Crna Gora i Ukrajina usaglasile su tekst sporazuma o desetogodišnjoj bezbjednosnoj saradnji, koji bi trebalo da potpišu premijer Milojko Spajić i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.
Ovaj dokument odnosi se na podršku u slučaju oružanog napada, ulaganje u odbrambenu industriju, obavještajnu saradnju kao i obnovu ratom razorene Ukrajine, piše Radio Slobodna Evropa.
Sličan sporazum sa Ukrajinom do sada je potpisalo tridesetak zemalja, uglavnom članica NATO.
Potpisani sporazum na kraju treba da potvrdi Skupština Crne Gore na čijem je čelu Andrija Mandić, koji je glasao protiv rezolucije kojom se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu 2022.
Skupština, na primjer, duže od osam mjeseci ne stavlja u proceduru predlog o učešću Vojske Crne Gore u misiji vojne pomoći Evropske unije za podršku Ukrajini.
U proceduru nije stavljena ni odluka o učešću u sličnoj misiji podrške Ukrajini koju organizuje NATO.
Crna Gora je članica NATO i kandidat za članstvo u EU.
<blockquote>Zelenskog očekuju u Crnoj Gori</blockquote>
<blockquote>Da bi predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski uskoro mogao posjetiti Crnu Goru i potpisati sporazum kazao je 9. maja predsjednik države Jakov Milatović.</blockquote>
<blockquote>Iako datum nije zvanično potvrđen, pominje se 15. maj. No, za tad se pominje i mogućnost njegovog susreta u Istanbulu sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.</blockquote>
<blockquote>Zelenski bi dan kasnije, 16.maja kako se očekuje, trebalo da bude u susjednoj Albaniji, na samitu lidera Evropske političke zajednice.</blockquote>
<h2>"Jasna politička i institucionalna podrška Ukrajini"</h2>
Sporazum je odobrila Vlada Crne Gore 8. maja, nakon višemjesečnih pregovora u kojima je učestvovalo 14 ministarstava, Direkcija za zaštitu tajnih podataka i Agencija za nacionalnu bezbjednost.
Savjetnik premijera za bezbjednost Todor Goranović - koji je predvodio crnogorsku delegaciju - za Radio Slobodna Evropa kaže da sporazum predstavlja "važan iskorak" u jačanju odnosa dvije države "u vremenu izazova za evropsku i globalnu bezbjednost".
- Na ovaj način Crna Gora potvrđuje jasnu političku i institucionalnu podršku Ukrajini, u skladu sa svojim spoljnopolitičkim prioritetima - članstvu u Evropskoj uniji... demonstrirajući namjeru da bude odgovoran dio šire evropske koalicije solidarnosti sa Ukrajinom - rekao je Goranović.
Naime, Crna Gora je od početka ruske invazije 2022. pružila Ukrajini vojnu pomoć od 11,3 miliona eura i procentualno prihvatila najviše ukrajinskih državljana.
<h2>Šta piše u sporazumu?</h2>
Dvije države se sporazumom obavezuju na konsultacije u slučaju značajne eskalacije trenutne agresije ili budućeg ruskog oružanog napada na Ukrajinu.
- Crna Gora će pružiti pomoć Ukrajini.. koja može uključiti brzu i kontinuiranu političku, bezbjednosnu, vojnu, humanitarnu i ekonomsku pomoć; postizanje dogovora o uvođenju ekonomskih i drugih sankcija Ruskoj Federaciji... - navodi se u dokumentu.
Crna Gora je u potpunosti usaglašena sa evropskom sankcijama prema Rusiji.
Sporazum predviđa i saradnju u odbrambenoj industriji, koja bi bila usmjerena ka "obostranoj komercijalnoj i političkoj koristi".
- Crna Gora će razmotriti mogućnosti za izdvajanje finansijske podrške razvoju odbrambene industrije Ukrajine, putem ulaganja u proširenje kapaciteta, nabavku materijala za municiju i ukrajinskih odbrambenih proizvoda za potrebe Oružanih snaga Ukrajine - piše u dokumentu.
Rusija treba da snosi pravnu odgovornost za rat jer bi to, ističe se u dokumentu, moglo uticati na njeno uzdržavanje od budućih napada.
Dvije zemlje dijele i uvjerenje o potrebi uspostavljanja tribunala kako bi se osigurala odgovornost za zločin agresije protiv Ukrajine.
Osim pravne, Rusija treba da snosi i finansijsku odgovornost za dugoročnu obnovu Ukrajine zbog nanijete štete.
- Ruska suverena imovina na teritoriji Crne Gore, u skladu sa Zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom EU, biće blokirana dok Rusija ne nadoknadi štetu, gubitke i povrede koje je prouzrokovala - navodi se u tekstu sporazuma.
<h2>Pomoć za obnovu Borodjanke</h2>
Jedan od konkretnih koraka predviđenih sporazumom biće saradnja na obnovi Ukrajine.
Naime, na crnogorskim vlastima je bilo da odaberu grad ili region sa kojim žele da uspostave saradnju sa ciljem njegove obnove ili reforme.
Dogovoreno je da to bude Borodjanka.
Grad se nalazi oko 60 kilometara od Kijeva i teško je oštećen na početku ruske invazije na Ukrajinu.
Na srušenoj zgradi u ovom gradu novembra 2022. osvanuo je mural britanskog uličnog umjetnika Banksyja.
Mural prikazuje gimnastičarku koja izvodi stoj na gomili betonskih ruševina.
Dvije države obavezale se se i na produbljivanje obavještajne i kontraobavještajne saradnje u cilju sprečavanja subverzivnih aktivnosti Rusije i drugih neprijateljskih aktera.
Obavezuju se i na suprotstavljanje zlonamjernoj propagandi i kampanji širenja dezinformacija koje utiču na nacionalnu bezbjednost.
<h2>Kampanja proruskog portala protiv dolaska Zelenskog</h2>
Najava dolaska ukrajinskog predsjednika izazvala je seriju tekstova na portalu IN4S, koji koristi retoriku blisku ruskoj propagandnoj mašineriji, upozorio je Digitalni forenzički centar (DFC).
Među spornim naslovima su "Psi rata dolaze u Crnu Goru: Zašto je neonacista Zelenski dobrodošao u Podgoricu" i "Hoće li Podgorica poći stopama agresivne manjine sa Cetinja".
U tekstovima se ističe da je Zelenski od zemlje napravio "grobnicu slobode" i pravoslavlja, dok se Podgorica poziva da ne bude grad "mrtvog glasa", već "simbol građanskog otpora", piše DFC.
- Narativi koji se plasiraju kroz pomenute tekstove portala IN4S se oslanjaju na obrasce karakteristične za ruski ekosistem propagande, koji dehumanizuje ukrajinski narod i prikazuje ga kao nacistički - kažu iz DFC-a.
Ocjenjuju da retorika proruskog portala predstavlja primjer zapaljivog govora koji može dodatno podstaći društvene tenzije i ugroziti javni red i mir, posebno u kontekstu najavljene posjete.
Od početka rata u Podgorici je održano više skupova podrške Ukrajini a kontinuirana podrška stizala je sa Cetinja.
To je jedini grad na svijetu u kome su prvih stotinu dana od početka ruske agresije svakodnevno održavane šetnje podrške Ukrajini, a potom svakog 24. u mjesecu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Crna Gora i Ukrajina potpisuju sporazum o desetogodišnjoj bezbjednosnoj saradnji

Crna Gora će učestvovati na sastanku najviših vojnih zvaničnika u Parizu,na kojem će razgovarati o međunarodnim naporima podrške Ukrajini - potvrdio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović.
- Kao članica NATO-a, naša država će nastaviti da učestvuje u relevantnim formatima koji doprinose stabilnosti i jačanju bezbjednosne arhitekture evropskog kontinenta - rekao je Goranović.
Tema sastanka u francuskoj prijestonici je stvaranje međunarodnih snaga za odvraćanje buduće ruske agresije na Ukrajinu nakon uspostavljanja primirja. Oni uključuju razgovore o veličini snaga, lokacijama i najvažnije, vojnim opcijama u slučaju kršenja primirja, navodi novinska agencija AP.
Prethodno je izvor novinske agencije AP naveo da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO koje su, iako pozvane, odbile dolazak na sastanak u Pariz. Nakon nekoliko sati, tekst AP-a je ažuriran i navedeno je da će doći skoro sve članice NATO, osim SAD-a koje, prema navodima neimenovanog francuskog izvora, nijesu pozvane.
Portal ETV je sinoć uputio pitanja na adrese Vlade, Ministarstva odbrane i Generalštaba Vojske Crne Gore, odnosno interesovalo nas je da li je naša država dobila poziv da prisustvuje, ko će nas predstavljati u Parizu, te da, u slučaju da smo pozvani a da niko ne ide, objasne zbog čega je to tako. Odgovore nijesmo dobili.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fu-parizu-sjutra-razgovori-o-formiranju-bezbjednosnih-snaga-za-ukrajinu-crna-gora-hrvatska-i-sad-nece-ucestovati-iako-su-pozvani&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Savjetnik premijera je za Radio Slobodna Evropa kazao da je poziv upućen Generalštabu Vojske Crne Gore.
Međutim, dodao je, načelnik Generalštaba Zoran Lazarević se nalazi u službenoj posjeti Bugarskoj, pa će sastanku u francuskoj prijestonici prisustvovati zamjenik vojnog predstavnika Crne Gore pri NATO-u.
Na sastanak, prema izvorima AP-a, nisu pozvane Sjedinjene Američke Države, jer evropske države žele da pokažu da mogu preuzeti odgovornost za veliki dio bezbjednosnog okvira za Ukrajinu poslije uspostavljanja primirja.
Ruska invazija na Ukrajinu počela je prije tri godine, krajem februara 2022.

Crna Gora potvrdila učešće na sastanku vojnih zvaničnika u Parizu

Nedostatak kvalitetne infrastrukture, nestabilna vlast, manjak kvalifikovane radne snage i nedovoljna podrška države – glavni su izazovi koji usporavaju realizaciju brojnih investicionih projekata u Crnoj Gori. Ovo je zaključak panel diskusije pod nazivom “Ko će graditi sve planirane projekte?”, održane drugog dana RE:D konferencije, koju je moderirao Nenad Beko, direktor prodaje i marketinga Smokva Bay Resorta.
Na panelu su govorili direktorka marketinga i PR-a Golden Group Jelena Damjanović-Vidaković, potpredsjednik za finansije i ekonomiju u Čelebić Group Darko Radunović, i suosnivač i izvršni direktor VHM Developmenta Vedran Roćenović.
Govoreći o razvoju planiranih projekata, Damjanović-Vidaković je istakla da je Kolašin, iako je doživio veliki investicioni bum, infrastrukturno nespreman za toliki razvoj. Problemi sa vodosnabdijevanjem, električnom energijom, kanalizacijom i putevima ozbiljno otežavaju realizaciju turističkih i stambenih projekata.
“Naša kompanija je otvorena za saradnju sa lokalnim vlastima kako bismo zajednički doprinijeli razvoju javne infrastrukture. Investitori se suočavaju s istim izazovima, a nestabilna lokalna uprava dodatno komplikuje stvari – u Kolašinu su se u kratkom periodu promijenila četiri predsjednika opštine, a i sekretari sekretarijata, što utiče na završavanje poslova”, kazala je ona.
Posebno je naglasila da Kolašin nije samo zimska destinacija.
“Priroda je nestvarna i Kolašin ima potencijal da bude cjelogodišnja turistička destinacija. Potrebni su sadržaji za porodice, jer ne možemo da se oslanjamo samo na snijeg.”
“Žabljak u još gorem infastrukturnom stanju”
Vedran Roćenović iz VHM Developmenta rekao je da Žabljak ima potencijal da radi 365 dana u godini, ali da nedostaje infrastruktura i veća uključenost države.
“U Crnoj Gori imamo sve prirodne ljepote, ali nemamo uređen sistem. Ne oslanjamo se na državu, ali bismo voljeli da se više uključe. Volio bih da moje dijete jednog dana može normalno da putuje do Žabljaka i da imamo makar mali aerodrom za luksuzne goste”, kazao je Roćenović.
Dodao je da će u njihovom kompleksu koji grade na Žabljaku biti zaposleno preko 100 ljudi i da očekuju konkretnu podršku lokalne samouprave.
Investitori traže sistemsku podršku Darko Radunović iz Čelebić grupe predstavio je dva velika projekta – jedno naselje sa 366
stambenih jedinica, uključujući 61 vilu, i luksuzni hotelski kompleks u Čanju sa 240 jedinica i pet zvjezdica. Istakao je značaj kvalitetnog, prostranog i normalnog prostora za život pun zelenila.
Radunović naglašava da hoteli ne mogu biti održivi ako rade samo šest mjeseci godišnje.
“Očekujemo od države da završi putnu, elektro i vodovodnu infrastrukturu. Mi koji sjedimo ovdje nismo mali investitori – ulažemo 200 miliona eura u dva projekta. Potrebna je bolja koordinacija državnih agencija i ministarstava sa investitorima, kao i podrška bankarskog sektora. Moramo znati da su naši projekti finansijski održivi”, rekao je Radunović.
Ključ: stabilnost, radna snaga i konkretna podrška Panelisti su se složili da su kvalitetna infrastruktura, politička stabilnost i obučena radna snaga ključni preduslovi za realizaciju investicionih planova. Upozorili su da mnogi investitori odustaju od ulaganja jer ne žele da ulažu u sredinu u kojoj postoji nesigurnost i neizvjesnost.
“Problem nije samo u broju radnika, već i u njihovim kvalifikacijama”, zaključila je Damjanović Vidaković.

Investitori o realizaciji projekata u Crnoj Gori: Neophodna politička stabilnost, bolja infrastruktura i kvalitetna radna snaga

Crnogorska bokserska reprezentativka Bojana Gojković plasirala se u finale prestižnog međunarodnog turnira „Le Sentjur” (Les Ceintures”), koji se održava u Aržanteju, predgrađu Parizu, saopšteno je iz Bokserskog saveza Crne Gore.
Kako navode, članica BK Budva je u polufinalu kategorije do 57 kilograma savladala domaću bokserku Lusi Pauliak, jednoglasnom odlukom sudija.
Iz BSCG istulu da je Bojana bila bolja tokom čitave borbe, pa je jednoglasna odluka sudija bila očekivani i realni epilog. Inače, pored amaterskog, Lusi Pauliak ima iskustvo i na profi ringu.
- Nakon malo sporijeg starta i malog kašnjenja u reakcijama, Bojana je, kada se dobro zagrijala preuzela kontrolu meča u potpunosti u svoje ruke, pa je rutinski došla do pobjede nad iskusnom bokserkom i plasmana u finale prestižnog turnira - rekao je selektor Nikola Ružić.
u saopštenju se dodaje da će rivalka Bojani Gojković u sjutrašnjem finalu biće uspješnija iz borbe između Kanađanke Ušane Seltan i još jedne domaće takmičarke Marijen D’Antuan, dok će večeras u 20 časova u ring i drugi crnogorski predstavnik na turniru u Parizu Tomislav-Bato Đinović, koji će se u polufinalu kategorije do 60 kilograma boriti protiv Francuza Li Belazela.

Bojana Gojković u finalu

Budvanin Ivan Delić uhapšen je u Dubaiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, saopštio je 15. maja vršilac dužnosti direktora crnogorske policije Lazar Šćepanović.
Hapšenju Delića i Aleksandra Kekovića zvanog Arkan, visokorangiranih članova kriminalnih grupa, prethodila je posjeta Šaranovića Emiratima.
Predstavnici Interpola Dubai su uhapsili dvojicu crnogorskih državljana na osnovu crvene međunarodne potjernice Interpola Podgorica. Kako je saopštila policija, očekuju njihovo izručenje Crnoj Gori.
Delića Specijalno državno tužilaštvo potražuje u okviru akcije “General” zbog krijumčarenja narkotika na transnacionalnom nivou, saopštila je policija.
Osim u međunarodnom švercu narkotika, Delić je pominjan u više slučajeva ubistava, bio je meta više oružanih napada, uključujući i atentat kojom prilikom je ubijen nedužni mladić.
Nikada nije pravosnažno osuđen.
<h2>Akcija General</h2>
U okviru akcije General jula 2024. uhapšeno je devet osoba.
Šest mjeseci kasnije, Specijalno tužilaštvo je sredinom januara ove godine u sklopu ove akcije podiglo optužnicu protiv 19 osoba, uključujući Delića, zbog šverca oko 2,5 tone kokaina iz Južne Amerike u Evropu i Australiju.
Šestorica od njih su bili u bjekstvu, među kojima i navodni vođa kavačkog klana Radoje Zvicer dok su četvorica od ranije bila u zatvoru zbog drugih djela, uključujući Slobodana Kašćelana, Mila Božovića i Damira Mandića.
Istraga je sprovedena u saradnji sa EUROPOL-om, američkom Federalnim istražnim biroom (FBI) i Upravom za suzbijanje narkotika (DEA) i australijskom federalnom policijom (AFP).
<h2>U kojim slučajevima se pominjao Delić?</h2>
<h3>Ubistvo Pavla Bulatovića</h3>
Delić je prvi put doveden u vezu s ubistvom ministra odbrane Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Pavla Bulatovića, koji je likvidiran 7. februara 2000. godine u Beogradu.
Anketni odbor Skupštine SRJ, na čijem je čelu bio Vojislav Šešelj, označio je Delića kao osumnjičenog, navodeći da je motiv mogao biti Bulatovićevo protivljenje švercu oružja i cigareta.
Delić je negirao optužbe, tvrdeći da je u vrijeme ubistva bio u Budvi, što su potvrdili i njegovi svjedoci. Istraga nije dovela do dokaza protiv njega.
Ubistvo Marije i Darija Šurine
U junu 2004. godine, na dan kada je trebalo da se vjenča sa Marijom Šurinom, Delić je preživio pokušaj atentata u kojem je ranjen.
U septembru iste godine, Marija Šurina, koja je bila trudna, i njen brat Dario poginuli su u eksploziji bombe u njihovoj kući u Budvi.
Roditelji stradalih Šurina kasnije su javno optužili Delića za njihovo ubistvo, ali zvanična istraga nije dovela do njegovog procesuiranja.
<h3>Ubistvo Duška Jovanovića</h3>
Delić je saslušavan u istrazi ubistva Duška Jovanovića, glavnog urednika lista “Dan”, koji je ubijen krajem maja 2004. u Podgorici.
On se u vremenu ubistva nalazio u Velikoj Britaniji a po dolasku u Crnu Goru dao je izjavu policiji, saopštila je njegova advokatica Tatjana Pavličić jula iste godine.
Ni u ovom slučaju nije obuhvaćen optužnicom.
<h3>Saslušanje u Holandiji</h3>
Delić je 2008. uhapšen na pariskom aerodromu i izručen Holandiji, koja ga je tražila u vezi s istragom ubistva holandskog državljanina Srđana Miranovića, koji je likvidiran dvije godine ranije u Podgorici.
Holanski sud je 2009. utvrdio da je ubistvo počinio Miloš Petrović i osudio ga na 15 godina zatvora. Kao naručilac je sumnjičen holandski mafijaški bos Vilijam Holeder.
<h3>Više puta bio meta</h3>
Prvi pokušaj ubistva Delića bio u julu 2002. na parkingu ispred Svetog Stefana, kada je nepoznati napadač ispalio više hitaca prema njemu, od kojih ga je jedan “okrznuo”.
Avgusta 2006. na putu Kotor-Budva nepoznate osobe su na Delićev auto ispalile oko 50 metaka, ali ni on ni ženska osoba koja je bila sa njim nijesu povrijeđeni.
Početkom 2011. u Budvi je ubijen Delićev brat od tetke Ivan Šćepanović. Osim rođačkih bili su i poslovno povezani.
<h3>Slučaj nedužne žrtve</h3>
Delić je bio meta atentata ispred budvanskog kafea Palma, kada je 11. avgusta 2008. greškom ubijen dvadesetosmogodišnji Goran Pejović.
Više državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu protiv pripadnika Zemunskog klana Sretka Kalinića zbog sumnje da je ubio Pejovića.
“… do zamjene mete je došlo uslijed slične garderobe, pozicije sjedenja i konstitucije Pjeovića” saopšteno je 2016. iz crnogorske policije.
Delić, u izjavi za Radio Slobodna Evropa, 2010. rekao da vjeruje da je on bio meta, a da je Pejović stradao greškom.
- Nemam riječi. Jer radi se, prije svega, da je poginuo nevin čovjek. Težak je osjećaj da živi čovjek sa tim da je neko zbog tebe poginuo.
Crnogorsko tužilaštvo je u nekoliko navrata putem zamolnice pokušalo da dobije iskaz Kalinića, koji je u srpskom zatvoru. On je odbio da saopšti ko je bio naručilac atentata na Delića.
Kalinić je učestvovao i u atentatu na srpskog premijera Zorana Đinđića.
Trenutno služi zatvorsku kaznu od 40 godina.
<h3>Blokada imovine</h3>
Viši sud je stavio zabranu raspolaganja imovinom Ivana Delića, zbog sumnje da je stečena kriminalom.
U pitanju su hiljade kvadrata zemljišta i više desetina stambenih prostora, apartmana, garaža… od kojih je najveći dio u njegovoj svojini dok se manji vodi na njegovu suprugu.
Blokirane su i dvije trospratne vile sa apartmanima nedaleko od Petrovca na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva, upravo zbog procesa General.
Prošle godine Delić je tražio od Opštine Budva da legalizuje te vile, navodeći da su stečene nasljedstvom, što je odbijeno u januaru.
Ivanov otac Dušan Delić, koji je početni kapital stekao u Libiji, u Budvi se bavio građevinskim biznisom.
Njegova firma “Azimut”, prodala je istoimeni hotel na Svetom Stefanu bivšem ruskom agentu Aleksanderu Romanovu, koji je u Moskvi bio pod istragom zbog korupcije.
Iako su protiv 54-godišnjeg Ivana Delića Delići godinama vođene istrage, do sada nije pravosnažno osuđen ni za jedno od tih djela.
Bio je blizak sa nedavno preminulim kontroverznim biznismenom Branislavom Mićunovićem.

Što se zna o Ivanu Deliću, uhapšenom po crnogorskoj potjernici u Dubaiju

Treću godinu zaredom, povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHOBIT), Evropska kuća i Mreža mladih evropskih ambasadora (YEA) organizovali su u Evropskoj kući panel diskusiju pod nazivom „Moć zajednica“ – temu ovogodišnjeg globalnog obilježavanja.
Ovaj događaj, kako je saopšteno iz Evropske kuće, okupio je aktivistkinje, predstavnike institucija i zajednice u otvoreni dijalog o izazovima i snazi LGBTIQ+ zajednica u Crnoj Gori. Panel je ukazao na važnost međusobne solidarnosti, prenošenja kolektivne mudrosti i emocionalne otpornosti u borbi za ljudska prava.
Panelistkinje su bile Marica Vlahović, šefica Kancelarije za LGBTIQ+ lica Glavnog grada, Katica Maksan, projektna koordinatorka u CEDEM-u i LGBTIQ+ aktivistkinja i Hana Konatar, queer aktivistkinja i umjetnica. Diskusijom je moderirao Vojin Ćetković, aktivista i mladi evropski ambasador.
Panelistkinje su, kako se navodi, iznijele lična iskustva o počecima aktivizma, suočavanju sa strahovima, ali i o snazi koju su pronašle u zajedništvu.
- Zajednica je za mene ono što sami stvaramo. Početak je bio težak, bez sigurnih prostora i sa vrlo malo institucionalne podrške - istakla je Maksan, prisjećajući se svojih početaka u LGBT pokretu u Crnoj Gori.
Vlahović je rekla da je ponosna na umrežavanje tokom pandemije.
- Mnogo mladih je postalo aktivno, prepoznali su da postoje prostori koji su sigurni i prijateljski nastrojeni - navela je Vlahobić.
Konatar je iskreno govorila o cijeni angažmana.
- Meni je aktivizam uzeo ogroman dio nade. Uzeo mi je vjeru da je promjena moguća, ali istovremeno me natjerao da nastavim - kazala je Konatar.
Tokom diskusije otvorena su pitanja kako izgraditi povjerenje između zajednice i institucija, da li strategije za ljudska prava uopšte uključuju stvarne članove zajednice, ko su nevidljivi unutar same zajednice i kako ih uključiti.
- Panelistkinje su ukazale na razliku između stvarne i performativne solidarnosti. Takođe su naglasile važnost intersekcionalnog pristupa koji uključuje klasne, nacionalne i rodne razlike, kao i činjenicu da žene čine većinu aktivizma ali ostaju nevidljive — i u LGBTIQ+ i u feminističkom pokretu. One su se saglasile da vidljivost ne znači autovanje već prije svega prisustvo tema koje su važne za zajednicu - &nbsp;dodaje se u saopštenju Evropske kuće.
Učesnici su poručili da zakoni, koliko god važni, ne znače mnogo ako zajednica ostaje isključena iz njihovog oblikovanja i implementacije.
- Potrebno je graditi povjerenje i osnažiti članove zajednice da budu aktivni akteri promjena. Događaj je zaključen pozivom na jačanje zajednice iznutra: kroz edukaciju, međusobnu podršku i stvaranje prostora za autentičan život bez kompromisa - zaključuje se.

Međunarodni dan borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije: „Moć zajednica” u fokusu borbe za LGBTIQ+ prava

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?