Upravni sud Crne Gore, koji je u novembru prošle godine ocijenio da je imenovanje Gorana Danilovića za direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđivanje kvaliteta visokog obrazovanja (AKOKVO) nezakonito pošto za to nije ispunio uslove, sada je usvojio njegovu tužbu i poništio rješenje Vlade Crne Gore kojim je on smijenjen sa te pozicije.
Ovu presudu, u koju je Portal ETV imao uvid, 11. aprila je donijelo vijeće koje čine Svetlana Radošević, Veljko Vujović i Lidija Novović.
Odluka je donijeta meritorno, u sporu pune jurisdikcije, što znači da se Danilović ovom presudom vraća na pređašnju funkciju. Time je Vlada u obavezi i da Daniloviću nadoknadi troškove spora sa 484 eura, u roku od 15 dana od prijema presude.
U samom rješenju se ukazuje da se odluka Vlade o razrješenju Danilovića temelji upravo na prethodnoj presudi Upravnog suda i ocjeni da ga je Vlada Dritana Abazovića na ovu poziciju imenovala nezakonito. 
U prvoj presudi Upravnog suda je navedeno da je nejasno na koji način je utvrđeno da je Danilović ispunio uslov znanje engleskog ili francuskog jezika „nivo A1“ - jer o tome nije dostavio uvjerenje - dok u novoj piše potpuno suprotno - da je došlo do tehničke greške jer taj uslov nije bio naznačen. Zbog toga u Upravnom sudu sada cijene da Danilović nije bio u obavezi da dostavi to uvjerenje.
- Vlada Crne Gore dana 14.01.2025.godine, donijela je rješenje o razrješenju direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, iz razloga što tužilac nije dostavio kompletnu dokumentaciju predviđenu javnim konkursom tj.nije dostavio „uvjerenje o nivou obrazovanja o znanju engleskog ili francuskog jezika nivo Al“. Kako predmetnim javnim konkursom za radno mjesto direktor/ica Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, u odjeljku potrebne dokumentacije nije tražena potvrda ili uvjerenje o stečenom nivou znanja engleskog ili francuskog jezika nivo Al, tužilac nije bio u obavezi ni da je dostavi, a pogotovo kod činjenice da se u napomenama Javnog konkursa detaljno obrazlaže šta podrazumijeva diploma ili uvjerenje o stečenom nivou i vrsti obazovanja i šta kandidat mora da priloži - navodi se u obrazloženju najnovije presude.
U rješenju Upravnog suda se dodaje i da u postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata nije vršena provjera znanja nekog od navedena dva strana jezika.
- Na navedeno ukazuje i izjašnjene direktora Uprave za Ijudske resurse od 24.02.2025.godine, koje se nałazi u spisima predmeta, u kojem je konstatovano da u tekstu javnog konkursa u dijelu „potrebna dokumentacija“ usljed tehničke greške nije bilo naznačeno da kandidat treba da dostavi dokaz da ispunjava navedeni uslov, a Uredba o kriterijumima i bližem načinu sprovođenja provjere znanja, sposobnosti, kompetencija i vještina za rad u državnim organima (Sl.list CG",br.50/18), ne propisuje provjeru posebnih vještina (znanje stranog jezika i poznavanje rada na računaru), za radna mjesta iz kategorije visoko rukovodni kadar i starješine organa uprave, pa tuženi organ nije mogao ići na štetu tužioca ako navedeno nije bilo ni traženo Javnim konkursom - piše u presudi.
Upravni sud tako cijeni da je pogrešan zaključak Vlade da je Danilović bio u obavezi da dostavi uvjerenja/potvrde o poznavanju engleskog ili francuskog jezika nivo Al.
- Jer takav zaključak ne proističe iz Javnog konkursa, po kojem su postupali kandidati. Razlozi za razrješenje tužioca prema predlogu resorne ministarke, koje je prihvatio tuženi organ ne predstavljaju zakonske razloge za prestanak mandata prije isteka vremena iz člana 60 Stav 1 tačka 5 Zakona o državnim službenicima i namještenicima - ističe se u presudi Upravnog suda.
<h2>PRVA PRESUDA</h2>
U prvoj presudi, koju je donijelo vijeće koje su činile Medina Mušović, Tatjana Krpović i Tamara Bulajić, je bilo naznačeno da je činjenica da javnim konkursom u dijelu koji se odnosi na potrebnu dokumentaciju nije posebno označena potvrda ili uvjerenje o znanju stranog jezika, već da je tražena ,,diploma ili uvjerenje o završenom nivou i vrsti obrazovanja’’.
- Ali kako je u uslovima javnog konkursa preciziran potreban nivo znanja engleskog ili francuskog jezika (A1) za konkretno radno mjesto, to je, po nalaženju Suda, nivo obrazovanja i u toj oblasti trebalo da bude nesumnjivo utvrđen u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke - piše u prethodnoj presudi Upravnog suda.
Oni su tada bili decidni da je zbog toga rješenje Vlade Dritana Abazovića o imenovanju Danilovića trebalo ponišiti.
- Polazeći od citiranih odredbi i činjeničnog utvrđenja, po ocjeni Suda, u predmetnoj upravnoj stvari se nije vodilo računa o pravilima upravnog postupka iz člana člana 22 stav 7 Zakona o upravnom postupku („Sl.list CG“, br.56/14, 20/15, 40/16 i 37/17), jer su izostali jasni i potpuni razlozi koji bi ukazali da je predmetna upravna stvar riješena na zakonit način. Naime, kod činjenice da je jedan od kriterijuma predviđenih predmetnim javnim konkusom za radno mjesto direktor/ica Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, bio znanje engleskog ili francuskog jezika ,,nivo A1“, nejasno je na koji je način utvrđena ispunjenost tog kriterijuma kod činjenice da izabrani kandidat nije dostavio uvjerenje o znanju engleskog ili francuskog jezika u predviđenom nivou, niti je u postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata vršena provjera znanja nekog od navedena dva strana jezika - pisalo je u prvoj presudi. 
<h2>DETALJI SPORA</h2>
Ova presuda je, inače, donijeta po tužbi Milana Markovića, jednog od kandidata za direktora AKOKVO.
- U ponovnom postupku tuženi će, vodeći računa o iznijetim primjedbama Suda, otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom presudom, u skladu sa obavezom iz člana 56 Zakona o upravnom sporu („Službeni list Crne Gore“, br. 54/16 i 11/24), nakon čega će biti u mogućnosti da donese pravilnu i zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari - napominje se u presudi iz novembra 2024. godine.
Marković je u tužbi i na raspravi, kako se ističe u presudi iz novembra prošle godine, istakao da Daniloviću nije ni trebalo da bude omogućeno da bude učesnik na provjeri znanja upravo jer je javnim konkursom kao jedan od uslova navedeno znanje engleskog ili francuskog jezika A1 nivo - koje on nije ispunjavao.
- S tim u vezi je naveo da, kod činjenice da nije bilo organizovano testiranje iz engleskog jezika, znanje stranog jezika je bilo nužno potkrijepiti dokazom. Dodao je da je izabrani kandidat nakon zaključenja javnog konkursa dostavio potvrdu Centra za jezik i prevodilaštvo – Institut za strane jezike, br. 01-164 od 14.12.2022. godine. Pored navedenog je ukazao da je, saglasno odredbama člana 59 Zakona o državnim službenicima i namještenicima, resorni ministar dužan da, najkasnije u roku od 10 dana od dana prijema liste za izbor kandidata i izvještaja iz člana 58 stav 5 istog zakona, nakon obavljenog razgovora sa svim kandidatima sa liste za izbor Vladi predloži imenovanje starješine organa uprave, a što u konkretnom slučaju nije ispoštovano - sadržaj je prethodne presude.
Na usmenoj raspravi tužilac je preko punomoćnika, kako se dodaje, ukazao da je nakon podnošenja tužbe saznao da je u istoj upravnoj stvari pokrenut postupak inspekcijskog nadzora, na osnovu kojeg je upravna inspektorka donijela akt, broj UPIN 10-700/24-180/3 od 02.10.2024. godine, koji je dostavio Sudu.
- Predložio je da Sud poništi osporeno rješenje kao nezakonito. Tražio je troškove spora - ističe se u prethodnoj presudi Upravnog suda.
U odgovoru na tužbu, kako se dalje navodi, Danilović je ostao pri razlozima datim u osporenom rješenju - ukazujući da je nesporna činjenica da postupak realizacije javnog konkursa sprovodi Uprava za ljudske resurse, kao nadležni organ, koja provjerava ispravnost i potpunost dokumentacije kandidata za određeno radno mjesto, kao i da je Zakonom propisano komisijsko testiranje kandidata uz obezbijeđenu javnost, transparentnost i sa jednakim pravima i obavezama kandidata. 
- Po ocjeni tuženog organa, predmetnim imenovanjem nije povrijeđen niti jedan materijalni propis, a osporeno rješenje je ispravno i na zakonu zasnovano, zbog čega je predložio da Sud tužbu odbije kao neosnovanu. Zainteresovano lice, G. D. iz P., u odgovoru na tužbu i na raspravi, ukazao je da je tužba neosnovana i da je predmetni postupak izbora sproveden u zakonitoj proceduri, a da je on ispunjavao sve propisane uslove i dostavio dokumentaciju traženu javnim konkursom. Kako javnim konkursom nije tražena potvrda ili uvjerenje o položenom stranom jeziku, ocijenio je da istu nije bio u obavezi da dostavi. Ukazao je da u slučaju da nije ispunjavao uslove konkursa, ne bi mogao da bude na listi kandidata - piše u tadašnjoj presudi Upravnog suda.
Dodaje se da je Danilović rekao da je samoinicijativno polagao engleski jezik kod nadležne ustanove i da se potvrda o poznavanju engleskog jezika od 14. decembra 2022. godine nalazi u njegovom personalnom dosijeu, te da bi je dostavio u situaciji da je tražena javnim konkursom. 
- Takođe je naveo da je u propisanom roku položio stručni ispit za rad u državnim organima, pozivajući se na uvjerenje Ministarstva javne uprave, broj UPI 01-109/24-22/4 od 08.05.2024. godine. Ocijenio je neosnovanim navod tužbe u odnosu na rok propisan odredbom člana 59 Zakona o državnim službenicima i namještenicima, ukazujući da se radi o roku instrukcione prirode, te da pomenuta odredba nema karakter imperativne norme. U odnosu na akt upravne inspektorke, sa kojim je upoznat na usmenoj raspravi, naveo je da je od iste dva puta tražio da obustavi postupak upravnog nadzora, budući da je u toku predmetni upravni spor - piše u presudi.
Danilović je tada predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu, ali se to nije desilo.
- Saglasno odredbi člana 41 stav 1 Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Sl.list CG", br. 2/18, 34/19, 8/21 i 37/22) popuna radnog mjesta starješine organa uprave i radnih mjesta iz kategorije visoki rukovodni kadar vrši se na osnovu javnog konkursa. Na osnovu potpune i uredne dokumentacije koja je blagovremeno dostavljena, organ za upravljanje kadrovima, saglasno odredbi člana 45 stav 1 istog zakona, sačinjava listu kandidata koji ispunjavaju uslove oglasa. Odredbom člana 58 stav 1 propisano je da kandidat koji ispunjava uslove javnog konkursa za popunu radnog mjesta starješine organa uprave podliježe provjeri kompetencija, znanja i sposobnosti. Provjera iz stava 1 ovog člana vrši se putem testiranja u pisanoj formi i strukturiranim intervjuom, ocjenjivanjem kompetencija, znanja i sposobnosti, na osnovu propisanih kriterijuma. (stav 2) Uredbom o kriterijumima i bližem načinu sprovođenja provjere znanja, sposobnosti, kompetencija i vještina za rad u državnim organima ("Sl.list CG", br. 50/18 ž) propisana je provjera kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata koji ispunjavaju uslove javnog konkursa za popunu radnog mjesta starješine organa uprave (član 20-25) - kazali su ranije u Upravnom sudu.
Prema stanju u spisima predmeta, Uprava za ljudske resurse je za potrebe Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, kako su napomenuli, objavila javni konkurs, broj 02-100/22-2013/3 od 24.10.2022. godine, za izbor direktora/ice – 1 izvršilac, na period od četiri godine, u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju. 
- Navedenim javnim konkursom su bili predviđeni uslovi: VII1 nivo kvalifikacije obrazovanja, fakultet iz oblasti prirodnih, humanističkih ili društvenih nauka; znanje engleskog ili francuskog jezika, nivo A1; poznavanje rada na računaru; položen stručni ispit za rad u državnim organima i najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima rukovođenja ili pet godina radnog iskustva na drugim poslovima - kazali su ranije u Upravnom sudu.
Naglasili su da potrebnu dokumentaciju čine: obrazac prijave za slobodno radno mjesto, curriculum vitae - CV, fotokopija biometrijske lične karte, diploma ili uvjerenje o završenom nivou i vrsti obrazovanja, dokaz (uvjerenje/potvrda) o potrebnom radnom iskustvu i uvjerenje o položenom stručnom ispitu za rad u državnim organima.
- Takođe, javnim konkursom je određeno da, izuzetno, radni odnos u državnom organu može da zasnuje i lice bez položenog stručnog ispita, pod uslovom da isti položi u roku od jedne godine od dana zasnivanja radnog odnosa, u skladu sa odredbom člana 34 stav 3 Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Uprava za ljudske resurse je, uz poziv na odredbu člana 45 Zakona o državnim službenicima i namještenicima, sačinila listu kandidata koji ispunjavaju uslove konkretnog javnog konkursa, broj 02-100/22-2809/2 od 05.12.2022. godine, na kojoj su, pored tužioca, bili G. D. i M. Ž.. Provjeru kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata koji ispunjavaju uslove predmetnog javnog konkusa (izrada pisanog rada i strukturirani intervju), sprovedena je, dana 12.04.2023. godine, pred tročlanom komisijom koju je obrazovala Uprava za ljudske resurse, nakon čega je, u skladu sa odredbama člana 47 Zakona o državnim službenicima i namještenicima, na osnovu izvještaja o provjeri kandidata, utvrdila listu za izbor kandidata na kojoj su se našli G. D. (36,67 bodova) i tužilac (28,67 bodova), dok se kandidatkinja M.Ž. nije odazvala postupku provjere - piše u presudi.
Lista za izbor kandidata i izvještaj o provjeri kandidata su dostavljeni Ministarstvu prosvjete, a kako se dodaje, nakon što je ministar prosvjete, 17. i 18. maja 2023. godine obavio intervju sa kandidatima - o čemu je sačinjen zapisnik.
- Isti je, na osnovu člana 13c Zakona o visokom obrazovanju u vezi sa članom 59 Zakona o državnim službenicima i namještenicima, tuženom organu podnio predlog da se G.D. imenuje za direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja. Komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kao stalno radno tijelo tuženog nadležno za pitanja predlaganja imenovanja, postavljenja i razrješenja iz nadležnosti tuženog, razmotrila je predlog ministra prosvjete i podnijela truženom organu predlog da se za direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja imenuje G.D., na period od četiri godine, s tim što je isti dužan da položi stručni ispit za rad u državnim organima u roku od jedne godine od dana donošenja rješenja. Tuženi organ je razmotrio i prihvatio predlog rješenja Komisije i donio osporeno rješenje, kojim je za direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja imenovan G.D - navodi se u prvoj presudi.

Anja Ivanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Upravnom sudu prvo nezakonito imenovanje Danilovića, a sada njegova smjena?!

Srpska pravoslavna crkva (SPC) pokušava da svaku istorijsku priču preoblikuje u skladu sa svetosavskom vizijom pravoslavlja, uključujući i one u Crnoj Gori, ocjenjuje analitičar Marko Savić, komentarišući sabor SPC na Duklji.
Na prostoru arheološkog lokaliteta Duklja u 9. vijeku, bila je država, kao dio Istočnog Rimskog carstva, kojom su vladali Vojislavljevići, prva crnogorska dinastija. Duklja se nalazi na desetak kilometara od Podgorice.
SPC je na tom prostoru 27. aprila organizovala sabor sa kojeg je episkop Pajsije Đerković poručio da liturgiju služe "na temeljima prve srpske države i mjestu gdje su bili episkopi dioklijski", prenijela je Mitropolija SPC u Crnoj Gori.
To je bio povod za tužbu nevladine organizacije Centar za građanska prava koja je ocijenila da su "tvrdnje o Duklji kao prvoj srpskoj državi pokušaj prisvajanja kulturnog nasljeđa Crne Gore i politički falsifikat istorijskih činjenica".
Prijave protiv SPC, sveštenika Đerkovića ali i ambasadora Srbije u Podgorici Nebojše Rodića, koji je prisustvovao događaju, su podnijeli Osnovnom i Vrhovnom tužilaštvu.
U programu su učestvovali Kulturno umjetničko društvo iz Kragujevca, glumci, etno grupa, narodni guslari i djeca iz podgoričkih škola vjeronauke.
<h2>Reakcije države</h2>
Od državnih institucija oglasilo se samo Ministarstvo kulture koje se u saopštenju bavilo vlasništvom parcele na kojoj je održan Sabor. Kako su saopštili, prema njihovim informacijama događaj je održan na privatnom prostoru.
Podsjećaju da je Duklja, bez obzira na vlasničke odnose, zaštićena zakonom kao nacionalno dobro i da zahtijeva poseban režim korišćenja.
- Naša kulturna baština ne smije biti predmet političkih instrumentalizacija ili interpretacija koje mogu izazvati podjele - poručuju iz Ministarstva.
Kako RSE saznaje Sabor je održan na obodu zaštićenog lokaliteta, na imanju koje je SPC kupila od mještana.
Ali da su važnije poruke sa sabora, od toga da li je održan na zaštićenom lokalitetu ili pored njega, smatra analitičar Marko Savić.
Trebalo je, kako kaže, da anliziraju vrijednosti koje su odatle plasirane.
- Da analiziraju revizionizam koji je poguban imajući u vidu kako to utiče na građane u smislu kako razumiju svoju istoriju. Ali jasno je, oni su pribjegli ovom objašnjenju zato što ne smiju reći ništa drugačije - rekao je Savić.
Osim toga, kaže, oni su saglasni s onim što je rečeno.
- Oni to zapravo misle, ali su našli izlaz da kroz jedno nemušto saopštenje "odbrane" kulturno nasleđe i fakte utemeljeni u nauci, koji su dio nacionalnog identiteta - dodao je Savić.
Vlast u Crnoj Gori dominantno čine Pokret Evropa sad, proruske stranke nekadašnjeg Demokratskog fronta i Demokrate, koje su bliske SPC.
U vladi su i predstavnici partija Bošnjaka i Albanaca.
<h2>Na šta se odnosi tužba?</h2>
U Centru za građanska prava ukazuju da je događaj održan bez odobrenja nadležnih, čim je prekršen niz zakona.
- Događaj je ugrozio kulturnu baštinu Crne Gore, zloupotrijebivši zaštićeni lokalitet u političke i ideološke svrhe. Prekršen je Zakon o zaštiti kulturnih dobara i Zakon o diplomatskim odnosima - naveli su.
Oni su uputili zahtjev za ispitivanje uloge ambasadora Srbije u Crnoj Gori Nebojše Rodića crnogorskom Ministarstvu vanjskih poslova.
- Njegovim prisustvom je, ne samo narušen zakon, već je njegova uloga postavila pitanje nepoštovanja suvereniteta Crne Gore i diplomatskih normi &nbsp;- kazali su u Centru.
Oni su zatražili da tužilaštvo hitno pokrene istragu.
Do objave teksta nije odgovoreno ni iz tužilaštva a ni iz Ministarstva vanjskih poslova.
Savić pozdravlja krivične prijave, bez obzira, kako kaže, na krajnji ishod, s obzirom na to da je tužilaštvo u sličnim slučajevima najčešće odbacivalo prijave.
Ipak, ova reakcija je, smatra, važna.
- Konačno pored saopštenja, analiza i izjava, vidimo i konkretan pravni korak. Naše sakralno i kulturno nasljeđe je često na udaru, i Srpska pravoslavna crkva je u velikom broju slučajeva direktni akter u tom procesu - kazao je Savić.
Bitno je, kaže, što postoji svijest da ovakvo postupanje prema kulturnom nasljeđu može biti i krivično djelo, "pogotovo kada ugrožava nacionalni identitet".
<h2>Šta kaže istorija?</h2>
Prije države Vojislavljevića, na tom lokalitetu bio je rimski grad Duklja, osnovan u I vijeku.
Prvi put se pominje pod imenom Doclea u djelima Ptolomeja u II vijeku. Rimski pisac Plinije iz I vijeka ne pominje Docleu kao naselje, ali govori o ilirskom plemenu Docleati, po kojem je dobila ime.
Grad je imao vodovod i kanalizaciju, a ostaci ovih objekata su sačuvani na više mjesta arheološkog lokaliteta Duklja, koji su pod zaštitom države.
Kao posebna istorijska kategorija područje Duklje se pominje kao naseobina Slovena u 7. i 8. vijeku.
U početku je obuhvatala djelove današnje južne i centralne Crne Gore i bila dio Istočnog Rimskog carstva - Vizantije.
Njome su vladali Vojislavljevići, koji su se izborili za nezavisnost kneževine, a potom kraljevine.
Prvi dukljanski kralj Mihailo dobio je krunu od pape Grgura VII, koji mu se obraćao kao "kralju Slovena".
To Dukljansko kraljevstvo je vremenom slabilo zbog unutrašnjih borbi za vlast, da bi krajem 12. vijeka palo pod vlast raškog župana Nemanje, osnivača srpske dinastije Nemanjića.
Nakon toga je pravoslavlje postalo dominantna vjera.
Crnogorski istoričari naglašavaju i da Duklja nije imala veze sa SPC jer je postojala prije njenog osnivanja.
Pristalice nezavisnosti Crne Gore ističu da je ona bila preteča crnogorske države, dok srpski istoričari, Duklju a potom i Zetu smatraju srpskim državama.
<h2>Amfilohijeva retorika o Duklji i "Dukljanima"</h2>
Osim što je Duklja godinama bila predmet polemika između crnogorskih i srpskih istoričara, kao i političara, njome se bavila i crkva.
Prosrpski političari u Crnoj Gori su pežorativno "Dukljanima" nazivali građane koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci.
To je bilo naročito izraženo u godinama uoči referenduma o nezavisnosti 2006. godine.
Pokojni mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije, koji je u javnim nastupima negirao crnogorsku naciju na proslavi Pravoslavne Nove godine u Podgorici 2002. u tom kontekstu je pomenuo Dukljane.
Tada je uputio poruku koja je u dijelu crnogorskog nacionalnog korpusa doživljena kao prijetnja onima koji su bili za samostalnost države i crkve:
"Neka bi Bog podario da bude što manje onih koji se klanjaju paganskom caru prokletom Dukljaninu i neka paganskog cara Dukljanina svaki Crnogorac prikuje čekićem za Vezirov most." Vezirov most jedan je od najstarijih u Podgorici.
Savić ukazuje da je došlo do zaokreta od vremena kada je mitropolit Amfilohije Duklju percipirao kao negativan istorijski fenomen.
- I sad imamo situaciju, da se ta ista Duklja uklapa u jednu novu, prije svega političku i ideološku viziju, kao sastavni dio svetosavske interpretacije pravoslavlja i srpskog identiteta Crne Gore - istakao je on.
Da se radi o "prostačkom otimanju duhovnosti i tradicije koje zaslužuje ne samo prezir nego i kaznu", smatra pisac i novinar, urednik portala Normalizuj.me, Brano Mandić.
- Srpski narod je osuđen na propast, dok god njegova zvanična politika i kultura budu počivale na otimanju. Srpski narod tek će da pati sa ovakvom crkvom, koja je toliko smjela da na Duklji organizuje 'tradicionalni crkveno-narodni sabor'. Naravno, u prisustvu ambasadora Srbije - naveo je Mandić.
<h2>Planovi za "revitalizaciju" Duklje</h2>
A da aktuelne gradske vlasti planiraju da revitalizuju arheološki lokalitet Duklje, najavila je predsjednica podgoričkog parlamenta Jelena Borovinić Bojović, inače bliska SPC.
Sastanak na tu temu organizovan je krajem marta ove godine.
Na sajtu Glavnog grada je objavljeno da revitalizacija uključuje izgradnju Centra za posjetioce sa bioskopom na otvorenom, konferencijskih sala, biblioteke...
Projekat bi trebalo da bude realizovan do 2028. godine.
RSE je nakon promocije projekta od Skupštine Podgorice tražila dokumentaciju o projektu, koristeći servis MANS-a za slobodan pritup informacijama.
Međutim, iz službe Skupštine su odgovorili da ne posjeduju informacije o projektu.
RSE je tražio ista dokumenta od gradske uprave, ali odgovor na upit za slobodan pristup informacijama nije stigao do objavljivanja teksta.
Na idejnim rješenjima, objavljenim na sajtu, se vide moderne građevine, koje će se naći na ovom arheološkom lokalitetu.

Portal ETV

Savić: SPC pokušava da svaku istorijsku priču preoblikuje u skladu sa svetosavskom vizijom pravoslavlja

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) osporila je u odgovoru na tužbu bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji je dostavila podgoričkom Osnovnom sudu, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, piše Dan.&nbsp;
Iz ASK tvrde da nema dokaza u vezi sa duševnim bolovima koje je Đukanović navodno pretrpio.
Bivši predsjednik Crne Gore tužio je nedavno ASK zbog odluke da je prekršio zakon u vezi sa rivolving karticom Atlas banke. Đukanović je tužbom od ASK tražio naknadu štete zbog povrede prava ličnosti u iznosu od 5.000 eura.
- Tuženi osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi iz tužbe su neistiniti i pravno neutemeljeni. Predmetna odluka je upravni akt čija se zakonitost prema stanju stvari ispituje pred Upravnim sudom, pa shodno tome zakonitost odluke nije pitanje koje je u nadležnosti redovnih sudova. Tužba je neuredna, jer dokazi koji potvrđuju navode iz tužbe o povredi prava ličnosti i nanesenim duševnim bolovima nijesu uopšte dostavljeni, dok pisani dokazi dostavljeni uz tužbu nijesu dostavljeni u propisanoj formi iz člana 105 Zakona o parničnom postupku. Stoga tuženi prigovara vjerodostojnosti priloženih dokaza, i u slučaju da sud ne odbaci tužbu u smislu člana 106 ZPP-a, traži od suda da naloži tužiocu da ih dostavi u originalu ili ovjerenoj kopiji - navodi se u odgovoru na Đukanovićevu tužbu, u koji je Dan imao uvid.
Kako su dodali, tužilac ističe da je tužena preduzela nedozvoljenu radnju donošenjem odluke, te da je tom prilikom zanemarila osnovni postulat Zakona o sprečavanju korupcije.
- Naime, prilikom donošenja odluke nije došlo do bilo kakvih nepravilnosti već je tužena djelovala u okviru svojih zakonskih ovlašćenja i obaveza, osiguravajući transparentnost u svom radu - ističu iz ASK.
Kako Đukanović tvrdi u tužbi, ASK je odluku kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine u iznosu od 16.741 euro donijela s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi Crnoj Gori.&nbsp;

ASK tvrdi: Nema dokaza za Đukanovićeve duševne bolove

Univerzitet Harvard tužio je administraciju predsjednika Donalda Trampa u nastojanju da zaustavi vladino zamrzavanje više od dvije milijarde dolara budžetskih sredstava za tu američku prestižnu obrazovnu instituciju.
Tužba podnesena saveznom sudu u Bostonu navodi da je Tramp pokrenuo široki napad na finansiranje vrhunskih istraživanja na glavnim univerzitetima dok ih nastoji riješiti onoga što opisuje kao antisemitizam i ideološke pristranosti.
- Ovaj slučaj uključuje napore Vlade da iskoristi uskraćivanje saveznog finansiranja kao polugu za preuzimanje kontrole nad akademskim donošenjem odluka na Harvardu - navodi se u tužbi.
Harvard tvrdi da su postupci Trampove administracije bili proizvoljni i nezakoniti te da su prekršili pravo univerziteta na slobodu govora iz Prvog amandmana.
- Tokom prošle sedmice savezna vlada poduzela je nekoliko akcija nakon što je Harvard odbio ispuniti njegove nezakonite zahtjeve - rekao je predsjednik Harvarda Alan Garber u izjavi.
- Podnijeli smo tužbu za zaustavljanje zamrzavanja finansiranja jer je to nezakonito i izvan ovlasti vlade - rekao je Garber.
Trampova administracija započela je reviziju devet milijardi dolara saveznog finansiranja Harvarda u martu i potom je univerzitetu dala opsežan popis zahtjeva, uključujući zabranu nošenja maski i prekid svih programa raznolikosti, jednakosti i uključivosti.
Od tada je Trampova administracija zamrznula 2,3 milijarde dolara finansiranja Harvarda i zaprijetila da će univerzitetu oduzeti status oslobođenja od poreza i oduzeti mu mogućnost upisa stranih studenata.
Takođe je zahtijevala informacije o vanjskim vezama univerziteta, finansiranju, studentima i nastavnicima.
Trampova administracija takođe je privremeno obustavila finansiranje nekih univerziteta, uključujući Kolumbiju, Prinston, Kornel, Nortvestern i Braun, zbog propalestinskih demonstracija na kampusu.
Garber rekao je da će se Harvard nastaviti boriti protiv mržnje i u potpunosti se pridržavati zakona protiv diskriminacije, za koje ih je Tramp optužio da ih krše u odgovoru na propalestinske demonstracije.
- Umjesto da sarađuje s Harvardom u borbi protiv antisemitizma, kako to zahtijeva zakon o građanskim pravima, vlada pokušava kontrolisati koga zapošljavamo i podučavamo - istakao je Garber.
Harvard je prvi univerzitet koje je podnio tužbu kao odgovor na Trampove mjere.
U tužbi se spominju razni savezni zvaničnici i agencije, uključujući ministarstva zdravstva i socijalnih usluga, energetike i obrazovanja.
Trampova administracija zasad se nije oglasila.

1250x600

1084x550

Harvard tuži Trampovu administraciju zbog zamrzavanja finansiranja

Iran je podnio tužbu Međunarodnom sudu pravde u Hagu protiv Švedske, Ukrajine, Kanade i Velike Britanije, javlja Sviden herald.
Tužba Irana Međunarodnom sudu pravde u Hagu je podnijeta je nakon tužbe protiv Teherana, koju su te zemlje prošle jeseni podnijele sudu zbog obaranja ukrajinskog civilnog aviona 2020. godine, u kojem je poginulo 176 ljudi, uključujući 17 državljana Švedske.
Ukrajinski avion „boing 737“ oboren je 2020. godine ubrzo po uzlijetanju sa aerodroma u Teheranu.
Svih 176 osoba koliko se nalazilo u avionu je poginulo.
Avion je oborila, greškom, iranska protivvazdušna odbrana.

Iran podnio tužbu sudu protiv Švedske, Ukrajine, Kanade i Britanije

08.04.
11:55h
Nećete vjerovati.
Ne stidim se sudije Osnovnog suda u Ulcinju, ovoga što odbi tužbu Zorana Lazovića, nemam kad, to će se ispraviti po žalbi.
Ne stidim se ni sudije koji je odbio tužbu Bemaxa protiv istog lica napisavši da Dritan mora da ogovara Bemax jer se cijeli život borio protiv DPS-a.
Čak, ni toga se ne stidim, niti karikiram kod citata.
Stidim se čovjeluljka koji sudsku farsu prikazuje pobjedom, rukom pravde, skrivenim dokazima.
Gete kaže da od komedijaša i pop može nešto da nauči.
Od ovog lakrdijaša može i više od toga.
Ništa normalno.
Ništa istinito.
Ništa ljudski.
Kamufliran u sopstvene fantazmagorije od prikrivenih dokaza i mržnje koja mu iz ušiju izbija, ovaj, ipak pajac, zaslužuje da mu Mickey umjesto investitora, dovede u Ulcinj iz UAE par sudija.
Jer mu je samo to ostalo od uticaja u Ulcinju.
I ne sumnjam da hoće.
Bravo, Mickey ispoštuj ga.
I požuri.
P.S. Naravno, ta će presuda trajati koliko mački muž.

Zoran Piperović

Pajac

Biznismen Aleksandar Mijajlović će tražiti pravdu pred međunarodnim sudovima zbog višemjesečne kampanje Akcije za socijalnu pravdu (ASP) i medijskih netačnih i neutemeljenih navoda kojim su mu narušena repucija, ugled i ljudska prava.
On je medijima uputio saopštenje u kojem je precizno i argumentovano osporio tvrdnje ove NVO i medijskih navoda.
<h2>ODBAČENI KLJUČNI NAVODI</h2>
Mijajlović je konstatovao da Viši sud u Podgorici nije prihvatio ključne tvrdnje koje je ASP plasirao u javnost, uključujući i tvrdnju o zabrani raspolaganja stanom koji je kupio članu porodice 2011. godine.
- Sud je pravilno ocijenio da je ta nepokretnost stečena čak osam godina prije navodnog perioda kriminalnih aktivnosti (2019 – 2021) i da nije dokazano postojanje bilo kakve uzročno - posljedične veze između kupovine tog stana i eventualnih kriminalnih radnji - podvukao je Mijajlović.
Sud je, kako je dodao, takođe naglasio da bi prihvatanje takve privremene mjere na imovinu stečenu godinama prije navodnog krivičnog djela narušilo princip pravne sigurnosti i dovelo u pitanje legitimno stečena imovinska prava.
<h2>MANIPULACIJE</h2>
Mijajlović je decidan da do danas nije podignuta nikakva optužnica protiv njega, te da je postupak u fazi preliminarne istrage.
- Međutim, ASP i pojedini mediji - bez elementarnog poznavanja pravnih normi i bez uvida u stvarnu dokumentaciju - pokušavaju da na osnovu selektivnih i paušalnih analiza finansijskih tokova izvuku zaključke koji nemaju uporište u zakonu. Time se u potpunosti zanemaruju moji zakoniti prihodi iz legalnih izvora, uključujući prihode iz firmi „Monte Media“, „Alec Montenegro“ i „Easy Drive“, koji su uredno prijavljeni i poznati nadležnim institucijama.
On smatra da je ovakvo postupanje NVO organizacije, koja očigledno pokušava namaknuti pažnju, medijski prostor i moguće grantove, pravno nasilje i opasan presedan za sve građane Crne Gore.
- Posebno je problematično što se pokušava povezati moja imovina stečena 2011. godine sa istragom koja se odnosi na period 2019 – 2021., bez ijednog dokaza o uzročnoj vezi. Stan koji sam tada kupio i poklonio svojoj kćerki ne može i ne smije biti predmet ograničenja, jer je stečen u skladu sa zakonom, daleko prije bilo kakve istrage - istakao je Mijajlović.
<h2>TUŽBA ZA DRŽAVU</h2>
On je ukazao na suštinu cijelog slučaja tj. štetu nanesenu njegovoj reputaciji i poslovanju.
- Zbog medijske kampanje i narušenog imidža, raskinut je važan međunarodni ugovor, a u obrazloženju je jasno navedeno da su razlog „medijski navodi“ i reputaciona šteta. Iz tog razloga najavljujem da ću pokrenuti tužbu protiv države Crne Gore pred nadležnim međunarodnim sudovima, jer je šteta nastala bez pravnog osnova i u potpunosti na teret mog profesionalnog i ličnog integriteta - poručio je Mijajlović.
Kategorički je odbacio sve neosnovane, politički intonirane i medijski servirane tvrdnje jasno poručujući da ostaje dosljedan u odbrani svog ugleda, prava i istine.
<h2>PREKRŠENI STANDARDI</h2>
On je decidno naveo koji su pravni standardi i norme prekršeni u postupcima i tumačenjima ASP.
- Član 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima (EKLJP) – pravo na mirno uživanje svojine. Ograničenje imovine bez presude i bez veze s navodnim djelom predstavlja grubo kršenje ovog prava. Član 6 EKLJP – pravo na pravično suđenje. Korišćenje medijskog pritiska umjesto sudskog postupka krši princip jednakosti strana i pravičnosti. Član 8 EKLJP – zaštita privatnog i porodičnog života. Osvrt na poklon mojoj kćerki predstavlja direktan napad na porodičnu autonomiju - naveo je Mijajlović.
Dodao je da Ustav Crne Gore, u članu 58 garantuje pravo svojine, koje se može ograničiti samo u zakonom propisanim slučajevima i uz pravičnu naknadu.
- Zakon o krivičnom postupku Crne Gore (čl. 92 – 95) – mjere obezbjeđenja mogu se primijeniti samo uz osnovanu sumnju da je imovina stečena krivičnim djelom, što ovdje nije slučaj - istakao je on.
Zaključio je da načelo pravne sigurnosti i zabrane retroaktivnosti - tj. pokušaj povezivanja zakonito stečene imovine iz 2011. sa istragom iz 2019. krši temeljne principe pravne države.

Mijajlović će zbog besprizorne kampanje tražiti pravdu pred međunarodnim sudovima: „Ostajem dosljedan u odbrani svog ugleda, prava i istine“

Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović tužio je Agenciju za sprečavanje korupcije (ASK) zbog odluke kojom je ta institucija utvrdila da je prekršio zakon u vezi sa rivolving karticom Atlas banke.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama, a Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine u iznosu od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi Crnoj Gori - navedeno je, pored ostalog, u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK, tražeći naknadu štete zbog povrede prava ličnosti u iznosu od 5.000 eura.
U tužbi dostavljenoj prije nekoliko dana Osnovnom sudu u Podgorici, u koju je Dan imao uvid, navodi se da je Đukanović bivši predsjednik i bivši premijer Crne Gore, i to u više mandata.
– Trenutno nosi počasnu titulu "bivši predsjednik Crne Gore". Tokom, više od dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama, koje su proizlazile iz visokih funkcija koje je obavljao. Na isti način, uvijek se odnosio i prema Agenciji za sprečavanje korupcije, svjestan da ga, kao javnog funkcionera, na to obavezuje Zakon o sprečavanju korupcije. Dosljedno je poštovao javni interes, radeći u korist opšteg dobra i prosperiteta svih građana pod jednakim uslovima, u skladu sa članom 4 Zakona o sprečavanju korupcije. Uredno i transparentno je podnosio izvještaje o svojim prihodima i imovini, kao i prihodima i imovini članova zajedničkog domaćinstva, u skladu sa članovima 25, 26 i 27 pomenutog zakona – navodi se u Đukanovićevoj tužbi.
Uprkos svemu tome, kako se dodaje, ASK je u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
– Zbog takvih postupaka trenutno se vodi više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nisu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja konkretne pravne stvari predstavlja nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti – ocijenjeno je u tužbi koju je u ime Đukanovića podnijela njegova sestra i advokatica Ana Đukanović.
Navodi se da je ASK 10. februara donijela odluku kojom je utvrđeno da je Đukanović kao javni funkcioner, prekršio član 25, stav 2, alineja 2 Zakona o sprečavanju korupcije, jer Agenciji, u toku 2019. godine, nije dostavio izvještaj o prihodima i imovini u slučaju promjene iz izvještaja, koja se odnose na uvećanje imovine, u zakonom propisanom roku i time nije prijavio novčani iznos od 16.741,24 eura koji je kao uvećanje imovine bio dužan da prijavi.
– Ta odluka predstavlja predmet tužbenog zahtjeva u postupku pokrenutom pred Upravnim sudom Crne Gore, koji će odlučivati o njenoj zakonitosti. Međutim, navedena odluka nije nezakonita samo u upravno-pravnom postupku. Naime, odluka je nesumnjivo sporna analizirajući je iz više pravnih uglova, s obzirom na to da je donijeta s jasnom i nedvosmislenom namjerom da se povrijedi pravo ličnosti tužioca, te da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi Crnoj Gori – ukazano je u tužbi.
Kako se dodaje, u toj odluci se, već na prvoj strani, eksplicitno navodi da Đukanović, kao javni funkcioner, nije prijavio novčani iznos od 16.741,24 eura, po osnovu duga nastalog korišćenjem Viza rivolving kartice Atlas banke AD Podgorica, a koji je izmirilo lice B.Đ, koje nije član njegovog porodičnog domaćinstva.

Đukanović tužio ASK, traži 5.000 eura odštete

Grupa od šest novinara Glasa Amerike (VOA) podnijela je tužbu protiv administracije američkog predsjednika Donalda Trampa i drugih zvaničnika optužujući ih za nezakonito gašenje nekoliko javno finansiranih medija.
Donald Tramp je 14. marta potpisao izvršnu uredbu čiji je cilj smanjenje nekoliko saveznih agencija, uključujući i USAGM, kao i nekoliko drugih saveznih emitera. Naredba je teško pogodila sedam saveznih agencija, među kojima je bila Agencija za globalne medije (USAGM), kojoj je naređeno da "smanji učinak svojih funkcija određenih statutom i povezanog osoblja, na minimalno prisustvo i funkciju propisanu zakonom."
Nekoliko sati nakon donošenja ove naredbe, osoblje Glasa Amerike, čiji je USAGM matična kuća, stavljeno je na administrativni odmor, a njihove prostorije su zatvorene.
Tužba je podnijeta juče u Njujorku, a u njoj se navodi da je Trampova administracija koristila "motornu testeru" u pristupu Američkoj agenciji za globalne medije (USAGM) putem izvršne naredbe.
Vršilac dužnosti direktora USAGM, Viktor Morales, i specijalna savjetnica Kari Lejk navedeni su u tužbi, koja u kojoj se ističe da su potezi Trampove administracije u vezi sa zatvaranjem USAGM-a kršenje prava zaposlenih u Glasu Amerike prema Prvom amandmanu o slobodi govora.
Od suda se traži da se obnovi finansiranje medija koji koriste grantove USAGM, među kojima su Radio Slobodna Evropa (RFE), Radio Slobodna Azija (RFA) i Bliskoistočna radiodifuzna mreža (MBN). Tim medijima su ukinuti grantovi istog dana kada je Glas Amerike zatvoren.
- Optuženi su prekršili sve ove zakone zatvaranjem USAGM-a i potpunim prekidom posla prikupljanja i objavljivanja vijesti i stavova putem VOA i njegovog sestrinskog servisa, Radio Marti, kao i drugih primalaca grantova, RSE, RFA i MBN. Postupci optuženih su neustavni, nezakoniti i moraju odmah da prestanu - navodi se u tužbi.
U sastavu agencije USAGM nalaze se medijske kuće kao što su RSE (RFE), Glas Amerike (VOA), Radio Slobodna Azija, Kancelarija za emitovanje na Kubi (Radio Marti), bliskoistočna mreža MBN i Fond za otvorenu tehnologiju.

Grupa novinara Glasa Amerike tužila administraciju SAD zbog nezakonitog gašenja medija

Radio Slobodna Evropa/Radio Sloboda tužila je američku Agenciju za globalne medije i zvaničnike Kari Lejk i Viktora Moralesa u pokušaju da blokira ukidanje federalnog finansiranja ove novinske platforme.
USAGM je u subotu obavijestio RFE/RL, zajedno s Glasom Amerike i Radiom Slobodna Azija, da će odmah ukinuti grantove za podršku njihovim globalnim novinskim operacijama, što je izazvalo globalni bijes jer su kritičari doveli u pitanje implikacije tog poteza za budućnost slobodne medija pod Trampovom administracijom, piše Politiko, a prenosi N1 Sarajevo.
Iznenadno ukidanje došlo je nakon izvršne uredbe koju je kasno u petak potpisao predsjednik Donald Tramp pozivajući na uklanjanje “nezakonskih komponenti” nekoliko vladinih tijela, uključujući USAGM.
U svojoj tužbi Radio Slobodna Evropa/Radio Sloboda tvrdi da je finansiranje njihovih operacija “statutarna funkcija” USAGM-a. Nadalje se navodi da odbijanje agencije da isplati federalno dodijeljena sredstva krši federalni zakon, budući da RFE/RL finansira Kongres preko USAGM-a za promociju slobodnog protoka informacija širom svijeta.
- Hoće li isplatiti sredstva u skladu sa zakonima o izdvajanjima i hoće li ta sredstva učiniti dostupnima putem bespovratnih sredstava u skladu sa Zakonom o međunarodnom emitiranju, nije opcioni izbor agencije. To je zakon - tvrdi RFE/RL.
U tužbi se takođe spominju posebna savjetnica USAGM-a Kari Lejk, koju je imenovao Tramp, kao i vršilac dužnosti glavnog izvršnog direktora agencije Viktor Morales.
USAGM nije odmah odgovorio na zahtjev za komentar.
Predsjednik i izvršni direktor Radija Slobodna Evropa/Radija Sloboda Stiven Kapus u subotu je osudio ukidanje podrške, rekavši da bi to “bio ogroman dar američkim neprijateljima”.
Ovaj je potez odmah izazvao trijumfalne reakcije Kine i Rusije, koje su RSE/RL i VOA proglasile stranim agentima 2017. RSE je osnovan tokom Hladnog rata kako bi dostavljao nezavisne vijesti izvan Gvozdene zavjese.
No Kapus je u utorak naglasio da organizacija neće proći bez borbe.
- Ovo nije vrijeme za prepuštanje terena propagandi i cenzuri američkih protivnika. Vjerujemo da je zakon na našoj strani i da je slavljenje naše smrti od strane despota širom svijeta preuranjeno - napisao je Kapus u saopštenju za javnost o tužbi.

Radio Slobodna Evropa podnosi tužbu zbog Trampove odluke o ukidanju finansiranja

Žalosno je što je već četvrt XXI vijeka za nama, a i dalje razgovaramo o veliko-nacionalističkim projektima. Nacionalizam današnjih političkih elita, kroz Evropsku uniju, pa do jugositočne Evrope, je truo, a njihov patriotizam lažan i služi samo za sticanje vlastitih materijalnih koristi - kaže istoričar, Edin Omerčić. On je jedan od učesnika konferencije „Granice u Jugoistočnoj Evropi: geografija ili imaginacija“ u Podgorici, a koja je okupila istoričare iz čitave Jugoistočne Evrope, kako bi se istražilo kako istorija može pomoći u razumijevanju sadašnjosti i oblikovanju budućnosti.&nbsp;
Istoričar Omerčić je, gostujući u 24 sata Televizije E, govorio o opasnostima koje nosi istorijski revizonizam. Objašnjava da je počeo sredinom osamdesetih godina XX vijeka, populističkim talasom kroz književnosti i bio je brži od istoriografije.&nbsp;
- Istoriografije prostora bivše Jugoslavije nijesu bile spremne da se naučnim metodama bave temama bratoubilačkog rata, međunacionlanih sukoba. Ali, književnost je bila brža i produkt je veliki negativni emocionalni naboj. Taj veliki, negativni nacionalni naboj koristio se u ratovima devedesetih… Revizionizam kreće početkom '90. godina, kada se u Srbiji pokušava izjednačiti četnički sa partizanskim pokretom. U Bosni i Hercegovini je izražen kroz umanjivanje značaja zločina ustaške vojske koji su počinjeni nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata - objašnjava Omerčić.
Napominje da istoričarima treba ostaviti da se bave istorijom, kao i da političke elite ne treba da se bave prošlošću, jer je su za tako nešto potrebne, isključivo, naučne metode.
- Posao političara bi bio da se bave sadašnjošću i budućnošću, a prošlost nam ništa neće biti bolja ako je iskrivimo i prećutimo neke zločine. Ne treba nam bolja prošlost, nego bolja budućnost - naglasio je Omerčić.
Podsjeća da je početak novog milenijuma izgledao kao da će situacija u regionu krenuti na bolje, ali se izborom loših političara ponovo došlo do suočava sa kriminalom i sveprisutnim nasiljem.&nbsp;
- Problem je političkih elita što žele sakriti, prećutati ili uljepšati određene zločine ili politike čiji su sami sljedbenici, a koje su bile loše ne samo po onog drugog, nego po vlastiti narod - ističe Omerčić.
Komentarišući to što je mitropolit Srpske pravoslavne crkve Joanikije nedavno za četničkog komadanta Pavla Đurišića kazao da je riječ “o velikom junaku nepobjedivog karaktera”, zanemarujući činjenice o hiljadama ubijenih koje su Đurišićeve jedinice ostavile u Drugom svjetskom ratu, u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, Omerčić je kazao da i dalje traje proces povratka SPC-a i vjerskih zajednica, sa marginalnih pozicija, u društvo u koje će imati moć.
- Crkva je kroz taj proces uvijek željela da bude nadstranačka, nadpolitička i nadnacionalna organizacija koja će imati glavnu ulogu u društvu. U Bosni je to bilo uspješno tokom '90. godina kada Srpska pravoslavna crkva počinje saradnju sa političkom elitom u Republici Srpskoj. Zapravo, crkva bila taj neki vjerski kapelan u sukobu, davala je zločinima opravdanje, davala im je značenje u kojem zločinac postaje heroj. Stalno se vrtimo u tom istom krugu smrti, iz kog teško izlazimo. Kad su nam zločinci heroji, mi kroz te zločine i stalno ponavljanje da smo samo mi žrtve, da smo mi ti koji su teško prolazili kroz istoriju, želimo da pokažemo da imamo prava na to da budemo slavljeni, glorifikovani i dobijemo poziciju kroz koju ćemo upravljati ekonomskim sredstvima jedne zemlje. To je taj problem iz kojeg nikako ne možemo da izađemo - zaključio je Omerčić.
&nbsp;

Omerčić: Crkva je bila kapelan u sukobu devedesetih, davala zločinima opravdanje

Kremlj je potvrdio da će se održati telefonski razgovor između Vladimira Putina i Donalda Trampa.
- Razgovor se priprema- izjavio je portparol Kremlja Dmitrij Peskov, prema navodima ruskih novinskih agencija.
Trump je ranije danas na platformi Truth Social objavio da će u ponedjeljak telefonski razgovarati s Putinom. A nakon toga i sa Zelenskim.
<h3>"Nadam se da će dan biti produktivan"</h3>
- Predmet razgovora će biti zaustavljanje krvoprolića u kojem stradava u prosjeku 5000 ruskih i ukrajinskih vojnika nedjeljno, ali i trgovina- napisao je Tramp na svojoj mreži Truth Social.
Dodao je da će nakon toga razgovarati s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i određenim članicama NATO-a.
- Nadam se da će to biti produktivan dan, da će doći do primirja i da će ovaj nasilni rat, rat koji nikada nije trebao izbiti, završiti- napisao je Tramp.
<h3>Razgovarali Rubio i Lavrov</h3>
Uoči razgovora između Trumpa i Putina, američki državni sekretar Marko Rubio razgovarao je s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovim, saopštio je Stejt Dipartment.
Rubio je pozdravio razmjenu ratnih zarobljenika koja je dogovorena na pregovorima između Rusije i Ukrajine u Turskoj, rekla je portparolka ministarstva.
Državni sekretar takođe je ponovio poziv Trampa za trenutnim primirjem i okončanjem nasilja u ruskom ratu u Ukrajini, navodi se u saopštenju.

Kremlj potvrdio: Pripreme za razgovor Putina i Trampa su u toku

U Nišu su večeras, tokom i nakon Svenarodnog sabora, u organizaciji Srpske napredne stranke, napadnuti ekipa Televizije Nova- novinarka Ivana Marković i snimatelj Dejan Marković, kao i novinarka Južnih vesti Tamara Radovanović. 
 
Ivana Marković kaže da su ih napala dvojica nepoznatih muškaraca oko 18 časova u centru grada, izvan metalne ograde kojom je Trg kralja Milana, gdje se održavao centralni događaj Sabora, „odvojen“ za posjetioce skupa.
&nbsp;Muškarci su ih fizički gurali, vređali, vikali na megafonu.
- Jedan od njih mi je rekao: ‘marš odavde’, gurajući me, ali sam ja odbila da odem jer smo bili na javnoj površini i pitala ga ko je on. Drugi je snimatelju Dejanu vikao da je ‘ustaša’. Zvala sam policiju da prijavim napad, ali je u blizini bio jedan policijac, kome smo mahali, a on nas srećom vidio, i odveo do Foruma u Obrenovićevoj, kako bismo produžili na studentski protest- kaže Ivana Marković za Danas.
&nbsp;Ona dodaje da je veliki problem što novinari nezavisnih medija nisu mogli da uđu na ograđenu lokaciju na Trgu na kojoj se održava Sabor, pošto su novinarske akreditacije, na kojima je inače pisalo „Srbija ne smije da stane“, dobili samo oni koji rade u &nbsp;prorežimskim kućama.
Južne vesti su, takođe, na svom nalogu na društvenoj mreži Iks objavile snimak na kome se vidi kako je jedan od okupljenih građana gura ruku i pokušava da novinarki Radovanović pomjeri mobilni telefon, kojim je snimala odlazak pristalica SNS posle Svenarodnog sabora.
&nbsp;Udruženje novinara Srbije je ranije danas protestovalo zbog privođenja dopisnika australijskog radija SBS Nikole Doderovića, dok je izvještavao sa mitinga Pokreta za narod i državu na Trgu kralja Milana.
U Nišu je danas održan centralni skup Svenarodnog sabora, u organizaciji aktuelne vlasti, na kojem je govorio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Istovremeno je na Trgu kralja Aleksandra, nekoliko stotina metara dalje, organizovan studentski protest „Izbori(mo) se“, na kojem je zahtijevano raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
&nbsp;

Niš: Napadnuti ekipa Televizije Nova i novinarka Južnih vesti

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je večeras na mitingu u Nišu poručio studentima da ga "ne zanimaju njihovi zahtjevi" i da je to "gotova priča", a studenti su njemu odgovorili da mu je izjava smiješna, te da ništa nije gotovo.
Vučić je u Nišu rekao da "od sada sluša samo narod", ali i da je spreman da svojim politčkim protivnicima "pruži ruku" i ponovo ih pozove na razgovor, kako bi se problemi i razlike rješavali u institucijama, a ne na ulici.
Pored mitinga valsti, u Srbiji su danas održavna dva velika studentska protesta - u Nišu i Subotici.
Reporterka N1 razgovarala je sa studentima u Nišu i pitala ih je kakva je njihova reakcija na Vučićevu izjavu, na što su oni rekli da ne odustaju do ispunjenja svojih zahtjeva. Ključna poruka sa protesta u Nišu je bila upravo raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.&nbsp;
Takođe, reporterka N1 razgovarala je sa studentima koji su se okupili u Subotici, gdje je mnogo njih reklo da im je Vučićeva izjava smiješna, da se pravi glup i slijep i da "ništa nije završeno".

Studenti poručili Vučiću da mu je izjava smiješna i da ništa nije završeno

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: tuzba