog i političkog života, koja novčano stimuliše anticrnogorske institucije, a proganja crnogorske, sprovodi nasilje prema građanskom otporu i koja umjesto pluralizma podstiče agresiju prema neistomišljenicima, nije ništa drugo do totalitarna vlast. Možda EU ima oportune razloge da žmuri na to, mi na to nemamo pravo!

Patriote moraju zajedno protiv pretvaranja Crne Gore u duhovnu i istorijsku koloniju Srbije

Juče smo imali priliku da u dnevnim novinama Vijesti pročitamo detalje sa saslušanja Ranka Ubovića koje je održano u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT). Novinarkama ovog medija Jeleni Jovanović i Biljani Nikolić je neko iz Specijalnog državnog tužilaštva dao zapisnik sa saslušanja Ubovića, sa određenim ciljem.
To je saopštio predsjednik Crogorske kulturne mreže (CKM) Aleksandar Damjanović i dodao da su, između ostalog, novinarke Vijesti u tekstu fokus stavile na sina Ranka Ubovića zbog kupovine kompanije Bemax čija prodaja, kako navodi, državi nikakvu štetu nije nanijela.
- Lično me ne čudi što novinarke Jovanović i Nikolić ne poštuju starocrnogorski postulat da se čovjeku bez obzira o čemu se radilo nikad ne napada porodica. Na pitanje ko je dao zapisnik o saslušanju građanima koji mu plaćaju obezbjeđenje, gorivo, telefon, putovanja i mjesecnu zaradu koja iznosi više hiljada eura odgovor treba da da specijalni državni tužilac Vladimir Novović - rekao je Damjanović.
Gospodin Novović kao prvi čovjek SDT-a ima obavezu da, kako je kazao, zaštiti privatnost svakog građanina koji dode na saslušanje bez obzira koje vjere, nacije boje kože i političkog uvjerenja bio.
- Tužilac Vladimir Novović bi trebalo da zna da građane koji plaćaju njegov rad vise zanima šta se dešava sa krivičnim prijavama koje su podnijete protiv premijera Milojka Spajića, za kojeg se sumnja da je oštetio državni budžet nego li kako je sin Ranka Ubovića kupio Bemax. Da ne budem od crnogorske javnosti pogrešno shvaćen, nije mi cilj da stanem u zaštitu Ranka Ubovića, jer je on pokazao da sebe i te kako može odbraniti od pokušaja SDT da ga neosnovano drži u pritvoru, već želim da ukažem da curenje informacija iz SDT-a urušava ugled Crne Gore i nanosi štetu pravdi - naveo je Damjanović.
U svakoj ozbiljnoj zemlji za ovakav tekst novinarke Jovanović i Nikolić bi, dodaje se, bile privedene na saslušanje radi nanošenja štete tužilaštvu i državi.
- Bez obzira radilo se o Ranku Uboviću ili nekom drugom građaninu ovaj gest SDT-a je neprimjeren i zaslužuje osudu javnosti. Javno pitam gospodina Vladimira Novića kako očekuje da građanin moze imati povjerenje u rad SDT-a, kada informacije sa saslušanja izalaze u medijima? Važno je da tužilac Novović zna da se u svijetu kompanije koje zapošljavaju hiljadu ljudi kao Bemax poštuju i ako kojim slučaju budu predmet nekog izviđaja o njihovom ugledu dok se ne proglase krivim se vidi dobro računa - navodi se u saopštenju.
Dio beneficija u kojima uživa po funkciji Vladimir Novović se, dodaje se, između ostalih finasira od poreza koji u crnogorski budžet uplaćuje Bemax.
- Finalno, slučajno ili ne SDT plasira u javnost priču u kojoj se spominje Bemax neposredno pred početak otvaranja ponuda za nastavak izgradnje auto puta - stoji u saopštenju Damjanovića.

Damjanović: Novović da objasni kako su ''Vijesti'' dobile informacije sa saslušanja Ubovića

Na sastanku opštinskog tima za vanredne situacije pored Darija Vraneša predsjednika opstinskog tima za vanredne situacije sastanku su prisustvovali i njegov zamjenik Bogdan Bojović rukovodilac službe zaštite i spašavanja opštine Pljevlja, Dana Krezović rukovodilac opštinske službe za zaštitu životne sredine,lekari iz zdravstvenih ustanova iz Pljevalja, predstavnik EPCG, kao i predstavnik meteorolške službe u Pljevljima.
U svom obraćanju Vraneš je izjavio da se opšinski tim za vanredne situacije sastao po hitnom postupku zbog sinoćnih alarmantnih prekoračenja sumpor dioksida u vazduhu u gradu od kojih su najveća iznosila 805 mikrograma po metru kubnom.utros u 9 časova predsjednik Vraneš je razgovarao sa direktoromAgencije za zaštitu životne sredine Milanom Gazdićem koji je tvrdio da je situacija izuzetno ozbiljna i da je osnovni uzrok zagađenja rad te Pljevlja, jer se juče u toku dana i tokom noći magla visoko podigla iznad dimnjaka termoelektrane, a TE P ljevlja počela rad bez osumporavanja i da je to osnovni uzrok drastričnog zagađenja.
Vraneš poziva EPCG da prestane da prestane sa eksperimentima nad građanima opštine Pljevlja, jer je u Pljevljima situacija neizdrživa, jer se ovde ljudi guše, kao i stotine djece U svakom slučaju tražimo da se struka izjasni i da se sve radi po zakonu. Ako se utvrdi da jedan dio zagađenja tražimo da se ukine potpuno plaćanje struje u zimske mjesece za građane Pljevalja.Uz to mjerna stanica u Gagovića imanju je servisirana upravo ovih dana tako da ovih dana nije ni mjerila podatke za PM čestice.
Dana Krezović rukovodilac službe za zaštitu životne sredine opštine Pljevlja tvrdi da odavno radi na ovom poslu i da nikad nije bila ovakva situacija što se tiče praga prekoračenja sumpor dioksida.Radi se o alarmantnom stanju, posebno što će i narednih dana meteoroška situacija biti slična. S obzirom da smo vidjeli da je termoelektrana na neki način najveći krivac, jer je dimnjak termoelektrane u magli i da je izuzetno visok invezioni sloj magle,Krezović je uputila apel EPCG da termoelektrana zastane sa radom dok je ovakva situacija u Pljevljima, jer postoji mogućnost smrtnih slučajeva kod velikog rasta štetnih koncentracija za zdravlje ljudi.
Operativni tim opštine Pljevlja na čelu sa predsjednikom će svakako predložiti mjere u skladu sa kratkoročnim akcionim planom za sumpor dioksid za Pljevlja sa obavještenjem stanovništvu kako da se ponaša u ovakvoj situaciji.
Dr Biljana Čarkilović načelnica Higijensko-epidemiološke službe Doma zdravlja Pljevlja apeluje na građane Pljevalja, posebno oni iz osjetljivih grupa da prilikom velikog zagađenja vasduha ne bi trebali da borave na otvorenom prostoru.Školska djeca i u prijepodnevnim i poslepodnevnim smjenama su takođe izložena udisanju izuzetno visokih štetnih materija iz vazduha,pa bi moguće bilo neophodno dok trajeva ovakva situacija prekinuti nastavu. Trebalo bi razmotriti mogućnost da se svim grupama u vrtiću i svakom odjelenju u školama donira makar po jedan aparat za prečišćavanje vazduha, a to važi i za sve fiskulturne sale u kojima treba postaviti više prečišćivača vazduha,zavisno od kvadrature objekta.
Dr Maja Terzić, pedijatar iz Dječijeg odjelenja opšte bolnice Pljevlja tvrdi da je stanje u dječijem odjelenju opšte bolnice kritično. Odjelenje je popunjeno, čak ima djece iz Pljevalja koja su poslata za Podgoricu i nalaze se na intezivnoj njezi, a od sve primljenje djece polovina njih su na kiseoniku zbog respirotornih problema.Radi se o danonoćnoj borbi.
Prestavnik EPCG je izjavio da TE Pljevlja radi sa smanjenim kapacitetom, ali je potvrdio da pogon za osumporavanje još nije u funkciji iako je planiran u okviru ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja.
Predstavnik meteoroške službe makar za par narednih dana nije imao ohrabrujućih podataka u vezi promjene vremenskih prilika što pogoduje temperaturnim inverzijama.
U toku rada opštinskog tima za Vanredne situacije putem telefona prisutni su mogli čuti i mišljenje Gordane Đukanović, rukovodioca u službi Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore koja je veoma objektivno u skladu sa strukom govorila o razlozima ovako alarmantne ekološke i zdravstvene situacije u Pljevljima.

Tag: aleksandar-music