Hrvatska nije usamljena unutar Evropske unije (EU) u kalkulaciji da se trenutne vlasti u Crnoj Gori ne mogu tolerisati u svom destruktivnom ponašanju, koliko god Unija željela da od Crne Gore napravi pozitivan primjer, smatra profesor na Univerzitetu Džons Hopkins u Vašingtonu, Siniša Vuković.
- Stiče se utisak da se pokušava poslati poruka Pokretu Evropa sad (PES) i (Milojku) Spajiću da se što je moguće više ograde od destruktivnog uticaja bivšeg Demokratskog fronta (DF), jer je koaliranje sa njima pogubno po dalji evropski put Crne Gore - rekao je Vuković u intervjuu Agenciji Mina komentarišući odluku zvaničnog Zagreba da blokira zatvaranje jednog pregovaračkog poglavlja.
On je kazao da je jedini razlog zbog kojeg se danas o Crnoj Gori uopšte priča u kontekstu evropskih integracija potreba EU da od Crne Gore napravi privid pozitivnog primjera kojim želi održati privid da politika proširenja nije mrtvo slovo na papiru.
Vuković je rekao da je svima odavno poznato da je ruska invazija na Ukrajinu pokrenula ozbiljne rasprave unutar EU da se politika proširenja mora oživjeti.
- Crna Gora, je samo bila prva u redu, jer je do sad uradila formalno najviše u odnosu na konkurenciju na Zapadnom Balkanu - naveo je Vuković.
Kako je dodao, ovo je prvi put da se otvaraju evropska vrata na način na koji postoji jasna volja da se pošalje geopolitička poruka da evropski projekat nije zamro, i da je i dalje atraktivan za potencijalno proširenje.
- Međutim, ako u takvom ambijentu vi uspijete zavrijediti blokadu otvaranja poglavlja, to bez ikakve sumnje samo govori da smo došli u apsurdnu situaciju gdje EU više želi vidjeti Crnu Goru kao uspješnu priču, nego što to žele crnogorske vlasti - rekao je Vuković.
<h2>Kulminacija poteza</h2>
On je kazao da je odluka zvaničnog Zagreba da Crnoj Gori blokira zatvaranje jednog pregovaračkog poglavlja bila očekivana i planirana.
- Očekivana, jer se ne radi o izolovanoj odluci, već o kulminaciji slijeda poteza koji su prethodno preduzeti kojima su se slale jasne poruke o problematičnoj prirodi politika koje je Crna Gora sprovodila u prethodnom periodu - naveo je Vuković.
On je kazao da od početka zatezanja odnosa sa Hrvatskom nije postojala ni jedna istinska inicijativa za smirivanjem tenzija, i to na način koji bi zaista bio suštinski i dobronamjeran.
Naprotiv, kako je dodao, stiče se utisak da se kod vlasti u Crnoj Gori ovom problemu pristupilo na jedan, prije svega simboličan i površno-transakcionalan način, koji se ogleda u nekim inicijativama o očuvanju postojeće ploče u Morinju ili ustupanju Hrvatskoj doma kulture u Tivtu.
- Kao što vidimo, takvi potezi su neučinkoviti, što se moglo i pretpostaviti, jer suština problema je upravo u veoma dobro promišljenoj strategiji da se na talasu istorijskog revizionizma i anti-hrvatizma blokira dalji put Crne Gore ka EU - rekao je Vuković.
Kako je rekao, da se radi o simbolici, onda bi te inicijative vlade možda imale nekog efekta u smirivanju tenzija.
- Ali ovdje se ne radi o simbolici, već o anti-zapadnoj tendenciji koja se samo manifestovala kroz autodestruktivne inicijative koje su rezultirale odgovorom Hrvatske - dodao je Vuković.
Vuković je kazao da je sasvim izvjesno da Hrvatska nije usamljena unutar EU u svojoj kalkulaciji da se trenutne vlasti u Crnoj Gori ne mogu tolerisati u svom destruktivnom ponašanju, koliko god EU željela da od Crne Gore napravi pozitivan primjer.
- Stiče se utisak da se pokušava poslati poruka PES-u i Spajiću da se što je moguće više ograde od destruktivnog uticaja bivšeg DF-a, jer je koaliranje sa njima pogubno po dalji evropski put Crne Gore - rekao je Vuković.
On je kazao i da je odavno lako uočljiva diskrepanca između retorike i forme koja postoji na crnogorskoj političkoj sceni, naročito kada su u pitanju vanjskopolitički prioriteti.
Vuković je rekao da Crna Gora trenutno prolazi kroz veoma složen politički period kojim, kako je naveo, preovladava zaprepašćujući stepen beskrupuloznosti vladajućih struktura.
- Stiče se utisak da je stvoren implicitan konsenzus među njima da su svima date odriješene ruke da provode kako svoje usko-partijske interese, tako i nerijetko interese oblikovane ličnim afinitetima i animozitetitma, bez obzira na štetu i destruktivnost po institucionalni okvir i društvo u cjelini - kazao je Vuković.
On je rekao da se taj konsenzus odražava manipulativnom taktikom koja u engleskom jeziku ima naziv gaslighting, kojom političari na vlasti neumorno koriste spinove i dezinformacije kojima ubjeđuju cjelokupno društvo da je realni društveni doživljaj stanja samo varka, navodno posljedica zloćudnih i zluradih interesnih grupa koje žele da uruše progres koji samo što nije došao, i da je stvarnost zapravo ono što im oni svakodnevno serviraju kroz svoja sapoštenja.
Na taj način se, prema riječima Vukovića, obesmišljavaju trendovi koji su objektivno dokazivi, od urušavanja finansijske sigurnosti, urušavanja energetske sigurnosti, vanjsko-političke orijetacije, institucionalnog integriteta, pa sve do dramatične polarizacije u društvu.
On je istakao da je odlika ozbiljnih demokratija da se u situacijama kada postoje ozbiljni indikatori da dolazi do negativnih trendova, poput prethodno pomenutih, da se donosioci odluka postave kao odgovorni pojedinci i prihvate političku odgovornost za učinjeno.
<h2>Problemi se ignorišu</h2>
Vuković je naveo da je u Crnoj Gori već neko vrijeme stvorena uhodana praksa da se problemi ignorišu ili obesmišljavaju time što će se samo pojačati sa besmislenim obećanjima i slatkorječivim vizijama koje nemaju realan plan, program i analizu kojim bi se mogli sprovesti u djelo.
On je podsjetio da je u julu prošle godine aktuelna Vlada najavila veoma ambicioznu viziju da će Crna Gora za dvije godine zatvoriti deset poglavlja u procesu pregovora, dok je uspjela da za jednu godinu zatvori samo tri i da istovremeno bude upoznata da joj je zatvaranje jednog poglavlja formalno blokirano.
Ta činjenica, kako je rekao Vuković, nije uznemirila nikog iz vlasti da preuzme odgovornost za neučinjeno i neostvareno.
- Da stvar bude gora, jasno je da je blokada došla isključivo zbog aktivnosti i djelovanja upravo partija na vlasti koje su bez ikakvog ustručavanja revnosno radile na urušavanju bilateralnih odnosa sa jednom državom članicom, gurajuči joj prst u oko, očekivajući upravo ishod kao što je blokada pregovora - naveo je Vuković.
On je kazao da se Spajić i njegov kabinet utrkuju da objasne da je zatvaranje tri poglavlja uspjeh, i da blokada ne treba nikoga da brine, i da su svi i dalje nedvosmisleno usredsređeni na evropske integracije.
- Da su partije na vlasti iskreni u svojoj namjeri da Crna Gora nastavi svoj put ka EU, ovakav ishod pregovora bi minimalno rezultirao padom vlade i raskidanje koalicionog sporazuma sa onim političkim subjekima koji su izazvali ovu krizu svojim činjenjem - smatra Vuković.
Kako je rekao, odavno je bilo jasno da sa euro-skeptičnim, desno-konzervativnim, anti-zapadnim, iliberalnim i pro-ruskim partijama koje su nekada činile Demokratski front (DF) ne može se očekivati ništa svrsishodno na putu ka EU.
- Samim tim, odgovornost za činjenicu da je Crnoj Gori sad blokiran evropski put, da su ugrožene integracije, da su bilateralni odnosi sa jednom zemljom članicom EU dovedni do nivoa duboke krize, ne treba traziti u onima koju su je prouzrokovali, jer su to uradili upravo onako kako se i znalo da će uraditi, već je odgovornost prvenstveno na onima koji uporno zamajavaju (gaslighting) crnogorsko društvo da je sa tim destruktivnim snagama i dalje moguće graditi bilo kakvu evropsku priču - rekao je Vuković.
<h2>Politička simbioza</h2>
On je kazao da je njihova politička simbioza dovedena do kraja, i samim tim se kod PES-a, Demokrata, i bivšeg DF-a ne mogu naći razlike u suštinskoj anti-evropskoj formi.
- Jedino u čemu se razlikuju je retorika, od demagoške pro-evropske retorike PES-a i Demokrata do ciničnog i farsičog narativa lidera bivšeg DF-a koji se sad slavodobitno rugaju time da su oni perjanice pro-evropskog puta Crne Gore - rekao je Vuković.
On je kazao da sve opstrukcije koje su se mogle vidjeti prethodnih mjeseci, "od insistiranja na aspolutno samoubilačkoj rezoluciji o Jasenovcu, do zatezanja odnosa između ministarstava odbrane Crne Gore i Hrvatske, su samo bile početak onoga što će postati trend i tendencija".
- Ovim presedanima se otvara mogućnost da se još dublje uđe u otvaranje još kompleksnijih tema, poput morskog razgraničenja, jačanja istorijskog revizionizma i samo-viktimizirajućih narativa o ratovima 90ih - ocijenio je Vuković.
On je rekao i da su donosioci odluka na zapadu svjesni da je Crna Gora u prethodne četiri godine izgubila ogromno vrijeme, da je u dubokoj institucionalnoj krizi.
Prema njegovim riječima, urušavanje autoriteta i nezavisnosti Ustavnog suda je samo jedan u nizu primjera te institucionalne krize, i metoda kojim se te krize stvaraju i održavaju.
- Kriza je posljedica svjesnog zanemarivanja procedura i kršenja postoječih praksi, kako bi se isprovocirala reakcija koja sama po sebi stvara krizu. Zatim se donosi neko ad hoc rješenje, kojim se navodno sve vraća u redovne procedure, međutim jedini ostvareni efekat je da oni koji su prekršili proceduru ostaju nekažnjeni, a samim tim ohrabreni da to isto ponove prvom prilikom - naveo je Vuković.
Prema njegovim riječima, već odavno svjedočimo da se procedure prvo krše, pa se onda prilagođavaju, kako bi se imenovali partijski kadrovi koji nijesu kvalifikovani, i kako bi se stvarale ili gasile institucije mimo postoječih procedura.
- Stvara se realnost da su institucije prolazne i potrošne, da su slabije od političke volje onih koji su na vlasti, i da je snaga političkog raskusurivanja zapravo konačna mjera institucionalno prihvatljivog - rekao je Vuković dodajući da je takav sistem osuđen da ostane hibridni antiliberalni partitokratski sistem.
<h2>Blokada parlamenta</h2>
Na pitanje da li Crna Gora u ovom trenutku smije dozvoliti blokadu parlamenta i kako bi to uticalo na evropski put države, Vuković je istakao da je svaka institucionalna kriza prepreka daljem evropskom putu.
- Izgledno je da ne postoji inicijativa da se iz krize izađe - rekao je Vuković.
On smatra da je, s obzirom da je Crnoj Gori data prilika da po ubrzanoj proceduri pristupi EU, najveća odgovornost na onim političkim snagama koje imaju izvršnu i zakonodavnu vlast da država što prije izađe iz krize.
Vuković je kazao da ova kriza najviše odgovara trenutnim vlastima, jer na taj način svu krivicu za dalju blokadu institucija i zaustavljanju evropskog puta mogu svesti na opoziciono djelovanje.
- I njihova nespremnost da nađu rješenje zapravo govori da oni ni ne žure sa evropskim procesima, jer na papiru im je dana šansa, a druge mogu da krive za ono što zaista i žele, a to je institucionalno blokiranu državu koja kao takva ne može dalje napredovati na putu integracija - rekao je Vuković.
<h2>Protesti u Srbiji još nijesu politički oblikovani</h2>
Govoreći o protestima u Srbiji i o tome kako bi se potencijalna smjena vlasti u susjednoj zemlji mogla odraziti na Crnu Goru i region, Vuković je kazao da je još teško razumjeti u kom pravcu će se odvijati situacija u Srbiji, jer su trenutni protesti masovni ali politički još uvijek nijesu jasno oblikovani.
- U takvim okolnostima, ukoliko zaista dođe do nekog revolucionarnog zaokreta, poluge moći će preuzeti oni koji već imaju jasne političke i organizacione sposobnosti, a koji su se vješto infiltrirali u masu i čekaju pogodan trenutak - naveo je Vuković.
Pitanje je, kazao je on, ko može kapitalizirati od trenutne situacije u Srbiji, i koje političke organizacije čekaju svoju priliku.
Vuković je rekao da se, za sada, vidi da su sve teme ili inicijative koje na bilo koji način mogu profilisati te proteste kao pro-evropske ili pro-zapadne u startu ugušene.
- S druge strane, masa već uveliko flertuje sa desno-konzervativnim, klerikalnim, i etno-nacionalističkim narativima. Ako takve snage kapitaliziraju od eventualnog revolucionarnog obrta, ne vidim da će to suštinski na bilo koji način poboljšati odnose u regionu ili doprinijeti rješavanju niza otvorenih pitanja - naveo je Vuković.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Vuković: Koaliranje sa destruktivnim snagama pogubno po evropski put Crne Gore

Postoje naznake što se može očekivati od drugog mandata Donaldna Trampa kao predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, kako od njegovog štaba, tako i od onih koji slave njegovu pobjedu koji očekuju da će imati veći manevarski prostor da u svojim državama organizuju sistem shodno svojim očekivanjima, a ne shodno demokratizaciji društva, kazao je profesor na Univerzitetu Džons Hopkins, Siniša Vuković, za 24 sata Televizije E.&nbsp;
U tranzicionim društvima, navodi profesor, kakva su na Zapadnom Balkanu, najviše vjetra u leđa dobiće autoritativne i antiliberalne snage, koje su zadovoljne činjenicom da se međunarodni i regionalni odnosi baziraju isključivo na ekonomiji i kojima nije bitno da li će društva biti demokratska, bazirana na vladavini prava, poštovanju manjina, različitosti, prihvatanju opozicionog djelovanja, medijskih sloboda...
Vuković smatra da je Tramp vjerovatno mnogo spremniji i odlučniji za neke radikalnije poteze u SAD, jer je to čest slučaj kada je riječ o drugom mandatu. Predsjednici su, kaže, nerijetko pragmatični i praktični, sami sebe ograničavaju sa eksperimentalnim politikama, a u drugom mandatu budu mnogo hrabriji, odlučniji da se rvaju sa politikama koje su nerijetko i nepopularne.
- U Sjedinjenim Američkim Državama već se priča o tome da će Trampov drugi mandat biti mnogo ekstremniji. Ako je vjerovati onome što je govorio, Tramp će biti mnogo odlučniji kada je riječ o ilegalnoj imigraciji. Planovi o masovnim deportacijama već postoje. To je u koliziji sa pravnim normama u SAD, ali je Tramp spreman to da uradi preko izvršne odluke, koje je spreman odmah da potpiše - kaže Vuković.
<h2>Na što je Tramp spreman</h2>
Tramp je, objašnjava Vuković, spreman i da uvede carinske stope, što može imati dalekosežne posljedice na standard američkog društva, dovesti do ozbiljnog inflatornog skoka. Dodaje da Tramp nikada do kraja nije definisao vanjsko političke stavove, odnosno, što je to što bi uradio drugačije od Džozefa Bajdena, ili u odnosu na svoj prvi predsjednički mandat.
- Puno je nepoznanica, jer je Tramp često bio kontradiktoran, a prema određenim temama svjesno ambivalentan. Naravno, nikad njie krio nedvosmislenu podršku Izraelu i premjeru Benjaminu Netanjahuu u njegovoj ofanzivi u pojasu Gaze, i sada Libanu. Kada je riječ o Ukrajini, uvijek je govorio da rat treba zaustaviti “u ovom trenutku”. To može imati dalekosežne posljedice po međunarodni pravni poredak, mir i bezbjednost na globalnom nivou. Jer, zaustaviti konflikt “u ovom trenutku” zapravo znači da se predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu ne samo legitimiše, nego i legalizuje okupacija, što je nečuveno. Takav potez ne postoji od kraja Drugog svjetskog rata - objašnjava Vuković.
Legitimisanje i legalizovanje okupacije ne postoji od uspostavljanja sistema Ujedninjenih nacija, kaže profesor Vuković, i dodaje da to može probuditi bezbroj revizionističkih tendencija širom svijeta, prekrajanja granica, mijenjanja međunarodnih odnosa, normi.
- To može probuditi Kinu da napravi odlučniji korak prema Tajvanu, što bi bila tačka pucanja međunarodnog mira i bezbjednosti, jer bi takav potez na globalnom planu u potpunosti redefinisao bezbjednosne i ekonomske prioritete - ističe Vuković.
Ukoliko se Rusiji dozvoli legalizacija okupacije, objašnjava profesor Univerziteta Džons Hopkins, Evropa neće biti mirna, jer bi to značilo da ne postoji granica, međunarodna norma koja bi ograničila agresiju i aneksiju. Napominje da bi se isti scenario mogao očekivati u Moldaviji, Gruziji, ali u baltičkim zemljama, jer je Tramp signalizirao da za njega NATO nije prioritet, odnosno član pet (član pet podrazumijeva kolektivni odgovor vojnog saveza, uključujući i vojni, ako je neka članica NATO napadnuta).
- Da li je Tramp to govorio samo da bi bio bombastičan, na neki način aktuelan, ili zaista nosi te ideološke matrice kojima bi se projektovao tektosnki preokret u međunarodnim odnosima, ostaje da vidimo. Sve će zavisiti od toga ko će biti članovi Trampovog najužeg kabineta i njegovi najbliži savjetnici za nacionalnu bezbjednost. Od tih ljudi zavisiće prioriteti i politike kojima će se ti prioriteti tretirati - smatra Vuković.
<h2>Ko slavi Trampovu pobjedu</h2>
Vjeruje da će svijet uskoro vidjeti da li će Tramp biti odlučni izolacionista, kao što to vjeruju oni koji slave njegovu pobjedu. Njihova očekivanja su, dodaje Vuković, da će Amerika biti drugačija u odnosu na to kakva je, sa svim svojim manama, bila decenijama - okosnica liberalno demokratskog međunarodnog poretka.
- Odnose sa drugim državama, prvenstveno regiona jugositočne Evrope, Zapadnog Balkana, Amerika je bazirala na politici kondicionalnosti, u nadi da će se zemlje u tranziciji, jačanjem odnosa sa SAD, dodatno demokratizovati. Dakle, postojala je određena vrsta uslovljavanja, da poboljšanje odnosa sa SAD proizvodi demokratizaciju društava. Oni koji sad slave, slave upravo činjenicu da je Tramp bio veoma oštar prema liberalno demokratskom pogledu na svijet, jer je govorio da Amerika ne treba više da se bavi ljudskim pravima, vladavinom prava, medijskim slobodama, manjinskim slobodama, da to sve treba ostaviti državama da same odlučuju, unutar svojih granica. Za Zapadni Balkan, koji teži ka Zapadu i liberalno demokratskim vrijednostima, to znači gubitak podrške i smjernica koje dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država - kaže Vuković.
Takve okolnosti najviše idu na ruku, objašnjava profesor Vuković, onima koji ne žele da budu pod pritiskom da se njihova društva dalje demokratizuju, već da samoinicijativno odlučuju što je mjera demokratije. U tranzicionim društvima, kakva su na Zapadnom Balkanu, najviše vjetra u leđa, smatra Vuković, dobiće autoritativne i antiliberalne snage koje su zadovoljne činjenicom da se međunarodni i regionalni odnosi baziraju isključivo na ekonomiji, a kojima nije bitno da li će društva biti demokratska, bazirana na vladavini prava, poštovanju manjina, različitosti, prihvatanju opozicionog djelovanja, medijskih sloboda.
- To vidimo u Mađarskoj, to smo u jednom trenutku vidjeli i u Poljskoj. To su antiliberalna, ili antidemokratska prestrojavanja. Oni koji slave Trampa očekuju da će njegov dolazak upravo njima dozvoliti veći manevarski prostor, kako bi u svojoj državi organizovali sistem shodno svojim očekivanjima, a ne shodno procesima dalje demokratizacije. Da li će to probuditi određene revizionističke snage na Balkanu, da li će to dati vjetar u leđa određenim recidivima prošlosti da se redefinišu granice, da se redefinišu odnosi, da se teži etnonacionalnom ključu mijenjanja granica i teritorija na Zapadnom Balkanu zavisiće, ponavljam, od toga ko će biti u Trampovom timu i od načina na koji će gledati prioritete na Zapadnom Balkanu - istakao je Vuković.
<h2>Tramp, NATO i Crna Gora</h2>
Crna Gora, kao i cijeli evropski kontinent, smatra Vuković, ulazi u period neizvjesnosti, jer je većina bezbjednosnih aranžmana bila bazirana na dubinskom odnosu sa Sjedinjenim Američkim Državama. NATO je koalicija koja je mnogo kompleksnija od hirovitog ponašanja bilo kojeg lidera u ovom trenutku, ali je pitanje, dodaje Vuković, koliko je NATO koherentan bez jake uloge Sjedinjenih Država.
- Ostaje da se vidi do koje mjere je Tramp spreman da zadrži odnose na postojećem nivou, ili će nastaviti tamo gdje je stao tokom prvog mandata, da ih dovodi u pitanje i ide konkretnim koracima koji bi demontirali bezbjednosne strukture u okviru NATO. Nisam sklon spekulacijama - kaže Vuković.
Smatra da je Crnoj Gori veći problem pitanje unutrašnje bezbjednost.
- Član pet, sam po sebi, ne znači da će se NATO miješati u unutrašnja pitanja države članice. Države članice su suverene i očekuje se od njih da se same nose sa unutrašnjim bezbjednosnim izazovima, a NATO je tu da pomogne. Crnoj Gori je ključno da razumije da u ovom preslojavanju, koliko god izgledalo oportuno da se slavi jedna nova paradigma, isčekuje možda popustljivost u demokratskim standardima, na dugom štapu to za Crnu Goru nije dobro. Jer, ako se Crna Gora dodatno ne demokratizuje, čitavo društvo će, pa čak i oni koji slave (Trampovu pobjedu), na koncu izgubiti. Ovim želim da kažem da oni koji trenutno slave Trampovu pobjedu su isti oni koji veličaju ulogu Vladimira Putina. Za njih je mjera vladanja i društvenih odnosa ona koja postoji u Rusiji. Dakle, to je tvrdo autoritarno vladanje, đe ne postoji nijedna međunarodna norma, nijedan standard koji je po automatizmu primjenljiv na unutrašnjem planu, već svaka država postane samostalni feud, u okviru kojeg oni koji su na vlasti imaju pravo da odlučuju kako će se društveni odnosi oblikovati - poručio je Vuković.
Dodaje da u društvima koja su prepuštena snagama unutar države, bez potrebe da se regionalno ili međunarodno sinhronizuju potezi, jačaju autoritarne tendencije. Takava društva postaju zatovrenija, isključivija.
- Ne želim da vjerujem da je to put koji bi bilo ko u Crnoj Gori izabrao, pa čak ni oni najdesno konzervativni. Ne želim da vjerujem da bi to prihvatili kao mjeru organizacije društva, jer je makar na retoričkom planu - da žele da budu dio Evropske unije, ipak, nešto internalizovano. Možda je ovo primjer kada Crna Gora i ostatak evropskog kontitnenta treba da pokažu – evo, na koji način smo u stanju da nastavimo evropsku priču, iako se kontekst mijenja - zaključio je Vuković.

1250x600

1084x550

Vuković: Trampova pobjeda je vjetar u leđa autoritativnim i antiliberlanim snagama

Zapadni Balkan je na jednoj vrsti klackalice kada je u pitanju politika novoizabranog predsjednika SAD-a Donalda Trampa i moguća su dva scenarija njegovog odnosa prema ovom regionu - da se i dalje tretira sa manjkom hitnosti i prioriteta, ili projektovanje etno-nacionalističke i transakcione vizije MAGA vanjske politike, u kom slučaju ne treba isključiti dominaciju veoma opasnih tema poput redefinisanja granica, razmjene teritorija i jačanje etno-nacionalnih ekspanzionističkih politika, ocijenio je za Portal ETV profesor na američkom univerzitetu Džons Hopkins Siniša Vuković.
Republikanac Donald Tramp porazio je trenutnu potpredsjednicu SAD-a Kamalu Haris na predsjedničkim izborima nakon pobjeda u nekoliko ključnih saveznih država.
Uoči osvajanja drugog mandata, četiri godine nakon što ga je Džozef Bajden izbacio iz Bijele kuće, Tramp je dao velika obećanja, a obraćajući se juče pristalicama najavio je "novo zlatno doba Amerike".
Dan nakon proglašenja rezultata izbora u SAD-u, Vuković za Portal ETV komentariše šta se može očekivati od Trampove nove administracije i kakve će implikacije njegova četvorogodišnja vladavina imati na globalne prilike, te šta je dominatno doprinijelo njegovoj pobjedi nad kandidatkinjom Demokratske stranke.
<h2>Alarm za Demokrate</h2>
Ako se fokus stavi na do sada prikupljenim podacima o izlaznosti i podršci na izborima, Vuković kaže da ćemo vidjeti nekoliko veoma interesantnih trendova i pokazatelja koji su apsolutno promakli istraživanjima javnog mnjenja tokom prethodne kampanje u SAD-u.
- Prije svega, već sada se može nedvosmisleno reći da su Trampa glasali i oni koji ga nikad ne bi javno podržali, ali su se odlučili za njega kao reakcija na konfuznu i neubjedljivu političku ponudu koja je dolazila iz Demokratske stranke. Ovdje se prvenstveno govori o onim glasačima srednjeg i nižeg staleža koji su se teško pronalazili u postmodernoj i apstraktnoj političkoj tematici koju je forsirala Demokratska stranka, a koja se za prosječnog glasača iz tih slojeva društva čini da je isuviše ljevičarska i elitistička - ocijenio je Vuković.&nbsp;
On je mišljenja da Demokratska stranka nije imala jasne odgovore za glasače iz ruralnih, ili pak manje obrazovanih sredina, kao i većine manjinskih i vjerskih zajednica koje su pitanja transrodnih prava doživljavale kao udar na njihova tradicionalna shvatanja društvenih odnosa.&nbsp;
S druge strane, Demokrate su ignorisale temu inflacije koja je bila dominantna kod Republikanske stranke, a ta problematika je, napominje Vuković, bila izuzetno upotrebljiva kod mlađih generacija, koji su zbog visokih kamatnih stopa bili spriječeni da ostvare svoju verziju američkog sna i kupe svoju prvu nekretninu.&nbsp;
Vuković dodaje i da je, prema postojećim podacima, Haris ostvarila napredak samo kod bijelih žena sa visokim obrazovanjem, i tu je očigledno tema odbrane reproduktivnih prava imala svoj uticaj.&nbsp;
- Međutim, ta tema je bila samo bitna kod 14 odsto ukunog biračkog tijela, dok su teme poput stanja o demokratiji i ekonomija bile mnogo dominantnije, kod više od 65 odsto birača - istakao je naš sagovornik.
Ocjenjuje i da se Demokratska stranka vrlo nespretno u kampanji bavila temom ilegalne imigracije, braneći takve pojave pozivajući se prvenstveno na principe odbrane ljudskih prava.
- Te poruke odjeknule su samo kod visokoobrazovanih bijelih glasača, dok je kod većine manjinskih zajednica, kao i glasača iz skromnijih ekonomskih slojeva, takav pristup bio apsolutno u koliziji sa njihovim očekivanjima, jer su kod njih te teme bile prvenstveno vezane za bezbjednosne prilike i oduzimanje ekonomskih šansi koje su legalni imigranti ostvarili svojim mukotripnim radom i praćenjem procedura - ocijenio je Vuković.
Sve u svemu, Vuković je stava da je ovo jedan veoma interesantan ishod koji mora biti alarm za Demokratsku stranku za temeljnim preispitivanjem dominantne političke ponude.&nbsp;
- Treba uvijek imati u vidu, da teme koje su aktuelne u velikim urbanim sredinama, kod intelektualnih elita, možda vam mogu donijeti pobjedu u Kaliforniji i Njujorku, ali sigurno neće u pojasu između Pensilvanije, Mičigena i Viskonsina, ili u sunčnom pojasu Džordžije, Arizone i Nevade, đe su te teme ili neprihvatljive ili irelevantne - smatra on.
<h2>Period duboke neizvjesnosti</h2>
Govoreći o budućoj spoljnoj politici Amerike sa Donaldom Trampom na čelu i kako se njegov povratak u Bijelu kuću može nafestovati na geopolitičku sliku, Vuković kaže da njegova pobjeda donosi mnogo neizvjesnosti, jer je drugi mandat tradiciolano za sve predsjednike bio mnogo lakši za neke vanjsko-političke eksperimente i radikalne odluke.&nbsp;
Podsjeća da Tramp nije krio svoje viđenje stvari kada su u pitanju tri ključna geopolitička žarišta u ovom trenutku.
- Vrlo je jasan bio da ne podržava dalju vojnu potporu Ukrajine, i da je njegova vizija da se pregovori moraju voditi odmah sa trenutnih pozicija i na transakcionom nivou. U konkretnom slučaju, to znači da bi se eventualni pregovori vodili u korist Rusije čiji bi se osvajački poduhvat takvim pregovorima, ne samo legitimisao, već i legalizovao, što bi imalo nesagledive posljedice po međunarodni sistem jer bi se po prvi put nakon Drugog svjetskog rata legalizovala aneksija neke teritorije od strane okupacione sile - stava je Vuković.
Ovo treba očekivati i kada je u pitanju situacija na Bliskom istoku, gdje bi se, ističe Vuković, takođe išlo na radikalne mjere kojima bi se izraelska aneksija Zapadne obale do kraja formalizovala i legalizovala, a palestinsko pitanje ponovo pretvorilo u Arapsko pitanje.
- Time bi se zatvorila mogućnost formiranja održive palestinske države. Istovremeno, njegov fokus bi bio na disciplinovanju Irana, koji bi bio pod još većim pritiskom od združenog dejstva ohrabrenog Izraela pod vođstvom Benjamina Netanjahua i mnogo agresivnije Amerike - kazao je Vuković.
Prema njegovim riječima, ključni fokus treba tražiti i u Trampovom odnosu prema Kini i neskrivenoj želji da se okrenu leđa Tajvanu i ostalim saveznicima iz istočne Azije, ukoliko nijesu spremni da bespogovorno prate interese Amerike. &nbsp;
- Prethodno pomenuta legalizacija ruske okupacije i aneksije ukrajinskih teritorija bi bile signal Kini da je pravo vrijeme da se anektira Tajvan, što bi bila i geopolitička i geoekonomska tačka pucanja sa nesagledivim posljedicama - naveo je Vuković.
Nezadovoljstvo novog predsjednika SAD-a odnosima unutar NATO-a mogao bi, smatra Vuković, biti i dovoljan signal da je Amerika po strani, koja ne ispunjava stavke iz člana 5, dovoljna prilika za Rusiju da djeluje u pravcima svojih daljih interesa u Moldaviji, Gruziji, a u nekom ekstremnom scenariju i ka pojednim Baltičkim zemljama.&nbsp;
- Sve ovo jasno govori da je period duboke neizvjesnosti pred nama, i da će se mnogo toga znati kada Tramp bude birao kadrove u svom kabinetu, naročito u Nacionalnom savjetu za bezbjednost - naglašava sagovornik Portala ETV.
<h2>Frojdovski lapsus Spajića</h2>
Od toga ko će biti desna ruka Donalda Trampa zavisiće i odnos prema regionu Zapadnog Balkana.&nbsp;
- Uvijek treba imati u vidu da je cjelokupni region Zapadnog Balkana na jednoj vrsti klackalice kada je u pitanju Trampova politika. Opet, mnogo će toga zavisiti od odluke ko će biti njegovi prvi savjetnici i saradnici, i koliko će oni imati interesa i volje da se bave Zapadnim Balkanom. Dva scenarija su moguća. S jedne strane da se i dalje region tretira sa manjkom hitnosti i prioriteta, kao što je to bio slučaj za vrijeme Bajdenove administracije, i u tom scenariju održavanje statusa quo je najizglednije. S druge, ukoliko se neko od njegovih bliskih saradnika odluči da projektuje etno-nacionalističku i transakcionu viziju MAGA vanjske politike, ne treba isključiti da će u tom slučaju dominirati veoma opasne teme poput redefinisanja granica, razmjene teritorija, kao i jačanje etno-nacionalnih ekspanzionističkih politika - istakao je Vuković.
Brojne čestitke upućene su Trampu od crnogorskih zvaničnika, među kojima se istakla ona premijera Milojka Spajića koji je Program Evropa sad poistovjetio sa MAGA politikom.
- Time je, možda, frojdovskim lapsusom potvrdio da je Evropa sad zapravo anti-liberalna, etno-konzervativna, i anti-evropska agenda što su sve epiteti koje MAGA s ponosom ističe. Fascinantno je da postoji tolika doza otvorene kontradiktornosti kod donosioca odluka u Crnoj Gori, što i ne iznenađuje jer su to imanentne forme populističkim platformama - konstatovao je Vuković, poručujući da je još rano govoriti o tome kako će se četvorogodišnji mandat Trampa odraziti na prilike u Crnoj Gori.

Tamara Klikovac

Vuković: Trampov plan za Zapadni Balkan - status quo ili jačanje etno-nacionalnih ekspanzionističkih politika

Prijedlog zakona o stranim agentima je smislen okvir kroz koji se targetiraju neistomišljenici i ućutkuje svaki vid odgovora i kontra argumenta, kazao je u razgovoru za Antenu M profesor na Univerzitetu Džons Hopkins u Vašingtonu Siniša Vuković.
Govoreći o tome da li se isti ili sličan prijedlog zakona primjenjuje u drugim državama, Vuković kaže da je takvo rješenje u direktnoj koliziji sa bilo čim što se može nazvati Evropska agenda Crne Gore.&nbsp;
- Sličan zakon je donešen u Gruziji i zbog tog zakon je Evropska unija zatvorila bilo kakav vid pregovora sa Gruzijom. Takav zakon u sličnoj formi postoji u Mađarskoj, koji je pao na Evropskom sudu pravde. Nakon toga vi imate u Slovačkoj zakon koji je sličan takav u pripremi i već postoji signal iz Brisela da će Slovačka zbog toga bitii sankcionisana. Ovo je signal u kojem se pokazuje da postoji mehanizam unutar vlasti u Crnoj Gori kako bi se što efekasnije blokirao Evropski put Crne Gore - kazao je Vuković.
PES, Demokrate, Bošnjačka stranka i Albanski forum su najavili da neće podržati prijedlog zakona koalicije za Budućnost Crne Gore. Na pitanje da li je očekivao takvu reakciju vladajuće većine, sagovornik Antene M odgovara da nema komunikacije unutar vladajućih struktura nego da oni moraju to u javnosti da objavljuju.
- Bivši DF javno istakne svoju nameru, pa onda PES kaže da je protiv toga i onda se PES na taj način pozicionira kao da su oni proevropski, a DF da je istinski i dalje konzervativan, desno-orijentisan, zagledan ka istoku. Oni su i dalje ista vlast, oni zajedno zadržavaju poluge vlasti i samo u neozbiljnim državama se može desiti da partije koje su u koaliciji i koje su u vlasti šalju tako disonantne tonove. Ovdje se radi o nečemu drugom, a to je da svako kupuje sopstvenu podršku, kako na domaćen, tako i na međunarodnom planu - ocjenjuje Vukopvić.
On smatra da će bivši DF tražiti neki vid kompezacije kako bi odustali od prijedlog zakona.
- Ko zna šta će biti ta kompenzacija, šta će biti koncesija, koju je PES spreman da da, zato što i PES isto razmišlja, jer kod njih je sve transakciono, tu ne postoji nikakav sistem vrijednosti koji bi mogao da se pronađe, ne postoji crvena linija o stvarima o kojim oni ne žele ni da razgovaraju. Ako ste zajedno u vlasti, vi makar morate imati neke crvene linije na osnovu koje bi glasači i javno mnjenje znalo šta je prihvatljivo, šta je neprihvatljivo. U ovom trenutku, za ovu vlast, sve teme su prihvatljive, što je po automatizmu apsolutno neprihvatljivo ponašanje Vlade - zaključio je Vuković.

Vuković: ZBCG će za Prijedlog zakona o stranim agentima tražiti kompezaciju

Ukrajinski premijer Denis Šmigalj je 10. septembra izrazio nadu u drugi mirovni samit sa mnogo većim brojem zemalja učesnica nego na sličnom skupu u Švajcarskoj prije tri mjeseca, a s ciljem okončanja rata s Rusijom.
Na svojoj prvoj konferenciji za novinare nakon rekonstrukcije Vlade prošle sedmice, Šmigalj je rekao novinarima da se nada da bi sljedeći mirovni samit mogao biti organizovan do kraja godine i privući najmanje 150 zemalja.
U okviru nastojanja za prekidom vatre otkako je početkom 2022. počela odbrana od potpune ruske invazije, na zahtjev Kijeva u junu je održan švajcarski samit na koje, je 80 zemalja pozvalo da teritorijalni integritet Ukrajine bude temelj svakog eventualnog mirovnog sporazuma.
Ruski zvaničnici, koje je Kijev optužio da su nespremni i neozbiljni u pogledu mogućih mirovnih pregovora, nisu bili pozvani na taj skup.
Kina, koja je diplomatski podržala Rusiju otkako je njeno partnerstvo sa Moskvom "bez ograničenja" potpisano u sedmicama prije nego što su ruske trupe masovno ušle u Ukrajinu, odbila je prisustvovati.
Prije švajcarskog događaja, ruski predsjednik Vladimir Putin iznio je oštre uslove za prekid vatre koji su uključivali potpunu primopredaju četiri regiona za koje Rusija tvrdi da ih je anektirala 2022. godine.
Navodi se da ruske invazijske snage kontrolišu oko jedne petine Ukrajine, uključujući poluostrvo Krim okupirano i aneksirano 2014. godine. U nekoliko navrata su organizovali međunarodno nepriznate izbore u okupiranim dijelovima Ukrajine, uključujući i prošli vikend.
Ukrajina je preuzela kontrolu nad oko 1.200 kvadratnih kilometara ruske teritorije otkako je početkom avgusta pokrenut iznenadni upad u rusku oblast južnog Kurska.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je prošle sedmice da im "ne treba njihova zemlja", ali da upad omogućava potencijalne pregovaračke pare u obliku zarobljene zemlje i trupa.
Zelenski je više puta odbijao izvještaje o međunarodnom pritisku koji bi mogli podstaknuti Kijev da odustane od nade da će povratiti kontrolu nad cijelom svojom teritorijom u zamjenu za mir.
Ruski mediji 10. septembra citiraju bivšeg ruskog ministra odbrane i sadašnjeg sekretara Vijeća sigurnosti Rusije Sergeja Šojgua koji je rekao da je napad na Kursk trebao odvratiti Moskvu od njenih ciljeva u istočnoj Ukrajini. Ali, rekao je, ruske snage nastavljaju svoju ofanzivu.
Na konferenciji za novinare u Kijevu, Šmigalj je rekao da je Ukrajina značajno povećala proizvodnju oružja u prethodnoj godini i da se nada da će proizvesti milion dronova - ključnog alata za odupiranje većim ruskim snagama - do kraja godine.
- U prvih osam mjeseci 2024. udvostručili smo našu proizvodnju oružja u odnosu na 2023. Napredujemo. Proizvodnja dronova nastavlja da raste - rekao je on.
Šmigalj je takođe istakao relativni uspjeh ukrajinske privrede u vidu rasta od 3,7 odsto u drugom kvartalu i skromne inflacije. Tvrdio je da se ukrajinski izvoz približava predratnom nivou.
Međutim, Šmigalj je priznao da su razgovori sa posmatračkom misijom Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) bili "teški" i da su puni izazova.

Ukrajinski premijer nada se drugom, većem mirovnom samitu

Zapadni Balkan ide u antizapadnom smjeru a Crna Gora je najizraženiji primjer toga, kaže za Radio Slobodna Evropa Siniša Vuković, profesor na Univerzitetu Džons Hopkins u Vašingtonu.
- Od društva koje je bilo dominantno građansko, sekularno, prozapadno, i progresivno, za par godina došli smo u situaciju da su dominantne etnonacionalističke, religiozne, mizogine i antizapadne vrijednosti - navodi Vuković.
Ujedno, dodaje, vlast u Crnoj Gori priča ono što Zapad želi da čuje, a radi ono što Beograd očekuje da se obavi.
Govoreći o odnosu Amerike, kaže da Sjedinjene Države na Crnu Goru gledaju kao sastavni dio regionalnih dinamika, koje su na periferiji ključnih geopolitičkih izazova kojima su vlasti u Vašingtonu opterećene.
Smatra i da su SAD uvjerene da Zapadni Balkan prvenstveno mora biti evropsko pitanje.
RSE: Iako je entuzijazam Brisela po pitanju crnogorskog priključenja kulminirao nakon dobijanja privremenih mjerila, čini se dinamika čitavog procesa usporila. U kom pravcu, po Vama, idu evropske integracije Crne Gore?
Vuković: Nema sumnje da je u prethodnih godinu Evropska unija iskazivala snažnu političku volju i institucionalnu spremnost da proces proširenja dobije kakav-takav pozitivan rezultat. Cilj je bio da se makar formalno i kratkoročno pošalje poruka da proces proširenja nije u potpunosti zamro i da zemlje Zapadnog Balkana i dalje mogu gajiti nadu da će biti članice EU.
Proces proširenja u dubokoj je krizi još od čuvene Junkeroveizjave iz 2016. da ga neće biti makar deceniju. To je bio ključni vjetar u leđa euroskeptičnim, populističkim, antizapadnim i autoritarnim snagama na Zapadnom Balkanu i šire da obesmisle dalji proces reformi i njihovu harmonizaciju sa evropskim sistemima.
Dugo je proces proširenja bio sveden na puku fingiranu formu, lišenu reformskog i transformativnog karaktera, koja je kao takva odgovarala tehnokratama u Briselu, koji nijesu imali jasan politički signal da se ozbiljnije pristupi politikama proširenja.
Mnogim državama je bio blokiran početak pregovora. Onima koji su ih započeli bilo je skoro nemoguće, zatvarati poglavlja. U sred procesa mijenjala su se pravila,uvođene nove metodologije.
S druge strane države zapadnog Balkana redom su postajale nestabilnije, institucionalno slabije, sklonije autoritarnim oblicima vladavine, i lake mete malignog i hibridnog djelovanja trećih strane.
Geopolitička previranja, koja su kulminirala ruskom invazijom na Ukrajinu 2022, ogolili su sav auto-destruktivni karakter takvog poimanja politika proširenja. U takvim okolnostima, Crna Gora je dobila priliku da postane „pozitivan primjer“ koji Evropska unija može koristiti kao simbol reanimiranog procesa proširenja.
IBAR je uzet kao primjer na koji se dugo čekalo.
Međutim, Evropska unija se morala suočiti sa onim istim euroskeptičnim, populističkim, antizapadnim snagama koje su jačale prethodnih par godina u Crnoj Gori. Te snage su odlukom da potpišu Temeljni ugovor eliminisale mogućnost da Crna Gora dobije IBAR još u ljeto 2022.
Drugi pokušaj, dvije godine kasnije je bio uspješniji, ali samo prividno. Jer su iste snage sve učinile da IBAR bude apsolutno obesmišljen, odlučujući se za eskalaciju na međunarodnom nivou.
Sadašnje vlasti insistiraju na otvaranju političkih pitanja kako bi se dodatno isprovocirala reakcija Hrvatske koja neminovno rezultira blokadom daljeg puta Crne Gore ka EU.
Na vlasti u Crnoj Gori je veliki broj političkih činilaca koji su svoj politički identitet gradili na političkoj paradigmi Miloševićeve velikosrpske ideologije koja se nije pomirila sa vojnim porazom koji je doživjela u Hrvatskoj.
Taj bijes i frustracija su očigledni u potrebi sadašnjih vlasti u Podgorici da se naruše odnosi dvije države koje su možda jedine dale primjer kako se u post-konfliktnom periodu mogu graditi konstruktivni i partnerski odnosi.
RSE: Deklarativno, Vlada Crne Gore je za dobrosusjedske odnose sa svima. Međutim, činjenica je da dio vlasti ne priznaje Kosovo, jedinstvenu BiH, već smo pomenuli probleme sa Hrvatskom. Može li to biti jedan od kamena spoticanja na evropskom putu?
Vuković: Apsolutno, i to je očigledno i politički cilj kojem teže današnje vlasti u Crnoj Gori.
Lako je zalagati se za dalji put Crne Gore ka Evropskoj uniji. Međutim, suštinski Crna Gora već par godina za redom dobija izrazito negativne ocjene o napretku.
Nakon dobijanja IBAR-a, koji je bio nedvosmislena politička odluka, crnogorske vlasti su 'bržebolje' usvojile Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen koja je rezultirala time da predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel naprasno otkaže odavno zakazanu posjetu Podgorici čime je poslata poruka da je period medenog mjeseca sa zvaničnom Podgoricom naglo okončan.
Posljedično, Crna Gora se nije našla u zaključcima Evropskog savjeta o napretku zemalja kandidata, koji je ključni dokument koji govori o progresu u prethodnom periodu. To nedvosmisleno govori da će veoma izgledno nastupiti i formalno blokiranje daljeg procesa pristupanja Crne Gore.
IBAR je bio možda i posljednja šansa da Crna Gora iskoristi mogućnost principa regate, i da samostalno vodi proces daljeg pristupanja.
Ovom blokadom Crna Gora će dodatno legitimisati namjere onih koji insistiraju da se sa principa regate pristupi modelu regionalnog paketa.
Time bi Crna Gora trajno bila vezana za region i sve probleme koji dolaze u paketu sa zemljama Zapadnog Balkana.
A u regionalnim okvirima Crna Gora već uveliko poprima karakteristike remetilačkog faktora.
Pored poremećenih odnosa sa Hrvatskom, koja se odlučila na radikalniju mjeru zabrane ulaska predsjedniku SkupštineAndriji Mandićui potpredsjedniku Vlade Aleksi Bečiću, prijeteći da neće stati na tome, Crna Gora je svojim diplomatskim šarlatanstvom u vezi Rezolucije o Srebrenici u UN uspjela da iskompromituje diplomatski ugled, i da se kvarnim potezom direktno umiješa u unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini.
Na koncu ne treba zaboraviti da su članovi crnogorske delegacije u Parlamentarnoj Skupštini Savjeta Evrope glasali protiv ili bili uzdržani po pitanju prijema Kosova u tu organizaciju, što nedvosmisleno šalje poruku da se može očekivati dalje zatezanje odnosa dvije države.
Ovakvi potezi imaju samo jedan cilj, a to je ugrožavanje elementarnog pregovaračkog potencijala Crne Gore, da se narušavanjem susjedskih odnosa direktno anuliraju mogućnosti daljeg pristupanja Crne Gore EU.
RSE: Odnosi sa Srbijom su komplikovani. Dio vlasti bespogovorno slijedi politiku Beograda, dok Vlada u određenim situacijama, pod pritiskom međunarodne zajednice, donosi odluke suprotne volji Srbije. U kom pravcu bi ti odnosi mogli ići i u kojoj mjeri zavise od „raspodjele moći“ u Crnoj Gori?
Vuković: Crna Gora samo na nivou forme donosi odluke koje su suprotstavljene volji vlasti u Srbiji.
Dakle, već pomenuta odluka o glasanju članova crnogorske delegacije protiv prijema Kosova u Savjet Evrope, ili uslovljavanje podrške Rezoluciji o Srebrenici kojim se predlagao tekst koji indirektno snaži auto-viktimizirajući narativ zvanične Srbije o navodnoj zavjeri kojom se srpski narod označava genocidnim.
Ili donošenje Rezolucije o Jasenovcu koju ni sama Srbija nije bila spremna da donese jer njene vlasti dobro znaju koliki je auto-destruktivni potencijal takve odluke, zapravo samo govori da su crnogorske vlasti u ovom trenutku samo poslušni trbuhozborci zvanične Srbije.
Crna Gora radi ono što bi Srbija rado uradila, ali ne želi da prlja ruke i narušava sopstveni ugled kod međunarodne zajednice.
Pa nakon što Crna Gora donese takve ishitrene ili diletantske odluke, iskoristi to da domaćoj publici prikaže kako je zapad antisrpski nastrojen, jer vidite kako kritikuju Crnu Goru zbog odluka koje su na fonu sa velikosprskom ideologijom.
Dakle sa jednim potezom Srbija postiže tri cilja: potvrđuje servilnost Crne Gore, jača antizapadni sentiment u domaćoj javnosti, i kupuje poene na međunarodnom planu.
Ono što je već postala ustaljena praksa je da vlasti u Crnoj Gori pričaju ono što zapad želi da čuje, a rade ono što Beograd očekuje da se obavi. I takva vrsta političke ambivalentnosti nerijetko se izvodi veoma uspješno, često uz direktnu potporu tehnokratskih elemenata iz Brisela.
Međutim u ključnim trenucima negativne posljedice se prenose samo na Crnu Goru, kao što se može vidjeti iz trenutne diplomatsko-političke konfrontacije koji Crna Gora ima sa Hrvatskom.
I to odgovara svima onima koji već sad znaju da Crna Gora nema šanse da uđe u Evropsku uniju do 2028, kako je proročanski to istakao predsjednik Srbije u svom "razgovoru" sa predsjednikom Milatovićem na nedavnom GLOBSEC forumu.
RSE: Koliko poziciju Crne Gore određuju regionalna dešavanja? Mislim na odnos međunarodne zajednice prema Srbiji, interesi koje ima u toj državi (litijum), a što se reflektuje i na rješavanje srpsko-kosovskih odnosa.
Vuković: Mnoge zemlje članice Unije vode se prividno pragmatičnom politikom pokušavajući na nivou forme obezbijediti partere, prije svega trgovinske, kad već na njih ne mogu računati kao na istinske saveznike.
Srbija u ovom trenutku koristiti mogućnosti takvog pragmatičnog pristupa nekih članica, i pokušava komercijalnim aranžmanima obezbijediti njihovu naklonost i indiferentnost u odnosu na osnove vrijednosti kojima se Unija vodila, poput liberalne demokratije i vladavine prava.
To su nerijetko truli kompromisi, koji imaju svoju kratkoročnu svrhu kako za vlasti pojedinih članica Unije tako i za vlasti u Srbiji. Međutim, to direktno utiče na kredibilitet tih zemalja a istovremeno, to guši svaki istinski entuzijazam za demokratizacijom i evropeizacijom u samoj Srbiji i ostatku regiona,.
Šalje se slika da je mjera poboljšanih odnosa zapravo transakciona dobit kojom evropske zemlje dobijaju resurse za svoju zelenu tranziciju, a zemlje regiona za uzvrat dobijaju jačanje autoritarnih politika koje sama Unija legitimiše i okreće glavu na sve devijacije takvih režima.
RSE: Neizbježno pitanje za Vas je i odnos američke politike prema Crnoj Gori.
Vuković: Amerika na sreću ili na žalost, Crnu Goru gleda kao sastavni dio regionalnih dinamika, koje su na periferiji ključnih geopolitičkih izazova kojima su vlasti u Vašingtonu opterećene.
Stabilnost je ključni prioritet vanjske politike SAD-a kada je u pitanju zapadni Balkan. I to ne treba da iznenađuje. Uz to SAD su iskreno uvjerene da Zapadni Balkan prvenstveno mora biti evropsko pitanje.
Međutim, manjak progresa, uzrokovan nedostatkom političke volje u mnogim evropskim zemljama da sagleda Zapadni Balkan kao istinsko prioritetno pitanje, dovodi do toga da Vašington u kontinuitetu vodi aktivnu politiku u regionu.
Ta politika je prvenstveno bazirana na viziji da je bolje održavati status kvo, jer postoje prioritetna pitanja, nego se dublje uplitati u rješavanje već uveliko usložnjenih odnosa u regionu.
Jer ta rješenja zahtijevaju jednu dozu eskalacije, jer bi se određeni politički monopoli ugrozili, institucionalni okviri bi se morali redefinisati, a mnoge predatorske političke elite marginalizovati.
Sve to neminovno otvara prostor za političku eskalaciju koja može kulminirati i direktnim nasiljem, koje u ovom trenutku nije poželjno za Vašington.
Sadašnja generacija upravljačkog kadra u vanjskoj i odbrambenoj sferi, nije gradila političku paradigmu za vrijeme 90 tih kada je Amerika između ostalog posredovala u nalaženju rješenja u Bosni, izvela vojnu akciju na Kosovu.
Ona je oblikovana kasnijim dešavanjima koja su pokazala granice američke moći, i neophodnost boljeg promišljanja vanjske politike.
Averzija prema eskalaciji postala je paradigma koja se lako može uočiti i u poimanju prioriteta na Zapadnom Balkanu.
Tu su i odnosi sa Kinom čija politika je egzistencijalna prijetnja slobodnom svijetu a koja ne izvozi vojne revolucije, već se bavi ekonomskim ulaganjima za koje Amerika trenutno nema adekvatan odgovor.
I u tim odnosima, SAD su donijele niz strateških dokumenata u kojima je vanjskopolitički prioritet borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, koji se sagledavaju kao direktna posljedica koruptivnih šema koje Kina nameće zemljama sa kojima sklapa ekonomske aranžmane.
Stabilnost i borba protiv korupcije koje su osnovne ideje vodilje, su nedovoljno definisane pa tako često podložne kreativnim tumačenjima.
U tom kontekstu SAD nerijetko zauzimaju pragmatične pozicije, kojima svjedočimo i u regionu.
Dakle, s jedne strane prihvatanje stabilnosti kao prioriteta, i selektivne borbe protiv korupcije naročito kada su u pitanju oni koji direktno sarađuju sa američkim rivalima poput Kine, Rusije i Irana.
Kad sve ovo uzmemo u obzir jasno je zašto su mnogi američki zvaničnici, naročito oni srednjeg kadra, nerijetko iznosili stavove da je na Zapadnom Balkanu srž svih problema kriminal i korupcija, iz kojih kao nus pojava proizilaze destruktivne etnonacionalističke ideologije.
Ta izvrnuta analiza u kojoj je korupcija bolest a ne simptom, a etnonacionalizam simptom dovodi do toga da zapadna vanjska politika umjesto da liječi region od ključne bolesti - etnonacionalizama, oni se bave korupcijom kao ključnim problemom.
A ona je zapravo samo jedan vidljiv simptom etnonacionalizama na Balkanu.
RSE: Đukanović je nedavno rekao da EU prati američku politiku na Zapadnom Balkanu a koju kreira srednji kadar State Departmenta. Da li je to simplifikovao tumačenje odnosa SAD prema regionu, uključujući i Crnu Goru?
Vuković: Ne vidim nikakav problem u tome da se srednji kadar pita i odlučuje. To je zapravo ustaljena praksa u američkom sistemu.
Holbruk je bio pomoćnik državnog sekretara, istog ranga kao danas Džim O'Brajen, i obojica samostalno donose odluke, iako iznad njih postoji niz nadređenih koji bi se u malim sistemima poput zapadnog Balkanu mnogo više uplitali u posao činovnika ranga Holbruka i O'Brajena.
Ono što treba razumjeti je da upravo ti činovnici srednjeg ranga, koji se svakodnevno bave Zapadnim Balkanom drže ključ u oblikovanju politika i prioriteta koji se ispostavljaju njima nadređenima poput Blinkena ili Salivena.
Iluzorno je očekivati da će se Zapadnim Balkanom baviti i jedan od njih dvojice, kao što je to bio slučaj 90ih.
RSE: Dio javnosti kritički gleda na blizak odnos predstavnika SAD-a i SPC u Crnoj Gori, koja je bliska sa pro-putinovskom ruskom crkvom, ima blagonaklon odnos prema u Hagu osuđenim ratnim zločincima i generalno antizapadne stavove. Kako vi gledate na taj odnos?
Vuković: SAD kao suštinski puritansko društvo, nikada i u ni jednom obliku neće problematizovati i direktno politizovati vjerske organizacije.
Drugim riječima Amerikanci nikada neće direktno ulaziti u bilo kakav sukob sa nekom vjerskom organizacijom, pa čak i kad postoje objektivni razlozi za to.
Dovoljno je vidjeti kako se odnose prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi, koja je nedvosmisleno instrumentalizovana od strane režima u Kremlju.
Amerika nije nikad problematizovala teokratski karakter režima u Iranu, ili budistički nacionalizam u Mijanmaru koji stoji iza genocida nad Rohingama.
Dakle, ne treba očekivati da će Amerikanci biti na bilo koji način javno kritični prema bilo kojoj vjerskoj zajednici, pa samim tim ni prema SPC.
Ono što se može primijetiti iz višedecenijskog djelovanja SAD na Balkanu, je da su nerijetko koristili poseban status koji crkvene organizacije uživaju u svim sistemima regiona, da preko njih ostvare određene strateške ciljeve.
Najbolji primjer za to je Patrijarhovo pismo iz 1995, koje je direktno od Patrijarha Pavla, zatražio Holbruk a kojim bi se Slobodan Milošević delegirao kao legitimni predstavnik svih Srba, u čije ime bi mogao da pregovara u Dejtonu.
U tom trenutku, za Holbruka i američku administraciju bilo je neprihvatljivo da srpsku stranu u pregovorima predstavljaju Karadžić, Mladić, pa čak ni Krajišnik i Plavšić.
Dakle i tada je Holbruku, i njegovom saradniku Hilu, bilo jasno da crkva ima jedinstvenu snagu unutar sistema, koja može biti od velike političke koristi u prelomnim trenucima.
Razumijem da je ovo za mnoge isuviše naivno ili pak razočaravajuće, jer su veze crkve sa destruktivnim politikama i političkim elitama uveliko problematizovane, čak i od same Evropske unije.
Međutim, američka vanjska politika nije sklona takvom pristupu, i teško da će odstupiti od tih polazišta.
RSE: Da li ste saglasni da to što Vašington i Brisel ne uspijevaju, iz bilo kojih razloga, da pomognu rješavanju problema na Balkanu, otvara prostor trećim stranama za ostvarenje uticaja? Mislim na Rusiju i Kinu.
Vuković: Nesumnjivo da Rusija i Kina imaju ogroman manevarski prostor na Zapadnom Balkanu. Ovako nedovršeni procesi post-konfliktne tranzicije, ranjivi institucionalni okviri, i nekonsolidovane demokratije su laka meta malignom uticaju trećih strana.
Treba imati u vidu da ni Rusija ni Kina ne vide region Zapadnog Balkana kao suštinski dio sopstvenih zona uticaja.
Za njih je ovaj region periferno pitanje, koje može vrlo lako poslužiti kao laka zona prodora u sferu uticaja njihovih rivala, prvenstveno Evrope a pored nje i SAD-a.
Dakle, postoji nepisani konsenzus da zapadni Balkan strateški pripada evropskoj zoni uticaja, ali mnogi evropsko ponašanje vide kao manifestaciju „neradog hegemona“, koji nije spreman uložiti neophodne resurse i energiju kako bi konsolidovao uticaj u toj zoni.
I samim tim te treće strane koriste tu "neradost", ulažući minimalne napore koji mogu imati dalekosežne posljedice.
Jer rezultat je jasan: pokazuje se strateška nemoć evropskog projekta, članice se sukobljavaju oko prioriteta u regionu, crpi se energija na smirivanje situacija umjesto da se popravljaju a dugoročno se oblikuju generacije koje će biti euroskeptične, antidemokratske, i sklone autoritarnim oblicima vladavine.
To se već može vidjeti na primjeru novih političkih generacija na zapadnom Balkanu, koje su uprkos mladim godinama sklone najkonzervativnijim, antizapadnim, i autoritarnim politikama.
Populizam postaje mjera prihvatljivog, transakcioni odnosi su prioritet, samoreklamerstvo i improvizacija suština djelovanja.
RSE: Čini li vam se da Zapadni Balkan hoda u antizapadnom smjeru?
Vuković: Nažalost sve više sam sklon tom utisku.
Crna Gora je možda i najeklatantniji primjer toga, jer od društva koje je bilo dominantno građansko, sekularno, prozapadno, i progresivno, za par godina došli smo u situaciju da su dominantne etnonacionalističke, religiozne, mizogine i antizapadne vrijednosti.

Vuković: Zapadni Balkan ide u antizapadnom smjeru, a Crna Gora je najizraženiji primjer

Inicijativa predsjednika Skupštine Andrije Mandića, da se odluke u Savjetu za odbranu i bezbjednost donose preglasavanjem, nije novina u njegovom političkom djelovanju. U kontinuitetu težnji, Mandić kroz probne balone, plasira određenu, novu viziju društveno pravnih odnosa u Crnoj Gori. Na taj način pokušava da prikaže javnosti alternativne ideje uređenja Crne Gore, kao države - kazao je gostujući u 24 sata Televizije E profesor Univerziteta Džons Hopkins u Vašingtonu, Siniša Vuković.
- Ono što je indikativno je da je u svakom potezu, koji je (Mandić) povlačio u prethodnom periodu, a koji se oslikavao radikalnim idejama, sve ostalo na nivou retorike. Dakle, on je predlagao nešto čisto da bi vidio kakav će biti odjek javnosti, kako će reagovati međunarodna zajednica i kakav je odnos snaga na političkom planu u Crnoj Gori, da vidi koje političke snage će prihvatiti takvu ideju. Dakle, to je opipavanje pulsa - smatra Vuković.
<h2>Mandićevo opipavanje pulsa</h2>
Istovremeno, objašnjava Vuković, Mandić svoje inicijative predstavlja kao kompromisna rješenja, jer je reakcija druge strane uvijek, decidno protiv. Kroz takav narativ Mandić drugu stranu oslikava kao tvrdokornog aktera, koji ne želi kompromis. Dok god se radi o opipavaju pulsa, smatra profesor Vuković, može se govoriti o političkoj taktici, ali i upozorava na posljedice takvog narativna po društvo.
- Ono što više brine je što on (Mandić) normalizuje diskurs u kojem će javnost sve više i više biti zbunjena, a to je najblaži efekat djelovanja. Javnost će, istovremeno, biti rezignirana prema sistemu, koji ne funkcioniše… To su opasne tendencije sa pozicija moći, koje projektuje lider nekadašnjeg Demokratskog fronta. To je bilo i očekivano, zato što Mandić dolazi iz antisistemske partije, koja je dugo takva bila, a ovaj sistem je nešto protiv čega se i te kako borio - istakao je Vuković.
Crna Gora je, smatra, pogođena opasnim talasom populizma, koji dominira političkom scenom i političkim diskursom.
- Sistem nije srušen ali je umnogome urušen, okrnjen. U okolnostima prethodne četiri godine, pogotovu posljednje dvije, ne postoji vizija na sistemskom planu kako Crna Gora treba da ide naprijed. Talas populizma doveo je u prvi plan snage bez vizije, bez ideje, a prije svega plana. I kada se pričalo o planu, taj plan nije postojao, samo u retoričkoj formi. Ni za poziciju, ni za opoziciju, nije širok manevarski prostor. Teško je boriti se protiv nepostojećeg plana, jer se veoma lako mijenja, ambivalentan je i niko nema potrebu da stoji iza njega i adaprita se. Tek onoga trenutka kada javnost postane zasićena improvizacijom, nepodnošljivom lakoćom manipulisanja javnim disukrsom, moći ćemo da pričamo o radikalnijim potezima kako opozicije, tako i vlasti - ocjenjuje Vuković.
<h2>Izazovi na političkoj sceni Crne Gore</h2>
Dodaje da su i opozicija i vlast pred ključnim izazovom u, kako kaže, okoštalim političkim okolnostima.
- Onog trenutka kada se neko iz sadašnje pozicije, ili neko ko se odvaja od pozicije, usudi da sarađuje sa onima za koje su govorili da su neprihvatljivi, sistem će se rasčepiti, profunkcionisati. Doći će do velikih, novih promjena i dodatne vrijednosti na političkoj sceni Crne Gore. Do tada je Crna Gora zaglavljena u populizmu, koji odgovara samo radikalnim desnim snagama, koje su bazirane na njemu – poručuje Vuković.
<h2>ODNOS VAŠINGTONA PREMA PODGORICI</h2>
Govoreći o odnosu zvničnog Vašingtona prema Podgorici, Vuković objašnjava da Sjedinjene Američke Države posmatraju Crnu Goru kao dio regionalnog konteksta koji zauzima, kao kaže, perifernu ulogu u odnosu na krupna geopolitička dešavanja kojima svjedočimo.
- Održavanje statusa quo koji ne eskalira je ono na čemu se bazira trenutna vizija SAD-a, a i Evropske unije. Samim tim prihvataju se određeni truli kompromisi kojima se jačaju retrogradne snage, koje uživaju u statusu quo. Region je, na neki način, zaglavljen u datom trenutku, prioritetima koji su negdje drugo, kako na Dalekom istoku, tako i na Bliskom istoku, Ukrajini i u ostatku zapadne hemisfere - objašnjava profesor Univerziteta Džons Hopkins.
Dodaje da region zahtjeva stabilnu situaciju, dok se ostale ne riješe.
- Mislim da nije dovoljno jasno prihvaćena poruka iz Vašingtona, i iz ambasade SAD-a u Podgorici, ko su prihvatljivi, a neprihvatljivi partneri za Vašington. Kada se ta poruka pošalje to ne znači da će uvesti sankcije ili nekoga hapsiti. Riječ je, prije svega, o hlađenju odnosa, u najgorem slučaju, ili o kočenju određenih procesa koji neće dobiti puni zamah koji bi imali da su okolnosti drugačije, da su akteri na političkoj sceni prihvatljiviji za SAD - poručio je Vuković.
<h2>Organski produkti</h2>
Smatra da su svi politički akteri u Crnoj Gori organski produkt crnogorskog društva, jer su dio stvarnosti kao zajednice. Političke snage, koje su radikalno desno, etno nacionalističke, klero nacionalističke – dio su stvarnosti Crne Gore.
- U Crnoj Gori imate nove, mlade snage, žao mi je što tako moram da ih definišem, koje su došle na talasu populizma. Nemaju nikakvog političkog iskustva, ni sistemskog, nemaju dovoljnu razradu, ni pripremu, baziraju sav svoj nastup na medijskoj promociji i improvizaciji. Prvi put u istoriji, čini mi se, Ujedinjenih nacija, je premijer koji je tada bio u tehničkom mandatu, govorio iz glave za govornicom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. To je nečuveno, ali to je normalnost u Crnoj Gori. Crnogorsko društvo prihvata to kao normu. Normalizovala se jedna nepodnošljiva doza površnosti i improvizacije - naglasio je Vuković.
<h2>Izbori u Sjedinjenim Američkim Državama</h2>
Govoreći o kampanji uoči predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, Vuković kaže je iznenađenje za sve zamah koji je dobila Kamala Haris, kandidatkinja Demokrata.
- Ako pogledate trendove, koji su postojali od početka Bajdenove kampanje, u odnosu na Trampa, Bajden je uvijek bio u zaostatku. Nije bio značajan zaostatak, ali je bio. Nerijetko je to pravilo u političkoj kampanji, da predsjednik, koji je trenutno na vlasti uvijek zaostaje za onima koji su alternativa. Zato što oni snose posljedice svojih odluka u tom trenutku, a bilo koji alternativni glas čini se da je prihvatljiviji… Niko nije očekivao da će Kamala Haris imati takav nastup, i da će je prihvatiti neke marginalizovane grupe u biračkom tijelu, tu najprije govorim o mladima. Mladi su bili najveća nepoznanica Bajdenovoj kampanji, pogotovu nakon svega što se dešavalo od 7.oktobra prošle godine, i izraelske invazije na Gazu. Mladi su, u većini, tražili progresivnije mjere i politike, što Bajdenova administracija nije bila spremna da ponudi - zaključio je Vuković.

Vuković: Mandić opipava puls, kroz probne balone plasira određenu, novu viziju, društveno pravnih odnosa

Robert Siništaj, vlasnik lokala "Tasty" u Tuzima koji su večeras demolirali navijači Budućnosti nakon utakmice sa Dečićem, kazao je da je pričinjena materijalna šteta ogromna. On je za Portal ETV kazao i da je u tom događaju povrijeđen jedan gost lokala.&nbsp; Siništaj tvrdi i da policija nije adekvatno reagovala, objašnjavajući kako su "Varvari" ispred njegovog lokala došli privatnim vozilima uz pratnju policijskih službenika.&nbsp; - Oni su demolirali lokal, a policijaci su ih polako ispratili kao da su donijeli poklone a ne vatru - rekao je Siništaj.&nbsp; Prema njegovim riječima, navijače niko nije dirao dok su oni lomili i rušili po objektu.&nbsp; Tvrdi da je policija nijemo posmatrala navijače dok su goste lokala gurali sa štitnicima i prijetili im.&nbsp; - Gosti su bježali na zadnji izlaz. Međutim, kako nijesu svi tako brzo da izađu kroz ta vrata krenuli su ka prednjim - dodaje Siništaj.&nbsp; On kaže i da je bilo dima, vatre, da su kroz lokal letjele baklje &nbsp;zbog čega je zapaljen invertar u lokalu.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250402230436_d4f94575bd1e25ec0688c91df924d7edf61cdb4281a5d2033e313d4fde830e51.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250402230436_d4f94575bd1e25ec0688c91df924d7edf61cdb4281a5d2033e313d4fde830e51" data-rendition-name="original" width="1600" height="721" loading="lazy" alt="Tasty"> <figcaption>Zapaljena garnitura(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250402230436_23168200bdfb83928a08f8784797075f753d9f505878050c7f0c513279404ad9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250402230436_23168200bdfb83928a08f8784797075f753d9f505878050c7f0c513279404ad9" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Demoliran lokal "> <figcaption>Polomljena stakla (Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp; <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2F0QzOqrellbY%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp; <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2F5bhjxCaPgfk%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

(FOTO,VIDEO) Siništaj: Šteta u lokalu ogromna, policija neadekvatno reagovala

Poruke da su Srbi u regiji ugroženi izuzetno su opasne i negativno djeluju na političku atmosferu, a Srbija je glavni faktor nestabilnosti. To je u intervjuu za centralnu informativnu emisiju na Televiziji E kazao hrvatski poslanik u Evropskom parlamentu Tomislav Sokol.&nbsp;
- Sjetimo se kako su počeli ratovi iz devedesetih godina, a upravo su počeli sa tom pričom da su Srbi ugroženi, da im neko želi uzeti prava, da postoji neka vatikansko ustaška, ne znam sve kakva, urota protiv njih, i da se zato oni trebaju naoružati, mobilizirati i slično - kazao je on.
To što je izjavio Milan Knežević predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), smatra Sokol, je na pragu stvaranja neke paranoje i urote svih protiv srpstva, što, kako ocjenjuje, može eskalirati radikalnim potezima.
Knežević je prije nekoliko dana govoreći za Newsmax Balkans kazao da Crna Gora treba da potpiše vojno tehnički sporazum sa Srbijom, Mađarskom i Slovačkom. On to vidi kao “odgovor” na sporazum o vojnoj saradnji Hrvatske, Albanije i Kosova. Ocjenio je i da je taj sporazum direktno usmjeren protiv Srbije, a i protiv Crne Gore.
- Mi se sad pravimo da ne vidimo da se prave vojni savezi protiv pravoslavaca na Balkanu, kao što su i ove obojene revolucije koje su krenule od Gruzije, Slovačke, Mađarske, Gruzije, Srbije, a evo i Republike Srpske - kazao je lider DNP-a.
Evropski poslanik Tomislav Sokol kaže da ako se pogleda sadržaj onoga što je Knežević rekao jasno je da on gleda Mađarsku, Slovačku, kao svoje saveznike, dvije zemlje Evropske unije koje odudaraju, generalno od vanjsko političkog usmjerenja ostatka država članica. Te zemlje su, kaže u velikoj mjeri unutar evropskih institucija izolovane.&nbsp;
- On takođe govori o obojenim revolucijama, ako ste primijetili, spominje Gruziju, što je klasičan ruski narativ, kao da je pisano u Moskvi, to itekako pokazuje da proevopska orijentacija koju svi u vladajućoj koaliciji dozivaju, i kojom se deklarišu da je jedna stvar, jedna stvar su riječi, a ono što zbilja misle i kako djeluju je nešto sasvim drugo. Ne treba puno da to izađe na površinu, upravo kroz ovu njegovu izjavu to je izašlo na površinu - naglasio je Sokol.
Hrvatska je, podsjeća on, napravila sporazum sa susjednim državama koji nije usmjeren ni protiv koga i ne radi se o vojnom savezu, već isključivo o saradnji koja se tiče vojnih pitanja.
- Činjenica je, očigledno, da stranke koje su na tragu beogradske politike u Crnoj Gori, vide Hrvatsku kao svog neprijatelja, i to je nešto što nas, nažalost, jako zabrinjava. Što se tiče same Hrvatske, ja sam više puta rekao da Hrvatska želi Crnu Goru u Evropskoj uniji, Hrvatska je pomogla Crnoj Gori i u logističkom, pravnom, tehničkom smislu u procesu pregovora. Premijer Spajić je više puta pohvalio pomoć Hrvatske vezano za ulazak Crne Gore u Evropsku uniju- naveo je Sokol.&nbsp;
Hrvatska, kako kaže, želi Crnu Goru u Evropskoj uniji, ali Crnu Goru koja zadovoljava sve evropske uslove, sve evropske standarde vrijednosti i načela, Crnu Goru koja je proevropski i prozapadno orijentisana, koja nije ni ruski, ni srpski proces, nego jedna normalna, stabilna samostalna država, koja živi evropske vrijednosti i gleda prema zapadu.&nbsp;
– Takva Crna Gora će uvijek imati Hrvatsku podršku za ulazak u Evropsku uniju, ali naravno da se neki problemi &nbsp;i otvorena pitanja moraju riješiti. Konkretno pitanje nestalih, to pitanje nadilazi bilateralne odnose. Pitanje nestalih je civilizacijsko pitanje, pitanje vladavine prava i temeljnih načela i vrijednosti na kojima je Evropska unija utemeljena. Tu će Hrvatska kroz dijalog sa Crnom Gorom, vjerujem, naći rješenje koje će biti obostrani interes - poručio je Sokol.
<h2>Hrvati na prostoru Crne Gore žive preko 1.000 godina i uvijek su bili lojalni građani&nbsp;</h2>
Osvrćući se na izjavu sveštenika Srpske pravoslavne crkve Mijajla Backovića, kaže da ga nije iznenadila, jer gdje god je SPC tu je i srpska hegemonistička politika. Te dvije stvari, je kaže, nemoguće odvojiti.
- Sjetimo se samo litija 2020.godine koje su pokrenule niz političkih promjena koje su dogodile u posljednjih nekoliko godina, i to je nešto što me ne čudi previše, a što nikako nije pozitivno. Hrvati su autohtona manjina koja živi na području Crne Gore preko 1.000 godina, uvijek su bili konstruktivni članovi društva, nikad nijesu uradili apsolutno nikome nikakve probleme, naprotiv, uvijek su bili lojalni građani Crne Gore, oni će to sigurno i dalje biti - rekoa je evropski poslanik.&nbsp;
Bilo kakav govor koji ide u smjeru nekakvog napada ili govora mržnje prema Hrvatima u Boki, je, kako kaže, definitivno nešto na šta treba pripaziti.&nbsp;
- Ja sam u Evropskom parlamentu više puta govorio o potrebi da se zaštite manjine u Crnoj Gori, to opet nije bilateralno pitanje, već pitanje &nbsp;temeljnih vrijednosti i načela na kojima počiva Evropska unija- naglasio je Sokol.&nbsp;
<h2>Srbija faktor nestabilnosti</h2>
Godišnji izvještaj o sprovođenju zajedničke bezbjednosne i odbrambene politike o kojem se govorilo na plenarnoj sjednici u Strazburu prepoznaje ulogu Srbije u destabilizaciji istočne Evrope. Ta država, navodi Sokol, glavni je faktor nestabilnosti u regionui to je nešto što predstavlja veliki problem.
- Svijest o tome koliku prijetnju predstavlja Srbija za stabilnost praktično cijelog kontinenta, i ta svijest do sada nije baš bila previše razvijena u evropskim institucijama. Naravno, to je posljedica višegodišnjeg lobiranja takozvane srpske diplomatije, i kroz neke druge kanale i jednostavno puno toga je potrebno napraviti da bi se ta percepcija promijenila i da bi se u evropskim institucijama shvatilo koliki je problem Srbija - rekao je on.
U Evropskoj uniji različite zemlje imaju različite interese, objašnjava Sokol, pa je teško zauzeti jedinstven stav prema Srbiji.
- Ono što Evropski parlament može napraviti jeste da na Evropsku komisiju izvrši određeni politički pritisak, da bi se ta percepcija i stav prema Srbiji promijenili. Evropska komisija i države članice Vijeća imaju mehanizme da naprave pritisak na Srbiju, od pitanja viza, pitanja ekonomskih, državnih, robne razmjene i slično. Zaista postoje mehanizmi da se Srbiji pristupi na jedan puno oštriji način nego što je to bilo do sada - kazao je on.
Prema njegovom mišljenju, jasno je da ta zemlja pokušava sjediti na više stolica istovremeno. Kombinovati istovremeno i sa Rusima, i sa Kinezima, sa Evropom, Sjedinjenim Američkim Državama i s Turskom, i to je, kako kaže, nešto što je apsolutno dugoročno neprihvatljivo, jer se time prostor jugoistočne Evrope dodatno destabilizuje.&nbsp;
- Srbija koristi međunarodne veze kako bi širila uticaj na okolne zemlje. Crna Gora je jedan primjer, tu je Bosna i Hercegovina, tu je pitanje Kosova, i to je ono što danas predstavlja veliki problem. Ono što su se Srbi, očigledno, nadali, pogotovu Vučić, da će sa promjenom američke administracije duvati neki novi vjetrovi, da će Trampova vlada biti puno benevalentnija &nbsp;prema Srbiji, nego što je to bila Bajdenova, ali se za sada to ništa konkretno ne vidimo - poručio je Sokol.
<h2>Vučić i Dodik su nastali kao projekti zapada</h2>
Ne treba otpisivati ni srpskog predsednika Aleksandra Vučića, ni predsjednika bosanskohercegovačog entiteta &nbsp;Republika Srpska Milorada Dodika, jer su obojica nastali kao, kaže Sokol, kao projekti zapada.
- Nemaju sve države EU isti stav po tom pitanju, u zavisnosti od njihovih ličnih ekonomskim, geopolitičkim, vojnim i drugim interesima, i činjenica je da su oni već više puta pokazali da su itekako otporni. Danas imamo situaciju da niti Dodik može odcijepiti Republiku Srpsku, niti ga državni organi mogu uhapsiti, tako da je to neka pat pozicija u kojem smjeru će stvari ići to će se vidjeti, ali definitivno BiH sada ne funkcioniše kao normalna država, ona je nekakav protektorat, ona nema monopol sile na polovini svoje teritorije, za dugoročnu budućnost i stabilnost BiH nije dobro - ocijenio je on.&nbsp;
Nike siguran ni da će višemjeseči protesti koji se održavaju u Srbiji u organizaciji studenata u blokadi dovesti do pada Vučića, kojem, kaže ne vidi alternativu.
- A iskreno nijesam siguran da je srpsko društvo prošlo tu katarzu da bi neka nova vlast koja bi eventualno zamijenila Vučića bila nešto puno bolja. Ne mislim da je u Srbiji problem samo Vučić, on je to što jeste, srpski nacionalista koji vodi državu na vrlo autoritaran način, apsolutno gura tu velikosrpsku hegemonističku politiku, ali ja ne vidim neke alternative koje bi bile puno bolje od njega - zaključio je Sokol.

Sokol: Sjetimo se da su ratovi devedesetih počeli sa pričom o ugroženosti

Večeras je u Tuzima, oko 20 sati i 30 minjuta došlo do incidenta prilikom razilaska navijača sa utakmice Budućnost-Dečić, između pripadnika navijačke grupe Varvari i gostiju jednog ugostiteljskog objekta na dvije lokacije u Tuzima, saopšteno je iz Uprave policije.&nbsp;
Kako navodi portal Analitika, u jednom momentu tamo je došlo do meteža, a navodno su u incidentu učestvovali 'varvari' i navijači domaćeg kluba.
Prema navodima Pobjede, prema pristalicama Budućnosti letjele su kamenice, nakon čega su oni odgovorili.
Demoliran je i jedan od lokal u Tuzima blizu stadiona.
Kako je saopšteno iz Uprave policije, pričinjena je manja materijalna šteta na jednom ugostiteljskom objektu i vozilu jedne osobe iz navijačke grupe.
Iz UP ističu da nije bilo povrijeđenih lica, te dodaju da je u toku preduzimanje mjera i radnji na identifikaciji učesnika događaja.
- Napominjemo da je utakmica protekla u najboljem redu, a službenici policije su doveli u sluzbene prostorije dva lica zbog upotrebe pirotehničkih sredstava u toku utamice - navedeno je u saopštenju.&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlgOkFUYJBwU%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Incident nakon utakmice Dečića i Budućnosti: Navijači se tukli u Tuzima

Generalni sekretarijat Interpola odbio je zahtjev Bosne i Hercegovine za raspisivanje međunarodne potjernice za Miloradom Dodikom i Nenadom Stevandićem.
To je potvrdio i sam Dodik, koji je kazao da je Interpol donio ispravnu odluku, te da su se "osim Srbije, Mađarska, Rusija i Crna Gora se angažovale po tome".
- Nisu oni to uradili zbog Dodika i Stevandića, nego zbog vjere u pravdu. Oni su vidjeli da je tu politička motivisanost, moraću da zahvalim nekim u Sarajevu što su internacionalizovali ovaj problem. Putin me pitao zbog čega sam osuđen, rekao sam da je to zato što ne poštujem odluke stranca, pitao me kako je moguće da je to Sud presudio. Rekao sam da je to moguće kada je Volgang Petrič napravio taj Sud - kazao je Dodik na RTRS.
Poručio je da je ovo najbolji način da se sruši Bosna i Hercegovina.&nbsp;

Dodik tvrdi da je i Crna Gora lobirala da on ne bude na potjernici Interpola

U trenutku pada nadstrešnice na željezničkoj stanici Novi Sad, u glavnom holu nalazilo se oko 35 osoba koje su stajale u redu radi kupovine karata ili čekali voz.
Niko od njih nije povrijeđen, pokazuju snimci s nadzornih kamera do kojih je ekskluzivno došao <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">Forbes Srbija.</a>
Ono što je takođe važno, snimci pokazuju da glavni hol (vestibil) nije samo na papiru bio gradilište s obzirom na to da je prijava radova na objektu potvrđena tek 16. oktobra 2024.
On je i suštinski bio gradilište jer su putnici stajali u zgradi u kojoj su se i dalje izvodili radovi.
<h2>Galerija i podovi pod folijom, skela kod lifta</h2>
Kako se može vidjeti na snimcima, novoizgrađena galerija u trenutku pada nadstrešnice nije bila otvorena za putnike i druge posjetioce stanice.
Preko stepenica je bila stavljena prepoznatljiva građevinska folija, tamnozelene boje. Takođe, vidi se i da dio ograde na stepenicama nove galerije nedostaje.
Osim toga, značajan dio vestibila bio je ograđen trakom i na podu su se takođe nalazile građevinske folije. One su pokazatelj da su se radovi i dalje izvodili i da ti djelovi objekta nisu bili dostupni putnicima.
Primjer da su radovi i u trenutku pada nadstrešnice bili u toku jeste skela koja je bila postavljena kod lifta. Taj lift, namijenjen prije svega osobama sa invaliditetom, bio je, pored galerije, jedan od noviteta u vestibilu.
<h2>Otvaranje 5. jula</h2>
Ono što je posebno interesantno jeste da ovih radova nije bilo 5. jula 2024. Tada je renovirani glavni hol bio predstavljen javnosti. Tada su stanicu obišli ministar građevinarstva Srbije Goran Vesić, njegova pomoćnica Anita Dimoski, v.d. direktora Infrastrukture željeznice Srbije Jelena Tanasković (svi na optužnici Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu), kao i predsjednica Pokrajinske vlade Maja Gojković i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić.
Na snimcima onoga što je u javnosti okarakterisano kao zvanično otvaranje stanice Novi Sad odnosno vestibila, vidi se da su svi radovi bili završeni ili su barem tako izgledali. Tako se može primijetiti da je lift na svom mjestu. Takođe, visoke zvanice prošetale su novom galerijom.
Zašto su naknadno izvođeni radovi, zasad nije poznato.
<h2>Šta se dešavalo nakon pada nadstrešnice</h2>
Kako se može vidjeti sa snimaka, putnici su različito reagovali na pad. S obzirom na veliku težinu betonske konstrukcije nadstrešnice došlo je do snažnog udara vazduha i do podizanja velike prašine. To je neke putnike uplašilo pa su se dali u bijeg. S druge strane, bilo je i onih koji su to nijemo posmatrali, ali i onih koji su ostali u redu za karte.
Većina je već poslije 15 do 20 sekundi u žurbi napustila vestibil.
U nastavku snimka, u koji je Forbes Srbija imao uvid, vidi se i da su neki od zaposlenih na stanici pokušali da pomognu onima koji su se našli pod nadstrešnicom. Oni su sa unutrašnje strane nastojali da dođu do povrijeđenih.
Ono što se takođe može vidjeti na snimcima jeste da su među prvima u glavni hol došli građevinski radnici.
Ne vidi se iz kog dijela zgrade su stigli osim da su se spustili stepenicama sa sprata iznad gdje su peroni. Ali, to svakako može da bude još jedan pokazatelj da su se u zgradi i dalje izvodili radovi.
Veoma brzo, već poslije minut, u glavnom holu se pojavio prvi policajac kao i dva pripadnika obezbjeđenja. Za njima su ubrzo stigli i Hitna pomoć i drugi policajci.
Pojedini građani dolazili su u hol iz pravca perona i krila A kako bi vidjeli šta se desilo. Na šalteru je i dalje čekalo između osam i 10 osoba. Nekolicina je čak došla, vjerovatno ne znajući šta se desilo, da stanu u red na blagajni. Ipak, policija ih je sve udaljila iz vestibila nešto manje od devet minuta poslije pada nadstrešnice.
Deset minuta poslije pada nadstrešnice, u glavnom holu su se pojavili i prvi vatrogasci.
<h2>Za sekund izbjegnuto još nekoliko smrti</h2>
Jedan od detalja na snimcima do kojih je došao Forbes Srbija je situacija u kojoj je jedna od putnica zamalo izbjegla da na nju padne nadstrešnica.
Na kamerama se vidi kako mlađa ženska osoba ulazi u stanicu samo sekund ili dva prije pada nadstrešnice. Cijela konstrukcija joj se srušila iza leđa dok je ona panično utrčala unutra kada je osjetila da se nešto iza nje dešava.
S druge strane, jedan mlađi muškarac stajao je u glavnom holu, pri kraju reda za kupovinu karata, ali je odustao. Izašao je iz reda, izašao iz zgrade, prošao ispod nadstrešnice i uspio da izbjegne pad, takođe za sekund ili dva.
<h2>Ko je otvorio vestibil?</h2>
Jedno od ključnih pitanja u predstojećem suđenju za pad nadstrešnice sigurno će biti na osnovu kog dokumenta ili čije odluke je vestibil bio otvoren za putnike.
Kako je u Novom Sadu svjedočila naknadno privedena menadžerka Infrastrukture željeznice Srbije, sproveden je interni pregled radova kako bi se popisalo šta je sve još potrebno doraditi, ali je dodala da stanica nije trebalo da bude otvorena 5. jula jer za to nisu ispunjeni zakonski uslovi.
S tim su se u svom vještačenju složili stručnjaci Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu. Oni su naveli da interni prijem sproveden u junu i julu 2024. nije mogao da bude osnov za puštanje putnika u glavni hol.
Forbes Srbija napominje da ovaj tekst ne prejudicira dalji tok postupka ni njegov ishod, niti na bilo koji način imputira odgovornost bilo koga, odnosno ne označava nijedno lice učiniocem kažnjivog djela, odnosno proglašava krivim ili odgovornim prije pravnosnažnosti odluke suda.
- Nastao je obradom informacija koje su javno dostupne, kao i onih kojima raspolažu organi javne vlasti ili koje su nastale u vezi sa radom tih organa. Jedini cilj ovog teksta je da opiše dosadašnje aktivnosti nadležnih organa u postupku i prezentuje dosadašnja saznanja povodom pada nadstrešnice koja je usmrtila 15-oro ljudi, a što je nesumnjiva stvar o kojoj javnost treba da zna - naveli su.&nbsp;
Snimke i fotografije koje je objavio Forbes Sebija možete pogledati na <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">OVOM LINKU</a>.

Forbes Srbija objavio ekskluzivne snimke iz glavnog hola stanice u trenutku pada nadstrešnice: "Da, bilo je gradilište"

Vjerovali ili ne, službenica Ministarstva unutrašnjih poslova Milena Pajović spojila je, na prvi pogled, dva nespojiva posla: istovremeno je policajka i influenserka, odnosno blogerka.&nbsp; I dok - kao policajka - pomaže održavanju javnog reda i mira i za to dobija platu, Pajović - kao infuenserka i blogerka - zarađuje i reklamirajući brojne brendove. &nbsp;&nbsp; <h2>SVE PO ZAKONU &nbsp;</h2> Što je, po Zakonu o unutrašnjim poslovima, moguće ukoliko postoji pismena saglasnost ovlašćenog lica. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802" data-rendition-name="original" width="1000" height="219" loading="lazy" alt="PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima"> <figcaption>PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  - Policijski službenik može van radnog vremena, uz saglasnost ministra ili lica koje on ovlasti, da obavlja rad ili da bude član organa upravljanja ili nadzornog organa obrazovnih, naučnih, humanitarnih i sportskih udruženja, vrši poslove predavača na obukama, stručnim osposobljavanjima i stručnim savjetovanjima, kao i da vrši poslove ili pruža usluge fizičkom ili pravnom licu – piše u članu 156 Zakona o unutrašnjim poslovima. &nbsp; Zakonopisac je predvidio ipak jedan uslov: ,,Saglasnost ministra ili nekog drugog ovlašćenog lica je validna samo ako ,,Ministarstvo ne vrši nadzor nad tim licima ili kompanijama”. <h2>DODATNI POSAO</h2> Prema informacijama ETV, Pajović ima dozvolu od ministra Danila Šaranovića za dodatni posao. Doduše, ostala je nepoznanica: da li je MUP obavljao ili sad obavlja nadzor nad nekim kompanijama koje reklamira policajka-blogerka. A puno je brendova koje, svakodnevno, reklamira Pajović. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Bečić i Šaranović"> <figcaption>SAMO NEK JE VESELO: Bečić i Šaranović</figcaption> </figure>  No, to je manji problem. Osim što je policajka i blogerka, Pajović je nedavno dobila i - treći posao. Po direktnom nalogu ministra unutrašnjih poslova, postala je - disciplinska tužiteljka. Kako je Portal ETV već pisao, Pajović je određena da vodi niz disciplinskih postupaka protiv policijskih starješina. &nbsp; Njena uloga je važna u akciji čišćenja politički nepodobnih starješina koju već nekoliko mjeseci beskrupulozno, i mimo zakona, sprovode ministar Danilo Šaranović i čelnik Uprave policije Lazar Šćepanović. A sve to na osnovu naručenih, friziranih bezbjednosnih provjera koje je radila Agencija za nacionalnu za vrijeme Borisa Milića. Suspendovane su iskusne policijske policijske starješine iz regionalnog centra ,,Sjever” a na njihova mjesta su postavljeni policijski službenici lojalni Demokratama Alekse Bečića. &nbsp; <h2>KO SVE IMA PRISTUP TAJNIM PODACIMA? &nbsp;</h2> I sada je ključno pitanje: da li policajka Pejović, koju je ministar proizveo u disciplinsku tužiteljku, uopšte ima dozvolu za pristup tajnim podacima? &nbsp; Informacije iz okruženja članova disciplinske komisije MUP-a, ukazuju da pojedina službena lica, odgovorna za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka, nijesu prošla bezbjednosne provjere ANB-a za rad sa tajnim podacima. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f" data-rendition-name="original" width="941" height="531" loading="lazy" alt="KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost"> <figcaption>KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Među službenim licima Ministarstva unutrašnjih poslova, ovlašćenim od ministra &nbsp;Šaranovića za vođenje disciplinskih postupaka nalaze se: Milena Pajović - disciplinska tužiteljka, Sanja Damjanović - predsjednica disciplinske komisije, kao i članovi disciplinske komisije: Vida Radomirović, Ivana Obradović, Smail Bošnjak i Vladimir Delević. &nbsp; Po zakonu o pristupu tajnim podacima, službenici u državnoj upravi - koji ne posjeduju dozvolu za pristup tajnim podacima - ne mogu imati ili bilo kako koristiti klasifikovane podatke. A mišljenje Agencije za nacionalnu bezbjednost, na osnovu kojeg se zasniva odluka o pokretanju disciplinskog postupka, tajni je dokument i ne može ga posjedovati neovlašćeno lice.&nbsp; Mišljenje ANB-a može se koristiti samo u operativno-informativne svrhe, pod uslovom da je informacija provjerena iz najmanje tri kredibilna izvora. &nbsp; <h2>ZNAKOVI GRIŽE SAVJESTI ILI PANIKE?</h2> Nakon što je ETV detaljno izvijestila o političkoj pozadini akcije progona policijskih starješina, disciplinski postupci koji su bili zakazani za 6. i 17. mart, odgođeni su na neodređeno vrijeme. &nbsp; Sada se u ANB-u preispituju frizirane provjere, a u policiji raste nervoza jer se množe pitanja zakonitosti pokrenutih disciplinskih postupaka. &nbsp; Prema informacijama naše redakcije disciplinska tužiteljka Milena Pajović povjerila se kolegama da već duže trpi pritiske od saradnika ministra Šaranovića da se krene u disciplinski progon. I njena koleginica, predsjednica disciplinske komisije Sanja Damjanović, iskazuje negodovanje zbog naloga &nbsp;iz vrha policije da se što prije iz službe odstrane politički nepodobni službenici. &nbsp; Jasno je da dvije policajke ne žele da njima bude prikačeno bilo kakvo nezakonito proganjanje kolega iz MUP-a i Uprave policije. &nbsp; Pitanje je, međutim, da li je sada kasno za kajanje. Prema informacijama naše televizije advokati targetiranih policijskih starješina već su pripremili krivične prijave protiv svih koji su aktivno učestvovali u akciji progona. <h2> </h2>

Policajce goni policajka koja je blogerka, influenserka i – tužiteljka?!

Jedan od najvećih moralnih, duhovnih, intelektualnih i političkih sunovrata Crne Gore je što su Demokrate parlamentarna stranka. Prosto mi je teško dokučiti motive i profil onih koji glasaju za tu skorojevćku skupinu preambicioznih i beskrupuloznih neznalica i nesposobnjakovića, koja svoju intelektualnu, etičku i profesionalnu impotentnost nadoknađuje poganim jezikom i optuživanjem na slijepo svih koji vide koliko su zlo za politički život u Crnoj Gori. Citiraću Fidriha Ničea jer mi je nekako to najprigodnije kad gledam njihove nadobudne nastupe u skupštini Crne Gore: „Svako pośeduje upravo onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma“. Imao sam bezbroj prilika da se uvjerim da u Crnoj Gori postoji dobar procenat mladih ljudi, ili nešto starijih, bez biografija, koji politiku vide kao jedinu šansu da nešto postignu u životu. Da bi unutar tih partijskih skalamerija, bez ideja, bez ideologije, demagoškog i populističkog profila, dospjeli u situaciju da unovče svoj partijski rad, prolaze kroz svojevrsno ispiranje mozga, poltronisanje, frazeologiju, drveni partijski, priglupi jezik, sticanja iskustva u prljavim kampanjama, nešto poput čuvene akademije za mlade lidere SNS-a u Srbiji. Oni koji nijesu upali u društvo privilegovanih u partiji love mjesto i priliku u nekoj drugoj političkoj papazjaniji, poput jedne koja je toliko trivijalna i providna da svoje pobjede slavi uz Cecu i pjesme posvećene Beogradu. Dno dna. <h2>Uzurpiranje vlasti</h2> Zamislite na što bi ličila Crna Gora da Demokrate imaju procentualnu podršku koju ima Aleksandar Vučić u Srbiji? Ili je imao do skora? Mislim da bi u tom slučaju Srbija bila nedostižna demokratija za Crnu Goru, a znamo koliko je demokratska. Jedan moj prijatelj iz Srbije ih je potpuno adekvatno i duhovito nazvao crkvenim Kmerima, zbog načina djelovanja. Kažu da javna saopštenja Demokrata uglavnom piše Boris Bogdanović, šef poslaničke grupe Demokrata u Skupštini Crne Gore, u čijoj biografiji piše da je „obavljao odgovorne poslove iz oblasti političkog marketinga“. Vjerujem da su mu među glavnim uzorima Aleksandar Vučić, predśednik Srbije i Ana Brnabić, predśednica Skupštine Srbije i njihov odnos prema političkim protivnicima. Saopštenja iz pera dotičnoga Bogdanovića nijesu upućena mislećim ljudima, već onima koji imaju jednu vijugu više od kokoške. Opet malo Ničea, da iskoristimo njegovu mudrost: „Ne veruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti“. Dok su uzurpirali svu vlast u oblastima đe su je dobili, zaveli maltene diktaturu, dok hedonistički i kičerajski uživaju u poziciji vlastodržaca i u privilegijama koje to nosi, dok su pozapošljavali i dvocifrene brojeve rođaka, kumova i, što bi rekao Balašević, šurnjaja, dok vrše ideološke čistke i zavode partijsku lojalnost svuda đe su vlast, svakoga ko ih potpuno argumentovano takne zasipaju serijom uvreda, optužbi za veze sa kriminalnim klanovima, kriminalom, korupcijom, „opustošenom zemljom“, ubistvima i ko zna kojim još idiotizmima. Četiri godine su bojkotovali parlament Crne Gore i redovno primali plate, da bi danas uvredama obasipali opoziciju koja ne želi da daje legitimitet parlamentu koji drastično krši Ustav Crne Gore. To je valjda ta „odgovornost u političkoj kapanji“, dostojna onog Vučićevića iz beogradskog Informera. Pripadam generaciji u kojoj nije bilo kupljenih diploma. Nijesam bio među najboljim studentima, nije me zanimalo, ali sam svaku ocjenu pošteno zaslužio. Nije bilo Uniona, Singidunuma, N. Tesle, Internacionalnog univerziteta u Travniku, 30.000 lažnih diploma itd, nego se moralo ozbiljno proučiti ono što polažeš. Kad se dobije diploma „na daljinu“, a ne možeš ni da pogodiš put do fakulteta na kojem si diplomirao, onda je moguće lupetati sve što ti padne na pamet. Da je Bogdanović četiri godine grijao stolicu po amfiteatrima pravnog fakulteta ne bi tražio da sudije presuđuju onako kako im on kaže, prijeteći im posljedicama. U članu 6. European Convention on Human Rights, Pravo na pravično suđenje piše da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno i „ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. U potonjih pet godina prekršeni su svi zakoni i međunarodne povelje na desetine puta, pretvara se pritvor u zatvor dužinom trajanja, pišu političke i falsifikovane optužnice. Da je završio pravni fakultet redovnim putem znao bi da član 8. Ustava Crne Gore propisuje da je zabranjena diskriminacija po bilo kom osnovu. I ne samo to, znao bi da je zabranjena diskrimanicije u svim ustavima demokratskih zemalja. A znao bi i zašto - zato što sve međunarodne povelje o ljudskim pravima zabranjuju svaki vid diskriminacije, bilo da je riječ o naciji, jeziku, vjeri, polu, rasi ili bilo čemu drugom. Jesu li na tom njegovom sve(m)učilištu učili o Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 10. decembra 1948. godine? Ili o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i što piše u članu 14, pod naslovom „Zabrana diskriminacije“: „Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom obezbjeđuje se bez diskriminacije ро bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status“. Dakle, Bogdanović je, svojim baljezgarijama o nacijama, dva jezika, dvije akademije, dvije crkve, učino krivično djelo diskriminacije po svim tim osnovama! Plus širenje nacionalne mržnje, zabranjene po Ustavu Crne Gore, član 7. <h2>Pravne činjenice</h2> Kao pravnik morao bi poštovati Ustav zemlje u kojoj je poslanik i prima platu i ne bi pričao gluposti o dvije zastave, nego bi poštovao član 4. Ustava Crne Gore. Ta druga zastava je proizvod fantazija o tobožnjim srpskim korijenima koje su zahvatile Crnu Goru devedestih godina prošlog stoljeća, kada je bila satrap ludačke, imperijalne politike Beograda. Dovoljno je pogledati koja zastava je bila državna u vrijeme knjaza Danila, koja zastava je bila na dvorcu na Cetinju i dvorcu na Kruševcu u Podgorici u doba knjaza/kralja Nikole I Petrovića, koja zastava je bila na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine, itd. Razlika je što sada nema inicijala vladara i lava ispod grba i što su prije opšiv i grb bili bijele boje.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38" data-rendition-name="original" width="1011" height="768" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Kruševcu"><figcaption>Crnogorska zastava na dvorcu na Kruševcu</figcaption></figure>  Trebalo bi Bogdanović da kupi Ustav Crne Gore iz 1905, pa pročita i član 39. i član 40. Narodne boje ne znači boje zastave! Prije se odnosi na nošnju. Što se tiče Crnogorske crkve u članu 40. više nego jasno piše: „Crnogorska crkva je autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ...“. Da je ozbiljno učio pravo znao bi da je Ustav neprikosnoveno najveći pravni akt u državi, te da član 40. govori da Crnogorska crkva nije dio nijedne strane crkve, uključujući i srpsku! Treba da pročita i član 11. Zakona o crkvama Srbije da vidi kad je stvorena SPC i kad je ušla u pravni sistem kneževine Srbije. Kao pravnik morao bi se baviti činjenicama, a ne popovskim mitomanijama SPC.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73" data-rendition-name="original" width="884" height="998" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava u Parizu"><figcaption>Crnogorska zastava u Parizu 1919. godine </figcaption></figure>  Da ga interesuju pravne činjenice vezane za crkvu, nabavio bi Ustav Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, đe u članu 10 piše: „Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore sastavljaju: 1. Arhiepiskop cetinjski i mitropolit Crne Gore, 2. Episkop zahumsko-rasijski, 3. Arhimandrit cetinjski, 4. Arhimandrit ostroški, 5. Tri protoprezvitera, i 6. Sinodski sekretar“. Odnosno, Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore su činili sedam članova i sekretar, koji nije imao pravo odlučivanja. U čl. 25. Ustava Sv. Sinoda stoji: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“. Kao pravnik morao bi znati da ne mogu o sudbini CPC odlučivati samo dva člana Sinoda, arhiepiskop Mitrofan Ban i episkop Kiril Mitrović. Mitropolit „pećki“ Gavrilo Dožić, takođe potpisnik dokumenta o ujedinjenju sa SPC, nije bio član Sinoda. Niti je bilo koja odluka Sinoda mogla biti izvršna bez saglasnosti kralja (član 22, stav: „Odluke Svetog Sinoda u spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakog obavezne, potrebno im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“). Umjesto što priča gluposti o dvije crkve bolje bi bilo da se pozabavi da li je zakonito ukinuta CPC i prisajedinjena tzv. Ujedinjenoj srpskoj crkvi. Ili, da ga podśetim na osnovno pravno načelo - iz neprava ne može nastati pravo. Da Crnu Goru doživljavaju kao pravi rodoljubi pokrenuli bi inicijativu poštovanja prava u rješavanju crkvenog pitanja, umjesto što mlate gluposti da je DPS formirao dvije crkve. Imaju i Nikodima Milaša i njegovo Pravoslavno Crkveno Pravo (1. izd. 1890, 2. poprav. izd. 1902), u kojem mogu pročitati kojih deset autokefalnih jerarhija (među njima Jerarhija Crne Gore) je postojalo kad je Srpska crkva bila samo autonomija u okviru Vaseljenske patrijaršije. Dakle, nije bila ni samostalna!!! Da ne pominjem Ruski diptih iz 1850. i Atinsku sintagmu iz 1855. u kojima postoji CPC kao autokefalna i u kojima nema ni pomena o Srpskoj crkvi. Problem je što oni ne poštuju svoju istoriju i istorijske činjenice, što ih ne interesuje da saznaju istinu, već drve laži koje plasira SPC, kao pacijenti, a ne misleći ljudi. Konačno, bilo bi dobro da što više građana crnogorske nacionalnosti podnesu krivične prijave protiv Bogdanovića zbog širenja mržnje iz člana 7.Ustava Crne Gore i nacionalne, jezičke, vjerske diskriminacije iz člana 8. Ustava Crne Gore, pogotovu što popisi od 1948. godine, od kada se popisuje nacionalnost, jasno govore da su Crnogorci, još kad nije bilo pomena o DPS-u, bili dominanatna nacija u Crnoj Gori, čak do 90,67%, dok su Srbi do popisa 2003. godine, kad ih je odjednom bilo 31,99%, činili jednocifreni procenat u Crnoj Gori (od 1,78% 1948. godine, do 9,34% 1991. godine). Izgleda da su se Srbi od 1991. do 2003. godine razmnožavali mitozom, dok su Crnogorci odumirali zahvaljujući likovima poput Bogdanovića, Bečića i bratije iz - Za Crnu Goru bez budućnosti. Tako da je, Bogdanoviću i ostali, realnost suprotna od onoga što vi tvrdite. Nije DPS od jedne stvarao dvije nacije, nego je politikom devedesetih pravio Srbe od Crnogoraca! P.S. Ako treba, poslaću i izvod iz Matične knjige rođenih iz 1956. godine u kojem piše, tri i po decenije prije nastanka DPS-a, da su mi i otac i majka Crnogorci. A i ja! Toliko.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96" data-rendition-name="original" width="800" height="547" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Skadru"><figcaption>Crnogorska zastava na Skadru</figcaption></figure>

Crkveni kmeri

&nbsp;,,Razmišljam da nekome dijete kisjelinom polijem...“ Takvu, užasavajuće prijeteću, poruku poslao je preko Skaj aplikacije 22. septembra 2020. godine, samo tri sedmice nakon ,,avgustovske revolucije“, nepoznati pripadnik kavačkog klana Radoju Zviceru, jednom od vođa kriminalne ekipe. Iz te komunikacije jasno se uočava žestoki animozitet prema tadašnjem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću i zamjeniku specijalnog tužioca Saši Čađenoviću, kao i tadašnjem pomoćniku direktora Uprave policiej Zoranu Lazoviću.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119020_61276219a4881bc90e301221f8818bdef581a0a1cdeaf00a55db3d377affd2d7.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025022119020_61276219a4881bc90e301221f8818bdef581a0a1cdeaf00a55db3d377affd2d7" data-rendition-name="original" width="2130" height="1022" loading="lazy" alt="KAKO IH PREVIDIO ŠOŠKIĆ: Poruke iz Skaj prepiske "> <figcaption>KAKO IH PREVIDIO ŠOŠKIĆ: Poruke iz Skaj prepiske(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  ŠOŠKIĆEVA SELEKCIJA SKAJ PORUKA Citirane poruke članova kavačkog klana dio su obimne dokumentacije koja sadrži, prema izvorima Portala ETV, oko 300 hiljada priloga sa kriptovanih telefona. Ali ni jedna od ovih poruka, kao i desetina drugih u kojima se direktno prijeti likvidacijom Milivoju Katniću, Zoranu Lazoviću, Saši Čađenoviću – koje SDT tereti da su bili dio kavačkog klana Radoja Zvicera – nijesu sadržane u 300 strana obimnoj ispravljenoj optužnici specijalnog tužioca Miloša Šoškića! A sve te poruke sa kriptovanih telefona, kojima raspolaže Portal ETV, bile su dostupne, ne samo tužiocu Šoškiću, već i čelniku Specijalnog državnog tužilaštva Vladimiru Novoviću. Zašto onda te poruke nijesu bile plod interesovanja, niti se pominju, niti ih ima u optužnici specijalnog tužioca Miloša Šoškića podignutoj protiv Zorana Lazovića i Milivoja Katnića, kao ni u optužnici protiv Saše Čađenovića? Na pitanja naše medijske kuće – nema odgovora.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119028_1b2e9e7de785a4b95ce1700aec97f3d2f7d10a19e0fb913f1baea80af871f5c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025022119028_1b2e9e7de785a4b95ce1700aec97f3d2f7d10a19e0fb913f1baea80af871f5c4" data-rendition-name="original" width="1000" height="563" loading="lazy" alt="POLITIČKA POZADINA PISANJA OPTUŽNICE: Miloš Šoškić i Vladimir Novović"> <figcaption>POLITIČKA POZADINA PISANJA OPTUŽNICE: Miloš Šoškić i Vladimir Novović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  O KATNIĆU, LAZOVIĆIMA, ČAĐENOVIĆU... Na osnovu ispravljene optužnice od 3. februara izvjesno je da tužilac Miloš Šoškić imao pred sobom ključni zadatak – naći u Skaj prepiskama optužujuće detalje protiv Katnića i Lazovića. I tu se specijalni tužilac suočio sa velikim problemom: u više od 1.200.000 poruka nema ni jedne koju su poslali Lazović, Katnić ili Čađenović jer oni nijesu imali kriptovane telefone. Zato se tužilaštvo potrudilo da slučaj, između ostalog, izgradi na činjenici da bivše ,,Katnićevo tužilaštvo“ nije odmah procesuiralo Duška Roganovića, uticajnog člana kavačke grupe. Prije svega, na osnovu jedne (?!) karakteristične Skaj poruke u kojoj infiltrirani policijski agent Petar Lazović - sin Zorana Lazovića - daje informaciju kako nakon saslušanja svjedoka Milana Kankaraša ipak neće hapsiti Duška Roganovića. ,,Duška je tata od Kate tražio da se izostavi, svaka ga je muka ubila iz kolica“, navodno je Petar Lazović poslao poruku Radoju Zviceru. Teško je povjerovati da su ova ili neke druge, slične, poruke Petra Lazovića zaista mogle da budu inkriminišuće ili validan dokaz da je Specijalno državno tužilaštvo za vrijeme Milivoja Katnića i Saše Čađenovića ,,pomilovalo“ Duška Roganovića i sačuvalo ga od tužilačkog progona.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119028_df8086888662818f6b907c1170ba18559891d49e44a1a4e3cab96e1c6ab20d1e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025022119028_df8086888662818f6b907c1170ba18559891d49e44a1a4e3cab96e1c6ab20d1e" data-rendition-name="original" width="2268" height="1626" loading="lazy" alt="TARGETIRANJE lAZOVIĆA, KATNIĆA I ČAĐENOVIĆA: Dio Skaj komunikacije koju posjeduje Portal ETV"> <figcaption>TARGETIRANJE lAZOVIĆA, KATNIĆA I ČAĐENOVIĆA: Dio Skaj komunikacije koju posjeduje Portal ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Naprotiv: upravo je tužilac Saša Čađenović, nakon podataka koje mu je prezentirao tadašnji načelnik Specijalnog policijskog odjeljenja Dragan Radonjić, a po nalogu Milivoja Katnića – sredinom 2021. godine - procesuirao za stvaranje kriminalne organizacije vezano za otmicu i ubistvo Milete Radulovića zvanog ,,Kapetan“. OPASNE PORUKE Nasuprot tužilačkoj konstrukciji o navodnoj krivici Katnića, Lazovića, Čađenovića, analiza dijela autentičnih Skaj poruka koje posjeduje Portal ETV pokazuje sasvim suprotno: da su pojedini članovi kavačkog kriminalnog klana posmatrali i policijskog funkcionera Lazovića, kao i specijalne tužioce Katnića i Čađenovića, kao svoje progonitelje koji upotrebljavaju državnu moć za represiju protiv kavačkog klana. ,,Onaj Čađenović je lud kad se nakači“, piše Duško Roganović 1. novembra 2020. godine Radoju Zviceru, uz nadu da će, nakon što ,,avgustovska vlast“ napravi svoju vladu i Čađenoviću - ,,padati optuznice polako“. Navodni vođa kavačkog klana Zvicer je, u decembru 2020. godine u razgovoru sa nekadašnjim kotosrkim policajcem Ljubom Milovićem, ali i Duškom Roganovićem targetirao i načelnika SPO Dragana Radonjića. Tako je Roganović i shvatio da je Radonjić vrlo važan u postupanju Specijalnog državnog tužilaštva. ,,A to vas je onaj kume prodavao Radonjic od katnica covjek? On je najjaci covjek, desna ruka Katnica... Nema sta ne moze taj da sredi i sazna. Kordinirao je svime...“ U Skaj porukama Ljuba Milovića i Radoja Zvicera ponovo se, dan pred novu 2021. godinu, razgovara o glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću i načelniku SPO Draganu Radonjiću, ali i funkcioneru ANB-a Bulatoviću. ,,Radonjić ima 10 jakih murijasa snimljenih svaki razgovor je snimao sa bulatovicem i jos 4-5 ljudi...Radonjic mu sve spija i zato ga drzi... Ovaj kaze katnic je drvina nema mozga grama radonjic veliki uticaj ima jer mu je on dao ono za fabriku cigara“ PLANOVI ZA ,,ODSTRIJEL“ Istovremeno, izražava se nada da će ,,oslobodioci“ brzo posmjenjivati čelne ljde policije i tužilaštva. ,,Sad se sve mijenja, makli su veljovica, onda onog sefa ANB perunicica, polako ih sve skidaju“ – tako piše Roganović 30. decembra 2020. godine. Istog dana Ljubo Milović u razgovoru sa Radojem Zvicerom tvrdi da je Milivoje Katnić na stalnoj vezi sa Jovicom Vukotićem, kojeg naziva ,,šklempo“, tvrdeći da su njih dvojica u dobrim odnosima - jer su obojica porijeklom Čevljani.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_1438240e8997ef73408f9db1e6440f06d258498f73e3e4c4248439678bf933d9.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250221190212_1438240e8997ef73408f9db1e6440f06d258498f73e3e4c4248439678bf933d9" data-rendition-name="original" width="670" height="447" loading="lazy" alt="LAZOVIĆ, KATNIĆ I ČAĐENOVIĆ BILI NA METI: Slobodan Kašćelan "> <figcaption>LAZOVIĆ, KATNIĆ I ČAĐENOVIĆ BILI NA METI: Slobodan Kašćelan(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Tezu o dobrim odnosima Katića sa vođom ,,škaljaraca“ Vukotićem objašnjava i Ljubo Milović, uz napomenu da su i Petra Lazovića, kojeg zove ,,Junior“, direktno ,,testirali“ da im otkrije Katnićevo ponašanje. ,,Sinoć smo dobro juniora napali za katnica...Da je na vezi i pomaze jovici... Nije progovarao. Nije imao argumrnata da ga brani...“ – piše odbjegli policajac, član kavačkog klana Milović. O ulozi Dragana Radonjića razgovarali su i dvojica vođa kavačkog klana Slobodan Kašćelan i Radoje Zvicer. ,,Pa jeli moguce da je dragan radonjic radio za skaljarce, sef specijalnog tima“, pita Kašćelan i odah dobija odgovor od Zvicera: ,,Da da kako ne...Mene je on namjestio...“ Potom Zvicer ,,eksluzivno“ obavještava Kašćelana da su Katnić i Radonjić u rodbinskim vezama, da je ,,radonjic brat od tetke katnicu milivoju“, ali da to Ljubo Milović nije znao i da je mislio kako Radonjić i Katnić rade za – škaljarski kriminalni klan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_ae0ea296ea6256e33ece6b52ae792a1f0b847e94278a80b746445950b2512597.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250221190212_ae0ea296ea6256e33ece6b52ae792a1f0b847e94278a80b746445950b2512597" data-rendition-name="original" width="1028" height="493" loading="lazy" alt="TRAŽIO UKLANJANJE PREPREKA: Radoje Zvicer, na potjernici Austrije"> <figcaption>TRAŽIO UKLANJANJE PREPREKA: Radoje Zvicer, na potjernici Austrije(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Osim Katnića i Radonjića, očito je da su vođe kavčana jedva čekale da se sa pozicije visokog policijskog funkcionera ukloni Zoran Lazović. ,,Vidjećemo sto ce lazovic uraditi dok je jos u mandat, koji ce nam k.... posle“ – ocjenjuje Zvicer. ODBRANA vs TUŽILAŠTVO Odbrana Milivoja Katnića pronašla je više od 90 poruka vođa i članova škaljarskog klana - usmjerenih protiv bivšeg glavnog tužioca, specijalnog tužioca i nekadašnjeg policijskog funkcionera – u velikoj mjeri urušavaju suštinu optužnice Specijalnog državnog tužilaštva. Ali i otvaraju pitanje političkih motiva kreatora optužnice, specijalnog državnog tužioca Miloša Šoškića i njemu nadređenog glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića. Veliki dio transkripata pristigao je od Europola iz Francuske, shodno instrukcijama zvanične Podgorice, direktno na adresu načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića. Međutim, u ispravljenoj optužnici protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića, objavljene su kopije Skaj prepiski, navodno između Ljuba Milovića, Slobodana Kašćelana, Petra Lazovića, Duška Roganovića, kao i Darka Šarića, ali i više članova kavačkog klana. Kriminalne organizacije kojoj su, po navodima optužnice, pripadali uticajni državni službenici policije i tužilaštva - Lazović i Katniić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_8d07301113f150b4ebc8b97b480ab13799736002f9940e58b82f56dcc3347af0.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250221190212_8d07301113f150b4ebc8b97b480ab13799736002f9940e58b82f56dcc3347af0" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="MNOGO ZAMJERKI: Specijalni tužilac Šoškić"> <figcaption>MNOGO ZAMJERKI: Specijalni tužilac Šoškić(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na ukupno 78 strana objavljeni su transkripti poruka, a uz brojna pojašnjenja specijalnog tužioca o sadržaju poruka, u optužnici koja je ispisana na punih 300 stranica, gotovo je trećina stranica posvećena prepiski putem zaštićene aplikacije do 2021. godine. Podaci koje objavljuje Poral ETV u potpunosti razobličavaju, ne samo brojne manjkavosti i kontradiktornosti optužnice, nego političku pozadinu postupaka Specijalnog državnog tužilaštva koja ozbiljno navodi na sumnju da je riječ o politički montiranom procesu. &nbsp; &nbsp;

Tag: sinisa-vukovic