Tri slike moralnog posrnuća

Kad pomislite da su zastupnici velikosrpske ideologije, ,,srpskog sveta“ i ostalih profašističkih projekata stigli do dna, pokaže se da može i gore, da se može pasti niže...

To je prije neki dan ponosno demonstrirao Dario Vraneš, prvi čovjek Pljevalja.

,,TURCI” I VRANEŠ

Istini za volju, Vraneš je odavno demonstrirao šovinizam brojeći, kako bi on rekao, ,,Turke koji dolaze da glasaju u Pljevlja“.

-Evo me, ispred autobusa sam. Autobus iz Sarajeva pun Turaka je došao, evo ga snimamo... Sjetili se Pljevalja i plaćeni su da to urade...Snimaj ih sve redom, po faci ih snimaj – čuo se glas na snimku.

Ovako je Vraneš, na dan parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020, skupa sa aktivistima koalicije ,,Za budućnost Crne Gore“, dočekivao državljane Crne Gore koji su iz Bosne gdje rade dolazili u Pljevlja na glasanje. Za njega su to bili Turci, iako su bili državljani Crne Gore, baš kao i on.

Zato se nije čuditi što je Dario Vraneš pohitao u Beograd na sahranu ratnom zločincu Mladiću: bila je to samo javna potvrda da se funkcioner Nove srpske demokratije nije promijenio od vremena kada je sve muslimane vidio kao Turke, baš kao i njegov idol Ratko Mladić.

,,TAJ BI SE ROĐENE MAJKE ODREKAO...”

A kad se vratio u Pljevlja, Vraneš je pokazao da može i moralno bjednije od poklonjenja ratnom zločincu.

Ne samo zato što je – pokušavajući da opravda genocid - pričao nebulozu da je Srebrenica tobožnji projekat nekih neimenovanih centara moći koji, citiram, ,,pokušavaju da između Srba i Bošnjaka-Muslimana stvore vječno neprijateljstvo”.

Ne, Dario Vraneš, ljekar koji bi trebalo da je humanista, otišao je dalje od svega što poznaje, ne samo ovdašnja surova politika, već i ovdašnja tradicija: pokazao da ne cijeni ni vlastitu majku, ženu koja mu je podarila život.

Pa je za Portal ETV je svjedočio da bi - čak i da mu je majka umrla - odgodio njenu sahranu, samo da bi prisustvovao Mladićevoj?!

Da, tako je rekao i teško je u dugoj istoriji besčašća na ovim prostorima, naći izjavu sličnu ovoj, Vranešovoj.

I ne znam da li u srpskoj tradiciji, među srpskim običajima ima jedna izreka, ali ovđe kod Crnogoraca, kada želite da nešto jako loše saopštite o karakteru čovjeka, kažete - ,,taj bi se rođene majke odrekao“.

Ako se nadao da će ga istorija politike na ovim prostorima pamtiti, sada Dario Vraneš ne mora da se muči: ovo će sigurno genaracije pamtiti. Nadam se sa jedinim ciljem - da se nikad ne ponovi nešto slično!

KONZULKA ,,VOSKRESE”

Mada, ako ćemo pravo: Dario Vraneš je makar bio do kraja iskren. I onda kada je brojao ,,Turke“ koji glasaju protiv velikosrpskog projekta razaranja građanske Crne Gore, baš kao što je istinski bio zadivljen zločinima i zvjerstvima vojske ratnog zločinca Ratka Mladića.

I nije se, dok je veličao fašističku ideologiju krvi i tla, krio iza ispraznih floskula, nije nalazio najčudnija opravdanja za svoje poteze.

Kao, recimo, jedna crnogorska diplomatkinja - Nevenka Ćirović, generalna konzulka Crne Gore u Sremskim Karlovcima. U danu sahrane Ratka Mladića, diplomatska predstavnica koja sjedi u Sremskim karlovcima još od 2021. godine, napisala je poruku: ,,Hristos voskrese. Voskresosmo“.

Djeluje zaista čudno, ali upravo tim riječima su se mnoge pristalice velikosrpstva opraštale od čovjeka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti. Očito, morbidnost ideologije velikosrpstva nema granica: Mladić, odgovoran za smrt više od 8.000 ljudi, za prekopavanje kostiju žrtava u više grobnica, taj čovjek je za pristalice ,,srpskog sveta“ – bogočovjek, porede ga sa Isusom!

Ali, crnogorska konzulka tvrdi da nije glorifikovala ratnog zločinca. Ako je vjerovati Ministartvu vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića, konzulka Ćirović je objasnila da ta njena objava nije značila odavanje počasti Mladiću, već da se odnosi na njenu - pazite sad – slobodu vjeroispovijesti.

Da, dobro ste čuli: Fejsbuk objava o vaskrsu bila je – izraz slobode vjeroispovijesti.

USKRS U PONEĐELJAK U SEPTEMBRU?!

E, sad kako se to u septembu slavi Uskrs – to ni Nevenka Ćirović, ni Ministarstvo vanjskih poslova nije objasnilo.

A čak i laici znaju: iako je Uskrs takozvani pokretni praznik, po Gregorijanskom kalenadaru nikada se ne slavi prije 22. marta i nikada poslije 25. aprila, a po Julijanskom kalendaru uvijek je između 4. aprila i - najdalje – 8. maja.

I nikad, ali nikad, Ukrs ne može biti u – poneđeljak; poznato je, tako piše u Bibliji, da je velikog petka Isus razapet umoren, a da je vaskrsao u svetu neđelju.

Pa, kako je ovog 7. septembra bio poneđeljak – a baš tada je ,,uskrsla“ objava konzulke o vaskrsavanju - jasno je da nije bilo riječ o iskazu vjere. Generalna konzulka države Crne Gore, iz državne fotelje, glorifikovala je presuđenog ratnog zločinca, na dan njegove sahrane slavila je čovjeka odgovornog za najveći zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

I vjerovatno bi je minsitar Ibrahimović opozvao, da nije jedne važne stvari: konzulka je u diplomatiju zašla sa liste Demokrata Alekse Bečića. Micati je, bez saglasnosti koalicionih partnera – i to u vremenu kada treba da se glasa za smjenu Andrije Mandića – značilo bi dodatno uzdrmati ionako rasklimatanu konstrukciju parlamentarne većine.

Zato su Ibrahimović i ekipa iz MVP-a, ali i ostali iz Bošnjačke stranke pristali da ćute.

RASPAD SISTEMA VRIJEDNOSTI

Samo, još je gora i licemjernija šutnja premijera Milojka Spajića i njegovog Pokreta Evropa sad, ključne stranke u vladajućoj koaliciji. Koja, eto, neće da se bavi ružnom prošlošću, jer gledaju, kako rekoše, u svijetlu evropsku budućnost.

A kakva je ta budućnost pokazuju tri sličice postupanja ljudi koji obnašaju vlast ili predstavljaju državu na različitim nivoima.

Dakle: Andrija Mandić kao predsjednik Skupštine Crne Gore šalje telegram saučešća ratnom zločincu, objavljuje to društvenim mrežama, pravdajući se srpskom tradicijom - kao da je postovanje na drštvenim mrežama – srpski običaj.

Ili: Dario Vraneš, koji se javni hvališe da bi majku preminulu držao na čekanju, sve dok on ne oda počast tvorcu genocida u Srebrenici.

Ili: konzulka Ćirović, koja radi održanja u državnoj fotelji, priča bajke o slobodi vjeroispovijesti dok Mladičća poredi sa Isusom...

Te tri slike stravično su svjedočanstvo posrnuća, ne samo vladajuće klase, već crnogorskog društva. Mučan portret Crne Gore koja je na vratima Evrope.

Možda i zato ćuti Marta Kos, evropska komesarka za proširenje, ne glaska se da makar opomene Mandića, prijatelja sa kojim je ispijala podno Ostroga onu čuvenu šljivovicu?

Mučna je ta šutnja. Mučna jer dolazi od političarke koja u ime Evropske unije pregovara sa državama kandidatima. I, bilo bi dobro da Brisel da neko uputstvo. Recimo: je li glorifikacija ratnih zločinaca sada jedan od uslova za evropske integracije?