Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera predalo je početkom oktobra nominaciju za upis sliva Skadarskog jezera na svjetsku listu rezervata biosfere. Kako je pojašnjeno iz tog resora, to će, ukoliko se realizuje, ojačati lokalnu zajednicu i donijeti brojne mogućnosti, ali se sa tim ne slažu mještani, a nominaciju nije podržala ni prijestonica Cetinje.
Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera početkom oktobra predalo je nominacioni dosije i time sliv Skadarskog jezera zvanično kandidovalo za upis na svjetsku listu rezervata biosfere.
Na tu odluku se, kako su saopštili, može čekati do godinu.
Mještani tog područja oštro se protive toj kandidaturi i, kako nam je kazao Žarko Janković, predsjednik mjesne zajednice Drušići, preduzeće sva pravna sredstva kako bi osporili ovu nominaciju.
Janković kaže da oni pozivaju na vraćanje granica nacionalnog parka do Biškog repa kako je to bilo nekada.
- Mi nijesmo Skadarsko jezero, mi smo Rijeka Crnojevića. Nama su uzeli ime i mi to moramo da povratimo. To su naša imanja i uredno plaćamo porez- kaže Janković.
Mještani, ističe Janković, ne vjeruju da će upis na UNESCO-ovu listu donijeti boljitak za to područje.
- Treba da prođete kod Rijeke Crnojevića, Dodoša, da prođete čitav dio prevlake, vidjećete kako su urušili, niti su ta imanja uređena niti ništa, turista koji dođe prvi put nikad više neće doći- rekao je Janković
Iz Prijestonice Cetinje su za Javni servis saopštili da cijeneći aktuelnu inicijativu mještana Riječke Nahije, koju smatruju relevantnom u ovom trenutku, nijesu bili u mogućnosti pristupiti potpisivanju nominacije.
U više navrata su, kako navode iz Prijestonice, inicijatorima sugerisali da kroz komunikaciju sa mještanima dođu do opšte prihvatljivih rješenja, te da u tom slučaju ne bi bila sporna ni formalna podrška Prijestonice.
Ovako, kako zaključuju, podržavaju sve napore i aktivnosti koje imaju za cilj unapređenje životne sredine, ali uz punu participaciju građana i uvažavanje njihovih stavova.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Može li Skadarsko jezero na UNESCO listu rezervata biosfere?

Loše upravljanje životnom sredinom u Crnoj Gori ne može zamaskirati ni UNESCO, ni bilo koji drugi vid zaštite, poručili su iz Ekološkog pokreta Ozon.
 Izvršni direktor te nevladine organizacije Aleksandar Perović, kazao je da dosadašnja praksa upravljanja zaštićenim područjima ne prati suštinske vrijednosti koje se dobijaju tim statusom i da je neophodno spriječiti manipulisanje javnosti dobrobitima od samog čina kandidature nekog područja za zaštitu.
 - Bez konkretnih i kontinuiranih aktivnosti za unapređenje postojećeg stanja, ulaganja u mjere zaštite, zaustavljanje ekokriminala koji je naročito izražen u zaštićenim područjima, veličati čin kandidatura, ne samo da je neumjesno, već pokazuje nedostatak razumijevanja zahtjevnih procesa i vizije kako na pravilan način valorizovati najvrjednije prirodne i kulturne resurse koje imamo - kazao je Perović.
Prema njegovim riječima, konkretan primjer je kandidatura Skadarskog jezera za UNESCO, koje je već nacionalni park, a u kom završavaju neprečišćene otpdne gradske i industrijske vode, na kom je višedecenijski problem krivolov.
 On je kazao da bi Skadarsko jezero trebalo da bude prostor za drugačiji pristup nadležnih institucija, koje u susret odluci treba da obezbijede već u budžetu za narednu godinu realizaciju projekata kojima će se krenuti sa konkretnim i vidljim rješavanjem problema, javnim kampanjama u cilju dobijanja njihove podrške, obukama zaposlenih koji će raditi na terenu.
 - Status zaštite se ne plasira putem informativnih tabli, sponzorisanim objavama na protalima i društvenim mrežama, već aktivnostima na terenu, informisanjem građana u direktnim kontaktima, neselektivnom primjenom zakona, odlučnom politikom a ne politikantskim pokušajima skretanja pažnje sa suštine problema - istakao je Perović.
 On je kazao da reagovanjem žele da zanteresuju javnost za argumentovani javni dijalog, ne samo o benefitima, već i aktuelnim problemima, iskustvima, izazovima, potencijalima razvoja na područjima koji su već zaštićena i onima koja se namjeravaju kandidovati za dobijanje takvog statusa.
 - Aktuelna dešavanja u Nacionalnom parku Biogradska gora, gdje vlasnici privatne imovine traže mogućnosti valorizacije na način koji ne prati taj status zaštite, pokazuje da je potrebna stalna komunikacija sa građanima, njihovo uključivanje i u upravljačke strukture - poručio je Perović.
 Kako je naveo, primjer izgradnje auto puta tokom koje je konstanto devastrirana rijeka Tara i ugrožavan rječni i povezani ekosostemi, koja ima UNESCO zaštitu, takođe im daje za pravo da ukažu na činjenicu da ni takav stepen zaštite ne garantuje sprečavanje ekokriminala u različitim oblicima, kao i da se privatni interesi i tu prepoznaju više nego javni.
 - Da ne pričamo o "upravljanju" bez upravljača na mnogim zaštićenim područjima u kojima se i dalje realizuju aktivnosti koje ne bi smjele - istakao je Perović.
 On je naglasio da Ozon svake godine dobija komentare od domaćih i stranih turista da, koliko god da je lijepa priroda u zaštićenim područjima, krajnji utisak temelje na vidljivim problemima.
- Kakvi su nelegalno odlaganje otpada i ispuštanje otpadnih voda, devastacija šumskog fonda, nekulture u toku boravka u prirodi - dodao je Perović.
 On je poručio da svima treba da bude jasno da je prvo potrebno suštinski stvoriti ambijent u kom se vidi da je riječ o prirodnom bogatsvu kojim se upravlja na održiv način, pa će stepeni zaštite i procedure kandidovanja biti mnogo lakše realizovati.

Loše upravljanje životnom sredinom ne može se zamaskirati

Kandidovanje sliva Skadarskog jezera za upis na Svjetsku listu rezervata biosfere pod okriljem UNESCO-a jeste značajan korak i priznanje za prirodne vrijednosti Crne Gore. Nacionalni parkovi Crne Gore, kao jedan od partnera u ovom procesu, izražavaju zadovoljstvo što je ova inicijativa prepoznata na međunarodnom nivou, kazao je predsjednik Upravnog odbora JPNPCG Slaven Jovanović.
Međutim, Jovanović kaže da je teško govoriti o pravom ponosu dok se istovremeno u Skadarsko jezero svakodnevno izliva preko 20 hiljada kubika neprerađenih otpadnih voda.&nbsp;
- To je alarmantan problem koji direktno ugrožava biodiverzitet, zdravlje lokalnog stanovništva i budućnost ovog ekosistema. Podjednako zabrinjava i činjenica da nelegalni objekti i dalje ostaju na obali jezera, iako je Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) već donijela jasne naloge za njihovo uklanjanje - istakao je on u saopštenju za javnost.
Očekuje od Ministarstva ekologije održivog razvoja i razvoja sjevera da pokaže odlučnost, da se proaktivno postavi i jasno preuzme nadležnost u rješavanju ovih pitanja.&nbsp;
- Bez toga, sve međunarodne konvencije koje je Crna Gora potpisala ostaju mrtvo slovo na papiru, a praksa pokazuje da se zakon često koristi da se proglasi nenadležnost, umjesto da bude sredstvo zaštite prirode. Prava vrijednost kandidature biće potvrđena ne samo međunarodnim priznanjima, već i konkretnim djelovanjem države u zaštiti jezera od najvećih prijetnji - poručio je Jovanović.

Jovanović: Dok traži UNESCO status, Skadarsko jezero dnevno guši 20.000 kubika otpadnih voda

Opština Bar inicirala je mjere za sanaciju i zaštitu Trikonhosa, najstarijeg vjerskog objekta na ovim prostorima, saopšteno je iz te lokalne samouprave.
Poslanik Demokrata Momčilo Leković ranije je kazao da će predložiti da se pokrene inicijativa za stavljanje barskog Trikonhosa na UNESCO listu zaštite, i ocijenio da je taj objekat klasičan primjer (ne)rada lokalne vlasti u Baru.
Iz Opštine Bar su u reagovanju naveli da su zaštita kulturnih dobara, spomenici i materijalna svjedočanstva istorije “vrela” tema u društvu ovih dana.
- Pa je vjerovatno zato Leković uskočio da pripomogne ministarki iz svojih partijskih redova, kako bi pokazali da se eto nešto radi na polju zaštite kulturnih dobara - kaže se u reagovanju.
Iz Opštine Bar su rekli da razumiju, da je uzburkana situacija, a valja pronaći izlaz.
- Tako se Leković sjetio inicijative da se barski Trikonhos stavi pod UNESCO zaštitu, i to kako kaže nakon konsultacija sa Ministarstvom kulture i medija, jer je njima izgleda bila neophodna Lekovićeva dosjetljivost za tako nešto - navodi se u reagovanju Opštine Bar.
Oni su kazali da neće reagovati na kritike Lekovića upućene lokalnoj upravi u vezi sa Trikonhosom.
- Ipak, budući da se radi o jedinstvenom objektu, koji je kao takav zaštićeno kulturno dobro, Opština Bar preduzima mjere za sanaciju i, u mjeri mogućeg, očuvanje Trikonhosa, što zna i on i ministarka iz njegovih političkih redova - naveli su iz Opštine Bar u reagovanju na saopštenje Lekovića.
Oni su rekli da su se 19. juna obratili Upravi za zaštitu kulturnih dobara zahtjevom za davanje saglasnosti za sprovođenje hitnih mjera sanacije, radi zaštite i očuvanja tog kulturnog dobra do izrade glavnog konzervatorskog projekta.
Iz Opštine Bar su dodali da su tom prilikom ukazali na oštećenja na samom objektu i neophodnost hitnog reagovanja.
Oni su kazali da je Uprava, dopisom od 2. jula, dala saglasnost uz smjernice za postupanje, a nakon toga lokalitet Trikonhosa je obišao i stručni tim Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore u cilju sagledavanja stanja i predlaganja daljih aktivnosti.
- Dalje, nakon dostavljanja ponude od strane Centra, 25. jula, blagovremeno je data saglasnost Sekretarijatu za kulturu Opštine Bar za pokretanje postupka javne nabavke u cilju realizacije predloženih mjera sanacije - navodi se u reagovanju.
Iz Opštine Bar su dodali da se sve te aktivnosti sprovode bez finansijske podrške Ministarstva kulture i medija.
Oni su poručili da će sve dalje aktivnosti neophodne za očuvanje tog objekta, shodno nadležnostima i mogućnostima lokalne uprave, biti preduzete bez da ih na to upozora Leković.
- Dalje, kada je u pitanju iniciranje za stavljanje na UNESCO listu zaštićenih kulturnih dobara, nadamo se da se Leković konsultovao u vezi procedure za nominaciju na UNESCO tentativnu listu i ko je sprovodi - kazali su iz Opštine Bar.
Iz te lokalne samouprave su rekli da se nadaju da se Leković oko toga nije konsultovao i sa ministrom Slavenom Radunovićem koji bi, kako su naveli, o tome odlučivao na referendumu.
- A kada smo već kod tentativne liste UNESCO-a, podsjetićemo Lekovića da se na njoj od 2010. godine nalazi i Stari grad Bar, a on neka upita partijsku koleginicu ministarku zašto već mjesecima ne odgovara na inicijativu za izradu Menadžment plana Starog grada Bara, kao dokumenta koji se obavezno donosi za kulturno dobro koje se nominuje za upis na UNESCO listu - kaže se u reagovanju.
Iz Opštine Bar su rekli da su se tim povodom još 5. decembra obratili Ministarstvu kulture i medija.
- Podsjećanja radi, izradom Plana upravljanja, shodno članu 91 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, rukovodi resorno ministarstvo kojem se Opština Bar obratila ponovnim dopisom od 16. aprila ove godine - kaže se u reagovanju.
Iz Opštine su rekli da je odgovor izostao što, kako su ocijenili, sasvim dovoljno govori o (ne)radu Ministarstva.
- Imajući u vidu činjenice na koje smo ukazali, posve je jasno da lokalna uprava u najvećoj mogućoj mjeri preduzima aktivnosti na zaštiti kulturnih dobara u našem gradu - navodi se u reagovanju Opštine Bar.

Opština Bar: Inicirali smo mjere za sanaciju i zaštitu Trikonhosa

Boka kotorska ključa. Nije to zbog obilnog izvora pitke vode na kotorskom Gurdiću niti zbog turista koji i ovog leta pohode „nevjestu Jadrana“. Boka vri na političkoj žeravici koju je potpalio jedan crnogorski ministar u nameri da je razbaštini i oduzme joj (skoro pedesetogodišnji) status svetske baštine pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UNESKO). 
 
Ministar-piroman u pokušaju zadužen je u Vladi Crne Gore za prostorno planiranje, urbanizam i državnu imovinu i visoki je funkcioner Nove srpske demokratije.
Verovatno mu to nije bila namera, ali je sebi pribavio mesto u istoriji, biće upamćen po pozivu Bokeljima da se na referendumu ispišu iz civilizacije i napuste Unesko jer ta organizacija, misli on, radi protiv njihovih interesa, uzima im hleb iz usta, a pokazala se i kao kočnica prosperiteta Kotora i Boke „u svakom smislu – saobraćajnom, turističkom, ugostiteljskom“.
Ministar-piroman u pokušaju silno se uzbudio posle julskog zasedanja Unesko Komiteta za svetsku baštinu u Parizu čiji je zaključak da je ozbiljno pogoršana očuvanost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora pa je spomenuta i mogućnost da taj grad bude stavljen na Listu svetske baštine u opasnosti.
Od Crne Gore je zatraženo da uvede moratorijum na dalje građevinske projekte u zaštićenom području koja obuhvata delove opština Kotor, Tivat, Herceg Novi i Cetinje.
Unesko je primetio da Crna Gora godinama ne ispunjava njegove ključne preporuke i da je problem nedostatak stručnjaka, nepostojanje studije zaštitne zone, neusaglašeni zakoni i nedovoljna transparentnost u planiranju.
Osim obustave izdavanja građevinskih dozvola, Unesko zahteva reviziju planova urbanističkog razvoja, izmene zakona koji se tiču zaštite kulturnog nasleđa, zabranu eksploatacije prirodnih resursa u zaštićenoj zoni… i traži da sve te mere Vlada Crne Gore sprovede do februara 2026. godine.
Dakle, Unesko procenjuje da su Kotor i Boka u urgentnoj opasnosti od sopstvene (crnogorske) vlasti. Bruka i sramota.
Nigde nije decidirano napisano, ali ocene i predlozi Unesko sugerišu da bi korupcija (uz nestručnost) povezana s građevinskim sektorom mogla biti jedan od razloga devastacije Boke kotorske i zabrinutosti međunarodne stručne javnosti.
To je bio okidač. Ministar za prostorno planiranje i urbanizam se, izgleda, prepoznao kao odgovorna adresa, ali i kao razotkrivena opasnost po Kotor i Boku, pa je odmah krenuo na medijsku turneju stigmatizacije Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu, poznate kao Unesko predlažući da se Crna Gora ispiše odatle.
„Treba razmisliti je li nam više korist da budemo u Unesko ili nam je veća korist da možemo da gradimo. Ogromne štete su to“, bio je jedan od crnih bisera ministra a usput se založio za otvaranje javne rasprave o statusu Kotora koja podrazumeva „da se raspiše referendum za građane Boke, da se vidi šta dalje i da li treba biti i dalje u Unesko“.
Ministar tvrdi da Crna Gora odmah ima direktnu štetu prema svim investitorima koji su dobili dozvole da grade u Kotoru i Boki. U maniru iskusnog demagoga, ministar je javnosti poturio lažnu dilemu „ili razvoj ili Unesko“, kako bi sprečio raspravu o vlastitoj (resornoj) odgovornosti za stanje svetske baštine u Boki kotorskoj.
Suština sukoba nije dilema „ili razvoj ili Unesko“. S politikom koja poštuje znanje, interese građana i međunarodne standarde moguć je i razvoj i Unesko. Ali je zato ključno pitanje, na koje odgovor traži i Unesko, ali i crnogorsku javnost, kako su izdavane građevinske dozvole.
Da li je opravdana sumnja da je bilo korupcije u njihovom izdavanju i da li se u tom postupku vodilo računa o zaštiti baštine na prostoru Kotora i Boke?
Sumnju izazova nervoza kojom ministar brani pravnu državu i poštovanje ugovora. „Mi smo obveznici u ugovoru sa svakim investitorom pojedinačno“, kaže ministar posle odluke Uneska da traži moratorijum i za građevinske projekte za koje je već izdao dozvole.
Čini se da je Unesko, insisitiranjem na doslednoj zaštitu bokeljske svetske baštine, dirnuo u osinje gnezdo crnogorske vlasti i otvorio škakljivo pitanje načina izdavanja građevinskih dozvola na teritoriji pod njegovom (odnosno, međunarodnopravnom) „zaštitničkom“ jurisdikcijom.
Umesto započete žustre polemike unutar crnogorskog političkog prostora, vlast u Podgorici bi (ako joj je stalo do transparentnosti i dobrog upravljanja) racionalno postupila predlažući državnom tužiocu da, pre bilo kakvog referenduma a u okviru debate koju predlaže ministar, ispita osnovanost primedbi (pa i optužbi) o kojima se u julu izjasnio Unesko.
Dakle, odmah i neizostavno skinuti odgovornost državnih organa za eventualne mućke pri izdavanju sumnjivih građevinskih dozvola. U kotorskoj javnosti kruže informacije o navodno dvadesetak takvih dozvola.
Istraga to treba da proveri, ali bi morala i da objavi informacije ko su investitori i pod kojim su uslovima dobili dozvole, da li je neko iz vlasti na bilo koji način pogodovao određenim investitorima, nije li neki investitor dobio građevinsku dozvolu pomoću korupcije i ima li državnih službenika „s rukama u pekmezu“.
Nije slučajno Unesko od Crne Gore izričito zahtevao obustavu daljeg odobravanja građevinskih i razvojnih projekata unutar zaštićenog područja i bafer zone, dok se ne usklade svi planski i institucionalni okviri na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou.
Ta poruka iz Pariza nagoveštaj je ozbiljnog međunarodnog nesporazuma Crne Gore sa Ujedinjenim nacijama, nije to nikakva domaća politička ujudrma.
Da bi demonstrirala svoju posvećenost očuvanju svetske baštine na svojoj teritoriji, Crna Gora bi morala da insistira i na međunarodnoj istrazi pod okriljem Unesko, kako bi se utvrdilo da li je svojim delovanjem i na bilo koji način crnogorska vlada ugrozila tu baštinu u Boki kotorskoj.
Ako se pokaže da jeste, onda je ministrov predlog referenduma samo bacanje prašine u oči i skretanje odgovornosti na „međunarodni faktor“ koji navodno ugrožava prosperitet Boke i Crne Gore.
Ako je sve bilo čisto u izdavanju dozvola investitorima za gradnju po Boki, onda je čast za Crnu Goru da sa uglednom svetskom organizacijom, kakva je Unesko, dalje posvećeno radi na zaštiti svetske baštine na svojoj teritoriji. A ministra za prostorno planiranje trebalo bi vratiti u školsku klupu da još jednom utvrdi gradivo o neprocenjivoj vrednosti Boke.
Pokušaj resornog ministra da posle 46 godina brani Boku kotorsku od njenih međunarodnih zaštitnika neminovno budi i neke asocijacije iz (ne tako slavne) bliske prošlosti i poređenja s gradom udaljenim samo stotinak kilometara od Kotora i takođe pod zaštitom Unesko. Reč je, naravno, o Dubrovniku.
Frapantno je kako je cilj isti – zatrti svetsku baštinu – samo drugim sredstvima. Kad se pre tridesetak godina iz svih artiljerijskih oružja pucalo iz Crne Gore po Dubrovniku, jedan od tadašnjih trebinjskih „slavnih vojskovođa“ Božidar Vučurević imao je naum da stalnim bombardovanjem poruši taj grad pod zaštitom Uneska, pa „ako bude trebalo napravit ćemo još ljepši i stariji“. Podrazumeva se, naravno, da je mislio na srpski Dubrovnik.
Crnogorski ministar prostornog planiranja i urbanizma bi da, u ime prosperiteta (most na Luštici i klonirana stambena naselja po ugledu na Kostanjicu i Dobrotu), poruši stari Kotor i Boku i napravi ih „ljepšim i modernijim u svakom smislu – saobraćajnom, turističkom, ugostiteljskom“. S obzirom na političku opciju koju zastupa, ne bi čudilo da je ministar zamislio da to bude – srpska Boka.

Treba li „srpskoj Boki“ zaštita Uneska

Savjet za građansku kontrolu rada policije je, po sopstvenoj inicijativi, pokrenuo postupak ocjene zakonitosti postupanja policije u vezi sa dešavanjima tokom kotorskog karnevala, te traže od v.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića da se izjasni o ovom slučaju. - Savjet za građansku kontrolu rada policije, postupajući po sopstvenoj inicijativi, pokrenuo je postupak ocjene zakonitosti postupanja policije povodom događaja o kojem su prenijeli mediji da je Internacionalni ljetnji kotorski karneval završen prije planiranog vremena i da je prekinut - navodi se u dopisu Savjeta. Savjet je, kako se dodaje, predmet uzeo u rad i njime zadužio, u svojstvu obrađivača i izvjestioca, i svog člana. - S tim u vezi, molimo da ovaj Savjet informišete o postupanju policije povodom iznijetog slučaja - zaključuje se u dopisu. Podsjetimo, tokom predstavljanja karnevalske povorke, prilikom izlaska grupe „Kraljevina Sveta Vrača“, došlo je do incidenta zbog preranog puštanja saobraćaja u kojem je učestvovala policija. Članovi ove grupe na kraju su se ipak predstavili i ispred glavnih gradskih vrata izveli performans.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250804140836_43815364785804f6ac9802c6fd20a8314df99bc147774390a212387542d88f60.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250804140836_43815364785804f6ac9802c6fd20a8314df99bc147774390a212387542d88f60" data-rendition-name="original" width="738" height="1197" loading="lazy" alt="Savjet za građansku kontrolu policije "> </figure>

Savjet za građansku kontrolu rada policije od Šćepanovića traži informacije o incidentu tokom karnevala u Kotoru

U kakvu smo to državu pretvoreni? Ima li ovome kraja, ima li ovoj zemlji spasa?
Sve je ovdje izgubilo smisao. Pravila ne važe. Država je klonula pod teretom onih koji bi za još jedan dan u fotelji prodali i narod i državu. Vode nas politički diletanti, zaslijepljeni sitnim interesima, koji se prepucavaju kao učenici petog razreda, dok narod gleda – zgađen i nemoćan.
Svjedočimo scenama gdje zatvorenike žele da saslušavaju u Skupštini, gdje ministar maše papirima bez pokrića, a direktor policije prijeti nevidljivim “dokazima”. Bezbjednost nam je postala rijaliti program, a institucije karikature.
Premijer odbija da odgovori na pitanja poslanika. Ministar iz Vlade želi da nas izbaci iz UNESCO-a. Državne nagrade dodjeljuju se ljudima koji negiraju postojanje iste te države. Pomirenje nam propovijeda četnički vojvoda, a evropski put zastupaju glasnogovornici svetosavske ideologije.
Licemjerje je metastaziralo – o “prevelikoj slobodi” govore oni što su do juče kampovali u šatorima i pekli jagnjad po gradskim trgovima. Danas crtaju mete svakome ko se usudi da misli drugačije, a one koji djeluju – targetiraju, prijete, tuku i gone.
Turista nema. Izolovani smo avionski, ekonomski, politički. Cijene rastu &nbsp;kao pečurke poslije kiše – samo što mi ni njih, ni voće više ne možemo da priuštimo. Pijemo tuđu vodu, a sopstvenu preziremo. Maštamo o Evropi, a nismo sigurni ni gdje smo, &nbsp;ni kuda idemo.
Kažu – bezbjedno je, dok u oči gledamo ubicama. Pancire još ne nosimo, ali ne zato što ne treba – već zato što prkosimo strahu.
Obećavaju nam puteve, mostove, bulevare – a nesposobni su da osposobe ni običan semafor na raskrsnici.
Premijeru vjeruje jedva 10 odsto građana – &nbsp;ali s obzirom na sva lažna obećanja, i to je nerealno i previše.&nbsp;
Godinama vijećaju o kapelama, o Prizrenu, o pitanjima koja samo dižu tenzije i skreću pažnju sa bijede, nepravde i poniženja.
Crna Gora – formalno suverena, stvarno porobljena – danas je vođena od strane onih koji tu suverenost ne priznaju. Ponovo se doziva zajednica sa Srbijom. Ponovo se gazi sve crnogorsko, dok kormilo navodno evropske budućnosti drže oni koji sanjaju o Moskvi, a mole se Beogradu.
Vlada potpuni besmisao. Revizionizam je postao zvanična politika. Sloboda, koja se nekada branila puškom, sada je luksuz – a oni koji se drznu da je čuvaju, proglašeni su neprijateljima države.
Crno je, da crnje ne može biti.
Ali, ako smo rođeni pod ovom kapom slobodni, ako nam sloboda nije samo riječ već srž, krv i kost – onda još nije gotovo. Neka barjaci polete, neka baklja otpora ide iz ruke u ruku.
Jer ako sad zaćutimo – zaćutaćemo zauvijek.

Miraš Dušević

Crna Gora danas - formalno suverena, stvarno porobljena

Najbrojnija kotorska karnevalska grupa "Kraljevina Sveta Vrača" potvrdila je u saopštenju dostavljenom Televiziji E, da im je policija sinoć onemogućila da predstave svoju masku na Kotorskom karnevalu. Maska, naziva Bokeški referendum, bila je inspirisana nedavnom izjavom ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavena Radunovića da bi građani trebalo na referendumu da odluči da li je potrebno da Kotor ostane na UNESCO listi kulturne baštine.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.227%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvideo-zbog-maske-i-alegorijskih-kola-na-racun-slavena-radunovic-u-kotoru-prekinut-karneval&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<h2>Policijske sirene prekinule dobru atmosferu</h2>
Dobra atmosfera vladala je u povorci koja je alegorijskim kolima poslala ministru Slavenu Radunoviću jasnu poruka šta Kotorani misle o njegovoj izjavi da je potrebno referendumom odlučiti treba li taj grad da ostane pod zaštitom UNESCO-a.
Ubrzo su, kako se vidi na snimcima na društvenim mrežama, policijski automobili sa sirenama došli ispred povorke.
Kako su učesnici karnevala ispričali za Portal ETV, policija je bez obavještenja pustila saobraćaj prije nego što je završena povorka i to kada je naišla grupa koja je nosila crkvena i graditeljska obilježja koja aludiraju na Radunovića.
Karneval je, kako je saopšteno Portalu ETV, prekinut na način kako to nikad nije rađeno, prije 22:30 sati, dok je kraj manifestacije bio planiran oko 23 sati. Kako je ispričao jedan od učesnika, njihova grupa je bila posljednja i čim je najavljena - pušten je saobraćaj. Dodaju da su pustili automobile da idu kroz ulice jer im maska nije odgovarala.
Učesnici su ostali na cesti i nastavili do Starog grada. Očevici su Portalu ETV kazali da je bilo neprijatnosti sa policijom - u uniformi i civilu – kao i prijetnji da će ih sve pohapsiti.
Iz karnevalske grupe "Kraljevina Sveta Vrača”, u saopštenju dostavljenom TV E, kazali su da su maskom Bokeški referendum željeli da ukažu na lokalne probleme i toksične anomalije u društvu.
<h2>"Nesporazum" i ćutanje MUP-a i policije</h2>
Zbog “nesporazuma”, kako to nazivaju prvi čovjek opštine i organizator karnevala, onemogućeni smo da adekvatno predstavimo našu masku.
- U trenutku naše najave, dok smo se nalazili poprilično udaljeni od bine, intervencijom policije i vatrogasne jedinice smo zaustavljeni i spriječeni da predstavimo našu masku na mjesto koje je predviđeno za to - kazali su iz grupe "Kraljevina Sveta Vrača".
Ni policija ni Ministarstvo unutrašnjih poslova nijesu se oglašavali povodom sinoćnje akcije policije, pa javnost i dalje ne zna kome je i zašto zasmetao odgovor karnevalske grupe ministru Radunoviću, kao ni to ko je sinoć prijetio hapšenjem građanima Kotora.

Kome je zasmetao odgovor karnevalske grupe ministru Radunoviću: Policija i MUP bez objašnjenja

Premijer Milojko Spajić ima plan da sve što je na listi svjetske kulturne baštine zaštiti. Poručuje da Kotor neće izgubiti prestižni UNESCO status, a smislio je da bude na čelu Komisije koja će se sa više od 20 članova narednih mjeseci time baviti. Iz kabineta predsjednika države kažu da se posvećenost vrijednostima UNESCA ne dokazuje kroz komisiju, već jasnom porukom da u Vladi nema mjesta za ministre koji prirodnu i kulturnu baštinu Crne Gore vide kao teret. Sagovornici Televizije E kažu da čitava situacija, umjesto neznanja i populizma, zahtjeva ozbiljnost.&nbsp;
<h2>UNESCO I MI</h2>
Reditelj Andro Martinović nije optimista kada je u pitanju rad Komisije na čijem čelu će biti Spajić.
- To dobro zvuči, kad preuzme premijer najodgovornije funkcija u državi u smislu državne vlasti, ali ovog premijera bih prije mogao zamisliti da bude na čelu neke grupe investitora koja gradi po Kotoru - kazao je on.
Borbu sa prijetnjama po kulturno – istorijsku baštinu Crne Gore čini se da bi premijer mogao početi od ljudi iz Vlade na čijem je čelu, budući da je ministar prostornog planiranja i urbanizma Slaven Radunović UNESCO prepoznao - kao „veliki poblem“. Oglasio se i kabinet predsjednika Jakova Milatovića, koji kao problem detektuje ministra Radunovića.
- Posvećenost vrijednostima UNESCA ne dokazuje se presjedavanjem Nacionalnom komisijom već spremnošću da se donese odluka da se u Vladi prve buduće članice nema mjesta za ministre koji prirodnu i kulturnu baštinu vide kao teret, umjesto da promovišu i štite izuzetnu univerzalnu vrijednost i javni interes svih građana Crne Gore - saopštila je savjetnica za kulturu predsjednika Crne Gore Milena Pejović-Eraković.
Neznanje i populizam – tako sagovornici Televizije E komentarišu prijedlog da građani na referendumu odluče o ostanku u UNESCO.&nbsp;
- Zašto je to ministar kazao, sigurno nije iz nekog promišljanja o tome. Ovim čime se bavi, ne zna ništa. Možda zna nešto o divljoj gradnji. Primitivni instinkt politički koji u sebi ima taj populistički karakter da oni donesu odluku i da svako gradi onako kako misli da je u njegovom interesu - rekao je Martinović.
Značaj prepoznavanja na listi svjetske baštine, Crnoj Gori donosi višestruku korist čije bi vrijednosti, prije svih trebali da budu svjesni vršioci najvažnijih funkcija, poruka je opozicije i civilnog sektora, koji upozoravaju da vremena u gubljenje nema.&nbsp;
- Turisti isključivo dolaze u Kotor jer ga pronađu na UNESCO listi i što vrijedi vidjeti taj grad. Ljudi sa drugih kontinenata odlučuju se za Crnu Goru, samo zbog Kotora. Kad se nešto takvo predloži, možete pomisliti kakva je ta Vlada - rekla je poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković-Kuč.
<h2>FOKUS NA ZAHTJEVE</h2>
Azra Vuković iz nevladine organizacije Green Home kaže da fokus treba da bude na ispunjavanju zahtjeva UNESCO.
- Raspravljamo da li je to dobro ili ne, umjesto da energiju, vrijeme i resurse ljudske, kojih je jako malo u ovoj državi, usmjerimo u pravcu ispunjavanja onoga što su zahtjevi tog istog UNESCA - poručila je ona.
Dok se čekaju rezultati premijera Spajića, ministarke kulture i medija Tamare Vujović i dvadeset šest članova Nacionalne komisije, sagovornici Televizije E nadaju se da će ovo tijelo biti efikasnije od &nbsp;Koordinacionog tijela formiranog za projekat Velje brdo.&nbsp;
Do sada je članovima te ekipe isplaćno 27.000 eura naknada, iako javnosti nijesu poznati rezultati rada. &nbsp;Ipak, građanski aktivisti vjeruju da će ujedinjenošću akademske zajednice, civilnog sektora i cjelokupne javnosti, zidine Kotora „preživjeti“ aktuelnu generaciju crnogorskih političara.

Martinović: Spajića bih prije mogao zamisliti na čelu grupe investitora koja gradi po Kotoru; Vuković: Fokusirati se na UNESCO zahtjeve

Premijer Milojko Spajić poručio je da status Kotora, Žabljaka i Plužina na UNESCO listi svjetske baštine neće biti doveden u pitanje, ističući da je riječ o ključnom segmentu identiteta i razvojnog potencijala Crne Gore. - UNESCO status Kotora, Kotorske tvrđave, Nacionalnog parka Durmitor, kao i stećaka na Žabljaku i u Plužinama ostaje netaknut. To su vrijednosti koje čine temelj kulturne i prirodne prepoznatljivosti naše zemlje - &nbsp;naveo je Spajić na društvenoj mreži X. On je saopštio da se lično uključio u predsjedavanje Nacionalnom komisijom za UNESCO i da će, zajedno sa stručnjacima, raditi na očuvanju i promociji tih posebnih vrijednosti. - Učinićemo sve da prirodno i kulturno blago Crne Gore ostane očuvano i međunarodno priznato - poručio je Spajić u video obraćanju građanima. Njegova izjava uslijedila je nakon što je UNESCO zatražio moratorijum na gradnju u širem području Kotora i više zona duž crnogorskog primorja, s ciljem očuvanja univerzalne vrijednosti lokaliteta. Podsjetimo, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović ocijenio je prošle sedmice da bi zahtjev UNESCO-a mogao predstavljati ozbiljan izazov, jer se, prema njegovom tumačenju, odnosi na gotovo čitavu Boku. Tom prilikom je naveo i da bi eventualno rješenje moglo biti organizovanje referenduma na kojem bi građani odlučili da li žele da regija ostane pod UNESCO zaštitom – što je izazvalo brojne reakcije javnosti i oštre kritike nevladinog sektora.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250731170748_3a305dd7e4cf96c4af31883ec31f9ef27fff1b3bd912f44107c22ced6d5fa6b7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250731170748_3a305dd7e4cf96c4af31883ec31f9ef27fff1b3bd912f44107c22ced6d5fa6b7" data-rendition-name="original" width="561" height="503" loading="lazy" alt="x/spajić"> </figure>

Spajić: UNESCO status Kotora, Žabljaka i Plužina neće biti doveden u pitanje

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: unesco