Uticaj Srbije na izbore u Crnoj Gori: Od mita do stvarnosti

Jednom kada napravite veliki skandal, uvezete desetine hiljada fantomskih birača iz susjedne države, jasno je da će dugo poslije toga ostati sumnja za svaku priliku. Tako je ovoga puta u slučaju lokalnih izbora u Podgorici i Kotoru. Samo što je, logično, kretanje birača u kontra smeru – iz Srbije u Crnu Goru.

Upravo iz Crne Gore stižu sve glasnije optužbe u pravcu Srbije da je vlast poslala birače da glasaju u ova dva grada. Prema nekim informacijama, u Crnu Goru je proteklog vikenda ušlo 14.000 ljudi više nego što je prosjek. Zvaničnici Demokratske partije socijalista, stranke koja je osvojila najviše glasova upravo u Podgorici, tvrde da posjeduju dokaze da je 3.300 birača iz Srbije, ali i iz Republike Srpske, glasalo u glavnom gradu Crne Gore.

Zabilježeni su primjeri, tokom izbornog dana, da su pojedini vlasnici automobila iz Srbije i BiH ostali bez registracionih tablica i da su muku mučili ne bi li izašli iz Crne Gore. Zanimljivo je da je, prema evidenciji policije, najčešći odgovor na pitanje šta je razlog za njihov dolazak u Crnu Goru bila – sahrana. Drugi na toj rang-listi razloga je poseta familiji, a treći ljetovanje.

Da se ne lažemo, srpske vlasti su više nego zainteresovane za dešavanja u susjednoj Crnoj Gori. Dok se pod šatrama u Srbiji pjeva – Oj, Vučiću, ne treba ti više, pola Bosne ćirilicu piše – Crna Gora se i dalje trudi da se izmigolji “srpskom svetu”, ali joj nije lako. Dio vladajuće koalicije je pod direktnom kontrolom Vučića u Beogradu i na njegov mig je mogu srušiti, ucijeniti, prelomiti sa kime napraviti vlast u državi ili na lokalnom nivou. I tako će biti sve dok Crna Gora ne uspije da se odupre u potpunosti pretenzijama “srpskog sveta” ili padne pod Vučićevu kontrolu.

Miješanje Beograda u dešavanja u Crnoj Gori

Nesporno je, znači, da se Beograd miješa u što god može kada je riječ o dešavanjima u Crnoj Gori. Vučić, međutim, nema tu vrstu komoditeta da kontroliše biračke spiskove u Podgorici i Kotoru. Ako je u međuvremenu uspio, svaka čast, ali ne djeluje baš realno da mu je pošlo za rukom da upiše 14.000 birača u biračke spiskove.

Problem je što ti, takozvani fantomski birači, postoje i u biračkim spiskovima u Crnoj Gori i to državni organi moraju da riješe. Nevjerovatno je da neko ko ne živi na teritoriji nekog grada ili opštine ima pravo da glasa i odredi budućnost te lokalne sredine. Druga je stvar kada je riječ o parlamentarnim izborima. Zakon ne bi trebalo da pruži mogućnost onima koji ne žive u mjestu glasanja da se na izborima opredjeljuju. Ako je tačan podatak o biračima koji su fantomski, teško da su oni nedavno upisani ili crnogorska javnost o tome nije vodila računa. U Srbiji su takvi birači imali mnogo lakši pristup biračkim mjestima, a pojedinima je omogućeno i da glasaju i po nekoliko puta.

Ono što nije nemoguće, to je da je vlast u Beogradu organizovala prevoz biračima iz Srbije, koji imaju pravo da glasaju u Crnoj Gori. U krajnjoj liniji i to spada u direktno miješanje.

Jeste direktno, jer kada vidimo rezultat izbora u Podgorici, jasno je da stotina glasova može da presudi, a ne nekoliko hiljada koliko tvrdi DPS da je glasalo iz Srbije. Crna Gora bi mogla da bude i ovoga puta pametnija od Srbije da dokaže da li jeste ili nije bilo miješanja Srbije u lokalne izbore u Podgorici i Kotoru. U samom Kotoru je glasalo oko 10.000 birača, a cenzus su prešle sve liste koje su osvojile 300 glasova. Ove cifre dovoljno govore s koliko se malim brojem uvezenih birača može promijeniti stanje na semaforu.

Mit koji je postao sumnja

Čim se vratio sa službenog puta iz Češke, Aleksandar Vučić je morao da se glasne i u vezi s ovim pitanjem. Njemu je, naime, zasmetalo to što su predstavnici DPS-a, slaveći pobjedu u Podgorici, prepjevali poznatu pesmu  – “Ne može nam niko ništa, jači smo od Srbije”.

- I jedan i drugi smo opsjednuti Srbijom, on je mrzi, ja je volim, i nemam nikakav problem s tim. Ja ću nastaviti da volim svoju zemlju, on može da nastavi da je mrzi. Istovremeno ću poštovati Crnu Goru i narod u njoj, šta god on pjevao, koliko god mrzio Srbiju, ona će ići naprijed - rekao je Vučić obrativši se poimenice Milu Đukanoviću, nekadašnjem predsjedniku Crne Gore i DPS-a.

To je već uobičajeni manir predsjednika Srbije. Vi ga pitate jedno, a on odgovara drugo i to najčešće tako što veliča sebe i omalovažava onoga ko mu je u tom trenutku trn u oku. Sjutra kada bi taj DPS formirao vlast u Podgorici s Vučićevim momcima, to bi bila najdraža i najbolja partija u Crnoj Gori o kojoj predsjednik Srbije nikada ništa loše nije ni pomislio, a kamoli rekao.

Mnogo je važno da upravo iz Podgorice stigne zvanična reakcija, odnosno potvrda ili demanti o postojanju fantomskih birača. Jasno je da se neki dugovi moraju platiti, ali nije nemoguće da je riječ o mitu koji je, sasvim opravdano, postao sumnja u svakoj izbornoj prilici.