Novinarka Pobjede i saradnica Televizije E Ana Raičković danas je u Osnovnom sudu tri sata i 40 minuta svjedočila na suđenju kontroverznom biznismenu Zoranu Bećiroviću, njegovom sinu Luki i članovima njegovog obezbjeđenja Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću koji su je 10. novembra prošle godine brutalno napali. Ustvrdila je da su ona i njena porodica 10. novembra ispred restorana brze hrane "Gurman" brutalno napadnuti, vrijeđeni i da im je prijećeno. Ona je ispričala da je oko 21 sat pošla da kupi hamburger u Gurman i da je parkirala vozilo kod žardinjere. - Poručila sam hamburger, čula sam da govore nešto kao pokojni Katnić, pokojni Lazović, dok mi se jedan od njih nije obratio i rekao ja tebe znam - ispričala je ona. <h2>Uvrede, napad...</h2> Ubrzo je prepoznala Zorana Bećirovića i Mladena Mijatovića koje zna od ranije, jer je sarađivala sa Bećirovićem. Neko od njih dvojice je rekao: Jeste, ona je. - Počele su gnusne uvrede, kako sam plaćenica narko kartela, a ja sam se obratila Zoranu Bećirovića jer je bio glasniji i rekla: Ispoštovaću vaše godine, dobro se piznajemo. Nakon toga su počele najgnusije uvrede ku..., puši. Li ku....po E &nbsp;Tv a uslijedila je i prijetnja da će me polomiti - ispričala je Raičković. Bećiroviću je, kako je dodala, rekla da treba da ga bude sramota, nakon prijetnji da će je polomiti uzela je telefon i pozvala policiju i rekla da su je napale dvije osobe. Ističe da se osjetila ugroženo. - U to vrijeme pozivao me i moj vjerenik Tomo Arapovića, ali mu se nijesam javljala.Kada sam pozvala sina da pitam što će od priloga oni su nastavili da me vrijeđaju. Sinu nijesam ništa rekla ali on je sve to čuo - ispričala je Raičković. Dodala je da se Mijatović nekoliko puta zalijetao prema njoj i da će je polomiti i unosio joj se u facu. - Krenula sam da snimam i rekla ponovi, nabrajali su ko me sve je....iz Tv E, a Bećirović mi se obraćao: K*rvo, vidi joj kožne gaće. Bećirović je rekao Mijatoviću da snimi tablice i da će je naći - kazala je Raičković. Ona je dodala da je Ljubiša Dukić njih smirivao i da joj nije upućivao uvrede. Dukić joj je, kako je kazala, rekao da pusti Bećirovića i Mijatovića, da su u pripitom stanju. U tom trenutku je, kako navela, došao je njen sin. - Pitao me jesam li dobro, rekla sam da jesam - navodi Raičković.&nbsp; Tada dolazi i njen vjerenik Tomo Arapović i počinju da joj prozivaju sina i vrijeđaju. - Govorili su mu: Dođi pi**o, on je krenuo prema njima i došlo je do kontakta sa Mijatovićem. Moj sin je bio na Mijatoviću, ali ga je Mijatović udarao, a on je uzvraćao. Niko od prisutnih nije reagovao. Sa desne strane Dukić udara mog sina u glavu. Dok sam bila na sinu mene je udarao Zoran Bećirović, dok za njegovog sina to ne mogu da tvrdim. Zadobila sam povrede šake - ispričala je Raičković. Kada se to završilo njen sin je otišao, a ona je vjereniku rekla da pođe za sinom. - Nakon toga kada sam došla do auta Mijatović me davio, a Bećirović čupao za kosu. Tražili su da im kažem i ime mog sina što nijesam učinila - kazala je Raičković i dodala da joj je bitno bilo samo da joj je sin na sigurno. Nakon toga Bećirović i Mijatović su pošli do vozila njenog vjerenika i pokušali da ga izvuku iz auta. Nakon toga, prema njenim riječim, opet su došli kod nje i rekli da će joj naći sina i polomiti ga. - Dukić je sjeo na mjesto suvozača i rekao da se sklonim od toga i pošla sam do Minhen paba. Onda mi je pozlilo, nijesam mogla da dišem, izašla sam napolje da povratim. Dukić je izašao i kukao i pitao treba li mi voda - ispričala je Raičković dramatične detalje te noći. Dukić je rekao da on može da joj garantuje da neće joj nauditi djetetu, da ne pravi frku oko toga, da ti ljudi imaju para misleći na Zorana Bećirovića, da će mi platiti štetu. - Pred tužiteljkom sam rekla da me Luka Bećirović nije napadao i vrijeđao, ali sam na snimku vidjela da je udarao u moje vozilo - kazala je Raičković. Ona je dodala da je Dukić sa njenog broja pozvao sebe i rekao da će se sve završiti. Raičković je Dukić rekla da on ne može da joj garantuje za Bećirovića, ona i njena porodica pošteno rade svoj posao i njih niko ne može da kupi. Nakon toga je otišla u policiju. Ona je kazala da se pridružuje krivičnom gonjenju i postavlja imovinsko pravni zahtjev.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025020609024_af068d03a3c410ce082c3440fa6379cb57d25a947242a1b2716a28e154fb519d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025020609024_af068d03a3c410ce082c3440fa6379cb57d25a947242a1b2716a28e154fb519d" data-rendition-name="original" width="1600" height="994" loading="lazy" alt="Romina Vlahović"> <figcaption>Romina Vlahović(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Iskaz pred tužiteljkom dala je, kako kaže, u stanju šoka što zbog događaja što od rečenice advokata okrivljenih Danila Mićovića da će njen sin odgovarati za teške povrede govoreći "da je Mijatoviću polomio nos i arkadu". Na pitanje tužiteljke Romine Vlahović kazala je da je prilikom pokušaja da odvoji sina ispao sat. Ona je rekla i da je Bećirović bio obučen u tamnijoj boji, a Mijatović da je imao neku jaknu između žute i braon. <h2>Korać mogao sve da vidi</h2> Kad je došlo do gužve i fizičkog kontakta u Gurmanu je bilo više ljudi. Na pitanje tužiteljke poznaje li policajca Srđu Koraća ona je rekla da ga zna kroz posao. - Znam da je bio Korać tamo. Ja sam prilično sigurno da je Srđan Korać bio sve vrijeme bio prisutan i u lokalu i ispred - kazala je Raičković. Raičković je istakla da je Korać mogao sve da vidi i čuje, te da je sjedio sa Balšom Dragovićem i Rankom Radulovićem. Branilac Danilo Mićović nakon što je komentarisao način na koji postavlja pitanja tužiteljke i nakon što je rekla da će možda neko od svjedoka biti gonjen Mijatović je rekao: Biće progona još.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250206100212_8dd76a85cbde500549a09e1a9408c0af1fcf6cb884328f1aa982ede35ad038c2.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250206100212_8dd76a85cbde500549a09e1a9408c0af1fcf6cb884328f1aa982ede35ad038c2" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Srđan Korać"> <figcaption>Srđan Korać(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Na pitanje tužiteljke, Raičković je kazala da se niko nije uključio da razdvoji Mijatovića i njenog sina. Raičković je rekla i da je zadobila povrede. Na pitanje tužiteljke, Raičković je rekla da je Dukić preko zajedničkog prijatelja više puta pokušao da stupi u kontakt sa njenim bratom. - Mog brata je pozvao prijatelj i rekao da Dukić želi da se vidi sa njim da mu sve objasni da su bili pripiti, da se dogovore i da se plati - kazala je Raičković.&nbsp; Nakon toga je, kako je dodala, oštećena šoferšajbna njenom bratu. <h2>Prestanak saradnje</h2> Na pitanje zastupnika, Raičković je rekla da se Bećirović prije desetak godina obraćao glavnom uredniku Pobjede Drašku Đuranoviću. - Prije desetak godina Bećirović se obratio glavnom uredniku Drašku Đuranoviću, a vezano za ubistvo njegovog brata, što je bio naš posao i imao je određene informacije da nam da. Ja sam tada sa urednicom Marijom Žižić pošla na sastanak. Nakon toga kontakt sreli smo se još nekoliko puta isto oko posla u hotelu Premijer. Uvijek je bio prisutan Mladane Mijatović - kazala je Raičković. Na pitanje branioca optuženog rekla je da je vidjela privođenje optuženih. - Primijetila sam da je Mijatović bio povrijeđen, ali isto tako i moj sin je bio povrijeđen - kazala je Raičković. Raičković je istakla da je u nekoliko navrata pokušavala da kaže Bećiroviću da se sklone, a nakon što su joj izrekli sve uvrede i riječi ona je uzela telefon da bi se na taj način osigurala - Bećirović je sjedio, ali je stalno pričao, govorio mi je da će me polomiti i Mijatoviću je rekao: Je** joj majku - navela je Raičković. Ona je rekla da je napravila i kratki video snimak te dramatične noći. Na pitanje Danila Mićovića, ona je rekla da je pisala i izvještavala sa suđenja ubistva Zoranovog brata Dragana Bećirovića. Ona je pojasnila da je prije desetak godina došlo do konflikta između nje i Bećirovića a sve zbog naslova teksta odnosno nije mu se dopalo što nije navedeno Vrhovno državno tužilaštvo, a ne samo kako je pisalo Tužilaštvo. On joj je tada u razgovoru rekao da će je tužiti i podnijeti krivičnu prijavu a Raičković je dodala da je pozvala glavnog urednika Draška Đuranovića i rekla da neće sa Bećirovićem sarađivati po cijenu otkaza. Nakon toga, prema njenim riječima, Bećirović je počeo da blati Pobjedu i tadašnjeg urednika Đuranovića. - Ja sa njim od tada nijesam imala više nikakv kontakt, niti sam ga vidjela, niti sam ga čula - kazala je Raičkovič. Na pitanje Mićovića, ona je rekla da joj niko od njih nije branio da ide, mršikali su je i govorili da su joj snimili tablice. Na pitanje advokata Mićovića, Raičković je kazala da ima određena saznanja da se Bećirović operativno dovodio u vezu sa raznim krivičnim djelima, poznato mi je da je nasrtao na žene i novinarke.&nbsp; - Ta saznanja sam dobila nakon ovog događaja i kroz posao. Nemam saznanja da je osuđivan ili da se vodi postupak protiv njega - kazala je Raićković. Ona je dodala i da je koleginica Šćepanović bila na meti uvreda preko njegovog portala. Na to je advokat Mićović rekao da ga to ne zanima. Mićović je prigovorio iskazu Raičkoviću u odnosu na dio koji se mimoilazi sa odbranama njegovih klijenata. On smatra da je Raičković dala lažni iskaz za koje djelo se goni po službenoj dužnosti. Na pitanje Zorana Bećirovića, novinarka Raičković je odgovorila da nije tačno da je govorila: "Ubićeš ga sine, nemoj sine", već je govorila: "Nagrdiste mi dijete", tražeći da joj neko pomogne. Prema riječima Raičković, Bećirović je udario i njenog vjerenika a i nju. Bećirović je kazao da smatra da Raičković nije kredibilna svjedokinja. Svi optuženi su prigovorili iskazu Raičković. Na pitanje sudije Ilija Radulovića, Raičković &nbsp;je rekla da nije bilo Dukića da bi je ugušili jer im je govorio da prestanu jer je u tom momentu Mijatović davio, a Bećirović čupao za kosu, pogotovo imajući u obzir jer ona ima zdravstveni problem. Raičković je kazala da su znali da je novinarka i da su njihove odbrane sračunato date. Nakon tri sata i 40 minuta okončano je saslušanje Raičković. <h2>Ana je bila preko Uroša da bi ga zaštitila</h2> Vjerenik Ane Raičković, Tomo Arapović ispričao je da pozvao Anu ali mu je prekinula telefonsku vezu. - Kada mi se javila, čujem uvrede, raspravu, Ana mi je rekla nemoj da dolaziš, tu je Zoran Ćoćo Bećirović i da se raspravlja sa njim. Kad sam došao vidio sam Anu uplakanu u stresu, takvu je nikada nijesam vidio- kazao je Arapović. Prišao je, kako kaže, stolu da pita o čemu se radi i razgovarao je sa Mijatovićem. Nakon toga dolazi Anin sin Uroš Gagović. Prema riječima Arapovića, bila je žustra rasprava, Uroš je ušao u fizički obračun sa Mijatovićem. Isprovocirali su Uroša, kako je dodao, rekli su mu: dođi pič.. - Dva puta sam udaren po glavi, pokušao sam da izbalansiram da ne dođe do toga - kazao je Arapović. Ana je pala na Uroša da bi, kako je naveo, sačuvala dijete. Uspio sam da odvojim Uroša i nju. - Ani je bilo ciljno da Uroš krene odatle - kazao je Arapović. Tu se ne završava sve pokušavaju i njega (Arapovića) da izvuku iz auta. On je jasan bio da je dobio dva udarca otpozadi.&nbsp; - Pitao sam Zorana Bećirovića da li me je on udario on je rekao da nije - rekao je Arapović. On je istakao i da su Anu i Uroša udarali. - Odvojio sam čovjeka od Uroša koji je bio mlađi i koji je bio preko njega - ispričao je Arapović. Arapović je rekao da nije došao sa namjerom da se tuče, već da zaštiti vjerenicu. Na pitanje odbrane, advokata Danila Mićovića, Arapović je rekao da mu je Mijatović rekao: Što ćeš ti koji ku... ovdje? Arapović je rekao da mu se Mijatović unosio u facu ali nije "preduzimao fizičku radnju". Arapović je na pitanje odgovorio da je krenuo u svoje vozilo da potraži Uroša a mislio je da je Ana na sigurnom. Kad je ušao u vozilo vidio je da su optuženi oko Aninog vozila i onda kreću prema njemu i pokušavaju da ga izvuku iz auta. - Očekivao sam da je Ana pošla, upalio sam auto, nijesu uspjeli da me izvuku iz auta, krenuo sam i pozvao policiju - ispričao je Arapović. On je rekao da je čuo preko telefona da joj Bećirović govori: ku..., kučko. Optuženi su prigovorili iskazu svjedoka Arapovića. <h2>Čuo da prijete i vrijeđaju majku</h2> Sin Ane Raičković, Uroš Gagović kazao je da čuo sa majkom i dogovorili se da mu uzme hamburger u Gurman. - Kada sam pozvala majku čuo sam prijetnje i uvrede, sada češ ti ovdje svima nama da puš.. kurac. Došao sam i vidio majku u autu potrešenu- kazao je Gagović. On je dodao da su mu dobacili: dođi pič..&nbsp; Gagović je rekao da mu nije bila namjera da se svađa, htio je samo da vidi o čemu se radi. Rekao je da je majka pokušavala da ga zaustavi da ne ide prema njima a u tom momentu Mijatović je već ustao. -Ja sam potrčao i došao do vrata. Tomo je priča sa njima, ne mogu da se sjetim gdje je tačno stajao -kazao je Gagović. Mijatović je, kako kaže, prvi krenuo prema njemu. Gagović je rekao i da je Mijatović pokušao da ga udari ali je spriječio to. -Mijatovića sam udario i pao je na pod. Nekoliko puta me je udario i ja sam uzvratio- rekao je Gagović. Dok se to dešava Gagovića je neko još sa strane udario. Majka mu je, kako kaže, rekla da ide i on je pošao. Gagović je rekao da je mislio i da će njegova majka poći. Gagović je ponovio da se zabrinuo za majku jer je jasno čuo da joj prijete. - Mene majka nije zvala da dođem, nego sam ja sam odlučio da dođem-kazao je Gagović. Majka kad ga je vidjela da je došao kod Gurmana bila je prestravljena, bukvalno je bila bez riječi. - Govorila mi je nemoj, nemoj - kazao je Gagović. On je na pitanje svoje majke, kazao da mu je advokat Mićović uoči davanja iskaza kod tužiteljke rekao da Mijatović ima teške povrede i da će odgovarati za to. Na optužnici za napad na Raičković i njenu porodicu - sina Uroša Gagovića i vjerenika Toma Arapovića su biznismen Zoran Bećirović, njegov sin Luka Bećirović i tjelohranitelji Mladen Mijatović i Ljubiša Dukić. Oni su optužni za nasilničko ponašanje. Nastavk suđenja zakazan je za 24. februar kada će svjedočiti policajac Srđan Korać. Odbrana je zatražila ukidanje pritvora Bećiroviću i Mijatoviću. Tužiteljka Vlahović se protivi prijedlogu odbrane. Sudija Radulović je odbio prijedlog odbrane da im se ukine pritvor. Po ocjeni suda postoje razlozi za trajanje &nbsp;pritvora.

Marija Žižić

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Raičković: Rekli su da će me polomiti i da će mi naći sina, odbrane Bećirovića, Mijatovića i Dukića date sračunato

Bio sam u toaletu dok se sve dešavalo. Jedino sam vidio gužvu ispred „Gurmana“, ali nijesam reagovao jer je tu već bila policija. Vratio sam se za svoj sto i sačekao koleginicu koja je, potom, uzela izjavu i od mene – kazao je aktivni policijski službenik Srđan Korać Libertasu, svjedok napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina i vjerenika.
Raičković je napadnuta 10. novembra 2024. ispred „Gurmana“, objekta vlasnika Ranka Radulovića, inače bliskog srodnika Koraća, koji je te noći bio u društvu sa njim i advokatom Balšom Dragovićem kada su biznismen Zoran Bećirović, njegov tjelohranitelj Mladen Mijatović prvo verbalno krenuli da je vrijeđaju, a zatim nasrnuli na nju, davili je i čupali za kosu, a napad okončali kada ih je drugi član obezbjeđenja Ljubomir Dukić upozorio da će je ubiti. Napadu se pridružio i sin Bećirovića Luka Bećirović, o čemu svjedoči i snimak na kojem se vidi da lomi zadnje vjetrobransko staklo na vozilu Raičković.
Na snimku u koji je Pobjeda imala uvid vidi se da je Korać bio pored svog vozila dok je Raičković pokušavala da spriječi sina da uđe u sukob sa Bećirovićem i obezbjeđenjem. Dok su sina Ane Raičković pozivali da dođe i vrijeđali ga, Korać je prošao pored njih i ušao u „Gurman“, i to u momentu kada je ulazio i Dukić.
Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije, ni nakon dva i po mjeseca od brutalnog napada na Raičković i dva člana njene porodice, nije utvrdilo da li je tokom nasilja ispred i u lokalu brze hrane „Gurman“ u podgoričkom naselju Blok V njihov kolega, policajac Srđan Korać, postupao u skladu sa svojim službenim ovlašćenjima i pokušao da to nasilje spriječi.
To nijesu uradili ni dva mjeseca i tri dana otkad je i sam Korać, svjedočeći u tužilaštvu, priznao da je te noći bio u „Gurmanu“, ali da nije mogao da reaguje jer je, kako je kazao, bio u toaletu tog restorana.
On je portalu Libertas kazao da „nije ni vidio, ni čuo incident“.
- Bio sam u toaletu dok se sve dešavalo. Jedino sam vidio gužvu ispred „Gurmana“, ali nijesam reagovao jer je tu već bila policija. Vratio sam se za svoj sto i sačekao koleginicu koja je, potom, uzela izjavu i od mene - kazao je Korać Libertasu.
Pozivajući se na navode iz optužnice protiv Bećirovića, Mijatovića i Dukića da su unutar „Gurmana“ počele uvrede Bećirovića i njegovog tjelohranitelja na račun novinarke, potom fizički napad na njenog vjerenika i tuča sa njenim djetetom, zapomaganje Raičković da joj neko pomogne, Libertas je pitao policajca Koraća kako nije uspio da čuje nešto od toga i koliko je dugo bio u toaletu.
- Nekoliko minuta - rekao je Korać Libertasu.
Verbalni napad je počeo nešto poslije 21 sat, kada su Mijatović i Zoran Bećirović prepoznali novinarku i počeli da je vrijeđaju. Za to vrijeme Korać je bio u lokalu sa vlasnikom „Gurmana“ Rankom Radulovićem i advokatom Balšom Dragovićem. Na snimku u koji je Pobjeda imala uvid, a na koji se Korać poziva vidi se da dok Raičković pokušava sina da spriječi da dođe u sukob sa razjarenom grupom koja dobacuje, on izlazi iz automobila i ulazi u „Gurman“.
U istom momentu dolazi i Dukić, parkira vozilo i ulazi u „Gurman“.
Cijeli napad koji se događao unutar „Gurmana“, a potom i na parkingu ispred tog lokala trajao je oko 20 minuta.
Korać je, dok mu je Libertas postavljao pitanja, optuživao medije da mu crtaju metu, da ga lažno optužuju da je prisustvovao napadu na novinarku ispred „Gurmana“, da objavljuju neprovjerene informacije…
Rekao je i da „nije bio tu“ kada je Libertas prvi put kontaktirao sa njim 14. novembra prošle godine u vezi sa tada nezvaničnim informacijama da je bio u „Gurmanu“ tokom napada na novinarku.
Tada su i iz Uprave policije najavili da će „blagovremeno obavijestiti“ Libertas o ishodu provjere da li je Korać bio sporne noći u „Gurmanu“ i da li je i što preduzeo u skladu sa policijskim ovlašćenjima da zaštiti novinarku i spriječi sukob.
Iz te bezbjednosne institucije se tim povodom više nijesu oglašavali.
- Ako sam kriv, spreman sam da odgovaram i pred institucijama, ljudima i pred Bogom. Dao sam izjavu Unutrašnjoj kontroli. Postoje kamere, tačno se vidi kad sam ušao u lokal, a kad izašao. Vrlo sam karakterističan, ne mogu da me zamijene sa nekim - poručio je Korać.
On je predložio novinaru da pogleda snimke sa video-nadzora koji, prema njegovim riječima, potvrđuju njegove tvrdnje.
- Ja tada nijesam ni bio na dužnosti - ustvrdio je Korać.
Na zahtjev Libertasa da objasni da li to znači da ne treba da reaguje ako vidi da neko čini krivično djelo van njegovog radnog vremena, policajac Korać je odgovorio: “Da bih preuzeo bilo koju službenu radnju, prije toga moram da se legitimišem. Znači, da bih zaustavio neku tuču, prvo treba da kažem da sam policajac. Da sam vidio napad, reagovao bih.”
Korać nije želio da odgovori u kojem policijskom odsjeku radi, navodeći samo da je aktivan službenik policije.
U Kodeksu policijske etike piše da je „policijski službenik dužan da i kada nije na dužnosti samoinicijativno pruža pomoć svakom licu koje se nalazi u opasnosti, sprečava ili suzbija radnje koje mogu da naruše javni red i mir ili da ugroze život, integritet i imovinu zajednice i Ustavom utvrđeni poredak“.
Osim toga, u Kodeksu policijske etike piše „policijski službenik u svim prilikama čuva ugled policijske službe, svoj ugled, poštuje dobre običaje i slijedi etička načela u dosljednom sprovođenju zakona. Služeći građanima, izlaže se i opasnosti po život“.

Portal ETV

Policajac Korać: Da sam vidio napad na novinarku Raičković, reagovao bih

U posljednjih pola decenije crnogorsko društvo nalazi se u ambijentu u kojem su zamijenjene uloge i gdje je sloboda govora pretvorena u govor mržnje, koji razara društvo iznutra. I to je tiha prijetnja, jer poštovanje različitosti nije slabost, već temelj zajedničkog života u Crnoj Gori. To ocjenjuje poslanica u državnom parlamentu Aleksandra Despotović, komentarišući prijetnje koje su na društvenim mrežama upućene poslanicima Oskaru Huteru i Ivanu Vukoviću.
- Ono što najviše brine je da govor mržnje postaje sve vidljiviji i prihvaćeniji u javnom prostoru. To više nije marginalna pojava, već simptom dubljih problema, političkih podjela, krize identiteta i naravno slabljenja kulture dijaloga - ističe Despotović.
Naglašava da govor mržnje često dolazi od javnih ličnosti, koje su u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, čime se takav način komunikacije normalizuje kao legitiman.
- I kada oni koji imaju moć i vidljivost koriste uvrede i ističu podjele, šalje se poruka da je netrpeljivost dozvoljena, pa čak i poželjna. Time se ne ugrožavaju samo manjinske zajednice, već i pravo svakog građanina na dostojanstvo i slobodno izražavanje bez straha. Ono što je jako važno istaći, jeste da se borba protiv govora mržnje ne može voditi ni samo zakonima. Razvijanje kulture dijaloga, kritičkog mišljenja i medijske pismenosti, posebno među mladima, ključno je za dugoročne promjene. Jer moramo braniti ideju Crne Gore kao zajednice različitih, ali ravnopravnih ljudi - naglasila je Despotović.
<h2>Vlast svakodnevno crta mete neistomišljenicima</h2>
Crnogorska vlast je, potcrtava, osokolila ove pojave, jer njeni predstavnici bez zazora svakodnevno crtaju mete onima koji politički različito misle.
- Ono što brine jeste relativizacija tih događaja i normalizacija nenormalog. Jer vladajuća većina samo retorički govori o jednakim pravima svih, ali ipak postoje oni koji su jednaki od drugih... I institucije su slabe. Institucije ne funkcionišu, jer da one funkcionišu na pravi način, svi koji pokušavaju da unize ugled javnih ličnosti u javnom prostoru, bili bi sankcionisani, međutim, zakoni postoje, ali se ne implementiraju i institucije ne preduzimaju sve što mogu - poručila je sagovorica Antene M.
<h2>Nikad više priče o poštovanju žena, nikad manje poštovanja</h2>
Komentarišući slučaj bivše državne funcionerke Mirjane Pajković, poslanica kaže da nikad nije bilo više priče o poštovanju žena, a nikad manje poštovanja u realnosti.
- Toksični ambijent koji je stvoren i koji je zasnovan na mržnji, proizvodi društvo koje je žedno afera - društvo koje likuje na nesreći drugih, društvo u kome se stvara atmosfera linča i gdje se potpuno zaboravi početni događaj. To je ono što se uvijek zaboravi - ko je žrtva, a ko je nasilnik.
Zaboravlja se da je okidač za sve ustvari neovlašćena distribucija snimaka. Ustav garantuje privatnost, a institucije nijesu jasno odgovorile na ovaj slučaj, koji je pokazao kako ljudi olako kreću u napad i davanje kvalifikacija", navela je Despotović.
Javne ličnosti, dodala je, moraju promijeniti obrazac ponašanja.
- Ne možete stalno targetirati i prozivati ljude bez ikakvih dokaza, time šaljete poruku da svako može da radi šta hoće - poručila je poslanica u emisiji Mentalna higijena.
Dodaje i da društvo mora biti budno, prilagodljivo i odgovorno.
- A ne da čeka samo da zakon reaguje, jer nekada ni zakon ne garantuje da će sve biti regulisano, stoga je prevencija važna, kao i da javne ličnosti šire pozitivnu energiju i empatiju za drugoga. Kritika je u redu, ali ne zarad nekih poena targetirati druge i pozivati na linč - apostrofira Despotović.
<h2>Narativ o otklonu od identitetskih tema opasan i perfidan</h2>
Ove sedmice je obilježen Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Nevladina organizacija Akcija za ljudska prava tim povodom poručila je i da uprkos istorijskim lekcijama, javni prostor u Crnoj Gori danas je opterećen govorom mržnje i predrasudama, koje politički akteri često tolerišu ili čak podstiču kroz ratnu propagandu. Posebno, kažu, zabrinjava istorijski revizionizam koji uporno promoviše Srpska pravoslavna crkva, relativizujući zločine i rehabilitujući ideologije i ličnosti povezane sa fašizmom. Vlast, dodaju, izostankom odlučne reakcije, daje prećutnu saglasnost…
Upitana za komentar o ocjenama HRA Despotović kaže:
- Definicijom “seoske teme” premijer Milojko Spajić je sublimirao odnos vlasti prema temeljnim vrijednostima Crne Gore. Jer narativ u otklonu od identitetskih tema je veoma opasan i perfidan. Jer nama se stalno saopštava da ne treba da se bavimo o prošlošću. A šta se dešava? Ispod površine se dešava pokušaj revizije istorijskih činjenica i znanja o prošlošti.Jer seoske teme su format koji bi trebalo da oblandira promjenu sadržaja koji Crnu Goru čini državom. E sad, šta je suština i šta je važno napomenuti? Da je Crna Gora država koja temelji vrijednosti antifašizma i koja pokazuje da su ti temelji toliko jaki da i poslije poludecenijskog rada na rušenju tih temelja vlast u tome nije uspjela, niti će uspjeti. Dalje, kad govorimo o odnosu Srpske pravoslavne crkve prema određenim pitanjima i promovisanju istorijskog revizionizma, moram reći da Demokratska partija socijalista kojoj pripadam uvijek iznosi mišljenje da je nedopustivo da vjerska organizacija na taj način veliča zločine. Nedopustivo je da veličate nazadnu ideologiju, da veličate te pjesme koje su bile recimo u Zaostru. Crkva se u Crnoj Gori duboko bavi politikom, identitetskim pitanjima, a vlast se tome ne suprotstavlja".
Sud Bosne i Hercegovine prvostepenom presudom je osudio jedno lice na tri godine zatvora zbog veličanja Ratka Mladića i Radovana Karadžića, osuđenika za ratne zločine, tačnije jer je prilikom jednog događaja u Banjaluci izašao na binu držeći njihove fotografije. Na konstataciju da mi, međutim, nemamo epilog brojnih slučajeva podsticanja na mržnju i veličanja ratnih zločinaca, Despotović poručuje:
- Jednostavno i sama vlast, dio vlasti, baštini te određene ideologije. Tako da svi oni koji šire govor mržnje ili pjevaju pjesme koje mogu da uvrijede nekog drugog, osjećaju sigurnost da neće biti kažnjeni. To je ono što sam i na početku rekla. Reakcije su jako slabe, a i kada se započnu procesi, oni se ne završe. I onda naravno, svi ti koji su učesnici takvih događaja, oni se osjećaju vrlo sigurnim, čak i prihvaćenim u društvu".
Slovenija je, dodaje, zabranila veličanje fašizma i nacizma.
- Zato što naravno, korišćenje tih simbola koji mogu da uznemire druge, je prepoznato kao remetilački faktor društva. Jer znate kako, fašizam je pitak, fašizam je plitak i odgovor na njega treba biti britak. A za to morate imati jake institucije, morate imati vlast koja želi sa tim da se obračuna i morate imati sistem koji će jasno osuditi svaki govor mržnje -zaključila je Despotović.

Despotović: Fašizam je pitak i plitak, i odgovor na njega treba biti britak

Asocijacija MNe - USA Cetinje reagovala je povodom prekida suđenja u Osnovnom sudu na Cetinju u slučaju masovnog ubistva u naselju Medovina 2022. godine.
- Zamislite sljedeću scenu: tri i po godine borbe. Suđenje koje se privodi kraju. Sve dokazne radnje završene. Sutkinja spremna. Porodice koje su sahranjivale djecu — konačno pred završnom riječju. I onda , 22. decembra, kao božićni "poklon" , Specijalno državno tužilaštvo traži spise. Tri dana kasnije, predmet nestaje sa Cetinja.Niko ne zna zašto. Ni sutkinja nije obaviještena o razlozima. Pročitajte to ponovo - započinju svoje reagovanje iz ove Asocijacije.
Što SDT krije, kažu, nije pitanje. To je konstatacija.
- Jer kad institucija preuzima predmet u finalnoj fazi postupka , bez obrazloženja, bez transparentnosti, bez elementarne ljudske pristojnosti prema porodicama koje su izgubile sve , tada više ne govorimo o pravnom sistemu. Govorimo o sistemu zaštite. Pitanje je jednostavno: koga štite? Olivera Krivokapić, bivša načelnica MUP-a na Cetinju, tereti se da nije oduzela oružje čovjeku koji je potom pobio deset ljudi, uključujući dvoje djece — Marka i Mašana. Dokazi su izneseni. Činjenice su na stolu. Završna riječ je bila na dohvat ruke. A onda je NEKO povukao ručnu - podsjećaju oni.
<h2>"RADILI SMO NJIHOV POSAO"</h2>
Vesna Pejović, koja je u Medovini izgubila ćerku i unuke, rekla je, dodaju, ono što svi misle, ali malo ko smije da izgovori.
- Mi smo radili njihov posao. Došli smo do istine ne iz priča, već iz vidnih dokaza - podsjećaju iz Asocijacije na njene riječi.
Porodice i novinari su, kažu, vodili istragu. Prikupljali snimke. Tonske zapise. Dokaze koje je, navode, tužilaštvo "zanemarivalo".
- A sada, kada je sve to trebalo da kulminira presudom, SDT interveniše."Simptomatično - kaže advokat Lalić. Ja bih rekao: SKANDALOZNO", stoji u reagovanju.
<h2>NOVOVIĆU, ČEKAMO ODGOVOR</h2>
Vesna Pejović je poručila specijalnom tužiocu Novoviću: "Gledaćemo se u oči. Moraće mi objasniti zašto je ovo urađeno", podsjećaju iz Asocijacije
- Crna Gora takođe čeka objašnjenje. Bar onaj čojski i pošteni dio! Jer ovdje nije u pitanju samo jedan predmet. U pitanju je povjerenje građana u institucije koje bi trebalo da ih štite — a koje, očigledno, štite nekoga drugog. Kad se predmet izuzima pod "velom tajne", javnost ima pravo da pita: čija tajna? I zašto je ta tajna vrijednija od pravde za desetoro mrtvih? - stoji u saopštenju.
<h2>PRAVDA ZAUSTAVLJENA NA KORAKU DO PRESUDE</h2>
Porodice žrtava sada, prema njihovim riječima, lebde u pravnom vakuumu.
"Sutkinja Marija Ćupić , koju su porodice opisale kao "vrhunskog profesionalca" , nije dobila ni osnovno obrazloženje. Sistem koji tako tretira sopstvene sudije, tako tretira i građane. I tako tretira mrtve", ističu u Asocijaciji MNE-USA Cetinje.
Navode i pitanja koja ne smiju ostati bez odgovora.
1. Zašto je SDT zatražio predmet 22. decembra , tri dana prije završnih riječi zakazanih za januar?
2. Ko je donio tu odluku i na čiji zahtjev?
3. Zašto sutkinja koja vodi predmet nije obaviještena o razlozima?
4. Postoji li veza između ovog poteza i osoba koje bi mogle biti kompromitirane presudom?
5. Da li "specijalno" u imenu tužilaštva znači specijalno izuzimanje od odgovornosti?
Ovo, kažu, nije slučajnost.
- U Crnoj Gori smo navikli na "proceduralne manevre" koji se dešavaju tačno kad ne treba. Zastare koje dolaze u posljednji čas. Predmeti koji nestaju. Optužnice koje se gase u tišini. Ali cetinjski masakr nije običan slučaj. Desetoro mrtvih. Dvoje djece. Porodice koje su tri i po godine čekale pravdu. I sada im se kaže: čekajte još. Ne znamo koliko. Ne znamo zašto -podsjećaju oni.
Gospodi iz SDT-a poručuju da Crna Gora gleda.
- Porodice žrtava gledaju. I istorija će zabilježiti , ko je stao na stranu pravde, a ko je stao na stranu "tajne". Desetoro mrtvih. Zar oduzeti životi ne traže pravdu i istinu?! Marko i Mašan zaslužuju zakon koji nosi njihovo ime. A njihove porodice zaslužuju odgovor - zaključuje se u reagovanju.

Slučaj stravičnog zločina u Medovini: Ko se uplašio završne riječi?

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija kontinuirano unapređuje digitalne javne usluge u oblasti obrazovanja. Elektronske usluge, koje su počele da se razvijaju od 2020. godine kao odgovor na pandemiju izazvanu virusom Covid-19, danas predstavljaju ključni segment modernizacije i efikasnijeg funkcionisanja sistema obrazovanja.
Kako je navedeno u saopštenju ovog ministarstva, tokom prošle godine građani su u velikoj mjeri koristili sljedeće elektronske usluge Ministarstva:
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u predškolsku ustanovu – 5.992 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred osnovne škole – 5.400 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred srednje škole – 6.276 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred osnovne muzičke škole – 675 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za elektronski upis na prvu godinu studijskih programa Univerziteta Crne Gore – 3.737podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za smještaj i ishranu u učeničkim i studentskim domovima – 3.730 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za studentski kredit – 5.586 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za stipendije za učenike i studente – 1.444 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za oslobađanje obaveze vraćanja studentskog kredita – 399 podnijetih zahtjeva elektronskim putem (nova elektronska usluga u 2025. godini)
• Podnošenje zahtjeva za akreditaciju programa obuke za stručno usavršavanje zaposlenih u obrazovno-vaspitnim ustanovama – 596 podnijetih zahtjeva elektronskim putem (nova elektronska usluga u 2025. godini).
Elektronske usluge Ministarstva, kako se dodaje, zasnovane su na automatskoj razmjeni podataka sa drugim državnim organima putem Jedinstvenog informacionog sistema za elektronsku razmjenu podataka (GSB). Na ovaj način eliminiše se potreba za pribavljanjem obimne dokumentacije i omogućava brža obrada zahtjeva, uz značajne uštede vremena i troškova za građane. U okviru sistema omogućene su i dodatne funkcionalnosti, poput elektronskog zakazivanja, automatskog bodovanja i drugih procesa koji dodatno unapređuju kvalitet usluge.
Svako podnošenje zahtjeva podrazumijeva elektronsku komunikaciju sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, odnosno Centralnim registrom stanovništva, čime se eliminiše potreba za dostavljanjem izvoda iz matične knjige rođenih. Razmjena podataka ostvaruje se i sa Ministarstvom socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, za potrebe upisa u predškolske ustanove, osnovne i srednje škole, čime se zamjenjuje potvrda o korisnicima materijalnog obezbjeđenja porodice.
Kako pojašnjavaju, u 2025. godini, putem Jedinstvenog informacionog sistema za elektronsku razmjenu podataka (GSB), izvršeno je 33.835 web-servisa ka Ministarstvu unutrašnjih poslova i 18.343 web-servisa ka Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.
Ključni benefiti implementacije ovih elektronskih usluga ogledaju se u sljedećem:
• Značajna ušteda vremena i novca građanima, bez potrebe za pribavljanjem dokumentacije i odlaskom u institucije
• Smanjenje gužvi i obima posla zaposlenima u Ministarstvu unutrašnjih poslova i socijalnim službama
• Eliminisanje gužvi u obrazovnim ustanovama i olakšan rad upisnih komisija kroz bržu obradu zahtjeva i automatsko generisanje rang-lista
• Brža i jednostavnija izmjena zahtjeva za upis iz jedne škole u drugu, odnosno sa jednog fakulteta na drugi
• Mogućnost podnošenja zahtjeva u bilo koje vrijeme (24/7) tokom trajanja konkursa
• Brža analiza podnijetih zahtjeva na svim nivoima obrazovanja
• Efikasnija obrada zahtjeva u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija
• Doprinos zaštiti životne sredine smanjenjem upotrebe papira kroz digitalizaciju dokumentacije.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija nastaviće sa razvojem novih digitalnih rješenja, sa ciljem daljeg unapređenja kvaliteta, dostupnosti i efikasnosti javnih usluga u oblasti obrazovanja.

Elektronske usluge MPNI: Hiljade zahtjeva podnijeto elektronskim putem tokom prethodne godine

Nijesam osoba za koju se može reći da je strašljiva. Navikla sam da se bavim problemima, da ih imenujem, da ih ne guram pod tepih i da tražim načine kako da se s njima nosim.
Pa ipak, kada krenem da razmišljam o svemu onome čemu su moja djeca svakodnevno izložena u online svijetu, ne osjećam se sigurno. Ne osjećam se ni mirno, ni samouvjereno, ni spremno koliko bih željela.
I to nije strah od tehnologije. Nije ni nostalgija za „starim vremenima“. To je nelagoda koja dolazi iz spoznaje da živimo u svijetu koji se mijenja brže nego što mi uspijevamo da ga razumijemo – a kamoli da u tom svijetu budemo pouzdani vodiči svojoj djeci.
Razloga za nelagodu ima mnogo. A pitanje jesmo li spremi za sve to. Postoji čitava industrija zloupotrebe djece koja funkcioniše paralelno sa našim svakodnevnim životima.
Postoje platforme koje koristimo kao da su bezazlene, a dokazano je da nijesu. Postoje algoritmi koji ne služe da informišu, već da zadrže pažnju, po svaku cijenu. I postoji sloj interneta koji ne vidimo, ne razumijemo i često potcjenjujemo – dok istovremeno ni ovaj „vidljivi“ ne znamo da koristimo kako treba.
Iskreno, danas često ne umijem da prepoznam da li je neki video stvaran ili je nastao uz pomoć vještačke inteligencije. Nekad se šokiram onim što vidim, nekad se nasmijem, nekad ostanem zbunjena. A onda me sačeka rečenica: „Ada majko, zar ne vidiš da je to AI?“. U tim trenucima shvatim zašto me zovu Facebook majka, koliko se brzo uloge mijenjaju i zašto smo mi odrasli postali oni koji kasne.
I dok se sve to dešava, mi se kao roditelji najčešće samo vrtimo oko istog rješenja: ZABRANI! Gasi internet. Da im uzmemo telefone, da im zabranimo sadržaje, da ih na silu zaštitimo od svijeta koji nam djeluje opasno i nepoznato. Rjeđe razmišljamo o tome da li smo ga mi uopšte pokušali razumjeti, naučiti da ga čitamo, da se za njega pripremimo i da ga pratimo zajedno s djecom. Kao da nam je zabrana prva i jedina linija odbrane, jer je najbrža i jer od nas traži najmanje učenja.
Ipak, vremenom mi se iskristalisala jedna razlika oko koje nemam dilemu. Kada su u pitanju mala djeca, granice ne mogu biti rezultat improvizacije. One moraju biti jasne, unaprijed postavljene i dosljedne.
Kod tinejdžera je već drugačije. Tu više nema iluzije da ćemo „ugasiti internet“. Koliko god ponekad poželjela da mogu jednim klikom da isključim sve i da se ne borim za svaki slobodan minut bez ekrana, znam da to nije realno. To bi bilo jednako moguće kao i to da me u ovom trenu prestanu oslovljavati sa „druže“.
Neke tokove ne možemo da zaustavimo. I možda je najveća greška koju pravimo upravo to što trošimo energiju pokušavajući da zaustavimo ono što je već dio stvarnosti, umjesto da se zapitamo kako da u toj stvarnosti budemo snalažljiviji, prisebniji i iskreniji.
Prije par godina, pokušavajući da riješim problem sa Metom i Facebookom, sat vremena sam razgovarala sa asistentom, ubijeđena da je u pitanju stvarna osoba. Razgovor je bio smislen, tečan, djelovao je „ljudski“. Tek sjutradan, dok sam pokušavala da na internetu pronađem način da ponovo stupim u kontakt, shvatila sam da sam zapravo razgovarala sa vještačkom inteligencijom.
Taj trenutak mi je bio poraz. Ne zato što sam razgovarala sa AI, nego zato što mi dlaka s glave nije posumnjala da jeste. Zato što sam bila ubijeđena da „bih ja to znala“. Taj mali lični šok bio je mnogo jači od bilo koje statistike. Pokazao mi je koliko je lako povjerovati, koliko se lako oslonimo na pretpostavku da smo „dovoljno pametni“ i koliko brzo potcijenimo kompleksnost svijeta u kojem živimo.
To je za mene medijska pismenost.
Medijska pismenost nije predmet. Nije jedno predavanje. Nije kampanja. Nije ni još jedna lijepa fraza koju ćemo ponavljati u strategijama, dokumentima i javnim nastupima.
Medijska pismenost je svakodnevna praksa. To je navika da zastanemo prije nego što povjerujemo. Prije nego što podijelimo. Prije nego što se uplašimo ili zgrozimo.
To je spremnost da se zapitamo: ko stoji iza ove informacije? Zašto mi je baš sada servirana? Šta se od mene očekuje – da kliknem, da se naljutim, da se uplašim, da kupim, da dijelim?
Problem je što mi, roditelji današnje djece, nikada nijesmo učeni kako da to radimo. Odrasli smo u svijetu u kojem su informacije dolazile sporije, kroz ograničen broj kanala. U svijetu jednog televizora u kući, jednog crtanog u 19:15 i relativno jasne razlike između stvarnog i izmišljenog. Danas živimo u svijetu u kojem se sadržaji proizvode brže nego što mi uspijevamo da ih obradimo, a granica između stvarnog i konstruisanog postaje sve tanja.
Zato me plaši što se kod nas medijska pismenost često svodi na pojam, a ne na vještinu.
Kao da je dovoljno reći djeci „ne vjeruj svemu što vidiš“ i time završiti posao. A vještina se ne uči jednom rečenicom. Ona se gradi vremenom, ponavljanjem, greškama i priznanjem da nešto ne znamo. Plaši me i to što naš strah često postaje glasniji od naše radoznalosti. A strah, kada se nekritički dijeli, ne štiti – on se širi. On stvara paniku, teorije zavjere, nepovjerenje prema svemu i svima. I tada postaje problem ne samo za našu djecu, nego i za cijelo društvo.Ako želimo da djeca odrastaju u svijetu u kojem razlikuju činjenice od manipulacije, moramo prvo priznati da tu razliku često ne pravimo mi. Da i mi klikćemo, dijelimo, vjerujemo i reagujemo impulsivno. Da i mi nekad prihvatamo problematične, lažne ili plasirane sadržaje zdravo za gotovo.
I možda je upravo to prvi i najvažniji korak medijske pismenosti: da se odrasli usude da kažu – ne znam. Ali želim da naučim. I spremna sam da učim zajedno sa svojom djecom. Ne kao autoritet koji sve zna, nego kao roditelj koji je svjestan da je odrastanje danas proces u kojem se i odrasli stalno iznova obrazuju. Jer djeca ne uče najviše iz onoga što im govorimo, nego iz onoga što vide da mi radimo.
Medijska pismenost, na kraju, nije pitanje tehnologije. To je pitanje odnosa prema svijetu. I odgovornosti da priznamo da više nijesmo sigurni vodiči po defaultu – ali možemo to postati, ako prestanemo da se pravimo da znamo sve.

Priznanje koje dugujemo sebi i djeci

Hronika

Leković pripojio Šćepanovića Demokratama

Politika

Grozev: Ruski agenti koji su učestvovali u pokušaju terorizma u Crnoj Gori danas vrbuju nove agente, Šišmakov zadužen za srpske univerzitete

Zogović: Vukićević i ja sjutra podnosimo ostavke

SDT oduzelo predmet cetinjskom sudu uoči završnih riječi; Đukanović: Tužilaštvo mora imati visok nivo poštovanja prema porodicama žrtava