Crnu Goru je minule sedmice, regionalno gledano, obilježilo hapšenje biznismena Ranka Ubovića, a planetarno - ksenofobično orgijanje, koje je kulminiralo otvorenim lovom na gastarbajtere iz Turske.&nbsp; Iako ova dva slučaja naizgled nemaju nikakavu zajedničku poveznicu, ona ipak postoji.&nbsp; <h2>Dvostruki aršini</h2> Naime, dok se kadrovi i fotografije sa lisicima na rukama Ranka Ubovića, Veselina Kovačevića, te ranije uhapšenih Aca Mijajlovića i Vlada Ivanovića, snimljenih na stepeništu SPO, ovih dana bjesomučno prikazuju na televizijama i portalima, crnogorska policija i tužilaštvo su objavili samo inicijale naoružanih ljudi sa kapuljačama.&nbsp; Koji su, poput pripadnika Ku Kluks Klana, napali građane Turske na Zabjelu, a njihove kolege krenule da pale i demoliraju turske automobile i radnje širom Crne Gore. Što je klasična diskriminacija. Policija i tužilaštvo, dakle, poštuju presumpciju nevinosti brutalnih napadača na Turke, objavljujući samo njihove inicijale. Dok, s druge strane, poznate crnogorske biznismene „žigošu“, otkrivajući medijima termine kada će biti dovedeni ispred zgrade SPO, kako bi ih „ovjekovječio“ kamermansko-fotoreporterski streljački vod. Dakle, iako u napadima na građane Turske ima klasičnih elemenata specijalnog rata protiv CG, jer se ona tako pokušava udaljiti od EU, nema imena i snimaka uhapšenih „osvetnika“ sa lisicama na rukama. Niti javnost zna ko su. <h2>Kad jaganjci utihnu</h2> Što je, gledano isključivo iz ugla ljudskih prava, pohvalno. Osim, ako se iza objavljivanja inicijala, a ne punih imena i prezimena uhapšenih, ne krije namjera da se od javnosti zaštiti nečiji bratanić, sestrić, kumara...&nbsp; S druge strane, kada su u pitanju Ranko Ubović i drugi uhapšeni ugledni crnogorski bisnismeni, tužioci, policajci, univerzitetski profesori, bivši ministri... to pravilo ne važi u Besudnoj Zemlji. Što predstavlja klasičnu diskriminaciju. Ali, ne daj Bože goreg: da je zapalo Dritanu i sličnim samoproglašenim tužiocima i sudijama, vjerovatno bi Ubovića, Lazovića, Katnića... privodili kod tužioca i sudija vezane kao Hanibala Lektora iz filma „Kad jaganjci utihnu“.&nbsp; Jer te ljude, po naređenju pretpostavljenih, da li iz policije, tužilaštava, stranih ambasada, Srbije, Rusije... ili svih njih zajedno, vrag će ga znati, treba javno kriminalizovati i diskreditovati. Ili preciznije rečeno: medijski linčovati. Prije svakog suđenja i presude.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026211040_78caeb559460f112f13397e5b62473271ae60a6c05553b0022c221c57ef17085.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026211040_78caeb559460f112f13397e5b62473271ae60a6c05553b0022c221c57ef17085" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Okupljeni građani u podgoričkom naselju Zabjelo"> <figcaption>Okupljeni građani u podgoričkom naselju Zabjelo(Photo: Patrola CG)</figcaption> </figure>  <h2>Vučićev čovjek</h2> Godinama najavljivano hapšenje Ranka Ubovića i Veska Kovačevića, zbog navodnog pranja novca, desilo se, vrlo indikativno, uoči samog isticanja roka za dostavu ponude za projektovanje i izgradnju druge dionice autoputa Mateševo - Andrijevica. Vrijedne oko 600 miliona eura. Kao što je objavljeno, za taj posao su se javile četiri kompanije. Tri iz Kine i jedna iz Turske. Među njima i Bemaks, kao podizvođač. No, hapšenjem Ranka Ubovića i Veska Kovačevića, unaprijed je trebalo diskvalifikovati tu renomiranu firmu. A čime bolje, nego dobro tempiranim hapšenjem. Nije nikakva tajna: za taj veliki posao zainteresovana je i Srbija, odnosno kontroverzni bisnismen s Kosova i „Vučićev čovjek“ Zvonko Veselinović.&nbsp; Kako je konstatovala Radio Slobodna Evropa, Veselinović je za „Srbiju biznismen, za Kosovo kriminalac, a u Sjedinjenim Državama je na crnoj listi“. &nbsp; Njegova firma Inkop, kao i firme povezane sa njima, radile su, ili su angažovane, na izgradnji brojnih saobraćajnica u Srbiji. Osim toga, kako se može čuti, njegove firme su već kupile zemljište za eksploataciju kamena, blizu trase novog dijela autoputa Mateševo - Andrijevica. Vjerovatno ubijeđeni u to da će oni dobiti taj posao. Slučajno ili ne, uoči samog isticanja roka za dostavljanje ponude za izgradnju nastavka autoputa, na podgoričkom aerodromu uhapšen je Vesko Kovačević. U njegovom ruksaku nalazila se obimna dokumentacija i ponuda Kinezima za radove na tom kapitalnom projektu.&nbsp; <h2>Kula od karata&nbsp;</h2> Ako ovo nije slučajnost, onda to optužuje onog ko je odredio tajming hapšenja čelnih ljudi Bemaksa. Sumnjivo lice je postupajući tužilac Miloš Šoškić. Ali moramo poštovati njegovu presumciju nevinosti. Vratimo se hapšenju biznismena Ranka Ubovića. Višegodišnja političko-medijsko-tužilačka hajka, napokon je urodila plodom: slikan je sa lisicama na rukama! Uz javno likovanje ministra policije Danila Šaranovića i istrošenog političara Dritana Abazovića, koji su orden za to hapšenje htjeli pripučiti sebi na prsa.&nbsp; Baš kao i onda kada su uhapšeni Zoran Lazović, Milivoje Katnić i Saša Čađenović.&nbsp; No, dosadašnji sudski postupak pokazuje da se optužnica protiv njih ruši kao kula od karata.&nbsp; Što će se, po svemu sudeći, desiti i sa ovom kojoj sada aplaudiraju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Dobro tempirano hapšenje

Poslije briljantnih akcija SDT-a u sprječavanju masovnih ubistava i klanovskih likvidacija širom Crne Gore, kojim svjedočimo gotovo svakodnevno, dilovanja narkotika čak i u osnovnim školama, visoke korupcije aktuelne vlasti, gdje se više ne krade lopatom, već šleperima, na red je, napokon, došao i konačni obračun sa neposlušnim i profesionalnim crnogorskim medijima. Koji o tom haosu redovno izvještaavaju.&nbsp;
<h2>Sumnjivo lice</h2>
I to klasičnim blic-krigom, odnosno munjevitom akcijom Specijalnog policijskog odeljenja u kojoj su uhapšeni, a potom, provedeni “crvenim tepihom“, do ulaza zgrade SPO, Aco Mijajlović, Drago Spičanović, Milovan Pavićević, Vladan Lazović, Andrijana Nastić, Peđa Bošković... i, vjerovali ili ne, mimer Radosav Vrbica.
Što su propratili brojni novinari i kamere prvilegovanih medija. No, kao što znate: informacije o tim povjerljivim hapšenjima i tajmingu kada će osumnjičeni biti dovedeni u zgradu SPO, nije medijima dao, gle čuda, &nbsp;Aco Mijajlović, uhapšen i osumnjičen za slične „kriminalne“ radnje, već ovlašteno lice iz SPO.&nbsp;
A ko to može biti, a nije Aco!?
Ako znamo da tužioci određuju ko će se hapsiti, a mjesto i vrijeme hapšenja određuje šef SPO sa svojim timom, onda nije teško zaključiti ko pravi spektakl na „crvenom tepihu“ ispred zgrade SPO. I ko privilegovanim medijima dijeli povjerljive informacije. Sumnjivo lice je, dakle, Predrag Šuković. Zvani „Peđa“.&nbsp;
No, ne brinite. Pošto sadašnji vrh Bečićeve i Šaranovićeve narodne milicije radi „ni po babu, ni po stričevima“, onda će, baš kao i u slučaju Aca Mijajlovića i „medija koje je on kontrolisao“, biti pokrenuta ekspresna istraga i protiv Predraga Šukovića i „njegovih“ medija i urednika, kojima dostavlja službene podatke. Kad na vrbi rodi grožđe.
<h2>Braća bambalići</h2>
Kako je počelo, strepim, biće procesuirani i svi oni koji su Mijajloviću u posljednih šest godina nazvali „dobar dan“. Ili će, u najboljem sličaju, biti medijski bičevani.&nbsp;
Osim toga, kako prenose medijski megafoni braće bambalića, Alekse Bećića i Danila Šaranovića, zločinačka grupa Aca Mijajlovića se obračunavala sa neistomišljenicima iz političkog i bezbjednosnog vrha crkve i pokušala da utiče na političko-bezbjednosne prilike u državi.&nbsp;
I šta je tu, molim lijepo, nezakonito!? Valjda to što su prozvani urednici i njihovi mediji sarađivali sa Mijajlovićevom firmom Montemedia i što se bore perom za svoje ideale i bolju Crnu Goru... A ne sa puškomitraljezima i topovima. Što su činili oni iz čijih je šinjela iznikla nova oslobodilačka vlast i pojedini popovi.
Ako je za Sky aplikacije važila formula „Dritan najavljuje, Olja objavljuje, a SDT hapsi“, ovoga puta važi pravilo: SPO hapsi, a Vijesti ekskluzivno objavljuju „prepiske i dokaze“.&nbsp;
Što nam dodatno govori da je presumcija nevinosti u Crnoj Gori odavno okačena mačku o rep.
<h2>Opasna veza između Katnića i Mijajlovića</h2>
Ovo nije prvi put da aktuelna vlast trenira strogoću i udara na slobodne medije i intelektualce, koji se bore protiv loše vlasti, ruskog uticaja i velikosrpske okupacije Crne Gore.&nbsp;
Podsjetimo se, jula prošle godine, SPO i tužilac Miloš Šoškić takođe su retroaktivno otkrili opasnu medijsku bandu na čelu sa Milivojem Katnićem. Čiji su članovi telefonski komunicirali sa njim prije njegovog hapšenja. I sve ih ubacili u optužnicu protiv njega.
To je za neupućenu javnost izgledalo nesporno i opasno, baš kao i ovi transkripti, koji se objavljuju u slučaju Aca Mijajlovića i drugih.
Citiraću prijedlog te optužnice protiv Katnića, da se vidi kako SDT radi po istom scenariju.
„Katnićeva kriminalna organizacija ima uticaj na medije, posebno, ako se imaju u vidu podaci i dokazi koji su dobijeni pretresom mobilnog telefona okrivljenog Milivoja Katnića. Koji potvrđuju da on kao pripadnik kriminalne organizacije, ima uticaj na sredstva javnog informisanja.“&nbsp;
Precizirajući: „Analizom sadržaja telefona okrivljenog došlo se do podataka da je Milivoje Katnić ostvarivao sljedeće komunikacije:
-sa telefonskim brojem koji je memorisan kao 'Draško Đuranović', Katnić je ostvario ukupno 376 'Viber' i 'Whats app' komunikacija. Sa Šekijem Radončićem ukupno 79. Sa &nbsp;Kaćušom &nbsp;Krsmanović 6, sa Tamarom Nikcević 28, sa Miloradom Popovićem 40, Samirom Rastoderom 22 i sa Darkom Šukovicem ukupno 5 komunikacija.“
Kraj priče: već nam je bilo presuđeno. Srećom, organizovali smo sastanak sa predstavnicima Kvinte u Podgorici, gdje smo im predočili naše dokaze i način rada SDT-a. Epilog: izbačeni smo iz Šoškićeve optužnice. Bez izvinjenja i objašnjenja.
<h2>Klasični politički proces</h2>
U slučaju Aca Mijajlovića i drugih, predočen je identičan „krunski dokaz“: njegove telefonske komunikacije sa urednicima i novinarima crnogorskih medija.&nbsp;
Precizno su nabrojani svi mediji koji su sarađivali sa unaprijed osuđenim Acom Mijajlovićem: Portal Standard, Pobjeda, CDM, Portal Analitika, Antena M, Mportal, Portal ETV.&nbsp;
Svi do jednog prozapadni i procrnogorski medij.&nbsp;
To nam govori da se ovdje radi o klasičnom političkom procesu, odnosno direktnom pokušaju kriminalizacije crnogorskih medija i novinara, koji stoje na prvoj liniji odbrane demokratije i istine u Crnoj Gori. I uvođenja klasične cenzure u Crnoj Gori.&nbsp;
Dakle, ako se budu pitali Bećić &amp; Šaranović &amp; Co suđenje u slučaju Aca Mijajlovića i drugih je suvišno. Što će se trošiti pare poreskih obveznika kada su već proglašeni krivim!?&nbsp;
No, to baš i neće ići tako lako. Crnogorske sudije se polako oslobađaju stega „preambicioznih“ tužilaca i političara.&nbsp;
Osim toga, i kolo sreće se okreće: zbog brojnih zloupotreba zakona, skrivenih iza štita i sprege vlasti, tužilaštva i policije, doći će vrijeme pravne države i privođenja pravdi mnogih današnjih svetaca i pravednika. I prvih pendreka Crne Gore.&nbsp;
Živi bili, pa vidjeli.

1250x600

1084x550

Treniranje strogoće

Ako ima Boga i pravde, smatraju podgoričke Demokrate, dobri čovjek Pavle Bulatović će dobiti svoju ulicu u Podgorici. Uz blagoslov Svevišnjeg u toj stranci - Alekse Bečića. Izniklog iz političkog šinjela Momira i Pavla Bulatovića. .
Potom će, jasno je, u tom procesu suočavanja sa prošlošću u režiji Demokata, i u drugim gradovima Crne Gore, dje dobaci ruka pravdoljubivog Alekse, dobri čovjek Pavle dobiti svoju ulicu. Možda i čitav kvart.
„Kvart Pavla Bulatovića“!? To možda i ne zvuči loše, u današnjoj zemlji čuda - Crnoj Gori.
Pošto je Pavle Bulatović bio i ministar odbrane SRJ, možda će Bečić i njegovi sljedbenici da prekrste i „Kasarnu Milovan Šaranović“ u Danilovgradu. Kada može 13-julsku nagradu dobiti, Bećir Vuković, bila bi planetarna nepravda da i ta kasarna ne dobije ime po opjevanom vojskovođi Pavlu Bulatoviću.
Narodni heroji iz NOB-a su, ionako, po Bečiću i bratiji, samo mrtva vojska. Ko ne vjeruje, neka pita Vojvodu Mandića.
<h2>Dobri ljudi u dobrom vremenu</h2>
Istražujući ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, i prateći suđenja Haškog Tibunala, primijetio sam jednu zajedničku osobinu osuđenih ratnih zločinaca: svi oni su prije početka ratnog ludila važili za brižne očeve, dobre komšije, iskrene prijatelje... Jednom riječju, za dobre ljude.
Tako je bilo i sa glavnokomandujućim fašistima osuđenim na Nirnberškom procesu, kao i sa ratnim zločincima iz Ruande.
Dakle, i tamo se radilo o dobrim ljudima. Koji prije rata i ratnih dešavanja ne bi „ni mrava zgazili.“ A kamoli u smrt poslali na desetine, stotine, hiljade ili stotine hiljada ljudi.
Među njima se, mirne duše, može svrstati i dobri čovjek Pavle. Takvog sam ga i ja poznavao. I prije rata je znao popiti po koju čašicu više, ali ni u tim „trenucima istine“ iz njega nije izbijala uvreda ili mržnja prema drugom ili drugačijem. Jednostavno rečeno: dobar čovjek - u dobrom vremenu.
<h2>Čekale su ga haške rešetke</h2>
No, rat je učinio svoje: Dobri Čovjek Pavle je kao ministar crnogorske policije svojim potpisom i depešom, s proljeća 1992. godine, direktno poslao u smrt najmanje 85. bosanskih izbjeglica. Bar kako sam ja dokumentovao. A na dokumentovanju tog zločina, lično mi je čestitao Džefri Najs, glavni tužilac na suđenju Slobodanu Miloševiću.
Evo djelić atmosfere koja je tih dana vladala u Miloševićevoj Crnoj Gori, koju sam blagovremeno opisao u knjizi „Kobna Sloboda“.
„Lov na izbjeglice trajao je danima i noćima. Racije su sprovođene po ulicama i trgovima, kućama i vikendicama, kafanama i hotelskim sobama...
Bez ikakvog sudskog naloga, usred mrkle noći, ili u cik zore, pred uspaničenim majkama odvođeni su sinovi, djeca su plakala za očevima, žene za muževima, sestre za braćom...
Arogantni inspektori i policajci, nisu se obazirali na te vapaje, baš kao ni na molbe čestitih domaćina da im iz kuća ne odvode bliske rođake i prijatelje, koji su tu došli da se sklone od rata i na njihovu riječ...“
<h2>Ministrov pečat na zločin</h2>
Ministra Pavla Bulatovića je samo smrt spriječila da ne završi iza haških rešetaka. Preciznije, njegova nerazriješena mafijaška likvidacija 7. februara 2000-te, u beogradskom restoranu fudbalskog kluba "Rad". Ubica nikada nije otkriven.
Samo godinu ranije, u jednoj rožajskoj kafani, ozbiljno zaražen velikosrpskim ludilom, ministar vojni i dobri čovjek Pavle je, okružen četničkom svitom i tjelohraniteljima, iz sve snage pjevao "Đe su straže/ đe su straže/ generala Draže".
A nakon predsjedničke pobjede Mila Đukanovića, huškački pozivao Crnogorce da ne dozvole "da njima vladaju Turci".
Što je u to zlo vrijeme bio vrlo opasan poziv na ubistva i klanje crnogorskih „Turaka“.
A samo deceniju ranije bio je predavač u Titovoj političkoj školi u Kumrovcu. Gdje je „bratsvo i jedinstvo“ bilo kamen temeljac.
Haški tužioci su, znamo, protiv Pavla Bulatovića vodili istragu zbog njegove uloge u ratnom zločinu deportovanja bh. izbjeglica iz CG. I njegove komandne odgovornosti, kao ministra odbrane SRJ, zbog ratnih zločina na Kosovu.
Da je Pavle Bulatović direktno odgovoran za ratni zločin „Deportacija“ potvrdio je, još za njegovog života, njegov nasljednik na poziciji ministra crnogorske policije - Nikola Pejaković.
„Devedeset i dvoje izbjeglica je isporučeno policiji Radovana Karadžića. Naredbu o hapšenju i deportovanju tih ljudi lično je izdao tadašnji ministar crnogorske policije Pavle Bulatović“, precizirao je 8. aprila 1993. Nikola Pejaković u odgovoru na poslaničko pitanje SDP-a. Stavljajući tako i državni pečat na taj ratni zločin.
<h2>Fatalna depeša</h2>
U mojoj knjizi „Kobna sloboda“ (Fond za humanitarno pravo, Beograd 2005) dokumentovao sam da je na osnovu kobne depeše Pavla Bulatovića, u Crnoj Gori, protivno svim međunarodnim zakonima i konvencijama, predato policiji Radovana Karadžića 143 građanina ratom zahvaćene BiH: 105 Bošnjaka, među njima i jedna žena, 33 Srbina i petorica Hrvata.
Nema podataka da su nekog od bosanskih Srba i Hrvata, deportovanih iz Crne Gore, ubili Karadžićevi egzekutori.
Da je zbog komandne odgovornosti u ratnim zločinima koje su počinile jedinice Vojske Jugoslavije na Kosovu, Pavle Bulatović bio pod istragom Haškog Tužilaštva, potvrdio je agenciji SENSE zamjenik glavnog haškog tužioca Grejem Bluit.
<h2>Deset hiljada dugih cijevi</h2>
A ko je bio dobri čovjek Pavle, posvjedočio je i Novak Kilibarda u pokajničkoj knjizi „Kilibarda“, Slavoljuba Šćekića.
Kilibarda u toj knjizi objašnjava, kako se jednom prilikom sastao sa Pavlom Bulatovićem i dogovorio da se, pripadnici njegove stranke i drugi „žestoki Srbi“ u Crnoj Gori, naoružaju dugim cijevima.
Na sastanku njih dvojice u Hotelu Crna Gora, svjedoči Kilibarda, pila se dobra rakija, a pao je i konkretan dogovor.
„Ubrzo će momci iz Narodne stranke otići negdje kod Bajine Bašte, te dovesti pun kamion oružja. Određeni su povjerioci koji su distribuirali to i drugo oružje po Crnoj Gori. Znam da je stizalo do Herceg Novog, Mojkovca, Bijelog Polja... Rekli su da ima kalašnjikova, pušaka, mitraljeza i revolvera...“
Tih dana će Bulatovićeva policija na sjeveru Crne Gore podijeliti oko deset hiljada dugih cijevi. I to uz pomoć velikosrpskih stranaka, svojih aktivista i povjerenika.
A Kilibarda i tadašnji vrh Narodne stranke će, otkriće se kasnije, otići i korak dalje: izdaće nalog pojedinim radikalnim članovima da miniraju muslimanska groblja na sjeveru Crne Gore.
<h2>Ulica Braće Rikalo</h2>
Prava je šteta što su, u proces suočavanja sa prošlošću, Bečićeve demokrate krenule sa inicijativom da se jedna od ulica u multietničkoj Podgorici nazove po Pavlu Bulatoviću, a ne recimo, po braći Rikalo.
Oni su, po nalogu i depeši Pavla Bulatovića, uhapšeni u Baošićima i odvedeni u smrt.
„Od njih trojice se nije pronašla ni jedna koščica“, kako je svjedočila njihova, sada već pokojna majka, Vahida u dokumentarnom filmu „Karneval“. https://thedokument.me/en/carnival/
Ako bi Bečić, Šaranović, Bogdanović i njihova bratija ušli u priču suočavanja sa prošlošću na prinicipijelan i pošten način, onda bi morali da povuku svoj predlog o ulici Pavla Bulatovića.
Ako je ova trojka dobronamjerna u slučaju „Deportacija“, mogli bi preko svojih odbornika iz Herceg Novog inicirati da se jedna od ulica u tom gradu nazove po preminulom policajcu Milanu Jokiću. Ocu proslavljenog crnogorskog vaterpoliste Predraga.
Jokić je iz CB Herceg Novi, gdje se nalazio Sabirni Centar za uhapšene bh. izbjeglice, na svoju ruku, usred mrkle noći, pustio braću Nedžiba i Nermina Sijerčića iz Goražda. I tako ih spasio od sigurne smrti.
Nakon Jokićeve smrti, to herojsko djelo sebi je pripučio na junačke prsi, opjevani Slobodan Pejović. Njihovo svjedočenje o tome možete vidjeti u mom dokumentarnom filmu „Heroj našeg doba“. Evo linka filma: https://thedokument.me/en/a-hero-for-our-time
Muke po Jakovu
Kada su u pitanju „Deportacije“, svoju prvu priliku u suočavanju sa ovim ratnim zločinom, propustio je i Jakov Milatović.
Predsjednica „Udruženja deportovanih izbjeglica“ Jasenka Perović i ja smo, prošle godine, podnijeli zvaničnu inicijativu predsjedniku Jakovu Milatoviću da Milanu Jokiću, tom hrabrom i dobrom čovjeku u vremenu zla, posthumno dodijeli „Medalju čovjekoljublja“.
Čime bi, naglasili smo, doprinio da Herceg Novi i njegovi građani, ni krivi ni dužni, više ne nose biljeg tog ratnog zločina. Koji je naredio heroj Demokrata, Pavle Bulatović.
Ali tu inicijativu predsjednik Milatović, nažalost, nije prihvatio.
Da smo za to posthumno priznanje predložili Pavla Bulatovića, možda i bi. Vrag će ga znati.
Ipak, sačekajmo početak septembra da vidimo kako će se Milatovićevi odbornici u Podgorici, izjasniti o ovoj inicijativi Demokrata da Pavle Bulatović dobije svoju ulici u multietničkoj Podgorici.
Ako glasaju „Za“, to će značiti da se i Milatović, poput nepopravljivog Bećića i njegove bratije, ukopao u duboku jamu velikosrpske ideologije krvi i tla.
I da se iz nje zadugo neće vaditi.

Dobri čovjek Pavle

Optužnica protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića poslije šest mjeseci još nije podignuta, što govori o najgrubljem kršenju njegovih osnovnih ljudskih prava - istakao je predsjednik Crnogorskog helšinskog odbora Miodrag Vlahović.
On je, na panelu "Hajka" na Međunarodnoj konferenciji „Politički zatvorenici I progon novinara i pisaca u Crnoj Gori“, koju organizuju Forum za zaštitu ljudskih prava Milivoja Katnića, Crnogorski Helsinški odbor za ljudska prava i Crnogorski PEN centar, rekao i da je zahtjev specijalnog tužioca Miloša Šoškića prema Pobjedi, kojim traži da se dostavi spisak svih tekstova koji su vezani za Zorana Lazovića i Katnića u periodu dok je Draško Đuranović bio glavni i odgovorni urednik, iskaz neprofesionalnog i nezakonitog odnosa SDT-a prema medijima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fvip%2Ftuzilac-soskic-ponovo-targetira-i-pokusava-da-ucutka-novinara-duranovica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Takva komunikacija nije takva da se dobiju podaci, nego se radi o eklatantnom pokušaju da se zastraši, da se targetira, da se izvrši brutalni pritisak na slobodu javne riječi, na medije i istraživačke novinare koji bi mogli doći na "suludu ideju" da pišu o ovom slučaju. Ta vrsta intervencija SDT-a je sve samo nije profesionalna, sve samo ne zakonita, nema nikakve veze sa postupkom i procesom kao takvim - rekao je Vlahović.
CHO će, kako je dodao, nastaviti svoju misiju direktnog, javnog, neposrednog bavljenja ovim slučajem zato što, kako je istakao, nije vezan samo za ličnost Katnića, već je paradigmatičan za odnos prema svima koji se korektno, odgovorno i pošteno bave svojim poslom, a "na ovaj ili onaj način" su se zamjerili novoj vlasti.
Predsjednik hrvatskog PEN centra Tomica Bajsić rekao je da je ovo što se dešava u Crnoj Gori, ali i u Bosni i Hercegovini pokušajem odvajanja entiteta Republika Srpska, opasno za sve zemlje bivše Jugoslavije za koje, prema njegovim riječima, neće biti mira dok ne uđu u Evropu sa svojim granicama.
<h2>"'Državni udar' bio organizovani puč"</h2>
Srpski političar i psiholog prof. dr Žarko Korać ocijenio je da u slučaju Katnića ima psihičke torture.
- Katnić ima svoju profesionalnu biografiju, ali nema nikakve sumnje da će njegovo suđenje za pokušaj puča 2016. godine biti centralni dio njegove biografije zato što je to jedan od odlučujućih trenutaka u istoriji Crne Gore - rekao je Korać.
On smatra da to jeste bio organizovani puč.
- U njemu jeste učestvovala ruska obavještajna služba i u njemu je učestvovao i dio ljudi iz Srbije. Sasvim je druga tema što se u jednom trenutku pokazalo da je to batina koja ima dva kraja - kazao je Korać.
Dodaje da Katnića ne ganjaju kao ličnost, nego kao simbol predmeta iz kog je jedan od optuženih sada predsjednik Skupštine Crne Gore.
- U ovom slučaju Katnića imate jedan od najružnijih motiva - osvetu. Ne radi se samo o emocijama ovih na vlasti, nego o strahu da bi se prethodnici mogli vratiti na vlast - naveo je Korać.
Komentarišući to što se dio prijedloga za produženje pritvora odnosi na to što je Katnić razgovarao sa eminentnim novinarima upitao je je li on rob.
- Sloboda govora je osnovno ljudsko pravo. Ljudi u zatvoru koji su optuženi imaju pravo da pričaju sa kim god žele, a protiv njega čak nije podginuta ni optužnica. Ovo što se dešava je ubjedljivi dokaz da Crna Gora ne ide u dobrom pravcu, ali to je na građanima da odgovore sebi na to pitanje - istakao je Korać.
U Crnoj Gori će se, prema njegovim riječima, pokazati da imamo kukavičku i jako slabu vlast.
- Kao na vjetru, da li će ostati, neće, koja se boji da će stara vlast da se vrati, pa će preko Katnića da pokažu kako je prethodna vlast kriminalna. Od toga neće biti nikakve koristi, ali na ovakav način pokušavati da ostvariš političke poente, ali i ovoliko se bojati da ćeš i ti sići s vlasti, a ovo ostavljaš kao političko nasljeđe, nije pametno - zaključio je Korać i dodao da je "jako opasno igrati se s ljudskim dostojanstvom".
<h2>Politička i identitetska kriza</h2>
Hrvatski novinar Vlado Vurušić ocijenio je da se Crna Gora, nažalost, ponovo nalazi u velikoj političkoj i identitetskoj krizi kroz kakve je već prolazila, posebno u posljednjih sto godina.
- Crna Gora je sada pod velikom udarom otvoreno prosprskih i proruskih opcija koje joj rade o glavi i koje, ako već od nje ne mogu stvoriti "Srbiju na moru", pa onda od nje da naprave srpsku Bjelorusiju - naveo je Vurušić.
Crna Gora malo više liči na ono što se događa u Gruziji, odnosno da Vučić prema Putinovom receptu u toj državi želi Crnu Goru izolovati od evroatlantskih integracija, izolovati je od saveznika i susjeda koji bi joj mogli pomoći na putu prema Evropi, gdje Crna Gora, kako je naveo, sigurno pripada.
- Nažalost, Crna Gora je zapravo na neki način Gruziji najsličnija zahvaljujući sadašnjoj vlasti, jer imamo situaciju da u Crnoj Gori postoji politički progon neistomišljenika, što potvrđuje da je Crna Gora pod velikim udarom i da je njen opstanak kao države i nacije u pitanju - istakao je Vurušić.
<h2>Sloboda</h2>
Srpski političar Nenad Čanak kazao je da je pendrek na kome piše pravda ono o čemu danas razgovaraju.
- Sloboda, a to je riječ koja se stalno pominje, nije besplatna, nije jeftina, može da bude skupa toliko da je nikad ne dočekamo, ali je nikad neće biti ako na njoj ne radimo - rekao je Čanak.
Novinar, pjesnik, prevodilac i prozaist Ahmed Burić naveo je da se zahvaljujući Katniću 2016. nije desio puč.
- Na Balkanu ne postoji dobro djelo koje neće biti kažnjeno. Tehnički gledano, vanjska politika srpske hegemonije napravila je veliki broj grešaka u prethodnih 30 godina. U Hrvatskoj su od 12 odsto Srba pali na ispod tri odsto,. U BiH su izgubili tamo gdje su bili glavni i tamo gdje je bilo najbolje, a to su dolina Neretve i Sarajeva, a jedina stvar gdje su profitirali, zbog nesposobnosti BiH da se odupre, jeste da su dobili polovinu Bosne - Republiku Srpsku. To je jedina teritorija u Evropi gdje ulice, škole, trgovi i obdaništa možete nazivati imenima ratnih zločinaca i da vam zbog toga ne spadne dlaka s glave - istakao je Burić.
Smatra da ako Katnića zadrže u ovom statusu, bez mogućnosti imanja normalnih uslova suđenja i validne optužnice, biće to uvod u završetak procesa kojim je Crnoj Gori namijenjena sudbina Republike Srpske.
<h2>Od heroja do mučenika</h2>
Crnogorski novinar, pisac, scenarista, režiser, producent, antiratni aktivista i borac za ljudska prava Šeki Radončić kaže da svi znaju da je hajka na Katnića krenula 2016. kada je spriječio puč.
- Do tada je on bio heroj kada je procesuirao Svetozara Marovića. On je u tom trenutku slavljen i hvaljen, od Zapada, nevladinog sektora i medija. No nakon 2016. počinje brutalna hajka i princijepelni Katnić postaje meta zapadnog faktora, srpske i ruske propagande, medija i nevladinog sektora. To je taj puta od heroja da mučenika - rekao je Radončić.

Jasmina Beharovic

Radončić: Hajka na Katnića krenula 2016. godine; Vurušić: Crna Gora pod velikim udarom

Nakon što je predsjednik Višeg suda u Podgorici, Zoran Radović, dozvolio ekipi TVCG da uradi audiovizuelni intervju sa Duškom Kneževićem u njegovoj ćeliji, obratio sam mu se s molbom da dozvoli i meni da uradim intervju sa Milivojem Katnićem. I to u produkciji NVO „Dokument“ iz Podgorice, čiji sam direktor (thedokument.me). U odgovoru g. Radović ističe da je to u slučaju D.K. učinjeno „u cilju informisanja javnosti o pritvorskim uslovima“, kao i zbog „nužnosti obezbjeđivanja ljudskih prava pritvorenim licima“, te da je, nakon toga, primio više zahtjeva za snimanja intervjua sa pritvorenim licima. Ali ih je sve odbio.&nbsp; Jer to podrazumijeva, kako naglašava, „obavezu službenika UIKS-a da svakodnevno organizuje i obezbjeđuje snimanja, što iziskuje dodatno tehničko i fizičko obezbjeđivanje, kako se ne bi ugrozila bezbjednost bilo kog lica, te bezbjednost istražnog zatvora u cjelini.“ Iz tih razloga, zaključuje Radović „ne možemo udovoljiti Vašem zahtjevu za obavljanje intervjua sa imenovanim pritvorenim licem.“ Viša sila. Zbog toga sam odlučio da, poštujući sve stroge uslove g. Radovića, napravim intervju sa Milivojem Katnićem. Koji neće trošiti ljudske i tehničke resurse ZIKS-a, neće ugroziti bezbjednost ljudi i istražnog zatvora, a obezbijediće i poštovanje ljudskih prava.&nbsp; I to na jednostavan način: pritvorenom Katniću ću dostaviti pitanja za intervju u ZIKS-u, a on će, ako bude raspoložen za to, odgovoriti na njih. Za ovakvu odluku sam, u međuvremenu, dobio i motiv više: Vrhovni sud CG je donio odluku da se suđenje uhapšenom Dušku Kneževiću snima i javno prikazuje. (Slično sam sam postupio i 1993. kada sam napravio intervju sa političkim zatvorenikom Harunom Hadžićem, predsjednikom SDA CG. Lažno optuženog da je sa saradnicima pokušao da nasilno napravi „Državu Sandžak“. Što me umalo koštalo glave. Ali, o tome neki drugi put. &nbsp; Na sličan način sam te godine intervjuisao i tadašnjeg ministra poljoprivrede u Vladi CG, Branka Abramovića. On se tada, nakon klasičnog montiranog procesa, našao iza rešetaka u Spužu. Pod lažnom optužbom da je pronevjerio 33.000 njemačkih maraka. Koje je otuđio srodnik Momira Bulatovića.&nbsp; Hadžić i Abramović su potom na sudu dokazali svoju nevinost, pa im je država isplatila bijedna obeštećenja.&nbsp; Nažalost, nisam ni sanjao da ću trideset godina kasnije, u „tek oslobođenoj Crnoj Gori“, morati na identičan način da uradim intervju sa smijenjenim i uhapšenim glavnim specijalnim tužiocem Crne Gore). Gospodine Katniću, domaću i međunarodnu javnost zanima kakvo je Vaše zdravstveno stanje. Kako se osjećate i uzimate li terapiju? -Od kad su mi proćerali dvojicu doktora, koji su mi pružali svaku medicinsku i drugu pomoć, a bilo je to 12. juna ove godine, više ne uzimam nikakvu terapiju ni ljekove. Ništa izuzev vodu i mlijeko. Šteta da ti divni ljudi, dr Marković i dr Hadži Marjanović, nijesu dobili šansu da javno progovore o progonu i zlu koje su njima i meni nanijeli. Mjesecima ste u samici!? -U samici sam, dragi prijatelju, skoro već šest mjeseci. I to pod neprestanim videonadzorom. Za to vrijeme niti jednom nijesam vidio mjesec, a sunce sam vidio samo dva puta. Ne izlazim u šetnju, pa sve vrijeme provodim u ovih nekoliko kvadrata. Kako provodite vrijeme u tako skučenom prostoru? -Rado bih dao odgovor na to pitanje, ali ga nemam. Za mene ovo „satno“ vrijeme psihološki više ne postoji. U nekom sam bezvremenskom prostoru.&nbsp; Kako se prema Vama odnosi zatvorsko osoblje? – Izuzetno korektno. Zatvorsko osoblje je za najvišu ocjenu, posebno zatvorska policija. Oni i rukovodeći kadar ovdje u Istražnom zatvoru su najbolji dio državnih službenika. Za mene je jako emotivno saznanje da zatvorska policija vrlo ljudski doživljava moje patnje. Da li ste Vi, ustvari, politički zatvorenik? – Naravno. Ako imamo u vidu brutalnu medijsko-političku hajku koja se vodi protiv mene i traje još od 2015. godine, u kojoj je objavljeno na više hiljada negativnih tekstova, tv priloga i drugih uradaka, te stalnih javnih zahtjeva političara poput Mandića, Kneževića, Abazovića, Milačića, Medojevića i onih da se moram smijeniti protivno stavovima Venecijanske komisije, i uhapsiti, što se i desilo, kao i kada SDT pokušava da mi podmetne najgnusnija djela da sam kriminalac i ratni zločinac, više je nego jasno da je riječ o klasičnom političkom progonu i procesu. O mom hapšenju i golgoti odlučila je politika, a ne pravda. Domaća i inostrana. Sa Istoka i Zapada.&nbsp; Da li ste zbog toga stupili u štrajk glađu? – U skladu sa Malteškom deklaracijom, upravo zbog mog političkog progona, donio sam odluku da se tome suprotstavim gandijevskom, dakle mirnom metodom – štrajkom glađu. No, tužilac Šoškić i tadašnji moj branilac po službenoj dužnosti, ime mu neću spominjati, inače meni silom nametnut, pokušali su da prikažu da ja štrajkujem zbog suicidnih namjera. Kako bi me proglasili suicidnom osobom. Međutim, za ovo im je bilo potrebno stručno mišljenje ljekara psihijatra. Božjom voljom u trenutku moga dolaska u pritvor ordinirala je doktorka psihijatrije Jelica Živkovic. Ona je dala više nalaza i mišljenja da sam zdrava i stabilna osoba, svjesna svoje teške odluke. I to pored brojnih i ogromnih pritisaka vršenih na nju da me proglase i homicidnom osobom opasnom po okolinu. Međutim, tužilac Šoškić nije dozvolio da prisustvujem saslušanju svjedoka, na koje imam pravo, kako ih tobože ne bih ugrozio. A mene je kao divlju zvijer, opasnu i spremnu da napadnem svjedoke, držao u posebnoj prostoriji sa naoružanim stražarima. Koliko je ovo bilo ponižavajuće, govori i činjenica da su među svjedocima, koji su saslušavani, bili moj vjenčani kum, kao i dvojica njegovih prijatelja.&nbsp; Tužilac Šoškić Vas je i zvanično optužio da ste homicidna osoba, odnosno da ste skloni izvršavanju ubistva. – Homicidna osoba, samo da podsjetim, ima bolesne psihičke potrebe da se iživljava nad žrtvama, da im nanosi teške muke i patnje dok ubija, često i uz seksualno iživljavanje. Eto što mi je namijenio tužilac Šoškić!? A to im je trebalo da pošto-poto dobiju još jedan pritvorski osnov i tako produže moj pritvor. Dakle, pošto nije prošla podvala tužilaštva da ću, čim se dokopam slobode, ubiti ministra policije gospodina Šaranovića i tužioca Šoškića, moralo se hitno nešto novo i spektakularno izmisliti. A ko će drugi nego tužilac Šoškić: on predlaže sada Sudu da ostanem u pritvoru, jer postoji opasnost da ću ubiti Radoja Zvicera i svu njegovu mušku đecu – do onog u kolijevci. Jer sam mu navodno tako prijetio dok sam bio glavni specijalni tužilac. &nbsp; S druge strane, odredili su mi pritvor, s obrazloženjem da ako pobjegnem, utočište će mi pružiti moj navodni prijatelj Radoje Zvicer i članovi kavačkog klana, jer sam ih štitio dok sam bio glavni specijalni tužilac. Koji su sada u bjekstvu i imaju velika novčana sredstva i veze!? Ubijeđen sam da je ovakvu konstrukciju i nesuvislost nemoguće objasniti. Tužilac Šoškić tvrdi da ste zajedno sa Zoranom Lazovićem izvršili krivično djelo stvaranja kriminalne organizacije? – SDT me tereti da sam, gle apsurda, kao glavni specijalni tužilac, dakle, hijerarhijski gledano, najodgovornija osoba u SDT-u postao član kriminalne organizacije. I to dvočlane, iako naš zakon eksplicitno kaže da kriminalna grupa mora imati minimalno tri člana. Te da sam potom prihvatio zadatak da ne pokrećem krivične postupke protiv istaknutih članova kriminalne organizacije Radoja Zvicera, Duška Roganovića i drugih.&nbsp; No, SDT ne može da ospori da sam punih pet godina, do decembra 2020-te, gonio pripadnike kavačkog klana i pokrenuo desetine krivičnih postupaka protiv njih. Kod takvog činjeničnog stanja, prosto je nemoguće dokazati da sam u 2020. godini, i to u decembru, postao član kriminalne organizacije, koja njih iste štiti. Posebno što postoje dokazi da sam sa svojim timom u 2020. godini pokrenuo krivične postupke protiv 41-og pripadnika kavačkog klana, a u 2021. i do sredine februara 2022. godine, čak 60 pripadnika. Zato oni pokušavaju da ove dokaze falsifikuju, sakriju i ne dostave odbrani i sudu. Iz ugla domaće i regionalne javnosti možda je najzanimljivija optužba tužioca Šoškića da ste počinili ratni zločin u Cavtatu?&nbsp; – Nikada Hrvatska nije protiv mene pokrenula bilo kakav postupak. Jer se to jednostavno nije desilo. To je eksplicitno potvrdio, nakon istrage koju je sproveo, i moj advokat Anto Nobilo. A Hrvatska je, po tom pitanju, svi to znamo, više nego rigorozna. Ovo će, naravno, potvrditi i hrvatski nadležni organi, kada na zahtjev Crne Gore odgovore na ovo pitanje. Mene je, ako se sjećate, izvjesni Metodije Prkačin optuživao da sam mu prijetio dok sam bio u civilnoj upravi za Dubrovnik. Pokrenut je postupak i utvrđeno je da nije govorio istinu. Tvrdio je, takođe, da sam u Morinju nanio povrede nekom građaninu Cavtata. Utvrđeno je da taj građanin nikada nije bio u Morinju, baš kao ni ja. Potom je Prkačin, pred hrvatskim pravosuđem, krivično odgovarao za krivično djelo davanja lažnog iskaza. Nebojša Medojević me, takođe, u Skupštini Crne Gore monstruozno optužio da sam stanovnicu Cavtata, Julku Kršikapu, tamo silovao. Zbog toga je SDT pokrenuo postupak i zatražio od državnih organa Hrvatske da ovo ispita. Nakon istrage su nam, na zahtjev SDT-a, zvanično dostavili podatke da osoba sa tim imenom nikada nije živjela na području Cavtata. I da ta osoba ne postoji. Dakle, i ova monstruozna montaža tužioca Šoškića će proći kao i sve prethodne. Tužilac Šoškić Vas tereti da ste maltene formirali medijsku kriminalnu grupu, koju čine poznati crnogorski novinari i pisci. Sada je od menadžmenta Pobjede zatražio sve novinske tekstove, koji su o Vašem slučaju pisani, dok je glavni urednik tog lista bio Draško Đuranović. Ali i sve tekstove pisane na tu temu, nakon njegovog odlaska iz Pobjede. Što je jako zanimljivo. Dakle, SDT-u će morati da se dostavi i ovaj intervju, ako ga Pobjeda prenese?&nbsp; – To je klasični pokušaj uvođenja cenzure i zatvaranja usta svim ljudima koji ne podržavaju ovakav rad tužioca Šoškića i SDT-a. Što se tiče tvrdnje tužioca Šoškića da sam formirao kriminalnu organizaciju od medijskih poslenika shvatio je da mu ova kriminalna organizacija za koju optužuje mene i Zorana Lazovića izmiče iz ruku, pa pokušava da me okrivi za organizatora nove kriminalne grupe. Ja sam penizionisan 17. 02. 2022. godine, a on mi na teret stavlja komunikacije koje sam obavljao sa grupom novinara, kao i sa tobom i književnikom Miloradom Popovićem, više od godinu dana nakon penzionisanja. On tako i ovaj intervju može da proglasi kriminalom. Cilj SDT-a je da sve novinare, pisce, intelektualce, borce za zaštitu ljudskih prava i kritičare zloupotreba Tužilaštva zaplaše da ne smiju iznijeti svoj stav i mišljenje. Tužilaštvo Vas tereti zbog navodno nezakonito stečene imovine na Vašoj đedovini u Barjamovici. Možete li u najkraćem objasniti suštinu te optužbe.&nbsp; – Tu nije samo u pitanju poseban oblik zloupotrebe tužioca Šoškića, već i vještaka geodetske i građevinske struke. Kada je u pitanju Barjamovica brutalna obmana se sastoji i u tome da SDT beskrupulozno pokušava da objekte koji se tamo nalaze, koji su ne samo u mojem vlasništvu, već i vlasništvu dvojice moje braće i moga sinovca, prikažu kao samo moje. S providnom namjerom, da ja u tom slučaju nikako ne mogu dokazati da sam sa svojim primanjima, tih šest objekata mogao izgraditi od svoje plate i druguh zakonito stečenih sredstava.&nbsp; Tužilaštvo je, kako bi pojačalo svoju neosnovanu optužbu, donijelo privremenu mjeru za četiri objekta, odnosno zabranu njihove prodaje, a da nisu precizirali koja. Što je pravni nonses. Morali su ih makar označiti brojevima, ali nisu. Iz prostog razloga što oni misle da su iznad zakona i mogu činiti što god hoće. Kako komentarišete činjenicu da su u Barjamovici Vama, ali i Vašoj braći i sinovcu isključili struju. – Nakon pet godina korišćenja, u Barjamovici su nam iz Elektrodistribucije isključili struju. Samo nama, nikom drugom. Što znači i vodu, jer pumpe za vodu ne mogu da rade bez struje. A potom je neko 17. avgusta, po onom najvećem žaropeku, podmetnuo požar u blizini naših kuća. Požar se brzo proširio, mali agregat za struju je zbog opterećenja pregorio, pa je plamen zahvatio i jednu stranu naše kuće. Čak su moj sin i naši rođaci počeli iz nje da iznose namještaj. No, srećom, stigli su vatrogasci, pa su požar uz ogromne napore uspjeli da lokalizuju i savladaju.&nbsp; Andrija Mandić i Milan Knežević godinama su govorili kako ćete biti uhapšeni. Sada su u predmetu „Državni udar“ oni oslobođeni. Mandić je postao predsjednik Skupštine Crne Gore, a Milan Knežević predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost. Znam da se sudske odluke ne komentarišu, ali me zanima Vaše mišljenje? – Opet bih podnio istu optužnicu i to ne jednom, već sto puta. Ali im kao građanin ne želim nikakvo zlo. Ja sam zbog principa u pritvoru. Borili su se svim sredstvima, a ja i moj tim samo zakonom predviđenim radnjama. Konačno i tvoj dokumentarni film „Zavjera“, koji će ostati za sva vremena, to je potvrdio. A njega neće potrijeti nikakavim presudama. Uspjeli su zato što su imali podršku onih koji su bili iza njih. A, pošteno rečeno, mene i Sašu Čađjenovića su ostavili na vjetrometini.&nbsp; Na kraju bih Vam postavio jedno lično pitanje, na koje, naravno, ne morate odgovoriti: koliko kilograma ste imali kada su Vas uhapsili i stavili u tih nekoliko neuslovnih kvadrata, a koliko sada imate? – Kada sam uhapšen i ovdje doveden imao sam oko 115 kilograma. Sada imam oko 73.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241003011012_d3788323362064b7bb7d2004149de75f060832e5a2df1b8ed727f95f50fc58e8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241003011012_d3788323362064b7bb7d2004149de75f060832e5a2df1b8ed727f95f50fc58e8" data-rendition-name="original" width="1180" height="787" loading="lazy" alt="Šeki Radončić"> </figure>  ŠEMSUDIN ŠEKI RADONČIĆ je novinar, pisac, scenarista, režiser, producent, antiratni aktivista, borac za ljudska prava. Osnivač je i direktor „NVO Dokument“ iz Podgorice. Član je Crnogorskog P.E.N. centra. Suosnivač je Crnogorskog helsinškog komiteta i Nezavisnog dnevnika Vijesti. Dugo godina je obavljao dužnost potpredsjednika Nezavisnog udruženja profesionalnih novinara Crne Gore.

O mom hapšenju i golgoti odlučila je politika, a ne pravda

Na šta prvo pomislite kada čujete - najstarije dijete u porodici? Većina vas prvo pomisli na veliku odgovornost.
Lidija Burić je pravi primjer prvorođenog djeteta, koje čitavog života nosi i svoju i tuđu odgovornost.
Emisiju Linija života možete pratiti petkom od 18 sati.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DIYI7oHVuO0A&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Linija života: Najstarija djeca i velika odgovornost

Jedna žena je preminula, dok se druga i dalje bori za život u bolnici, nakon pucnjave koja se sinoć oko 21 sat dogodila u romskom naselju Sitnice u Međimurju u Hrvatskoj.&nbsp;
Portal Index prenosi da je osumnjičeni još u bjekstvu.&nbsp;
Portparol Međimurske policijske uprave Radovan Gačal rekao je da je na žene pucano iz vatrenog oružja i da su obje prebačene u Županijsku bolnicu u Čakovcu, navodi Hina.
- Druga žrtva pucnjave bori se za život s teškim povredama - izjavio je Gačal.

Hrvatska: Jedna žena ubijena u pucnjavi, druga teško ranjena

„Putovanje Italijom“ Slobodana Vukovića je najnovija njegova knjiga u izdanju časopisa Komun@.
- Ovo su u stvari priče u putopisnom okviru, a rukopis koji sadrži Vukovićeva knjiga je putopisna proza, rafinisana, leporeka, poučna i pisana razbokorenom rečenicom koja plijeni - zapisao je, između ostalog, recezent Pero Zubac.
Mnogo što se, kako je ocijenio, da naučiti iz ove knjige - naročito o Njegošu.
- Mene je posebno dotakla. Čitalac se suočava sa opisanim prizorima gradova i predjela sa ličnostima iz Crne Gore u tim prostorima za koje je Slobodan Vuković, duhovito rekao: „Gdje je Crna Gora u Veneciji? Svuđe!” - naveo je on.
Promiču, kako je rekao, pred očima majstorski opisani znameniti italijanski gradovi.
- A posebna vrijednost su opisani susreti sa ljudima, dijalozi, autorske opaske, pitka priča o razgovoru Njegoša sa američkim admiralom. I nepoznata mi, a dragocjena zapisana Njegoševa misao: „Možda je jedino smrt put do najviše tajne, ali to niko nije posvjedočio“. Ja sam iz ove knjige, iz daleka, sa sjevera, bolje upoznao i zavolio Italiju zahvaljujući umijeću putopisanja Slobodana Vukovića - zapisao je Zubac.
S druge strane, prof. dr Sonja Tomović Šundić, koja je takođe recezent Vukovićeve knjige, ističe da je slika Italije iz pera Slobodana Vukovića čarobna.
- Kao što atribut čarobno nosi sve što izađe na svjetlost dana iz njegove stvaralačke radionice. Autor je vrstan publicista, ali posjeduje i dar da svoju putopisnu prozu ispisuje kao prvorazredno književno djelo,sa estetskim dometima i slikovitošću koja plijeni pažnju čitalaca - navela je Tomović Šundić.
Po njenim riječima, on je dočarao italijanske gradove, raskošne tragove Rima, Španske stepenice, Koloseum, njegove prekrasne trgove, fontane, galerije, muzeje, vrevu na ulicama, ali je i živo predstavio i nezaboravnu Veneciju, Bari, Napulj...
- Sve te gradove blagoslovene italske zemlje, toplinu juga i Mediterana. Čitajući njegove putopise imamo priliku da se upoznamo sa jednom od najvećih evropskih kultura, njenom renesansom, barokom i modernom umjetnošću koja Italiju čini vjekovima središtem naše civilizacije. Vuković je rafinirani opservator, njega zanose umjetnička djela, događaji koje pomno prati tokom putovanja, zanimljivi ljudi i pojave, ali i restorani i nacionalna kuhinja, vina i jela koja kuša, i koja mu pomažu da shvati način života, navike i običaje. Sve u svemu pred našim očima iskrsava to krasno podneblje u novom svjetlu, kroz brižljive opise i detalje, ali i inspiraciju i želju da svom unuku Maksimu, koji nosi ime njegovog oca, i koji je krajem Drugog svjetskog rata boravio u Italiji, pokaže veličanstvenu materijalnu i duhovnu zaostavštinu nama susjedne zemlje, od koje nas dijeli morska pučina - napisala je prof dr Tomović Šundić.
Ona takođe navodi takođe da bi „zapisi Vukovića bili nepotpuni bez podsjećanja na Njegoševa putovanja Italijom, o kojima svjedoči Ljuba Nenadović.
- Kao čovjek velikog obrazovanja, pisac nam ukazuje na najfinije spone, unutrašnje veze, pjesnika, i njegov dodir sa umjetnošću, i likovnošću, kolorita i bogatstvom izraza, koje putnike ovog i onog vremena ostavlja bez daha. Sudeći po svemu naša šira javnost će ovim novim djelom Slobodana Vukovića, dobiti štivo pitko za čitanje, prepuno simbola koji se slikovito utiskuju u našu svijest tako da postajemo aktivni sudionici jednog izuzetno nadahnutog načina pripovijedanja - zapisala je, između ostalog, ona.
Inače, Slobodan Vuković rođen je u Beranama 1940. godine, završio je Pravni fakultet, a u novinarstvo je ušao veoma rano, još kao student. Počeo u »Indexu«, listu studenata Novosadskog univerziteta i viših škola Autonomne pokrajine Vojvodine, tada najčitanijem u Vojvodini.
Bio je član prve redakcije lista „Koraci“, glasila Saveza omladine Crne Gore, zatim direktor Informativno-dokumentacionog centra Titograda, glavni i odgovorni urednik neđeljnog lista „Titogradska tribina“, sekretar Matice iseljenika Crne Gore, sekretar Republičke konferencije SSRN Crne Gore, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista „Pobjeda“ u dva mandata, glavni i odgovorni urednik Novinske agencije Tanjug u Beogradu.
U društvenom životu Crne Gore učestvovao je više od pola vijeka. Izvještavao iz Ujedinjenih nacija, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Latinske Amerike, Australije, Kine, Indonezije, Singapura, Rusije, niza evropskih zemalja. Svoje putopisne reportaže objavljivao u NIN-u, „Po- bjedi“, „Politici“, zagrebačkom „Danasu“, sarajevskom „Svijetu“.
Autor je sedamnaest knjiga. Jedan od rijetkih novinara koji je intervjuisao dva generalna sekretara Ujedinjenih nacija. Njegova zbirka „Ljudi i vrijeme“ je prva knjiga intervjua u savremenoj crnogorskoj publicistici.

„Putovanje Italijom“ Slobodana Vukovića u izdanju časopisa Komun@

Protiv F.C. (18) iz Berana podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je iz teretnog vozila za skladištenje biljnih sirovina ukrao 45 vreća.
Njemu se na teret stavlja teška krađa.
- Vrijednost otuđenih predmeta je oko 2.500 eura i osumnjičenih ih je, nakon otuđivanja, prodao na teritoriji opština Rožaje i Berane - dodali su u policiji.

Berancu krivična prijava zbog sumnje da je ukrao 45 vreća biljnih sirovina

Zviždač iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema, kojem je skandaloznom odlukom Upravnog suda ukinuta zaštita po inicijativi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića, advokata ove elektroenergetske kompanije, nastavlja svoje „sizifovske bitke“ sa institucijama, pa se juče otvorenim pismom obratio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Naglasio je da mu je „prevarom i zloupotrebom službenog položaja od strane Mladena Tomovića, člana Savjeta ASK-a, Dušana Drakića v.d. direktora i Kristine Braletić pomoćnice direktora ukinuta zaštita“ koja mu je bila određena mišljenjem prethodnog rukovodstva Agencije. Upozorio je i da osnovano sumnja „da novo rukovodstvo ASK-a ima zaštitu određenih struktura u tužilaštvu“, ukazujući na činjenicu da je specijalni tužilac Miroslav Turković bio član Komisije koja je sprovodila postupak izbora kandidata za Savjet ASK-a i glasao za Mladena Tomovića, iako je imao kompletnu dokumentaciju koja je dokazivala da je on advokat CGES-a u predmetima procesuiranim u slučaju zviždača iz ove kompanije i da je pokrenuo postupak za ukidanje njegove zaštite.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Mladen Tomović"> <figcaption>PROGONITELJ ZVIŽDAČA: Mladen Tomović(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Sumnju da neko iz tužilačke organizacije štiti upravu ASK-a potkrijepio je i navodima da je tužilaštvo odbacilo kao neosnovanu njegovu prijavu protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić, nakon što mu je ukinuta zaštita, odnosno status zviždača. Da uprava ASK-a ima zaštitu tužilaštva, prema ocjeni zviždača, potvrdila je i odluka tužioca Dražena Burića da odbije njegovu pritužbu na ovu odluku tužilaštva. Posebno je ukazao na činjenicu da je pritužbu dostavio 4. novembra ove godine, a tužilac je odbacio već poslije dva dana – 6. novembra. DRAKIĆEVO NEPOSTUPANJE Uzbunjivač iz CGS-a u otvorenom pismu objašnjava i da je razlog zbog kojeg je odlučio da se tužiocima obrati javno „drsko, bezobzirno i krajnje nezakonito postupanje v.d. direktora Agencije Dušana Drakića, koji skoro jedanaest mjeseci odbija da postupi po presudi Upravnog suda i u ponovnom postupku riješi“ njegov zahtjev za zaštitu. - To radi u formi obavještenja, na koje nemam mogućnost podnošenja pravnog lijeka, krijući se iza Mišljenja Ministarstva pravde koje se ni formalno, ali ni suštinski ne može primijeniti. Drakić tvrdi da su Agenciji prestale nadležnosti za postupanje po prijavama zviždača, što je djelimično tačno, jer se to odnosi samo na nove zahtjeve, ali ne i na zahtjeve koji su podnijeti u vrijeme važenja prethodnog zakona – kategoričan je zviždač.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dušan Drakić"> <figcaption>ODBIJA DA POSTUPI PO PRESUDI UPRAVNOG SUDA: Dušan Drakić</figcaption> </figure>  Tvrdi da Drakić to radi iz tri razloga. - Prvi - u ponovnom postupku pred Agencijom, morala bi biti donešena ista odluka povodom mog zahtjeva, odnosno moralo bi biti utvrđeno da ispunjavam zakonom propisane uslove za zaštitu zviždača, posebno u svijetlu činjenice da sam u međuvremenu pravosnažnom odlukom Osnovnog suda u Podgorici dokazao da je protiv mene, nakon što sam prijavio sumnju u korupciju, vođen montirani disciplinski postupak i da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera – ističe on. Drugi razlog Drakićevog nepostupanja, smatra zviždač, je što bi bile razotkrivene „prevare koje su urađene u postupku pred Upravnim sudom U.br. XXXXX/23 i u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici P.br.XXXX/22“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e" data-rendition-name="original" width="670" height="400" loading="lazy" alt="ASK "> <figcaption>ASK</figcaption> </figure>  Treći razlog je, ističe on, taj što „Mladen Tomović, na taj način kupuje vrijeme kako bi obezbijedio da, zloupotrebom javne funkcije koju obavlja, krivične prijave podnešene protiv njegovih vlastodavaca iz CGES-a budu odbačene, a zatim mene proglasi kao nekog ko je sve to izmislio“. HRONOLOGIJA On je u pismu naveo hronoligiju dešavanja od dana kada je podnio prijavu korupcije 2021. do danas, što, kategoričan je, dokazuje da je „član Savjeta ASK-a zloupotrijebio i dalje zloupotrebljava funkciju koju obavlja“. 24.11.2021. godine, podnio sam prijavu korupcije kompaniji. Ova prijava je odbačena kao neosnovana. 09.12.2021. godine, istu tu prijavu podnosim Agenciji za sprječavanje korupcije. 24.05.2022. godine, Agencija za sprječavanje korupcije moju prijavu, nakon prikupljene dodatne dokumentacije i izjašnjenja CGES-a, prosljeđuje Specijalnom državnom tužilaštvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4" data-rendition-name="original" width="746" height="392" loading="lazy" alt="CGES"> <figcaption>CGES</figcaption> </figure>  20.07.2022. godine, Mladen Tomović zaključuje ugovor sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom. Dakle, nakon što je ASK predao prijavu SDT-u. Od njegovog angažovanja, kao punomoćnika CGES-a, kreću najgora podmetanja i moj progon, koji traje do danas. 26.07.2022. godine, zapošljeni na programu stručnog osposobljavanja D. P. podnosi Zahtjev za promjenu službe, u kojem me lažno optužuje za zlostavljanje na radu. 27.07.2022. godine, zapošljeni u Službi kojom sam rukovodio D. D. podnosi Zahtjev za posredovanje zbog navodnog mobinga, u kojem me, takođe, lažno optužuje. 27.07.2022. i 25.08.2022. godine, Inspekcija za javne nabavke, po smišljenim prijavama, vrši kontrolu dva postupka javne nabavke, na koji se odnosila moja prijava korupcije i sačinjava zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru. Mladen Tomović i njegovi vlastodavci iz CGES-a sada „mašu“ ovim zapisnicima i koriste ih kao „dokaz“ da je sve navodno urađeno u skladu sa zakonom, iako znaju da inspekcija nije nadležna da kontroliše navode koji su iznijeti u mojoj prijavi korupcije. DEŠAVANJA NAKON ŠTO SAM LAŽNO OPTUŽEN ZA ZLOSTAVLJANJE NA RADU 08.08.2022. godine, podnosim privatnu tužbu protiv D. P. zbog povrede časti i ugleda, nakon što je prethodno od menadženta firme odbijeno da se njegove optužbe nam moj račun provjere u skladu sa zakonom. I dešavanja u tom postupku su vrlo interesanta, ali da sačekamo odluku Višeg suda u Podgorici, povodom žalbe podnešene na presudu. Smatram bitnim napomenuti da D. D, drugi zapošljeni koji me optužio za mobing, nikada nije pokrenuo postupak dokazivanja njegovih navoda pred sudom. Činjenice da su me u dva dana, dvojica zapošljenih u službi optužila za zlostavljanje, samo potvrđuju smišljeno i sinhronizovano djelovanje prema meni. 13.10.2022. godine izvršni direktor CGES-a Ivan Asanović pokreće montirani disciplinski postupak protiv mene. U tom postupku svjedoči M. M. i D. P. Odbija se moj zahtjev za svjedočenjem R. B, za koju je sam D. P. kazao da je bila prisutna na sastanku na kojem sam ga ja navodno zlostavljao na radu. 30.12.2022. godine izriče mi se nezakonita disciplinska odluka. 15.03.2023. godine, podnosim tužbu Osnovnom sudu u Podgorici radi poništaja odluke kojom mi je bila izrečena disciplinska odluka. 19.05.2023. godine, Agencija za sprječavanje korupcije mi dodjeljuje zaštitu u skladu sa zakonom, zbog vođenja disciplinskog postupka i izricanja disciplinske mjere, što je izričito bilo propisano tada važećim zakonom. Ista zabrana propisana je i novim zakonom. Član 59 stav 1 tačka 4 tada važećeg Zakona o spječavanju korupcije („Sl. list CG“, br. 53/14, 42/17 i 73/23) propisivao je sljedeće: „Zviždač ima pravo na zaštitu ukoliko mu je nanijeta šteta, odnosno postoji mogućnost nastanka štete zbog podnošenja prijave iz člana 44 ovog zakona, a naročito ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera“. 24.03.2023. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnosiom tužbu za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete. 10.06.2023. godine Mladen Tomović podnosi tužbu Upravnom sudu za poništenje Mišljenja Agencije za sprječavanje korupcije, kojim mi je bila određena zaštita. 11.12.2023. godine, Osnovni sud u Podgorici donosi presudu P.Br. XXXX/23, kojom, kao nezakonitu, poništava odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri. DEŠAVANJA PRIJE I NAKON DONOŠENJA PRESUDE UPRAVNOG SUDA CRNE GORE 31.05.2024. godine, Upravni sud Crne Gore dostavlja Agenciji za sprječavanje korupcije zahtjev za dostavljanje odgovora na tužbu Mladena Tomovića (kojom traži da mi se ukine zaštita) i spisa predmeta koji je vođen kod Agencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8" data-rendition-name="original" width="1280" height="960" loading="lazy" alt="Upravni sud"> <figcaption>Upravni sud</figcaption> </figure>  U tom trenutku tadašnja direktorica Jelena Perović se nalazi u kućnom pritvoru. Za vrijeme do kraja njenog mandata (15.08.2024. godine) namjerno joj se ne dostavlja pripremljen odgovor i spisi predmeta po tužbi za ukidanje moje zaštite. Više je nego očigledno da je to organizovao Tomović, uz svesrdnu pomoć pojedinih zapošljenih u Agenciji. 31.07.2024. godine Skupština Crne Gore izglasala je nove članove Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, među kojima je i Mladen Tomović. 23.08.2024. godine, Dušan Drakić imenovan za v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije. Iako su ga spisi predmeta pripremljeni za Upravni sud sačekali na stolu Dušan Drakić, pod očiglednim uticajem Mladena Tomovića i za njegov interes, namjerno ne dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Sudu. 11.10.2024. godine, Portal ETV objavljuje tekst u kojem navodi da Dušan Drakić i ASK ne postupaju po zahtjevu Upravnog suda. Istog dana Agencija dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Upravnom sudu, što je Dušan Drakić prethodno odbijao da uradi skoro 50 dana od njegovog imenovanja na tu funkciju. 21.11.2024. godine Upravni sud zakazuje usmenu raspravu po tužbi Mladena Tomovića. Ovu raspravu on odlaže zahtjevom koji je podnio tog dana... 16.12.2024. godine Upravni sud zakazuje novu, drugu po redu, usmenu raspravu. Tomović tada dostavlja podnesak sa jednom od ranijih presuda ovog suda, tvrdeći da ona dokazuje njegove tužbene navode. Punomoćnica ASK-a na toj usmenoj raspravi, Snežana Đuretić, traži odlaganje iste da bi se upoznala sa podneskom Tomovića. Dakle, zapošljena u ASK-u, kojoj je punomoćje za zastupanje dao direktor ASK-a Dušan Drakić, traži odlaganje, da bi se upoznala sa podneskom koji je dostavio član Savjeta ASK-a. Sve režirano! 10.01.2025. godine Upravni sud Crne Gore poništava Mišljenje ASK-a kojim mi je bila određena zaštita i predmet vraća ovoj instituciji na ponovni postupak i odlučivanje, jer nije mogao pronaći kauzalnu vezu između moje prijave korupcije i štete koja mi je učinjena vođenjem disciplinskog postupka protiv mene (u trenutku donošenja presude Upravnog suda prvostepeno dokazano da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera). Iz obrazloženja presude se nedvosmisleno utvrđuje da sudu, očigledno namjerno, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija predmeta formiranog kod Agencije za sprječavanje korupcije i to akt ove institucije od 24.05.2025. godine, kojim je moja prijava korupcije proslijeđena SDT-u. 30.01.2025. godine Dušan Drakić dostavlja Obavještenje mom advokatu da neće postupiti po presudi Upravnog suda, navodno jer je stupanjem na snagu novog zakona prestala nadležnost Agencije po ovom pitanju. Ponovo naglašavam, dostavio je pisani akt protiv kojeg nijesam imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka. Uz ovaj akt dostavio je mišljenje Ministarstva pravde od 18.10.2024. godine. Pored toga što Mišljenje Ministarstva nije pravno obavezujući akt, u njemu je i decidno navedeno sljedeće: „Shodno uredbi o organizaciji i načinu rada državne uprave Ministarstvo pravde nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene i pored činjenice da je isto organ državne uprave koji je izvorno nadležan za primjenu propisa kojim se uređuje sprječavanje korupcije“. 13.02.2025. godine, moji advokati, zbog prethodnog stava Dušana Drakića, Vrhovnom sudu Crne Gore podnose Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, 18.03.2025. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnose tužbu za sudsku zaštitu zviždača 03.07.2025. godine, Mladen Tomović u sudskom postupku P.br.XXXX/22, koji je vođen po mojoj tužbi za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete, kao dokaz podnosi Presudu Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXXX/23. Ovo pokazuje njegov umišljaj, iz dva razloga. Prvi, znao je na koji način je obezbijedio donošenje ovakve odluke Upravnog suda. Drugi, u završnoj riječi u istom postupku, koja je održana 09.07.2025. godine, na moju konstataciju da je protiv presude Upravnog suda podnešen vanredni pravni lijek, Tomović kaže da se takva akta mogu podnositi samo protiv pravosnažnih odluka. 16.10.2025. godine, Vrhovni sud Crne Gore odbacuje, kao nedozvoljen, Zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Upravnog suda, uz obrazloženje: „Članom 352 stav 1 ZPP-a, propisano je da je pravosnažna ona presuda koja se više ne može pobijati žalbom, ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Kod takve zakonske odredbe, presuda Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća na ponovni upravni postupak, ne stiče pravosnažnost, jer istom nije odlučeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima bilo kojeg lica. Ovo iz razloga što, kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (član 56 stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donesen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta. Kako je Upravni sud, pobijanom presudom, poništio upravni akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor i predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak, to ne postoji pravosnažna sudska odluka, kao procesno-pravna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje“. Podsjećam da je Tomović presudu Upravnog suda dostavio kao dokaz u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete i to predstavio kao validnu i konačnu odluku, iako sada vidimo da Vrhovni sud nedvosmisleno kaže: „Kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (Član 56 Stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donešen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta“. 05.11.2025. godine, moji advokati, nakon ovakvog stava Vrhovnog suda podnose Agenciji za sprječavanje korupcije Zahtjev za postupanje po presudi Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXX/23. 24.11.2025. godine, Dušan Drakić v.d. direktora ponovo odbija da postupi po presudi Upravnog suda. Zaista vrijeđa zdrav razum činjenica da se, pored gore citiranog obrazloženja odluke Vrhovnog suda Crne Gore, v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić poziva na Mišljenje Ministarstva u kojem mu je napisano da to ministarstvo nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene. BROJNE SUMNJE Zviždač je u pismu Markoviću i Novoviću iskazao sumnju i na mogući nezakoniti uticaj Tomovića na sud u jednom od postupaka koji vodi protiv CGES-a. Istakao je i, pozivajući se na član 68 stav 4 novog Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je propisano da je „postupak po tužbi za zaštitu zviždača hitan“, da Osnovni sud u Podgorici još nije postupio po tužbi njegovih advokata za sudsku zaštitu zviždača, koju su podnijeli 18. marta ove godine. Dodao je da je pripremno ročište u tom predmetu zakazano za 19. januar sljedeće godine. -... dakle deset mjeseci od dana podnošenja tužbe. Toliko o hitnosti i zaštiti lica koja prijave sumnju u korupciju – napisao je zviždač iz CGES-a. On smatra da je na osnovu onoga što je saopštio u pismu neupitne dvije činjenice. - Prva, navodi da sam zlostavljao na radu dvojicu zapošljenih su kreirane nakon što je advokat Mladen Tomović zaključio ugovor o pravnom zastupanju sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom AD Podgorica. Očigledno, nijesu mi mogli pronaći najmanju grešku u prethodnom radu, pa su morali montirati lažne optužbe. Druga, Mladen Tomović je počeo da dobija sudske sporove u ime lica protiv kojih sam podnio sumnju u korupciju, nakon njegovog imenovanja za člana Savjeta ASK-a, u čemu mu svesrdnu pomoć pružaju njegovi prijatelji Dušan Drakić i Kristina Braletić. Prethodno je procesnim zloupotrebama i prevarama odugovlačio i odlagao postupke. Pametnome dosta – kategoričan je zviždač. Na kraju pisma je iskazao očekivanje da Marković i Novović ponovo formiraju predmet protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić i da će u tom postupku biti saslušan u svojstvu oštećenog.

Uzbunjivač uvjeren da neko iz tužilaštva „kumuje“ njegovom progonu

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Nikola Janović podnio je ostavku na sve funkcije u toj partiji, potvrđeno je Portalu ETV.
Janović je odluku objavio i na mreži X, a dalji angažman u politici nastavlja kao nezavisni poslanik.
- Obavještavam vas da više nijesam član Demokratske partije socijalista Crne Gore. Samim tim, prestaje i moje članstvo u Glavnom odboru. Takođe vas obavještavam da DPS može da raspolaže sa mojim mjestima u tri skupštinska odbora – Odboru za bezbjednost i odbranu, Odboru za antikorupciju i Odboru za međunarodne odnose i iseljenike. Svoje dalje bavljenje politikom nastaviću kao nezavistan poslanik - naveo je Janović u ostavci.
Bez obzira, kako je istakao, na razlike koje u razmišljanjima o budućnosti DPS-a, zahvalio se na korektnoj i sadržajnoj saradnji i svima poželio uspjeh u budućem životu i radu.
- Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem - poručio je Janović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNikolaJanovic%2Fstatus%2F1996633773774155844%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1996633773774155844%7Ctwgr%5E6108ed308730d64b44a3132528d71d68585f33a4%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Janović je bio član Glavnog odbora DPS-a, a do marta ove godine bio je i član Predsjedništva te stranke. Poslaničku funkciju je obavljao od 2020. godine.
Janović je ranije naznačavao da DPS mora da napravi zaokret u djelovanju i razmišljanju i u više navrata imao drugačije stavove od onih koji su dominantni u stranci.
Bio je ministar sporta i mladih od 2016. do 2020. Kao uspješni vaterpolista osvojio je brojne titule, a proglašen za najboljeg sportistu Crne Gore 2013. godine.
Trofejna klupska i reprezentativna karijera je iza legendarne "osmice”. Sa Srbijom i Crnom Gorom je 2005. u Montrealu osvojio svjetsko zlato, sa Crnom Gorom ima dva zlata sa evropskih prvenstava (Budimpešta 2001. i Malaga 2008), kao i dva srebra, u Ajndhovenu 2012. i Beogradu ove godine.
U Barseloni 2013. godine je vodio svoje "ajkule” do srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu.

Nikola Janović napustio DPS, ostaje nezavisni poslanik: Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem

Dva mlada međeda, najvjerovatnije u potrazi za hranom, na obodu šume na raskrsnici u nikšićkom prigradskom naselju Vidrovan kamerom je prije nekoliko dana snimio čitalac Portala ETV.
Kako se vidi na snimku, susret sa čovjekom im baš i ne prija.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F9MEnMHEmSKg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Dva međeda snimljena kod Vidrovana u Nikšiću</div>
 
U nikšićkom kraju domaćini u okolnim selima, kao i na planini Goliji, od proljeća se suočavaju sa upadima međeda na imanja.
Lovci su čak tražili da se međed skine sa liste strogo zaštićenih životinja, zbog toga što su pravili ogromnu štetu domaćinstvima, ali u Agenciji za zaštitu životne sredine nijesu blagonaklono gledali na tu inicijativu.
Policija je u aprilu uhapsila četvoricu lovaca osumnjičenih da su ubili međeda u selu Brestice nadomak Nikšića. Mještani okolnih sela tada su organizovali proteste i tražili da lovci budu oslobođeni, jer su, kako su tvrdili, divljač odstrijelili na njihov zahtjev.
Ekolozi smatraju da je sve češća pojava međeda u naseljenim mjestima posljedica klimatskih promjena.
Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa, koju je ratifikovala i Crna Gora, obavezuje države potpisnice na zaštitu mrkog medvjeda.

VIDEO: Međedi se odomaćili u okolini Nikšića

Komisija za nestala lica Vlade Crne Gore saopštila je da su pristigli rezultati DNK analize iz laboratorije Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP) iz Haga i izvještaji antropološke obrade skeletnih ostataka, kojim je potvrđen identitet dva člana porodice Klapuh - F.K. i S.K.
To je učinjeno nakon ekshumacije 4. juna ove godine na starom muslimanskom groblju u Nikšiću, u ulici Voja Deretića bb. Antropološki pregledi, kako su dodali, izvršeni su 6. i 7. novembra u Centru za sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore.
Posmrtni ostaci trećeg člana porodice Klapuh - H.K. nijesu pronađeni, pa je najavljeno ponavljanje pregleda i proširenje zone ekshumacije na istom lokalitetu.
- Posmrtni ostaci preliminarno identifikovanih lica biće predati Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine, koji će u saradnji sa Tužilaštvom i vještakom sudske medicine sprovesti postupak konačne identifikacije. Nakon toga ostaci će biti predati porodici radi dostojanstvenog ispraćaja i ukopa - navodi se u saopštenju.
Komisija za nestala lica izrazila je zahvalnost svim institucijama i organizacijama koje su dale doprinos ovom procesu - stručnjacima Međunarodne komisije za nestala lica, civilnom sektoru, medijima i drugim partnerima.
- Integrisani pristup potvrđuje važnost institucionalne saradnje u ostvarivanju prava porodica nestalih, kao i značaj primjene savremenih forenzičkih metoda u rasvjetljavanju sudbine žrtava oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ - zaključili su u saopštenju.
Hasan, Ferida i njihova kćerka Sena Klapuh su 1992. godine izbjegli u Crnu Goru iz ratom zahvaćene Foče u Bosni i Hercegovini. Njih su svirepo ubili pripadnici Vojske Republike Srpske 6. jula 1992. u blizini Plužina, na mostu Obrada Cicmila na rijeci Pivi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fferid-klapuh-za-etv-neko-je-radio-na-tome-da-se-sve-sakrije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) ranije je poručeno da očekuju da &nbsp;nadležne institucije BiH preduzmu mjere za privođenje pravdi Zorana Vukovića i Radomira Kovača koji su za ovaj zločin još 1996. godine osuđeni u Crnoj Gori.
- Hasana Klapuha, njegovu suprugu Feridu i njihovu kćerku Senu ubila su četvorica pripadnika odreda „Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, koji su prethodno pristali da ih za novčanu naknadu bezbjedno prevezu iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru. Za ovo ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca. Vidoje Golubović jedini je izdržao izrečenu kaznu. Ostalima je suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu - naveli su ranije u HRA.
Na sudu je, kako ističu, utvrđeno da su okrivljeni, kada su prešli granicu i stigli blizu Plužina, nadomak brane Mratinje na rijeci Pivi, izveli žrtve iz vozila, pucali u njih i gurnuli ih s mosta visokog oko 100 metara. Nalazi obdukcije pokazali su da su Ferida i Sena bile žive još neko vrijeme nakon ranjavanja.
- I pored brzog otkrivanja ovog zvjerskog zločina, pravda nikad nije zadovoljena – četvorica osuđenih u odsustvu nijesu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči - naveli su u HRA.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fhra-ocekujemo-da-bih-konacno-kazni-ratne-zlocince-za-ubistvo-porodice-klapuh-kod-pluzina&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Bosna i Hercegovina bi, kako su ranije naglasili u HRA, morala da preduzme mjere za njihovo krivično gonjenje.
- Jer je njihovo učešće u zločinu jasno dokazano pred crnogorskim sudom potkrijepljeno materijalnim dokazima. Ne postoje pravne prepreke za to, jer Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima (čl. 8) dozvoljava BiH da preuzme ovaj slučaj i ponovo im sudi, budući da su njih dvojica državljani BiH. Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi tako što im se ponovo sudi u BiH, jer u BiH ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na osnovu suđenja u odsustvu u Crnoj Gori, a BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine ne može izručiti Crnoj Gori - istakli su ranije u ovoj NVO.

Tag: seki-radoncic