Zamislimo sastanak koji se u petak održava u iranskom Vrhovnom savjetu za nacionalnu bezbjednost, dok njegovih dvanaest članova razmatra ustanak koji se širi zemljom. Tvrda struja obećava „odlučan obračun“ kako bi slomila demonstrante, baš kao što je to učinjeno 2017, 2018, 2019, 2022. i 2023. godine, piše Washington Post.
Međutim, predsjednik Masud Pezeškijan i njegovi saradnici gledaju iste snimke nasilne pobune koje kruže svijetom. Moraju shvatiti da se ovi protesti stalno vraćaju zato što se režim raspada — politički i ekonomski — i cijela zemlja to zna. Svaki talas represije rađa buduće proteste. Režim može ugasiti ovaj požar, ali šta je sa sljedećim, i onim nakon njega?
<h3>Režim na putu ka katastrofi</h3>
Iranski režim ide jednosmjernom ulicom ka katastrofi. Visoki evropski diplomata u Teheranu podijelio je tu procjenu sa mnom prije nekoliko godina i ona je i dalje tačna. Iran ima snažne bezbjednosne alate, ali oni rđaju. Režim nije uspio da zaštiti svoje saveznike — Hamas u Gazi, Hezbolah u Libanu i predsjednika Bašara al-Asada u Siriji. A što je najvažnije, Iran nije uspio da zaštiti sam sebe od izraelskog sistematskog napada u junu. Režim trpi niz poraza, navodi Washington Post.
„Islamska Republika danas je režim zombija“, tvrdi Karim Sadžadpur iz Carnegie Endowment for International Peace. „Njena legitimnost, ideologija, ekonomija i vođa su mrtvi ili na samrti. Ono što je održava u životu jeste smrtonosna sila. Ubija da bi živjela i živi da bi ubijala. Brutalnost može odgoditi sahranu režima, ali mu ne može vratiti puls“, kaže Sadžadpur.
Ajatolah Ali Hamnei, vrhovni vođa, u petak je održao prkosan govor, tvrdeći da su demonstranti „gomila vandala“ koja pokušava da ugodi američkom predsjedniku Donaldu Trampu. No Hamnei, slab ali nepopustljiv u 86. godini, srce je problema režima i živi dokaz njegove iscrpljenosti. Takođe, ne postoji očigledan nasljednik nakon smrti predsjednika Ebrahima Raisija u padu helikoptera 2024. godine.
<h3>Šta može učiniti Vašington?</h3>
Kako Sjedinjene Američke Države najbolje mogu pomoći pobunjenicima? Tramp je zaprijetio vojnim kažnjavanjem ukoliko Iran masakrira sopstvene građane, ali mu režim vjerovatno neće dati taj povod: Iran je u ranijim protestima izbjegavao obračun u stilu Tjenanmena i vjerovatno će to učiniti ponovo. Administracija predsjednika Trampa može sa saveznicima dodatno pojačati pritisak. To je jedan od razloga zašto bi Tramp trebalo da izbjegava udaljavanje prijatelja svojom opsesijom Grenlandom — potrebni su mu za rješavanje većeg pitanja Irana, piše Washington Post.
Teže pitanje za Vašington jeste da li bi trebalo prokrijumčariti Starlink terminale kako bi se prekinuo internet-mrak koji je Teheran nametnuo u petak. Administracija predsjednika Bajdena razmatrala je tu strategiju tokom protesta „Žena, život, sloboda“ 2022. i 2023. godine, ali je od nje odustala, plašeći se da bi to moglo ugroziti ključne krijumčarske rute koje koriste CIA i izraelske obavještajne službe. Možda ovoga puta korist nadmašuje cijenu.
Ove sedmice protesti su se proširili na svaku iransku regiju i svaku etničku grupu, ali još nijesu dostigli intenzitet ustanka iz 2022. i 2023. godine. Taj spontani masovni pokret započeo je kada su žene izašle na ulice osuđujući smrt u pritvoru Mahse Amini, koja je bila uhapšena jer je odbila da nosi maramu. Režimski obračun rezultirao je sa 551 poginulom osobom i više od 22.000 uhapšenih, prema izvještajima organizacija za ljudska prava. Bezbjednosne snage ubile su 104 osobe u događaju poznatom kao „Krvavi petak“ u septembru 2022. godine.
<h3>Protesti su se vratili, ali ovaj put drugačiji</h3>
Uprkos nasilnom gušenju pobune, tri godine kasnije izbila je nova. Nema vođu i možda nema jasan pravac, ali je snažna. Do ponedjeljka su protesti zabilježeni na više od 340 lokacija u svih 31 iranskoj pokrajini, prema Iran Wireu, onlajn mediju. Tokom sedmice demonstracije postaju sve šire i nasilnije, što pokazuju snimci na internetu, navodi Washington Post.
Ovogodišnji ustanak više pokreće bijes zbog iranskih ekonomskih neuspjeha nego zbog represivnih islamskih pravila mula. Godišnja stopa inflacije u Iranu porasla je na 42 odsto u decembru, a valuta je prošle godine izgubila više od polovine vrijednosti. Još jedna razlika ove godine jeste to što mnogi demonstranti podržavaju Rezu Pahlavija, sina iranskog šaha zbačenog u revoluciji 1979. godine. To ovoj pobuni daje konzervativniji, persijski nacionalistički ton i možda pogled okrenut ka prošlosti. Možda je ovo iranski „MIGA“ trenutak, navodi WaPo.
Neizvjesno je da li su tvrdolinijaši režima ove godine izgubili oštricu. Poput Sovjetskog Saveza u posljednjim godinama, bezbjednosne agencije su možda izgubile ideološku posvećenost i disciplinu. Bespomoćno su gledale kako su njihove snage poražene u Gazi, Libanu i Siriji. I same su trpjele istu pošast inflacije i ekonomske stagnacije kao i ostatak nacije. Nijesu slomljene, ali djeluju krhkije nego ranije.
<h3>Tonu sve dublje</h3>
Vratimo se onome što prolazi kroz glave tih 12 članova Vrhovnog savjeta za nacionalnu bezbjednost. Znaju da Iran stagnira. Budžet za sljedeću fiskalnu godinu vjerovatno će povećati poreze i smanjiti subvencije kako bi se finansirala odbrana. Očekuju političku tranziciju koja će doći kada Hamnei umre, ali za sada posrću naprijed kao ranjena i obeshrabrena nacija, piše Washington Post.
Dok članovi savjeta gledaju prema jugu, preko Persijskog zaliva, ka Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, vide susjede koji jure u zagrljaj vještačke inteligencije i dinamične ekonomske budućnosti. U međuvremenu, oni se drže represivnog, nazadnog režima koji jedva može da prehrani sopstveni narod. Revolucije je nemoguće predvidjeti. Ali kad pogledate Iran, jasno je da će se prije ili kasnije nešto slomiti, zaključuje Washington Post.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Washington Post: Iranski režim je uhvaćen u spiralu smrti

Crna Gora će nastaviti da svoj evropski put mjeri konkretnim rezultatima, reformama i jačanjem institucija, sa ciljem da članstvo do 2028. godine bude ostvaren državni plan, a ne kao do sada neispunjeno obećanje, poručio je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović u intervjuu za Washington Post. U trenutku kada se transatlantski odnosi nalaze pod sve većim pritiskom, Milatović je istakao da je rat u Ukrajini promijenio način na koji Evropa gleda na proširenje Evropske unije, ne samo kao na tehnički proces, već i na pitanja razvoja i bezbjednosti kontinenta. Washington Post u intervjuu sa Milatovićem konstatuje da je Bijela kuća posljednjih nedjelja pojačala negativnu retoriku prema Evropskoj uniji, uključujući i tvrdnje u novom dokumentu o nacionalnoj bezbjednosti, kao i niza izjava američkih zvaničnika i saveznika administracije, dok se istovremeno u Evropi šire strahovi da se američka politika kreće ka otvoreno neprijateljskom stavu prema evropskom projektu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121610124_a54ce6739be404fa8241417ca80bdd213bf4ac328e4f75ffc49b632dbfa14f55.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025121610124_a54ce6739be404fa8241417ca80bdd213bf4ac328e4f75ffc49b632dbfa14f55" data-rendition-name="original" width="855" height="608" loading="lazy" alt="Intervju Milatovića"><figcaption>Isječak intervjua(Photo: Stop kadar)</figcaption></figure>  U tom kontekstu, Milatović je naglasio da je “ruska agresija na Ukrajinu” pomogla Evropi da shvati “veoma važnu stvar”, da je proširenje EU povezano sa bezbjednošću evropskog kontinenta, i da zemlje kandidati u tome vide strateški okvir za stabilnost i razvoj. Predsjednik je podsjetio da je na predsjedničkim izborima 2023. godine svoju pobjedu vezao za jasnu političku obavezu da Crna Gora može postati članica Evropske unije do kraja njegovog mandata 2028. godine, uz reformski kurs koji treba da ukloni ključne prepreke na tom putu, posebno u oblasti borbe protiv korupcije. Milatović je u razgovoru istakao da članstvo u EU za Crnu Goru predstavlja mjeru demokratske zrelosti, prosperiteta i stabilnosti, ali i praktičan mehanizam koji državi daje spoljašnji oslonac i mapu brzog ekonomskog razvoja. Prema njegovim riječima, evropski put treba da pomogne Crnoj Gori da izgradi konkurentniju ekonomiju, snažnije demokratske standarde i institucije sposobne da nose dugoročni politički i ekonomski razvoj. Washington Post podsjeća da, uprkos američkom pritisku na evropski projekat i izjavama pojedinih aktera iz američke administracije, na periferiji Evrope raste politička energija za članstvom, naročito zbog posljedica izazvanih ratom u Ukrajini. U tekstu se navodi da se u Briselu razmatraju scenariji ubrzanja procesa za Ukrajinu nakon eventualnog mirovnog sporazuma, uz svijest da su kriterijumi pristupanja složeni i da punopravno članstvo ne dolazi brzo. Poruka predsjednika Milatovića je da Evropska unija za zemlje kandidate nije tema dnevne politike, već okvir koji povezuje bezbjednost, izgradnju institucija i ekonomski razvoj.

500x500

1250x600

1084x550

Milatović za Washington Post: Proširenje EU znači bezbjednost i razvoj Evrope, cilj članstvo do 2028.

U Crnoj Gori danas će biti pretežno sunčano, sa najvišom dnevnom temperaturom do 19 stepeni.
&nbsp;Na sjeveru je ujutru po kotlinama mjestimično moguća magla ili niska oblačnost.&nbsp;
&nbsp;Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, vjetar će biti mjestimično umjeren, na udare ponegdje pojačan, sjeverni i sjeveroistočni, a tokom dana će oslabiti osim na krajnjem jugoistoku.&nbsp;
&nbsp;Jutarnja temperatura od minus četiri do osam, najviša dnevna od sedam do 19 stepeni.

Danas pretežno sunčano, do 19 stepeni

On joj je svojevremeno zahvalio na predanom radu i na tome što je, kako je kazao, dobar čovjek, a ona mu je sada poručila oštrim riječima “da će se zastidjeti ako ima prst obraza”. Ukratko, u par godina tako se odmotavalo klupko između nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića &nbsp;i bivše ministarke četiri resora u njegovoj Vladi, Vesne Bratić. 
 
Krivokapić se povremeno oglasi na račun današnjeg funkcionisanja sistema, dok je Bratić postala glavna vijest nakon hapšenja, pa puštanja iz pritvora. 
 
 
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjiči Bratić za selektivnu primjenu zakonskih ovlašćenja, odnosno da je od ukupno 140 smijenjenih direktora nezakonito razriješila njih osam, kao i da nije smijenila četrdeset direktora koji, prema dokumentaciji tužilaštva, nijesu ispunjavali zakonske uslove za ostanak na funkciji. 
 
 
Pohvale iz vremena vlasti 
 
Malo sada da pogledamo u retrovizor. 
 
- Kada u timu imate dobre ljude, sve je mnogo lakše. Hvala Vesni Bratić na predanom radu- napisao je premijer Zdravko Krivokapić na Twitteru, objavivši fotografiju sa ministarkom prosvjete, kulture, nauke i sporta 2022. godine. No, današnji trenutak daleko je od tog. 
 
 
Optužbe i otvorena pitanja 
 
 
Bivša ministarka juče se oglasila i žestoko prozvala bivšeg premijera. 
 
Ona je kazala da ju je bivši premijer Zdravko Krivokapić, u čijoj je Vladi bila ministarka, optuživao da radi za srpsku obavještajnu službu (BIU) 
 
 
Od Agencije za nacionalnu bezbjednost i Uprave policije, najavila je, zatražiće odgovore da li je praćena i posmatrana pod sumnjom da je dio neke organizovane kriminalne grupe u zemlji ili inostranstvu. 
 
- Da li sam prisluškivana i praćena od formiranja NVO ‘Ne damo Crnu Goru’ do danas, bilo od strane države ili neke privatne grupe, te da li imaju saznanja da radim za domaću ili stranu obavještajnu službu ili agenciju. Posebno mi je važno ovo posljednje jer sam jednom usmeno optužena od šefa moje Vlade (Zdravko Krivokapić) da radim za srpsku obavještajnu službu. Ako dobijem, a dobiću, papir da nije tako, neka se zastidi ako mu je ostao prst obraza- navela je Bratić. 
 
Knežević: Ako je kriva ona, Krivokapić je šef OKG 
 

- Zdravko Krivokapić najbolje zna šta je tražio od Vesne Bratić. Ako Vesna Bratić odgovara, Zdravko Krivokapić treba da bude označen za šefa organizovane kriminalne grupe. Nikako drugačije- rekao je za TV Adria predsjednik DNP-a Milan Knežević. 
 
On je komentarisao izostanak podrške Bratićevoj od Zdravka Krivokapića, u čijoj je Vladi ona, sada osumnjičena za zloupotrebu službenog položaja, bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta. Bratić je, podsjetio je on, uhapšena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva. 
 
- Što znači da je ovdje riječ o organizovanoj kriminalnoj grupi. Vesna Bratić više nije javni funkcioner, što znači da ovdje ima još ljudi uključenih. Ja očekujem da tu bude i Zdravko Krivokapić. Jer nije pošteno da ženu sa lisicama ovako privode, a da Zdravko Krivokapić tihuje i čita žitije svetaca i izigrava sveca. Ne može. On je bio premijer, odnosno šef OKG ako je kriva Vesna Bratić- kazao je nedavno Knežević. 
 
 
Nekada je to bilo ovako… 
 
Da podsjetimo kako je Krivokapić govorio o bivšoj ministarki 2021. godine, nakon burnih reakcija javnosti na njene odluke: 
 
- Bratić je jedna uzorna profesorka, vrstan pedagog i poznavalac mnogih oblasti i ne znam zašto bi bila smijenjena sa funkcije ministra- kazao je tada Krivokapić. 
 
 
Od javnih riječi zahvalnosti i međusobnog uvažavanja do teških optužbi i političkog distanciranja – odnos između Zdravka Krivokapića i Vesne Bratić postao je slika šireg političkog ambijenta u kojem savezništva traju koliko i funkcije.

Krivokapić i Bratić - od “hvala na predanom radu“ do “prsta obraza“

Za <a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/antiestablisment-pokret-nova-pravila-igre">Portal Analitiku </a>piše: Danilo Marunović
Kada se god otvori tema nužnosti promjena političkog promišljanja i stila političke borbe, odmah kreće poznata priča. Čim se pojavi kritika sistema, stiže refren iz istih krugova: „Dajte novu partiju!“ Kao da je to jedini način da građanin uopšte postoji u javnom i političkom prostoru.
A upravo je tu problem.
Partitokratski koncept, ovakav kakav mi živimo od početka višestranačja, a koji se do danas razvio do stadijuma metastaziranja, nije samo politički model - on je postao navika političke kulture. Navika da se država doživljava kao plijen. Navika da se javni interes pretvara u stranački interes. Navika da se svaka ideja svodi na pitanje: „Čiji si?“, umjesto: „Šta predlažeš?“
I onda se čudimo što su ljudi ogorčeni. Što bježe od politike. Što se javni prostor pretvorio u zarobljeni prostor. Što je broj apstinenata sve veći.
Politika nije stranačka knjižica! U Crnoj Gori politika je svedena na stranačku politiku. Kao da je javno djelovanje dozvoljeno samo onima koji imaju logo, pečat i partijsku hijerarhiju. Kao da je građanin bez stranačke knjižice - građanin drugog reda.
A istovremeno, dok se partije kupaju u javnom novcu, dok imaju kancelarije, infrastrukturu, logistiku i dotacije milionskih vrijednosti, građanske organizacije, stručna udruženja, nezavisne inicijative, kulturne i profesionalne asocijacije uglavnom se snalaze same i bez državnih dotacija. U ovoj godini, za politički sistem i upravljanje izdvaja se čak 3,1% BDP-a, a za kulturu, na primjer, samo 0,9%.
Udruženja koja nose društvo - od nezavisnih književnika i pravnika, do strukovnih grupa i lokalnih inicijativa - često su prepuštena samofinansiranju, bez sistemske podrške. To je suština partitokratije: država finansira partije da bi dominirale društvom, a onda se društvo pita zašto ćuti.
Posebno zvuči na ivici licemjerja kada etablirane političke strukture, sa ogromnim budžetima, na svaku javnu kritiku ne odgovore argumentom, nego porukom: „Ako ti smeta, napravi partiju.“
Drugim riječima: uđi u arenu koju mi kontrolišemo, u kojoj mi raspolažemo novcem, medijima i kadrovima po dubini i širini, pa se onda „fer“ takmiči. „Uđite u naš ring“ - i još vam vežu ruke.
To nije dijalog. To je svođenje društva na partijski ring u kojem su pravila napisana tako da građanin uvijek gubi. Tako se devastira javni prostor. Zato nestaju intelektualci, slobodni profesionalci, nezavisne grupe i hrabri pojedinci. Ne zato što ih nema, nego zato što im je poručeno: „Ne postojiš dok ne postaneš partija.“
Istina je: Crna Gora nema pretjerano bogato iskustvo snažnih građanskih pokreta. Nismo imali istorijski kontinuitet vizionara tog profila kao što su imale Češka sa Vaclavom Havelom, Amerika sa Martinom Luterom Kingom ili Južna Afrika sa Nelsonom Mandelom.&nbsp;
Kod nas je, nažalost, politički život od prvih dana često funkcionisao kao monopol uskog kruga, a kasnije kao fragmentacija vođena borbom za prevlast unutar istog modela: ko će biti jači u partiji, ko će uzeti više, ko će preživjeti sljedeći ciklus.
Ali imali smo izuzetak koji vrijedi pomenuti: Građanski forum 1995. godine, vođen vizionarstvom Ćana Koprivice. Okupio je crnogorsku antiratnu i suverenističku elitu, artikulisao ideju i dao doprinos tome da Crna Gora izađe iz kandži miloševićevske politike i dođe do nezavisnosti.
Na sličnom putu danas korača STEGA - kao integrativna građanska platforma i kao antiestablišmentski odgovor na partitokratiju.
Šta to znači na jeziku običnog čovjeka?
Znači: umjesto da se u prvi plan guraju lideri, fotelje i funkcije - u prvi plan se guraju vrijednosti i jasno definisane javne politike. Znači: prvo dogovorimo šta je dobro za društvo, pa tek onda pričajmo o formi organizovanja.
STEGA ne nastaje kao „one man show“, što je danas, nažalost, model većine partija: jedan vođa, par lojalnih, mnogo galame i malo odgovornosti. STEGA pokušava suprotno: da izvuče na scenu širi društveni potencijal koji je sada ili apatičan ili se povukao u duboku apstinenciju, jer nema šanse da se izbori u sistemu koji gazi sve što nije partija.
Crna Gora je mala. Kadrovski limitirana. I nema luksuz da u „posljednjoj četvrtini“ borbe za punopravno članstvo u EU gleda kako joj javnom scenom dominiraju samo reciklirani sukobi i lideri koje kontrolisani mediji prodaju kao „alternativu“. Jer alternativa, ni u najluđim snovima, ne mogu biti ni Knežević, ni Abazović, ni Medojević - do neukusa ogrezli u populističkom narativu.
Upravo je banalnost partitokratskog promišljanja učinila mogućim da miljenik srbijanskih medija - crnogorski Srbin Milan Knežević - danas bude serviran kao alternativa ovoj pogubljenoj i raštimovanoj Vladi. Oksimoron!
Imamo već viđenu ponudu: jedni isti glasovi, jedne iste svađe, jedne iste medijske šeme. Politička klasa od politike pravi rijaliti, a ne sistem reformi. U takvoj utakmici građanski reformistički pokreti teško igraju na „snagu mišića“ protiv dominantnih populista.
Zato treba igrati na ono što je naša apsolutna prednost: znanje, iskustvo, profesionalizam i odsustvo gladi za vlašću kao jedinim ciljem. Građanima je dosta tog kruga: partija – kampanja – podjele – fotelje – zaborav.
STEGA, ako hoće da bude odgovor na partitokratiju, prvo mora da uradi ono što partije uporno izbjegavaju: da otvori javni prostor, da vrati dijalog, da vrati sadržaj, da ponudi politike, da okupi ljude koji inače ne ulaze u stranačke rovove.
A onda - kad društvo osjeti da postoji nešto što nije još jedna mašina za mandate - tu se stvara povjerenje, katarza; tu se „luftira“ partitokratski geto i stvara klima za harizmatičnu borbu za promjene. Jer ponekad, da biste promijenili sistem, morate ući u institucije. Ali ako u institucije uđete kao kopija onoga protiv čega ste ustali - onda ste samo još jedna partija.
STEGA je važna upravo zato što pokušava da bude nova vrijednost u populizmom zaraženom javnom prostoru: antiestablišment koji ne nudi samo “bijes”, nego i smjer. Platforma koja ne traži od građana da se svrstaju „za“ ili „protiv“ vođe, nego da se okupe oko javnog interesa.
Crnoj Gori ne treba još jedna stranačka zastava. Treba joj oslobođen javni prostor. Treba joj politika koja se ne iscrpljuje u stranačkim svađama, nego u rješavanju stvarnih problema. Treba joj integrativna snaga koja spaja, a ne dijeli.
Zato dilema „partija ili platforma“ možda i nije prava dilema. Prava dilema je: hoćemo li nastaviti da živimo u partitokratskom kavezu, ili ćemo konačno otvoriti vrata da građanin postane politički subjekt - i bez stranačke knjižice?
Ako je odgovor „otvorićemo vrata“, onda STEGA već ima smisla. I prije izbora. I mimo izbora. I iznad izbora.

Antiestablišment pokret, nova pravila igre

Služba predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića raspisala je tender vrijedan 25.000 eura za agencijske usluge rezervacije hotelskog smještaja u zemlji i inostranstvu.
Kako je navedeno u tenderskoj dokumentaciji, zbog specifičnosti nabavke nije moguće unaprijed odrediti tačnu količinu usluga, pa će se ponude ocjenjivati prema pojedinačnim cijenama usluga, dok će ugovor biti zaključen na ukupnu procijenjenu vrijednost od 25.000 eura.
Izabrana agencija biće u obavezi da obezbijedi rezervacije hotelskog smještaja 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici, uz rok od najviše 60 minuta za dostavljanje ponuda od trenutka upućivanja zahtjeva. Agencija mora dostaviti najmanje tri opcije po svakom zahtjevu, kako bi Služba predsjednika imala mogućnost izbora najpovoljnije ponude.
Uslovi tendera predviđaju i da ponuđač garantuje najpovoljnije cijene i lokacije hotela u odnosu na mjesto događaja, kao i da na fakturama posebno iskaže cijenu usluge rezervacije, a posebno cijenu samog smještaja.&nbsp;
Služba predsjednika zadržava pravo provjere cijena kod drugih agencija i onlajn platformi, te može zahtijevati povoljniju ponudu ili samostalno izvršiti rezervaciju. U slučaju odbijanja, predviđena je mogućnost jednostranog raskida ugovora.
Agencija je dužna da otkloni eventualne nedostatke u roku od tri dana od pisanog upozorenja, kao i da bez naknade ispravi uočene greške tokom realizacije ugovora. Predviđena je i obaveza čuvanja povjerljivih informacija tokom trajanja ugovora i tri godine nakon njegovog isteka.
Ugovor može biti raskinut jednostrano u slučaju nepoštovanja obaveza, a eventualni sporovi rješavaće se sporazumno, arbitražom ili pred Privrednim sudom u Podgorici. Kako je precizirano, ugovori zaključeni suprotno antikorupcijskim pravilima, u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, biće ništavi.

Tag: washington-post

Washington Post: Iranski režim je uhvaćen u spiralu smrti

Milatović za Washington Post: Proširenje EU znači bezbjednost i razvoj Evrope, cilj članstvo do 2028.

Danas pretežno sunčano, do 19 stepeni

Krivokapić i Bratić - od “hvala na predanom radu“ do “prsta obraza“

Antiestablišment pokret, nova pravila igre

Milatović za rezervacije hotelskog smještaja izdvaja 25.000 eura

PRATITE TVe UŽIVO