Bivši direktor crnogorske policije Slavko Stojanović osuđen je na kaznu zatvora u tranjanju od tri godine i osam mjeseci zbog zloupotrebe službenog polažaja i nedozvoljenih držanja oružja.&nbsp;
Presudu u ovom predmetu donio je sudija podgoričkog Višeg suda Igor Đuričković.
Protiv Stojanovića Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu zbog sumnje 31. marta 2018. godine, u Podgorici, naredio policiji da propusti kamion njegovog prijatelja, u kojem je bilo 125 paketa cigareta bez neophodne dokumentacije, a koje su trebalo da budu oduzete.
<h2>STOJANOVIĆ NA SUĐENJU PRIZNAO KRIVICU&nbsp;</h2>
Tokom iznošenja odbrane na jednom od ročišta Stojanović je priznao krivicu.&nbsp;
- Kritičnog dana, 31. marta 2018, pozvao me je prijatelj i rekao mi da mu je zaustavljen kamion sa 125 paketa cigareta. Tražio mi je da mu pomognem jer, kako mi je kazao, u pitanju su bili čast i obraz njegove porodice. Potom me je pozvao i Jovica Rečević i upoznao me je sa slučajem. Osjetio sam ljudsku potrebu da pomognem prijatelju. Nijesam razmišljao o posljedicama - rekao je tada Stojanović.
On je na tom ročištu naveo i da je tih dana bezbjednostna situacija u Crnoj Gori bila urušena zbog učestalih obračuna mafijaških klanova.&nbsp;
- Želim da ukažem na okolnosti koje su na mene uticale tih dana. Dva dana ranije je ubijen Dražen Čađenović u Podgorici. Imali smo operativne informacije da se priprema njegova likvidacija. Tajna pratnja ga je pratila, ali u jednom trenutku ga je izgubila. U tom momentu je i ubijen. Eksploziju u garaži Vektre, u kojoj je stradao, osjetio sam i u Siti kvartu gdje živim. Osjećao sam pritisak zbog loše bezbjednosne situacije u glavnom gradu i državi.Noćima nijesam spavao. Nijesam sagledavao posljedice kada sam pozvao svog pomoćnika Enisa Bakovića i naredio da se kamion sa cigaretama pusti - naveo je tada Stojanović.
Na tom ročištu odbacio je optužbe da je protivzakonito držao pištolj.
Bivši direktor Uprave policije Slavko Stojanović uhapšen je 18. novembra 2023. godine, a nakon skoro mjesec i po pušten iz pritvora na prijedlog Specijalnog državnog tužilaštva.&nbsp;
Stojanović, koji se danas nije pojavio na izricanju presude, osuđen je na 3 godine i šest mjeseci za krivično djelo zloupotreba službenog položaja i tri mjeseca za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Jedinstvenom kaznom osuđen je na ukupno tri godine i osam mjeseci zatvora.
Sudija Đuričković je, između ostalog, naveo da je sud do utvrđivanja činjeničnog stanja došao na osnovu materijalnih i personalnih dokaza i iskaza svjedoka, ali i priznanja okrivljenog Stojanovića.&nbsp;
Stav suda je i to da je Stojanović priznao osnovni oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja, ali ne i teži oblik ovog krivičnog djela za koje je maksimalna zaprijećena kazna do 12 godina te da je Stojanović postupao s umišljajem.
U odnosu na krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, sud je stava da je Stojanović držao pištolj bez potrebne dokumentacije.

Ivona Đokić

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Bivši direktor Uprave policije Slavko Stojanović osuđen na tri godine i osam mjeseci zatvora

Policajci Nenad Šuškavčević i Boško Raspopović svjedočili su na suđenju bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću i saopštili da im je vozač kamiona Igor Baćović saopštio da u kamionu ima oko 120 paketa cigareta.
Stojanović se tereti da je 2018. godine izdao naređenje da policija pusti vozača kamiona njegovog prijatelja a u kojem su se nalazile cigarete bez potrebne dokumentacije.
Svjedok Šuškavčević ispričao je da ga je Dežurna služba &nbsp;2018. godine uputila u Zetu, jer je u toku pretovar cigareta.
- Vozač Baćović mi je rekao da su u jednom dijelu kamiona pivske ambalaže, a u drugom dijelu cigarete. Baćović nije htio da kaže gdje je trebalo da ih vozi i kome da ih preda. O svemu smo obavijestili dežurnu službu - rekao je Šuškavčević.
On je dodao da mu je Baćović saopštio da u kamionu imao od 100 do120 paketa cigareta, ali ako je u zabilješci napisano oko 120 onda je toliko. On je ukazao da je mnogo godina prošlo od događaja.
I policajac Raspopović &nbsp;je takođe naveo da je vozač kamiona saopštio da u kamionu ima oko 120 paketa cigareta.
Danas je pred sudijom Igorom Đuričkovićem iskaz dao i policajac Luka Stojović. Ostao je pri službenoj zabilješci koju je sačinio.
On je rekao da je sa kolegama pošao u Zetu da su zatekli kamion u kojem su bili neki paketi ali da detalja više ne može da se sjeti.
Stojanović se, prema navodima optužnice SDT, tereti da je oštetio državnu kasu za 126.000 eura.
Suđenje se nastavlja 14. februara.

Marija Žižić

Svjedoci: U kamionu bilo oko 120 paketa cigareta

Vještak ekonomsko finansijske struke Nemanja Dragović kazao je na suđenju bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću da je nalaz i mišljenje uradio na osnovu dokumentacije Uprave prihoda i Carina od 17. januara 2023. godine.
Na osnovu tih dokumenata utvrdio je da je vrijednost FM cigareta bila 126.000 a neplaćene akcize 112.504 eura.
Stojanović se tereti da je 2018.godine izdao naređenje da policija pusti vozača kamiona njegovog prijatelja a u kojem su se nalazile cigarete bez potrebne dokumentacije.
Tužilac Jovan Vukotić nije imao primjedbi na nalaz dok je branilac Stojanovića, advokat Miroslav Adžić prigovorio i ukazao da vještak nije obračun radio po cijenama koje su bile 2018.&nbsp;
Na pitanje odbrane vještak je kazao da je procjenu uradio na osnovu papira u kojim je bilo navedeno da je nabavna cijena bila 0, 24 cent po paklici.
- Nemam podatak o datumu i godini za koji je navedena ta cijena od 0, 24 centa - kazao je vještak.
Sudija Igor Đuričković kazao je da će od Uprave carina zatražiti informacije koliko je 31.marta 2018. godine bila cijena FM cigareta. Takođe, pročitani su i pisani dokazi koji su predloženi optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva.
Nakon izjašnjenja Uprave carina biće nastavljeno saslušanje vještaka.
Stojanović se, prema navodima optužnice SDT, tereti da je oštetio državnu kasu za 126.000 eura.
Suđenje se nastavlja 12. februara. Sudija Đuričković prihvatio je i zahtjev odbrane za saslušanje policajaca Nenada Šuškavčevića i Boška Raspopovića.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DUEKhA1gozZo&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Sud od Uprave carina traži kolika je vrijednost FM cigareta bila 2018.

Igor Baćović danas je na suđenju bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću kazao da je za prevoz cigareta dobio 100 eura ali nije znao da navede ime čovjeka koji ga je angažovao za taj posao. Nije vidio ni koliko je cigareta je utovareno u kamion, jer ga to nije interesovalo. Njegova pretpostavka je da je manje od pola kamiona bilo utovareno.
Stojanović se, prema navodima optužnice SDT, tereti da je oštetio državnu kasu za 112.500 eura kada je tražio da propuste tovar cigareta bez potrebne dokumentacije.
Baćović je danas ispričao da je 2018. godine kamionom prevozio pivo iz Nikšića za jednu prodavnicu iz Zete.
Nakon završenog posla, kako je naveo, sjeo je sa prijateljem da popije piće na benzinskoj pumpi u Zeti.
- Dok sam sjedio došao je jedan čovjek i pitao me da mu prevezem neku robu iz Zete za Zlaticu. Pitao sam ga o čemu se radi, saopštio mi je da treba da prevezem cigarete. Na moje pitanje rekao mi je i da ima svu potrebnu dokumentaciju - kazao je Baćović.
Pristao je da preveze cigarete i za vrijeme utovaranja bio je, kako kaže, u kabini i igrao igricu i nije obraćao pažnju.
Nakon dvadesetak minuta su došli policajci koji su ga, kako je ispričao, izveli iz kamiona, legitimisali i oduzeli telefon.
Tada je, kako navodi, primijetio da je čovjek koji je utovaro cigarete bukvalno "ispario" jer je sigurno primijetio policiju.
Prema riječima Baćović, policajci su ga pitali čije su cigarete i za koga radi. Prilikom kontrole bilo je dvadesetak policajca.
-Rekli su mi da kamionom krenem za njima i stigli smo do &nbsp;mjesta gdje se nalazi Novi Duvanski kombinat. Saopštili su mi da sačekam, a oni su otišli. Nakon petnaestak minuta do mene je došao policajac u civilu i kazao mi da nastavim vožnju. Te cigarete sam prevezao do jedne privatne garaže na Zlatici - ispričao je Baćović.
U međuvremenu se, kako kaže, čuo sa čovjekom za kojeg je prevozio cigarete i on mu je objasnio gdje da ih istovari.
Na Zlatici ga je sačekao čovjek čije ime ne zna i platio mu 100 eura za " turu".
On je na pitanje sudije Igora Đuričkovića rekao da niko od policaja nije ulazio u utovarni dio kamiona.
Na pitanje sudije, svjedok je rekao i da se protiv njega vodi postupak pred Osnovnim državnim tužilaštvo za krivično djelo nedozvoljena trgovina.
Danas je svjedočio i policajac Luka Radović koji je ispričao da je sa kolegama iz Interventne upućen u Zetu, jer je patrola zaustavili kamion sa cigaretama.
-Zatekli smo vozača Baćovića u kamionu su bili paketi sa oznakom FM i ambalaže praznog piva - rekao je Radović.
Nakon toga njegove kolege su pošle sa Baćovićem.
Suđenje se nastavlja 25. decembra kada će se sud izjasniti o prijedlozima odbrane za saslušanje svjedoka - policajaca Luke Stojovića, &nbsp;Nenada Šuškavčevića i Boška Raspopovića.

Baćović: Ne znam ime čovjeka koji me angažovao za prevoz cigareta, on je ispario kad je stigla policija

Nekadšnji visoki policijski funkcioneri Enis Baković i Saša Milić nijesu danas svjedočili na suđenju bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću koji se tereti za zloupotrebu položaja. Bakoviću i Miliću nije uručen poziv za saslušanje pa je sudija Igor Đuričković saopštio da im se poziv ponovo uputi.
Za naredno ročište koje je zakazano za 11. novembar osim Bakovića i Milića planirano je saslušanje i svjedoka Darka Milonjića i Luke Radovića.
Stojanović se tereti da je izdao naređenje da policija pusti vozača kamiona njegovog prijatelja a u kojem su se nalazile cigarete bez potrebne dokumentacije.
Svjedok Vuk Kljajić kazao je da ga je 2018. godine Dežurna služba policije uputila u Zetu gdje je bio kamion sa utovarom.
- Vođa grupe je obavio razgovor sa vozačem- rekao je Kljajić. Pregledom su kolege utvrdile da su u kamionu cigarete. Zadatak njegov i kolege bio je, kako kaže, da isprate kamion do Centra bezbjednosti Podgorica. Međutim, uslijedila je promjena plana da kamion ostave kod carinskog terminala u blizini Zetatransa. Svjedok Kljajić je rekao i da je dosta vremena prošlo od tog događaja i ne može da se sjeti svih pojedinost. Objasnio je i da nije siguran da li su u službenu zabilješku unijeli podatak o kojim se cigaretama radilo.
- Ukoliko to nijesmo uradili, onda nijesmo imali taj podatak - kazao je Kljajić.
Svjedok Milorad Krivokapić saopštio je da je prodao kamion Slobodanu Baćoviću, te i da nije imao kontakt sa Igorom Baćovićem.
- Nijesam ni sanjao da oko ovoga mogu biti pitan nešto - rekao je Krivokapić.
Podsjetimo, za upravljačem kamion u kojem su pronađene cigarete bio je Igor Baćović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DhMVPZuuzcxc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Sud naredio da se ponovo uputi poziv Bakoviću i Miliću

Saslušanjem svjedoka danas je u Višem sudu nastavljeno suđenje bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću koji se tereti za zloupotrebu položaja.
Stojanović se tereti da je izdao naređenje da policija pusti vozača kamiona njegovog prijatelja a u kojem su se nalazile cigarete bez potrebne dokumentacije.
Svjedok Miroslav Jaramazan kazao je da je 2018. godine bio rukovodilac Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminaliteta.
- Sjećam se da je bio vikend i u jutarnjim časovima me zvao službenik Goran Mitrović koji mi je saopštio da ga je Dužurna služba obavijestila da je saobraćajna policija u Zeti zaustavila kamion sa cigaretama - ispričao je Jaramazan.
On je naveo da je službeniku Mitroviću rekao da pođe na uviđaj i da obavijesti Tužilaštvo. Nakon toga, prema riječima Jaramazana, pozvao ga je Enis Baković koji mu je u tom periodu bio nadređeni i saopštio da će taj slučaj preuzeti Odsjek za suzbijanje organizovanog kriminala. 
Jaramazan je naglasio da o tom slučaju više nije imao informacija. On je na pitanje branioca Stojanovića, advokata Miroslava Adžića kazao da nije imao informacije o kojoj vrsti cigareta se radi i koja je količina.
Svjedok Dalibor Živković kazao je da je bio dežurni starješina u Centru bezbjednosti Podgorica toga dana kada je dobio informaciju da se pretovara neka roba u Zeti.
Prema njegovim riječima, pošao je u Zetu i od kolega je čuo da su u vozilu cigarete i neke gajbe piva. Živković je naglasio da on, a ni kolege iz uniformisane policije nijesu pretresali kamion jer to nije njihova nadležnost. Vozilo je, kako je objasnio, predat kolegama na dalju nadležnost.
Proces vodi sudija Igor Đuričković i nastavak je zakazan za 5. novembar. Za tada je planirano da se u svojstvu svjedoka saslušaju tadašnji visoko pozicionirani službenici Uprave policije Enis Baković i Saša Milić.

Jaramazan: Baković mi je rekao da će slučaj preuzeti Odsjek za suzbijanje organizovanog kriminala

Bivši direktor Uprave policije Crne Gore Slavko Stojanović danas je podgoričkom Višem sudu priznao da je marta 2018. godine zloupotrijebio položaj kada je policiji naložio da propusti kamion njegovog prijatelja u kome su se nalazile cigarete bez potrebne dokumentacije, piše Pobjeda.
On je negirao da je nedozvoljeno držao pištolj browning u kući svoje majke pojašnjavajući da se radi o službenom oružju.
Stojanović je iznio odbranu nakon što je specijalno tužilac Jovan Vukotić odbio predlog odbrane da se u ovom slučaju sklopi sporazum o priznanju krivice.
Proces vodi sudija Igor Đuričković.
- Iskreno se kajem za odluku koju sam donio ishitreno i olako odluku ne sagledavajući posljedice - kazao je Stojanović.
On je pojasnio da je to učinio pod profesionalnim, ličnim i moralnim pritiskom kojem je bio izložen u tom periodu zbog loše bezbjednosne situacije u Crnoj Gori i Podgorici.
Stojanović je kazao da ga je 18.marta 2018. godine pozvao prijatelj i kazao damu je policija zaustavila kamion sa 125 paketa cigareta i zatražio njegovu pomoć jer je u pitanju bio njegov obraz i čast porodice.
- Kada sam završio razgovor pozvao me načelnik CB Podgorica Jovica Rečević i obavjestio da je zaustavljen kamion. Osjetio sam ljudsku potrebu da pomognem i uključio se u slučaj ne sagledavajući posljedice - precizirao je Stojanović.
On je naveo da je tih dana bio pod pritiskom zbog likvidacije Dražena Čađenovića koji je ubijen u eksploziji bombe.
- Policija je imala podatak da se Čađenoviću sprema likvidacija. Pratili smo njegovo kretanje ali u trenutku kada ga je policija izgubila iz vida on je poginuo. Osjetio sam tu eksploziju u kvartu gdje živim. Taj događaj je kod mene proizveo bijes i razočarenje a što je uticalo n ato da donesem neracionalnu odluku i pustim taj kamion - ispričao je Stojanović.
Nekoliko dana kasnije Stojanović je podnio ostavku pošto su u centru Podgorice ubijeni Marko Šaković i Radivoje Jovanović.
- Jasno mi je da sam ovim činom dikreditovao igled instititucije na čijem čelu sam bio kao i svojih 45 godina rada u policiji - kazao je Stojanović.&nbsp;
Nije komentarisao nijedan dokaz Specijalnog tužilaštva protiv njega za zloupotrebu službenog položaja i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
Iz SDT-a su ranije saopštili da proizilazi osnovana sumnja da je Stojanović 31. marta 2018. godine, kao službeno lice i javni funkcioner, protivpravnim iskorišćavanjem svog službenog položaja i ovlašćenja pribavio drugom imovinsku korist.
Stojanović je, kako su saopštili iz SDT-a, izdao naređenje da policija pusti vozača kamiona njegovog prijatelja, a u kome su se nalazile cigarete bez potrebne dokumentacije. On je na taj način, prema navodima tužilaštva, svom prijatelju i vozaču kamiona pribavio imovinsku korist od 126.000 eura, a budžetu nanio štetu zbog neplaćanja dažbina od 112.504 eura, jer su cigarete morale biti oduzete.

Portal ETV

Stojanović priznao učešće u švercu cigara: Iskreno se kajem za odluku koju sam donio

Povodom informacija da je u Herceg Novom formiran tzv. Opštinski odbor SNP HN, podsjećamo javnost i članstvo da je Glavni odbor Socijalističke narodne partije Crne Gore 11. juna 2025. donio odluku kojom je razriješen dotadašnji Opštinski odbor i sve aktivnosti vezane za rad OO SNP Herceg Novi prenijete su na Izvršni odbor GO SNP, saopšteno je iz centrale stranke.&nbsp;
- S obzirom na to da Izvršni odbor Glavnog odbora SNP CG još nije pristupio unutarstranačkoj proceduri organizovanja izborne konferencije, odbor formiran mimo ove odluke nema nikakav legitimitet, ne predstavlja SNP CG i ne može preduzimati bilo kakve radnje u ime partije. Takvo tijelo je u suprotnosti sa Statutom i unutarstranačkim procedurama, te će se sve njegove aktivnosti smatrati ništavim - &nbsp;
SNP CG, kako navode, jasno poručuje da neće tolerisati samovolju, privatne ambicije i pokušaje razbijanja jedinstva partije.&nbsp;
- Naša politika se vodi kroz zakonski i statutarno utemeljene organe – sve drugo je politička improvizacija bez pravnog i političkog značaja. Pozivamo članove SNP u Herceg Novom da poštuju odluke Glavnog odbora i da ne učestvuju u radu nelegalno formiranih tijela, jer se jedinstvo i snaga partije čuvaju isključivo poštovanjem njenih procedura - navode u saopštenju.&nbsp;

SNP: Nećemo tolerisati samovolju, privatne ambicije i pokušaje razbijanja jedinstva partije

Predsjednik SAD Donald Tramp sastaće se sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom 15. avgusta na Aljasci, prvi put tokom svog mandata na čelu Bijele kuće. Na stolu će biti rat koji je Moskva započela u Ukrajini, pored drugih tema od interesa za obje strane, poput nuklearne bezbjednosti, međunarodne trgovine, snabdijevanja energijom i ko zna kojih još pitanja koja bi dvojica lidera mogla da dijele.
Predstavnici Evropske unije neće biti na sastanku, niti ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Ono što će njih dvojica reći jedno drugom ostaće, uglavnom, misterija, poznata samo predsjednicima i njihovim prevodiocima (Putin dobro govori engleski, što mu daje taktičku prednost nad sagovornikom tokom razgovora).
Ipak, EU ne želi da bude potpuno isključena, ostavljena pred vratima, daleko od svega. Zato je šefica evropske diplomatije Kaja Kalas sazvala danas telefonski sastanak ministara vanjskih poslova. Virtuelni sastanak poslužiće, prije svega, da se ponovi da svaki sporazum između SAD i Rusije mora uključivati Ukrajinu i EU, „jer je to bezbjednosno pitanje za Ukrajinu i čitavu Evropu“, navela je Kalas u izjavi.
- Radimo na trajnom i pravednom miru. Međunarodno pravo je jasno: sva privremeno okupirana područja pripadaju Ukrajini - rekla je Kalas, dodajući da „nijedan sporazum ne smije poslužiti kao odskočna daska za novu rusku agresiju na Ukrajinu, transatlantski savez i Evropu“.
Dok većina evropskih lidera insistira na održavanju pritiska na Rusiju, Zelenski je zatražio „jasne korake“ za definisanje zajedničkog pristupa. On bi takođe želio da prisustvuje sastanku na Aljasci, ali se trenutno čini malo vjerovatnim da će njegov zahtjev biti prihvaćen.

EU priprema poruku za samit Tramp–Putin kako bi odbranila interese Ukrajine i Evrope

Pod plaštom humanitarnog koncerta „Za naše Kosovo i Metohiju“, u Herceg Novom se sinoć odigrao događaj koji prevazilazi okvir kulturne ili vjerske manifestacije. Iza kulisa „dobrotvorne“ akcije, jasno se profilisala političko-nacionalistička agenda, kojom se, uz blagoslov SPC, afirmišu ideologije i istorijske ličnosti koje nose teret zločina i krvavih podjela – poput četničkog komandanta i koljača Pavla Đurišića.
Kristalno je jasno da ovakva okupljanja, u režiji beogradskih „Delija“ i SPC, nijesu bezazlena folklorna dešavanja, već svjesno orkestrirani pokušaji destabilizacije društvenog tkiva Crne Gore, kroz oživljavanje mitova i simbola koji su u svojoj suštini antievropski, anticrnogorski i duboko isključivi. &nbsp;Korišćenje humanitarnih narativa za promociju ideoloških i vjersko-političkih projekata je posebno opasno jer se time manipuliše emocijama građana i daje legitimitet ekstremnim stavovima. Provokativne pjesme podrške Đurišiću, te "svojatanje" Crne Gore nedvosmisleno su ogolile namjeru sprovođenja velikosrpske agende, koja je u svojoj osnovi prijetnja miru i stabilnosti Crne Gore.
I nedavni događaji u Gornjem Zaostru kod Berana potvrdili su da &nbsp;iza „duhovnog poslanja“ stoji politički program. Javna podrška srpskim kolaboracionistima i fašistima iz Drugog svjetskog rata i &nbsp;unošenje spomenika četničkog koljača u crkvu šalju poruku da je Crkva Srbije jača od države Crne Gore i da ključne poluge vlasti funkcionišu pod uticajem stranih službi, prije svega srpske BIA-e.
Posebno zabrinjava što su događaji u Gornjem Zaostru bili obilježeni brutalnim napadima na novinare i fotoreportere „Pobjede“ i „Vijesti“, koji su, dok su izvještavali o uklanjanju spomenika, fizički napadnuti, ponižavani, prebijani, zatvarani u šator, primoravani da brišu materijal i otvoreno im je prijeteno smrću – sve pred očima policije koja nije reagovala. Nevladine organizacije su ocijenile da se radi o saučesništvu institucija u gušenju slobode medija i neviđenom porazu države pred jednom vjerskom zajednicom.
Taj obrazac već odavno je isti u čitavom regionu koji se nalazi na mapi Velike Srbije – vjerski obredi i humanitarni narativi koriste se kao politički paravan za promociju ideologije koja negira identitet, potkopava državne institucije i destabilizuje društvo. Ipak, crnogorska javnost danas više nego ikad stoji pred pitanjem koje se ne može odlagati – da li će nastaviti da nijemo posmatra sistematsko urušavanje sopstvenog identiteta i vrijednosti, ili će se suprotstaviti provokacijama koje, pod plaštom vjere i humanitarizma, guraju zemlju u priopast.
Svaki novi napad na novinare, svaka nova politička zloupotreba oltara i svaka nova afirmacija ratnih zločinaca bez odgovora države, samo učvršćuje poruku da je nemoć postala zvanična politika. Pitanje više nije što žele ideolozi velikosrpske agende – to je odavno jasno – već dokle će građani Crne Gore, ali i institucije, prije svega Tužilštva, biti saučesnici i pristajati da im se mir, dostojanstvo i budućnost otimaju pred očima, te da li će se ikada povući crvena linija preko koje se ne prelazi?&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FDN8J8WKiqa8%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

(VIDEO) Četničko orgijanje na Kanli - kuli

Kolumbijski senator i predsjednički kandidat Migel Uribe Turbaj preminuo je u 39. godini, nakon što je prije više od dva mjeseca upucan tokom predizbornog skupa u zapadnoj Bogoti, pišu tamošnji mediji.
Njegova supruga Marija Klaudija Tarazona potvrdila je vijest o smrti.
Uribe je bio član opozicione desničarske stranke Demokratski centar i 7. juna je pogođen u glavu i nogu tokom izborne kampanje u javnom parku u četvrti Fontibon.
On je bio hitno operisan i hospitalizovan, te smješten na intezivnu njegu.
Dječak mlađi od 15 godina je uhapšen nakon pucnjave, saopšilo je tužilaštvo, rekavši još da je nosio pištolj kalibra 9 milimetara. Vlasti su pored maloljetnika, privele još nekoliko ljudi.
Još uvijek nije jasno zašto je meta napada bio baš Uribe.&nbsp;

Preminuo kandidat za predsjednika Kolumbije: Prije dva mjeseca upucan u glavu na predizbornom skupu

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Incident koji se odigrao juče u selu Gornje Zaostro kod Berana, tokom uklanjanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, kada su fizički i verbalno zlostavljani novinari imao je elemente linča, a država je pokazala da nema stvarnu kontrolu nad tim prostorom, opisao je Pobjedin novinski fotograf Stevo Vasiljević za Televiziju E dramatične trenutke koje je doživio, zajedno sa kolegama Borisom Pejovićem i Balšom Rudovićem iz Vijesti.
Kako je naveo, jutro na lokaciji proteklo je mirno, uz korektan odnos domaćina. No, po povratku iz Berana, kada je počelo uklanjanje biste situacija je eskalirala.
- Na platou gdje smo ranije normalno radili, masa je krenula ka nama. U jednom trenutku to je bilo na ivici linča. Ljudi su nas vrijeđali, gurali, prijetili. Meni je jedan čovjek razbio kameru pivskom bocom, pa pokušao da me udari po glavi. Drugi, stariji muškarac, zaletio se na mene s nožem. Svi su bili naoružani, masa bez kontrole. U takvim uslovima prestajete da izvještavate i pokušavate da se zaštitite - kazao je Vasiljević.
On tvrdi da je incident mogao da bude spriječen u nekoliko sekundi, jer su, prema njegovim riječima, kontrolu nad događajem imali sveštenici, a ne državne institucije.&nbsp;
- Oni su faktički određivali šta se može, a šta ne. Da je sveštenik, s kojim smo ujutro ljubazno razgovarali, prišao i rekao ‘stanite da vidimo što se dešava’, masa bi stala. Ali on se povukao. Saruman kad kaže ‘kreni’, Orci krenu. Kad kaže ‘stani’, Orci stanu. Tako je to izgledalo - opisao je.
Vasiljević smatra da incident pokazuje ozbiljan problem – da izvršna vlast ne kontroliše dio teritorije Crne Gore, te da se više apsolutno ne osjeća bezbjedno jer predstavnici izvršne vlasti ne mogu garantovati bezbjednost na teritoriji države.
- Ako ja, kao novinar sa decenijama iskustva i akreditacijom u svim državnim organima, treba da tražim od sveštenog lica ‘blagoslov’ da bih radio, onda to znači da oni kontrolišu taj prostor. Država tu ne važi. Pravila ponašanja određuju sveštena lica - rekao je Vasiljević.
On je povukao paralelu sa situacijama u kojima države izgube suverenitet nad dijelom teritorije.&nbsp;
- Kao što Ukrajina nema kontrolu nad Krimom, tako i ovdje, kad prođete tunel kod Kolašina, čini mi se da država više nema kontrolu. To je poraz institucija. Odluke tamo donose druge organizacije, ne izvršna vlast – kazao je Vasiljević.
On je kritikovao i odsustvo policije tokom događaja.&nbsp;
- Na događaju koji je zabranjen, nije bilo nijednog policajca. Kada nema policije kada prijeti ozbiljna eskalacija, To je još jedan dokaz da tamo država nema kontrolu – kazao je on.&nbsp;
Vasiljević je upozorio da situacija u kojoj građani i novinari počinju sami da organizuju svoju zaštitu vodi u anarhiju.&nbsp;
- Ako ja moram da razmišljam kako da se sam zaštitim na događaju u Crnoj Gori, to znači da država ne funkcioniše. Ipak, nastaviću da izvještavam, jer je to jedini način da ti prostori jednog dana postanu sigurni – poručio je Vasiljević.

Vasiljević: Na sjeveru Crne Gore država nema kontrolu, odluke tamo donose druge strukture

Postupci čelnika bezbjednosnog sektora Crne Gore pokazuju - iz dana u dan, od slučaja do slučaja - da su Demokrate uspjele u naumu da potpuno razruše temelje sistema!&nbsp; Nakon još jednog pokušaja likvidacije u Budvi, na bazenu luksuznog rizorta u Miločeru u sred dana, dva dana docnije novi mučan događaj: u Gornjem Zaostru kod Berana, kada umalo nijesu – pred licem crnogorskih policajaca - ličnovani fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boria Pejović i novinar Vijesti Balša Rudović...&nbsp; Iz policije, nakon svega, uobičajene floskule da se ,,preduzimaju intenzivne mjere i radnje“, ali ni riječi o – odgovornosti.&nbsp; A teško je povjerovati da se nije mogao predvidjeti scenario koji se desio pri pokušaju ponovnog podizanja spomenika četničkom koljaču i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću: sve je danima najavljivano bez zazora, a četničko saborovanje i izbor novih četničkih vojvoda najavljen i sponzorisan u srpskim medijima u Crnoj Gori i promovisan na drštvenim mrežama.&nbsp; Tako da ispada da jedino vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, šef Centra bezbjednosti sjever Haris Đurđević i šef beranske policije Željko Babović nijesu znali što se sprema u selu Gorne Zaostro. I valjda zato nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Đurđević i Šččepanović"> <figcaption>Nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol: Haris Đurđević ii Lazar Šćepanović</figcaption> </figure>  <h2>ANB i UPRAVA POLICIJE: SARADNJA KOJE NEMA?&nbsp;</h2> Ukoliko šefovima bezbjednosnog sektora nije bila namjera da ignorišu protokole i procedure i na taj način omoguće organizatorima da izvrše svoj plan, onda se dokumentovano može zaključiti da su pokazali - neznanje i nesposobnost. To pokazuju i osnovni postulati policijskog operativnog rada. Dakle: pripreme za četnički skup koji je bio najavljen, baš kao što je bilo najavljeno kršenje zakona, morale su da budu operativno praćene. Izvori Portala ETV iz bezbjednosnog sektora tvrde da upravo u Gornjem Zaostru često borave neki od pripadnika Agencije za nacionalu bezbjednost i Uprave policije, pa djeluje nevjerovatno da cijela akcija pripreme i logistike prođe ispod radara bezbjednosnih službi. Resursa je, dakle, bilo. Izostala je politička volja, ali i saradnja sektora bezbjednosti.&nbsp; Očito da vrh ANB nije informisan – ili nije želio da zna - o kretanju i postupcima osoba koje su učestvale u planiranju, izradi i krijumčarenju spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurušiću u Crnu Goru.&nbsp; Međutim, crnogorska javnost ima pravo da zna: što je Agencija za nacionalnu bezbjednost uradila kako bi spriječila događaj koji ima direktne implikacije po nacionalu sigurnost i koji je, što je bilo i očekivano, postakao vjersku i nacionalnu netrpeljivost i političke tenzije u državi?&nbsp; Ukoliko je ANB imala ove informacije i proslijedila ih policiji, onda je ona svoj posao završila.&nbsp; Zato se roje brojna druga pitanja, važna za bezbjednost države, ali i budućnost Crne Gore, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.&nbsp; Dakle, u svjetlu zaoštravanja saradnje između ANB i Upave policije, naročito nakon aktivnosti vrha Demokrata Alekse Bečića koji kontolišu bezbjednosni sektor – pitanje je kako se posljednjih mjeseci obavlja razmjena informacija između dvije službe?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8" data-rendition-name="original" width="1424" height="800" loading="lazy" alt="Šćepanović Šaranović"> <figcaption>Demokrata Alekse Bečića kontolišu bezbjednosni sektor(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>JE LI BILO DILA POLICIJE SA CRKVOM SRBIJE?</h2> Ali, to je samo djelić priče o tome kako je zakazao bezbjednosti sektor: Uprava policije je adresa sa koje javnost Crne Gore očekuje mnogo odgovora. Prije svega: da li je okupljanje bilo prijavljeno shodno Zakonu o javnim skupovima i što je tim povodom preduzeto? S obzirom na to da je jedna osoba uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo, postavlja se novo pitanje - zašto policija nije sprovela službene radnje uviđaja i dokumentovanja spomenka kao predmeta kojim je izvršeno to krivično djelo čime bi bili obezbijeđeni dokazi za potrebe krivičnog postupka?&nbsp; Osim toga: zbog čega policija nije procesuirala osobe koje su, u noći između 7. i 8. avgusta, navodno spriječili policijske službenike da obave uviđaj čime su počinili krivično djelo - sprečavaje službenog lica u vršenju službene dužnosti?&nbsp; To otvara još jedno, vrlo osjetljivo, pitanje: da li je povlačenje policije u noći između 7. i 8. avgusta bio dio tajnog dogovora nekoga iz vrha Uprave policije sa organizatorima četničkog okupljanja – da se spomenik ukloni tek nakon što ga mitropolit Crkve Srbije Ostojić „osvješta“ i potom ostavi na sigurnom, u obližnjoj crkvi. Jer, teško je objasniti da čelnici Uprave policije, prvenstveno načelnik regionalnog centra Đurđević i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Babović nijesu bili u stanju obaviti prostu bezbjednosnu procjenu rizika po narušavanje javnog reda i mira. I shodno tome, bilo je osnovano očekivanje da se donese precizan plan postupanja, angažovanje dovoljnog broja službenika sposobnih da obave, kako se to kaže, službene radnje.&nbsp; <h2>NESHVATLJIVI PROPUSTI&nbsp;</h2> Izvor Portala ETV iz bezbjednosnog sektora naglašava da je, u skladu sa situacijom, morala biti angažovana Interventna jedinica Odjeljenja bezbjednosti Berana, a ukoliko bi bilo potrebno i Posebna ili Specijalna jedinica polcije s obzirom da lokalna ili nije htjela, ili nije imala kapacitete da sprovede zakon i obavi službene radnje. Naš sagovornik dalje tvrdi da je za ovakve skupove koji su bezbjednosno rizični i koji mogu izazvati nacionalnu, građansku i vjersku netrpeljivosti i za koje se, na osnovu strukture učesnika može pretpostaviti da može doći do nasilja, izvršenja prekršaja i krivičnih djela, obavezna takozvana planska postavka službe. Ne treba biti eskpert: izostalo je profesionalno postupanje dvojice rukovodilaca, kao što nije bilo adekvatne reakcije čelnika Uprave policije Lazara Šćepanovića.&nbsp; -Policija mora biti postavljena na licu mjesta prije učesnika skupa kako bi preventivo kontrolisala situaciju. Obavezno je operativno pokrivanje užeg i šireg područja mjesta događaja, što je zadatak inspektora kriminalističke policije i operativaca ANB. Obavezo je prisustvo saobraćajne policije na svim pravcima koje vodi prema mjestu dešavanja kako bi kontrolisali vozila - kazao je sagovornik Portala ETV sa višedecenijskim iskustvom u bezbjednosnom sektoru. Prema njegovim riječima, na licu mjesta trebalo je da bude najmanje 20 pripadnika Intereventne jedinice i drugih službenika redovnog, uniformisanog sastava Odjeljenja bezbjednosti Berane i Regionalnog centra Sjever. Obavezno je bilo i snimanje ovog skupa u cilju dokumentovanja prekršaja i krivičnih djela. Takođe, shodno bezbjednosnoj procjeni u rezervi je trebalo da budu pripadnici PJP i SJP u slučaju da redovni sastav nije u mogućnosti da obavi zadatke. I na kraju, dodaje naš sagovornik, obavezno je bilo prisustvo Komunalne polcije, Vatrogasne jedinice i službe Hitne pomoći koje se angažuju na zahtjev lokalne policije. -Neshvatljivo je zašto nijedna od predviđenih stavki, bar se takav utisak mogao steći na osnovu informacija u javnosti, nije ispunjena. Radi se ili o elementarnom neznanju ili o namjeri da se ignorisanjem da podrška održavanju skupa i određenim osobama omogući vršenje krivičnih djela. Posebno je pitanje zašto dvojica prisutnih policajaca nijesu reagovali i zaštitili novinare, zašto nije spriječeno nasilje i zašto napadači nijesu odmah lišeni slobode zbog više krivičnih djela i prekršaja – kazao je sagovornik. <h2>,,KONTROLA ŠTETE“&nbsp;</h2> Naknadna hapšenja počinilaca, ljudi koji su praktično oteli fotoreportera Pobjede i Rojtersa, iskusnog profesionalca Steva Vasiljevića, potom ga maltretirali gotovo pun sat u šatoru – samo je Šćepanovićevo bježanje od istine, pokušaj prikrivanje nastale štete.&nbsp; Jer, ne treba zaboraviti: Stevo Vasiljević, Boris Pejović i Balša Rudović danas su živi, zahvaljujući reakciji par prisebnih ljudi iz četničke ekipe koja je slavila Pavla Đurišića, a uprkos crnogorskoj policiji, koja nije reagovala! To je zastrašujuća istina koja bi morala da proizvede posljedice: ne ostavke ili naknadnu pamet, već smjene odgovornih za to što je zakazao crnogorski bezbjednosni sektor.&nbsp; Da Crna Gora ima odgovornu Vladu, premijer Milojko Spajić, osim bljutavih saopštenja o ,,nedopustivom napadu na novinare“, morao bi da posegne za smjenama odgovornih za državnu sramotu u selu Gornje Zaostro. A valjalo bi, konačno, da predsjednik Vlade i lider Pokreta Evropa sad javno objasni – da li je, kada je govorio o ,,neodgovornim sveštenim licima“ mislio na svog rođaka Metodija Ostojića?&nbsp; Očigledno je previše pitanja na koje nema odgovora o događaju u selu Gornje Zaostro. Tačnije: nema zvaničnog odgovora, kao što nema ljudskog osjećaja za preuzimanje odgovornosti.&nbsp; &nbsp; &nbsp;

Tag: slavko-stojanovic