Rusija je predala Ukrajini tijela još 1,2 hiljade ukrajinskih vojnika poginulih u ratu s Rusijom, u okviru sporazuma o razmjeni ratnih zarobljenika i mrtvih, saopštili su danas ukrajinski zvaničnici.
Kako piše Rojters, u nekoliko razmjena ovog mjeseca, Ukrajina je preuzela više od 4,8 hiljada tijela.
- U okviru sporazuma u Istanbulu, nastavlja se repatrijacija tijela preminulih. Danas je ruska strana predala Ukrajini još 1,2 hiljade tijela - rekao je ukrajinski ministar odbrane, Rustem Umerov.
On je kazao da slijedi zahtjevan proces identifikacije, nakon kog će porodice preminulih vojnika dobiti odgovore.
Ruske državne novinske agencije TASS i RIA izvijestile su o posljednjoj primopredaji ukrajinskih vojnika, navodeći da Moskva nije primila tijelo nijednog ruskog vojnika zauzvrat.
Prema sporazumu postignutom u Istanbulu, Kijev i Moskva su se saglasili da predaju do šest hiljada tijela i da razmijene bolesne i teško ranjene ratne zarobljenike, kao i one mlađe od 25 godina.
Rusija je do sada izvijestila da je zauzvrat primila ukupno samo 27 ruskih vojnika.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Rusija predala 1,2 hiljade tijela ukrajinskih vojnika poginulih u ratu

Francuska je zatražila hitan povratak svojih državljana koje je Izrael priveo nakon što je u međunarodnim vodama presreo brod sa humanitarnom pomoći za Gazu. 
 
Ministarstvo vanjskih poslova Francuske u saopštenju je navelo da je u kontaktu sa izraelskim vlastima kako bi se osigurao što brži povratak francuskih državljana, prenosi Anadolija. 
 
Brod pod britanskom zastavom, koji je prevozio pomoć, uključujući hranu, izraelske snage su presrele i ukrcale tokom noći prije nego što je stigao do obale Gaze, a kasnije je odvučen u luku Ashdod u Izraelu. 
 
Jelisejska palata je, u odvojenom saopštenju, navela da je francusku predsjednik Emanuel Makron od Izraela zatražio puštanje šest francuskih državljana uhapšenih na brodu Madlin /Madleen/, koji je bio na putu ka blokiranoj Gazi. 
 
Navodi se da su francuski državljani ranije upozoreni da ne učestvuju u inicijativi za probijanje izraelske blokade Gaze, gdje je od oktobra 2023. godine u napadima ubijeno blizu 55 hiljada ljudi. 
 
Koalicija flotila slobode poslala je brod Madlin dug 18 metara iz Katanije kako bi probio blokadu Gaze i dostavio pomoć. 
 
Na brodu se nalazi ukupno 12 osoba, uključujući 11 aktivista i jednog novinara.

1250x600

1084x550

Francuska traži hitan povratak svojih državljana uhapšenih na brodu za Gazu

Jemenski pobunjeni Huti jednostrano su u subotu oslobodili 153 ratna zarobljenika, saopštio je Međunarodni odbor Crvenog krsta (MKCK).
Oni su u petak uveče signalizirali da planiraju oslobađanje zatvorenika, u okviru njihovih napora da smanje napetosti nakon prekida vatre u ratu Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze.
Oslobađanje je uslijedilo nakon što su Huti zarobili još sedam jemenskih radnika Ujedinjenih nacija, što je izazvalo kritike Svjetske organizacije.
Crveni krst je saopštio da "pozdravlja jednostrano oslobađanje kao još jedan pozitivan korak prema oživljavanju pregovora" o okončanju dugotrajnog rata u zemlji.
- Ta je operacija donijela prijeko potrebno olakšanje i radost porodicama koje su sa zebnjom čekale povratak svojih najmilijih - izjavila je Kristin Sipola, koja predvodi delegaciju MKCK u Jemenu.
- Znamo da mnoge druge porodice takođe čekaju priliku da se ponovo okupe. Nadamo se da će današnje oslobađanje dovesti do još mnogo ovakvih trenutaka - dodala je ona.
Huti nisu odmah priznali da je došlo do oslobađanja.
Pobunjenici su ove sedmice saopštili da će ograničiti svoje napade na brodove u koridoru Crvenog mora i oslobodili su 25-članu posadu Galaxy Leadera, broda koji su zaplijenili u novembru 2023. kada je prekid vatre u Gazi stupio na snagu.
Prethodno su priveli službenike UN-a, kao i pojedince povezane s nekada otvorenom američkom ambasadom u Sani, glavnom gradu Jemena, humanitarnim grupama i civilnim društvom.
Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš u petak uveče je zatražio hitno i bezuslovno puštanje sedmorice ljudi, kao i svih drugih službenika UN-a koje drže Huti od kojih neke od 2021. godine, prenosi AP.

Jemenski pobunjeni Huti oslobodili 153 ratna zarobljenka

Ukrajinski istražitelji ispituju dvojicu vojnika iz Sjeverne Koreje, koje su snage te zemlje zarobile u ruskoj regiji Kursk, izjavio je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.
Njegova objava dolazi nekoliko dana nakon što je Ukrajina obnovila ofanzivu u Kurskoj oblasti u Rusiji, u pokušaju da zadrži teritorije koje je osvojila u avgustu prošle godine.
- Naši vojnici su zarobili sjevernokorejske vojnike u Kursku. Riječ je o dvojici vojnika koji su, iako su ranjeni, preživjeli, odvedeni su u Kijev i komuniciraju sa ukrajinskim bezbjednosnim službama - rekao je Zelenski u objavi na mreži Telegram 11. januara.
U objavi su i fotografije vojnika, za koje Zelenski kaže da su zarobljeni, što je prvi put da ukrajinske vlasti objavljuju fotografije zarobljenih sjevernokorejskih vojnika.
Zelenski je, takođe, rekao da zarobljavanje vojnika nije bilo lako.
Naveo je da su ruske i sjevernokorejske snage koje se bore u Kursku pokušale da prikriju prisustvo sjevernokorejskih vojnika, uključujući i ubijanje ranjenika na bojnom polju, kako bi izbjegli njihovo privođenje i ispitivanje u Kijevu.
Ukrajinska služba bezbjednosti saopštila je da jedan vojnik uopšte nije imao dokumente, dok je drugi nosio rusku vojnu kartu na ime čovjeka iz Tuve, ruske regije koja graniči s Mongolijom.
- Zatvorenici ne govore ukrajinski, engleski ili ruski, pa se komunikacija s njima odvija preko korejskih prevodilaca u saradnji sa južnokorejskim obavještajnim službama - navodi se u saopštenju.
Agencija je, takođe, saopštila da je vojnicima pružena medicinska pomoć u skladu sa Ženevskim konvencijama.
Moskva je prošle godine poslala oko 11.000 vojnika u Kursk da podrže ruske snage u toj regiji, koju od avgusta prošle godine djelimično kontrolišu ukrajinske snage.
Visoki ukrajinski vojni zvaničnik rekao je prošlog mjeseca da je nekoliko stotina sjevernokorejskih vojnika, koji se bore zajedno sa ruskim snagama u Kursku, ubijeno ili ranjeno u borbi.

Zelenski: Ukrajina ispituje zarobljene vojnike iz Sjeverne Koreje

Visoki predstavnik Evropske unije za spoljne poslove Žozep Borelj izjavio je da su ruska pogubljenja ukrajinskih ratnih zarobljenika u porastu, i napomenuo da je to zanemarivanje međunarodnog prava.
- Pogubljenja ukrajinskih ratnih zarobljenika od strane Rusije su u porastu, a najmanje 177 ratnih zarobljenika je umrlo u ruskom zarobljeništvu od početka ruske agresje - navodi se u saopštenju objavljenom na sajtu Evropske službe za spoljne poslove.
On je dodao da je devet ukrajinskih zarobljenika navodno strijeljano od strane ruskih trupa u regionu Kursk 10. oktobra, a prvog oktobra Rusija je pogubila 16 ratnih zarobljenika u Donjeckoj oblasti nakon njihove predaje.
- Evropska unija oštro osuđuje ova ubistva, koja su još jedan odvratan primer ruske brutalizacije ukrajinskog naroda. Ovi slučajevi pokazuju kontinuirano i sistematsko zanemarivanje međunarodnog prava. Rusija ima jasne obaveze prema Povelji Ujedinjenih nacija i međunarodnom pravu koje mora da ispuni - rekao je on.
U saopštenju se dodaje da ruske javne ličnosti javno pozivaju na pogubljenje ukrajinskih ratnih zarobljenika što razotkriva pravu prirodu režima u Kremlju.
Kancelarija Ujedninjenih nacija za ljudska prava je potvrdila sistematsku upotrebu širokog spektra različitih metoda mučenja, uključujući seksualno nasilje.

Borelj: Pogubljenja ukrajinskih zatvorenika u porastu

Vlada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) obezbijedila je oslobađanje 135 političkih zatvorenika u Nikaragvi.

Vlada SAD-a je saopštila da su zatvorenici po oslobađanju bezbjedno stigli u Gvatemalu, gdje će podnijeti zahtjev za azil u SAD i da je među njima bilo 13 članova vjerske dobrotvorne organizacije sa sjedištem u Teksasu.

Kako prenosi Radio Slobodna Evropa, savjetnik predsednika SAD za državnu bezbjednost Džejk Saliven u saopštenju je naveo da su pušteni iz humanitarnih razloga.

- Niko ne treba da bude u zatvoru zbog mirnog upražnjavanja svojih osnovnih prava na slobodno izražavanje, udruživanje i praktikovanja svoje vjere - rekao je Saliven.

On je dodao da SAD ponovo pozivaju vladu Nikaragve da odmah prekine proizvoljna hapšenja i zatvaranja svojih građana samo zbog korišćenja osnovnih sloboda.

Predsjednik Gvatemale Bernardo Arevalo pristao je da primi oslobođene ljude iz Nikaragve, dok traje proces obrade njihovih zahtjeva za azil u SAD.

SAD obezbijedila oslobađanje 135 političkih zatvorenika u Nikaragvi

Eduard Shishmakov, one of the key figures in the attempted act of terrorism on the day of Montenegro’s parliamentary elections in October 2016, is now responsible, on behalf of Russian intelligence services, for recruiting people from Serbian universities. This was stated in an exclusive interview for Television E by the well-known investigative journalist Hristo Grozev.
Shishmakov, like other agents of Russia’s GRU, after the Bellingcat investigative team he leads revealed their identities in 2018, is now engaged in recruiting new operatives, whom they take to Russia.
- The same people are now training others. And this new wave of sabotage is even harder to detect. It is more difficult to identify someone who is not Russian and is now working for Russian special operations across Europe - Grozev said, having previously exposed in detail the roles of GRU agents Eduard Shishmakov and Vladimir Popov in the attempted terrorism in Montenegro.
The longtime editor at the British investigative outlet Bellingcat also reveals links between Russian regime-connected tycoons, certain organizations, and politicians of the Democratic Front Andrija Mandić and Milan Knežević, who were initially sentenced by the High Court to five years in prison each.
Grozev explains in detail how they uncovered the hidden and parallel identities of GRU agents Shishmakov and Popov, as well as the modus operandi of Russia’s Unit 29155, which carried out a series of operations across Europe.
TVE: In The Christo Files series, you fully exposed GRU agents Eduard Shishmakov, alias Shirokov, and Vladimir Moiseyev, alias Popov, as well as the links between Russian tycoons, pro-regime businessmen, and so-called non-governmental organizations in Montenegro, related to events from September to October 2016 and afterward. Ten years later, Montenegro still has no final judicial truth in this case. In 2019, the High Court sentenced Russian agents to 15 and 12 years in prison, along with 11 Serbian citizens and Montenegrin politicians Andrija Mandić and Milan Knežević, who were sentenced to five years each. In 2024, the High Court acquitted everyone. The Special Prosecutor appealed, and a decision is now pending. Are you surprised that there is still no final verdict in such a politically significant case?
GROZEV: Honestly, I am very surprised. In 2016 and 2017, Montenegro seemed like the only country in the world capable of properly prosecuting GRU crimes - no one else had done that at the time. What later happened in Salisbury with Skripal was two years later. Montenegro was the first country where prosecutors conducted a truly, truly detailed and proper investigation, not only preventing the crime that the Russian GRU was trying to commit by infiltrating the organizers. It was a perfect example of a professional small country conducting a very professional counterintelligence and police operation that many big countries can only dream of.
For me, it is shocking - after that success, with so much evidence collected and presented publicly, which allowed us and other investigators to track and independently confirm those findings. Personally, that investigation also led me to uncover the trail of this entire Russian intelligence unit and their other crimes across Europe.
So after 10 years of revelations about what these people who were in Serbia and Montenegro were trying to do - overthrow a government, and what else they did across Europe: murders, poisonings, explosions - it feels surreal that Montenegro is now pulling back and deciding to say: „Oh no, maybe that didn’t happen“. That feels surreal to me.
TVE: As part of Bellingcat and The Insider, you have exposed everything about GRU agents, not only Shishmakov and Popov, but everyone connected to them, and you have published extensively on Unit 29155. Is this unit still active? Does it still have influence? I’ve read that they had a base in France, near Switzerland. Are they still active?
GROZEV: They were active across Europe. Around 100 of them traveled across Europe for more than a decade, blowing things up, killing people, and operating from a base in France, as you mentioned. But after Bellingcat and The Insider exposed many of them in 2018 - not only individuals but also companies and passport numbers they used - this prevented further travel, because their identities were compromised. Any law enforcement agency could look at their border-crossing data and say: „Okay, this guy has already been here under this passport number from this series“. Even if they tried to come with a new passport number, they couldn’t do so under a new name, because the Schengen visa system does not allow that, they would be caught.
That’s why these people can no longer travel to Europe. They travel to the Middle East. They travel to Turkey. We still see them today. But what did the GRU do when they could no longer send the same people, like Shirokov or Popov, their pseudonyms? When they couldn’t send them, they used them to recruit and train other spies, and most of them aren't Russians.
What Unit 29155 is doing now is that part of the unit is focused on finding students from different parts of the world, bringing them to Russia under the pretense of studying, and training some of them as saboteurs.
For example, I can tell you something that I believe your audience is hearing for the first time - we have not published this - but Shishmakov/Shirokov is responsible for recruiting people from Serbian universities. That is his specialization. He brings them to Russia for recruitment so that at least some of them become operatives.
Other members of the unit are responsible for other countries. One is responsible for Uzbekistan, another for Kyrgyzstan, another for Belarus. That is what they do now. The same people now train others. And this new wave of sabotage is even harder to detect, because these are young, non-professional spies - some do it for money, others want to be spies - and it is harder to identify someone who is not Russian and is now working for Russian special operations across Europe.
TVE: I’ll ask you about the two Russians you mentioned. Popov was involved, as far as I know, in Russian actions in Moldova, similar to those in Montenegro in 2016?
GROZEV: That’s correct. In 2014, before the Montenegro operation, there was an attempt to provoke street protests and create a false perception that Moldova did not want to be part of the European Union. We specifically pointed to that operation. But over the years of investigation, I discovered much worse things he did. He was responsible for explosions at ammunition facilities in Bulgaria in 2012 and 2013. He was also involved in explosions in the Czech Republic. He is one of the most, I would say, successful GRU operatives, with a broad mandate ranging from political interference to blowing things up and carrying out assassinations.
TVE: So you have no doubt that the Russian state is behind the entire operation? That these were not individual acts?
GROZEV: No doubt at all. These people report to one boss. His name is Andrei Averyanov. We see him next to Putin in many, many videos. We see Averyanov traveling around the world as a representative of the Russian Federation. In phone calls we tracked, we see all these people - Shirokov, Popov - speaking daily with Averyanov as part of their job. So no, these are not rogue operatives, this is a government operation.
TVE: After the Serbian government announced that they were arrested in Serbia in October 2016, information emerged that Nikolai Patrushev, then an adviser to Vladimir Putin and former head of Russian intelligence, came to Belgrade and took these two and others from Russian units back to Moscow. Do you have any evidence of that?
GROZEV: Yes, we do. It’s slightly different from how it was reported at the time. But we see that Patrushev arranged a trip to Belgrade for a meeting. And before he traveled, the day before, they sent these spies back to Moscow on a special plane. We see that the tickets were purchased in the middle of the night, just before the flight. So yes, it is clear that there had to be an agreement: send these guys back, and I will come personally to apologize.
TVE: How strong is Russian influence today - not only in Europe, but especially in the Western Balkans?
GROZEV: It is very strong, especially because there are certain high-ranking members of Russian military intelligence who have friends in the region and understand how the region works. There is a senior deputy director of the GRU named Andrei Ilchenko, who has a close associate, &nbsp;I would say a close subordinate, who is actually from Montenegro, lives in Moscow, and is used as an adviser on how to interfere in elections and political processes in Montenegro.
We managed to obtain the phone directory of this Montenegrin GRU associate. And you can imagine how indicative the names and numbers in that directory are. Besides people convicted in 2019 who are now part of the government, unfortunately, we see members of the Serbian Orthodox Church, many pro-religious NGOs, and it is clear that the GRU operates through these organizations and individuals.
TVE: Montenegro’s political scene has changed, and the parliamentary majority is pro-Serbian, close to parties in Belgrade. For example, the President of the Parliament is Andrija Mandić, who led the Democratic Front in October 2016. Is it possible that such political changes could help Russia, given that Montenegro is a NATO member and shares classified information with NATO partners? Is Montenegro, in this configuration, some kind of Russian - or Serbian, but effectively Russian - spy inside NATO?
GROZEV: A difficult question. I am not Montenegrin, but I am very concerned that people we see traveling to Russia, meeting with Russian intelligence agents, and now holding government and parliamentary positions, have access to classified information of a NATO country.
Unless something has changed and they are now against Russia because of the war - maybe that happened, maybe their affinities changed - but at least until the end of 2021, we saw these people traveling to Russia and meeting Russian intelligence agents. That worries me, because this is a perfect situation for Russia. As a NATO country, Montenegro does not need to be expelled from NATO. It should remain inside. That serves Russia’s interest, because they gain access to classified information shared with Montenegro as a member state. Again, I cannot claim they are doing this, but I am concerned because these people had ties to Russian intelligence operatives in the past.
TVE: You have been doing very dangerous work for decades. You live in the United States, and I assume you are on the list of people toward whom Moscow is not exactly friendly. Do you think you are in danger, that your life is threatened?
GROZEV: I don’t think, but I know it is so. I know because there is currently a court case in Austria, where I lived for 20 years, against members of the local intelligence service who were arrested for selling information about me and my family to the Russians. As part of that investigation, it became clear that I was surveilled for almost three years, with attempts to kidnap me. One of those attempts actually took place in Montenegro in 2022. I was there at a conference, and it turned out they broke into my hotel room and tried to steal my laptop and phone. They also had a plan to kidnap me while I was there. So yes, danger is always around the corner. And also in your country in 2022. But fortunately, nothing happened.

Grozev: Russian agents involved in the attempted terrorism in Montenegro are now recruiting new agents, Shishmakov in charge of Serbian universities

U Crnoj Gori sjutra će biti promjenljivo oblačno sa sunčanim intervalinma i uglavnom suvo.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, na sjeveru prijepodne magla ili povećana niska oblačnost.
Vjetar uglavnom slab, promjenljiv.
Jutarnja temperatura vazduha od minus dva do osam stepeni, najviša dnevna temperatura vazduha od jedan do 14 stepeni.

Sjutra promjenljivo oblačno sa sunčanim intervalima

Još jedan spor oko teritorije uzdrmao je već napete odnose SAD-Kanada i ovo nije rezultat prijetnje Donalda Trampa da svoj sjeverni sused pretvori u 51. saveznu državu.
Ove nedjelje, kanadski lider Mark Karni ponovo je pozvao Trampa da „poštuje kanadsku suverenitet“ nakon što je Fajnenšel tajms izvijestio da su zvaničnici Stejt departmenta tri puta od aprila prošle godine razgovarali sa liderima grupe koja želi da se pokrajina Alberta osvoji od Kanade.
Grupa, nazvana Alberta Prosperity Project, zagovara referendum o nezavisnosti Alberte i, prema objavi na X-u jednog od njenih lidera, planira da od američkih zvaničnika u Ministarstvu finansija zatraži kredit od 500 milijardi dolara za „podršku prelazu ka slobodnoj i nezavisnoj Alberti“.
Zvaničnik Bijele kuće umanjio je ulogu SAD-a u ovom procesu rekavši za CNN da se „zvaničnici administracije sastaju sa brojnim grupama civilnog društva. Nije dato nikakvo odobrenje niti obavezujuća podrška“.
Ipak, izvještaji su izazvali novi gnijev u Kanadi, koja pokušava da pokaže jedinstven stav protiv carina i prijetnji Trampove administracije prema svojoj teritoriji. Lider Britanske Kolumbije, susjedne pokrajine, uporedio je kontakte grupe iz Alberte sa „izdajom“.
Šta je poznato o pokretu za nezavisnost Alberte i kolika je vjerovatnoća da pokrajina stvarno otcijepi ostatak Kanade.
<h2>Šta je Alberta?</h2>
Alberta je pokrajina bogata naftom u zapadnom dijelu Kanade, otprilike veličine Teksasa.
Sa oko pet miliona stanovnika, pokrajinu presijeca planinski lanac Stenovih planina, a među turističkim destinacijama su Banff i Jezero Luiz.
Pokrajina ima jedinstveni politički i kulturni identitet, oblikovan snažnim energetskim i poljoprivrednim sektorima, posvećenošću ekonomskom individualizmu i niskim porezima. Često je nazivaju „energetskom pokrajinom“ jer naftne peščare Alberte čine oko 84 odsto ukupne proizvodnje sirove nafte u Kanadi.
Politički, Alberta se smatra utvrđenjem konzervativizma u Kanadi, iako su njeni urbani centri, Kalgari i Edmonton, progresivniji.
Premijerka Alberte, Danijele Smit, bila je prijateljski nastrojena prema Trampu i drugim republikancima, te je posjetila predsjednikov privatni klub Mar-a-Lago prošlog januara. Ovo se dešava iako su njene kolege u drugim pokrajinama udruženi protiv Trampa i njegovih prijetnji da anektira Kanadu i naruši njenu ekonomiju.
<h2>Zašto separatisti žele nezavisnost od Kanade?</h2>
Separatisti iz Alberte već dugo osjećaju da njihovi interesi nisu dovoljno zastupljeni u Otavi.
Oni tvrde da napori savezne vlade da zaustavi klimatske promjene koče naftnu industriju Alberte, da plaćaju više nego što dobijaju nazad kroz savezne poreze i da njihove konzervativne vrijednosti bivaju potisnute od strane liberalnijih i naseljenijih istočnih pokrajina.
- Zapadna otuđenost postoji još od konfederacije, a sigurno od kada je Alberta postala pokrajina 1905. godine - rekao je Majkl Solberg, partner u strateškoj konsultantskoj firmi New West Public Affairs, koji je služio kao politički savetnik u vladi bivšeg premijera Stivena Harpera.
- Ipak, ona obično jača u periodima kada Albertanci osjećaju da Otava donosi odluke koje direktno ugrožavaju njihov način života - rekao je Solberg.
Ubrzo nakon što su Karni i liberali u aprilu 2025. godine osvojili saveznu vlast zahvaljujući talasu anti-Tramp sentimenta, albertski parlament je usvojio zakon koji olakšava organizovanje referenduma o nezavisnosti.
Međutim, separatistički pokret nema lidera ni strukturisanu kampanju i „pokreće ga mali broj glasnih aktivista, uglavnom pojačanih na internetu“, rekao je Solberg. Nijedna od separatističkih političkih partija trenutno nema poslanike u albertskom parlamentu.
<h2>Kako je Tramp uticao na pokret?</h2>
Povratak Trampa, konzervativca koji podržava naftnu industriju, u Bijelu kuću podigao je duh secesionističkog pokreta i, za neke, čak promijenio njegov krajnji cilj.
Na skupu za nezavisnost Alberte prošlog leta, koji je pratila CNN, pristalice su nosile MAGA-stil kape “Make Alberta Great Again”, hvaleći Trampa kao “najveće američko bogatstvo Severne Amerike” i potencijalnog saveznika separatista.
Dok je većina učesnika želela da Alberta postane potpuno nezavisna država, neki su podržavali i drugu mogućnost: da Alberta postane 51. američka savezna država.
U februaru se pojavio bilbord duž autoputa između Kalgarija i Edmontona, pozivajući posmatrače da kažu premijerki Smit da Alberta treba “Pridružiti se SAD-u!”, preko slike na kojoj ona rukuje sa Trampom. Bilbord je finansirala grupa koja koristi slogan “Kanađani za 51. državu.”
Najviši zvaničnici Trampove administracije takođe su pokazali podršku Albertcima koji žele nezavisnost.
Američki ministar finansija Skot Besent izjavio je u intervjuu za desničarsku televiziju Real America’s Voice prošle nedjelje da je Alberta “prirodni partner SAD-a.”
- Imaju odlične resurse. Albertanci su veoma nezavisni ljudi. Ljudi žele suverenitet. Žele ono što SAD već imaju - rekao je, dodajući da je čuo da bi uskoro mogao biti održan referendum.
Besent je tvrdio da Kanada neće dozvoliti Alberti da izgradi naftovod do Pacifika, i rekao: “Mislim da bismo ih trebali pustiti da se priključe SAD-u.”
<h2>Koliko je vjerovatno da će Alberta napustiti Kanadu?</h2>
- Veoma je vjerovatno da će Alberta raspisati referendum o nezavisnosti - rekao je Solberg.&nbsp;
Do sada su samo dva puta kanadske pokrajine organizovale takav plebiscit, oba puta u frankofonskom Kvebeku. Najnoviji put, 1995. godine, glasači su vrlo tankom većinom odlučili da ostanu u Kanadi.
- Svi znakovi ukazuju na referendum ove jeseni o tome da li Alberta treba ostati u Konfederaciji. Ulog je ogroman i sve počinje da izgleda stvarno - rekao je Solberg.
Druga separatistička grupa, Stay Free Alberta, prikuplja potpise za peticiju kojom traži od pokrajinske vlade da raspisuje referendum, a neki sastanci su privukli velike mase. Grupa ima rok do maja da prikupi 177.732 potpisa od ovlašćenih birača.
Ipak, istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je podrška nezavisnosti Alberte relativno niska. Januaraska anketa Pollara Strategic Insights pokazala je da samo 19 odsto Albertanaca podržava secesiju.
Međutim, značajan deo ljudi koji podržavaju referendum mogli bi biti „simbolični separatisti,“ rekla je Lori Vilijams, profesorka političkih nauka na Mount Royal University u Kalgariju.
- Neki od ljudi koji stoje u redu da potpišu peticiju kako bi prisilili referendum o odcjepljenju rekli su da jednostavno žele da pošalju poruku Otavi, kako bi Alberta imala jaču pregovaračku poziciju - rekla je ona.
Druga građanska peticija, sa suprotnog stava, već je odobrena i prikupila je više od 400.000 potpisa.
Neki od najglasnijih kritičara ideje dolaze iz autohtonih zajednica, čiji su ugovori sa kanadskom državom stariji od pokrajine Alberta. Pod pritiskom te zajednice, vlada je u zakon o referendumu ugradila odredbu koja garantuje njihova ugovorna prava bez obzira na ishod.
Smit, liderka pokrajine, rekla je da ne podržava secesiju, ali je odbila da osudi one koji lobiraju za nju, nazivajući njihove žalbe „legitimnim.“
Čak i ako bi referendum prošao, proces odcjepljenja bio bi „izuzetno složen i destabilizujući,“ rekao je Solberg.
- Ne postoji plan puta za to šta bi odcjepljenje podrazumijevalo. Ovo su neriješena pitanja, ili barem još nemaju dobre odgovore, a pravni i ekonomski rizici ostaju ogromni - dodao je Solberg.

Separatistička grupa traži pomoć od Trampa da se odvoji od Kanade: Šta je sve poznato

Brisel danas obilježava tačno 600 dana bez formirane regionalne vlade, čime je ovaj region ušao u najduži period u kome funkcioniše bez vlasti od svog osnivanja, pišu belgijski mediji.
Izbori za regionalnu vladu održani su u junu 2024. godine, ali političke stranke već skoro dvije godine ne uspijevaju da postignu dogovor o sastavu buduće vlasti, zbog dubokih političkih i ideoloških podjela, kao i složenih odnosa između frankofonih i flamanskih partija.
To nije novina u političkom životu Belgije, gdje povremeno dolazi do dugotrajnih pregovora političkih stranaka nakon izbora.
Najduža politička kriza zabilježena je na saveznom nivou između 2018. i 2020. godine, kada je Belgija 652 dana bila bez federalne vlade. Situacija u Briselu je, međutim, specifična jer region nema političkog predstavnika sa punim ovlašćenjima koji bi vodio politiku i zastupao interese glavnog grada i sjedišta institucija Evropske unije.
Tim povodom, građani Brisela danas su organizovali protest u centru grada, zahtevajući hitno formiranje vlade, političku odgovornost stranaka i prekid višemjesečnog zastoja koji utiče na budžet, javne usluge i svakodnevno funkcionisanje grada.

Tag: zarobljenici