Pobjeda Rusije u Ukrajini bila poraz za cio Zapad, upozorio je češki predsjednik Petr Pavel.
Tokom intervjua za Sandej tajms u Praškom zamku – baš na mjestu gdje je Hitler 1939. godine proglasio "Protektorat Bohemije i Moravske" – uporedio je trenutno ponašanje Zapada sa politikom pomirenja uoči Drugog svjetskog rata.
- Nedavni navodi o tajnim pregovorima između SAD i Rusije, posebno u vezi sa prenosom ukrajinske teritorije, opasno podsjećaju na Minhenski sporazum iz 1938. godine. Ako dozvolimo Rusiji da izađe kao pobjednik iz ovog sukoba, svi ćemo izgubiti - naglasio je Pavel.
Češki predsjednik je povukao istorijsku paralelu između nacističke eksploatacije njemačke manjine u Sudetima i ruskog narativa o „zaštići Rusa".
- Vladimir Putin koristi isti narativ - rekao je Pavel.
Uvjeren je da Zapad ne izdaje Ukrajinu na isti način na koji je nekada izdao Čehoslovačku, već pokazuje "nevoljnost da brani principe koje tvrdi da poštuje".

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Pavel: Ako dozvolimo Putinu da izađe kao pobjednik iz ovog sukoba, svi ćemo izgubiti

Brisel i Vašington kao da uopšte nemaju interesa da vide očiglednu razliku u onome što rade vlasti u Podgorici, kao da ih zanima samo ono što vlasti govore, piše Darko Šuković, glavni urednik Antene M, medijskog partnera EUalive-a u Crnoj Gori.
Što je više institucionalno, ekonomski i demokratski razorena, to je Crna Gora bliže EU. Djeluje nestvarno ali je stvarno tako.
Crna Gora je posljednja republika bivše Jugoslavije koja je postala nezavisna država. Na referendumu održanom 21. maja 2006. za nezavisnost je glasalo 55,5% građana. Osim činjenice da je tako obnovljena državnost stare kraljevine, jedine južnoslovenske zemlje koja je očuvala slobodu i tokom vladanja Otomanske imperije najvećim dijelom Balkana, na tom se referendumu, prvi put u istoriji pokazalo da je većina građana Crne Gore prozapadno orijentisana. Jer, u programu političkih subjekata koji su zagovarali nezavisnu Crnu Goru, bilo je zapisano učlanjenje u EU i NATO, kao ključni vanjskopolitički ciljevi.
Prozapadna većina u Crnoj Gori građena je teško i relativno sporo. Istorijsko nasljeđe i dominantan kolektivni sentiment vjekovima su vezivali najmanju i najstariju južnoslovensku državu za Rusiju, kao slovenski i pravoslavni centar. Otpor obnovi nezavisnosti bio je snažan – svjedoči to 44,5% glasova protiv, i podržan iz Srbije: politički, finansijski, medijski, obavještajno. U SAD i EU, pogotovo na početku, nije bilo entuzijazma za ideju suverene Crne Gore. Srećom, Rusija je tih godina imala druge prioritete i projekcije i nije se fokusirala na zbivanja u Crnoj Gori.
No, uoči ulaska u NATO, stvari su se bitno promijenile. Rusija je bila neskriveno protiv članstva Crne Gore u Alijansi, pa je, koristeći antizapadne strukture u Srbiji i Crnoj Gori, pokušala da na ključnim izborima, održanim 2016, sruši Vladu Mila Đukanovića i spriječi učlanjenje. Pokušaj državnog udara osujećen je, dio zavjerenika procesuiran i prvostepeno presuđen, ključne dokaze obezbijedile su zapadne službe, a da je pripreman zastrašujući scenario potvrdio je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Promašenost širokog uvjerenja da se Crna Gora ulaskom u NATO definitivno izvukla iz kandži Rusije i postala dio zapadnog civilizacijskog kruga, pokazala se na izborima 30. avgusta 2020. Izbornu pobjedu ostvarile su propruske i prosrpske stranke, predvođene Demokratskim frontom Andrije Mandića i Milana Kneževića (prvostepeno osuđeni na po pet godina zatvora zbog umiješanosti u spremanje državnog udara; nakon izbora presuda poništena a tužilac koji ih je gonio već je 18 mjeseci u pritvoru) i Demokratama Alekse Bečića. Zapravo, i na tim je izborima taj politički korpus ostao u manjini. Da dođu na vlast omogućio im je pokret URA, Dritana Abazovića (čiji je brat vjerovatno jedini etnički Albanac koji u Beogradu uspješno razvija biznis) koji je uspio da privuče 5% birača, dominantno suverenista nezadovoljnih starom vlašću, predvođenom DPS.
Paradoks da je država dobila vlast od političara koji su bili protiv postojanja nezavisne Crne Gore, nije jedini. EU i SAD su svojim činjenjem i nečinjenjem omogućili Beogradu i Moskvi da se brutalno miješaju u te (i sve naredne) izbore i da, umjesto iskreno prozapadno orijentisanih partija, političara, građana – na vlast dođu pioni Aleksandra Vučića i Vladimira Putina.
O karakteru vlasti koja je zagospodarila Crnom Gorom nakon 30. avgusta 2020. i koja, u raznim oblicima, traje do danas, svjedoči činjenica da je prva vlada (premijera Zdravka Krivokapića) dogovorena u manastiru Crkve Srbije/SPC. Ta vjerska organizacija zapravo je najmoćniji politički subjekat u Crnoj Gori, bavljenje vjerom njen je sporedan posao a realizacija nacionalnog projekta Srpskog sveta /Velike Srbije ključni zadatak. Crkva Srbije/SPC najvjerniji je saveznik Moskovske patrijaršije/Crkve Rusije. Za vladike Crkve Srbije NATO je „Četvrti Rajh“, Evropska unija je „tamnica naroda“ koja zaudara „sodomskim smradom“, Crnogorci su „komunistički nakot“, Bošnjaci-muslimani „lažni ljudi, lažne vjere“, a Ratko Mladić i Radovan Karadžić su „srpski heroji“.Već pet godina Crnom Gorom upravljaju politički subjekti koji te vrijednosti baštine i promovišu ili oni koji prihvataju da budu u koaliciji sa njima.
Koliko god to izgledalo suludo, u takvoj vlasti Brisel i Vašington vide pouzdane partnere u NATO i na putu Crne Gore ka EU!? Što je više institucionalno, ekonomski i demokratski razorena, to je Crna Gora bliže EU. Djeluje nestvarno ali je stvarno tako. Najbrojniji državotvorni narod, nacionalni Crnogorci, već pet godina praktično su protjerani iz institucija, izloženi asimilaciji i otimanju njihove kulturne, naročito sakralne baštine. Potpisivanjem tzv. Temeljnog ugovora, između tadašnjeg premijera Abazovića i patrijarha Porfirija, svi pravoslavni hramovi u Crnoj Gori predati su u vlasništvo vjerskoj organizaciji sa sjedištem u Beogradu. Široko je uvjerenje unutar crnogorskog nacionalnog korpusa da je Crna Gora dodijeljena Srbiji i Vučiću kao kompenzacija za Kosovo i kao mamac za otklon od Rusije.
Svi ti procesi, međutim, umotani su u oblandu proevropske retorike. Brisel i Vašington kao da uopšte ne zanima šta vlast u Podgorici radi, kao da ih jedino zanima šta vlast priča. Tako je predsjednik Skupštine Andrija Mandić, daleko najmoćniji političar u Crnoj Gori, koji se nikad nije odrekao stava da je Srbija njegova matica a Putin njegov lider, postao partner EU u procesu evropske integracije države kojom, de facto i de iure, upravlja.
EU i SAD, već pet godina, kažnjavajući stranke koje su 30 godina bile na vlasti, kažnjava Crnu Goru, faktički pomažući njeno pretvaranje u koloniju Srbije. Crnogorsko društvo, ispod tanke kore proevropskog narativa vlasti, tone u klerošovinizam, dok sekularizam i građanski karakter ubrzano nestaju.
Istinski prozapadno orijentisan dio crnogorskog društva, prvo zbunjen a onda i teško razočaran odnosom „naših zapadnih prijatelja“, prelazi u izbornu apstinenciju ili prihvata sinekure i „prelijeće“ na stranu vlasti. Podrška EU i NATO počinje da opada toliko da ni vlast to više ne može da sakrije. Poruke da se EU mora sačuvati od prijema novih „trojanskih konja“, pokazuju da Brisel, možda, počinje da shvata šta se dešava u Crnoj Gori. No, jasnog priznanja grešaka nema. Vjerovatno ga neće ni biti. Posljedice se, međutim, mogu lako predvidjeti. Svaki put su iste kad neko okrene leđa istinskim prijateljima i pokuša da od iskonskih neprijatelja napravi partnere.

Šuković: Kako je Zapad potrošio prozapadnu većinu u Crnoj Gori

Politika predsjednika Srbije Aleksandra Vučuća „sjedjenja na dvije stolice“ dolazi na naplatu. Sankcije NIS-u ogolile su sve slabosti režima koji je godinama opstajao na lažnom osjećaju stabilnosti i retorici „neutralne i od svih tokova nezaviane Srbije“. Dok Zapad gubi strpljenje, a Moskva traži lojalnost, Vučić se našao tačno tamo gdje nije htio biti — bez saveznika i bez izlaza. Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, u intervjuu za portal ETV ukazuje na više ključnih pitanja koja se otvaraju usljed ove krize. Sankcije testiraju Vučićevu sposobnost da balansira između Rusije i Evropske unije, da kontroliše ekonomsku situaciju i očuva narativ stabilnosti koji je do sada bio osnovni stub njegove vlasti. Portal ETV: Da li je Srbija i koliko u delikatnoj situaciji nakon što su uvedene sankcije NIS-u? Kako se, koliko, to za sada odražava na političko stanje u državi? BISERKO: Sankcije NIS-u su više od energetskog pitanja — one testiraju cjelokupnu strukturu Vučićevog režima: sposobnost da balansira između Rusije i EU, da kontroliše ekonomsku situaciju i da održava narativ stabilnosti. Ova kriza dodatno razotkriva slabosti politike „sjedjenja na dvije stolice“: Srbija nastoji da održi bliske odnose s Rusijom iz energetskih i političkih razloga, dok istovremeno teži evropskim integracijama. Zapadne zemlje, posebno SAD i EU, sve manje tolerišu ovu poziciju i očekuju od Beograda jasnije svrstavanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807200820_b69f386c7c09e97950de150fdb891172b38bae90aaab452f746a02eb55523bef.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250807200820_b69f386c7c09e97950de150fdb891172b38bae90aaab452f746a02eb55523bef" data-rendition-name="original" width="6241" height="4161" loading="lazy" alt="Aleksandar Vučić"> <figcaption>Aleksandar Vučić(Photo: Darko Vojinovic)Copyright 2025 The Associated Press. All rights reserved</figcaption> </figure>  To stvara političku tenziju: vlast mora balansirati između očuvanja kredibiliteta kod Zapada i EU (ako želi članstvo) i održavanja podrške Rusije i energetske stabilnosti. Ako se Srbija udalji od proevropskog kursa, može doći do gubitka povjerenja investitora, slabljenja dinara, rasta cijena uvoza i pada životnog standarda. Takva situacija bi mogla ugroziti i Expo 27, što je jedan od predsjednikovih prioriteta. Sankcije NIS-u time postaju politički signal — pokazatelj da Srbija više ne može ostati po strani u kontekstu rata u Ukrajini i globalnih energetskih sankcija protiv Moskve. Za sada su efekti ograničeni — nema nestašica ni ozbiljnog rasta cijena — ali politička neizvjesnost raste, a vlast je pod pritiskom da pronađe dugoročno rješenje i redefiniše spoljno-politički kurs. Ukoliko, međutim, dođe do ekonomskog šoka ili pritiska sa Zapada, SNS može izgubiti dio podrške, dok bi ujedinjena opozicija mogla dobiti prostor za rast. <h2>ZAPAD IZGUBIO STRPLJENJE</h2> Portal ETV: Da li dešavanja mogu ubrzati eventualne političke promjene u Srbiji? BISERKO: Sankcije NIS-u i pritisak koje one stvaraju mogu ubrzati političke promjene u Srbiji, i to ne samo kroz ekonomske efekte, već prije svega kroz promjenu ravnoteže moći i narativa na kojima se vlast do sada održavala. Kada građani počnu da osjećaju posljedice — čak i simbolične, poput skupljeg goriva ili straha od nestašica — „narativ stabilnosti“ puca. A to je najopasniji trenutak za autoritarne režime koji se oslanjaju na percepciju kontrole. Dosadašnji protesti u Srbiji (studentski, građanski, ekološki) bili su politički i vrijednosno motivisani, ali nijesu imali jak ekonomski temelj. Ekonomski šok može latentno nezadovoljstvo pretvoriti u širu političku mobilizaciju. Najnovija Rezolucija Evropskog parlamenta ukazuje da Zapad više nema strpljenja za Vučićev balans između Rusije i EU. Ako Beograd ne pokaže spremnost da se jasno pozicionira, moguća su: ograničenja pristupa fondovima EU, manja tolerancija na autoritarne prakse i jačanje diplomatske izolacije. Pad međunarodne podrške režimu može podstaći unutrašnje promjene, jer vlast u Srbiji tradicionalno zavisi i od spoljnog legitimiteta. Sve to ne znači nužno trenutnu smjenu vlasti, ali označava početak političke erozije koja može voditi ka promjeni režima. <h2>REAKCIJA MOSKVE</h2> Portal ETV: Postoji li manevar kojim Vučić politički može da preživi ovu krizu? BISERKO: Vučić ima nekoliko potencijalnih političkih manevara da se izbori sa krizom. Jedan od njih su simbolični proevropski potezi — na primjer, djelimično usklađivanje sa EU politikom, jačanje regulatornih veza ili retoričko distanciranje od Rusije. Ove poteze bi, naravno, predstavio kao „mudru diplomatiju“ predsjednika, a ne kao okretanje leđa Moskvi. U praksi, Vučić nije spreman da prekine veze sa Rusijom, posebno u sferi energetike i bezbjednosti, i te veze će nastaviti da održava. Međutim, Moskva vjerovatno neće pristati na ovu vrstu manipulacije i mogla bi reagovati kroz ekonomski ili medijski pritisak, s obzirom na svoj značajan uticaj u gotovo cjelokupnom srpskom medijskom prostoru. Istovremeno, Vučić bi mogao aktivirati narativ „ugrožene Srbije“ — kroz teme kao što su Kosovo, Republika Srpska ili pritisci iz Brisela i Vašingtona. Već je reagovao vrlo oštro na Rezoluciju Evropskog parlamenta, nazivajući poslanike EP „patološkim lažovima“ i „teško oboljelim“. Paralelno, može nastaviti sa kontrolisanim „patriotskim mobilizacijama“ — skupovima, vanrednim konferencijama i kampanjama o jedinstvu i otporu, što je inače svakodnevna praksa njegovog režima. Međutim, to sve manje uspijeva. Vučić ima taktičke opcije da preživi ovu krizu, ali više nema strateškog prostora da je trajno riješi. Svaka sljedeća slična kriza biće za njega sve opasnija, jer iscrpljuje i sistem i društvo.

Miraš Dušević

Biserko: Puca Vučićev sistem straha, propagande i sjedjenja na dvije stolice

Zapadni saveznici više ne postavljaju ograničenja na domet oružja koje isporučuju Ukrajini za napade na ruske vojne ciljeve, izjavio je njemački kancelar Fridrih Merc 26. maja, prenosi Kyiv Independent.
- Ne postoje više nikakva ograničenja u pogledu dometa oružja koje isporučujemo Ukrajini – ni od strane Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, niti nas. Ni Sjedinjene Američke Države ne uvode ograničenja. To znači da Ukrajina sada može da se brani, na primjer, napadima na vojne položaje u Rusiji. Do nedavno to nije bilo moguće, a osim u veoma rijetkim slučajevima, to se nije ni dešavalo - rekao je Merc tokom diskusije koju je organizovao kanal WDR.
<h2>Isporuka raketa</h2>
Ukrajina je ranije dobila rakete dugog dometa od Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske – uključujući ATACMS, Storm Shadow i SCALP – ali su u početku mogle biti korišćene samo protiv ruskih snaga na okupiranim ukrajinskim teritorijama.
Krajem 2024. administracija američkog predsjednika Džoa Bajdena, zajedno s drugim saveznicima, popustila je ograničenja, omogućivši Ukrajini da koristi rakete dugog dometa protiv vojnih ciljeva u ruskim pograničnim oblastima. Bivši predsjednik SAD Donald Tramp kritikovao je Bajdenovu odluku o ukidanju ograničenja, dok istovremeno pokušava postići mirovni sporazum između Kijeva i Moskve.
Njemački kancelar je takođe istakao da, dok Ukrajina koristi oružje za napade na rusku vojnu infrastrukturu, Rusija nastavlja napadati ukrajinske "gradove, vrtiće, bolnice i domove za starije".
Prije nego što je postao kancelar, Merc je najavio da će ukinuti zabranu svog prethodnika Olafa Šolca na isporuku njemačkih krstarećih raketa Taurus, koje imaju domet od 500 kilometara. Međutim, od preuzimanja dužnosti, nije potvrdio hoće li te rakete zaista biti isporučene.
<h2>Trampov bijes</h2>
Francuski predsjednik Emanuel Makron izjavio je u ponedjeljak da se nada da će se "bijes" njegovog američkog kolege Donalda Trampa prema Rusiji konačno „pretvoriti u djela“, posebno kada je riječ o prijetnji "masovnim" američko-evropskim sankcijama, nakon razornih ruskih napada na Ukrajinu tokom vikenda.
Američki predsjednik, koji želi okončati rat u Ukrajini, za svog ruskog kolegu Vladimira Putina rekao je da je "potpuno lud".
- Predsjednik Tramp je shvatio da je, kada je predsjednik Putin telefonom rekao da je spreman za mir, odnosno kada je svojim izaslanicima kazao da je spreman za mir, zapravo lagao - rekao je Makron novinarima u glavnom gradu Vijetnama, Hanoju.
Ponovo su, kako je rekao, vidjeli bijes Donalda Trampa. To je, kaže Makron, svojevrsni oblik nestrpljenja.
- Nadam se da će se pretvoriti u djela - istakao je Makron.
On je podsjetio da je u nekoliko navrata u prošlosti američki lider osuđivao je napade. 
- Nadam se da će se ogorčenje koje je iskazao, a koje i mi s njim dijelimo, pretvoriti u sposobnost da Sjedinjene Države, zajedno s Evropljanima, zaprijete Putinu potpuno drugačijim i mnogo ozbiljnijim paketom sankcija, koji će nam omogućiti da spriječimo Rusiju i konačno prekinemo taj sukob. Ovdje je ugrožena vjerodostojnost Sjedinjenih Američkih Država - rekao je Makron, dodavši da je o tome "razgovarao" s Trampom.

Ukrajina dobija zeleno svjetlo: Zapad uklanja ograničenja na rakete dugog dometa

Rusija je 11. decembra saopštila da su odnosi sa Sjedinjenim Državama toliko suprotstavljeni da ruski građani ne bi trebalo putovati u Sjedinjene Države, Kanadu i neke zemlje Evropske unije, jer rizikuju da ih američke vlasti progone.
Govoreći na konferenciji za novinare u Moskvi, portparol Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova rekla je da su odnosi sa SAD na rubu sloma.
- U kontekstu rastuće konfrontacije... putovanja u Sjedinjene Države - privatno ili u službene svrhe - nose ozbiljne rizike - rekla je Zaharova, prenosi Rojters.
Pozvala je da se nastave suzdržavati od putovanja u Sjedinjene Države i njihove "savezničke satelitske države".
- Uključujući, prije svega, Kanadu i zemlje Evropske unije uz neke izuzetke - tokom ovih praznika - kazala je Zaharova.
Ruske i američke diplomate kažu da su odnosi između dvije zemlje gori nego bilo kada od kubanske raketne krize 1962. godine, zbog neslaganja oko rata u Ukrajini.
Oni su dostigli vrhunac krize prošlog mjeseca, kada su SAD i Velika Britanija dozvolile Ukrajini da koristi svoje projektile za napad na rusku teritoriju.
Kao rezultat toga, Rusija je snizila prag za upotrebu nuklearnog oružja.
Rusija i SAD stalno se međusobno optužuju za hapšenje svojih državljana po izmišljenim optužbama.

Moskva upozorila Ruse da ne putuju na Zapad

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je da se nada da je Zapad ozbiljno shvatio nedavnu rusku upotrebu hipersonične rakete protiv Ukrajine i upozorio da je Rusija spremna da upotrijebi sva sredstva da se odbrani.
- Sjedinjene Države i njihovi saveznici koji dugometnim oružjem snabdijevaju režim u Kijevu, moraju da shvate da smo spremni da upotrijebimo sva sredstva da im ne dozvolimo da uspiju u onome što nazivaju strateškim porazom Rusije - rekao je Lavrov u intervjuu sa američkim novinarom Takerom Karlsonom objavljenom u četvrtak u Moskvi.
Lavrov je rekao i da je za Rusiju ključno da Ukrajina ne bude u NATO-u jer taj savez „ne smije biti na granicama Rusije“.

Lavrov: Rusija spremna da se brani svim sredstvima

Zvaničnici državnog parlamenta Rusije poslali su novo upozorenje Zapadu i poručili da bi svi centri moći u zapadnim zemljama trebalo pomno da iščitaju ažuriranu verziju ruske nuklearne doktrine.
Zamjenik u ruskoj Državnoj dumi i rezervni general-major Leonid Ivlev pozvao je NATO da prije eventualnog sukoba s Rusijom analizira dokument koji je predstavio Vladimir Putin.
- Ni Zapad ni Kijev neće moći da spriječe odmazdu Rusije ako se donese odluka da se ona sprovede - rekao je Ivlev.
Za trenutne tenzije, kao i moguću eskalaciju, Ivlev je prvenstveno okrivio Zapad.
- Vruće glave u NATO-u ne treba da zaborave, već da napamet nauče odredbe ruske nuklearne doktrine, a posebno paragraf 19 koji definiše uslove za moguću upotrebu nuklearnog oružja - naveo je on.
Tenzije između Rusije i Zapada porasle su nakon što je ruska vojska na područje Dnjepropetrovska lansirala raketu srednjeg dometa koju su Rusi nazvali Orešnik.
Raketa koja generalno ima sposobnost nošenja nuklearnog oružja, nosila je konvencionalnu bojevu glavu, a njena upotreba izazvala je burne reakcije na Zapadu čiji su zvaničnici ocijenili ovaj potez kao novi nivo eskalacije.
- Ovo je bila nova vrsta smrtonosne sposobnosti koja je bila raspoređena na bojnom polju. To nas svakako brine... Trenutno nemamo procjenu uticaja rakete, ali to je nešto zbog čega smo, naravno, zabrinuti - naveli su iz američkog Ministarstva odbrane.

1250x600

1084x550

Rusi ponovo prijete Zapadu: "Niko neće moći da spriječi našu odmazdu, nuklearnu doktrinu naučite napamet"

Finansijskim čarobnjacima Kremlja ponestaje zečeva koje bi trebalo da izvuku iz šešira, piše Biznis Insajder.
Ruska vlada je to otkrila kada je objavila revidirani nacionalni budžet za 2025. godinu, pokazujući rastuće troškove rata u Ukrajini. Sada je na Evropi i SAD da to iskoriste i povećaju cijenu Rusiji, tako što će zatvoriti „rupe u sankcijama“, navodi Biznis Insajder.&nbsp;
Čineći to, oni mogu ubrzati okončanje rata, vjerovatno u korist Ukrajine, ili u najmanju ruku da podstaknu Putina da pregovara o ozbiljnom mirovnom rješenju, piše BI.
Detaljno ispitivanje Putinovih planova potrošnje za sljedeću godinu pokazuje da Kremlj namjerava da potroši oko 145 milijardi dolara na odbranu, od svojih oko 436 milijardi dolara državnih rashoda.
Ukupno preko 6,3 procenta ruskog BDP-a (standard NATO je dva procenta) označava najviši nivo vojne potrošnje Moskve od Hladnog rata.
BI takođe piše da je loša vijest za Putina da su njegove tehnokrate zapravo prikrivale punu cijenu invazije na Ukrajinu.
Po godišnjem budžetu rasute su dodatne isplate vezane za rat, uključujući plate koje Moskva isplaćuje radnicima u okupiranim regionima Ukrajine: zdravstvena zaštita ranjenih vojnika; popravka infrastrukture i neotkrivene „klasifikovane“ rashode. Kada se ovi izdaci saberu, stvarni teret ruske ekonomije približava se nevjerovatnim 10 odsto BDP-a.
Jednostavna istina je da ruska vlada ne uzima dovoljno novca da pokrije ove ratne troškove. Kremlj mora imati deficit — a prošle godine je već imao oko 34 milijarde dolara u minusu.
Ovo Zapadu pruža priliku.
Dok je potrošnja deficita podnošljiva za većinu vlada, Rusija nije normalna zemlja. Zbog zapadnih sankcija, Moskva ne može da uravnoteži svoje finansijske knjige putem međunarodnog zaduživanja i umjesto toga mora da plaća nečuvene kamate – čak 16 odsto na desetogodišnje obveznice – domaćim zajmodavcima. To je težak trošak.
Još opasnije, Putinove tehnokrate prazne ruski Fond nacionalnog bogatstva (NVF) od preostalog novca.
U normalnim uslovima, ruski NVF ima dve svrhe — da skladišti višak poreskih prihoda u dobrim vremenima i da se zaštiti od niskih cijena nafte kada stvari krenu loše.
Ali nedavno, Kremlj je crpio fond da bi platio svoj rat. U 2021. godini, njegova likvidnost je iznosila 117 milijardi dolara, dok danas iznosi samo 55 milijardi dolara.
A ako NVF ikada presuši, Moskva će biti prinuđena da bira iz menija loših opcija kako bi „podgrijala finansijske peći“ svoje ratne mašine.
Takve opcije uključuju veće poreze za rusku elitu i srednju klasu, veće zaduživanje, štampanje bezvrijednih rublja i moguće smanjenje socijalnih subvencija i socijalnih davanja koje pomažu da se stanovništvo održi poslušnim.
Ministarstvo finansija već u određenoj mjeri sprovodi ove opcije – samo to nije izazvalo veliku reakciju javnosti. Ako mora da pribjegne većem zaduživanju, većem oporezivanju, štampanju rublja i smanjenju beneficija, to dovodi do rizika za stabilnost režima.
Moskva trenutno plaća da bi svoje nemirne regione utišala. Isplate su kritične u mjestima poput Čečenije, gdje vojskovođa Ramzan Kadirov upravlja teritorijom kao de fakto država klijent u Rusiji. Bez gotovine iz Moskve, Kadirov je upozorio: „Nećemo moći da izdržimo tri mjeseca — ni mjesec dana.“
Ovo je ranjivost koju bi Evropa i SAD zaista trebalo da iskoriste. A najbrži način da se to uradi je da se snizi „gornja granica cijene nafte“ G7 na izvoz ruske sirove nafte, ocjenjuje BI.

Finansijskim čarobnjacima Kremlja ponestaje novca za rat: Evropa i SAD bi to trebalo da iskoriste

Novi glavni sekretar NATO-a Mark Rute nakon samo dva dana preuzimanja dužnosti posjetio je Kijev i potvrdio podršku Zapada Ukrajini sve dok ne pobijedi Rusiju.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski posebno je iznio zahtjev da saveznici pomognu Ukrajini presresti ruske projektile kako bi "spasili živote" kao što su učinili s iranskim projektilima koji su ciljali Izrael.
<h2>Posjeta u teškom trenutku</h2>
Ova posjeta događa se u teškom trenutku za Ukrajinu, čije su snage na istočnm frontu u povlačenju, zbog manjka ljudstva i oružja.
Kao znak tih poteškoća, Rusija je u četvrtak potvrdila zauzimanje grada Vuhledara, za koji je više od dvije godine u istočnoj Ukrajini trajala žestoka borba.
- Moj je prioritet i privilegija unaprijediti ovu zapadnu podršku kako bismo osigurali pobjedu Ukrajine - izjavio je Rute, govoreći zajedno sa Zelenskim.
Ukrajinski šef države izrazio je žaljenje što Zapad "odugovlači isporuke projektila dugog dometa" njegovoj zemlji.
Kijev tvrdi da bi tim projektilima mogao gađati mete duboko u Rusiji kako bi smanjio mogućnost Moskve da napada ukrajinsku teritoriju.
Nekoliko saveznika, uključujući Sjedinjene Države, u ovoj fazi odbijaju dati zeleno svjetlo za korištenje takvog oružja, strahujući od eskalacije Kremlja.
- Potrebna nam je dovoljna količina i kvalitet oružja, uključujući oružje dugog dometa, s kojim se, po mom mišljenju, naši partneri već razvlače - požalio se Zelenski.
<h2>Jedan od najaktivnijih pristalica Ukrajine</h2>
Rute je jedan od najaktivnijih pristalica Ukrajine u Evropi od početka invazije u februaru 2022., da bi od Moskve dobio etiketu "rusofoba".
Kao premijer Nizozemske predvodio je napore da se Kijev snabdije borbenim vazduhoplovima F-16.
Volodimir Zelenski podsjetio je da je cilj Kijeva "punopravno članstvo Ukrajine u Sjevernoatlantskom savezu".
Rute, koji je u utorak započeo svoj prvi dan na čelu NATO-a, podršku Ukrajini uvrstio je među tri prioriteta svog mandata.

Rute u Kijevu: Moj prioritet i privilegija je unaprjeđenje zapadne podrške kako bi osigurali pobjedu Ukrajine

Za pravilno razumijevanje nivao krize na evropskom kontinentu, uslovljene ruskom agresijom na Ukrajinu, nije dovoljno analizirati stavove samo jedne strane. Naime, ustaljena je praksa većine posmatrača da se kao reper za donošenje sudova uzimaju stavovi ili interesi naučne zajednice, političara odnosno visokih zvaničnika koji dolaze sa Zapada. Kao posljedicu imamo nemali broj ljudi, ne samo u našem regionu, već i šire, koji dovode u pitanje objektivnost analiza, ali i kredibilnost operativnih agendi zapadnih zemalja prema Ruskoj Federaciji.
Iz tog razloga odlučio sam ad litteram da prenesem dio stavova prominentnih ruskih naučnika u vezi ukrajinske krize te širih, evropskih bezbjednosnih izazova. Riječ je o naučnicima okupljenim u Russian International Affairs Councilu (RIAC), akademskom i diplomatskom think tanku osnovanom predsjedničkim dekretom 2. februara 2010. godine. Napominjem da će moje intervencije biti saglasne profesionalnim referencama i onim što je objektivno, činjenično stanje.&nbsp;
<h2>Što je međunarodni pravni poredak?</h2>
RIAC: "Opšte je prihvaćeno da međunarodni poredak nije rezultat posebnih sporazuma, već proizvod zajedničkog razumijevanja onoga što se može, a što ne može učiniti u odnosima između država. Takođe, opšteprihvaćeno je da sve velike sile moraju imati relativno zajedničke ideje o tome zašto jedna drugoj priznaju pravo na postojanje i ne miješaju se u njihove unutrašnje stvari. Upravo napad na njih uvijek postaje uzrok sukoba, u što nas uvjerava primjer aktualnog vojno-političkog sukoba u Evropi."
Dakle, po mom dubokom uvjerenju, kada bi međunarodni pravni poredak bio kompromis interesa velikih sila, a ne sistem koji reguliše djelovanje država saglasno međunarodnom pravu, imali bismo situaciju sličnu onoj koja je prethodila Drugom svjetskom ratu kada je Liga nacija funkcionisala samo na papiru. O napadu na Rusku Federaciju u kontekstu rusko-ukrajinskog sukoba degutantno je davati bilo kakve komentare."
<h2>Zaštitni mehanizmi &nbsp;&nbsp;&nbsp;</h2>
RIAC: "U svom govoru u Savjetu bezbjednosti UN-a, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov naglasio je da će svaki budući sporazum sa Zapadom o evropskoj sigurnosti morati da sadrži "zaštitne mjere protiv beskrupuloznih tumačenja". Jasno je da te mjere ili mehanizmi treba da budu usmjereni protiv negativnih manifestacija ponašanja Zapada. Radi se o želji Zapada da neprestano stvara prijetnje drugima, kao središnji dio globalne diplomatske igre. Širenje NATO-a na istok, zapravo, širenje teritorijalne baze američke vojne prisutnosti u Evropi ostavilo je bez smisla sve dogovore u području konvencionalnog naoružanja."
Prema izvorima kojima raspolažem, ne postoji formalno pravni dokument kojim su se Sjedinjene Države ili bilo koji evropski NATO partner obavezali Ruskoj Federaciji da neće djelovati u smjeru potpore proširenju NATO saveza na nove članice. Takođe, vrlo je lako pribaviti vjerodostojne informacije u vezi američkog vojnog prisustva na evropskom kontinentu.&nbsp;
Naime, rat u Avganistanu 2001. i invazija na Irak 2003. donijeli su velike promjene u vojnoj poziciji Sjedinjenih Država na globalnom nivou jer je fokus djelovanja pomaknut s Evrope na središnju Aziju i Bliski istok. Kao potvrda prethodnoj tezi govore i egzaktni podaci prema kojima su tokom 1989. Sjedinjene Države imale ukupno 248.621 stalnog vojnika stacioniranog u Zapadnoj Njemačkoj, 27.639 u Ujedinjenom Kraljevstvu, 15.706 u Italiji i 3.382 u Grčkoj. Do septembra 2021. broj američkih vojnika drastično se smanjio i pao na 35.457 u Njemačkoj, 9.563 u Ujedinjenom Kraljevstvu, 12.434 u Italiji i 429 u Grčkoj.
<h2>Je li unutrašnji poredak isključivo unutrašnja stvar suverene države?&nbsp;</h2>
RIAC: "Univerzalni poredak koji bi svima odgovarao sada je malo vjerovatan. I ranije je imao relativan karakter. Međutim, u pretprošlom vijeku među velikim silama postojala je barem opšta ideja o načelima na kojima bi se trebalo temeljiti unutrašnji poredak u svakoj od njih. Sada je teško pomisliti da će zapadne zemlje priznati pravo Rusiji, Kini ili drugim državama da uređuju živote sopstvenih građana. Prvo, svaki budući bezbjednosni poredak neizbježno će biti tehničke prirode, a ne temeljen na zajedničkom razumijevanju izazova i prijetnji.
Drugo, teško je zamisliti da će u budućim sporazumima biti mjesta za takav koncept kao što je povjerenje. I sami vidimo kako Amerikanci otvoreno izjavljuju da svaka nova administracija može lako da revidira dogovore koje je postigla prethodna. Na Zapadu nestaje kontinuitet politike, a to je uvijek bila osnova stabilnih diplomatskih odnosa."
Premda se mogu saglasiti s tezom da je kao posljedica unutrašnje polarizacije došlo do nekonzistentnosti po određenim pitanjima u vanjskim agendama posljednja dva američka predsjednika, prije svega daljnjoj egzistenciji multilateralizma kao temelja savremenih međunarodnih odnosa, stav ruske nauke ukazuje na potpuno nerazumijevanje vrijednosti ideja univerzalnih ljudskih prava i sloboda.
Neshvatljivo je da neko u 21. vijeku razmišlja kako bi ova prava trebalo da budu limitirana državnim granicama. Uz ogradu, naravno, da se pozivanje na njih ne bi smjelo zloupotrebljavati u smislu plasiranja nekih drugih interesa.
<h2>Opasne konstrukcije koje podrivaju temelje Evrope&nbsp;</h2>
RIAC: "Pravni temelj evropske bezbjednosti najvjerovatnije će postati širi. Situacija u Evropi odavno više nije stvar samih Evropljana. Tim više što se ovdje direktno dodiruju pozicije dviju sila s najvećim zalihama nuklearnog oružja u svijetu, Rusije i Sjedinjenih Država. Njihova indirektna blizina zabrinjava cijeli svijet i nema mnogo veze s evropskim poslovima."
RIAC nastavlja: "Nažalost, praksa posljednjih 30 godina pokazala je da ne mogu sve države podnijeti tako težak teret kao što je pravo da samostalno određuju parametre svoje odbrambene politike. Baltičke zemlje, Finska ili ista ta nesrećna Ukrajina mogle su živjeti sasvim srećno da njihove političke elite nisu bile u iskušenju da iskoriste sukob s Rusijom kako bi zadržale vlast uprkos ekonomskim poteškoćama. Drugim riječima, zemlje koje ne mogu da imaju samostalnu ulogu u određivanju regionalne bezbjednosti treba da se oslobode fizičke mogućnosti da joj stvaraju probleme."
U konačnom, dakle, ruski naučnici plasiraju i opasnu tezu osporavanja suvereniteta manjih zemalja odnosno "jednakopravnost država članica UN-a bez obzira na veličinu" saglasno poglavlju 1, članku 2, Povelje UN-a.
Jasno je da se ovim očitim kršenjem međunarodnog prava pokušava kreirati legitimitet za nezakonitu invaziju Kremlja na Ukrajinu. Uprkos činjenici da Ruska Federacija u ovom trenutku nema vojnih kapaciteta da ugrozi ostatak Evrope, ali i ispuni prvobitne ciljeve u Ukrajini, za sve evropske zemlje je od temeljnog značaja prepoznati opasnost ideje suspenzije pozitivnog međunarodnog prava u korist samoproglašenog "prava" velike sile.
Jer uvijek treba voditi računa o tome da izuzetak može postati pravilo.&nbsp;

Što ruski intelektualci govore i misle o ratu u Ukrajini i Zapadu?

Izraelska vojska saopštila je večeras da je ubila dva muškarca na okupiranoj Zapadnoj obali poslije pokušaja napada automobilom koji je ciljao vojnike stacionirane na kontrolnom punktu.
Jedan od dvojice ubijenih muškaraca nije bio umiješan u napad, saopštila je vojska bez navođenja dodatnih detalja, prenijeli su francuski mediji.
Palestinsko Ministarstvo zdravlja, sa sjedištem u Ramali, identifikovalo je dvojicu ubijenih Palestinaca kao Ahmada Halila Al-Radžabija (17) i Zijada Džabaru Abu Davuda (55).

Izraelska vojska ubila dva Palestinca, jedan od dvojice ubijenih nije bio umiješan u napad

Predsjednik Benina Patris Talon izjavio je da su vlada i oružane snage ove afričke države spriječile pokušaj državnog udara koji je izvela grupa vojnika, poručivši da će odgovorni biti kažnjeni.
Talon je rekao da je "brza mobilizacija lolajnih snaga omogućila da se avanturisti zaustave" i dodao da "izdaja neće ostati nekažnjena", prenio je Rojters.
Portparol vlade Vilfrid Leandre Ungbedži ranije je saopštio da je do sada uhapšeno 14 osoba u vezi sa pokušajem puča, bez navođenja detalja.
- Oružane snage Benina i njihovo rukovodstvo ostali su vjerni zakletvi i posvećeni republici - izjavio je ministar unutrašnjih poslova Alasan Seidu u obraćanju na državnoj televiziji, nekoliko sati nakon što je grupa vojnika objavila da je zbacila predsjednika te zemlje Patrisu Talona.
Savjetnik predsjednika potvrdio je za BiBiSi (BBC) da se Talon nalazi na bezbjednoj lokaciji. Ranije danas, grupa vojnika u zapadnoafričkoj državi Benin koja sebe naziva Vojni komitet za obnovu, pod komandom potpukovnika Paskala Tigrija, saopštila je da je preuzela nacionalnu televizijsku stanicu i da je predsjednik Patris Talon smijenjen sa funkcije, a sve državne institucije raspuštene.
Situacija u najvećem gradu Kotou još je nejasna, nakon što su se tokom popodneva čule snažne eksplozije, za koje se smatra da su posljedica vazdušnih udara.
Podaci o praćenju letova pokazuju da su tri aviona iz susjedne Nigerije ušla u beninski vazdušni prostor, a potom se dva vratila u Lagos.
U isto vrijeme, francuski vojni avion kružio je iznad Kotoua, a francuska je demantovala navode da je Talon potražio utočište u ambasadi te zemlje.
Talon, 67, saveznik Zapada, trebalo bi da se povuče sljedeće godine po isteku drugog mandata, a izbori su zakazani za april.
Poznat kao "kralj pamuka", na vlast je došao 2016. godine i obećao da neće tražiti treći mandat. Kao svog nasljednika podržao je ministra finansija Romualda Vadagnija.
Uprkos ekonomskom rastu, Talonova administracija kritikovana je zbog ograničavanja političke konkurencije. U oktobru, izborna komisija zabranila je kandidaturu glavnog opozicionog kandidata.
Ekonomska zajednica država zapadne Afrike (ECOWAS) i Afrička unija (AU) osudili su pokušaj udara, a predsjednik Komisije AU Mahmud Ali Jusuf ponovio je "nultu toleranciju prema neustavnom mijenjanju vlasti".
Benin se posljednjih godina suočava i sa porastom džihadističkih aktivnosti, pošto se grupe povezane sa Islamskom državom i Al kaidom šire ka jugu, navodi BiBiSi. Benin, bivša francuska kolonija, važila je za jednu od stabilnijih demokratija u Africi.
Zemlja je jedan od najvećih afričkih proizvođača pamuka, ali spada među najsiromašnije države svijeta.

Predsjednik Benina: Spriječen pokušaj državnog udara, svi učesnici biće kažnjeni

Švajcarski skijaš Mark Odermat pobjednik je veleslaloma koji je za Svjetski kup vožen večeras u američkom Biver Kriku.
On je bio vodeći i nakon prve vožnje, a do pobjede došao je u ukupnom vremenu dva minuta, 20 sekundi i 59 stotinki.
To je četvorostrukom osvajaču Velikog kristalnog globusa 49. pobjeda u Svjetskom kupu u karijeri, a 28. u veleslalomu.
Ove sezone ima veleslalomski trijumf u Zeldenu, na otvaranju sezone, a pobijedio je i u superveleslalomu u Koper Mauntinu i spustu u Biver Kriku.
Sa 23 stotinke zaostatka kao drugoplasirani završio je Italijan Aleks Vinacer, dok je treći bio Norvežanin Henrik Kristofersensa 34 stotinke slabijim vremenom od pobjednika.
Na četvrtom mjestu završio je Norvežanin Henrik Breinštajner, peti je bio Lukas Braten Pineiro, a šesti Amerikanac Rimer Radamuš.
Odermat i Breinštajner dijele čelnu poziciju u plasmanu vozača sa po 200 bodova.
Kristofersen je treći sa 176 bodova.
Odermat zauzima i čelnu poziciju u generalnom plasmanu Svjetskog kupa sa 445 bodova.
Austrijanac Vinsent Krihmajer je drugi sa 227, dok devet bodova manje ima trećeplasirani Kristofersen.

Odermat nastavio dominaciju u Biver Kriku

Porodica Zaima Azemovića će, povodom manifestacije "Dani Zaima Azemovića 2025" koja se održava od 12. do 16. decembra, predati inicijativu da Narodna biblioteka Rožaje ponese ime ovog književnika, prosvjetitelja i hroničara duha Sandžaka (1935-2015).
Inicijativa će, kako navode u saopštenju, biti uručena predsjedniku Opštine Rožaje Rahmanu Husoviću i predsjedniku Skupštine Opštine Rožaje Almiru Avdiću.
&nbsp;- Ovaj prijedlog potpisalo je više od 100 istaknutih intelektualaca, pisaca, profesora, umjetnika i kulturnih stvaralaca iz Crne Gore i regiona, pripadnika bošnjačkog, crnogorskog, hrvatskog, albanskog i srpskog naroda, što pokazuje da je djelo Zaima Azemovića prepoznato kao zajedničko kulturno dobro koje nadilazi etničke i vjerske granice - ističu u saopštenju.
&nbsp;Za njihovu porodicu, ali i za cijelu zajednicu Rožaja, ova inicijativa, kako dodaju, ima duboko simboličko značenje.
- Zain Azemović je bio čovjek knjige, učitelj generacija, sakupljač narodnog govora i čuvar sjećanja jednog kraja. Svojim radom je svjedočio duhu multikulturalne Crne Gore, društva u kojem se različitosti ne doživljavaju kao prepreka, nego kao bogatstvo koje oblikuje zajednički identitet. Njegova riječ je spajala, ne dijelila. Njegova knjiga je bila snažno vezana za sve. Njegova misija bila je da čuva ono što nas zbližava &nbsp;jezik, pamćenje, priču, tradiciju i ljudsku mjeru - naglasili su u saopštenju.
Zato vjeruje da je Narodna biblioteka Rožaje, kao dom pisane riječi, najprirodnije mjesto da ponese ime čovjeka koji je cijelog života služio knjizi, znanju Rožajama i Crnoj Gori.&nbsp;
- Ovaj čin ne predstavlja odavanje poštovanja prema jednom stvaraocu predstavlja i poruku mladima da se vrijednosti koje su oblikovale Crnu Goru znanje, dijalog, multikulturalizam i poštovanje prema drugome moraju čuvati i njegovati - navodi se u saopštenju.
Porodica Azemović se, kako dodaju, iskreno zahvaljuje svim potpisnicima inicijative, kao i svima koji su doprinijeli da se lik i djelo Zaima Azemovića sačuvaju u kolektivnom pamćenju njihovog grada i našeg naroda.&nbsp;
- Njegove knjige ostaju naš zajednički stub identiteta i poštovanja a biblioteka koja bi nosila njegovo ime dobila bi na još većem značaju - zaključili su u saopštenju.&nbsp;

Predložiće da Narodna biblioteka Rožaje ponese ime književnika Zaima Azemovića

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Mještani Botuna su sa današnjeg masovnom protesta pod sloganom “Protiv kolektora – da Zeta živi” poručili da neće odustati od borbe protiv izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u njihovom naselju, ističući da brane svoje domove, zdravlje i životnu sredinu, ali naglašavajući da su i dalje spremni na dijalog ukoliko postoji prostor za kompromis. Poručili su i da će svi reći NE ovom projektu na referendumu zakazanom za 14. decembar. Okupljeni su protest počeli minutom ćutanja preminulom komšiji Zoranu Vukčeviću koji je bio uz njih, kako su poručili organizatori, do zadnjeg trena. Na skupu su bili istaknuti transparenti, poput "Budućnost u kopačkama, a ne sa maskama! FK Cijevna", "Nećemo kolektor"... Okupljenima se obratila mlada Botunjanka Milica Stojanović koja je kazala da Botun nije neuspjeli eksperiment i boli ih što ovo mjesto svi hoće da iskoriste. Kako je kazala, godinama žive sa strahom od bazena crvenog mulja, a izgleda da to nije bilo dovoljno, nego žele da im nametnu još jedan teret i brigu i izvor straha - kolektor, prenosi Portal RTCG. - Pitamo zašto baš ovdje i zašto opet Zeta. Jesu li naši životi manje važni. Danas moramo biti glasni, jer ako budemo ćutali, Botun više neće imati ko da brani - poručila je ona.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Njena vršnjakinja Anja Kažić je takođe naglasila da su godinama patili zbog industrije u ovom selu koji mladima truje živote i budućnost i poručila da neće dozvoliti kolektor i spalionicu u Botunu. Duško Stijepović je pozdravio i stanovnike drugih djelova Podgorice koji su došli da im daju podršku. - Mi nemamo nazad kud, uložili smo napor i ulažemo naše živote da istrajemo u ovoj borbi protiv krupnog kapitala i zastarjelih tehnologija. Ima prostora još da neko izađe i kaže da može da se nađe kompromis, a do tada se nećemo pomjeriti ni pedalj odavde i davaćemo pasivni otpor - kazao je Stijepović. Slavko Vukčević je pitao da li je postrojenje koje planiraju da grade u Botunu isto kao ono pored kojeg je živio premijer Milojko Spajić u Japanu, prenosi Dan. - Siguran sam da će Botunjani pobijediti i ostaviti mladima primjer kako se čuva životna sredina - kazao je Vukčević. Očekuje da uz pomoć poslanika DNP-a Milana Kneževića i SNP-a Slađane Kaluđerović zaustave ovaj projekat i ostave dobar primjer mlađim generacijama kako se čuva životna sredine. On je pozvao sve da izađu na referendum 14. decembra i glasaju protiv ovog postrojenja na ovoj lokaciji. Mihailo Ćetković je kazao da se oko pitanja kolektora ujedinila cijela Crna Gora i poručio gradonačelniku Saši Mujoviću da su mještani ovog kraja "tvrd orah". - Mi smo podnijeli veliku žrtvu, a vi gradite kolektor gdje nikoga ne ugrožava- kazao je Ćetković. Protestu, pored lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića, prisustvovali su predsjednici Opštine i Skupštine opštine Zeta, potpredsjednik Vlade Mihailo Asanović i Aleksandar Kojičić, bivši lider SNP-a i član DNP-a Predrag Bulatović... <h2>Asanović: Ovaj zagađivač gori od KAP-a</h2> Prvi čovjek Zete Mihailo Asanović poručio je da od borbe neće odustati. - Tvrdim da je ovaj zagađivač gori od KAP-a. Ako vide korist od spalionice, dozvoliće mulj i iz Evrope da se doprema ovdje - tvrdi Asanović, prenosi Dan. On je poručio gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću da mu ne šalje posrednike koji bi trebalo da ga ubijede da je projekat kolektora dobar. - Nude nam radna mjesta, ne želimo da zarađujemo na muci ovog naroda. Nudim Mujoviću da nam prevede zemlju, Ćemovsko polje, jer imamo firme koje bi tamo otvorile ne 50 radnih mjesta, nego mnogo više - kazao je Asanović i dodao da je 14. decembra ne glasaju za političke partije već za Zetu. - Zeta nam je jedina partija, pošaljimo poruku da se sa narodom ne mogu igrati - kazao je Asanović. Branko Novaković iz SNP-a Zeta pozvao je sve koji vjeruju u snagu zajedničke odluke da izađu na referendum. - Botun nije sredstvo za eksperiment, Botun je dom- kazao je on. Mještanin Jagoš Bećirović rekao je razočaran i da ga boli nebriga prema građanima. - Tužan sam što se iznad života stavlja novac.Ne ubijajte projektima, preko naših života se sticao novac, urazumite se. Pustite da liječimo ovu sredinu, država se brani brigom - poručio je Bećirović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: Srđa Boljević/Dan)</figcaption> </figure>  <h2>Krstović: Pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju</h2> Odbornik Demokrata Luka Krstović kazao je da pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju. - Napredovaćemo svakog dana sve više. Na referendum svi slobodno da izađemo, a nakon toga, ako treba i skupština ovdje da se održi - rekao je Krstović. Predsjednik SO Zeta Aleksandar Kojičić rekao je da su bili protiv izgradnje kolektora 40 godina i nada se da borbu oko postrojenja neće ostaviti mladim generacijama. - Hrabrosti i ljubavi imamo da se borimo za našu Zetu - poručio je on. Miroslav Brajović iz Nove srpske demokratije poručio je da današnji skup nije zbog ličnih ili partijskih interesa. - Tu smo samo da sačuvamo Botun. Spajiću je pružena šansa da učini nešto za Zetu - rekao je on i poručio premijeru da "prekine sa cirkusom i naredi da se postrojenje gradi u Podgorici". - Kakvu obavezu ima ja, sa mojom Zetom, prema svima vama, ako vi nemate obavezu prema referendumu?- pitao je. Svetozar Ulićević iz Prave Crne Gore pozvao je stanovnike Zete da izađu na referendum. - Izađimo na birališta, ne da biramo, jer nam ništa nije ponuđeno, nego da kažemo ne - rekao je Ulićević. <h2>"Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila"</h2> Kako su Botunjani naveli u pozivu za današnji skup, ovo je dan kada se pokazuje snaga naroda, jedinstvo komšija i ljubav prema mjestu u kojem žive. - Naš dom, naša voda, naša zemlja, naša budućnost. Niko je neće čuvati ako to ne učinimo mi - poručili su. Trenutak je, kako navode, kada stoje zajedno i kada se njihov glas čuje najjače. - Tada svako od nas znači. Zato pozivamo sve građane Botuna i cijele Zete da se okupe u što većem broju. Da zajedno i glasno poručimo: Ne damo rijeku, ne damo zemlju, ne damo život. Dođi ti. Dođi sa porodicom. Povedi komšije i prijatelje. Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila - naveli su u pozivu na protest. Mještani Botuna su 14. novembra podigli šator u ovom naselju u znak protesta protiv početka gradnje postrojenja dok se ne održi referendum u Zeti 14. decembra. Komunalna inspekcija je mještanima Botuna dva puta uručila rješenje kojim se nalaže uklanjanje šatora postavljenog uz gradilište. Botunjani su demontirali šatore, ali su nikli novi na lokaciji predviđenoj za gradnju postrojenja, a na teren su izveli i mehanizaciju. Nakon sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem, obje strane ostale su pri svojim stavovima – Glavni grad da je postrojenje neophodno, mještani da ga na toj lokaciji neće dozvoliti. Mujović je istakao da je cilj bio pokazati poštovanje prema građanima Botuna te ih upoznati sa planiranim benefitima projekta. – Ovo je prvenstveno zdravstveni projekat od značaja za Podgoricu i Zetu. Spremni smo da obezbijedimo sve garancije i kontrole kako bismo dokazali da nema štetnog uticaja – kazao je on. Mujović je najavio da bi, po završetku izgradnje, oko 30 odsto teritorije Zete bilo priključeno na postrojenje, te da se razmatra model zajedničkog upravljanja kako bi benefite imale obje opštine, uz mjerne standarde kvaliteta vazduha i povlačenje projekta ukoliko se pokaže štetnost. Podršku Glavnom gradu ponovo je izrazio i premijer Milojko Spajić. – Vlada stoji iza Glavnog grada i iza realizacije ovog projekta – kazao je Spajić. Rok za početak radova je 31. decembar. Odlaganje bi, prema riječima nadležnih, uzrokovalo značajne finansijske gubitke, ali i otvorilo pitanje kredibiliteta Crne Gore u procesu evropskih integracija.

Botunjani poručuju da neće odstupiti: "Protiv smo krupnog kapitala i zastarjelih tehnologija, još ima mjesta za kompromis"

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Tag: zapad