Otac maloljetne djevojčice kojoj je trener Ženskog rukometnog kluba "2003“ Berane, B.K. upućivao neprimjerene poruke, uputio je pismo Rukometnom savezu Crne Gore (RSCG), Zajednici rukometnih sudija, Ministarstvu sporta i mladih Crne Gore i Opštini Berane, odnosno Sekretarijatu za sport, tražeći da mu odgovore zbog čega osoba protiv koje se vodi istraga zbog krivičnog djela seksualno uznemiravanje nije do okončanja postupka udaljena iz tok kluba.
On je zatražio i odgovore na niz drugih pitanja vezanih za taj slučaj i najavio da, kako je napisao, njegovu „roditeljsku istragu ništa ne može zaustaviti“.
- Obraćam vam se molbom za dostavu informacija vezano za slučaj „trenera“ Borisa Koraća koji je bio angažovan u rukometnom klubu ŽRK „Berane 2003“. On je kao trener tu pomenutom klubu, maloljetnoj ženskoj osobi staroj 15 godina, inače mojoj kćerki, koja je član tog kluba, preko društvenih mreža u verbalnoj i/ili neverbanoj komunikaciji upućivao poruke neprimjerene sadržine što je povrijedilo djevojčicino i moje roditeljsko dostojanstvo - navedeno je u pismu.
Protiv pomenutog lica podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo seksualno uznemiravanje“ – napisao je ovaj čovjek. On je naveo svoja roditeljska zapažanja.
- Ženski rukometni klub „Berane 2003“ je kao sportski kolektiv bio dužan da se oglasi povodom krivične prijave protiv lica koji je bio aktivan u njihovom klubu, ali do današnjeg dana (prijava je podnešena prije 15-tak dana) Upravni odbor (upitno je da li postoji, jer lica koja se nalaze na spisku negiraju njihovu uključenost) nije izašao u javnost. Ja sam se kao roditelj nekoliko puta obraćao licima koji „vode“ klub, da mi objasne na koji način su pomenuto lice angažovali i da javno iznesu svoje stavove, ali rukovodioci kluba su ignorisali moje upite, te su do današnjeg dana takođe ostali nijemi, što nam je kako smo već ranije izjavili potpuno neshvatljivo - piše otac djevojčice čije je ime poznato redakciji RTCG-a.
On tvrdi da „to lice i dalje predstavlja klub i pojavljuje se u beranskoj hali sportova, gdje je viđeno na tribinama (postoje dokazi) u sred maloljetne djece na utakmici koju organizuje rukometni klub „Komovi“ iz Andrijevice u sklopu organizacije takmičenja od strane Rukometnog saveza Crne Gore“.
- Poznato je da „Zakon o sportu“ izričito i nedvosmisleno definiše, da osoba protiv koje je pokrenut postupak zbog kaznenog djela počinjenog na štetu djeteta, odnosno maloljetnice/ka, treba biti udaljena od obavljanja poslova u sportu u kojem dolazi u kontakt sa djecom, odnosno maloljetnicima do pravosudne presude, odnosno obustave postupka - navodi otac djevočice.
On od RSCG, trenerskog udruženja, sudijsko-delegatskog udruženja, kao zabrinuti roditelj zahtijeva informacije na brojna pitanja.
- Na osnovu kojeg pravilnika, Zakona, odluke je pomenuto lice dobilo dozvolu (licencu/odobrenje) da obavlja poslove trenera u rukometu ili lica u organizaciji rukometnog kluba i koja je instanca izdala? Da li delegati/kontrolori ili sudije koji su angažovani u sklopu takmičenja koju organizuje RSCG provjeravaju ispravnost lica koja na zvaničnim utakmicama predstavljaju klub? Da li je i kada je pod čijim odobrenjem izdata dozvola za vođenjei predstavljanje kluba na zvaničnim utakmicama koje se tiču ženskih liga u rukometu?(Saznanja smo da je ovo lice bilo aktivno od početka sezone 2024/2025 na utakmicama i u organizaciji takmičenja djevojčica) - piše on u dopisu.
Otac djevojčice postavlja pitanje i da li su RSCG, trenerska ili sudijska organizacija imali saznanje da pomenuto lice prisustvuje i vodi ekipe u takmičenjima koja su predviđena za djevojčice iako su imali saznanja na koji način su reagovali?
- Što se tiče mene, ovo je tek početak moje roditeljske istrage koju neće zaustaviti ni smak svijeta. Kao zabrinuti roditelj, a u nadi da ćete mi odgovoriti u razumnom roku srdačno vas pozdravljam - zaključuje ovaj roditelju pismu koje je poslao putem mejla RSCG, Zajednici rukometnih sudija, Ministarstvu sporta i mladih Crne Gore, kao i Opštini Berane i njihovom resornom sekretarijatu.
Ovaj slučaj je najprije okvalifikovan prekršajno, da bi Osnovno državno tužilaštvo u Beranama naknadnao zatražilo da im se predmet vrati na ponovno odlučivanje i telefoni upućeni na forenzičko vještačenje u Danilovgrad. Iz tog tužilaštva su kazali da je protiv B.K. podnijeta krivična prijava zbog seksualnog uznemiravanja iz člana 211 Krivičnog zakona, stav 2, kojim je zaprijećena zatvorska kazna do dvije godine.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Otac maloljetne rukometašice iz Berana: Institucije da reaguju zbog uznemiravanja

Drugi profesor koji je prijavljen za uznemiravanje učenice suspendovan je do kraja disciplinskog postupka koji je protiv njega pokrenut - saznaje Portal RTCG.
Danas je iz <a href="https://etv.me/drustvo/ministarstvu-prosvjete-prijavljen-jos-jedan-slucaj-potencijalnog-uznemiravanja-kako-tema-nije-izolovan-slucaj-svi-koji-imaju-saznanja-da-se-jave">Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija saopšteno da su obaviješteni o još jednom slučaju potencijalnog uznemiravanja učenice od strane profesora</a>.
Prepiska je, kako su naveli u resoru Anđele Jakšić-Stojanović, upućena Gimnaziji „Slobodan Škerović“ na hitno postupanje, kao i Osnovnom državnom tužilaštvu.
- Kako tema koja je uznemirila javnost prethodnih dana očigledno nije izolovan slučaj, pozivamo sve koji imaju saznanja o ovom ili sličnim događajima u crnogorskim školama da iste prijave Ministarstvu kako bismo preduzeli dalje radnje i zajedno stali na kraj pojavama kojima u našem obrazovnom sistemu ne smije biti mjesta - istakli su u MPNI.
Drugi profesor je za uznemiravanje učenice prijavljen nakon što je javnost upoznata sa slučajem profesora Gimnazije „Slobodan Škerović“ Radomana Čečovića koji je lascivne porule slao učenici Sari Vujisić - tek što je završila školovanje u toj obrazovnoj ustanovi. Nakon što je obaviještena o slučaju direktorica te škole <a href="https://etv.me/drustvo/cecovic-na-bolovanju-vucurovic-tvrdi-da-se-njoj-crta-meta">Biljana Vučurović</a> kaznila je Čečovića skidanjem 30 odsto sa plate u jednom mjesecu.
Zbog toga će se u petak održati <a href="https://etv.me/drustvo/u-petak-visesatni-protest-zbog-seksualnog-uznemiravanja-bivse-ucenice-gimnazije">višečasovni protest</a> ispred podgoričke Gimnazije.

Do okončanja disciplinskog postupka suspendovan drugi profesor koji je prijavljen za uznemiravanje učenice

Vijeće Međunarodne organizacije za civilno vazduhoplovstvo (ICAO) zaključilo je danas da je Rusija odgovorna za rušenje putničkog aviona MH17 u julu 2014. godine.
Let MH17, Boing 777 Malezija erlajnza, poletio je 17. jula 2014. sa amsterdamskog aerodroma Šipol prema Kuala Lumpuru.
Tri sata nakon polijetanja pogođen je iznad ukrajinske Donjecke oblasti projektilom zemlja-vazduh Buk, koji su ispalile proruske separatističke snage.
Svi putnici i članovi posade, ukupno 298 osoba, među njima 196 holandskih državljana, poginuli su.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqjySlZUHNso&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
<h2>Rusija širila teorije zavjere</h2>
Iako Rusija nikada nije preuzela odgovornost za taj napad, sistemski je širila teorije zavjere kako bi odgovornost prebacila na druge.
Prema saopštenju holandskog Ministarstva vanjskih poslova, "velika većina" članica ICAO-a glasala je u korist Holandije i Australije, koje su 2022. godine pokrenule postupak protiv Rusije pred ovom međunarodnom organizacijom.
U presudi se navodi da je Rusija "odgovorna za rušenje leta MH17", te da su njene akcije "prekršile Konvenciju o međunarodnom civilnom vazduhoplovstvu, poznatu kao Čikaška konvencija".
- U narednim sedmicama ICAO-ovo Vijeće razmotriće koji oblik reparacije je primjeren. U tom kontekstu Holandija i Australija traže da ICAO naloži Rusiji početak pregovora s obje zemlje, te da posreduje u tom procesu - izjavio je holandski ministar vanjskih poslova Kaspar Veldkamp.
<h2>Porodice žrtava i ranije tražile rusko priznanje</h2>
Porodice žrtava MH17 i ranije su tražile da rusko priznanje odgovornosti bude sastavni dio svakog budućeg mirovnog dogovora o okončanju ruske invazije na Ukrajinu, podsjeća Evropska Pravda.
Ambasadorka Ukrajine u Kanadi i predstavnica Kijeva pri ICAO-u, Julija Kovaliv, rekla je za Evropsku Pravdu da ova odluka predstavlja "još jedan važan korak prema pozivanju Rusije na odgovornost".
- Civilno vazduhoplovstvo je bolna tema za Rusiju, i nastavićemo da radimo na tome da se svi koji krše Čikašku konvenciju, uključujući Rusiju i Iran, pozovu na odgovornost - dodala je Kovaliv.
<h2>Dvojica optužena na doživotni zatvor u odsustvu</h2>
U novembru 2022. Okružni sud u Hagu osudio je dvojicu ruskih i jednog ukrajinskog državljanina na doživotni zatvor u odsustvu zbog njihove uloge u rušenju MH17. Četvrti optuženi, takođe ruski državljanin, oslobođen je zbog nedostatka dokaza.
U još jednom incidentu, 25. decembra prošle godine, projektil iz ruskog sistema protivvazdušne odbrane Pantsir vjerovatno je uzrokovao pad aviona Azerbejdžan erlajnza iznad ruskog vazdušnog prostora. U padu je poginulo 38 od 67 ljudi na letu. Baku je optužio Moskvu da je greškom oborila avion i zatražio zvanično priznanje krivice i odštetu.

Rusija proglašena krivom za rušenje putničkog aviona u kojem je poginulo 298 ljudi

Hamas, koji su Sjedinjene Države i Evropska unija označile kao terorističku grupu, je u ponedeljak 12. maja oslobodio izraelsko-američkog vojnika koji je bio talac u Gazi više od 19 mjeseci, kao gest dobre volje prema administraciji Donalda Trampa koji bi mogao da postavi temelje za novi prekid vatre sa Izraelom.
Izraelska vojska je potvrdila da je 21-godišnji Edan Aleksander predat Crvenom krstu, a zatim izraelskim snagama, i da je prešao na izraelsku teritoriju.
Noseći majice sa njegovim imenom, Aleksandrova šira porodica okupila se u Tel Avivu kako bi posmatrala oslobađanje. Uzvikivali su njegovo ime kada je vojska saopštila da je slobodan. Na Trgu talaca u Tel Avivu, stotine ljudi je počelo da klica.
Aleksandrova baka, Varda Ben Baruh, zračila je od radosti. Rekla je da je njen unuk izgledao blijedo, ali uglavnom dobro na prvoj fotografiji nakon skoro 600 dana u zatočeništvu. 
- Djelovao je kao muškarac. Zaista je sazrio - rekla je ona.
Aleksandar je imao 19 godina kada je odveden iz svoje vojne baze na jugu Izraela tokom Hamasovog prekograničnog napada 7. oktobra 2023. godine, koji je pokrenuo rat u Gazi. Njegovo oslobađanje je bilo prvo otkako je Izrael u martu prekršio osmonedjeljni sporazum o prekidu vatre sa Hamasom, započevši žestoke napade na Gazu u kojima su ubijene stotine ljudi.
Izrael je obećao da će intenzivirati ofanzivu, uključujući i zauzimanje teritorije i ponovno raseljavanje velikog dijela njenog stanovništva. Nekoliko dana prije isteka prekida vatre, Izrael je blokirao sav protok pomoći u palestinsku enklavu, produbljujući humanitarnu krizu i izazvajući upozorenja o riziku od gladi ako se blokada ne ukine. Izrael kaže da su koraci namijenjeni vršenju pritiska na Hamas da prihvati sporazum o prekidu vatre pod izraelskim uslovima.
U Aleksandrovom rodnom gradu Tenaflaju, u Nju Džersiju, stotine pristalica ispunile su ulice, držeći transparente sa njegovim likom i slušajući iz zvučnika iz kojih je svirala izraelska muzika. Dok su gledali vijesti o njegovom oslobađanju na velikom ekranu, gomila se grlila i mahala izraelskim zastavama. Od kada je otet, pristalice su se okupljale svakog petka kako bi marširale za oslobađanje talaca.
Izrael tvrdi da je 58 talaca još u zatočeništvu, a za oko 23 se kaže da su živa. Mnogi od 250 talaca koje su oteli militanti predvođeni Hamasom u napadu 2023. godine oslobođeni su u skladu sa sporazumima o prekidu vatre.

Hamas oslobodio izraelsko-američkog taoca u znak dobre volje prema Trampovoj administraciji

Američki državni sekretar Marko Rubio razgovarao je danas telefonom sa finskim predsjednikom Aleksandrom Stubom o ukrajinskom sukobu i povećanju potrošnje na odbranu.
- Američki državni sekretar je izrazio zahvalnost na značajnom doprinosu Finske evropskoj bezbjednosti, uključujući i odluku Finske da poveća potrošnju na odbranu, i našu tekuću saradnju na ledolomcima - istakao je Rubio, saopštio je Stejt department.
Finski predsjednik je u nedjelju razgovarao telefonom sa predsjednicima SAD i Ukrajine Donaldom Trampom i Volodimirom Zelenskim, saopšteno je iz njegovog kabineta, prenosi Tanjug.
Teme razgovora bile su predloženo primirje u Ukrajini i početak mogućih mirovnih pregovora.
Prema saopštenju predsjedničkog kabineta, Stub je izrazio podršku prijedlogu za trenutni 30-dnevni prekid vatre bez uslova i istakao važnost sankcija u vršenju pritiska na Rusiju, prenose finski mediji.

Rubio razgovarao sa predsjednikom Finske o postizanju mira u Ukrajini

Papa Lav XIV je u svom prvom obraćanju medijima u Vatikanu, 12. maja pozvao na oslobađanje zatvorenih novinara.
Izrazio je solidarnost sa novinarima koji su zatvoreni "zbog traganja i izvještavanja o istini" i rekao da njihova patnja "predstavlja izazove za savjest naroda i međunarodne zajednice".
- Sloboda štampe mora biti odbranjena. Mediji moraju osigurati da se zaštiti dragocjeni dar slobode govora - rekao je on.
Komitet za zaštitu novinara saopštio je da je 361 novinar bio u zatvoru 2024. godine.
Papa Lav, koji je u četvrtak, 8. maja izabran za novog poglavara Katoličke crkve, takođe je istakao ulogu koju novinari mogu igrati u skretanju pažnje na nepravdu i siromaštvo u svijetu.
Pozvao je medije da se fokusiraju na izvještavanje o istini, umjesto da učestvuju u stranačkim podjelama i da ne daju prostor "fanatizmu i mržnji".
Govoreći u vatikanskoj sali za audijencije Pavla VI, rekao je da je "način na koji komuniciramo od fundamentalnog značaja: moramo reći "ne" ratu riječi i slika, moramo odbaciti paradigmu rata".
- Ne treba nam glasna, snažna komunikacija, već komunikacija koja je sposobna da sluša i da prikupi glasove slabih koji nemaju glas - istakao je papa Lav XIV.
<h2>Odgovorno sa vještačkom inteligencijom</h2>
Novi papa je takođe izrazio zabrinutost zbog vještačke inteligencije, rekavši okupljenim medijima da treba da je koriste sa "odgovornošću i razboritošću".
- Reporteri bi trebalo da osiguraju da se vještačka inteligencija može koristiti za dobrobit cijelog čovječanstva - rekao je.
Lav XIV je govorio uglavnom na italijanskom, ali je počeo dosjetkom na engleskom na račun gromoglasnog aplauza koji je dobio kada je ušao u prostoriju.
- Hvala vam na ovom divnom dočeku. Kažu da kada aplaudiraju na početku, to nije mnogo važno. Ako ste još uvijek budni na kraju i još &nbsp;želite da aplaudirate, hvala vam puno - našalio se papa.

Papa Lav XIV pozvao na oslobađanje zatvorenih novinara: Njihova patnja izazov za savjest naroda i međunarodne zajednice

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Baković: Dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora

Bivšem dugogodišnjem agentu i službeniku Uprave policije Dušku Goluboviću određen je pritvor do mjesec dana - saopšteno je Portalu ETV iz Višeg suda.
Tu odluku je donio sudija za istragu Višeg suda Goran Šćepanović, kako nam je rečeno, zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke.
Advokat Golubovića, Velibor Marković, je saopštio Portalu ETV da će se žaliti na ovu odluku. On je ukazao i da nije prihvaćen prijedlog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da se Goluboviću pritvor odredi po tački 4 ZKP-a, odnosno zbog težine krivičnog djela, a osporivši osnove po kojima mu pritvor jeste određen, saopštio da će tražiti ukidanje ove odluke.
Golubović je uhapšen u petak ujutro po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) zbog sumnje da je počinio krivično djelo pranje novca, a nakon saslušanja u Tužilaštvu određeno mu je zadržavanje do 72 sata.
On je negirao optužbe Specijalnog državnog tužilaštva da nekretnine koje posjeduje potiču od pranja novca. Za sve što ima, kako je kazao, postoji dokumentacija, kao i dokazi o porijeklu novca kojim su nekretnine kupljene, a za koje tužilaštvo sumnja da su stečene kriminalnom djelatnošću.
Njegov branilac, advokat Velibor Marković kazao je da su juče pretreseni objekti Golubovića na Žabljaku, ali da nije pronađen nijedan dokaz da je počinio krivično djelo pranje novca.
- Stavljeno mu je na teret krivično djelo pranje novca u produženom trajanju iz člana 268 stav 3 u vezi stava 1 u vezi člana 49 krivičnog zakonika - rekao je Marković.