Mercovo "ne" Trampu - pravi problemi su kod kuće

Fridrih Merc je već izveo dvostruku piruetu u odnosima sa Donaldom Trampom otkako su obojica istovremeno na vlasti - a tome nema ni godina, piše Dojče vele.

Prošle godine je Merc bio oštri Trampov kritičar, ali onda je došla faza zbližavanja - Mercovi kritičari kažu „ulagivanja“. Taj naizgled sve bolji odnos je svoj vrhunac imao prije dvije sedmice u Bijeloj kući.

Onde je kancelar pokazao razumijevanje za američke i izraelske udare na Iran u kojima je ubijen i vrhovni vođa Ali Hamnei. Kancelar je svjesno propustio da Trampu drži pridike o međunarodnom pravu.

No, sada je stvar najednom opet drugačija - za Merca američki potezi u Iranu idu predaleko.

U ponedjeljak (16. mart) je političkim Berlinom strujalo pitanje da li će se zbilja njemačka armija uključiti u nekakvo obezbjeđivanje Ormuškog moreuza? Tjesnaca, dakle, koji je Iran zatvorio i tako spriječio petinu svjetske nafte da onuda krene na tržišta.

Mercov odgovor stigao je popodne i bio je jasan. 

- Sjedinjene Američke Države i Izrael nisu nas konsultovali ni prije ovog rata. Nije bilo nikakve zajedničke odluke o Iranu. Zato se ne postavlja ni pitanje da li će Njemačka ovdje vojno učestvovati. Mi to nećemo učiniti - poručio je Merc.

Prethodno je Tramp tražio da NATO pomogne da se obezbijedi promet nafte inače, priprijetio je, NATO-u se loše piše.

I njemački socijaldemokratski ministar odbrane Boris Pistorijus, najpopularniji političar u zemlji, dijeli stav kancelara. 

- Nije ovo naš rat, nismo ga mi započeli. Mi hoćemo diplomatska rješenja i brz kraj, a teško da tome doprinosi još ratnih brodova u regionu - kazao je on.

Pistorijus ne misli ni da je primjereno proširenje vojne misije EU pod nazivom ASPIDES. Kaže, misija je predviđena za Crveno more, a u Ormuškom moreuzu je sasvim drugo stanje. Mogućnost proširenja te misije pomenula je visoka predstavnica EU Kaja Kalas.

Cijene energenata pritiskaju privredu

Kancelar Merc je bio kritičan prema Trampu i prije nekoliko dana, tada još između redova. 

- Svakim danom rata postavlja se više pitanja - rekao je Merc. 

Brine što SAD i Izrael „očito nemaju zajednički plan kako se rat brzo može dovesti do jasnog kraja“.

Upozorio je da Njemačkoj i Evropi ne koristi beskrajni sukob, da sve utiče na bezbjednost, snabdijevanje energentima i moguće migraciju.

Merca u pleksus pogađa to što je cijena barela sirove nafte otišla u nebesa, a Njemci plaćaju maltene najskuplje gorivo u Evropi. Jer, baš on je obećao oporavak ekonomije kao najvažniji cilj.

To nije išlo bajkovito ni prije rata u Iranu. Samo je divovsko zaduživanje zemlje spriječilo nastavak recesije. Inače, množe se bankroti firmi, neke odlaze, nestaju radna mjesta - čak i Folksvagen gasi 50.000 poslova.

Sada institut Ifo računa da će inferno u Iranu prikočiti oporavak i doprinijeti inflaciji. Ako se ratne sjekire zakopaju brzo, onda će Njemačka ove godine izgubiti 0,2 BDP-a i rast će biti svega 0,8 odsto. Ako rat potraje, izgubiće bar 0,4 odsto.

Dvostruka dilema kancelara

Ekonomska krvna slika Njemačke odlučiće o tome da li je ova Vlada uspješna, to Merc dobro zna. Sve to igra ulogu i u seriji pokrajinskih izbora ove godine.

U Baden-Virtembergu su Mercovi Demohrišćani tijesno izgubili od Zelenih, te će im ostati mlađi partner u pokrajinskoj vlasti. Iduća runda je već u nedjelju (22. mart) u Porajnju-Palatinatu.

A onda se u septembru bira u Saksoniji Anhalt i Meklenburgu-Prednjoj Pomeraniji. Građani te dvije pokrajine dubokog istoka najviše povjerenja imaju u desničarsku Alternativu za Njemačku (AfD).

Ta partija ionako želi da se ukinu sankcije Rusiji i da ka Evropi poteku jeftiniji ruski energenti. Na vodenicu AfD ide to što i Donald Tramp razmišlja o ukidanju sankcija protiv Moskve kada je u pitanju energetika.

Merc je tako u dvostrukom rebusu. Želi da održi sankcije protiv Moskve kako bi Rusija i dalje bila pod pritiskom dok vodi agresiju u Ukrajini. A opet, ubjedljiva većina Njemaca očekuje od svoje vlade da zauzda podivljale cijene energenata.

Ankete pokazuju ubjedljivo odbijanje mogućnosti njemačkog učešća u ratu protiv Irana. To je Mercova druga dilema jer bi istovremeno htio da se pokaže kao pouzdan NATO-partner za Ameriku kako bi Trampa donekle održao u tome da pomogne Ukrajini.

I na tom terenu je Merc reterirao nakon što je mukotrpno izgradio solidan odnos sa Trampom - moguće i političkim samoporicanjem.

Doduše, u odbijanju učešća u ratu u Iranu kancelar nije usamljen u Evropi. Velika Britanija i Francuska - obje sa znatno jačim mornaricama od Njemačke - takođe nisu oduševljene Trampovim pozivima da krenu u rat koji nisu počele.