Dok sam gledao srpsku vojsku koja je defilovala ispred predśednika Srbije Vučića i njegove regionalne posluge, moram priznati, bio sam zadovoljan.
Prvi put u istoriji velikosrpskog nacionalizma, srpske vlasti su organizovale vojnu paradu da prepadnu svoje stanovništvo, a ne regiju. Jer, kome je Vučić mogao priprijetiti svojim trupama? Hrvatskoj, Albaniji, Crnoj Gori, Mađarskoj, Rumuniji i Bugarskoj koje su u NATO? Nikako. Bosni i Hercegovini, koja je i pod embargom i gotovo nenaoružana, sa svojom slavnom Armijom RBiH herojski razgonila četničke bande i ispisala najljepše stranice patriotskog otpora na Balkanu?
Sigurno ne, jer probosanski dio BiH sada zna s kim ima posla. S Kosovom, koje je nakon stogodišnjeg aparthejda izvojevalo pobjedu 1999. godine? Zasigurno ne.
Dakle, Vučić je jedino mogao priprijetiti studentima i građanima koji protestuju protiv njega.
No, pored zadovoljstva što je Srbija spala na to da se njen izvoz nestabilnosti u regiji vratio kući, ośećao sam i mučninu. Srpska vojska je jedna od najkompromitovanijih vojski u istoriji Evrope nakon Drugoga svjetskog rata. To je vojska koja je ubijala civile, silovala i palila. To je agresorska vojska koja se nije suočila sa svojom ružnom istorijom razaranja i uništenja naselja i gradova.
Džabe MIG-ovi i Rafali, džaba kineski dronovi i artiljerija iz vremena JNA, džaba replike Knindži koje neutrališu žute prsluke, džaba Andrija Mandić i Milan Knežević kao nasljednici Slobovih piona, srpski marš nikoga nije uplašio, naprotiv, pokazao je opravdanost širenja NATO u regiji, približavanja Hrvatske, Albanije i Kosova u vojnim pitanjima te pojačanoj memorijalizaciji bosansko-hercegovačkih heroja posljednjih godina koja mlađe generacije upozorava da zlo ne spava.
Srpsku vojsku poštovaću onoga trena kad se ta vojska izvini za zločine koje je počinila u Crnoj Gori 1918. godine te nakon priznavanja agresorske uloge u ratovima devedesetih, od Slovenije, preko Hrvatske, Bosne i Kosova. Do tada, prezir. A veleizdajniku Krapu pamtimo.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Vojna parada u Beogradu - ko se boji Vučka još?

Ono što je krajem prošle godine počelo kao tiho bdjenje nekolicine studenata, preraslo je u jedne od najvećih protesta u istoriji Srbije, koji se mogu uporediti sa masovnim demonstracijama koje su pre četvrt vijeka srušile s vlasti autokratu Slobodana Miloševića, piše u opširnom tekstu Vašington post.
Studenti, dodaje se, vrše neprestani pritisak na predsjednika Aleksandra Vučića, njegov bezbjednosni aparat i provladine medije, koji su demonstrante optužili da su marionete i izdajnici, i to pod uticajem neimenovanih sila i liberalnih nevladinih organizacija sa Zapada, koje žele da, kako tvrde, da unište otadžbinu.
Ovo je, piše vašingtonski list, stranica iz stare knjige taktika.
Prva grupa koja je prošle godine bila napadnuta od strane Vučićevih pristalica bili su studenti glume. Većina mladih ljudi koji nose transparente na ulicama još uvijek živi sa roditeljima. Ali srpska Generacija Z – za koju se ranije mislilo da je apolitična, apatična i sklonija emigraciji nego protestima – iznenadila je zemlju.
Srbija se suočava sa odlučujućim trenutkom: da li će zemlja prigrliti Zapad i standarde i vrijednosti Evropske unije – kroz reformu pravosuđa, bezbjednosnih službi i medija – ili će provesti još jednu deceniju na marginama, vučena ka Rusiji?
Postavlja se i pitanje kako će Vučić odgovoriti na proteste koji su sve veći i po obimu i po intenzitetu. Mnogi strahuju od represije.
Rastuće nemire pažljivo prati Brisel. Komesarka EU za proširenje Marta Kos početkom ovog mjeseca izrazila je svoje nezadovoljstvo „talasom nasilja i kontinuiranom upotrebom sile protiv demonstranata u Srbiji“.
Kos je rekla da članice EU počinju da dovode u pitanje „iskrenu posvećenost Srbije evropskom putu“.
Vašington post primjećuje da evropski lideri govore vrlo obazrivo o Srbiji, pazeći da blago podstaknu srpsko rukovodstvo jer, navodi se, preveliki pritisak na predsjednika Srbije mogao bi da gurne zemlju dalje od Evrope.
Ćutanje, s druge strane, može ostaviti utisak da Evropi nije stalo do demokratskog nazadovanja u Srbiji, ili da je nemoćna da ga zaustavi.
- Ne možemo da nastavimo u Srbiji ovako kako sada ide - rekla je Ana (24), studentkinja Poljoprivrednog fakulteta. Ona je predvidela da će Vučić pasti. 
Na pitanje kako može to da tvrdi, s obzirom na to da je predsjednik na vlasti već deceniju, odgovorila je: „Probudili smo narod“.
Istorija, čini se, ponavlja se. Godine 1998, kada je Srbija bila dio Savezne Republike Jugoslavije, studentski pokret poznat kao "Otpor!“ takođe je započeo na Univerzitetu u Beogradu, u znak protesta protiv Miloševića tokom rata na Kosovu. Većina današnjih studenata tada još nije bila ni rođena.
U intervjuima, studenti kažu da su zgroženi onim što vide kao korupciju i nesposobnost vlasti, koje se ogleda u tragediji na željezničkoj stanici. Počeli su zahtjevom za punu odgovornost za pogibije u Novom Sadu a sada traže vanredne parlamentarne izbore.
U pisanom odgovoru na pitanja Vašington Posta, Vučić (55), koji je na funkciji predsjednika ili premijera već 11 godina, optužio je demonstrante da podstiču nasilje.
- U posljednjih devet mjeseci, Srbija je izdržala više od 23.000 neprijavljenih okupljanja. Ono što je u početku počelo kao studentski protest, nažalost, se pretvorilo u masovne blokade i, u posljednje vrijeme, nasilne incidente koje podstiču ekstremističke grupe - naveo je Vučić.
Uz predsjednikove odgovore na pitanja priložene su i fotografije, navodi vašingtonski list, na kojima se vidi mladić s palicom i drugi kako udara štit policajca u opremi za razbijanje demonstracija.
Vučić je izjavio da je nudio pregovore sa studentima, ali da su oni to odbili, te je odbacio zahtjeve za vanrednim izborima, nazivajući ih destabilizujućim.
Vlada je, kako kaže, pokrenula istrage o urušavanju stanice. Kada je riječ o nasilju, Vučić je rekao: „Više od 170 policajaca je povrijeđeno dok su obavljali svoju dužnost da zaštite građane.“
Vašington post piše i o subotnjoj vojnoj paradi u Beogradu gdje je paradiralo 10.000 srpskih vojnika, prikazani su lovce proizvedeni u Francuskoj, tenkovi iz Rusije i PVO sistemi iz Kine (američkli list ne spominje da su prvi put prikazani i izraelski raketni sistemi PULS i besposadna letjelica Hermes 900).
Studenti koji su pokušali da prisustvuju manifestaciji „Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“ bili su zaustavljeni od strane policije, navodi se u tekstu.
Mladi demonstranti nisu djeca rata već su to njihovi roditelji koji su preživjeli balkanske ratove devedesetih – koji su uključivali etničko čišćenje i masovna raseljavanja – kao i vazdušne napade NATO-a kako bi se Srbija primorala da prekine ubijanja.
Današnji studenti odrasli su u Srbiji koja je 2008. bila domaćin takmičenja za Pjesmu Evrovizije, kada je Beograd bio grad zabave, a mnogi su vjerovali da će zemlja uskoro ući u Evropsku uniju. Srbija je podnijela zahtjev za članstvo 2009. godine, a tri godine kasnije postala je zvanični kandidat.
To obećanje, međutim, sada djeluje veoma daleko. Želja za pridruživanjem Evropskoj uniji i dalje je snažna u većem dijelu Balkana, ali izgleda ne i u Srbiji.
Prema posljednjim istraživanjima sprovedenim za Evropsku komisiju, podrška članstvu u EU je visoka u Albaniji (91 odsto) i Sjevernoj Makedoniji (69 odsto), dok je najniža u Srbiji – svega 33 odsto.
Anina koleginica sa fakulteta, Kristina (25), studira hidrologiju i brine o klimatskim promjenama. Na jednom protestu u januaru, Kristina je bila redarka – nosila je žuti prsluk i pomagala u bezbjednom kretanju kolone učesnika.
Dok je stajala ispred automobila koji je bio zaustavljen, žena vozač je iznenada krenula i udarila je, odbacivši je na trotoar, gdje je glavom udarila o beton. Nije se ničega sjećala dok se nije probudila u bolnici. Snimak napada ubrzo je postao viralan.
Studenti su zahtijevali da tužilaštvo optuži ženu vozača. Međutim, sve optužbe su na kraju odbačene, pošto je Vučić pomilovao ženu koja je vozila auto, rekavši da „mora da štiti slabe, progonjene i žrtve svakodnevnih studentskih napada“.
- Mi smo budućnost ove zemlje, a očigledno je da vlast ne mari ni za nas, ni za našu budućnost - rekla je Kristina. Na pitanje da li se njeni roditelji plaše za njenu bezbjednost, odgovorila je: „Plaše se, ali znaju da me ne bi mogli zaustaviti“.
Vučić i njegove pristalice nazivaju studente „teroristima“ i „stranim plaćenicima“ koje Zapad podstiče da pokrenu „obojenu revoluciju“, poput onih koje su potresle Ukrajinu, Gruziju, Jermeniju i druge zemlje bivšeg sovjetskog bloka.
Istorija autoritarizma u Beogradu – od Josipa Broza Tita, koji je vladao Jugoslavijom decenijama nakon Drugog svjetskog rata sve do svoje smrti 1980. – učinila je studente opreznim prema isticanju pojedinačnih lidera. Plaše se da bi neko mogao da stvori kult ličnosti.
Takođe strahuju za bezbjednost demonstranata koji se pojavljuju u medijima, pa se oslanjaju na rotirajuću grupu predstavnika.
Ela Zeković (24), bivša predsjednica studentskog parlamenta Fakulteta političkih nauka u Beogradu, jednom se pojavila u programu na državnoj televiziji, gdje je govorila u ime demonstranata.
Ubrzo nakon toga, jedan provladin tabloid je objavio da je ona „gotovo krunisana za novu liderku“ protesta.
Pronašli su snimak BBC Srbija i tvrdili da je Zeković „oduševljena komunističkim idejama“ i da „nedvosmisleno podržava LGBT pokret“. Zeković je rekla da jeste prisustvovala paradama ponosa u Beogradu, ali da mlada osoba na fotografiji sa jugoslovenskom zastavom iz komunističkog doba nije ona.
Zeković smatra da bezbjednosne službe države djeluju sa provladinim medijima, koje čine nekolicina TV stanica, tabloidi i portali. Većina medija je saveznik Vučića, iako još uvijek postoje neki nezavisni.
Ipak, Srbija se nalazi na 96. mestu od 180 zemalja prema Indeksu slobode medija koji sastavlja organizacija Reporteri bez granica. Istražitelji Evropskog centra za slobodu štampe i medija, nadzorne grupe, nedavno su izvijestili da su srpski novinari fizički napadani i izloženi koordinisanim kampanjama blaćenja.
Utvrdili su da su zakoni usvojeni 2023. godine – koji su nominalno trebali da omoguće veću raznolikost vlasništva i pluralizam – u praksi omogućili vladi da još više učvrsti kontrolu nad medijima.
Vuk Cvijić, poznati istraživački novinar magazina Radar, rekao je da ga je prošle godine ispred kafića udario vlasnik jednog provladinog tabloida. U avgustu mu je prišao policajac u opremi za razbijanje demonstracija i naprskao ga biber sprejom.
- Teturao sam se slijep - rekao je Cvijić, dodajući da ovakvi incidenti sugerišu da je „sezona lova na nas otvorena“.
Vučić je, u svojoj izjavi za Vašington post, rekao da je Srbija „u potpunosti posvećena svom evropskom putu, demokratskim vrijednostima i vladavini prava“, te da protesti predstavljaju prijetnju i izvan granica Srbije.
- Naši prioriteti su dijalog, stabilnost i konstruktivna saradnja sa evropskim partnerima. Međutim, pokušaji destabilizacije naše zemlje putem nasilja i dezinformacija ugrožavaju ne samo Srbiju, već i krhku stabilnost šireg regiona Zapadnog Balkana - rekao je Vučić.
Nakon jednog marša u Beogradu u avgustu, Nikolina Sinđelić (22), studentkinja marketinga i komunikacija na Univerzitetu u Beogradu, izjavila je da su je priveli pripadnici specijalne policijske jedinice poznate kao JZO – Jedinica za zaštitu određenih ličnosti i objekata. Tom prilikom su joj oduzeli telefon, kameru i signalnu baklju.
Sinđelić je ispričala da je jedan policajac postao veoma agresivan, udario joj glavu o zid i vikao: „Zašto pokušavaš da uništiš svoju zemlju?“
Prema njenim riječima, taj policajac joj je, pred drugim privedenim osobama, zaprijetio seksualnim napadom koristeći baklju koju je nosila.
Po savjetu advokata, Sinđelić je javno govorila o svom iskustvu gostujući na N1, nezavisnoj televiziji u Srbiji. Nakon toga, jedan voditelj blizak vlasti optužio ju je da se „bavi OnlyFans-om kao zanimanjem“, dok je u emisiji uživo prikazivao njene privatne fotografije – ono što je Sinđelić nazvala „osvetničkom pornografijom“.
- Cilj je bio da me ućutkaju, da me unište – gole fotografije, prijetnje smrću – upotrijebili su svu svoju moć protiv jedne studentkinje - rekla je.
Danas je prepoznaju na ulici, a njeno ime se često pominje na studentskim protestima, gde je doživljavaju kao mučenicu i borca, zaključuje Vašington post u svom opširnom tekstu o situaciji u Srbiji.

Vašington post o studentskim protestima, ćutanju Evrope i vojnoj paradi: Odlučujući trenutak u Srbiji

Svjetski mediji ispratili su današnju Vojnu paradu u Beogradu, a posebno su se osvrnuli na sastav gostiju.
Tako je Dejli Mejl prenio da je američki glumac Stiven Sigal, čuven po akcionim filmovima B kategorije, bio počasni gost.&nbsp;
- Stiven Sigal je u posljednjoj deceniji ušao u politiku i postao odlučan pristalica Vladimira Putina- napominju iz Dejli Majla, komentarišući profile gostiju na paradi.

Dejli Mejl: Stivel Sigal počasni gost na paradi u Srbiji, napominju da je pristalica Vladimira Putina

I na dan kada se obilježava nacionalno jedinstvo, ne može predsjednik Srbije bez podjela. Prebrojao je - Vojnoj paradi na koju je pozvao sve građane prisustvovalo je više od 47.000 njih, onih koji ga kritikuju i koji su zaustavljeni na obodu manifestacije bilo je 237-oro. Autobuse za dovoz ljudi iz svih krajeva zemlje, a koji su popunili ulice Novog Beograda, nije brojao. Kao ni pripadnike žandarmerije koji su odlučivali ko na paradu može, a ko ne i koji su nepoželjne gurali u stranu.
Građanima koji su se na poziv studenata okupili da podrže vojsku, to je bilo omogućeno tek kada je parada zvanično završena. Prije toga im se na putu ispriječila policija i to na svakih stotinak metara, da od mirnih građana "odbrane" one što brane zemlju.
Dok su građani uzvikivali “Studenti! Studenti!”, policajac je izdavao naređenje - “morate da se pomjerite na trotoar!”
- Čovek u fantomci, preko cijelog lica, naređuje im da nas guraju- kaže jedan građanin.
Je l' to privatna vojska jednog čovjeka, pitao je drugi čovjek policiju koja im nije dala da prođu kako bi prisustvovali paradi.
 Kakve vi veze imate s vojskom, pitao je policajac.
- Snaga i jedinstvo. Na tu paradu su pozvani građani. Evo, to govori o jednoj farsi. I ti svi pozivi koji su išli - dođite da pozdravite vojsku. Krenuli su građani da pozdrave vojsku i vjerujem da su krenuli da je pozdrave iskreno i od srca. I spriječeni su- kaže Goran Petković, pukovnik u penziji i narodni poslanik Ekološkog ustanka.
Građani za koje je MUP procijenio da su u redu, mogli su bliže defielu. Ali kao da zaboraviše da su došli zbog jedinstva.
N1: Odakle ste, dobar dan?
- Iz pi*ke materine, a Vi?- kaže žena kojoj je bilo omogućeno da prisustvuje paradi.
N1: Dobro, hvala.
- Mi smo iz Srbije, a Vi? Jer znate Vi šta cijelo vrijeme rade? Treba da nas zapale, da uništavaju?!- dodaje.
N1: Šta fali onim građanima tamo?
- Šta fali? Što su zaboravili gdje je Srbija!- kaže drugi čovjek na paradi.
N1: A gdje je Srbija?
- Srbija je tu! A ne tamo preko! Da l' volu našeg precednika?- dodaje pokazujući iz kordona na građane.
N1: Da li je ta ljubav neophodna za srpsko jedinstvo?
- Jeste- odgovara.
Na drugu stranu, na drugu stranu!. obraća se još jedan čovjek reporterki N1.
N1: A što dijelimo Srbiju na dvije strane?
- Zbog takvih kao vi!- odgovara.
Izgleda da ljubav i srpsko jedinstvo nijesu mogli da se iskažu bez mnogo puta viđenog, kao kada su organizovani SNS skupovi, pa su se duž novobeogradskih ulica poređali autobusi za organizovano dovoženje građana - tablice iz svih krajeva zemlje.
Posjetioci parade pristizali su od ranog jutra.
- To je jedino što nam je ponos naš!- kaže jedan čovjek.
Treba da vidi narod šta mi imamo! Je l' vidite da nas zezaju sa strane? A mi smo jedini sami. kaže drugi čovek.
- Očekujem da vidim šta je gazda spremio za odbranu zemlje- kaže treći, koji na pitanje N1 na koga misli, dodaje da misli na predsjednika države.
N1: Zbog čega ste Vi danas na paradi?
- Zato što sam Srbin, ponosan na svoju Vojsku, na svoj narod, na svoju državu, na predsjednika Aleksandra Vučića- kaže jedan mladić.
Među onima koji su se odazvali na predsjednikov poziv bilo je mnogo onih koji su odlučili da je dolazak u Beograd dovoljan i da nije neophodno da se ide u ograđeni prostor.
Pratili su program odmarajući u hladovini ili onako usput.
N1: Šta Vas je dovelo, šta ste htjeli da vidite?
- A šta Vas briga šta sam htjela da vidim?- rekla je jedna žena.
Ne bih da razgovaram na tu temu. Došao sam iz svoje želje da pogledam paradu i ne bih da me uznemiravate, rekao je jedan stanovnik Požarevca.
- Došli smo da vidimo Vosjku našu- rekla su dvojica mladića – jedan iz Lapova, drugi iz Kragujevca.
N1: Kako ste došli, organizovano ili...
- Pa kolima, sami…- rekli su.
N1: Jasno, šta za vas znači jedinstvo? Ima li jedinstva?
- Naravno da ima- odgovaraju.
Konstatovao je i predsjednik da ga ima, te je sa Instagrama odmah po završetku manifestacije poručio - "naša snaga, snaga jedinstva".
Samo par sati kasnije sa malih ekrana poslao potpuno drugačiju poruku svima čiji je predsjednik, ali ga ne podržavaju:
- Oni vole sebe. Samo su oni sebi važni, zato oni nemaju lidera i nikad ga neće imati. Jer nisu u stanju da pokažu lojalnost prema bilo kome osim prema sebi. I donjem dijelu svojih leđa- poručio je Vučić.
Toliko o jedinstvu.

Dan srpskog (ne)jedinstva: Autobusi za pristalice režima, obruč žandarmerije za nepoželjne građane

Učestvovanje pripadnika Vojske Crne Gore (VCG) na vojnoj paradi u Beogradu predstavlja unižavanje i ponižavanje državne vojske od predsjednika parlamenta Andrije Mandića i lidera Demokratske narodne partije Milana Kneževića, smatraju u Demokratskoj partiji socijalista.
- Slanje pripadnika VCG da prisustvuju vojnoj paradi, koju organizuje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predstavlja još jedan primjer sramnog odnosa Vlade paf-paf premijera Milojka Spajića prema državi Crnoj Gori i njenim najboljim interesima- ocijenili su iz DPS-a.&nbsp;
&nbsp;Oni su naveli da je jasno da aktuelna vlast, koju dominantno, zahvaljujući Spajiću, „čine velikosrpski nacionalisti i negatori Crne Gore, služi interesima zvaničnog Beograda“.
&nbsp;- Koji bi našu državu da ugura u “srpski svet”, za koji se zdušno zalaže Vučić, koji se ni danas ne miri sa činjenicom da je ovo nezavisna država, građanskog karaktera, čije trajno opredjeljenje predstavlja antifašizam- dodaje se u saopštenju.&nbsp;
&nbsp;Iz DPS su naveli da je “ovo nezapamćeno unižavanje i ponižavanje državne vojske od Vučićevih sluga i poslušnika” Mandića i Kneževića, koji prisustvuju današnjoj paradi, a koji čine aktuelnu vlast, a sve uz amin Spajića i Pokreta Evropa sad (PES).
&nbsp;Navodi se da Spajić i PES očigledno nemaju petlju da se suprotstave stvarnom šefu parlamentarne većine “četničkom vojvodi i agendi koju, u ime Vučića, sa svojim pulenima isti sprovodi u državi”.&nbsp;
&nbsp;Slanje vojnika, kako su rekli iz DPS-a, predstavlja ogledalo istine da u državnom vrhu sjede ljudi koji, umjesto da služe Crnoj Gori i njenim građanima, služe interesima drugih država.&nbsp;
&nbsp;- No to što su navikli da obijaju tuđe kućne pragove i kleče pred centrima moći izvan granica Crne Gore, ne daje im za pravo da gaze državno dostojanstvo i brukaju Crnu Goru- kaže se u saopštenju.&nbsp;
&nbsp;Iz DPS-a su rekli da učešće vojnika na vojnoj paradi nije incident, „to je dio starteškog plana onih koji bi da satru ovu državu”.
&nbsp;Oni su poručili da se zato ovo, kako su rekli, brutalno gaženje svega onoga što predstavlja važan dio identiteta nezavisne, građanske, antifašističke i evropske Crne Gore, mora zaustaviti na narednim parlamentarnim izborima.&nbsp;
&nbsp;- Tada će svaki Vučićev potrčko, a mnogo ih je u aktuelnoj većini, biti poslat u opoziciju iz koje neće moći da urušava Crnu Goru- navodi se u saopštenju.

DPS: Slanje pripadnika VCG na paradu još jedan primjer sramnog odnosa Vlade paf-paf premijera prema državi

Kina je danas na Trgu Tjenanmen organizovala veliku vojnu paradu povodom 80. godišnjice pobjede u Drugom svjetskom ratu, a tom prilikom je prvi put predstavljeno novo naoružanje. 
 
Povorku su uz predsjednika Kine Si Đinpinga posmatrali sjevernokorejski lider Kim Džong Un i ruski predsjednik Vladimir Putin, kao i još 26 svjetskih lidera. 
 
Devedesetminutni događaj bio je prilika za Sija da pokaže kinesku vojnu snagu i okupi prijateljske vođe, prenosi Hina. 
 
Si je, otvarajući paradu, upozorio je da se svijet još "suočava s izborom mira ili rata", ali je rekao da je Kina "nezaustavljiva". 
 
Događaj je izazvao oštru reakciju američkog predsjednika Donalda Trampa koji je optužio trojicu vođa za zavjeru protiv Sjedinjenih Američkih Država. 
 
- Prenesite moje najtoplije pozdrave Vladimiru Putinu i Kimu, dok kujete zavjeru protiv SAD- napisao je na mreži Truth Social. 
 
Kako javlja BBC, na paradi je uočena i nova interkontinentalna balistička raketa (ICBM) Dongfeng, DF-5C, dosad neviđeno oružje na raspolaganju kineskom režimu.

Kina na vojnoj paradi predstavila novo oružje, prisustvovali Putin i Kim Džong Un

Iran je na vojnoj paradi u Teheranu predstavio najnoviju verziju svog drona samoubice.
Državna televizija IRIB prenijela je da bespilotna letjelica Šahed 136-B ima domet od 4.000 kilometara te da je jedna od najnaprednijih bespilotnih letilica na svijetu.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FIranMilitaryNet%2Fstatus%2F1837375876373078198%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1837375876373078198%7Ctwgr%5E6cbaafba5de52751c095451df5e3003f6c228775%7Ctwcon%5Es1_&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Iran tvrdi da je posljednjih godina postigao veliki napredak u proizvodnji dronova.
Iransko ministarstvo spoljnih poslova kaže da zemlja sarađuje s Moskvom na vojnom nivoz, ali tvrdi da to nije povezano sa sukobom u Ukrajini.
Teheran takođe ističe da od početka zagovara brzi završetak rata u Ukrajini i tvrdi da podržava diplomatske mirovne inicijative, prenosi Index.hr.

VIDEO: Iran predstavio novi dron samoubicu, ima domet 4.000 km

Digitalni prostor, koji je postao druga kuća mladih, sa sobom nosi brojne rizike, od štetnih sadržaja do manipulativnih algoritama, kazao je predsjednik Skupštine, Andrija Mandić, na otvaranju Parlamenta mladih za srednjoškolce.
On je naglasio važnost obrazovanja, digitalne higijene i jačanja institucionalne saradnje, kako bi djeca i mladi dobili jednake i efikasne alate zaštite u online okruženju.
Kako je saopšteno iz Skupštine, ovogodišnja tema Parlamenta mladih je „Bezbjednost mladih na internetu“, a učesnici simuliraju razmatranje Zakona o zaštiti maloljetnih korisnika na društvenim mrežama.
Mandić je istakao značaj kontinuiranog uključivanja mladih u procese donošenja odluka i jačanja demokratske kulture.
Podsjećajući da je program „Parlament mladih“, pokrenut 2021. godine, Mandić je naveo da je on izrastao u samostalan mehanizam unutar Skupštine, zahvaljujući predanom radu Edukativnog centra i saradnji sa obrazovnim institucijama širom države.
- Ove godine u radu učestvuje 41 mladi parlamentarac iz srednjih stručnih škola i gimnazija, koji će kroz dvodnevni program raditi na kreiranju amandmana uz podršku mentora iz poslaničkih klubova - naveo je Mandić.&nbsp;
Kako je naglasio, centralna tema ovogodišnje simulacije – bezbjednost mladih na internetu – pitanje je od globalnog značaja.&nbsp;
Mandić je istakao da je digitalni prostor postao „druga kuća“ mladih.
- Ali istovremeno nosi brojne rizike, od štetnih sadržaja do manipulativnih algoritama - naveo je Mandić.
On je naglasio važnost obrazovanja, digitalne higijene i jačanja institucionalne saradnje, kako bi djeca i mladi dobili jednake i efikasne alate zaštite u online okruženju.
Mandić je podsjetio i na nedavno usvojeni Zakon o informacionoj bezbjednosti, kao i osnivanje Centra za sajber kapacitete Zapadnog Balkana (WB3C), kao korake ka izgradnji sigurnijeg digitalnog društva.
Mandić je pozvao mlade da aktivno učestvuju, dijele svoja znanja iz oblasti tehnologije i daju sugestije koje će doprinijeti blagostanju njihovih vršnjaka i budućih generacija.
On je rekao da je uvjeren da će rad Parlamenta mladih rezultirati kvalitetnim inicijativama i amandmanima.
Kako je saopšteno iz Skupštine, danas su srednjoškolce u radu podržali, u ulozi mentora, poslanici Branka Marković i Nikola Zirojević.
Parlament mladih nastaviće zasijedanje sjutra.

Mandić: Bezbjednost mladih na internetu pitanje od globalnog značaja

Milisav Jurišević novi je predsjednik Skupštine Karate saveza, saopšteno je iz te asocijacije.
Na ponovljenoj Skupštini, shodno nalogu Inspekcije za sport, Jurišević je ponovo dobio podršku većine od 54 prisutna delegata.
Juriševića je podržalo 28, dok je za Toka Raičevića glasalo 26.
On je na toj funkciji naslijedio Vojina Dulovića, koji je sredinom septembra podnio ostavku.

Jurišević novi predsjednik Skupštine Karate saveza

Poznati novinar iz Srbije Aleksandar Bećić preminuo je danas u 59. godini života.
Bećić je bio i PR menadžer, pisac, publicista, pjevač, ilustrator, glumac…
Rođen je u Čačku, sin je legendarnog jugoslovenskog glumca Zorana Bećića. Školovao se u Čačku, ali i u Sarajevu, a po završetku gimnazije htio je da postane ljekar.
- Na nagovor moje profesorke istorije u čačanskoj Gimnaziji, Ljiljane Popović, upisao sam novinarski smjer - pisao je Bećić.
U tom zanatu se, kako je govorio, dobro snašao zahvaljujući razrednom starješini i dugogodišnjem dopisniku beogradskih listova iz Čačka - Rašku Stefanoviću, ali i profesorima sarajevskog Fakulteta političkih nauka Veljko Vlahović, gdje je studirao novinarstvo.
Toliko se dobro snašao da je više od tri decenije proveo kao novinar i urednik.
Svojevremeno je bio zadužen i kao PR menadžer u Kraljevskom domu Karađorđevića.
Bio je član Borda direktora Evropskog instituta u Srbiji, a zatim glavni urednik portala „Kolumnista“ i u Adria Media Grupi.
2023. godine pridružio se kompaniji Internet Group, gdje je prvo radio u portalu Telegraf.rs, a zatim u portalu Aero.rs.
Pored novinarske karijere, Aleksandar se ostvario i u književnosti. Napisao je nekoliko knjiga, od kojih su najpoznatije: „Svi naši razvodi i ostale porodične priče“, „Evo zašto te volim“, „ Sin domaćeg izdajnika“, „Telefonanisanje s predumišljajem“, kao i komedije „Partija bivših…“.
- Pisanje sam zavolio zahvaljujući profesoru srpskog jezika u već pomenutoj Gimnaziji – Bošku Ćaloviću. Ko zna: Da sam ranije krenuo ovim putem možda bih danas bio mnogo poznatiji. Ali, ne žalim se - pisao je on.

Preminuo srpski novinar Aleksandar Bećić

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je danas u Londonu, nakon sastanka sa evropskim liderima, da je američki mirovni plan sada smanjen na 20 tačaka i da Amerika traži kompromis, ali je poručio da „nema kompromisa kada je riječ o teritoriji“.
- Ukrajina nema pravo – ni prema Ustavu, ni prema međunarodnom pravu, ni prema moralnom zakonu – da odustane od svojih teritorija“, rekao je Zelenski i najavio da će Ukrajina revidirati aktuelni nacrt američkog mirovnog predloga i predaće ga Vašingtonu „vjerovatno u utorak uveče - &nbsp;prenosi Index.
Govoreći o obnovi zemlje, Zelenski je poručio da je ključno pitanje finansiranje i da se mora uzeti u obzir stav Evrope, koja „ima presudnu ulogu“.
- Učešće Evrope u tim pregovorima je ključno - rekao je Zelenski i dodao da je odluka o kreditima za reparacije isključivo na Evropskoj komisiji.
Predsjednik Ukrajine je istakao razliku u pristupu Kijeva i Vašingtona.
- Tramp ima svoju viziju okončanja rata, koja se razlikuje od ukrajinske. Sjedinjene Države žele da rat završi, ali za Ukrajinu su ključni uslovi pod kojima će se to desiti - istakao je i naglasio da bezbjednosne garancije mora potvrditi američki Kongres.

Zelenski: Američki mirovni plan sada smanjen na 20 tačaka, nema kompromisa kada je riječ o teritoriji

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler poručio je da neće biti zatvoreno poglavlje 23 sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon, kazala je majka i baba žrtava sa Medovine, Vesna Pejović, nakon prijema građana koji su protestovali na Kruševom Ždrijelu u prostorijama delegacije EU u Crnoj Gori.
Pejović je saopštila nakon sastanka da kada se sretnete sa pravim ljudima, sa ljudima koji znaju što je pravna država i zakon, onda osjetite vjetar u leđa.
- Ovo je upravo znak da ne stajemo i da nastavljamo borbu i da smo od njih dobili podršku i da će biti uz nas. Satler nam je kazao da nema zatvaranja poglavlja 23. sve dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon- kazala je ona.
Pejović je istakla da se ambasador EU u Crnoj Gori iznenadio na činjenicu da je slučaj Medovine prošao bez istrage.
- Čovjek je bio zatečen da se nije oduzelo ružje prije Medovine, imamo jedan ljudski saosjećaj. Čak je podržavao sve ono što smo radili i bilo mu je žao što smo se izmučili deset mjeseci- poručila je Pejović.
Dodaje da će sa blokadama napraviti pauzu i da će pratiti kako se situacija razvija.
- Gospodin Satler je rekao da sve treba da se ubrza, jer kasne, što se Medovine tiče. Prezadovoljna sam da je čovjek ovog ranga i ugleda kazao da su mi vrata uvijek otvorena. Imamo velikog optimizma- istakla je Pejović.

Pejović: Satler poručio da nema zatvaranja poglavlja 23 dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Tag: vojna-parada