Dok Aleksandar Vučić proslavlja Dan pobjede nad fašizmom u Moskvi, u gostima kod Vladimira Putina, Hitlera našeg doba, njegova dvorska svita u Srbiji takođe obilježava praznik, mada nikome nije jasno zašto. Odavno je obilježavanje ovog svijetlog datuma pretvoreno u farsu, otkad su Srbiju zajahali duhovni i ideološki potomci onih koji su u Drugom svjetskom ratu bili na strani okupatora. Tradicija ruganja antifašizmu, poglavito Narodno-oslobodilačkom pokretu koji je porazio naciste i njihove sluge, nastavljena je i ove godine.
Kao i svake godine, i sada su zvaničnici prvo oskrnavili Spomen kompleks “Groblje oslobodilaca Beograda”. Predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski, kao i ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Bocan Harčenko položili su vence na spomenike onih koji su dali živote u borbi protiv fašizma. Njima su se pridružili i takozvani “studenti koji žele da uče”, izdajnici svojih kolega koji se bore za slobodu, pravdu i demokratiju, za iste one ideale za koje su se borili i oni koji počivaju na Groblju oslobodilaca.
Potom je uslijedila šetnja Besmrtnog puka do Trga Republike, što je običaj uveden prije nekoliko godina. Tačnije – presađen iz matuške Rusije. Pošto su naši revizionisti, zakleti protivnici partizana i ostalih antifašista, temeljno izbrisali sjećanje na naše autohtone antifašističke tradicije, sa posebnim naglaskom na komuniste i partizane, ostalo im je jedino da uvoze lažnu tradiciju iz Rusije, zemlje koja danas djeluje slično kao Treći Rajh vo vremja ono. Kod nas se predstavnici vlasti ponašaju kao da je taj Besmrtni puk neka dugovečna tradicija, kao da potiče iz davnih dana, a zapravo se radi o novotariji.
<h2>Uvoz običaja iz Rusije</h2>
Besmrtni puk je nastao u Tomsku 2011. godine na inicijativu trojice novinara – Sergeja Lapenkova, Sergeja Kolotovkina i Igora Dmitrijeva. Po riječima istoričara Milana Subotića, ideja te manifestacije je bila da građani “nošenjem fotografija svojih umrlih predaka simbolično potvrde njihovo prisustvo u slavljeničkoj koloni”. Nešto kasnije, Putinov režim je preuzeo ovu građansku inicijativu, pa je Besmrtni puk preinačen u militarističku manifestaciju koja slavi moć Rusije i njenog gospodara. A onda su se srpske sluge ruskog hazjajina dosjetile da svoje podaništvo pokažu i uvozom Besmrtnog puka, manifestacije koja slavi ideologiju ruskog imperijalizma, što je u dijametralnoj suprotnosti sa antifašizmom. Kad pogaziš sopstveni antifašizam, normalno je da se ponašaš vazalski i kvislinški, kako drugačije.
Na čelu kolone stajali su ambasador Rusije i srpski ministri, među njima i osvjedočeni ultranacionalisti Nikola Selaković i Milica Đurđević Stamenkovski. Aleksandar Bocan-Harčenko je predstavnik države koja upravo sprovodi genocid u Ukrajini, masovno ubija civile, diči se pokoljima nevinih, sravnjuje gradove sa zemljom, zatire sve pred sobom, ukratko – ponaša se slično kao nacistička Njemačka. Teško je pronaći adekvatniju osobu za povorku koja slavi antifašizam, pošto su nacisti iz Drugog svjetskog rata mrtvi.
Doduše, vlast je u namjeri da oskrnavi praznik posezala i za radikalnijim rješenjima, pa je tako prije koju godinu Besmrtni puk u Nišu predvodio osuđeni ratni zločinac Vladimir Lazarević. Njega su izabrali silom prilika, jer su Gebels, Gering, Himler, Hajdrih i slični nacistički zlikovci bili opravdano odsutni.
<h2>Zabranjeno pominjanje partizana</h2>
Da čitava manifestacija bude još apsurdnija, pomenuti ministri su poznati kao vatreni obožavaoci svih mogućih srpskih ratnih zločinaca iz devedesetih godina, kao i cijelog velikosrpskog projekta koji je iza sebe ostavio etnički očišćene teritorije, spaljena sela, porušene gradove, desetine hiljada mrtvih, milione raseljenih, silne masovne grobnice, neizmjernu patnju, jad i pustoš. Baš kao i fašizam u Drugom svjetskom ratu.
Nepotrebno je napominjati da su Vučićevi saradnici listom pristalice rehabilitacije kvislinga. Revizionisti, mrzitelji partizana, duhovna čeda četnika i ostalih kolaboracionista proslavljaju Dan pobjede nad svojim ideološkim istomišljenicima – zaista djeluje kao nacrt za neku dramu apsurda.
Kao i svake godine, i ove su funkcioneri izgovarali bezlične, besmislene izjave koje dodatno potcrtavaju svu bizarnost čitave predstave. Tako je, na primjer, Ana Brnabić proslovila kako “Dan pobjede nad fašizmom obilježavamo sa ponosom, dubokim poštovanjem i zahvalnošću prema svima koji su se borili za slobodu, pravdu i dostojanstvo čovjeka”. A ko su ti svi koji su se borili za slobodu? Kako se zvao njihov pokret? Imaju li ti ljudi neka imena?
Političari se brižljivo čuvaju da nijednom riječju ne pomenu partizane, Narodno-oslobodilački pokret, Josipa Broza Tita, Koču Popovića, Peka Dapčevića, nekog od nebrojenih narodnih heroja, bilo koga ko je zaista oslobodio Srbiju i Jugoslaviju od fašizma. Neupućeni posmatrač sa strane iz onog što političari govore nikada ne bi mogao da zaključi ko se to borio protiv fašizma i ko je oslobađao zemlju. Ako bismo slijedili zvanični narativ, zasnovan na istorijskoj reviziji, ispalo bi da su Draža Mihailović, njegovi četnici i Crvena armija porazili fašizam, a da su im u tome eventualno pomogli Milan Nedić i Dimitrije Ljotić.
<h2>"Uz maršala Tita, junačkoga sina"</h2>
Zato ne čudi što muzičkim dijelom proslave dominiraju pjesme kao što su “Marš na Drinu”, “Vostani Serbije”, “Ovo je Srbija” ili “Tamo daleko”. Kakve veze imaju te pjesme sa Narodno-oslobodilačkom borbom, antifašizmom i Drugim svjetskim ratom, to ni najvispreniji istoričar muzike ne bi umio da objasni. Važno je samo da se ne čuju pjesme koje su pjevali partizani, borci protiv fašizma, kojima bi ovaj praznik trebalo da bude posvećen. I bez kojih praznika ne bi ni bilo.
Nikako da čujemo neke stihove kojima su se bodrili borci protiv nacističkog okupatora i njegovih slugu. Na primjer: “Po šumama i gorama naše zemlje ponosne idu čete partizana, slavu borbe pronose”, ili “Padaj silo i nepravdo, narod ti je sudit zvan. Bež'te od nas noćne tmine, svanuo je i naš dan”, ili “Uz maršala Tita, junačkoga sina, nas neće ni pakao smest’, mi dižemo čelo, mi kročimo smjelo i čvrsto stiskamo pest”, ili “Sred pušaka bajoneta, straže oko nas, tiho kreće naša četa kroz bilećki kras”, ili “Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug! Koraci tutnje u napad, naprijed uz druga je drug! Naprijed sve bliže i bliže, čuje se koraka bat! Glas miliona se diže, dole fašizam i rat!” Te pjesme su izbrisane iz kolektivnog pamćenja, zajedno sa onima koji su ih pjevali. Kao da onih 800.000 partizanskih boraca i borkinja na čelu s Titom nikad nijesu ni postojali.
Dobro, ne treba biti previše kritičan prema nevoljnim slavljenicima Dana pobjede nad fašizmom, koji su prinuđeni da kiselih lica obilježavaju praznik koji bi najradije izbrisali iz istorije. Imali su oni i mnogo crnjih i gorih prestupa. Prije četiri godine su naši vrli antifašisti uspjeli da Dan pobjede nad fašizmom obilježe pjevanjem ljotićevskih pjesama iz zbirke dobrovoljačke lirike “Tvrđava”, objavljene tokom Drugog svjetskog rata. Na sceni Narodnog pozorišta orile su se popjevke pokojnih fašista iz Srpskog dobrovoljačkog korpusa, koje je sa ekrana smještenog iza pojaca pomno slušao čuveni borac protiv fašizma Draža Mihailović.
<h2>Neznani junaci</h2>
Do kakvog nonsensa može da dovede negiranje i falsifikovanje prošlosti najbolje je pokazao premijer Srbije Đuro Macut. Za razliku od kolega koji su se bar obreli na pravom mestu, predsjednik Vlade je potpuno zalutao, pa se našao na Avali, gdje je položio vijenac na Spomenik neznanom junaku. Kakve veze ima taj spomenik sa Drugim svjetskim ratom i pobjedom nad fašizmom? Nikakve.
Spomenik je posvećen žrtvama balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, Ivan Meštrović ga je napravio 1938. godine, prije okupacije i borbe protiv fašizma. Otkud onda Macut na Avali? Kako je uspio da pobrka ratove? Odgovor je jednostavan – da ne bi morao da oda počast omraženim partizanima, te da bi pobjedu nad fašizmom izmjestio iz istorijskog konteksta, prevashodno jugoslovenskog, i upisao je u tradiciju srpskih oslobodilačkih ratova.
Brisanje partizanskih, komunističkih, antifašističkih i socijalističkih tradicija u Srbiji traje već decenijama. Na kraju smo stigli u apsurdnu situaciju da se partizani ne pominju čak ni prilikom proslavljanja praznika za koje su sami zaslužni, kao što su Dan pobjede nad fašizmom ili Dan oslobođenja Beograda. Mladi naraštaji su sistematski indoktrinirani lažnim nastavnim programima, njima partizani i njihova borba ništa ne znače. To je vidljivo i u studentskoj pobuni, nema parola, pjesama, ikonografije koji bi podsjećali na partizane, dominiraju nacionalni motivi, potekli iz ideologije koja je uvijek stvarala ovakvu državu protiv koje se studenti bore.
Tito, Koča Popović, Ivo Lola Ribar, Nada Dimić, Đuka Dinić, Sava Kovačević, Lepa Radić – nisu više narodni heroji, već neznani junaci. Dok takvo stanje traje, dok srpsko društvo ostaje pogruženo u revizionizam i falsifikovanje prošlosti, dok nam vlada ideologija koju su partizani porazili – nema mnogo smisla da obilježavamo 9. maj. Više bi nam priličilo da slavimo Dan pobjede nad antifašizmom.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kako su partizani postali neznani junaci

Jezivo mi je što postoji tolika količina bezbožništva u crkvi. To mi je nerazumljivo - poručio je beogradski književnik, novinar i kolumnista Tomislav Marković komentarišući ofanzivu koju u Crnoj Gori predvodi Crkva Srbije s ciljem da sluge okupatora u Drugom svjetskom ratu i ratne zločince rehabilituje i proglasi za antifašiste i mučenike.
Marković je, gostujući u Drugačijoj radio vezi Antene M, rekao &nbsp;da je to potpuno katastrofalno, ali istovremeno i logičan nastavak onoga što oni zagovaraju sve vrijeme - tu, kako je rekao, četničku priču u crkvi.
- I devedesetih su blagosiljali zločince, Škorpione i sve redom, Kačavenda je dočekivao Ratka Mladića kao oslobodioca Srebrenice... Tako da je meni ovo logičan slijed - istakao je Marković.
Jasno mu je, kaže, da se oni Boga ne boje.
- I da tu u Boga niko ne vjeruje. To je jasno kao dan. Ali mi je nevjerovatno da se ne pojavi neka grupa teologa i pruži neki otpor crkvenim vlastima. Čudo da nije rečeno svi smo mi Adolf &nbsp;Hitler ili Rudolf Hes ili nešto slično - ocijenio je on.
<h2>Svi su tamo gdje treba: Vučić u Moskvi, studenti u Briselu</h2>
Na pitanje da li je odlazak Aleksandra Vučića na Putinovu paradu u Moskvi, i pored jasnih upozorenja Brisela, jasna poruka Evropskoj uniji kojem je carstvu odlučio da se privoli predsjednik Srbije, Marković odgovara da on tu poruku šalje dugo.
- On tu poruku šalje već dugo, a oni nikako da ga shvate ozbiljno. Nego stalno pokušavaju da od njega naprave nekog saradljivog čovjeka koji bi da unapređuje demokratiju, da se bori protiv korupcije, da širi slobodu medija i sve ostale slobode... Što je besmisleno jer čovjek radi na zatiranju svega pomenutog od početka svoje vladavine, a i ranije, kroz cijelu svoju karijeru - rekao je Marković.
Misli, ipak, da je ovo crvena linija koju će u Briselu teško moći da ignorišu, pogotovo stoga što je sve sada jasno podijeljeno.
- Danas i sjutra svi su tamo gdje treba da budu: Vučić je u Moskvi sa ostalim agresorima i diktatorima, a studenti, koji su sada glavni motor promjena i njegov glavni protivnik, su u Briselu i u EU - kazao je Marković.
Stvari se kristališu i sve je, cijeni on, onako kako bi trebalo da bude. Nije siguran da će odmah biti radikalnih rezova, ali vjeruje da je Briselu već teško da ignoriše masovne studentske proteste u Srbiji, pogotovo što su evropski izaslanici konstatovali da nema suštinskih razlika između zahtjeva studenata i EU.
- S druge strane, stvari su iskristalisane jer Evropa mora da se brani od Rusije i svako ko bude otvoreno na ruskoj strani bojim se da neće imati šta dobro da očekuje u budućnosti, dodao je.
<h2>Neće samo EU dići ruke od Vučića</h2>
Gost Drugačije radio veze ističe da je dobro što je Tonino Picula izvjestilac, jer se ne libi da Evropskom parlamentu predoči istinitu sliku o stanju u Srbiji. Vučić nije legitiman predsjednik jer pobjeđuje na neregularnim izborima i krši Ustav, kaže Marković i još jednom naglašava da EU više "ne može da trpi ruske ljude".&nbsp;
Kaže da promjena odnosa prema predsjedniku Srbije možda ne ide željenom brzinom, ali da je konačno počela da se jasno pokazuje.
- U tom smislu ja nijesam nezadovoljan. Mislim da ovo ide u dobrom smjeru. I da, htjeli ne htjeli, na kraju će morati da dignu ruke od Vučića. I neće samo EU morati da digne ruke od Vučića, jer u ovakvoj situaciji, kada je po svim istraživanjima najmanje 60 odsto ljudi potiv njega a podržavaju studente, on više nije u stanju da bilo šta od onoga što je obećao isporuči svojim partnerima - istakao je Marković.
Na pitanje da li će Vučić prihvatiti zahtjev studenata za raspisivanje vanrednih izbora, Marković najprije ukazuje da i dalje nema uslova za njihovo regularno održavanje jer režim ima ogromnu prednost: medijsku, organizacionu, uvozi birače, spiskovi nijesu sređeni...
- Čak i po tim uslovima narodnjaci su u panici i kukaju: ne, ne, nipošto izbori! Miloš Vučević, bivši premijer - fikus poručuje: ne, ne propala bi država. Kod njih je velika panika tako da ja nijesam siguran da će Vučić popustiti mirno. Vjerovatno ima neku svoju računicu ali meni se čini da on više ne može da dobije izbore ni pod kojim uslovima. Prosto se promijenila atmosfera u društvu. Ljudi su se oslobodili tog straha... Mada ne znam čega su imali da se plaše, ali hajde sad - kazao je on.
Tomislav Marković ističe da bi Vučić, ukoliko odmah ne ispuni zahtjev studenata za raspisivanje vanrednih izbora, mogao da bude suočen sa masovnim demonstracijama i da će, na kraju, ipak morati to da uradi. Zahtjev studenata vidi kao izraz njihovog velikog samopouzdanja da mogu srušiti režim na izborima, uprkos svim prednostima koje neće moći da budu otklonjene kad god se izbori desili. Konačno, primjećuje da je tako bilo i sa padom Miloševića, kojega su u Srbiji mase iskreno voljele, za razliku od Vučića koji vlada dominantno ucjenama i strahom.
Problemi sa kojima se suočava u Srbiji neminovno se reflektuju na Vučićevu spoljnopolitičku poziciju. Marković smatra da je, možda, preuranjeno reći da je predsjednik Srbije izgubio sve četiri stolice na kojima je do skoro sjedio, ali da su i one na koje još računa "klimave", u to nema sumnje.
Ako mu je Putin jedini adut, pravoslavlje je osuđeno na propast
Ocijenio je i da je posjeta patrijarha Porfirija Perića Moskvi bila neka vrsta pripreme za Vučićev dolazak. Kaže da je prvi čovjek srpske crkve tamo bio u ulozi "kurira".
- Ono je bilo sramotno. Ajde na stranu sve, ali meni je bilo najstrašnije ono što je pričao iz razgovora sa jerusalimskim patrijarhom. Kao, pravoslavlje ima jedan jedini adut, a to je Putin! Sad razmišljam - pa, ako je tako, onda je pravoslavlje osuđeno na propast! Zar je toliko loša situacija? Znam da jeste loša, ali da je stanje baš toliko katastrofalno, nijesam znao! Putin je smrtan čovjek, umrijeće, što će poslije? Što je tu problem? Ajde, na stranu Porfirije, katoličanstvo i potestantizam već dugo rade nešto da se prilagode savremenom svijetu i da nađu neke odgovore na nova pitanja i izazove. Pravoslavlje, bogami, slabo. Kad smo već kod Rusije, ona ima veliku filozofsku i religijsku misao koja počinje Solovjevim, pa je nastavljaju Berđajev, Šestov, Fjodorov... Oni su sve to, praktično, odbacili a te ljude proglasili jereticima - kazao je Marković.
Ako se tako radi, kaže on, onda se na kraju stigne do Putina.
- Danas je najteže pravim vjernicima u Rusiji i Srbiji koji bi željeli da imaju svoju crkvu, a nemaju je - zaključio je Marković.

Marković: Jezivo je da postoji tolika količina bezbožništva u crkvi, čudo da nije rečeno „svi smo mi Adolf Hitler“

Srpska pravoslavna crkva i njen šef, po milosti Vučićevoj patrijarh srpski gospodin Porfirije, pokušali su da sakriju o čemu je bilo reči na sastanku sa masovnim ubicom Vladimirom Putinom i njegovim duhovnim stubom odbrane satanskog zla, patrijarhom Ruske pravoslavne crkve gospodinom Kirilom. Na zvaničnom sajtu SPC pojavilo se par šturih, regularnih saopštenja o putešestviju patrijarha Porfirija i episkopa bačkog Irineja u daleku, ali srpskom srcu blisku Moskvu, na pokolonjenje ruskom diktatoru.
Na osnovu tih birokratskih vesti nije se moglo mnogo saznati šta se zbivalo u Kremlju. Međutim, Kremlj je smatrao da treba obznaniti javno proklamovanu pokornost srpske crkve ruskoj, te jasno izraženu ropsku podložnost srpskog naroda starijem i znatno krupnijem ruskom bratu, pa su objavili transkript razgovora srpske i ruske strane na sajtu Ruske pravoslavne crkve. Ponešto se tu izgubilo u prevodu, a i kremaljski špijuni su skloni šminkanju realnosti, tako da donosimo pravi transkript dijaloga u paklu koji smo dobili posredstvom šestog čula trećeg oka u petoj dimenziji.
Vladimir Putin: Vaša Svetosti! Dozvolite mi da vas srdačno pozdravim u Moskvi, kao i ovde u ovim odajama – ovde vlada posebna atmosfera. Vazduh je ispunjen nevidljivim prisustvom duhovima desetina miliona mrtvih koje su moji prethodnici pobili, ni krive ni dužne. Osećate li kako u vas gledaju milioni uplašenih očiju? Osećate li kako vam mrtvi dahću za vrat? Te odvratne lešine je nemoguće ubiti jednom zauvek, džaba smo se onoliko naradili po gulazima, oni se uvek vraćaju. Ne obraćajte pažnju na njih, navikne se čovek posle nekog vremena.
Veoma nam je drago što vas vidimo. Znam da Srpska pravoslavna crkva daje značajan doprinos jačanju odnosa između naših naroda, koji tradicionalno održavaju najtoplije, najbliže i najpoverljivije savezničke odnose. Dobro vam je poznata priroda tog savezništva: mi naređujemo, vi izvršavate; mi smo gazde, vi ste sluge. I to dobrovoljne. I još ste ponosni na svoje lance.
Već sam rekao da rusko-srpski odnosi uvek imaju poseban karakter, pa tako i danas. To je, između ostalog, zato što nas povezuju snažni, duboki, duhovni zajednički koreni. Ta povezanost zasnovana je na našem zajedničkom služenju duhu pogibli, zloduhu razaranja, anđelu uništenja, Abadonu. I vi i mi dobro znamo kome služimo i kome se molimo, Princu tame, Knezu ovog sveta, simpatičnom đavolku kog oni odvratni zapdnjaci, ogrezli u materijalizam i obezduhovljenost, predstavljaju naivno, kao nekakvo rogato i repato čudovište.
Uvek nam je drago da vas vidimo. Za 9. maj očekujemo predsednika Srbije u Moskvi na svečanostima povodom Pobede u Velikom otadžbinskom ratu. Nipošto u Drugom svetskom ratu. Kao što vam je poznato, za nas postoji samo otadžbinski rat koji je počeo 1941, kad je Hitler prekršio obećanje dato svetom Staljinu i napao SSSR. Ne znam šta mu je to trebalo, mogli su lepo da podele svet na dve sfere, nacističku i staljinističku, na dva konc-logora u kojem bi milijarde bednih ljudskih stvorenja skapavale. Ono što naši vrli predšasnici nisu uspeli da ostvare, nadam se da ćemo ispraviti mi, njihovi naslednici, Donald Tramp i moja malenkost.
Znamo da situacija na Balkanu nije jednostavna, i poznata su nam vaša nastojanja da ojačate poziciju Srbije, uključujući i značaj Sabora Srpske crkve koji ste održali. Kad već niste uspeli da proširite uticaj đ i stvorite Veliku Srbiju topovima i tenkovima, ubicama i haubicama, snajperima i gelerima, treba probati i saborovanjima i duhovnim sredstvima prinude, pomoću takozvane meke moći koja ume i da se stvrdne, po potrebi.
Uvek nam je drago da vas vidimo. Dobrodošli!
Patrijarh Porfirije: Gospodine predsedniče, izvinite, reći ću nekoliko reči – ne govorim tako dobro ruski, ali sve razumem. Vladika Irinej je takođe sa mnom, on govori veoma dobro ruski jezik.
Hvala vam što ste nas primili i čestitam vam Pashu, kad se već mora. Hristos vaskrse! Navodno. Mada ja u to, pravo da vam kažem, ič ne verujem, ali moram da zborim zvaničnu verziju priče, jer me na to obavezuje funkcija koju obavljam. Šta ćete, svi smo mi glumci u velikom svetskom teatru.
Želeo bih da vam se zahvalim za sve što činite na nivou vrednosti. Jer vrednosni temelj – bez vrednosti, bez ideologije – ne ideologije, kao što bi rekli, psihološki, već u suštini – nemoguće je živeti. A vaše vrednosti su naše vrednosti, vaša ideologija je naša ideologija. Učinke tih vrednosti i ideologije možemo videti svakog dana diljem odmetnute Ukrajine koja je odbila da vam se pokori i zato doživljava sudbinu kakvu zaslužuje. Te vrednosti su spaljeni i porušeni gradovi, mrtva deca, pobijeni starci, civili zatrpani u ruševinama zgrada, škola, biblioteka, domova kulture. Te vrednosti su razrušene crkve i druge bogomolje. Zaista ste učinili velika dela u služenju ocu našem, Satani.
Od vere sve zavisi: kako verujemo – takav je naš život, naše reči i tako dalje. A mi verujemo u silu, moć, snagu, razaranje, u atomsku bombu i osveštanog “satanu”.
Vi znate i sami ste rekli da su u prošlosti odnosi naših crkava uvek bili odnosi ljubavi i saradnje između Ruske i Srpske crkve. Mislim da je i danas tako… Da li se tako kaže?
Patrijarh Kiril: Tako je!
Patrijarh Porfirije: Moji prethodnici – patrijarsi Srpske Crkve – u prošlosti su uvek bili povezani sa patrijarsima Ruske crkve. I moj prethodnik, Njegova Svetost patrijarh Irinej, govorio je: nama Srbima treba… Kako je govorio?
Mitropolit Irinej: Samo trenutak, da premotam traku na prislušnom uređaju koji mi je Udba ugradila u mali mozak pre pola stoleća. Rewind, rewind, aha, evo ga: Govorio je da naša mala lađa, ploveći po uzburkanom moru, uvek mora biti vezana za veliki ruski brod.
Patrijarh Porfirije: Želeo sam da kažem da mi osećamo i verujemo da je to istina. Moram da kažem, da biste znali, a vi već znate, ali treba ponovo reći, da srpski narod gleda na ruski narod kao na jedan. Jasno je koji je to narod, onaj veći, silniji, moćniji, brojniji – ruski. Srbi su, dakle, Rusi, samo smo imali nesreću da nas onaj ćopavi Vuk svojom reformom odvoji od matuške Rusije, da prostonarodni jezik uzme kao osnovu za jezički standard, umesto da smo lepo zborili ruskoslovenski, kako kremaljski bog zapoveda. Tu grešku ćemo ispraviti u ovom veku i stopiti se sa velikim ruskim narodom, baš kao što su to učinili i silni emigranti koji su se preselili u Rusiju pre nekoliko vekova i uspešno asimilovali, za razliku od nas nesrećnika u Austro-Ugarskoj koji ostadosmo Srbi pukom greškom.
Ponekad može biti da je nada Srba velika, nada koja više zavisi od Rusije, ruske politike, nego od srpske. Možda je to paradoks, ali to tako izgleda samo onom ko drži do nekakve slobode, a za nas koji vrhunac života vidimo u robovanju Rusiji sasvim je normalno da imamo više poverenja u vas nego u sebe.
Pre dve nedelje bio sam u Jerusalimu i razgovarao sa patrijarhom jerusalimskim, mnogo smo razgovarali. Nije znao da ću biti u Moskvi. I kada smo govorili o pravoslavlju globalno, rekao mi je: Mi pravoslavni imamo jedan adut. Pitao sam: Koji? Vladimir Putin, rekao mi je. Te reči govore sve. Pošto ionako ne verujemo u Hrista, Oca, Svetog duha i ostale trice i kučine, ostaje nam vera u zemaljsko božanstvo, u vas, zato vam se ovom prilikom klanjam do zemlje i ljubim vam svetu desnicu nogu. Jedino ne znam šta ćemo mi mali pravoslavni raditi ako vi, ne daj bože, daleko bilo, pu pu, da ne čuje zlo – jednog dana umrete. Znam, znam, i meni to deluje nemoguće, kako jedini adut pravoslavlja da premine, to ne biva, ali ipak se pronose glasine da ste i vi samo čovek, ma koliko to izgledalo glupo, naivno i nerealno. Oprostite mi za ovaj trenutak slabosti i maloverja, lako je vama kad ste bog, pa ne padate u iskušenja i uninije, ali ja sam ipak samo smrtni čovek, iako sam patrijarh. Jasno je da ćete vi živeti večno. U suprotnom, da ste vi samo čovek, pravoslavlje bi ostalo bez jedinog aduta i bilo osuđeno na propast. Zaista je prava sreća da ste vi bog.
Treba naglasiti da smo vam zahvalni za sve što se tiče vaše podrške i stava vezanog za Kosovo i Republiku Srpsku, i naravno, Crnu Goru – tamo je naš narod, naša crkva. Pomagajte, ako boga znate, nismo mi krivi što nam je propao projekat teritorijalnog proširenja, to je sve plod međunarodne zavere belosvetskih sila sa zlog zapada. Dajte da spasimo što se spasiti da.
Vi veoma dobro znate da bez vaše podrške i podrške Kine ne znam šta bi bilo sa Kosovom. Bio sam tamo za Vaskrs, to je sedište srpskog patrijarha. Molimo vas da ostanete na tom stavu i učinite sve što je moguće. Jer – nezavisno od politike, nezavisno od ljudi, od vesti koje imamo – bez Kosova, mogu reći, i bez Republike Srpske, srpski narod je bez perspektive. Jer mi jedini smisao života vidimo u proširenim teritorijama, u golemoj državi, ne znamo baš šta bismo sa sobom činili na ovom svetu da nije tih težnji za osvajanjem i otimanjem. Ako ostanemo bez tih zemalja, možemo samo kolektivno da se samoubijemo, stvarni ne vidim drugo rešenje.
Naravno, imamo veoma dobre odnose sa predsednikom, i on vam je poslao pozdrav i rekao mi je da će 9. maja biti ovde nezavisno od okolnosti u Evropi i tako dalje. Kao što vam je poznato, ja sam samo formalno vođa crkve, a suštinski sam kurir predsednika Vučića i jedan od viđenijih članova posluge, nešto kao majordom.
Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou. Moja želja i želja većine u našoj crkvi je da u perspektivi, ako bude novog geopolitičkog razgraničenja, budemo blizu u tom ruskom okruženju.
Mitropolit Irinej: U ruskom svetu.
Patrijarh Porfirije: Da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu. Iza gvozdene zavese, u brlogu gde ćemo moći da ovim nesrećnim vernicima radimo šta nam se prohte, da ih šišamo kao ovce i cedimo kao suvu drenovinu, kao što smo i do sada činili. O pravoslavlju smo razgovarali sa Njegovom Svetosti patrijarhom, to je onako, pojednostavljeno. I kod nas ovih dana imamo revoluciju. Kako se zove?
Mitropolit Irinej: Obojena.
Patrijarh Porfirije: Jeste, obojena revolucija, cvetnaja, Vi to znate. Pobunili se neki studenti i par miliona takozvanih građana zbog nekog tričavog ubistva 16 ljudi i sakaćenja još dvoje, usled korupcije, javašluka, nebrige i nestručnosti naprednjačke vlasti, čiji sam verni sluga. Ne znam zašto bi nekome smetalo neko sitno masovno ubistvo? Nisu im smetali onoliki pokolji, hladnjače, progoni, etnička čišćenja, masovne grobnice i genocid, nije im smetalo više od sto hiljada pobijenih, ko zna koliko ranjenih i milioni raseljenih, a sad se kurobecaju zbog nekog zanemarljivog broja mrtvih i osakaćenih. Odmah se vidi da tu nisu čista posla, sve je to plod tuđinskog uticaja.
Nadam se da ćemo to iskušenje pobediti, kao što bi rekli. Jer znamo i osećamo da centri moći sa Zapada žele da ponište identitet srpskog naroda i kulturu. Naravno, reč je o vrlo usko shvaćenom identitetu i kulturi, to je identitet koji nam je darovao Ratko Mladić, to je kultura smrti, ništa drugo &nbsp;iz srpske tradicije ne priznajemo, pogotovo ne neke prosvetiteljske i emancipatorske, oslobodilačke, antifašističke sadržaje.
Hvala vam, što bi rekli, i neka vam Bog da snage, mudrosti. Naše molitve su uvek sa vama, i nadam se da Gospod pomaže. Pardon, Satana.
Vladimir Putin: Vaša Svetosti, govorili ste o identitetu. Tim se bavi crkva uopšte, a Ruska pravoslavna crkva pod vođstvom Njegove Svetosti patrijarha moskovskog i cele Rusije. Njegova Svetost patrijarh ulaže mnogo napora da bi ojačao naše tradicionalne vrednosti, naša duhovna načela sažeta u kratkim izrekama: Udri i ubij, zgromi i polomi! Ubij, zakolji da ništa ne postoji!
I uvek, kada se sastajemo, pominjemo i govorimo o našoj braći po pravoslavlju, i to je stav Njegove Svetosti. Uvereni smo da i u razgovorima sa vama o tome stalno govori.
Vaša Svetosti!
Patrijarh Kiril: Dubokouvaženi Vladimire Vladimiroviču, oče i bože naš!
Veoma sam radostan što je ovaj sastanak održan. Od svih pomesnih pravoslavnih crkava, Srpska je najbliža Ruskoj crkvi – po kulturi, po jeziku. Pa i ako govorimo o istoriji: naše zemlje nikada nisu ratovale, a ako su ratovale, onda samo rame uz rame protiv nekog drugog. Dobro, par puta smo žestoko zeznuli Srbe, dali smo njihove zemlje Bugarima, ali znate kakvi su Srbi – vazda ropski nastrojeni prema Rusima, oprostili bi nam i kad bismo ih sve pobili, a kamoli ovakve sitnice.
Dobro, hteli smo i da ih porobimo 1948, nismo uspeli, pobuniše se zlikovci, jer ih je predvodio onaj Hrvat Tito, ali zato danas ispravljamo tu grešku. Danas bi patrijarh Porfirije i njegov šef Aleksandar Vučić potpisali Rezoluciju Informbiroa. Ma šta potpisali, sami bi napisali tekst Rezolucije, dobrovoljno se samokritikovali i izvršili sepuku, jer nisu bili dovoljno pokorni velikom ruskom bratu.
I ta ljubav prema Rusima, prema ruskom narodu, prema Ruskoj crkvi, ona je organski ugrađena u kulturu Srbije, srpskog naroda. Zato su za nas to najbliži prijatelji, naša braća – i po duhu, i po životnoj filosofiji. Jer i mi i oni nemamo pojma šta bismo sa sobom, ni u šta ne verujemo osim u silu i moć, jedini smisao života vidimo u otimanju, samo da se ne bismo suočili sa sobom. Resantiman, osvetoljubivost, ogorčenost – to su osnovni sastojci i naše i njihove duše koja je zato u stalnom ratnom stanju.
A ako uzmemo istoriju, srpski narod i Srpska crkva nikada nisu izdali Rusiju, mada je bilo nekih primera koji su se nešto kurobecali, ali to ćemo sad zanemariti. Neke slovenske zemlje, nećemo ih pominjati, pod uticajem moćnih militarističkih zapadnih snaga menjale su svoju orijentaciju na neko vreme, potom su se kajale, ali su je menjale. Ima tih nekih slovenskih narodića koji odbijaju da priznaju kako je Rusija gospodar celog slovenskog sveta, a da je uloga sitnih naroda svedena na služenje Rusiji. Hoće gospoda da budu slobodna, budale. Srbi to nikada nisu činili. Ta ljubav prema Rusiji, ona je, možda, čak ugrađena u gene srpskog naroda, jer ima taj neki deo DNK zadužen za ljubavna osećanja prema drugim narodima, i to celim, prema svakom pripadniku ruske nacije, to mi moj unutrašnji biolog i genetičar govori iz malog mozga.
Sve to se veoma odražava i na međucrkvene odnose. Mi smo uvek u jednomisliju. Mislimo kao jedan, a on zebe od mnogo mišljenja. Jasno je, mnogouvaženi, uzvišeni Vladimire Vladimiroviču, da ste vi taj jedan koji je zadužen za mišljenje, a da smo svi mi ostali papagaji koji ponavljaju vaše reči. I kada na međupravoslavnim platformama dođe do nekih diskusija, uvek osećamo podršku Srpske crkve.
I onda, naravno, želeo bih da kažem da su Srbi, naravno, zapadnije od nas, tako je Gospod odredio. To je crkva koja se licem u lice susreće sa zapadnim svetom, od koga je, verovatno, dobila i dobijala mnogo korisnog u naučnoj i kulturnoj oblasti. Ali ono što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa moralnošću na Zapadu – reći ću glasno, nema šta da se stidim – to je sve demonsko. Čist demonizam, što se vidi po tome da oni uopšte ne žele da budu deo Ruskog sveta koji bi se protezao od Lisabona do Vladivostoka. Mi malo ubijamo neke civile, silujemo, pljačkamo, osvajamo susedne zemlje, ubijamo novinare, intelektualce, aktiviste, opozicionare – a oni odmah skoče i ogovaraju nas. Odmah se vidi da su to nemoralni demoni.
Patrijarh Porfirije: Da, da, evo klimam glavom da potvrdim, baš sam uvežbao klimoglav, imam mnogo iskustva sa Vučićem.
Patrijarh Kiril: Zašto demonsko? Zato što je zadatak demona da čovek izgubi razliku između dobra i zla. Nema je. Postoji alternativa ponašanja. Crkva kaže: ovako se ne sme postupati. I reč Božja kaže: ovako se ne sme postupati. Na prime, Bog kaže: Ne ubij! Mi, doduše, ubijamo, ali u skladu sa Božjom zapovešću: Ne ubij, ako ti savest nije mirna pred tvojom nacijom. To je, doduše, smislio onaj fašista Hajnc, ali je očigledno da je bio bogonadahnut. A savremena sekularna kultura kaže: zašto ne, čovek je slobodan da postupa onako kako želi, to je jednostavno sloboda izbora. Kod nas toga nema, svi ima da postupaju onako kako kaže bog Putin. On određuje šta je dobro, a šta zlo. A na zapadu toga nema, nego svako radi šta hoće. Čista anarhija demonskog karaktera. Ovaj pristup uništava moralne osnove ljudskog postojanja, a za tim mogu uslediti strašne civilizacijske katastrofe. Jer ako čovek shvati da je slobodan, da nije rob, onda smo mi, kasta gospodara, direktno ugroženi. Šta će mi život ako ne mogu da gospodarim nad stotinama miliona robova? To nije život, to je besmislica.
Ljudi koji su danas ovde, za ovim stolom, i Njegova Svetost i vladika Irinej, oni su zaista duhovni vođe svog naroda koji se nije ni za šta pitao, njih dvojicu nije birao verni narod za lidere, već mala grupa povlašćenih episkopa o svemu odlučuje, jer je to u skaldu sa tardicionalnim vrednostima koje čiuvamo. Ta narodna stoka ne sme ni o čemu da odlučuje, kakva crna demokratija, gde bi nas to odvelo, to je čist satanizam. I znam kakvi su dobri odnosi u njihovim srcima prema Rusiji i lično prema vama. Njih dvojica prosto gore od ljubavi prema vama, dobro je što se sastajemo na javnom mestu, pred kamerama, da ste vas trojica sami u sobi, u intimnoj atmosferi, ko zna kako bi se to završilo, možda i nekim orgijama.
Zato je za mene danas emotivno veoma uzbudljiv događaj, zaista nadahnjujući – to što smo se svi sreli. Ali nadam se da će za tim uslediti neke dobre posledice u razvoju odnosa Ruske crkve sa Srpskom i Srbije sa Rusijom. Odnosno, nadam se da će nam Srbija i Srpska crkva biti još pokornije nego do sada, jer mi boljih i poslušnijih robova nemamo.

1250x600

1084x550

Dijalog u kremaljskom paklu

Otkad znam za sebe, Sjedinjene Američke Države bile su ozloglašene kao prirodni neprijatelj Srbije, izvor svekolikog zla u svijetu i okolini, a takvi stavovi su mainstream već skoro 40 godina. Nije to neki subjektivan utisak, postoje i realni pokazatelji da nije riječ o privatnoj himeri. Istraživanje Instituta za evropske poslove iz maja 2023. godine pokazalo je da gotovo 40 odsto građana Srbije Sjedinjene Američke Države vidi kao neprijatelja. Jedna ranija anketa, koju je Gallup proveo 2009. godine, pokazala je da je tada 61 odsto građana Srbije imalo negativan stav prema SAD-u.
U medijima već predugo dominira mržnja prema svemu što dolazi sa dekadentnog Zapada, a SAD je simbol i najjači predstavnik svih pošasti koje nam prijete u namjeri da nas rasrbe, liberalizuju, demokratizuju i satru vjekovni nacionalni identitet Srba. Teško bi bilo utvrditi broj antizapadnih tekstova objavljenih po domaćim tabloidima i srodnim trovačnicama duha, ali nema sumnje da ih je bilo na desetine hiljada.
Čežnja žitelja socijalističke epohe za zapadnim načinom života, za američkom kulturom – prije svega popularnom, ali i visokom – odavno je zaboravljena. Davno su prošli dani kad je pjesnik i prevodilac Vojislav Despotov izdavao časopis za američku književnost 'Hey, Joe'. Posljednji broj objavljen je, ako se ne varam, daleke 1991. godine. Takvi projekti su slavno propali, jer smo ulazili u doba radikalnog antiamerikanizma i antizapadnjaštva u kojem smo se posvetili razaranju najbolje države koju smo imali, nacionalističkom zatvaranju u sopstvenu pećinu i pratećim ratnim igrama, pokoljima i jezivim zlodjelima.
Tabloidni hvalospjevi Trampu
Međutim, otkad je Donald Tramp po drugi put zasio u Bijelu kuću, došlo je do radikalne promjene u javnom mnjenju, tačnije u dominantnom javnom diskursu koji oblikuju nebrojeni režimski mediji. Odjednom je Sjedinjenim Američkim Državama skočila cijena, a predsjednik Tramp je postao omiljeni srpski političar – poslije Vladimira Putina, naravno. Preko noći se promijenila priča koju nam serviraju decenijama, kao da ništa nije bilo.
U medijima pod kontrolom Aleksandra Vučića već nedjeljama vlada prava slavljenička atmosfera, konačno se ostvaruju njihovi snovi, jer djeluje da se slama međunarodni poredak. Informer, Kurir, Srpski telegraf i ostali tabloidi slave SAD i Trampa, televizije s nacionalnom frekvencijom su u zanosu, a pridružuju im se i lokalne filijale Putinovih medija, Sputnjik i RT – Balkan. Takav medijski zaokret dobio je ubrzanje otkad je Tramp radikalno promijenio politiku SAD-a prema Ukrajini.
Tabloidi slavodobitno objavljuju kako je Tramp ponizio Volodimira Zelenskog kao nikad u životu, poručivši mu da njegovo prisustvo na mirovnim pregovorima nije bitno; kako je Tramp dao Evropskoj uniji rok od tri nedjelje da pripremi kapitulaciju Ukrajine; kako se Tramp obrušio na Zelenskog i otkrio “nešto što je šokiralo čitav svijet” – da je Ukrajina izgubila 700.000 ljudi u ratu. Posljednji “podatak” su tabloidni novinari rešili da provjjjjjere, pa su se pozvali na generala iz Generalštaba oružanih snaga Rusije. Očekivano. Šteta što urednici tabloida ne slušaju pažljivije Trampa, pa im je promaklo da je američki predsjednik više puta govorio o milionima žrtava u Ukrajini – takvo otkriće bi šokiralo ne samo cijeli svijet, već i najudaljenije galaksije u svemiru.
Kremaljska propaganda iz Bijele kuće
Vučićevi mediji sa perverznim uživanjem objavljuju kako Ujedinjene nacije drhte, kako je SAD slomio Zelenskog, kako su Putin i Tramp skovali genijalni plan po kojem neće dati ni cent (a ni kopejku) za obnovu Ukrajine, kako u jadnoj Evropi vlada muk nakon što su stigle katastrofalne vijesti i sve u tom stilu. A zašto se dežurni trovači sopstvene nacije ne bi radovali? Imaju sve razloge za slavlje. Do juče je iskaz “Ukrajina napala Rusiju” bio tek bizarni ruskokolonaški naslov sa naslovne strane Informera, proizvod uma Dragana J. Vučićevića, a danas je to maltene zvanični stav Bijjjele kuće, otkad je Tramp optužio Zelenskog da je kriv za početak rata.
Uskraćivanje pomoći Ukrajini, tobožnji mirovni pregovori na kojima ne prisustvuje predstavnik Ukrajine, ucjenjivački prijedlog da Ukrajina SAD-u preda polovinu minerala i drugih prirodnih resursa i tako postane kolonija, nazivanje Zelenskog diktatorom, insistiranje da se u Ukrajini održe izbori usred rata, najave da će okupirani djelovi Ukrajine ostati pod kontrolom Moskve, bagatelisanje teritorijalnog integriteta napadnute države – sve je to muzika za uši proputinovskih snaga u Srbiji.
Uostalom, ne slave samo srpska dezinformativna glasila. Euforija je zahvatila i Putinove propagandiste, prosto ne vjeruju šta se dešava, jer predsjednik SAD-a izgovara potpuno iste stvari koji oni ponavljaju već godinama, po zadatku dobijenom iz Kremlja. Donald Tramp se ponaša kao pudlica Vladimira Putina, kojem se i divi, jer ruski diktator ne mora da se bakće sa opozicijom, zakonima, sudovima, institucijama – sve je podređeno njegovoj volji.
Tramp ima iste ambicije, čak ih i ne krije, pa je nedavno objavio kako onaj ko spasava svoju zemlju ne krši nijedan zakon. Što će reći – predsjednik SAD-a je iznad svakog zakona, iznad Ustava, iznad pravosuđa, on ne može da počini krivično djelo ili prekršaj. Drugim riječima, Tramp sebe ne doživljava kao predsjednika demokratske zemlje, već kao firera u totalitarnom sistemu.
Podrška Putinovoj agresiji
Promjjena raspoloženja prema Trampu i SAD-u u srpskoj javnosti nije nikakvo iznenađenje. Od početka ruske agresije na Ukrajinu dominiraju putinovski stavovi, podrška razaranju napadnute zemlje, veličanje zločinačke ruske armade i slavljenje zločina, ubijanja civila, otimanja djece, masovne pljačke, sravnjivanja čitavih gradova sa zemljom i sličnih nepočinstava. Nije tako davno bilo kad su srpske snage činile ista zlodjela po komšiluku, sa sličnim izgovorima koje ruska propaganda danas koristi, a većinska Srbija se od tog nasljeđa nikad nije distancirala.
Sve do novog Trampovog mandata SAD je bio neprijatelj proruske srpske javnosti iz prostog razloga što su podržavale Ukrajinu, slale vojnu i humanitarnu pomoć, i stajale na strani Volodimira Zelenskog. Čim je došlo do kopernikanskog obrta američke politike, kojim je praktično izvršena izdaja svega onoga što je bila suština američke međunarodne politike u posljednjih 80-ak godina, promijenilo se i raspoloženje prema SAD-u.
Mediji pod kontrolom vladajuće partije govore i pišu ono što predsjednik Aleksandar Vučić misli. Svakom razumnom je i ranije bilo jasno da je Vučić, kao autokrata, nacionalista i loše presvučeni radikal – zakleti protivnik Zapada, Evrope, SAD-a i svega što ovi pojmovi predstavljaju. Evropske integracije su puka šarena laža, srpski režim čini sve što je u njegovoj moći da Srbiju odvuče sa evropskog puta i od nje napravi rusku guberniju na Balkanu. Vučić jedine saveznike u svijetu vidi među diktatorima, autokratama, čvrstorukašima koji tlače svoje građane, drže ih u kavezu i sprovode represiju nad njima.
Čim je na čelo SAD-a došao jedan takav diktatorski nastrojen pojedinac, Vučić je u njemu odmah ugledao saveznika i sličnomišljenika, čovjeka s kojim bi mogao da se razumije. Sličan se sličnom raduje, rekla bi stara latinska poslovica, a Tramp pokazuje zapanjujuće nalikovanje našem lokalnom diktatoru. Isti je to prezir prema demokratskim ustanovama, prema slabijima i potrebitima, prema svemu što je čovjek tokom svoje istorije izumio kako bi humanizovao društvo, državu i međuljudske odnose.
Opiri se, ne povinuj se!
Zaokret od 180 stepeni u odnosu srpske javnosti prema SAD-u pokazuje i da ovdašnji antiamerikanizam nema mnogo veze sa samom američkom državom. Zapravo se radi o mržnji prema jednom sistemu vrijednosti, prema demokratiji, liberalizmu, individualizmu, pravnom poretku, vladavini prava, ljudskom dostojanstvu i civilizaciji. Čim je SAD skrenuo sa tog civilizacijskog kursa, odmah je dobio oduševljenu podršku ovdašnjih varvara koji osjećaju iskreno gađenje prema bilo kojoj ljudskoj vrijednosti.
Uostalom, SAD je velika zemlja i za svakog predstavlja nešto drugo. Srpski nacionalisti bi se lako složili sa svojim američkim parnjacima – desničarski evangelisti, zadrti članovi MAGA pokreta, Proud Boys i slični mračnjaci su im vrlo bliski. Za neke ljude malo drugačijih nazora SAD je nešto sasvim drugo, prije svega velika, slobodna, demokratska američka kultura: Ralf Waldo Emerson, Henry David Thoreau, Edgar Allan Poe, Emily Dickinson, Herman Melville, William Faulkner, Henry James, Robert Frost, Walt Whitman…
U njihovim djelima mogao bi se pronaći protivotrov i za ovdašnje mahnite ljubitelje neslobode i tiranije, ali i za probleme SAD-a. Ne bi bilo loše da se svi podsjetimo jedne kratke pesme Walta Whitmana pod naslovom “Državama”. Pjesma glasi:
Državama ili ma kojoj od njih, ili ma kom gradu Država:
‘Opiri se, ne povinuj se!’
Jednom se bespogovorno povinuješ – sasvim si pogrbljen,
jednom sasvim pogrbljen, ni jedan narod, država, grad ove zemlje,
nikad više ne vraća svoju slobodu. 
&nbsp;

Donald Tramp – najomiljeniji srpski političar poslije Putina

Studentski bunt uzdrmao je režim Aleksandra Vučića, tresu se temelji tvrđave koja je do juče delovala stameno, a partijski jurišnici ne nalaze dobar odgovor na rastuću krizu. Nije ni čudo što naprednjaci deluju kao muve bez glave, budući da su skupljeni s koca i konopca, da se radi o grupi koju ujedinjuje isključivo pohlepa, želja da otmu tuđe po svaku cenu, ne bi li prigrabili kakvu korist za sebe.
Autokrata i njegova dvorska svita našli su se u nebranom grožđu, sve što preduzimaju postiže kontraefekat, pa su mobilisali sve snage ne bi li nekako zadržali status quo. Usred sveopšte pobune koju predvode studenti, a slede ih prosvetni radnici, poljoprivrednici, advokati, poštari i mnoge druge društvene grupe – najzad se oglasila i njegova svetost, patrijarh srpski gospodin Porfirije.
Nije ga dugo bilo, osim jadne izjave saučešća nakon masovnog ubistva na Železničkoj stanici u Novom Sadu, prilično nemušte i nevešte, patrijarh nije nalazio za shodno da prozbori koju reč pastvi. Kad je situacija postala kritična po režim, Porfirije je održao prigodnu besedu u nameri da spase što se spasiti može. Patrijarh nije imao ništa drugo da ponudi duboko potresenom društvu, pobunjenom protiv kleptokratskog, nadrealno korumpiranog, razbojničkog režima – osim pukih floskula.
<h2>Patrijarhova odbrana naprednjačkog režima</h2>
Besedio je Porfirije o tome kako cela crkva sa dubokom zabrinutošću prati “rastuću atmosferu konfrontacije i antagonizma uz svakodnevne incidente koji, bojimo se, a ne daj Bože, mogu se toliko proširiti da može da bude zaista i velikog broja žrtava”. Dobro, to zvuči normalno, bar na prvi pogled, idemo dalje.
Patrijarh je taj privid normalnosti pokvario već u sledećoj rečenici: “Rastuće podele objektivno ugrožavaju dostojanstvo i slobodu ljudske ličnosti kao i jedinstvo našeg naroda. To su središnje vrednosti hrišćanskog shvatanja temelja sabornosti”. Potom je rekao da se misija i poslanje crkve otkrivaju “isključivo i samo kao mirotvorstvo”. A onda je dodatno pojasnio svoje reči, govoreći da “crkva uvek pouzdano i neodstupno stoji uz vaskoliki svoj narod, uz ceo narod”.
Nakon logičkog salto mortalea i nekoliko skokova sebi u usta, patrijarh je poentirao: “Crkva je saborna, što znači da vodi brigu o celini naroda, o svima, zato se nikada Crkva ne poistovećuje, ne može se poistovetiti samo sa jednim delom. Ona ne pravi razlike, nema selekcije i ako nije tako, onda to nije Crkva. Crkva je pribežište i utočište za sve – ona nikoga ne isključuje, razume potrebe svih”. Ukratko: “Kao što razume radost i uspeh i bol, Crkva sve teši, sve leči, leči rane duša, za sve je otvorena. Crkva zbližava i premošćuje razlike, otupljuje oštrice, svedoči da smo svi jedni drugima potrebni, da smo pozvani da čuvamo jedni druge, da brinemo jedni o drugima”.
<h2>Đavougodne manipulacije</h2>
Dobro, jasno je da patrijarh pokušava da odbrani Vučićev zlikovački režim, e da bi zadržao privilegovani položaj organizacije na čijem čelu stoji i sve lukrativne veze crkve i države, ali mogao bi to da učini i na neki inteligentniji način. Prošlo je vreme uobičajenog praznoslovlja, ređanja oveštalih frazetina i držanja pseudohrišćanskih beseda koje ChatGPT odavno piše bolje od pripadnika crkvene hijerarhije. Pa da vidimo malo šta to Vučićeva privatna svetost poručuje laosu i vaskolikom narodu serbskom, ne obazirući se mnogo na činjenicu da u Srbiji žive i pripadnici drugih nacija i konfesija.
Patrijarh je prividno zabrinut zbog konfrontacija i antagonizama u srpskom društvu, plaši se da bi to moglo da dovede do velikog broja žrtava. Dobro, ko pravi te konfrontacije? Naprednjački batinaši koji nasrcću na studente i građane, fizički ih napadaju, gaze ih automobilima. A pobunjeni studenti i građani traže pravdu za žrtve, traže da institucije rade svoj posao, traže da krivci za ubistvo budu privedeni pravdi, traže ostavke odgovornih, traže krivičnu odgovornost. Svi ti zahtevi su hrišćanski, a oni koji napadaju demonstrante jer se bune protiv nepravde, protiv zataškavanja zločina, protiv korupcije koja ubija – nalaze se na suprotnoj strani, demonskoj. Dakle, jedino ubice i njihovi jataci mogu da dovedu do novih žrtava, pa bi bio red da se patrijarh obrati njima, da ih urazumi ili da im zapreti božanskom i zemaljskom pravdom.
Patrijarh misli drugačije, pa jednostavnom manipulacijom pokušava da zamagli stvari. Nije problem u nasilnicima, ubicama i lopovima, već u – podelama. Podele su te koje “ugrožavaju dostojanstvo i slobodu ljudske ličnosti kao i jedinstvo našeg naroda”. Polako, Porfirije, ne mogu se takvi mentalni skokovi primati zdravo za gotovo. Podela na dobro i zlo ne ugrožava dostojanstvo i slobodu ljudske ličnosti. Pobunjeni građani se upravo bore za dostojanstvo i slobodu ljudske ličnosti, boreći se protiv onih koji već decenijama gaze i slobodu i dostojanstvo, protiv onih koji preziru ljudsku ličnost, protiv onih koji su devedesetih učestvovali u zločinačkom poduhvatu, dok su iza njih ostajala zgarišta i stratišta, patnja, bol, krv i leševi.
<h2>Slepi za razlike</h2>
Patrijarh ne primećuje da se u Srbiji upravo vodi borba između dobra i zla, već uporno poziva na jedinstvo i sabornost, te neprekidno ponavlja kako crkva uvek stoji “uz vaskoliki svoj narod, uz ceo narod”, kako crkva “vodi brigu o celini naroda, o svima, kako se nikada ne poistovećuje samo sa jednim delom, kako “ne pravi razlike, nema selekcije”. Ako crkva ne pravi razliku između ubica i žrtava, između zločinaca i nevinih, između lopova i opljačkanih, između batinaša i prebijenih – onda ta organizacija ima ozbiljnih problema sa percepcijom realnosti. Trebalo bi Porfirije da ode do oftalmologa da mu to malo pogleda, možda ima leka za dobrovoljno slepilo iz koristi.
Najbolji komentar patrijarhove besede dao je teolog Blagoje Pantelić: “Podele su u društvu danas potpuno afirmativne i neophodne, mi se sada delimo na one koji, s jedne strane traže pravdu, istinu, nenasilje i život u normalnoj državi. S druge strane imamo grupu ljudi koja traži laž, nepravdu, nasilje i nenormalnost jer zahvaljujući tome žive kako žive“.
Pantelićevo tumačenje patrijarhovih providnih reči nije ostalo bez odgovora, okomio se Porfirije na njega prvom prilikom, ne pominjući mu čak ni ime. Ponovo je patrijarh udario u manipulisanje: “Rečeno mi je da je neko komentarisao moju reč ili sliku Svetog Save koji miri braću. Koristeći tu sliku, ja sam se trudio da govorim reč Hristovu, pozivajući sve upravo na smirenje, na, kroz Hrista, spoznaju istine da smo međusobno braća! A taj neko je rekao: Oni nisu naša braća! To onda samo znači da taj ne govori reč Hristovu, reč Jevanđelja. Zapravo, on je izvan Crkve, jer je izvan Hristove reči, a koristi reč Hristovu i koristi Crkvu da bi sprovodio svoju ideju i ideologiju, koja je u krajnjoj liniji individualistička, pojedinačna, sebična. Bog nezavisno od toga kakvi smo mi, ja to zaključujem, ne samo da nije protiv bilo koga, nego je uvek na strani svakog pojedinca. On je na tvojoj strani i onda kada izabereš da si mimo Hrista, izvan Hrista, samo što to ne znaš”. Na teologa se okomio i Porfirijev brat u Vučiću, Dragan J. Vučićević, na TV Informer, samo malo manje biranim rečima.
<h2>Sabornost sa zločincima</h2>
Šta Porfirije zapravo govori? Kakvo je to jedinstvo, kakva je to sabornost na koju poziva? Patrijarh namerno zloupotrebljava teološke pojmove kako bi odbranio neodbranjivo, kako bi stao na stranu autokratskog, nasilničkog, zločinačkog režima čije su ruke krvave do lakata. Patrijarh traži od žrtava da se ne bune protiv dželata, već da budu u jedinstvu s njima. Patrijarh traži od poniženih i uvređenih da ćute i trpe nasilje, da se ne bune protiv siledžija koji ih mlate i ubijaju, da se ne dižu protiv lopova koji ih pljačkaju, već da ih smatraju svojom braćom.
Takvo jedinstvo nema nikakve veze sa hrišćanskim jedinstvom. Teologija govori o jedinstvu u Hristu, a ne o jedinstvu u đavolu. Ogroman deo stanovništva se ujedinio, samo to patrijarh odbija da vidi. Ujedinili smo se u empatiji prema ubijenima, ujedinjeni smo u solidarnosti jednih s drugima, ujedinjeni smo u želji za pravdom, istinom i slobodom. Jedino ko stoji van tog jedinstva su patrijarhovi prijatelji i saradnici, moćnici i obesnici, razbojnici, secikese, narko-dileri, kriminalci i ubice iz naprednjačkog režima. Zašto patrijarh njih ne pozove na jedinstvo s narodom?
Nismo se mi isključili iz ljudske zajednice, već su to učinili zlotvori koji su uzurpirali vlast, oni koji svakog dana najpoštenije i najbolje što ova zemlja ima nazivaju ološem, talogom, plaćenicima, izdajnicima. Oni što bi i rođenu majku prodali kad bi im veliki vođa to zatražio. Oni koji jedino jezik mržnje poznaju, oni koji za Boga ne znaju, a još manje za njegove zapovesti. Zna se kako se takvi vraćaju u ljudsku zajednicu – pokajanjem. Neka se pokaju za zločine koje su počinili, neka odsluže zaslužene robije od po 30-40 godina, neka vrate sve što su opljačkali od ovog naroda, pa možemo da razmislimo o njihovom povratku u zajednicu. Mada ni sve to nije dovoljno da okaju svoje grehe, jer izgubljene živote niko ne može vratiti.
Patrijarh se služi prozirnim trikovima, proglasi jedinstvo za vrednost po sebi, pa prekoreva svakog ko od toga odstupa. Jedinstvo je samo po sebi sumnjivog kvaliteta, ali u Porfirijevom tumačenju je tek izopačeno. Razbojnička banda je jedinstvena u nameri da opljačka i pobije poštene ljude, takvo jedinstvo nije vrlina. A patrijarh od nas upravo traži da budemo u jedinstvu sa takvim nesojima, da budemo pokorni podanici kriminalaca nevešto kamufliranih u političare. I još mrmori o nekakvom mirotvorstvu. Porfirije je čovek sklon poeziji, svako malo citira neki stih, da je kojim slučajem sklon pisanju stihova, ono što nam poručuje moglo bi ovako da se izrazi.
Give peace a chance
Pomirite se gde ste zatečeni
Po foteljama, tusti, zaneseni,
Vi ruke u sefu, vi lica u seni,
Svi pohlepni i svi orobljeni,
Mir vama, kradljivci i pokradeni,
Mračni i svetli, crni i crveni,
Mir vama, siti i pojedeni,
Glavešine i obezglavljeni,
 
Složno zaplovite u mir sneni,
Vi obesnici i vi poniženi,
Batinaši i na smrt prebijeni,
Surovi zlotvori i zlopaćeni,
Sekire i vratovi posečeni,
Mrtvaci u grobu, ubice na sceni,
Dželati i žrtve u krvavoj peni,
Vi ubojice i vi ubijeni...
Srbijo, u mir strmoglavo kreni!

Jedinstvo u đavolu

Odvikli smo se od dekadentnog običaja da sudovi rade svoj posao, pa nam svaka poštena presuda dođe kao melem na ranu, potvrda da ipak ima pravde, te da ne možete baš svakog ubediti da ništa nije tako crno kao bela boja. Ili da su antifašisti i borci za ljudska prava, kritički nastrojene novinarke – ekstremni desničari, a ateistkinje koje kritikuju SPC – verske ekstremistkinje.
Pred Osnovnim sudom u Sarajevu okončan je prvi proces zbog klevetanja i targetiranja crnogorskih novinarki, građanskih aktivista i boraca za demokratiju. BIRN i direktor ove organizacije Denis Džidić proglašeni su krivim za klevetugrađanskog aktiviste Nebojše Mrvaljevića, a vodi se još sedam procesa po istoj pravnoj stvari, koji će se, po svemu sudeći, takođe završiti osuđujućim presudama. Sarajevski sud je počeo da skida ljagu sa časnih Crnogoraca i Crnogorki, potvrđujući da je sve ono što su pisali i govorili kritičari BIRN-ove nazovi mape desnog ekstremizma, uključujući i potpisnika ovih redova, očigledna istina.
<h2>Sudski utvrđena kleveta</h2>
U novembru 2022. na meti svojevrsnog lova na veštice našle su se dve tadašnje novinarke “Pobjede” Kaćuša Krsmanović i Tanja Pavićević, te građanski aktivisti i borci za ljudska prava Aleksandar Saša Zeković, Predrag Peđa Vušurović, Nebojša Mrvaljević, Draško Martinović, Tanja Knežević-Perišić, Maja Miličković i Tijana Lopičić. Oni su u aljkavom, dozlaboga glupom uratku novinarke “Vijesti” Jelene Jovanović označeni kao ekstremni desničari, verski fanatici, nacionalisti.
U presudi Osnovnog suda u Sarajevu od tih optužbi - koje su svakom razumnom od početka izgledale kao čista budalaština, koještarija, besmislica, nebuloza, apsurd, nesuvislost, idiotarija, gluparija, nonsens, bezvezarija, bezumnost, kretenarija, idiotluk, baljezgarija, brbljarija, bedastoća i podla izmišljotina – nije ostao kamen na kamenu.
Sud je utvrdio da tuženi nisu izneli nijedan relevantan dokaz, “što je sasvim i razumljivo, jer dokaza da je tužitelj pripadnik ekstremističke grupe i nema”. Dakle, autori takozvanog istraživanja su bez ikakvih dokaza časnim ljudima prilepili etikete desničarskog ekstremizma. “Navode tuženih da navedene podatke, a vezane za tužitelja nijesu objavili namjerno ili bez krajnje nepažnje, smatra paušalnim i neosnovanim ponovo ističući da ni na te okolnosti tuženi nijesu izveli niti jedan dokaz”, piše u presudi.
U presudi još piše: “Da se očito radilo o podacima koji nijesu tačni i nijesu zasnnovani na bilo kakvom istraživačkom radu i metodologiji vidljivo je iz činjenice da su tuženi nakon reakcije javnosti u korigovanoj objavljenoj mapi brisali i izostavili sve podatke vezano za Crnu Goru, a za BiH prvobitno objavljene podatke korigovali na način da su iste redukovali za oko 75 posto prvobitno objavljenih podataka”.
Pored pomenutih procesa u Sarajevu, sudski sporovi se vode i u Podgorici, porotv Jelene Jovanović i nekadašnje urednice BIRN-ovog sajta Balkaninsight Dušice Tomović, koje su direktno odgovorne za pisanje i objavljivanje pomenutog klevetničkog izveštaja. Sud u Sarajevu jasno je dao smernicu i utvrdio okvir ukojem bi trebalo da se rešavaju i ovi sporovi.
<h2>Sud kao deo zavere</h2>
Čitava stvar je od početka svakom s pola mozga bila toliko besmislena, očigledno apsurdna, jezivo kretenska i uvredljiva za zdrav razum da to prosto boli. Mislim, kad neko optuži ateistkinje za verski ekstremizam, to u društvu koje ima sačuvane dve-tri moždane vijuge može da izazove samo salve smeha, surovo ruganje, te preporuku da nadležni organi provere poslovnu sposobnost autora takvih difamacija. To nigde ne bi trebalo da bude predmet ozbiljnih rasprava, polemike, razmene argumenata i sličnih aktivnosti. Međutim, u našim trulim društvima neophodno je neprestano, iznova i iznova, objašnjavati da je nebo plavo, a trava zelena, prođe nam život u izricanju truizama.
Mene sad zanimaju odgovori na sledeća pitanja. Da li je i presuda deo “napada, brutalne kampanje” protiv BIRN-a? Da li je i Osnovni sud u Sarajevu deo svetske zavere protiv časnih autora i urednika mape desnog ekstremizma? Da li su se možda i pravo, zakoni, pravda i slične zaludice na koje očigledno ne dajemo ni pet para – zaverili protiv ovih stručnjaka za prepoznavanje ekstremnih ideologija tamo gde ih nema? Da li bi i ova presuda mogla da se uvrsti u “huškačke reakcije” na mapu, o kojima su onomad, tobože ozbiljno, govorili predstavnici BIRN-a?
Prema njihovim kriterijumima, presuda svakako ne spada u “konstruktivne kritike”, da se poslužim terminom ondašnje regionalne direktorke BIRN-a Marija Ristić koja je ubrzo nakon objavljivanja sporne mape prešla u Amnesty International. Pretpostavljam da je i izrada dotične mape spadala u reference za dobijanje novog posla, šteta što sud u Sarajevu nije to uzeo kao olakšavajuću okolnost.
Budući da je ista osoba onomad tvrdila kako je ton mnogih protestnih pisama samo potvrdio ono što su oni napisali u mapi, “a to je da je diskurs u kojem mi danas postojimo, radimo kao novinari i generalno kao civilno društvo, vrlo polarizovan i ekstreman”, zanima me da li je i ton presude Osnovnog suda u Sarajevu sporan, ekstreman i polarizujući? Možda nije trebalo da budu tako direktni, ipak nije lepo nekog proglasiti za klevetnika samo zato što kleveće ljude. Moglo je to i mnogo finije, u rukavicama, po bon-tonu, onako komifo, što bi rekla Sterijina Fema. Zaista nije lepo nazivati pojave pravim imenom, to nije deo naše tradicije.
Govoriti o ovom slučaju drvenim, birokratskim, administrativnim jezikom (kojim, usput budi rečeno, ChatGPT već vlada suverenije od većine činovnika iz raznih sektora, pa bi uskoro mogli da postanu nepotrebni) – značilo bi izneveriti realnost. Jer se ne može o nečemu što je potpuno sumanuto govoriti kao da je razumno, to bi bio samo nastavak gaslightinga.
<h2>Da li je dozvoljeno kritikovati SPC?</h2>
Podsećao sam se ovih lepih izjava gledajući ponovo emisiju “Načisto sa Petrom Komnenićem” u kojoj su gostovali Srdan Kosović i Dušica Tomović, uz uključivanje u program Marije Ristić i drugih. Da, to su bili dani. Usput, tek sad sam primetio da je Tomović možda aludirala na mene u jednom delu emisije, rekavši: “Postoje nekakvi obrasci ponašanja, javnih izjava koje nekome liče na Pussy Riot, a nekome liče na targetiranje jedne vjerske zajednice ili druge vjerske zajednice po motivima koji su vrlo u ovim kategorijama ekstremizma”.
Pošto sam onomad pisao tekst pod naslovom “Ako su ‘Bogougodnice’ verski ekstremisti, šta li su tek ‘Pussy Riot’ i ‘Šarli Ebdo’?”, moguće je da sam ja meta ovog neuspelog pokušaja da se izrekne nešto suvislo. Pa da ponovimo, za kartografe sa jeftinijim ulaznicama: “Bogougodnice prosto ukazuju na udaljavanje SPC-a od hrišćanske prakse, na skretanje crkve u ekstremni nacionalizam, desničarenje, šovinizam i slične pojave. Kako bi onda trebalo okarakterisati Mirka Đorđevića koji je napisao čitave tomove kritičkih tekstova i eseja o zastranjenjima SPC-a, a pritom je bio pravoslavni hrišćanin? Da li bi to za istraživače BIRN-a bio verski ekstremizam? Šta li bi tek rekli kad bi pročitali poglavlje pod naslovom ‘Kulturno stanje duhovnih staleža’ iz studije ‘Srpska književnost u XVIII veku’ Jovana Skerlića? Taj Skerlić je bio težak verski ekstremista, samo se izvukao jer je umro na vreme”.
Kritika zastranjivanja crkvenog vrha nije targetiranje, a još manje ekstremizam, to je pravo zagarantovano Ustavom. Proglasiti kritiku crkve koju praktikuju ateistkinje - verskim ekstremizmom, to je glupost natprirodnih razmera, neverovatno je da je takva ludorija nekome uopšte pala na pamet. Po toj logici je i Marksova kritika religije – verski ekstremizam. Ne mogu se stvari isterati na čistac prljavim rukama i nečistom savešću. Načisto i nečisto ne znače isto, jedno slovo se razlikuje, pa samim tim i značenje. Uostalom, biće zanimljivo videti šta će sud imati da kaže na tu temu, bojim se da će i sudije braniti prava građana, a ne nepostojeće pravo crkvene hijerarhije na nedodirljivost i izuzetost od kritike.
<h2>Čekajući rasplet</h2>
Da je čitavo ovo zamešateljstvo objavljeno u “Informeru”, “Kuriru”, “Srpskom telegrafu”, “Večernjim novostima”, na RT – Balkanu, Sputnjiku, ili nekoj sličnoj platformi za trovanje javnosti i satiranje sivih ćelija – sve bi bilo na svom mestu. Međutim, BIRN nije bilo ko, već jedna od najozbiljnijih platformi za istraživačko novinarstvo na kojoj rade vrhunski autori. Teško je čak i pobrojati samo glavne afere vlasti koje su razotkrili novinari BIRN-a, vrednost njihovog poštenog, prilježnog, časnog rada nemoguće je preceniti.
Otuda čitav slučaj ostavlja utisak bizarnosti, pogotovo reakcije koje su usledile nakon što je pukla bruka. Umesto da lepo upute izvinjenje oklevetanim ljudima, da sprovedu istragu i utvrde kako je uopšte došlo do ovako bezumnog skandala, iz BIRN-a su uglavnom stizala prećutkivanja, muljanja, izgovori i ostali oprobani metodi izbegavanja odgovornosti. Sve to ne priliči ovakvoj medijskoj organizaciji i mnogo više liči na ponašanje pomenutih medijskih trovačnica. Na kraju, i sama presuda tako deluje – kao da je izrečena Draganu J. Vučićeviću i “Informeru”, a ne uglednoj kući.
Počelo je rasplitanje čitavog slučaja u sudskim procesima, tu će biti rasvetljen jedan deo afere, onaj površinski, izvođački. Međutim, bilo bi značajno da se stvar ispita do kraja, da se utvrde sve okolnosti i raščivija kako je došlo do ove sramote. Ne znam da li je za to nadležan sud, niti kako bi to išlo u pravnom smislu, ali nema ni potrebe da se oslanjamo na pravosuđe.
Pošto je BIRN ozbiljna kuća u kojoj rade brojni vrhunski istraživački novinari, eto im savršene teme za istraživanje. Neka lepo istraže kako je došlo do toga da na mapu desnog ekstremizma budu ucrtani ljudi koji su sve suprotno od te ideologije, ko stoji iza toga, ima li tu neke korupcije, da li se radi o trgovini uticajem, kako se uopšte takav grandiozni skandal dogodio. Pa neka nakon napornog rada svoju istraživačku priču objave na sajtu Balkaninsight. Publika željno iščekuje.

Skidanje ljage sa oklevetanih

Kako ono reče T.S. Eliot na početku “Četiri kvarteta”? “Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo / Oba su možda prisutna u vremenu budućem, / A vrijeme buduće sadržano u vremenu prošlom”. Možda nam zato kratko podsjećanje na nedavnu prošlost pomogne da se snađemo u vremenu sadašnjem koje je budućnost te prošlosti.
Aleksandar Vučić bio je dio zločinačke mašinerije koja je pobila preko sto hiljada ljudi, raselila milione iz njihovih domova, ranila i osakatila ko zna koliko hiljada, rušila gradove i sela, spaljivala žive ljude, ubijala ljude u konc-logorima, pljačkala sve živo i mrtvo, masovno silovala i počinila zvijerstva koja se teško mogu prebrojati. Taj neljudski oblik postojanja bio je ministar u Vladi, dio sistema koji je ubijao civile po Kosovu, trpao ih u hladnjače, prevozio diljem Srbije i bacao u masovne grobnice u kojima su posle pronađeni klikeri i pismeni zadaci iz osnovne škole.
<h2>Prvo lice množine</h2>
Dotični je preljepljivao Bulevar Zorana Đinđića tablama sa imenom ratnog zločinca, krvoloka Ratka Mladića, proglasio je Narodnu skupštinu sigurnom kućom za ovog masovnog ubicu. Mladića je oduvijek smatrao srpskim herojem, tako ga vidi i dan-danas, vazda mu se divio, i to upravo iz onih razloga zbog kojih je general genocidne vojske osuđen na doživotnu robiju: jer je njegova soldačija opsijedala Sarajevo, jer su njegovi snajperisti pucali djeci u glavu, jer su strijeljali dečake i izvršili genocid, jer su zatirali i ubijali nesrbe.
Sa skupštinske govornice Vučić je 20. jula 1995. godine, neposredno nakon masovnog strijeljanja 8.372 civila u Srebrenici, poručivao: “Pa, vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana, pa da vidimo smije li, međunarodna zajednica ili bilo ko drugi, da udari na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom”.
Da ne bude zabune, koristio je prvo lice množine – “mi ćemo stotinu Muslimana”, dobrovoljno se prijavio kao dio ubilačke mašinerije. Dobro, nije baš mislio da će on svojom rukom nekog ubiti, ali ne mogu ni u udruženom zločinačkom poduhvatu svi da budu dželati, mora neko da obavlja i politički dio posla. On je samo jedan od ko zna koliko hiljada zlotvora koji su se izvukli, prošli nekažnjeno, pa izgradili karijere na ruševinama, smrti i razaranju.
Ideju vodilju te zavjereničke bande precizno je iznijela ratna zločinka Biljana Plavšić: “Srba ima 12 miliona, neka ih šest miliona pogine. Opet će ona druga polovica uživati u plodovima rada i borbe”. Te ukoljice, koje iz ljudskom razumu nedostupnih razloga utvaraju da su patriote, spremne su da polovinu svog voljenog naroda žrtvuju na oltaru Nacije, za sistem u kojem bi upravo oni doveka vladali, pljačkajući i druge i sopstveni narod.
<h2>Predsjednik stranačkih prostorija</h2>
Nadstrešnica Željezničke stanice u Novom Sadu obrušila se i ubila četrnaestoro ljudi. Troje mladih ljudi je povrijeđeno, osakaćeno, obogaljeno, udovi su im amputirani, nalaze se u teškom stanju, život im je ugrožen. Stanica je dva puta rekonstruisana u prethodnih par godina, dva puta su je otvarali razni naprednjački funkcioneri: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednica Pokrajinske Vlade Maja Gojković, premijer Miloš Vučević, ministar građevinarstva Goran Vesić, gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić i još kojeko.
Građevinska mafija, nepostojeći tenderi, tajni ugovori sa kineskim firmama, sveopšta korupcija, odsustvo nadzora, nerad nadležnih inspekcija, nemar, neznanje, nestručnost, bahatost, pohlepa, otimačina, krađa i prekrađa para iz budžeta, fušeraj nezamislivih razmjera, šminkanje objekta u svrhu predizborne kampanje – ubili su 14 ljudi. Takav model rada nije incident, to je sistem na čijem čelu stoji autokrata, vođa kriminalne organizacije koja se lažno predstavlja kao politička partija.
Kad uzmemo u obzir nabrojane činjenice iz nedavne prošlosti, sasvim je logično ponašanje naprednjačke vrhuške poslije zločina. Vučić se nije pojavio u Novom Sadu u petak, da saučestvuje u bolu Novosađana i oda poštu poginulima, što je i logično – on nema saosjećanja ni prema kome, a poštu mrtvima ne može da oda onaj ko se do vrha piramide vlasti uspio preko brda od 130 hiljada leševa.
Zato se Vučić obreo u Novom Sadu u utorak uveče, ali ne pred okupljenim građanima koji traže pravdu za ubijene, već u stranačkim prostorijama. Što je takođe logično, on suštinski nije predsjednik Srbije, nego predsjednik stranačkih prostorija, to je jedina teritorija do koje mu je stalo. Došao je predsjednik da zakuka nad polomljenim prozorima na Gradskoj kući i stranačkim kancelarijama, nad crvenom farbom na fasadama, nad skinutom zastavom.
<h2>Kriminalci u civilu</h2>
Gradsku kuću su demolirali upravo naprednjački batinaši, huliganska falanga koju vlast angažuje za specijalne operacije, po oprobanom receptu paljenja Rajhstaga. Dok su huligani lupali prozore, kamere, ubacivali baklje – silni odredi policije stacionirani u Gradskoj kući prstom nisu mrdnuli da ih spriječe. Lomljava je naprasno prestala kad je Vučić prijehao u grad, kao po komandi. Onda su policajci u civilu krenuli da hapse po ulicama, ali ne huligane koji su uništavali imovinu, već mirne demonstrante.
Pitanje je i da li su ti momci u civilu koji liče na kriminalce uopšte policajci. Dvojica takvih dilbera vukli su jednog dečka po ulici, on je reporteru N1 govorio da ne zna da li su to policajci u civilu, da su mu tukli devojku, pa su ga zgrabili jer ju je branio. Goran Ješić, nekadašnji potpredsjednik Pokrajinske Vlade i predsjednik opštine Inđija, uletio je u masu, odgurnuo jednog od navodnih pandura i zaštitio mladića. Kad je jedan od sumnjivaca izvadio značku, Ješić se smirio, potom su ga priveli, optužuju ga za napad na službeno lice.
Koje službeno lice? Otkud znaš ko je sumnjivi tip u jakni, sa kapuljačom natučenom na lice, koji pritom izgleda kao da je krenuo da opljačka neku prodavnicu? Na policajca ne liči, više liči na pripadnika neke mafijaške organizacije. Pritom, taj tip u civilu kog je Ješić odgurnuo nije se ni legitimisao, skrivao je lice pod kapuljačom, samo su mu nos i oči izvirivali. Kad je počelo koškanje, napadno je izbjegavao da se legitimiše, sklanjao se u stranu, bježao, nije mu palo na pamet da izvadi značku. Možda zato što je nema?
Sličan scenario je viđen mnogo puta ranije, recimo u decembru na protestima zbog pokradenih izbora ispred Gradske skupštine u Beogradu. Jedno se mora priznati policiji, maskiranim huliganima, kriminalcima, SA trupama, crnokapuljašima i ostalim pripadnicima reda i zakona: u međuvremenu su se mnogo bolje organizovali. U decembru ni oni nisu raspoznavali jedni druge, pa je žandarm tako žestoko raspalio po tintari kolegu, policajca u civilu, misleći da mlati demonstranta – da je ovaj zadobio je teške povrede glave i jedva ostao živ. Kad ni žandarm ne može da prepozna policajca u civilu, kako bi to mogao običan građanin?
<h2>Politički i medijski lešinari</h2>
Vučić i njegovi medijski lešinari od petka spinuju, prave maglu i pokušavaju da prebace težište na neku drugu stranu, kako bi izbjegli odgovornost za zločin u Novom Sadu i za to što su pretvorili Srbiju u državu bez upotrebne dozvole. Za pad nadstrešnice optuživali su Tita, lagali su da nadstrešnica nije rekonstruisana, napadali Zavod za zaštitu spomenika kulture… Pošto to nije uspelo, sad prebacuju priču na nekoliko polomljenih stakala, ofarbanu fasadu, skinutu zastavu sa prostorija SNS-a (gdje ne bi trebalo ni da bude, tu su je stavili da bi bila skinuta i da bi mogli da spinuju).
Naprednjački nacional-skakavci mirno poručuju da je razlupani prozor važniji od ljudskog života, da je prosuta crvena farba važnija od prolivene krvi. I treba im vjerovati, njima su pobijeni i osakaćeni samo sitna nezgodacija, manja neprijatnost koju nekako treba zabašuriti, važne su samo fotelje, dilovi, pare, vlast, moć, ugradnja, bogaćenje i bahaćenje.
Zbog učešća na protestima uhapšeno je 14 demonstranata. Zbog ubistva 14 ljudi niko nije uhapšen. Da je nadstrešnica pala na neko stranačko obilježje SNS-a, do sad bi neko bio uhapšen. Pošto je pala na građane Srbije, ubila šestoro djece i osmoro odraslih, osakatila troje – naprednjake, njihove kvazi-tužioce i pseudo-policiju to ne zanima.
<h2>Brzi na plen, hitri na grabež</h2>
Koga briga za ljude, mrtve ili žive, svejedno? Aleksandar Vučić, Miloš Vučević, Ivica Dačić, Aleksandar Vulin i ostali mladi jastrebovi iz udruženog zločinačkog poduhvata devedesetih pregazili su preko 130 hiljada leševa, šta im je problem da pregaze preko još 14. Ili 140. Ili 1.400. Bandi ratnih huškača u međuvremenu se pridružila čopor alavih, pohlepnih, brzih na plijen – hitrih na grabež, onih što bi rođenu majku prodali za namješten tender. Onih što su se juče kliberili nad mrtvom djecom iz “Ribnikara” i pobijenom mladošću iz Malog Orašja i Dubone, onih što se danas nisu udostojili ni svijeću da upale kod Željezničke u Novom Sadu.
Za njih su Nemanja, Anđela, Đorđe, Valentina, Sara, Milica, Mileva, Sanja, Stefan, Miloš, Đuro, Vukašin, Goranka i Vasko samo brojevi. Za profesionalne gazitelje leševa svi smo mi samo brojevi. Što reče stari radikal Vučević – “svetina”. Nisu u stanju ni da odglume empatiju, ni da šmiraju da su ljudska bića. Isto je bilo i posle dva masovna ubistva prošle godine, nigdje ni zrno saosjećanja prema ubijenoj djeci i omladini, prema njihovim porodicama, školskim drugovima, prijateljima.
Ta potpuna ravnodušnost prema ljudskom životu bila je vidljiva i u utorak uveče, kod prostorija Srpske napredne stranke. Tamo su stranački aktivisti, oni koji su ušli u organizaciju da bi dobili nešto što im ne pripada, aplaudirali i skandirali svom vođi – na samo par stotina metara od mjesta gdje je pobijeno četrnaestoro ljudi, za čiju je smrt odgovoran sistem koji je upravo taj vođa uspostavio. Srbija je puna osoba opasnih po okolinu, bespovratno ogrezlih u radikalno zlo. I svi imaju članske karte vladajuće partije.

Profesionalni gazitelji leševa

Danas je postalo jasno: ova Vlada ne prezire samo znanje – ona se plaši jezika kojim znanje dolazi, ocijenio je izvršni direktor u NVO 35mm Darko Ivanović povodom toga što Vlada danas nije usvojila odluku o upisu brucoša o trošku države na Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK).
Ivanović je rekao da se ne radi o budžetu, papirima, kvotama. 
- Radi se o tome da im smeta i sama ideja da postoji mjesto u ovoj zemlji đe se crnogorski jezik i kultura ne uče zato što neštomora – već zato što vrijedi, i što se voli - naglasio je on.
Prema njegovim riječima, odluka ove Vlade da ne finansira upis ni jednog studenta na Fakultetu za crnogorski jezik i kulturu nije ni slučajna ni proceduralna – to je, smatra on, brutalna politička poruka. 
- Poruka da im smeta crnogorski jezik, da im smeta sve što podśeća na suverenost, građansku državu i identitetski kontinuitet Crne Gore. Ovo nije štednja – ovo je osveta. Osveta jednom fakultetu, jednom jeziku, jednoj ideji koja ih podśeća na ono što bi Crna Gora mogla biti – a oni to ne žele - dodao je Ivanović.
Dok se svakodnevno dijele funkcije, uhljebljuju partijski vojnici i pune se budžeti izmišljenih ministarstava i agencija, ova Vlada, ističe Ivanović, nema ni trunku političke volje da omogući mladim ljudima da studiraju crnogorski jezik. 
- Nisu to partijski vojnici odbili iz siromaštva – odbili su iz prezira. Prezira prema svemu što se ne uklapa u njihovu retrogradnu viziju Crne Gore kao eksperimenta tuđih interesa - kazao je on.
Prema njegovom mišljenju, oni koji danas gase 40 studentskih mjesta, śutra će gasiti jezike u školama, institucije kulture, medije, sve ono što brani javni interes. 
- A kada to padne, slijedi urušavanje pravne države, slobodnih izbora, i svake misli koja nije poslušna. Ovo je test – da li ćemo ćutati dok nam gase svjetla obrazovanja? Ili ćemo, kao društvo, dići glas i reći: dosta je - stava je on.
Ivanović napominje da ovo nije administrativni propust, niti “izdvajanje mišljenja. Ovo je, kaže, namjerno političko gušenje. 
- Fakultet za crnogorski jezik i kulturu postao je simbol nečega što ova vlast ne zna da kontroliše – i zato ga pokušava obesmisliti. Jer ako ne možeš da ga ukineš zakonom, ugasi ga tišinom. Ako misle da će ovo proći bez buke, bez otpora – ako misle da će nam obrazovanje postati trošak, a da ćemo investirati u ćutanje – neka znaju: neće. Ne zbog onih koji okapaše buneći se. No, zbog onih koji se još nijesu upisali. I zbog onih koji još vjeruju da Crna Gora može biti slobodna, pismena i svoja. One koja vjeruje da bolje śutra ispisuju hrabriji i pametniji od ovih što “izdvajaju mišljenje”. A ima nas dovoljno - poručio je Ivanović.

Ivanović: Brutalna politička poruka Vlade, smeta im crnogorski jezik i sve što podśeća na suverenost, građansku državu i identitetski kontinuitet

Umjesto da se fokusira na poboljšanje bezbjednosti, obrazovanja i regulisanjem brojnih drugih problema s kojima se crnogorski građani i građanke svakodnevno susrijeću, naši „oslobodioci“ odabrali su da svoju energiju i moć usmjere na gašenje naučne i visokoobrazovne institucije, kazala je predśednica Studentskog parlamenta FCJK Sofija Lopičić.
Lopičić je podsjetila Vlada, kako su mediji prenijeli, na današnjoj sjednici nije usvojila Odluku o upisu nove generacije studenata na Fakultet za crnogorski jezik i književnost.
- Žao nam je što moramo konstatovati da nas ovakav postupak nije iznenadio, imajući u vidu recentna dešavanja u kojima se sloboda govora sistemski gušila. Dovoljno ih je bilo, pa i previše, što je i uslovilo izostanak šoka i nevjerice - navela je Lopičić u obraćanju za javnost.
Ona podsjeća da institucije kao misiju ima proučavanje i afirmaciju crnogorskog jezika, književnosti i kulture, pa to i godinama sprovodi u djelo svojom izdavačkom djelatnošću, naučno-istraživačkim radom, osposobljavanjem kadra, organizovanjem međunarodnih konferencija i dr.
- Iako su nam i njihova (ne)djela sasvim dovoljno rekla, postavili bismo par pitanja Vladi. Zašto donosite odluke koje imaju za cilj da unište instituciju koja se zalaže za civilizacijske vrijednosti, znanje i napredak naše države? Kojim putem vodite Crnu Goru ako gušite slobodu govora, istinu i pravdu, a afirmišete njihove suprotnosti? Kome, zapravo, i za čije interese vodite ovu državu - pita Lopičić.
Kako poručuje, uprkos konstantnim napadima koje ova institucija, njeni studenti/kinje i svi zapošljeni, proživljavaju od dana osnivanja – "tu smo".
- I dalje vjerni svojoj misiji, a tako će i ostati uprkos svim težnjama da se zatre sve ono što sa sobom nosi slobodu, znanje i otpor autoritarnosti. Za te vrijednosti nam se valja boriti - zaključila je Lopičić.

Lopičić: Umjesto da se fokusiraju na poboljšanje bezbjednosti i obrazovanja naši „oslobodioci“ usmjereni na gašenje naučne i visokoobrazovne institucije

Četničko vašarsko orgijanje posljednjih sedmica dobilo je danas prvu konkretnu opipljivu formu - Vlada CG ne dozvoljava upis nove generacije studenata na Fakultet za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, saopštio je akademik CANU i DANU Vukić Pulević.
Pulević je rekao da ovo nije samo skandalozna odluka, već akademska i demokratska katastrofa.
- Zamislite da Vlada Češke obustavi finansiranje Fakulteta za češki jezik i književnost? Da, to je bilo moguće pod totalitarnom sovjetskom čizmom. Danas je to nemoguće tamo! Ali dakako jeste u Crnoj Gori, đe revizionistička četnička hobotnica koja je zahvatila svaku poru crnogorskog državnog sistema guši sve što ima procrnogorski prefiks i antifašističku konotaciju - istakao je Pulević.
Podsjeća da od prvoga dana čvrsto stoji uz misiju FCJK, njegove studente i profesore.
- Nikad nijesam bio ubjeđeniji nego danas da je to jedna od najboljih institucija u istoriji crnogorskog školstva, koja gordo čuva građanski karakter ove zemlje i afirmiše njene najbolje lingviste i pisce. Zato Vladi Crne Gore poručujem - ja vam ne dam na FCJK! Kao nekadašnji član Vlade, kao akademik CANU i DANU, kao univeriztetski profesor skoro četiri decenije, ne dam na dostojanstvo i akademske slobode! Ne dam na naš FCJK, našu luču i našu savjest! Svi uz FCJK - poručio je akademik Pulević.

Pulević: Četnička hobotnica u Vladi guši akademske slobode

Odluka Vlade da ne odobri upis nove generacije studenata na Fakultet za crnogorski jezik i književnost još jedan je u nizu dokaza anticrnogorske politike Vlade i sprovođenja partijske politike koja FCJK ne vidi kao obrazovnu instituciju već kao ideološke neistomišljenike, ocijenio je profesor na toj visokoobrazovnoj ustanovi Ethem Mandić.
Mandić je istakao da je ovo rat institucija sistema s onima koji doprinose multikulturalnosti države. Kako je rekao, ovo je poruka da postoje miljenici i nepodobni.
- Odbijanje da se odobri upis na FCJK prava je slika autoritarnog karaktera Vlade i parlamentarne većine kojoj danas ne smetaju ni istorijski revizionizam ni slavljenje ratnih zločinaca ali smeta jedna reprezentativna visokoobrazovna ustanova posvećena misiji razvoja prosvjete, nauke i kulture te promociji vrijednosti građanskoga društva i multikulturalizma. Dogovoreno i namjerno političko blokiranje rada Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, sračunato je da bi se nanijela šteta pred novi upisni rok. Mi to sigurno nećemo gledati skrštenih ruku, kao što nijesmo ni dosad - naveo je Mandić u reagovanju.

Mandić: Odbijanje da se odobri upis na FCJK prava je slika autoritarnog karaktera Vlade

Sezona samo što nije krenula, plaže su prazne. Turista nema ni da makar “uhvate” zračak sunca. Takva slika dolazi sa plaže u Bečićima, odakle se fotografije dijele na društvenim mrežama. I dok se na društvenim mrežama mogu vidjeti fotografije susjednih nam destinacija koje vrve od turista, Crna Gora živi neku drugu realnost. Portal ETV je nedavno objavio forografije iz Dubrovnika, gdje se od turista ne može proći. Ali, neumorna statistika, govori sama za sebe.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025053020058_8f35a6b39d7ed188e4078ac8d2b59d386a3b39a8cfeb64419be21199628460f8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025053020058_8f35a6b39d7ed188e4078ac8d2b59d386a3b39a8cfeb64419be21199628460f8" data-rendition-name="original" width="727" height="436" loading="lazy" alt="plaža"> </figure>  Trend pada prometa u turizmu iz prošle godine nastavljen je i u prvom kvartalu ove godine, jer je u kolektivnom smještaju zabilježeno smanjenje broja noćenja za četiri odsto ili za oko 11 hiljada, pokazuju podaci Uprave za statistiku Monstat. Crna Gora je prošle godine prihodovala od turizma 1,46 milijardi eura, što je za 3,6 odsto manje nego u 2023. godini. To je bio prvi zvanični pad u turizmu za 20 godina izuzimajući 2020. godinu koja je bila godina pandemije korona virusa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025053020058_d5275f944f718e49509fb8a5b15a3e4245b3e0c898fa59f514c33c0ee4f031dd.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025053020058_d5275f944f718e49509fb8a5b15a3e4245b3e0c898fa59f514c33c0ee4f031dd" data-rendition-name="original" width="689" height="525" loading="lazy" alt="plaža"> </figure>  U prva tri mjeseca ove godine pad broja noćenja u šest primorskih opština iznosio je 10 odsto u odnosu na isti period prošle godine, odnosno pao je sa 207 hiljada na ovogodišnjih 187 hiljada noćenja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250530200512_4eda9d85ae36d87af4531e0bdb3c98cb129dd6ffde3b20a80752aa712fd110ed.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250530200512_4eda9d85ae36d87af4531e0bdb3c98cb129dd6ffde3b20a80752aa712fd110ed" data-rendition-name="original" width="411" height="276" loading="lazy" alt="plaža"> </figure>  &nbsp; <div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fcedomirkovic%2Fstatus%2F1928369501944590746%3Fs%3D46&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> &nbsp;

Slike sa plaže u Bečićima: Sluti na krah sezone i prije nego je počela

Hasiba Omerović, majka učenice devetog razreda Osnovne škole „Dušan Korać“ u Bijelom Polju najavila je da će započeti štrajk glađu zbog, kako tvrdi, višemjesečnog psihološkog zlostavljanja koje trpi njena kćerka u školi.&nbsp; Omerović navodi da iza zlostavljanja stoji grupa nastavnika predvođena nastavnicom biologije Suadom Zoronjić - bivšom poslanicom Građanskog pokreta URA, političarkom koja je široj javnosti ostala upamćena po ulozi u blokadi izbora sudija Ustavnog suda tokom ustavne krize 2022. godine.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250606110656_6607b6f7f2b85abe7489a5b102fe0e3ba2ecf4cb197f09ecc4f85d58d622450f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250606110656_6607b6f7f2b85abe7489a5b102fe0e3ba2ecf4cb197f09ecc4f85d58d622450f" data-rendition-name="original" width="670" height="433" loading="lazy" alt="Suada Zoronjić"> <figcaption>Suada Zoronjić(Photo: URA)</figcaption> </figure>  - Ovo više nije samo borba za moju kćerku, već i za svu djecu koja su zbog pokušaja da ukažu na neregularnosti u školi postala mete. Nastavnica Zoronjić mjesecima nije dolazila na časove, ali joj je omogućeno da retroaktivno upiše časove u dnevnik. Djeci koja su progovorila, ili koja nijesu iz 'odabranih' porodica, ona upisuje lošije ocjene, bez obzira na znanje. Kada sam pokušala da to prijavim, naišla sam na zid ćutanja - kaže Omerović za Portal ETV. U školi se, navodi ona, stvorila atmosfera straha. Neka djeca su navodno dobijala packe ili niže ocjene jer su njihovi roditelji komentarisali rad nastavnog osoblja na roditeljskim sastancima ili u privatnim razgovorima koji su, kako tvrdi, dolazili do Zoronjić. U nedostatku institucionalnog odgovora, Omerović kaže da nema drugog načina osim da štrajkom glađu pokuša da natjera institucije da reaguju.&nbsp; - Ne tražim ništa više od onoga što svako dijete u ovoj zemlji zaslužuje - pravo na bezbrižno obrazovanje bez straha i pritisaka - poručila je ona. Za Portal ETV, Omerović je ispričala da je grupa učenika iz više odjeljenja, nezadovoljna ponašanjem nastavnice Suade Zoronjić - naročito njenim učestalim izostancima sa nastave i nepravednim ocjenjivanjem - na jednoj od đačkih grupa planirala da se obrati direktorici škole Todori Popović. Umjesto razumijevanja i institucionalne provjere iznesenih navoda, učenici su, tvrdi Omerović, prijavljeni policiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025060612064_c4b6e21c836a14de947d28d18042724c2715e67a8caec4fc05e6f838fbb91ed0.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025060612064_c4b6e21c836a14de947d28d18042724c2715e67a8caec4fc05e6f838fbb91ed0" data-rendition-name="original" width="606" height="773" loading="lazy" alt="Todora Popović"> <figcaption>Direktorica OŠ "Dušan Korać" Todora Popović(Photo: FB/Prava Crna Gora)</figcaption> </figure>  - Škola je reagovala kao da je u pitanju kriminalna zavjera, a ne vapaj djece da im se objasni zašto profesorica ne dolazi i zašto ocjene ne prate njihovo znanje. U školu je dolazila i inspektorka za maloljetničku delinkvenciju. Sumnjam da je sve orkestrirano između nastavnice Zoronjić i direktorice Popović - navodi Omerović. Nakon toga, kaže, uslijedila je tiha, ali temeljna odmazda prema djeci koja su učestvovala u toj prepisci. U svojoj izjavi za Portal ETV, Omerović opisuje kako je njena kćerka, nakon višestrukih molbi da odgovara za ocjenu, ispitivana tek 20. maja - i to pred drugim odjeljenjem. Tada je dobila ocjenu četiri. Međutim, nakon praznika je saznala da joj je ipak zaključena trojka. - To je bio jasan signal - nije važno šta dijete zna, nego koga izaziva. Tražila sam ispitivanje pred komisijom, ali ni to nije prošlo kako treba. Prema mojim saznanjima, nastavnica Zoronjić je uticala na formiranje komisije iako smo tražili njeno izuzeće - tvrdi majka. Ispitivanje je trajalo oko sat, nakon čega je majka od njene razredne obaviještena da je znala za četvorku - koja je, prema tvrdnjama Omerović, kasnije ipak preinačena na trojku. Obraćanje prosvjetnoj inspekciji, kaže, donijelo je prve pomake: ustanovljeno je da je komisija bila nezakonito formirana. Međutim, nakon nalaza inspekcije, škola formira novu komisiju. No, kako tvrdi Omerović, osim jednog člana, sve ostaje gotovo isto. - Dijete je trebalo juče ponovo da odgovara, ali je bilo bolesno. Kada sam sa opravdanjem otišla u školu, vidjela je da su dvije od tri nastavnice u komisiji iste iz prve, one koja je bila nezakonita. Ovo više nije pedagoški proces - ovo je institucionalni mobing - poručuje Hasiba Omerović. U školskim prostorijama tada je, tvrdi ona, naišla i na dva policijska insektora. - Jedan od njih mi je tom prilikom kazao: 'Da nijesam vidio svojim očima ovo danas, mislio bih da preuveličavate.' Mislim da je i on bio zatečen onim što se dešava - kaže Omerović. Prema njenim riječima, sve što su ona i njena kćerka pokušale - od obraćanja školi, traženja komisijskog ispitivanja, do prijave inspekciji - nailazilo je na sistemski otpor i pokušaj zataškavanja. Njena ćerka je, nakon pisma upućenog razrednoj, prijavljena policiji. Sadržaj pisma zbog kojeg je djevojčica, prema navodima njezine majke prijavljena, prenosimo u cjelosti: Poštovana razredna, Neka znate , nijedna suza koja mi je pala zbog nepravde kojoj ste svjesno okrenuli leđa neće ostati nijema. U očima ste mi bili posljednja nada da ipak postoji neko ko će stati za pravdu, za istinu, za dijete koje ste vodili četiri godine. A vi ste me, znajući sve, pustili. Pustili ste me pred vukove. Bez glasa. Bez zaštite. Bez istine. Jasno mi je bilo ko ste i u kakvoj ste ulozi, onog momenta kada sam rekla da lekcija nije predavana, a vi donoseći dnevnik ste mi začepili usta. Iako je čas upisan naknadno jer tad Suada uopšte u školu nije dolazila. Znali ste da je sve namješteno. Bili ste prisutni kad su rekli jedno, a prenijeli drugo. I kad je trebalo da kažete: „Dosta je“, vi ste izabrali tišinu. Izdaja ne mora da viče, nekad samo ćuti. Zapamtite: sreća onih koji dolaze iza vas možda će zavisiti od suza koje ste meni donijeli. Jer suze nevinog srca nisu voda, one su vatra što negdje, nekad, pronađe put da opeče. Možda ćete se jednog dana, dok gledate nekog svog kako traži pravdu, sjetiti djevojčice koju ste ostavili da padne. Možda će vas tada zaboljeti onoliko koliko je mene boljela Vaša šutnja. Neka vam je savjest vječni podsjetnik, a moje suze zadužbina za Vašu ćerku od strane njene majke... Doviđenja i zbogom.

Majka iz Bijelog Polja najavila štrajk glađu zbog odmazde nastavnice Suade Zoronjić

Prava drama odigrala se juče na Skadarskom jezeru. Nadzornici tog Nacionalnog parka su u popodnevnim satima odvukli bungalov iz Kaluđerovog oka, gdje je bio privezan od 18. maja i, kako tvrde mještani, prijetio da izazove ekološku katastrofu u zaštićenoj zoni kulturnog dobra Stražarska ribarstva kućica. Međutim, vlasnici su bungalov ekspresno vratili na isto mjesto, ignorišući upozorenja institucija i prijeteći da će ih dovući još pet. Prethodno je ekološka inspekcija, koja je nedavno zabranila nastavak radova na dva bungalova u Skadarskom jezeru, zapečatila ovaj objekat, a mještani su se na kratko ponadali da će to biti podstrek nadležnim institucijama da krenu u beskompromisnu borbu protiv dalje devastacije jezera i njegovog zaštićenog područja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025053100058_aa4cefa891845dd8adebe0acfedf95b6ad3ac693c141ee987317e597969dc60c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025053100058_aa4cefa891845dd8adebe0acfedf95b6ad3ac693c141ee987317e597969dc60c" data-rendition-name="original" width="481" height="640" loading="lazy" alt="Zapečaćeni bungalov"> </figure>  Najglasniji među njima, bračni par Janko i Kerolajn Jovićević, uporno šalju apele nadležnim državnim organima, ali konkretne reakcije izostaju zbog čega se plaše da će situacija, kao juče, eskalirati i negativno se odraziti kako po prirodnu sredinu, tako i međuljudske odnose. <h2>Plutajući dokaz nefunkcionalnosti sistema&nbsp;</h2> Bungalovi na Karuču već osam mjeseci prskose slovu zakona i postali su plutajući, nijemi svjedoci nefunkcionalnosti sistema. Nekoliko puta su nekontrolisano plutali po jezeru ugrožavajući prirodu, ljude i imovinu, a vlasnici se ne libe da, i pored zabrana i crvenih slova u kalendaru, nastave radove kako bi objekte spremili za sezonu. Ekološka inspekcija je 28. aprila donijela naredbu o obustavi radova na bungalovima, a prethodno je Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju formiralo predmet u cilju utvrđivanja ima li krivičnog djela u ovim aktivnostima. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75.1563%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Finspekcija-naredila-obustavu-radova-na-plutajucim-bungalovima&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> - U navedenom krivičnom predmetu izviđaj je još u toku – rečeno je Portalu ETV iz ODT-a Cetinje. Za to vrijeme jedan objekat je premješten u neposrednu blizinu električne mreže na Karuču koja je neophodna vlasnicima za nastavak građevinskih radova. Drugi je tri puta “seljen” po jezeru, da bi ga vlasnik 18. maja vezao za vrbu na ostrvu Osredak u Kaluđerovom oku. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fcuvari-karuca-za-vlasnike-bungalova-21-maj-je-praznik-nezavisnosti-od-zakona&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <h2>Tempirana ekološka bomba</h2> Osjećajući svaki puls Karučkog zaliva, Janko i Kerolajn Jovićević, koji u kontinuitetu informišu javnost o nelegalnim aktivnostima na Skadarskoj jezeru, znali su da je zadržavanje bungalova na ovoj lokaciji tempirana ekološka bomba.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250531000512_8dd25e555d0979738f8497c0951e22d596032f64650d192369c46414bbb5a4ad.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250531000512_8dd25e555d0979738f8497c0951e22d596032f64650d192369c46414bbb5a4ad" data-rendition-name="original" width="481" height="640" loading="lazy" alt="plutajući bungalovi"> <figcaption>Ekološka prijetnja(Photo: Bračni par Jovićević)</figcaption> </figure>  Zbog toga su se ponovo pismom, ovoga pod pod oznakom „hitno“, obratili ministru ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Damjanu Ćulafiću, direktoru Uprave policije, Lazaru Šcepanoviću, ministru unutrašnjih poslovu Danilu Šaranoviću i gradonačelniku Prijestonice Cetinje, Nikoli Đuraškoviću zahtijevajući da u najkraćem mogućem roku uklone bungalov iz Kaluđerovog oka i smire tenzije među mještanima, koji su, umorni od ignorisanja, sve ozbiljnije razmatrali da sami intervenišu. Jovićevići su u pismu upozorili na pad nivoa vode i vjerovatnoću da bungalov ostane zarobljen do novembra u Kaluđerovom oku, na vrhu izvora slatke vode, u zaštićenoj zoni kulturnog dobra Stražarska ribarstva kućica. Signal za alarm su, kako ističu, metalne dotrajele bačve varene za konstrukciju objekta. Tvrde da su u njima ostaci recikliranog ulja koje prijeti da zagadi pitku vodu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250530230556_c4ce213f3840556bcb19efde7fc786afa4b2329bc22c038ccc1912d2e93cf8e8.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250530230556_c4ce213f3840556bcb19efde7fc786afa4b2329bc22c038ccc1912d2e93cf8e8" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Dotrajale bačve zavarene za konstrukciju"> <figcaption>Dotrajale bačve zavarene za konstrukciju(Photo: Bračni par Jovićević)</figcaption> </figure>  - &nbsp;Nivo jezera brzo pada i nelegalni plutajući bungalov biće zarobljen u Kaluđerovom oku prečnika svega 30 metara, ako odmah u pet dana ne djelujete. Molimo Vas da hitno vratite bungalov u izgradnji iz Kaluđerovog oka na Karuč, gdje je bio, kako biste spriječili njegovo potonuće ili trajno zaglavljivanje u mulju i prevenirali sukobe između mještana sela Karuč i Drušići, koji se već prepiru da ga sami uklone – zahtijevali su Jovićeviću u pismu od 28. maja. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DoiynANiqk70&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Uporni apeli Jovićevića urodili su plodom u petak popodne kada su intervenisali nadzornici Nacionalnog parka Skadarsko jezero. - Predrag Kovačević i Srđan Nikčević, dva nadzornika Nacionalnog parka Skadarsko jezero spriječili su sukob mještana i trovanje vode! Došli su i odvukli bungalove iz Kaluđerovog oka u područje Karuč gdje vlasnici mogu sami da odluče koju novu lokaciju će koristiti za njihovo smještanje – kazali su Jovićevići za Portal ETV juče oko 19 sati. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DsHLCIwJ8K2s&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D1vpTyxz7A1U&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp; <h2>Verbalni okršaj</h2> Zatišje je kratko trajalo jer su vlasnici iznevjerili očekivanja mještana i brže bolje su dovezli objekat na isto mjesto i vezali ga za ostrvo Osredak. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DUX4DxRTJMoM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Jovićevići su ih zamolili da ispoštuju odluku nadzornika NP Skadarsko jezero, ali nije bilo razumijevanja sa druge strane, pa je razgovor prerastao u svađu. - Molim vas, nelegalno vežete bungalov na zemljištu Crne Gore. Molim Vas da poštujte kulturno dobro Crne Gore. Crnogorci, Ceklinjani davali su verige da se zaštite ova Oka – poručio je Janko Jovićević ženi koja je vratila bungalov u Kaluđerovo oko i, kako je rekao, zaprijetila da će na ih na tom području postaviti još pet. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D4Sr1yIGeld4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Ona nije željela da se predstavi, već mu je poručila da nema pravo da joj izdaje naređenja. - Vi postupate protivzakonito, nemate nalog i pravo da ovo radite – odgovorila je ona. Jovićević je uzvratio da nema ništa osim mogućnosti da snimi cijeli događaj i javi državi Crnoj Gori da riješi ovu situaciju. Kako je ovaj bračni par saopštio Portalu ETV, nakon ovog verbalnog okršaja pozvali su policiju dva puta, ali policajci nijesu izašli na teren. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DLDYU_Mu1YAs&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> - Pitali su nas da li nas je neko od njih udario. Policija zna ove ljude i kompletnu priču oko bungalova. Ali izgleda da treba da budemo fizički napadnuti da bi se zainteresovali ta slučaj – ističe Kerolajn Jovićević, konstatujući da su ostavljeni sami da se bore u opasnoj situaciji. <h2>Vladina tišina glasnija od zakona</h2> Izostaje i reakcija nadležnih ministarstva. Jovićevići su 26. maja pisali Ministarstvu kulture i medija tražeći da inspektori Uprave za zaštitu kulturnih dobara obave svoj posao i pomognu u zaustavljanju potencijalne kulturne, ekonomske, ekološke tragedije u Karučkom zalivu.&nbsp; Inspektorka Dragana Bošković Drobnjak im je odgovorila da je inicijativa „uzeta u razmatranje“, te da će o daljem postupanju biti blagovremeno obaviješteni. Naš medij pokušao je da dobije odgovore od Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera koje sve mjere planiraju da preduzmu u ovom slučaju, te koji je slijed koraka da bi se mogla donijeti odluka o trajnom uklanjanju nelegalnih objekata na području NP Skadarsko jezero. Odgovore još nismo dobili. Jovićevići su uvjereni da je neaktivnost Vlade ohrabrila vlasnike bungalova da iznova krše zakon. Pitaju uživaju li vlasnici neku „posebnu zaštitu“ ili je samo nedjelotvornost Vlade dopustila da ovo pitanje tako dugo ostane neriješeno od oktobra 2024?&nbsp; - Ko stoji iza ovih ljudi? Kako su ovoliko hrabri da mogu ići protiv Vlade? Ovo još nije gotovo jer država mora da nastavi tamo gdje je stala prije ovog zastrašujućeg incidenta – poručuju Jovićevići. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D0TOTihxK9G0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp;

Tenzije u Kaluđerovom oku: Nadzornici uklonili bungalov, vlasnici ga ekspresno vratili, institucije nijeme

Čitalac Portala ETV dostavio nam je dva snimka nastala navodno sinoć na putu Podgorica - Bar, gdje se desila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovala tri vozila, među kojima i vozilo ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.
Sudeći prema snimcima, vozač ministra u automobilu sa blicajućim svjetlima pretiče kolonu na punu liniju na putu Podgorica - Bar, a za njim su još tri automobila koja, sudeći prema vrsti vozila, ne pripadaju protokolu iako su "uredno" upalili sva četiri svjetla.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2FOvYag6ayq7g&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Na drugom snimku se vide posljedice saobraćajke, u kojoj je jedna osoba, prema zvaničnim podacima, zadobila lake tjelesne povrede.
Iz Uprave policije su sinoć zvanično saopštili da se saobraćajna nezgoda desila, oko 20.30 sati, u Virpazaru.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2FtvQE12Re_ak&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
- Nakon nezgode su dvije osobe medicinski tretirane. Jedna osoba je zadobila lake povrede, a druga osoba - supruga ministra, koja je u poodmakloj trudnoći &nbsp;- stabilnog je stanja nakon obavljenih ljekarskih pregleda - navodi se u saopštenju.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fministar-saranovic-imao-saobracajnu-nezgodu-jedna-osoba-lakse-povrijedena&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Uprava policije će, kako su najavili, nakon uviđaja i utvrđivanja svih relevantnih činjenica vezano za ovu saobaćajnu nezgodu obavijestiti javnost.

Tag: tomislav-markovic