Vujović: Srbija može Joanikija da smijeni ili Ostrog izdvoji iz njegove eparhije

Sukob koji je nastao između Joanikija i Srpske pravoslavne crkve (SPC) ima malo veze s Crnom Gorom. Sukob se dogodio prije svega zbog nekih unutarsrpskih pitanja i odnosa prema protestima studenata u Srbiji, ali i odnosa u SPC kada govorimo o frakcijama i strujama unutar nje, a koje se tiču približavanja Joanikija nekim krugovima, kao što je vladika Grigorije (Durić, glasni protivnik aktuelnog režima u Srbiji), i zauzimanja negativnog stava prema Vučiću – ocjenjuje univerzitetski profesor dr Zlatko Vujović, politikolog i analitičar.

- Isti taj sukob nastao bi i da je Joanikije bio na čelu neke druge eparhije, a ne Mitropolije crnogorsko-primorske- objašnjava Vujović za „Slobodnu Dalmaciju”.

Taj sukob, kako kaže, prema tome, nema veze sa zaštitom uslovno rečeno političkog nasljeđa prethodnog mitropolita, Amfilohija. To govorim jer je Joanikije doveden kako bi rasformirao sve što je Amfilohije radio na građenju neke pseudoautonomne pozicije Mitropolije crnogorsko-primorske i onoga što je Amfilohije izborio kako bi se odlukama sabora SPC stvorila Pravoslavna crkva u Crnoj Gori.

Pravoslavna crkva u Crnoj Gori je „jedan čudan format".

 - Ona je bila dio SPC, a sastojala se od četiri eparhije – uključujući Mitropoliju crnogorsko-primorsku, eparhije nikšićko-budimljansku te još dvije manje – i imala je svoj Episkopski savjet na čijem je čelu bio Amfilohije. Kada je postavljen Joanikije, dio odluke sabora SPC u paketu je bio i ukidanje statusa Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Episkopskoga savjeta te titule cetinjskoga arhiepiskopa za onoga ko je na čelu Mitropolije crnogorsko-primorske. I na taj način je Mitropolija crnogorsko-primorska stavljena u identičnu ravan s ostalim eparhijama SPC.

Vujović naglašava da je Amfilohije nesporno bio srpski nacionalista, ali i da je u nekoliko intervjua govorio kako SPC mora uvažiti novo stanje stvari – da je Crna Gora od 2006. nezavisna država.

Odgovor na tu novonastalu realnost, prema Amfilohiju, trebalo je biti Pravoslavna crkva u Crnoj Gori – „neka vrste autonomije koja je prije svega bila oslonjena na harizmu i uticaj Amfilohija unutar SPC, a ne sa nekim formalnim polugama zaštite tog autonomnog statusa jer to se sve zasnivalo na odlukama arhijerejskoga sabora SPC".

- Joanikije nije bio pristalica Amfilohijeva pristupa unutar SPC, on je bio negator tog pristupa. Ali sada imate nešto drugo – pokušaj da se zaštite interesne pozicije Joanikija i kruga oko njega, jer njih može zadesiti sudbina Justina (Stefanovića), koji je nedavno smijenjen. Dakle, Beograd može smijeniti Joanikija na jednoj śednici i da to bude to, tačka- kazao je Vujović.

Uopšteno govoreći, dio strategije SPC u Crnoj Gori jeste da ne postoji jedna eparhija koja bi se podudarala s granicama države Crne Gore. Umjesto toga, eparhije su dijelom u Crnoj Gori, ali dijelom u Republici Srbiji i Bosni i Hercegovini.

- Iz njihove perspektive bilo bi potpuno logično da s jedne strane dodatno podijele Mitropoliju crnogorsko-primorsku, s time da tu ne treba izuzeti još jedan element koji nije vezan uz identitetsku gimnastiku, već uz finansijsku. Naime, ključni izvor moći i novca jeste manastir Ostrog, koji ostvaruje prihod od desetine miliona eura, a nijesu službeno evidentirani na računima niti se za njih plaća porez – to je ogroman, gotov novac koji je na raspolaganju Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.

Ako bi se formirala neka nova eparhija, ili se, recimo, manastir Ostrog ili neki drugi izvori prihoda pripojili drugoj eparhiji, odnosno ako bi se promijenile granice Budimljansko-nikšićke eparhije ili neke druge – finansijska moć (Joanikijeve eparhije) bila bi gotovo nepostojeća.

 Prema Vujoviću, spekulacija o prekrajanju granica eparhije crnogorsko-primorske može biti prijetnja: „Ne samo da ćemo te smijeniti nego ćemo ti oduzeti i manastir Ostrog!”

Za kraj, profesor Vujović kaže da ne očekuje da će Joanikije biti neki veliki protagonista otpora Vučiću: „Mislim da će ućutati i smiriti aktivnosti, vjerovatno do izbora u Srbiji koji dolaze brzo. Ako padne Vučić, onda će biti slavljen kao njegov protivnik, a ako pobijedi – povući će se i pretvarati da se ništa nije dogodilo".