CGO: Rukovodioci Skupštine za službena putovanja potrošili 112 807,11 eura

Centar za građansko obrazovanje (CGO), u okviru analize rada Skupštine, kroz plenarne aktivnosti, službena putovanja i odnos angažmana i zarada poslanika/ca 28. saziva Skupštine Crne Gore, ukazuje da podaci o predsjedniku i potpredsjednicima Skupštine dodatno potvrđuju potrebu za snažnijim standardima transparentnosti, mjerljivosti učinka i odgovornosti u najvišem zakonodavnom organu.

 Ovaj dio analize obuhvata predsjednika Skupštine Andriju Mandića, potpredsjednicu Zdenku Popović, potpredsjednike Borisa Pejovića, Nikollu Camaja, Mirsada Nurkovića i Nikolu Rakočevića. Mandić je za predsjednika Skupštine izabran 30. oktobra 2023. godine, kad su  potpredsjednici postali i Zdenka Popović i Boris Pejović. Nikolla Camaj je potpredsjedničku funkciju preuzeo 31. jula 2024, a Mirsad Nurković 17. avgusta 2024. godine. Nikola Rakočević je funkciju potpredsjednika Skupštine obavljao od 25. juna 2025. do 11. marta 2026. godine.

 - Od 27. jula 2023. do 31. marta 2026. godine, predsjednik i potpredsjednici su u plenarnim raspravama, ne računajući vrijeme predsjedavanja sjednicama, ukupno govorili 36 sati, 40 minuta i 21 sekundu. Istovremeno, od 27. jula 2023. do 31. decembra 2025. godine imali su ukupno 106 službenih putovanja, za koja je iz budžeta izdvojeno 112 807,11 eura. Pri tom, čak 99 putovanja se odnose na inostranstvo, a svega sedam na Crnu Goru- navodi se u saopštenju CGO koje potpisuje Nikola Đurašević, saradnik na programima.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić imao je najveći broj službenih putovanja - 29, sva u inostranstvu, za šta je utrošeno 21 322 eura. U plenumu je, ne računajući predsjedavanje, govorio 3 sata, 34 minuta i 32 sekunde, dok mu je prosječna plata od avgusta 2023. do aprila 2026. iznosila 2 715,74 eura.

 

Zdenka Popović je realizovala 21 službeno putovanje, od čega 4 u zemlji i 17 u inostranstvu, uz trošak od 27 837,36 eura, što je najveći pojedinačni iznos među analiziranim članovima rukovodstva za ove svrhe. U plenumu je govorila 6 sati, 8 minuta i 31 sekundu, a prosječna plata iznosila joj je 2 212,10 eura.

 

Među potpredsjednicima/cama po broju putovanja izdvaja se Nikolla Camaj sa 26 službenih putovanja, od kojih je 25 bilo u inostranstvu, i za njihje izdvojeno je 25 917,59 eura. U plenumu je govorio 2 sata, 59 minuta i 19 sekundi, dok mu je prosječna plata iznosila 2 778,72 eura, što je ujedno i najviša prosječna plata među analiziranim članovima rukovodstva.

 

Mirsad Nurković imao je 13 službenih putovanja, od čega jedno u zemlji i 12 u inostranstvu, uz trošak od 14 634,48 eura. Istovremeno, bio je među aktivnijim u plenarnim raspravama među članovima rukovodstva, sa ukupno 8 sati, 9 minuta i 21 sekundom izlaganja. Njegova prosječna plata iznosila je 2 586,18 eura.

 

Najmanji broj službenih putovanja imao je Boris Pejović - ukupno četiri, sva u inostranstvu, a za njih je izdvojeno 5 325,79 eura. U plenumu je govorio 3 sata, 43 minuta i 5 sekundi, dok mu je prosječna plata iznosila 2 382,08 eura.

 

Iako više nije na potpredsjedničkoj funkciji Nikola Rakočević je, u analiziranom periodu, bio najaktivniji u plenumu među svim obuhvaćenim članovima rukovodstva, sa 12 sati, 5 minuta i 33 sekunde izlaganja. Imao je 13 službenih putovanja, od čega jedno u zemlji i 12 u inostranstvu, za koje je utrošeno 17 769,89 eura. Njegova prosječna plata za period od avgusta 2023. do aprila 2026. godine iznosila je 1 907,27 eura.

 

- Podaci o plenarnim izlaganjima ukazuju na različit nivo angažmana među članovima rukovodstva Skupštine, dok im je zajednička dominacija u međunarodnim putovanjima. Iako funkcije predsjednika i potpredsjednika/ca Skupštine uključuju organizacione, protokolarne i međunarodne obaveze, javni interes nalaže da se njihov rad sagledava kroz dostupne i uporedive pokazatelje - od učešća u plenarnim raspravama, preko službenih putovanja i njihove svrhe, do zarada i drugih beneficija koje proizlaze iz javne funkcije- poručili su iz CGO.

 CGO podsjeća da se transparentnost Skupštine ne iscrpljuje pukim objavljivanjem podataka, već njihovom upotrebljivošću, preglednošću i dostupnošću u formi koja građanima i građankama omogućava da razumiju kako se koriste javni resursi i kakve rezultate ostvaruju njihovi izabrani predstavnici, a sve kako bi se stimulisao odgovorniji odnos prema javnoj funkciji.