Za budućnost Evrope

Kad Andrija Mandić zagovara evropsku budućnost Crne Gore onda je jasno da nešto sa tom Evropom nije u najboljem redu. A da je tako, možda o današnjoj Evropi vrlo slikovito govore i studentske demonstracije u Srbiji, koje u svojoj osnovi imaju neke od najvećih „evropskih vrijednosti“, kao što su podjela vlasti, nezavisne institucije, poštovanje Ustava i zakona, pravedna država, slobodni mediji, poštovanje sloboda i prava svakog čovjeka, borba protiv kriminala i korupcije, a koje ta Evropa relativizuje i svodi na obično pravo na nezadovoljstvo, licemjerno trućajući o nekakvom kompromisu. Štoviše, čini se da Aleksandar Vučić, predśednik Srbije, autokrata sa sebi datim carskim ovlašćenjima, mnogo bolje stoji kod briselske administracije. Izgleda da je oportunizam pobijedio velike priče o demokratskim vrijednostima EU.

Zato su reakcije sablažavanja Demokrata, PES-a i Mandićeve velikosrpske družine na reagovanje opozicije na idiotska saopštenja briselske administracije samo još jedan dokaz metastaziranosti Evrope, zaražene desnim ekstremizmom i populizmom, jer ako ta tri frivolna crnogorska politička subjekta koriste saopštenja briselske administracije kao svoju vrijednosnu statisfakciju i način da opoziciju predstave kao bukagije na nogama ka putu ka Evropi, onda je ta EU otišla u tri lijepe. Ne bih se peo na leđa Milana Kneževića, makar nikad ne stigli u EU.

Zajedništvom do promjene

Suvišno je ponavljati po zna koji put da su evropski predstavnici i ambasadori zapadnih zemalja u Podgorici imali ogromnu ulogu u destabilizaciji Crne Gore, njenoj klerofašizaciji i regresiji ka fašisoidnim ideologijama i vremenima primitivizma i mračnjaštva. Umjesto da u Crnu Goru šalju predstavnike koji će u njoj prepoznati tragove modernizma i napredne ideje, i koji će ih podsticati, dobijali smo ljude koji sami imaju problem sa modernizmom i sami su skloni konzervatizmu.

Ako je ideja da Crna Gora dobije prolaz od EU iz oportunih razloga, bez da sebe transformiše u demokratsko društvo, odnosno, da bude nova Mađarska ili Slovačka u EU, onda nam takva EU nije potrebna. Istinskoj proevropskoj Crnoj Gori je cilj da se kroz pregovore sa EU preobrazi u uređeno društvo, vrijednosno zasnovano na demokratskoj tradiciji Zapadne Evrope u najboljem njenom smislu, a ne da bude formalni član sa svim nakaradama i anticivilizacijskim devijacijama koje je danas „krase“. 

Nego, da vidimo mi kakvi su naši unutrašnji kapaciteti da sami sebe mijenjamo i sami uredimo sopstvene zemlje na načelima kakve su nekad krasila EU? Studenti u Srbiji su uspjeli da masovnim okupljanjima, blokadama fakulteta, raznim manifestacijama, kreativnošću, masovnošću i podrškom prosvjetnih, kulturnih i drugih institucija i njihovih predstavnika, probude već anestezirano i sa izgubljenom nadom u bolje śutra društvo i ohrabre ga da digne glas protiv neograničene vlasti jednog čovjeka i mafijaške piramide čiji je on pokrovitelj i pokretač. Još nije jasno imaju li studenti u Srbiji izlaznu strategiju, jer manifasticiono podizanje morala i želje za promjenama građana ne može ići u nedogled. Čini se da će studenti, iako bježe koliko je moguće od politike, morati na kraju da konkretizuju nekakav politički epilog, iza kojeg će stati i išćerati ga do kraja. Pa da li je to ideja prelazne vlade, promjena izbornog zakona ili nešto treće, moraće sami da odluče, jer je jasno da bez promjene režima u Srbiji nema ni promjene društva u onakvo kakvo studenti žele. 

Iako studentski protesti u Srbiji nijesu nacionalno homogeni, više je nego jasno ko čini većinu i da nacionalna pripadnost nije ni u primisli bilo kakav kamen eventualnog razdora. Da li je takvo nešto moguće u Crnoj Gori? Mislim, da se svi studenti okupe oko ideje uređenog društva, u kojem će se poštovati podjela vlasti, Ustav i zakoni, u kojem će vladati meritokratija, u kojem će institucije raditi svoj posao i biti nezavisne i odgovorne pred sobom i zakonom, u kojoj će svi biti isti pred zakonima države. Mogu li student Srbin, Crnogorac, Bošnjak/Musliman, Hrvat, Albanac... student vjernik SPC, student vjernik CPC, student ateista zajedno na ulicu da dignu glas protiv kršenja Ustava i zakona, protiv partijskog zapošljavanja, nepotizma, protiv arčenja državnih resursa, protiv ekonomskih improvizacija nedoraslih i nešlifovanih mufljuza, protiv svega što im oduzima budućnost i mogućnost da bez partijskih knjižica, samo svojim znanjem, grade budućnost u Crnoj Gori? Mogu li da se zajedno bore za promjenu izbornog zakona i za otvorene liste, za zapošljavanje putem javnih konkursa u kojima se prednost daje kvalifikacijama i iskustvu na poslovima za koje se konkuriše, za to da svako odgovora za posao koji obavlja i da svaka funkcija u državi bude pod monitoringom odgovarajućih institucija? Može i stranih, ako nijesmo sposobni za svoje.

 „Kamo śutra“

Nacija, vjeroispovijest, ideološki stavovi pripadaju korpusu individualnih kostrukata i doživljaja. U sredini kakva je Crna Gora vrlo je lako preko kolektivnih ideologija podijeliti društvo po bilo kojoj od ta tri navedena osnova i na tome politički profitirati. Mladi moraju shvatiti da je demokratija zasnovana na individui kao temelju svakog društva. Kolektivizam uvijek vodi ka društvenim uređenjima koja su se uvijek završavala podaništvom, autokratijom i vladavinom najgorih. Pa i sama ideja da se u Crnoj Gori vlast održava isključivo stvaranjem od političkih porotivnika smrtnih neprijatelja, koje treba što više, optužbama, kriminalizacijom, dehumanizacijom, ogaditi građanima, u čemu studenti ne treba i ne smiju da učestvuju, govori da u Crnoj Gori nema demokratije, jer u osnovi demokratije nije teror većine nad manjinom, već upravo poštovanje manjine i težnja što većem konsenzusu u društvu. I, naravno, striktno poštovanje zakona. 

U Crnoj Gori je studentski pokret „Kamo śutra“ počeo seriju protesta sa nešto užim ciljevima od protesta u Srbiji. Traženjem ostavki u bezbjednosnom sektoru zbog masovnog zločina na Cetinju. Nema sumnje da su njihovi zahtjevi opravdani, ali se čini da crnogorsko društvo, ništa manje od onog u Srbiji, vapi za promjenom društvenog sistema. Upravo zato se postavlja pitanje može li „Kamo śutra“ okupiti sve studente, bez obzira na naciju, vjeru ili bilo koju drugu razliku i omasoviti svoj protest, koji bi onda mogao postaviti zahtjev za tako neophodnim promjenama u crnogorskom društvu? 

Može li „Kamo śutra“ dobiti podršku nastavnog kadra Univerziteta za sistemske promjene, kao što su studenti u Srbiji dobili od nastavnog kadra sva četiri univerziteta, ako znamo koga su podržali da po drugi put postane rektor, ako ćute na očigledno bezakonje, političkin i selektivni progon u Crnoj Gori, ako se prave mrtvi dok se ekonomski uništava Crna Gora improvizacijama čovjeka koji nema pojma o makroekonomiji, ako ni sami ne znaju da li pripadaju zemlji u kojoj stiču svoje profesorske prinadležnosti i ako nemaju skoposti ni savjesti da budu korektor društvenih kretanja ka društvu prava, pravde i društvene solidarnosti.

Savjet predśedniku 

U demokratskom, otvorenom društvu je moguće sve nesuglasice, po svim pitanjima, bez obzira da li se radi o religiji, istoriji ili bilo čemu drugom, argumentovano razriješiti javnim sučeljavanjem činjenica i iznošenjem adekvatnih dokaza, recimo, na javnom servisu, ili na drugim televizijama. U društvu neslobode, kakvo jeste crnogorsko društvo, mediji su, posebno elektronski, većinom propagandna, trivijalna, populistička podvala, koja nema za cilj da informiše i razriješava čvorove, već upravo da dezinformiše i vezuje čvorove, kako se ne bi viđela istina o mnogim zabludama od kojih vrvi Crna Gora.

Pošto se predśednik Crne Gore predstavio kao čovjek koji želi da bude predśednik svih građana, što definitivno nije, kao čovjek koji se zalaže za poštovanje zakona i spremnog za dijalog o svim nesporazumima, predložio bih mu da, bez obzira što se deklariše kao vjernik SPC, ipak pogleda dokumenta koja su više puta objavljena, od Ustava Crne Gore iz 1905. godine, do Službenih novina KSHS od 3. juna 1922. godine, kako bi stekao pravu sliku o trajanju SPC u Crnoj Gori i o pitanju vlasništva nad sakralnom imovinom. Iako nije pravnik, nadam se da mu nije potrebno objašnjavati što znači Ustav i što znače Službene novine i koju pravnu težinu imaju.