Rusija je 11. decembra saopštila da su odnosi sa Sjedinjenim Državama toliko suprotstavljeni da ruski građani ne bi trebalo putovati u Sjedinjene Države, Kanadu i neke zemlje Evropske unije, jer rizikuju da ih američke vlasti progone.
Govoreći na konferenciji za novinare u Moskvi, portparol Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova rekla je da su odnosi sa SAD na rubu sloma.
- U kontekstu rastuće konfrontacije... putovanja u Sjedinjene Države - privatno ili u službene svrhe - nose ozbiljne rizike - rekla je Zaharova, prenosi Rojters.
Pozvala je da se nastave suzdržavati od putovanja u Sjedinjene Države i njihove "savezničke satelitske države".
- Uključujući, prije svega, Kanadu i zemlje Evropske unije uz neke izuzetke - tokom ovih praznika - kazala je Zaharova.
Ruske i američke diplomate kažu da su odnosi između dvije zemlje gori nego bilo kada od kubanske raketne krize 1962. godine, zbog neslaganja oko rata u Ukrajini.
Oni su dostigli vrhunac krize prošlog mjeseca, kada su SAD i Velika Britanija dozvolile Ukrajini da koristi svoje projektile za napad na rusku teritoriju.
Kao rezultat toga, Rusija je snizila prag za upotrebu nuklearnog oružja.
Rusija i SAD stalno se međusobno optužuju za hapšenje svojih državljana po izmišljenim optužbama.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Moskva upozorila Ruse da ne putuju na Zapad

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je da se nada da je Zapad ozbiljno shvatio nedavnu rusku upotrebu hipersonične rakete protiv Ukrajine i upozorio da je Rusija spremna da upotrijebi sva sredstva da se odbrani.
- Sjedinjene Države i njihovi saveznici koji dugometnim oružjem snabdijevaju režim u Kijevu, moraju da shvate da smo spremni da upotrijebimo sva sredstva da im ne dozvolimo da uspiju u onome što nazivaju strateškim porazom Rusije - rekao je Lavrov u intervjuu sa američkim novinarom Takerom Karlsonom objavljenom u četvrtak u Moskvi.
Lavrov je rekao i da je za Rusiju ključno da Ukrajina ne bude u NATO-u jer taj savez „ne smije biti na granicama Rusije“.

Lavrov: Rusija spremna da se brani svim sredstvima

Zvaničnici državnog parlamenta Rusije poslali su novo upozorenje Zapadu i poručili da bi svi centri moći u zapadnim zemljama trebalo pomno da iščitaju ažuriranu verziju ruske nuklearne doktrine.
Zamjenik u ruskoj Državnoj dumi i rezervni general-major Leonid Ivlev pozvao je NATO da prije eventualnog sukoba s Rusijom analizira dokument koji je predstavio Vladimir Putin.
- Ni Zapad ni Kijev neće moći da spriječe odmazdu Rusije ako se donese odluka da se ona sprovede - rekao je Ivlev.
Za trenutne tenzije, kao i moguću eskalaciju, Ivlev je prvenstveno okrivio Zapad.
- Vruće glave u NATO-u ne treba da zaborave, već da napamet nauče odredbe ruske nuklearne doktrine, a posebno paragraf 19 koji definiše uslove za moguću upotrebu nuklearnog oružja - naveo je on.
Tenzije između Rusije i Zapada porasle su nakon što je ruska vojska na područje Dnjepropetrovska lansirala raketu srednjeg dometa koju su Rusi nazvali Orešnik.
Raketa koja generalno ima sposobnost nošenja nuklearnog oružja, nosila je konvencionalnu bojevu glavu, a njena upotreba izazvala je burne reakcije na Zapadu čiji su zvaničnici ocijenili ovaj potez kao novi nivo eskalacije.
- Ovo je bila nova vrsta smrtonosne sposobnosti koja je bila raspoređena na bojnom polju. To nas svakako brine... Trenutno nemamo procjenu uticaja rakete, ali to je nešto zbog čega smo, naravno, zabrinuti - naveli su iz američkog Ministarstva odbrane.

1250x600

1084x550

Rusi ponovo prijete Zapadu: "Niko neće moći da spriječi našu odmazdu, nuklearnu doktrinu naučite napamet"

Finansijskim čarobnjacima Kremlja ponestaje zečeva koje bi trebalo da izvuku iz šešira, piše Biznis Insajder.
Ruska vlada je to otkrila kada je objavila revidirani nacionalni budžet za 2025. godinu, pokazujući rastuće troškove rata u Ukrajini. Sada je na Evropi i SAD da to iskoriste i povećaju cijenu Rusiji, tako što će zatvoriti „rupe u sankcijama“, navodi Biznis Insajder.&nbsp;
Čineći to, oni mogu ubrzati okončanje rata, vjerovatno u korist Ukrajine, ili u najmanju ruku da podstaknu Putina da pregovara o ozbiljnom mirovnom rješenju, piše BI.
Detaljno ispitivanje Putinovih planova potrošnje za sljedeću godinu pokazuje da Kremlj namjerava da potroši oko 145 milijardi dolara na odbranu, od svojih oko 436 milijardi dolara državnih rashoda.
Ukupno preko 6,3 procenta ruskog BDP-a (standard NATO je dva procenta) označava najviši nivo vojne potrošnje Moskve od Hladnog rata.
BI takođe piše da je loša vijest za Putina da su njegove tehnokrate zapravo prikrivale punu cijenu invazije na Ukrajinu.
Po godišnjem budžetu rasute su dodatne isplate vezane za rat, uključujući plate koje Moskva isplaćuje radnicima u okupiranim regionima Ukrajine: zdravstvena zaštita ranjenih vojnika; popravka infrastrukture i neotkrivene „klasifikovane“ rashode. Kada se ovi izdaci saberu, stvarni teret ruske ekonomije približava se nevjerovatnim 10 odsto BDP-a.
Jednostavna istina je da ruska vlada ne uzima dovoljno novca da pokrije ove ratne troškove. Kremlj mora imati deficit — a prošle godine je već imao oko 34 milijarde dolara u minusu.
Ovo Zapadu pruža priliku.
Dok je potrošnja deficita podnošljiva za većinu vlada, Rusija nije normalna zemlja. Zbog zapadnih sankcija, Moskva ne može da uravnoteži svoje finansijske knjige putem međunarodnog zaduživanja i umjesto toga mora da plaća nečuvene kamate – čak 16 odsto na desetogodišnje obveznice – domaćim zajmodavcima. To je težak trošak.
Još opasnije, Putinove tehnokrate prazne ruski Fond nacionalnog bogatstva (NVF) od preostalog novca.
U normalnim uslovima, ruski NVF ima dve svrhe — da skladišti višak poreskih prihoda u dobrim vremenima i da se zaštiti od niskih cijena nafte kada stvari krenu loše.
Ali nedavno, Kremlj je crpio fond da bi platio svoj rat. U 2021. godini, njegova likvidnost je iznosila 117 milijardi dolara, dok danas iznosi samo 55 milijardi dolara.
A ako NVF ikada presuši, Moskva će biti prinuđena da bira iz menija loših opcija kako bi „podgrijala finansijske peći“ svoje ratne mašine.
Takve opcije uključuju veće poreze za rusku elitu i srednju klasu, veće zaduživanje, štampanje bezvrijednih rublja i moguće smanjenje socijalnih subvencija i socijalnih davanja koje pomažu da se stanovništvo održi poslušnim.
Ministarstvo finansija već u određenoj mjeri sprovodi ove opcije – samo to nije izazvalo veliku reakciju javnosti. Ako mora da pribjegne većem zaduživanju, većem oporezivanju, štampanju rublja i smanjenju beneficija, to dovodi do rizika za stabilnost režima.
Moskva trenutno plaća da bi svoje nemirne regione utišala. Isplate su kritične u mjestima poput Čečenije, gdje vojskovođa Ramzan Kadirov upravlja teritorijom kao de fakto država klijent u Rusiji. Bez gotovine iz Moskve, Kadirov je upozorio: „Nećemo moći da izdržimo tri mjeseca — ni mjesec dana.“
Ovo je ranjivost koju bi Evropa i SAD zaista trebalo da iskoriste. A najbrži način da se to uradi je da se snizi „gornja granica cijene nafte“ G7 na izvoz ruske sirove nafte, ocjenjuje BI.

Finansijskim čarobnjacima Kremlja ponestaje novca za rat: Evropa i SAD bi to trebalo da iskoriste

Novi glavni sekretar NATO-a Mark Rute nakon samo dva dana preuzimanja dužnosti posjetio je Kijev i potvrdio podršku Zapada Ukrajini sve dok ne pobijedi Rusiju.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski posebno je iznio zahtjev da saveznici pomognu Ukrajini presresti ruske projektile kako bi "spasili živote" kao što su učinili s iranskim projektilima koji su ciljali Izrael.
<h2>Posjeta u teškom trenutku</h2>
Ova posjeta događa se u teškom trenutku za Ukrajinu, čije su snage na istočnm frontu u povlačenju, zbog manjka ljudstva i oružja.
Kao znak tih poteškoća, Rusija je u četvrtak potvrdila zauzimanje grada Vuhledara, za koji je više od dvije godine u istočnoj Ukrajini trajala žestoka borba.
- Moj je prioritet i privilegija unaprijediti ovu zapadnu podršku kako bismo osigurali pobjedu Ukrajine - izjavio je Rute, govoreći zajedno sa Zelenskim.
Ukrajinski šef države izrazio je žaljenje što Zapad "odugovlači isporuke projektila dugog dometa" njegovoj zemlji.
Kijev tvrdi da bi tim projektilima mogao gađati mete duboko u Rusiji kako bi smanjio mogućnost Moskve da napada ukrajinsku teritoriju.
Nekoliko saveznika, uključujući Sjedinjene Države, u ovoj fazi odbijaju dati zeleno svjetlo za korištenje takvog oružja, strahujući od eskalacije Kremlja.
- Potrebna nam je dovoljna količina i kvalitet oružja, uključujući oružje dugog dometa, s kojim se, po mom mišljenju, naši partneri već razvlače - požalio se Zelenski.
<h2>Jedan od najaktivnijih pristalica Ukrajine</h2>
Rute je jedan od najaktivnijih pristalica Ukrajine u Evropi od početka invazije u februaru 2022., da bi od Moskve dobio etiketu "rusofoba".
Kao premijer Nizozemske predvodio je napore da se Kijev snabdije borbenim vazduhoplovima F-16.
Volodimir Zelenski podsjetio je da je cilj Kijeva "punopravno članstvo Ukrajine u Sjevernoatlantskom savezu".
Rute, koji je u utorak započeo svoj prvi dan na čelu NATO-a, podršku Ukrajini uvrstio je među tri prioriteta svog mandata.

Rute u Kijevu: Moj prioritet i privilegija je unaprjeđenje zapadne podrške kako bi osigurali pobjedu Ukrajine

Za pravilno razumijevanje nivao krize na evropskom kontinentu, uslovljene ruskom agresijom na Ukrajinu, nije dovoljno analizirati stavove samo jedne strane. Naime, ustaljena je praksa većine posmatrača da se kao reper za donošenje sudova uzimaju stavovi ili interesi naučne zajednice, političara odnosno visokih zvaničnika koji dolaze sa Zapada. Kao posljedicu imamo nemali broj ljudi, ne samo u našem regionu, već i šire, koji dovode u pitanje objektivnost analiza, ali i kredibilnost operativnih agendi zapadnih zemalja prema Ruskoj Federaciji.
Iz tog razloga odlučio sam ad litteram da prenesem dio stavova prominentnih ruskih naučnika u vezi ukrajinske krize te širih, evropskih bezbjednosnih izazova. Riječ je o naučnicima okupljenim u Russian International Affairs Councilu (RIAC), akademskom i diplomatskom think tanku osnovanom predsjedničkim dekretom 2. februara 2010. godine. Napominjem da će moje intervencije biti saglasne profesionalnim referencama i onim što je objektivno, činjenično stanje.&nbsp;
<h2>Što je međunarodni pravni poredak?</h2>
RIAC: "Opšte je prihvaćeno da međunarodni poredak nije rezultat posebnih sporazuma, već proizvod zajedničkog razumijevanja onoga što se može, a što ne može učiniti u odnosima između država. Takođe, opšteprihvaćeno je da sve velike sile moraju imati relativno zajedničke ideje o tome zašto jedna drugoj priznaju pravo na postojanje i ne miješaju se u njihove unutrašnje stvari. Upravo napad na njih uvijek postaje uzrok sukoba, u što nas uvjerava primjer aktualnog vojno-političkog sukoba u Evropi."
Dakle, po mom dubokom uvjerenju, kada bi međunarodni pravni poredak bio kompromis interesa velikih sila, a ne sistem koji reguliše djelovanje država saglasno međunarodnom pravu, imali bismo situaciju sličnu onoj koja je prethodila Drugom svjetskom ratu kada je Liga nacija funkcionisala samo na papiru. O napadu na Rusku Federaciju u kontekstu rusko-ukrajinskog sukoba degutantno je davati bilo kakve komentare."
<h2>Zaštitni mehanizmi &nbsp;&nbsp;&nbsp;</h2>
RIAC: "U svom govoru u Savjetu bezbjednosti UN-a, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov naglasio je da će svaki budući sporazum sa Zapadom o evropskoj sigurnosti morati da sadrži "zaštitne mjere protiv beskrupuloznih tumačenja". Jasno je da te mjere ili mehanizmi treba da budu usmjereni protiv negativnih manifestacija ponašanja Zapada. Radi se o želji Zapada da neprestano stvara prijetnje drugima, kao središnji dio globalne diplomatske igre. Širenje NATO-a na istok, zapravo, širenje teritorijalne baze američke vojne prisutnosti u Evropi ostavilo je bez smisla sve dogovore u području konvencionalnog naoružanja."
Prema izvorima kojima raspolažem, ne postoji formalno pravni dokument kojim su se Sjedinjene Države ili bilo koji evropski NATO partner obavezali Ruskoj Federaciji da neće djelovati u smjeru potpore proširenju NATO saveza na nove članice. Takođe, vrlo je lako pribaviti vjerodostojne informacije u vezi američkog vojnog prisustva na evropskom kontinentu.&nbsp;
Naime, rat u Avganistanu 2001. i invazija na Irak 2003. donijeli su velike promjene u vojnoj poziciji Sjedinjenih Država na globalnom nivou jer je fokus djelovanja pomaknut s Evrope na središnju Aziju i Bliski istok. Kao potvrda prethodnoj tezi govore i egzaktni podaci prema kojima su tokom 1989. Sjedinjene Države imale ukupno 248.621 stalnog vojnika stacioniranog u Zapadnoj Njemačkoj, 27.639 u Ujedinjenom Kraljevstvu, 15.706 u Italiji i 3.382 u Grčkoj. Do septembra 2021. broj američkih vojnika drastično se smanjio i pao na 35.457 u Njemačkoj, 9.563 u Ujedinjenom Kraljevstvu, 12.434 u Italiji i 429 u Grčkoj.
<h2>Je li unutrašnji poredak isključivo unutrašnja stvar suverene države?&nbsp;</h2>
RIAC: "Univerzalni poredak koji bi svima odgovarao sada je malo vjerovatan. I ranije je imao relativan karakter. Međutim, u pretprošlom vijeku među velikim silama postojala je barem opšta ideja o načelima na kojima bi se trebalo temeljiti unutrašnji poredak u svakoj od njih. Sada je teško pomisliti da će zapadne zemlje priznati pravo Rusiji, Kini ili drugim državama da uređuju živote sopstvenih građana. Prvo, svaki budući bezbjednosni poredak neizbježno će biti tehničke prirode, a ne temeljen na zajedničkom razumijevanju izazova i prijetnji.
Drugo, teško je zamisliti da će u budućim sporazumima biti mjesta za takav koncept kao što je povjerenje. I sami vidimo kako Amerikanci otvoreno izjavljuju da svaka nova administracija može lako da revidira dogovore koje je postigla prethodna. Na Zapadu nestaje kontinuitet politike, a to je uvijek bila osnova stabilnih diplomatskih odnosa."
Premda se mogu saglasiti s tezom da je kao posljedica unutrašnje polarizacije došlo do nekonzistentnosti po određenim pitanjima u vanjskim agendama posljednja dva američka predsjednika, prije svega daljnjoj egzistenciji multilateralizma kao temelja savremenih međunarodnih odnosa, stav ruske nauke ukazuje na potpuno nerazumijevanje vrijednosti ideja univerzalnih ljudskih prava i sloboda.
Neshvatljivo je da neko u 21. vijeku razmišlja kako bi ova prava trebalo da budu limitirana državnim granicama. Uz ogradu, naravno, da se pozivanje na njih ne bi smjelo zloupotrebljavati u smislu plasiranja nekih drugih interesa.
<h2>Opasne konstrukcije koje podrivaju temelje Evrope&nbsp;</h2>
RIAC: "Pravni temelj evropske bezbjednosti najvjerovatnije će postati širi. Situacija u Evropi odavno više nije stvar samih Evropljana. Tim više što se ovdje direktno dodiruju pozicije dviju sila s najvećim zalihama nuklearnog oružja u svijetu, Rusije i Sjedinjenih Država. Njihova indirektna blizina zabrinjava cijeli svijet i nema mnogo veze s evropskim poslovima."
RIAC nastavlja: "Nažalost, praksa posljednjih 30 godina pokazala je da ne mogu sve države podnijeti tako težak teret kao što je pravo da samostalno određuju parametre svoje odbrambene politike. Baltičke zemlje, Finska ili ista ta nesrećna Ukrajina mogle su živjeti sasvim srećno da njihove političke elite nisu bile u iskušenju da iskoriste sukob s Rusijom kako bi zadržale vlast uprkos ekonomskim poteškoćama. Drugim riječima, zemlje koje ne mogu da imaju samostalnu ulogu u određivanju regionalne bezbjednosti treba da se oslobode fizičke mogućnosti da joj stvaraju probleme."
U konačnom, dakle, ruski naučnici plasiraju i opasnu tezu osporavanja suvereniteta manjih zemalja odnosno "jednakopravnost država članica UN-a bez obzira na veličinu" saglasno poglavlju 1, članku 2, Povelje UN-a.
Jasno je da se ovim očitim kršenjem međunarodnog prava pokušava kreirati legitimitet za nezakonitu invaziju Kremlja na Ukrajinu. Uprkos činjenici da Ruska Federacija u ovom trenutku nema vojnih kapaciteta da ugrozi ostatak Evrope, ali i ispuni prvobitne ciljeve u Ukrajini, za sve evropske zemlje je od temeljnog značaja prepoznati opasnost ideje suspenzije pozitivnog međunarodnog prava u korist samoproglašenog "prava" velike sile.
Jer uvijek treba voditi računa o tome da izuzetak može postati pravilo.&nbsp;

Što ruski intelektualci govore i misle o ratu u Ukrajini i Zapadu?

U Crnoj Gori i vlast i opozicija uporno ponavljaju da nas, prije isteka tekuće decenije, u Briselu i vodećim evropskim prijestonicama žele za člana Evropske unije (EU).
Sličnog mišljenja je i sagovornik Analitike, diplomata Arsim Zekoli iz Skoplja, koji u razgovoru za taj portal kaže da oslonac njegovog optimizma oko članstva Crne Gore u EU nije zasnovan na očekivanjima političara u Podgorici nego, kako je rekao, na nekoliko vanjskih argumenata koje idu u prilog takvoj tezi. 
<h2>CG dobrodošao primjer da EU pokaže kako nije zaboravila na Balkan</h2>
- Prvi argumenat jeste to da Crna Gora ne figurira previše u vokabularu Viktora Orbana, u poređenju sa Bosnom ili Sj.Makedonijom. Ukoliko je namjera da se taj faktor kompenzuje provociranjem Hrvatske putem jalovih rezolucija, ohrabruje to što Zagreb odgovara bilateralnim reciprocitetom, ali ne i multilateralnim prijetnjama u vezi članstva Crna Gore navodi Zekoli. 
Drugi faktor, dodaje on, jeste to što evropska vizija suvereniteta podrazumijeva cjelovitu kontrolu i dominaciju pomorskih područja, i u tome Crna Gora nije izuzetak, nego domina koja nedostaje. 
- Treći faktor jeste to da je članstvo Crne Gore dovoljno minoran demografski i u isto vrijeme dobrodošao primjer kao demonstracija politike EU da nijesu zaboravili na Balkan, da on pripada Evropi i da politika širenja nije prekinuta. Zato, jeste, članstvo Crne Gore prije ili oko 2030. je sasvim logična realnost, što se tiče vanjsko-političkih interesa. To nije upitno. Upitno i istinski izazov za crnogorsku politiku i građane jeste da li će Crna Gora u EU biti faktor poput Češke ili pion poput Slovačke - podvukao je Zekolli.
Logika „investicije iznad svega“ rezultirala erozijom uticaja evropskih institucija
Uprkos malignom uticaju Srbije na zemlje regiona, Beograd su tokom ljeta posjetili vodeći evropski političari – kancelar Njemačke Olaf Šolc i predsjednik Francuske Emanuel Markon. Analitika je pitala Zekolija da li će Evropa nastaviti da gleda na Zapadni Balkan kroz prizmu politike udovoljavanja Srbiji.
- Na koju Evropu mislimo? To je pitanje koje se nadovezuje na koju Ameriku mislimo? Političku ili ekonomsku, diplomatsku ili finansijsku, protokolarnu diplomatiju ili podzemnu ideologiju? Mi još diskutujemo prema starim parametrima u kojima politika odlučuje i dobija negativne ocjene, dok na ekonomski aspekt Zapada gledamo kao pozitivan uticaj - navodi Zekoli.
Ukazujed da stvari, ipak, nijesu tako jednostavne. 
- Obje posjete, Makrona i Šolca, su manje diktirane politikom, a više su rezultat logike „investicije iznad svega“ koja je rezultirala erozijom uticaja zvaničnih, vanjskopolitičkih, institucija Evrope i dominacijom polilateralnih faktora iz industrije, bankarstva, finansija na stavove država i diplomatija - objašnjava Zekoli. 
Tu su recepturu, kako napominje, prvo nametnule industrije iz Njemačke putem isisavanja domaćeg kvaliteta prema njima i upumpavanjem sumnjivih, eksploatatorskih kapaciteta putem korumpiranih domaćih oligarhija. 
- Balkanske oligarhije su odavno razumjele da put ka ljubavi Berlina ide preko Siemensa, Mercedesa, Lidla, da spas od pauperizovanih građana jeste njihovo diskretno nutkanje da se isele u Njemačku i da, na koncu, jeste puno isplativije imati direktne kontakte sa strankama nego sa tamo nekim diplomatama, emisarima, ministrima koji ionako čine to što im industrije nalažu. To je scenario već isproban u Centralnoj Aziji gdje je reputacija direktora velikih evropskih koncerna više cijenjena i uvažavana nego li premijeri ili ministri a da ne govorimo o svakojakim saracenima, lajčacima, šmitovima - ističe Zekoli. 
<h2>Lokalne autokrate mogu ugroziti karijere zapadnih diplomata</h2>
Francuska i Sjedinjene Američke Države (SAD), dodaje on, sada slijede model Njemačke i to, kako kaže, izaziva nervozu Berlina. 
- Naše su oči bile uprte u posjetu direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA) Vilijama Bernsa, u čijoj sjenci se odvijaju neki drugi, dramatičniji i zloslutniji procesi. Najuticajniji likovi vanjske politike SAD u zadnjoj deceniji nijesu Entoni Blinken, Gabrijel Eskobar, Kristofer Hil, Angela Ageler, ili Derek Šole nego Aleks Soros i Ričard Grenel koji su potpuno komercijalizovali Stejt department i Komitet za vanjske poslove Kongresa SAD i potpuno obezvrijedile uticaj i relevantnost njihovih diplomata u regionu koji ne smiju previše kritikovati lokalne autokrate koji im mogu zagorčati reputaciju i ugroziti karijeru putem Grenela i Sorosa - kaže Zekoli. 
I to, naglašava naš sagovornik, više nije pitanje iznimki, nego sve masovnija pojava. 
- Već znamo za privatne diplomatije Grenela i Sorosa sa zgradama u Beogradu i kupovinom ostrva u Albaniji. Da je vrag odnio šalu i da su neki u Vašingtonu i Berlinu razumijeli da su avanture njihovih oligarha po Balkanu postale opasnost, govore naslovi iz američkih medija koji posjetu Devina Nunjeza (kongresmena bliskog Donaldu Trampu) Sj. Makedoniji ocjenjuju kako najavu opasne destabilizacije. Ili pak napis Der Spiegela koji nakon što je potpuno uništio demokratiju i normalnost u Albaniji, na kraju pita da li Berlin i Brisel podržavaju pogrešne ljude u Tirani - navodi Zekoli. 
Upravo zato, ističe on, okosnica stabilnosti i pozitivnog imidža SAD u regionu jeste i ostaje Pentagon.
- Dok se diplomatske intrige Stejt departmenta kao i politika „it’s the economy dummy“, kompormitovane i preuzete od Trampa ili Berlina moraju tretirati sa veoma jakom dozom skepse i nepovjerenja. Jer nije “it’s the economy, it’s the investment” nego je „it’s the stability and it’s the equality“ - podvlači Zekoli. 
<h2>Zadnji aduti Srbije su šund, kič i potpirivanje religioznih strasti</h2>
Zanimalo nas je i kako demokratski činioci u BiH, Sj. Makedoniji, Kosovu i Crnoj Gori mogu podriti partnerski status koji Vučićev režim uživa u zapadnim centrima moći i nametnuti sebe kao glavne adrese za saradnju.
- Što važi za original, važi i za kopiju. Srbija, poput Rusije, izgubila je komunističku, a zatim i pan-slavensku kartu putem koje je ideologizovala ili humanizovala svoju nacionalističku vanjsku politiku. Njeni zadnji aduti jesu kulturološka dominacija putem šunda i kiča, demonstracija vojne nadmoćnosti i potpirivanje religioznih strasti. Mada još slabašan, trend suprotstavljanja akulturaciji narodnih tradicija putem šunda i kuča postaje sve glasniji kod svih susjeda Srbije - ukazuje Zekoli. 
Navodi i da Vojska Srbije jeste tehnološki dominantna, ali dodaje kako „motivacijski i organizaciono, susjedi više nijesu u stanju potpune bespomoćnosti, zbunjenosti i razoružanja kao što su bili na početku devedesetih“. 
- Pitanje religije jeste najjači adut beogradskog režima, kao na unutrašnjem tako i regionalnom nivou. Podsticaj i nametanje svetosavlja kao „državne religije“ jeste otkolon od trenda anti-zapadnog orijentalizma s početka osamdesetih i pokušaj da se putem takve neo-nacističke sekte pravoslavlje približi identitetskim trendovima nametnutim iz Moskve i prihvaćenim od ekstremih grupacija u EU i SAD. U osnovi, ista anti-zapadna politika u malo drugačijem pakovanju - ističe Zekoli. 
<h2>Kosovo model kako se odbijaju kratkovide politike Evrope i SAD</h2>
Sagovornik Analitike smatra da je po tom pitanju Kosovo model koji ukazuje na modalitete kako se usprotiviti trendovime iz Beograda, ali i onima iz proruskih krugova na Zapadu. 
- Srž sadašnje nervoze Beograda i Tirane oko Kosova jeste napuštanje marksističke logike o „dogovorime između naroda“ i insistiranje na savremenom, međunarodnom konceptu „dogovor između država“. Taj koncept favorizovan od strane Aleksandra Vučića, Edija Rame i Alija Ahmetija zasnovan je na ideji razmjene teritorija i naroda nauštrb Kosova, Crne Gore, BiH a u prilog ruskih i srpskih interesa u regionu. Koncept Aljbina Kurtija zasnovan na građanima i rezonu države jeste bila okosnica tenzija i mržnje prema njemu od strane navedenih „narodnjaka“ - kaže Zekoli.
Ističe kako taj proces podrazumijeva i spremnost na rezolutne, ali konstruktivne stavove kojima se odbijaju kratkovide politike ili „vrludanja“ Evrope i SAD. 
- To podrazumijeva da kompromis „vi nama crkvu ili teritoriju, mi vama kancelariju ministra i ručak u Bijeloj kući sa Blinkenom“ nije kompromis nego kolonijalizam u najcrnjem izdanju i najbrutalnoj formi. To podrazumijeva da se Ankara odnosi prema Bosancima i Albancima kao partnerima u biznisu poput Srba, a ne kao prema prema nekakvoj „braći“. To podrazumijeva da Berlin i Pariz tretiraju Crnogorce, Albance, Makedonce ne kao „male kamičke“ u cipelama biznismena Mercedesa koji sprečavaju nekakav fantazmagorijski „big market region“, nego kao narode sa istorijskim iskustvima i vizijama budućnosti - naglašava Zekoli.
<h2>Susjedi Srbije da zauzmu čvrst stav i ne dozvole reviziju nacionalnog identiteta</h2>
Zekoli je upitan i da li pomenute zemlje u intelektualnoj, političkoj i ekonomski višoj klasi, koja bi tu politiku finansijski podržala, imaju „kritičnu masu“ da opisano postane stvarnost.
- Zajednički imenitelj za BiH, Crnu Goru, Sj. Makedoniju u odnosu prema Srbiji, ali i sadašnjem režimu Tirani, jeste odbijanje bilo kakvih „ekumenizama“ poput jugosnostalgije, rusofilije, religijskih ukrpunjavanja poput apsurdne izjave šefa bosanke diplomatije Elmedina Konakovića „nas muslimana pet miliona“ ili prihvatanja svetosavskog kulta kao „trendseter pravoslavlja“. Snaga Bosanaca jeste u saznanju da su oni u očima Bajdena ili Erdogana, Šolca ili Putina faktor dok odlučuju o sebi i definišu svoj identitet i uticaj, umjesto da svoju moć prenose kao čip na pokerskom stolu Ankare, Amerike, Njemačke ili Rusije. Relevantnost Sj. Makedonije jeste u sticanju moći Makedonaca da napušte svetosavsku rasnu i supremacističku ulogu i ideološku matricu „makedonizma“ i prihvate makedonstvo kao samodefiniciju prema Srbiji, Bugarskoj, Grčkoj, Albaniji i Turskoj - navodi Zekoli. 
Uprošćeno, kaže on, susjedi Srbije „moraju zauzeti čvrst i nepokolebljiv stav prema EU i SAD, da neće prihvatiti redukciju svog stanja na nivo „humanitarne pomoći“ i još manje reviziju nacionalnog identiteta kao religijske ili lingvističke manjine kojima će sva prava biti udovoljena od strane „savremene, civilizovane, evropske savremene nacije Srbije“ sa garancijama u godišnjim izvještajima o ljudskim pravima“.
<h2>Okosnica nove politike mora biti u jeziku</h2>
- To podrazumijeva stvaranje potpuno novog vokabulara, nasuprot već izgrađenom jeziku eurobirokratije i balkan-kleptokratije. Sve počinje od jezika kao distinkcije između euro-američkog praznogovora i balkanske šoven-terminologije. Okosnica politike Kurtija jeste bila lingvistička. Samoopredjeljenje i reciprocitet nausprot kolonijalizma i kompromisa na svoju štetu, a na slavu „uspjeha diplomatije“ - ističe Zekoli. 
Napominje da su Brisel i Vašington demonstrirali spremnost na gaženje ustavnih i građanskih sloboda u Crnoj Gori i Bosni u ime „konstruktivnih kompromisa“ u prilog Beograda. 
- Puno je riječi u bosanskom i crnogorskom jeziku koje mogu biti iskorišćene od strane domaćih intelektualaca i političara u nametanju novih vrsta dijaloga i poruka sa zapadnim saveznicima - poručuje Zekolli. 
<h2>Želje Vašingtona i Berlina bile isuviše optimistične</h2>
Sagovornik Analitke nedavno je na mreži X podsjetio da su svi političari u regionu koji su bili ključni u osiguravanju članstva svojih zemalja u NATO-u, „nemilosrdno proganjani, ponižavani, klevetani, kažnjavani i svrgnuti s blagoslovom od strane najviših država članica Alijanse“.
- Ukoliko pogledate istorije novoprimljenih članica NATO-a iz istočne Evrope, uvidjećete trend da upavo one vlade koje su omogućile članstvo su padale nakon godinu-dvije od učlanjenja u Alijansi. I to je sasvim normalno. Ulazak u novi sistem bezbjednosnih politika podrazumijeva „top-bottom“ promjene sa kompatabilnim sistemima Alijanse. Ali za razliku od njih, u regionu su oni koji su doveli do članstva u NATO-u zamijenjeni sa likovima koji su (in)direktno povezani sa starim ideološkim i bezbjednosnim sistemima komunizma -ističe Zekoli.
Tako je, kako podsjeća, bilo sa Edijem Ramom i njegovom Socijalističkom partijom Albanije.
- Tako je sa antizapadnim strankama u Crnoj Gori, tako je i u Sj. Makedoniji sa prosrpskim i rusofilskim grupacijama. U svim slučajevima jasno je da su se Vašington i posebno Berlin vodili fokusom na ono što ne valja danas i isuviše optimističnim, euforičnim, i čak histeričnim željama da ne vide što nude kao zamjenu. Takva kratkovida politika vođena idejom da se preko proruskih agentura obezbjedi nekakav uticaj na Srbiju, djelimično jeste rezultat „fondacijskih demokratija“ koje su Zapadu nudile sve što je želio čuti, a u isto vrijeme nastavljale dominaciju starih beogradskih ili filoruskih bezbjednosnih struktura na terenu. Ipak, trendovi ponašanja Pentagona i Londona ukazuju na to da su odgovorne, profesionalne bezbjednosne strukture svjesne realnosti i da ne dijele uvijek ushićenost svojih diplomatskih i političkih institucija - ukazuje Zekolli.
<h2>Posjeta direktora CIA ne obavezuje antizapadne strukture u regionu</h2>
Osvrnuo se i na nedavnu posjeta direktora CIA zemljama Zapadnog Balkana u kontekstu garanta da u regionu neće doći do nove eskalacije sukoba poput nemira na sjeveru Kosova i incidenta u Banjskoj prošle godine.
- Jeste garant da će iskreno prozapadne snage u regiji učiniti sve da do incidenata ne dođe, posebno ne u kritičnom predizbornom i postizbornom periodu u SAD. Ipak, za (ne)stabilnost trebaju dvije strane, tako da ta posjeta ne obavezuje antizapadne strukture kao ni one koje kalkulišu sa eventualnim promjenama u administraciji SAD - upozorava Zekoli. 
Navodi da su događanja u Kosovskoj Mitrovici koja su uslijedila neposredno nakon posjete Vilijama Bernsa potvrda tih strahova. 
- Podjednako kao i vokabular pro-trampovskih krugova koji bi htjeli steći njegovu naklonost putem podrivanja stabilnosti i kompromitacije politike Bajdena i Blinkena u regionu. A ta popularnost Trampa nije dovoljno analizirana kod nas. Nema sumnje da likovi poput Vučića, Rame, Dodika, Mickovskog, Ahmetija, Haradinaja kao i dobar dio organizovanog kriminala priželjkuju pobjedu Trampa kao garanta amnestije i reaktivizacije odbačenih planova. No, zanimljivo je da se pobjedi Trampa nadaju i likovi poput Salija Beriše, Zorana Zaeva koji cijene da bi njegova pobjeda rezultirala njihovim povratkom na vlast. I to je nešto što treba duboko da zamisli ljude u CIA i Bijeloj kući - zaključio je Zekolli.

Zekoli: Crna Gora može ubrzo postati dio EU, istinski izazov je hoće li u Uniji biti faktor ili pion

Premda je popriličan broj posmatrača očekivao da će se na recentno održanom sastanku najviših američkih i britanskih zvaničnika u Vašingtonu donijeti odluka o davanju saglasnosti Ukrajini za direktne apade zapadnim dalekometnim sistemima na rusku teritoriju, to se nije dogodilo. Objašnjenja su išla u različitim smjerovima, od straha od moguće nuklearne eskalacije do nelagode uslijed niza toksičnih i opasnih protivmjera koje bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao preduzeti.
Spominjani su kibernetički napadi na zapadne informacijske sisteme povezane s kritičnom infrastrukturom, ključnim državnim funkcijama te snabdijevanjem, odnosno odbradom klasifikovanih podataka, zatim direktne diverzije na kritičnu infrastrukturu - energetska postrojenja, gasovode, naftovode i slično - te naoružavanje raznih terorističkih grupa. Međutim, čini se da je najveću uznemirenost učesnika sastanka izazvalo moguće produbljivanje rusko-iranske saradnje u proizvodnji nuklearnog oružja. Zašto?
<h2>Iranske ambicije</h2>
U kontekstu trenutne situacije na Bliskom istoku, koju karakterišu visoke tenzije između Izraela i Irana i paravojnih formacija pod njegovom kontrolom (Hezbolaha i Hamasa), Zapad je s pravom zabrinut da bi nuklearno opremanje Teherana vodilo regiju, ali ne samo nju, u eskalaciju s nesagledivim posljedicama.&nbsp;
Ako bi Putin kao protivmjeru zapadnoj saglasnosti za ukrajinske dalekometne napade podijelio s Iranom ruske tajne o razvoju nuklearnog oružja, u potpunosti bi zadovoljio dugogodišnje ambicije iranskih zvaničnika koji ne žele da odustanu od postavljenog cilja - obogaćivanja dovoljne količine urana, neophodnog za izradu nuklearne bombe.&nbsp;
<h2>Reakcija Zapada&nbsp;</h2>
Odmah nakon izjave prvog čovjeka američke diplomatije Entonija Blinkena da Rusija "dijeli tehnologiju koju Iran želi, uključujući nuklearna pitanja, kao i neke informacije iz svemirskog programa", Francuska, Njemačka i UK su izdali zajedničko saopštenje za javnost u kojem upozoravaju da iranske zalihe visoko obogaćenog urana nastavljaju značajno da rastu "bez ikakvog vjerodostojnog civilnog opravdanja", te da su nakupljene četiri "značajne količine" od kojih bi se svaka mogla upotrijebiti za izradu nuklearne bombe.&nbsp;
Međutim, u ovom trenutku ostaje nepoznanica koliko tehničkog znanja Teheran ima za izradu nuklearnog oružja, odnosno koliko brzo bi to mogao učiniti. Rad s iskusnim ruskim stručnjacima ili korišćenje ruskog znanja pomogli bi u intenziviranju tog procesa. &nbsp;&nbsp;&nbsp;
<h2>Saradnja Rusije i Irana&nbsp;</h2>
Ubrzo nakon što je Putin pokrenuo sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu, Iran je počeo da isporučuje ​​dronove tipa Shahed Delta Moskvi i pomogao joj da izgradi i fabriku za proizvodnju oružja koje Rusi u velikoj mjeri koriste u bombardovanju ciljeva širom Ukrajine.
Takođe, prema podacima američke bezbjednosno-obavještajne zajednice koje je potvrdila i ukrajinska strana, procjenjuje se da je Iran, preko ruske luke na Kaspijskom jezeru, već isporučio Moskvi prvu seriju od 200 balističkih projektila tipa Fath-360 (BM-120).&nbsp;
Riječ je o projektilima s dometom od 30 do maksimalno 120 kilometara, koji mogu nositi bojevu glavu od 150 kilograma, a lansiraju se brzinom tri puta većom od brzine zvuka. U stanju su da pogode ukrajinska naselja blizu linije fronta, te infrastrukturne, prije svega energetske objekte. Njihova isporuka dovela je do toga da Zapad krene s uvođenjem nove runde sankcija Iranu.&nbsp;
<h2>Šumovi u komunikaciji &nbsp;</h2>
Ipak, u odnosima dvije strane ne ide sve glatko. Nakon izbora Masouda Pezeshkiana, novog reformističkog predsjednika Irana, koji je obećao da će raditi na ukidanju sankcija i razvijanju uravnoteženijeg odnosa s Istokom i Zapadom, posebno Evropskom unijom, u zemlji je otpočela žustra rasprava o tome koliko su vanjsko-bezbjednosni interesi Rusije i Irana doista usklađeni.&nbsp;
Oponenti dubljeg povezivanja dvije zemlje ukazuju na stavove Moskve u pogledu jermensko-azerbajdžanskog sukoba, koji po njima potkopava teritorijalni integritet Irana. Takođe, izražena su neslaganja i s pozicijom Kremlja o deklarisanoj politici Teherana kada je u pitanju polaganje prava na tri ostrva u Hormuškom tjesnacu. U reformističkoj štampi dominira već uobičajeni narativ &nbsp;da Rusija zbog svojih interesa nastoji na sve načine da osujeti iranske pokušaje uspostavljanja boljeg razumijevanja i saradnje s evropskim zemljama.&nbsp;
<h2>Stavovi konzervativaca</h2>
Međutim, konzervativci u iranskoj vladajućoj eliti imaju potpuno oprečne stavove, često podsjećajući reformistički nastrojene neistomišljenike na ulogu Zapada, posebno američke administracije, u surovoj odmazdi Izraela prema Hamasu u Pojasu Gaze, gdje se nemilosrdno ubija neboračko stanovništvo i do temelja razara civilna infrastruktura. Opisujući politiku predsjednika Bajdena kao potporu genocidu Izraela nad palestinskim stanovništvom u Gazi, te nabrajajući provokativne izraelske likvidacije visokopozicioniranih pripadnika Hamasa i Hezbolaha koje su izveli u Siriji, ali i samom Iranu, konzervativci se zalažu za produbljivanje rusko-iranskog saveza.&nbsp;
Po njihovom mišljenju, Iran u zamjenu za isporučene projektile i dronove od Putina može dobiti nešto mnogo vrjednije i značajnije. Riječ je, naravno, o tajnama ruske nuklearne tehnologije, odnosno pomoći u kreiranju iranskog nuklearnog oružja. Prema njihovoj računici, Rusija bi ipak mogla prevladati u ratu s Ukrajinom, što bi joj otvorilo mogućnost većeg uticaja na geopolitičkoj sceni, a interesi saveznika sigurno ne bi bili zanemareni. U tom kontekstu zapadni analitičari su komentarisali i nedavnu posjetu bivšeg ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua Teheranu, gdje se razgovaralo o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu dvije zemlje.&nbsp;
<h2>U čijim je rukama moć?</h2>
Premda je iranski predsjednik Pezeshkian već napravio niz strateških ustupaka konzervativcima na temelju uvjerenja da reforme neće napredovati ako odmah krene u obračun s "dubokom državom", posmatrači sumnjaju u pozitivne rezultate njegove političke agende. Naime, Pezeshkianova moć je limitirana jer mu nadležnosti ne dopiru do vanjske i odbrambene politike.&nbsp;
Glavni protagonisti ove dvije politike su lideri Korpusa islamske revolucionarne garde i vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei. Njihova stajališta o poziciji Irana u međunarodnim odnosima su daleko od reformskih ideja iranskog predsjednika, a veoma blizu ispunjenja agende o opremanju zemlje nuklearnim oružjem. Dobra vijest za Kremlj i velika glavobolja Zapadu u smislu daljnjeg planiranja potpore Ukrajini. Jer Putin bi, u slučaju prelaska svojih rubnih linija, mogao zaigrati i na opciju asistencije Iranu u razvoju nuklearne bombe. To je opasna opcija za stabilnost Bliskog istoka, ali ne samo tog regiona.

Plan o dalekometnim napadima na Rusiju remeti situaciju u Iranu. Zašto?

Potpredsjednik Saveza antifašista Srbije Aleksandar Sekulović nije optimista da će se zapadne zemlje ozbiljnije suprotstaviti Vučićevom ''srpskom svetu'' i njegovom miješanju u unutrašnje stvari Crne Gore. Između ostalog, dodaje, i zbog uloge te iste međunarodne zajednice u dolasku ekstremne desnice na vlast u Crnoj Gori.
Izlazak manjinskih stranaka iz crnogorskog suverenističkog bloka objašanjava strahom manjina, a u tom kontekstu podsjeća na izjavu sadašnjeg crnogorskog ministra Miluna Zogovića koji je, prije otprilike dvije godine, poručio DPS-u ali i crnogorskom suverenističkom bloku da će se ''prije pomiriti Izraelci i Palestinci, nego mi i vi''.
Sekulović, inače i kolumnista beogradskog lista Danas, smatra da je problem sa srpskim nacionalizmom dubok, jer je riječ o "predoziranosti" tom ideologijom, a tzv. ‘’srpski svet’’ je jedan od njegovih stubova.
- Srpsko je društvo ''overdozirano’’ nacionalizmom, ne odnosi se to samo na Srbiju nego i na tzv. Republiku Srpsku, na Srbe na sjeveru Kosova, ali i u Crnoj Gori - napominje Sekulović.
On vidi problem i u tome što međunarodna zajednica iz, kako kaže, raznih razloga, nema jasan stav po pitanju Vučićeve politike prema regionu. Naš sagovornik i ne očekuje reakciju Zapada kada je posrijedi Vučićevo brutalno miješanje u unutrašnje stvari i uopšte njegov odnos prema Crnoj Gori.
- U poslove Crne Gore miješala se prije svega međunarodna zajednica i to na negativan način. Njen udio u dovođenju ekstremne desnice na vlast u Crnoj Gori je značajan, i nije to samo djelo Vučića i Srbije, nego je tome dosta pripomogla Evropska unija i Amerika. Tako da, pravo da vam kažem, ja sam pesimista u pogledu djelovanja međunarodne zajednice i nekog njenog konstruktivnog uticaja - kaže Sekulović. &nbsp;
Proslavu izbornih rezultata u Gusinju bez crnogorskih obilježja, Sekulović objašnjava uticajem religije, na što su, kaže osjetljivi, prije svega u SAD. U tom kontekstu on tumači nedavnu posjetu američke ambasadorke Rajzing Rajnke mitropolitu SPC Joanikiju, nakon koje je, možda ne slučajno, Joanikije podržao PES-ovog kandidata za gradonačelnika Podgorice.
- A tradicionalno američko društvo je duboko religiozno i nije čudno da ambasador SAD preferira društvo i Amfilohija Radovića i Joanikija, i da protežira njihove favorite na političkoj sceni - kaže Sekulović.
On je prije dvije godine predvidio, u jednoj kolumni, da će manjijnske stranke u Crnoj Gori izaći iz suverensitičkog bloka, što se, sa izuzetkom HGI-ja, pokazalo tačnim. Sekulović to objašanjava stigmom koja je bačena na crnogorski odnosno suverenistički blok.
- Ja ću vas podsjetiti, to je bilo prije nekoliko godina, onaj Milun Zogović, koji sada čujem da je ministar, je u Skupštini Crne Gore rekao, obraćajući se DPS-u, a u stvari cijelom crnogorskom bloku, da će se ‘’ prije pomiriti Izraelci i Palestinci nego što ćemo se mi sa vama pomiriti’’. Doslovno je tako rekao, a kakav je odnos između Izraelaca i Palestinaca vidimo danas po genocidu koji se sprovodi nad palestinskim narodom. Ta stigma je uplašila manjine koji su računali da je bolje da se &nbsp;odbiju od Crnogoraca da I njih ne snađe ista sudbina koja će snaći Crnogorce - kaže Sekulović, koji dodaje da je iznenađen podrškom koja je ulasku BS-a u aktuelnu Vladu stigla iz Sarajeva.
<h2>Vučić bi mogao pokušati vojnu akciju na Kosovu</h2>
Sekulović vjeruje da Vučić čeka preslaganja geopolitičkih kockica na svjetskoj ceni, konkretno pobjedu Trampa, za ostvarenje svojih ciljeva, među kojima je tzv. reintegracija Kosova. &nbsp;&nbsp;
- On eskalira u retorici, i radi sve, od poruka da neće dozvoliti nove ‘Oluje’, do naoružavanja, da pokuša neku vojnu akciju na Kosovu - ocijenio je Sekulović.
Dodaje da se u tom cilju u Srbiji stvara tzv. "logika tora".
- To je logika opsadnog stanja koju oni vrlo vješto produciraju, kao - svi su protiv Srba, a to je logika tora, svi na okup oko ovna predvodnika, jer jedini on može da spasi stvari - kaže Sekulović.
<h2>Spomenik Draži Mihailoviću logična evolucija ka fašizmu</h2>
Najaktuelniji udar na antifašizam, koji dolazi iz Beograda iz usta gradonačelnika Aleksandra Šapića o podizanju spomenika Draži Mihailoviću, Sekulović vidi samo kao očigledan dokaz evolucije srpskog nacionalizma ka fašizmu.
- Podizanje spomenika Draži Mihailoviću je prirodna evolucija u srpskom nacionalizmu koji završava tamo gdje mu je mjesto, a terminalna faza je fašizam - kaže Sekulović.

Sekulović: Zapad se neće suprotstaviti "srpskom svetu", sam je doprinio dolasku ekstremne desnice na vlast u Crnoj Gori

Pokušavajući da objasni razloge i ciljeve ofanzivnih akcija ukrajinske vojske na ruskoj teritoriji, zapadni posmattrači svoje analize su uglavnom temeljili na nekoliko objektivnih i logički prihvatljivih pretpostavki, koje je u više navrata, iskreno ili ne, potvrdio i sam ukrajinski državni vrh. Prije svega plasiran je narativ o pokušaju rasterećivanja bojišta na istoku Ukrajine, posebno u Donjecku.
Nakon napada na pograničnu rusku oblast Kursk, ukrajinski vojni planeri su se nadali da će Rusi u pokušaju odbrane svoje teritorije povući dio vojnih efektiva koji već dugo vrše snažan pritisak u pravcu Pokrovska. Riječ je o značajnom željezničkom i cestovnom čvoru cijele Donjecke oblasti. Njegovim padom u ruske ruke ugrozili bi se vitalni logistički kanali ukrajinske vojske i otvorili putevi za ugrožavanje drugih strateški važnih gradova, poput Časiv Jara.&nbsp;
<h2>Razlog koji je Zelenski vjerovatno prećutao</h2>
Drugi narativ kojim su se objašnjavali razlozi napada na Kursku oblast bio je da se ofanzivnom akcijom želio podići moral nacije. Ogromni ljudski gubici i materijalna razaranja nakon Putinove brutalne invazije doveli su do apatije i pada želje za daljim otporom kod jednog broja uglavnom mlađih ljudi. To je uslovilo velike probleme s popunom jedinica na prvim linijama fronta. Upravo iz tog razloga je i bila potrebna spektakularna akcija, kakva je po svom karakteru nesumnjivo operacija upada u Kursku oblast, kojom bi se ruski predsjednik ponizio, a Ukrajinci uvjerili da Rusi nisu nepobjedivi.
Na koncu, pojavile su se i neke krajnje površne i iz mnogo razloga neodržive teze u kojima se špekulisalo kako bi, pod uslovom da ukrajinska vojska zadrži osvojena ruska područja, u budućim pregovorima ona mogla poslužiti kao svojevrsna "moneta za potkusurivanje" u smislu eventualne razmjene teritorija.
Međutim, ono što zapadni posmatrači, namjerno ili ne, nisu detektovali kao razlog upada u Kursku oblast, a predsjednik Zelenski po svoj prilici je to mudro prećutao, mogao bi biti stvarni motiv operacija ukrajinske vojske. Riječ je o pokušaju da se Zapadu pošalje nedvosmislena poruka da su Putinove rubne linije napada na ruskoj teritoriji, koje bi mogle značiti upotrebu oružja za masovno uništenje WMD, zapravo jeftini blefovi.
<h2>Zašto bi Zelenski slao poruku Zapadu da Putin blefira?</h2>
Temeljna ideja koja se krije iza teze da je ukrajinska vojska upala u Kursku oblast da pokaže Zapadu kako su Putinove rubne linije za upotrebu nuklearnog oružja najobičnije obmane, ispunjenje je dugo apostrofiranog zahtjeva predsjednika Zelenskog, prije svih američkoj administraciji, da se Ukrajini isporuči dalekometno oružje i dopuste udari po dubini ruske teritorije. Opravdanje za ovu vrstu zahtjeva Zelenski je našao u činjenici da se prema Povelji UN-a, članak 51, koji definiše pravo na samoodbranu kao jedini izuzetak od zabrane jednostrane upotrebe sile u rješavanju kontroverzi između subjekata međunarodnog prava, Ukrajina ima pravo da se brani od ruske agresije.&nbsp;
Shodno činjenici da ruska vojska dominantan dio projektila i bespilotnih letilica kojima napada vojnu i civilnu infrastrukturu u Ukrajini lansira sa svoje teritorije, Zelenski smatra da reakciju na te napade u vidu uzvratnih ili preventivnih udara po ciljevima u dubini ruske teritorije treba deklarisati kao vojno djelovanje odbrambenog karaktera. Samim tim ono je u potpunom saglasju s pozitivnim međunarodnopravnim propisima, odnosno Poveljom UN-a. Međutim, američka administracija i dalje je jako oprezna i rezervisana prema zahtjevu ukrajinskog predsjednika. Postavlja se pitanje zbog čega.&nbsp;
<h2>Vruća telefonska linija između dvije nuklearne velesile&nbsp;</h2>
Nakon što je Rusija pokrenula invaziju punog opsega na susjednu državu, Sjedinjene Države učinile su sve da s ruskim vojnim vrhom ponovo uspostavi skoro potpuno prekinute komunikacijske kanale. Razlog za ovu akciju bio je strah od pogrešne interpretacije preduzetih koraka druge strane, što bi vodilo širenju konflikta i neminovnoj nuklearnoj eskalaciji.&nbsp;
Osim uopštenih i kratkih saopštenja dviju strana o kontaktima najviših vojnih zvaničnika, načelnika stožera i ministara obrane, preko takozvane vruće telefonske linije, gdje se potencirala odgovornost i potreba za deeskalacijom konflikta, javnost nikad nije dobila dublji uvid ni detalje ovih razgovora. Drugim riječima, prema mom dubokom uvjerenju i uz uvažavanje drugih involviranih strana, uključujući i predsjednika Zelenskog, jedino američka administracija u ovom trenutku, na temelju više nego relevantnih input informacija koje su po svemu sudeći u najvećoj mjeri klasifikovane i za najbliže saveznike, može pravilno procijeniti nivo nuklearne prijetnje Ruske Federacije.
<h2>A što ako je strah od eskalacije zaista neopravdan?</h2>
Popriličan broj posmatrača, posebno u Baltičkim zemljama, Poljskoj, UK, ali i samom SAD-u, ipak vjeruje u ono što govori Zelenski - da Putin i njegovi saradnici blefiraju kad govore o upotrebi nuklearnog oružja. Uzmemo li, hipotetički, ovaj pristup kao ispravan, a ponavljam da je američka administracija trenutno jedini relevantni sagovornik na tu temu, zanimljivo bi bilo odgovoriti na pitanje koliko bi napadi iz daljine Ukrajine na rusku teritoriju uticali na dalji tok rata.
Posmatrači smatraju, gledajući iz strogo vojne perspektive, da ograničenja bilo koje vrste nikad nisu bila povoljna kad je u pitanju strana koju podupirete. Preciznije, snabdijevanje Ukrajine dalekometnim projektilima i dopuštenje pokretanja napada duboko u teritoriju pod kontrolom Rusije zasigurno bi poboljšali ukrajinsku borbenu moć.&nbsp;
<h2>Modaliteti upotrebe dalekometnog oružja</h2>
Postoji nekoliko načina na koje bi veća ukrajinska sposobnost dubokog udara mogla promijeniti tok rata. Kijev bi mogao da pogodi udaljene logističke i zapovjedne ciljeve, ruske vazdušne ili pomorske baze, područja okupljanja kopnenih snaga, fabrike oružja ili prateću infrastrukturu, civilnu energetsku industriju ili centre ruske političke i vojne kontrole, poput Kremlja.&nbsp;
Direktni napad ili prijetnja napadom na pobrojane ciljeve smanjili bi efikasnost ruskih ofanziva, oslabili njene odbrambene sposobnosti, učinili vojnu akciju dugoročno manje održivom i povećali troškove rata za Putina i rusku elitu.
<h2>Tok rata se ipak ne bi dramatično promijenio</h2>
Međutim, prema svim raspoloživim podacima, ukrajinski dalekometni udari zapadnim sistemima na rusku teritoriju ne bi imali presudni učinak na tok rata. Prije svega, takva teza temelji se na pokazanoj visokoj adaptivnosti ruske vojske koja je uspijevala da u hodu otklanja katastrofalne nedostatke s početka invazije. Takođe, količinu isporučenih sistema dramatično bi limitirala njihova previsoka cijena.&nbsp;
U konačnom, da bi dalekometni udari imali značajniji učinak na tok rata, ukrajinska vojska bi ih morala znati integrisati s kopnenim manevrima, koncentrirajući kopnene i vazdušne snage u razmjerama koje njene formacije dosad objektivno nisu mogle dosegnuti. Prema tome, i u slučaju pozitivnog odgovora na zahtjev Zelenskog, koji američki najviši zvaničnici i dalje pomno evaluiraju, putanja sukoba se vjerojatno ne bi odlučujuće promijenila. Na američkoj administraciji je, dakle, da procijeni jesu li skromne vojne koristi od dalekometnih udara vrijedne rizika eskalacije, ako rizik uopšte postoji. Nimalo lagan posao.

Zašto bi Zelenski slao poruku Zapadu da Putin blefira?

Stečajna uprava Vektre Montenegro raspisala je novi oglas za prodaju dijela imovine tog preduzeća, po ukupnoj početnoj cijeni od 1,5 miliona eura. 
 
 Na prodaju su ponuđene poslovne zgrade u privredi i zemljišta i šume u Pljevljima. 
 
 Prodaja će se obaviti dostavljanjem pisanih ponuda na adresu Privrednog suda, koje moraju stići najkasnije do 8. maja do 13 sati. 
 
 Njihovo otvaranje zakazano je dan kasnije u 11 sati u prostorijama Privrednog suda. 
 
 Pravo da učestvuju na javnom nadmetanju imaju sva preduzeća i pojedinci koji po važećim propisima Crne Gore imaju pravo kupovine nepokretnosti i koji blagovremeno dostave odgovarajuću ponudu i uplate predviđeni depozit. 
 
 Ponuđači su dužni da uplate depozit u iznosu od pet odsto od iznosa početne cijene. 
 
 Stečajni upravnik donijeće odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača najkasnije u roku od osam dana od održavanja javnog otvaranja ponuda. 
 
 Imovina dužnika, koja je predmet prodaje, može se razgledati svakog radnog dana za vrijeme trajanja oglasa, od devet do 14 sati, uz prethodnu najavu stečajnom upravniku. 
 
 Stečaj u Vektri Montenegro otvoren je početkom 2021. godine na zahtjev NLB Interfinanz banke.

Na prodaju imovina Vektre Montenegro za 1,5 miliona eura

Šef kluba poslanik Bošnjačke stranke (BS) Amer Smailović kazao je nakon današnjeg sastanka sa premijerom Milojkom Spajićem da će ta partija podržati Sporazum Vlade o ekonomskoj saradnji sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE).
- Veoma sadržajan sastanak sa Spajićem, premijer me je upoznao sa svim detaljima sporazuma, smatramo da je veoma važno sarađivati sa renomiranim investitorima - rekao je Smailović.&nbsp;
Smailović je dodao da smatra da će nakon usvajanja ovog sporazuma u Skupštini Crne Gore, krenuti ozbiljno kada su u pitanju investicije.

Smailović: BS će podržati sporazum Vlade sa Emiratima

Ekipa Crnogorskog školskog sportskog saveza otputovala je danas na Zlatibor, gdje će do 10. aprila učestvovati na Evropskom prvenstvu za srednje škole u košarci i odbojci, kao i na Svjetskom prvenstvu za osnovne škole u šahu, saopšteno je iz ovog saveza. 
 
Crnu Goru će na Evropskom prvenstvu u odbojci, u muškoj i ženskoj konkurenciji, predstavljati Srednja mješovita škola "Danilo Kiš" iz Budve, a u muškoj košarci Gimnazija "Tanasije Pejatović" iz Pljevalja. 
 
Na Svjetskom prvenstvu u šahu za osnovne škole nastupiće OŠ "Olga Golović". 
 
Žensku odbojkašku ekipu SMŠ “Danilo Kiš”, čiji je trener Predrag Ćorluka, čine Anastasija Kovačević, Jovana Kovačević, Aleksandra Rajović, Jovana Cerović, Anastasija Kažanegra, Viktorija Čoković, Anđela Nikolić, Lenka Liješević, Andrea Dakić, Neda Miličić, Mitra Gudelj i Elena Čolaković. 
 
U sastavu muške ekipe te škole, koja je dio Školskog sportskog društva Fer plej, su Luka Gavrilović, Petar Prenkočević, Darko Tučević, Petar Milosavljević, Veljko Lakićević, Petar Živković, Ilija Marović, Batrić Milašević, Filip Milosavljević i Vukota Čelebić. 
 
Odbojkaše će, uz Ćorluku, sa klupe predvoditi i Željko Božović. 
 
Mušku košarkašku ekipu Gimnazije "Tanasije Pejatović" čine Janko Petrović, Andrija Starčević, Matija Bošković, Miloš Milinković, Danko Bošković, Arsenije Peruničić, Bogdan Golubović, Marko Mojović, Matija Cupara i Lazar Gospić, a predvodiće ih trener Goran Marjanović. 
 
Pod vođstvom profesora Momčila Pekića šahovska ekipa Osnovne škole "Olga Golović" nastupiće na Svjetskom prvenstvu u sastavu Petar Popović, Marko Sredanović, Stefan Mihajlović, Viktor Vasiljević i Anita Rovčanin. 
 
Vođa crnogorske ekspedicije na biće Lazar Macanović, iz barske Gimnazije "Niko Rolović". 
 
Na Zlatiboru će boraviti i predsjednik Crnogorskog školskog sportskog saveza Budimir Vukićević, koji će kao delegat učestvovati na izbornoj Skupštini Međunarodne školske sportske federacije. 
 
Skupština će biti održana u utorak, a na dnevnom redu biće izbor novog predsjednika Međunarodne školske sportske federacije. 
 
- U organizaciji puta i boravka brojne ekspedicije na Zlatiboru, Crnogorski školski sportski savez je imao pomoć i podršku Opština Budva i Pljevlja, kao i Ministarstva sporta i mladih i Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija- zaključuje se u saopštenju.

Evropsko prvenstvo za srednje škole: Naši sportisti takmiče se u košarci, odbojci, šahu

Bivši fudbaler, softver inženjer i rođeni Nikšićanin Petar Burić podržao je Evropski savez i nosioca liste Ivana Radojičića na predstojećim lokalnim izborima u gradu pod Trebjesom.
Burić je poručio da je potrebno da na čelu Nikšića budu ljudi koji imaju kapacitet da pokrenu njegov oporavak.
- S obzirom na prirodni i ljudski resurs Nikšić mora imati šansu da bude grad koji ima perspektivu, grad iz kojega se neće odlaziti, već u koji će se mladi vraćati da daju doprinos njegovom razvoju - kazao je on.
Potrebno je, kako je istakao, da Nikšić ne bude poznat samo po staroj slavi.
- O kome stariji sa nostalgijom pričaju, kao kulturnom i privrednom centru Crne Gore, potrebno je da na čelu grada budu ljudi koje vole Nikšić, vole Crnu Goru, a mogu i imaju kapacitet da krenu u njegov oporavak - kazao je Burić.
Burić je kazao da daje podršku Radojičiću iz uvjerenja da on može napraviti promjene.
- Van Nikšića, ali i u Nikšiću živi mnogo mladih koji bi voljeli da učestvuju u prospiretitu svog rodnog grada. Ivan Radojičić može napraviti promjene sa svojim timom, zbog toga mu ja dajem podršku - zaključio je Burić.
Burić je trenutno nastanjen u Ljubljani u Sloveniji.

Burić pružio podršku Radojičiću i Evropskom savezu: Nikšić mora imati šansu da bude grad koji ima perspektivu

Agitatori za listu „Za budućnost Nikšića – zna Nikšić – Marko Kovačević“, koju predvodi Nova srpska demokratija predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, a u kojoj su i druge dvije članice nekadašnjeg Demokratskog fronta, Demokratska narodna partija Milana Kneževića i Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, u završnici predizborne kampanje u gradu pod Trebjesom krenuli su sa kupovinom glasova - tvrde za Portal ETV sagovornici iz pogranične zone sa Bosnom i Hercegovinom.
<h2>VAUČERI ZA IZBORE</h2>
- Državljani Crne Gore koji žive ili rade u pograničnoj zoni uz Bosnu i Hercegovinu dobili su prvu tranšu vaučera-bonova vrijednosti od po 3.500 konvertibilnih maraka (blizu 1.800 eura), za koje mogu na separacijama i stovarištima u BiH da kupe građevinski materijal. Zauzvrat, naravno, na nikšićkim izborima treba da glasaju za DF (lista „Za budućnost Nikšića“ prim. aut). Ali, nije dovoljno samo da glasaju, već im je naloženo i da počnu sa agitacijom za ovu
koaliciju, da pojačaju terenske aktivnosti i do izbora budu u akciji 24 sata – tvrde naši sagovornici.
Vaučeri su, prema informacijama naših sagovornika, već podijeljeni ljudima koji žive ili rade u mjestima Trnjine (Opština Foča), Bileća, Gacko, a iz pograničnog su područja sa crnogorske strane i imaju pravo glasa u Crnoj Gori.
<h2>,,OSTROŠKI MARATON“</h2>
Osim kupovine glasova ova koalicija, kažu, ima još jedan plan za jačanje svog izbornog rezultata – uvoz birača.
- Na dan izbora, 13. aprila, održava se i ,,Ostroški polumaraton“. Doći će znatan broj učesnika iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a upravo ova sportska manifestacija biće alibi i za uvozne birače iz ove dvije zemlje da se pojave toga dana u Nikšiću i glasaju – upozoravaju sagovornici Portala ETV.
Pribojavaju se da će sa tim alibijem u Crnu Goru stići i skupine „opasnih momaka“ zaduženih za zastrašivanje i incidente, ako izborni dan ne bude tekao prema njihovom planu.
- Ako vide da gube, a utisak je da se pribojavaju upravo toga, spremaju se da naprave neki šavnički scenario – kažu naši sagovornici.
<h2>NEDAVNA ISTORIJA PREVARE</h2>
Prethodne izbore u Nikšiću koji su održani 14. marta 2021. godine pratili su skandalozni događaji i otvorena kupovina glasova, te direktni pritisci na građanke i građane da glasaju prorusku i prosrpsku koaliciju koju je i tada predvodila Mandićeva NSD.
Nikšić su te godine „opsadirali“ Vučićevi ljudi za specijalne zadatke, a u agitaciju za ovu koaliciju bile su uključene i kriminalne strukture. Vučićevi izaslanici Vladimir Mandić, Milan Nikolić, Predrag Rajić, te sin Milorada Dodika (predsjednika entiteta BiH – Republika Srpska) - Igor Dodik vodili su kampanju pritisaka i zastrašivanja birača. Prema nezvaničnim informacijama za glas se dobijalo od 100 do 600, ali i više eura.
Aktivno je bila uključena i Crkva Srbije, čije svještenstvo je, takođe, agitovalo za ovu koaliciju.
<h2>PRIVOĐENJA I PUŠTANJA NA SLOBODU</h2>
Nikšićka policija tada je u susret izbornom danu privela devet osoba zbog sumnje u kupovinu glasova, odnosno sumnje da su za te potrebe u Crnu Goru unijeli novac.
Na informativni razgovor privedeni su tadašnji član Glavnog odbora Vučićeve Srpske napredne stranke i bivši rukometni reprezentativac Vladimir Mandić, bezbjednosno interesantna osoba Dane Šijan iz Beograda, zatim Nemanja Bogdanović iz Sarajeva, Aleksandar Jokić iz Beograda, kao i tadašnji poslanik Demokratskog fronta u Skupštini Crne Gore Milo Božović, te Slobodan Lalović iz Foče, Dejan Puhalo iz Trebinja, Blagdan Madžić iz Foče i Miroslav Vujović.
Petanestak dana prije ovih privođenja policija je iz Crne Gore protjerala osam državljana i državljanki Srbije koje je zatekla u Nikšiću s ugovorima o djelu za posao naručen od DF-a, a bez dozvole za privremeni boravak i rad i bez potvrde o prijavi rada.
Vučić je uložio u DF stotine hiljada eura, ali njihov izborni rezultat bio je razočaravajući. Ipak, sa ostalim proruskim i prosrpskim partijama formirali su koalicionu vlast u Nikšiću koju je prethodnih četiri godine predvodio tadašnji, ali i sadašnji nosilac njihove liste Marko Kovačević.
Iz Srbije se te godine vodila i brutalna medijska kampanja za DF nazvana „bitka za Nikšić“.
Ove godine nema u toj mjeri otvorenog i brutalnog pritiska iz Srbije na izborni proces u Nikšiću, ali kako se kampanja privodi kraju, novac za kupovinu glasača je, očito, stigao, kako se ništa ne bi prepuštilo slučaju.

Glasačima dijele bonove od po 3.500 KM za trgovinu građevinskog materijala na stovarištima u BiH?

Sukob u Demokratama Alekse Bečića, potpredsjednika Vlade, eskalirao je do tačke bez povratka, tvrde izvori Portala ETV bliski ovoj partiji, ističući da su Bečić i ideolog stranke Boris Bogdanović i njima bliski partijski funkcioneri „pripremili 'svilen gajtan' za Moma Koprivicu, koji već duže vrijeme ne podržava politiku partije“. - Svjesni su da njihov izborni rezultat u Nikšiću neće biti zadovoljavajući i to će iskoristiti da ga se riješe, jer je on insistirao da nosilac njihove liste bude Nemanja Vuković, aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikšić. Planiraju da njega optuže za neuspjeh u Nikšiću i počiste ga. U planiranoj rekonstrukciji Vlade za njega neće biti mjesta, odnosno, oni će insistirati kod premijera Milojka Spajića da poziciju potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju ponudi drugom kandidatu. Zbog toga se i odgađa rekonstrukcija Vlade, čekaju rezultate izbora u Nikšuću – tvrde naši izvori. M portal objavio je 28. februara da je na partijskom sastanku u Nikšiću, povodom izbora u tom gradu, došlo do ozbiljnog sukoba i umalo fizičkog obračuna između Koprivice i Vukovića sa jedne strane i Bečićevih pristalica sa druge.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250403000440_bd614ae8395859c2f15ebb1782981eef1798785b2d4912b046af867602073964.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250403000440_bd614ae8395859c2f15ebb1782981eef1798785b2d4912b046af867602073964" data-rendition-name="original" width="900" height="599" loading="lazy" alt="Bečić i Bogdanović"> </figure>  Upravo te večeri Demokrate su odlučivale o nosiocu liste, a prema pouzdanim informacijama M portala, Koprivici je čak prijećeno i izbacivanjem iz partije i razotkrivanjem njegovih navodnih veza sa ljudima koje Demokrate smatraju političkim neprijateljima. Sukob je izbio jer je Koprivica insistirao da nosilac liste bude Nemanja Vuković, a Bečićeva struja da to bude dr Marko Mitrović, predsjednik OO Demokrata Nikšić. Sastanku nijesu prisustvovali Bečić i Bogdanović. Na kraju je, kako su prenijeli mediji, odlučeno i da Nemanja Vuković bude novi šef Opštinskog odbora, tako što je, kako je pisao Portal Standard, struja Koprivice uspjela preglasavanjem da sa te pozicije smijeni Bečićevog favorita Mitrovića. Koprivica je rođeni Nikšićanin i upravo on je najuticajnija ličnost ove partije u gradu pod Trebjesom. Duže od godine, špekuliše se sa informacijama, da su Koprivica i ministar odbrane Dragan Krapović, takođe funkcioner Demokrata, u sukobu sa Bečićem i Bogdanovićem, ali njih dvojica to negiraju. Uz njih, kako su ranije objavili mediji, i predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, bivši ministar turizma Vladimir Martinović nijesu saglasni sa partijskom politikom koju kreira Bogdanović. U junu prošle godine, Koprivica je negirao da će sa još nekoliko nezadovoljnih funkcionera Demokrata formirati novu stranku Progres. - U potpunosti su netačni i zlonamjerni navodi portala Adria da osnivam politički subjekt koji će nositi naziv „Progres“ – napisao je on tada na mreži Iks. Portal Adria tvrdio je da su uz Koprivicu stali Vladimir Martinović, Nikola Rovčanin i još nekoliko funkcionera. Mediji su i u martu prošle godine objavili da je došlo do raskola u Demokratama i da Koprivica i Martinović napuštaju stranku. Vladimir Martinović i jeste otišao iz partije, ali u julu, nakon što je smijenjen s pozicije ministra održivog razvoja i razvoja sjevera. Saopštio je da stranku napušta zbog načina na koji je smijenjen, jednoumlja i animoziteta jednog čovjeka prema njemu.

Spreman „svilen gajtan“ za Moma Koprivicu

Robert Siništaj, vlasnik lokala "Tasty" u Tuzima koji su večeras demolirali navijači Budućnosti nakon utakmice sa Dečićem, kazao je da je pričinjena materijalna šteta ogromna. On je za Portal ETV kazao i da je u tom događaju povrijeđen jedan gost lokala.&nbsp; Siništaj tvrdi i da policija nije adekvatno reagovala, objašnjavajući kako su "Varvari" ispred njegovog lokala došli privatnim vozilima uz pratnju policijskih službenika.&nbsp; - Oni su demolirali lokal, a policijaci su ih polako ispratili kao da su donijeli poklone a ne vatru - rekao je Siništaj.&nbsp; Prema njegovim riječima, navijače niko nije dirao dok su oni lomili i rušili po objektu.&nbsp; Tvrdi da je policija nijemo posmatrala navijače dok su goste lokala gurali sa štitnicima i prijetili im.&nbsp; - Gosti su bježali na zadnji izlaz. Međutim, kako nijesu svi tako brzo da izađu kroz ta vrata krenuli su ka prednjim - dodaje Siništaj.&nbsp; On kaže i da je bilo dima, vatre, da su kroz lokal letjele baklje &nbsp;zbog čega je zapaljen invertar u lokalu.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250402230436_d4f94575bd1e25ec0688c91df924d7edf61cdb4281a5d2033e313d4fde830e51.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250402230436_d4f94575bd1e25ec0688c91df924d7edf61cdb4281a5d2033e313d4fde830e51" data-rendition-name="original" width="1600" height="721" loading="lazy" alt="Tasty"> <figcaption>Zapaljena garnitura(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250402230436_23168200bdfb83928a08f8784797075f753d9f505878050c7f0c513279404ad9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250402230436_23168200bdfb83928a08f8784797075f753d9f505878050c7f0c513279404ad9" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Demoliran lokal "> <figcaption>Polomljena stakla (Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp; <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2F0QzOqrellbY%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp; <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2F5bhjxCaPgfk%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

(FOTO,VIDEO) Siništaj: Šteta u lokalu ogromna, policija neadekvatno reagovala

Novoimenovana savjetnica predsjednika Skupštine Biljana Vučurović primila je prvu platu na novoj poziciji. Njoj je za pola mjeseca otkad obnaša tu funkciju (od 17. do 31. marta) isplaćeno 911 eura.
Čelnik parlamenta Andrija Mandić postavio je Vučurović za svoju savjetnicu nakon što je razriješena sa mjesta direktorice u januaru jer nije adekvatno reagovala u slučaju bivše učenice Sare Vujisić koju je, nakon što je završila školovanje u toj obrazovnoj ustanovi, profesor Radoman Čečović seksualno uznemiravao porukama.
Vučurović je Čečovića tada kaznila sa skidanjem 30 odsto sa plate u jednom mjesecu, a kako je utvrdila Prosvjetna inspekcija, nije ispitala sumnje bivše učenice Vujisić da postoji još takvih slučajeva u Gimnaziji, nije prijavila slučaj nadležnima, a profesor je nastavio da radi u toj obrazovnoj ustanovi.
Zbog tog slučaja održana su i dva protesta na kojima je tražena smjena Vučurović, kao i da se Čečoviću zabrani dalji rad u prosvjeti.
Biljana Vučurović je diplomirana profesorica srpskog jezika i književnosti. Supruga je Jovana Vučurovića, poslanika Nove srpske demokratije, čiji je Mandić lider.
<h2>Ostalim savjetnicima skoro 12,5 hiljada eura</h2>
Osim Biljani Vučurović, plate su primili i ostali savjetnici Andrije Mandića - kojima je ukupno isplaćeno blizu 12,5 hiljada eura.
Šef kabineta Mirko Miličić zaradio je 1.996 eura, Gordana Đuračić 1.819 eura, Žana Praščević Milačić 1.759 eura, Želidrag Nikčević 1.838 eura, Matija Medojević 1.781 euro i Janko Milatović 1.706 eura.
Bobanu Stanišiću, koji je u međuvremenu postavljen na mjesto generalnog sekretara Skupštine, isplaćeno je 1.528 eura.

Tag: zapad