Crnu Goru je minule sedmice, regionalno gledano, obilježilo hapšenje biznismena Ranka Ubovića, a planetarno - ksenofobično orgijanje, koje je kulminiralo otvorenim lovom na gastarbajtere iz Turske.&nbsp; Iako ova dva slučaja naizgled nemaju nikakavu zajedničku poveznicu, ona ipak postoji.&nbsp; <h2>Dvostruki aršini</h2> Naime, dok se kadrovi i fotografije sa lisicima na rukama Ranka Ubovića, Veselina Kovačevića, te ranije uhapšenih Aca Mijajlovića i Vlada Ivanovića, snimljenih na stepeništu SPO, ovih dana bjesomučno prikazuju na televizijama i portalima, crnogorska policija i tužilaštvo su objavili samo inicijale naoružanih ljudi sa kapuljačama.&nbsp; Koji su, poput pripadnika Ku Kluks Klana, napali građane Turske na Zabjelu, a njihove kolege krenule da pale i demoliraju turske automobile i radnje širom Crne Gore. Što je klasična diskriminacija. Policija i tužilaštvo, dakle, poštuju presumpciju nevinosti brutalnih napadača na Turke, objavljujući samo njihove inicijale. Dok, s druge strane, poznate crnogorske biznismene „žigošu“, otkrivajući medijima termine kada će biti dovedeni ispred zgrade SPO, kako bi ih „ovjekovječio“ kamermansko-fotoreporterski streljački vod. Dakle, iako u napadima na građane Turske ima klasičnih elemenata specijalnog rata protiv CG, jer se ona tako pokušava udaljiti od EU, nema imena i snimaka uhapšenih „osvetnika“ sa lisicama na rukama. Niti javnost zna ko su. <h2>Kad jaganjci utihnu</h2> Što je, gledano isključivo iz ugla ljudskih prava, pohvalno. Osim, ako se iza objavljivanja inicijala, a ne punih imena i prezimena uhapšenih, ne krije namjera da se od javnosti zaštiti nečiji bratanić, sestrić, kumara...&nbsp; S druge strane, kada su u pitanju Ranko Ubović i drugi uhapšeni ugledni crnogorski bisnismeni, tužioci, policajci, univerzitetski profesori, bivši ministri... to pravilo ne važi u Besudnoj Zemlji. Što predstavlja klasičnu diskriminaciju. Ali, ne daj Bože goreg: da je zapalo Dritanu i sličnim samoproglašenim tužiocima i sudijama, vjerovatno bi Ubovića, Lazovića, Katnića... privodili kod tužioca i sudija vezane kao Hanibala Lektora iz filma „Kad jaganjci utihnu“.&nbsp; Jer te ljude, po naređenju pretpostavljenih, da li iz policije, tužilaštava, stranih ambasada, Srbije, Rusije... ili svih njih zajedno, vrag će ga znati, treba javno kriminalizovati i diskreditovati. Ili preciznije rečeno: medijski linčovati. Prije svakog suđenja i presude.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026211040_78caeb559460f112f13397e5b62473271ae60a6c05553b0022c221c57ef17085.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026211040_78caeb559460f112f13397e5b62473271ae60a6c05553b0022c221c57ef17085" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Okupljeni građani u podgoričkom naselju Zabjelo"> <figcaption>Okupljeni građani u podgoričkom naselju Zabjelo(Photo: Patrola CG)</figcaption> </figure>  <h2>Vučićev čovjek</h2> Godinama najavljivano hapšenje Ranka Ubovića i Veska Kovačevića, zbog navodnog pranja novca, desilo se, vrlo indikativno, uoči samog isticanja roka za dostavu ponude za projektovanje i izgradnju druge dionice autoputa Mateševo - Andrijevica. Vrijedne oko 600 miliona eura. Kao što je objavljeno, za taj posao su se javile četiri kompanije. Tri iz Kine i jedna iz Turske. Među njima i Bemaks, kao podizvođač. No, hapšenjem Ranka Ubovića i Veska Kovačevića, unaprijed je trebalo diskvalifikovati tu renomiranu firmu. A čime bolje, nego dobro tempiranim hapšenjem. Nije nikakva tajna: za taj veliki posao zainteresovana je i Srbija, odnosno kontroverzni bisnismen s Kosova i „Vučićev čovjek“ Zvonko Veselinović.&nbsp; Kako je konstatovala Radio Slobodna Evropa, Veselinović je za „Srbiju biznismen, za Kosovo kriminalac, a u Sjedinjenim Državama je na crnoj listi“. &nbsp; Njegova firma Inkop, kao i firme povezane sa njima, radile su, ili su angažovane, na izgradnji brojnih saobraćajnica u Srbiji. Osim toga, kako se može čuti, njegove firme su već kupile zemljište za eksploataciju kamena, blizu trase novog dijela autoputa Mateševo - Andrijevica. Vjerovatno ubijeđeni u to da će oni dobiti taj posao. Slučajno ili ne, uoči samog isticanja roka za dostavljanje ponude za izgradnju nastavka autoputa, na podgoričkom aerodromu uhapšen je Vesko Kovačević. U njegovom ruksaku nalazila se obimna dokumentacija i ponuda Kinezima za radove na tom kapitalnom projektu.&nbsp; <h2>Kula od karata&nbsp;</h2> Ako ovo nije slučajnost, onda to optužuje onog ko je odredio tajming hapšenja čelnih ljudi Bemaksa. Sumnjivo lice je postupajući tužilac Miloš Šoškić. Ali moramo poštovati njegovu presumciju nevinosti. Vratimo se hapšenju biznismena Ranka Ubovića. Višegodišnja političko-medijsko-tužilačka hajka, napokon je urodila plodom: slikan je sa lisicama na rukama! Uz javno likovanje ministra policije Danila Šaranovića i istrošenog političara Dritana Abazovića, koji su orden za to hapšenje htjeli pripučiti sebi na prsa.&nbsp; Baš kao i onda kada su uhapšeni Zoran Lazović, Milivoje Katnić i Saša Čađenović.&nbsp; No, dosadašnji sudski postupak pokazuje da se optužnica protiv njih ruši kao kula od karata.&nbsp; Što će se, po svemu sudeći, desiti i sa ovom kojoj sada aplaudiraju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Dobro tempirano hapšenje

Poslije briljantnih akcija SDT-a u sprječavanju masovnih ubistava i klanovskih likvidacija širom Crne Gore, kojim svjedočimo gotovo svakodnevno, dilovanja narkotika čak i u osnovnim školama, visoke korupcije aktuelne vlasti, gdje se više ne krade lopatom, već šleperima, na red je, napokon, došao i konačni obračun sa neposlušnim i profesionalnim crnogorskim medijima. Koji o tom haosu redovno izvještaavaju.&nbsp;
<h2>Sumnjivo lice</h2>
I to klasičnim blic-krigom, odnosno munjevitom akcijom Specijalnog policijskog odeljenja u kojoj su uhapšeni, a potom, provedeni “crvenim tepihom“, do ulaza zgrade SPO, Aco Mijajlović, Drago Spičanović, Milovan Pavićević, Vladan Lazović, Andrijana Nastić, Peđa Bošković... i, vjerovali ili ne, mimer Radosav Vrbica.
Što su propratili brojni novinari i kamere prvilegovanih medija. No, kao što znate: informacije o tim povjerljivim hapšenjima i tajmingu kada će osumnjičeni biti dovedeni u zgradu SPO, nije medijima dao, gle čuda, &nbsp;Aco Mijajlović, uhapšen i osumnjičen za slične „kriminalne“ radnje, već ovlašteno lice iz SPO.&nbsp;
A ko to može biti, a nije Aco!?
Ako znamo da tužioci određuju ko će se hapsiti, a mjesto i vrijeme hapšenja određuje šef SPO sa svojim timom, onda nije teško zaključiti ko pravi spektakl na „crvenom tepihu“ ispred zgrade SPO. I ko privilegovanim medijima dijeli povjerljive informacije. Sumnjivo lice je, dakle, Predrag Šuković. Zvani „Peđa“.&nbsp;
No, ne brinite. Pošto sadašnji vrh Bečićeve i Šaranovićeve narodne milicije radi „ni po babu, ni po stričevima“, onda će, baš kao i u slučaju Aca Mijajlovića i „medija koje je on kontrolisao“, biti pokrenuta ekspresna istraga i protiv Predraga Šukovića i „njegovih“ medija i urednika, kojima dostavlja službene podatke. Kad na vrbi rodi grožđe.
<h2>Braća bambalići</h2>
Kako je počelo, strepim, biće procesuirani i svi oni koji su Mijajloviću u posljednih šest godina nazvali „dobar dan“. Ili će, u najboljem sličaju, biti medijski bičevani.&nbsp;
Osim toga, kako prenose medijski megafoni braće bambalića, Alekse Bećića i Danila Šaranovića, zločinačka grupa Aca Mijajlovića se obračunavala sa neistomišljenicima iz političkog i bezbjednosnog vrha crkve i pokušala da utiče na političko-bezbjednosne prilike u državi.&nbsp;
I šta je tu, molim lijepo, nezakonito!? Valjda to što su prozvani urednici i njihovi mediji sarađivali sa Mijajlovićevom firmom Montemedia i što se bore perom za svoje ideale i bolju Crnu Goru... A ne sa puškomitraljezima i topovima. Što su činili oni iz čijih je šinjela iznikla nova oslobodilačka vlast i pojedini popovi.
Ako je za Sky aplikacije važila formula „Dritan najavljuje, Olja objavljuje, a SDT hapsi“, ovoga puta važi pravilo: SPO hapsi, a Vijesti ekskluzivno objavljuju „prepiske i dokaze“.&nbsp;
Što nam dodatno govori da je presumcija nevinosti u Crnoj Gori odavno okačena mačku o rep.
<h2>Opasna veza između Katnića i Mijajlovića</h2>
Ovo nije prvi put da aktuelna vlast trenira strogoću i udara na slobodne medije i intelektualce, koji se bore protiv loše vlasti, ruskog uticaja i velikosrpske okupacije Crne Gore.&nbsp;
Podsjetimo se, jula prošle godine, SPO i tužilac Miloš Šoškić takođe su retroaktivno otkrili opasnu medijsku bandu na čelu sa Milivojem Katnićem. Čiji su članovi telefonski komunicirali sa njim prije njegovog hapšenja. I sve ih ubacili u optužnicu protiv njega.
To je za neupućenu javnost izgledalo nesporno i opasno, baš kao i ovi transkripti, koji se objavljuju u slučaju Aca Mijajlovića i drugih.
Citiraću prijedlog te optužnice protiv Katnića, da se vidi kako SDT radi po istom scenariju.
„Katnićeva kriminalna organizacija ima uticaj na medije, posebno, ako se imaju u vidu podaci i dokazi koji su dobijeni pretresom mobilnog telefona okrivljenog Milivoja Katnića. Koji potvrđuju da on kao pripadnik kriminalne organizacije, ima uticaj na sredstva javnog informisanja.“&nbsp;
Precizirajući: „Analizom sadržaja telefona okrivljenog došlo se do podataka da je Milivoje Katnić ostvarivao sljedeće komunikacije:
-sa telefonskim brojem koji je memorisan kao 'Draško Đuranović', Katnić je ostvario ukupno 376 'Viber' i 'Whats app' komunikacija. Sa Šekijem Radončićem ukupno 79. Sa &nbsp;Kaćušom &nbsp;Krsmanović 6, sa Tamarom Nikcević 28, sa Miloradom Popovićem 40, Samirom Rastoderom 22 i sa Darkom Šukovicem ukupno 5 komunikacija.“
Kraj priče: već nam je bilo presuđeno. Srećom, organizovali smo sastanak sa predstavnicima Kvinte u Podgorici, gdje smo im predočili naše dokaze i način rada SDT-a. Epilog: izbačeni smo iz Šoškićeve optužnice. Bez izvinjenja i objašnjenja.
<h2>Klasični politički proces</h2>
U slučaju Aca Mijajlovića i drugih, predočen je identičan „krunski dokaz“: njegove telefonske komunikacije sa urednicima i novinarima crnogorskih medija.&nbsp;
Precizno su nabrojani svi mediji koji su sarađivali sa unaprijed osuđenim Acom Mijajlovićem: Portal Standard, Pobjeda, CDM, Portal Analitika, Antena M, Mportal, Portal ETV.&nbsp;
Svi do jednog prozapadni i procrnogorski medij.&nbsp;
To nam govori da se ovdje radi o klasičnom političkom procesu, odnosno direktnom pokušaju kriminalizacije crnogorskih medija i novinara, koji stoje na prvoj liniji odbrane demokratije i istine u Crnoj Gori. I uvođenja klasične cenzure u Crnoj Gori.&nbsp;
Dakle, ako se budu pitali Bećić &amp; Šaranović &amp; Co suđenje u slučaju Aca Mijajlovića i drugih je suvišno. Što će se trošiti pare poreskih obveznika kada su već proglašeni krivim!?&nbsp;
No, to baš i neće ići tako lako. Crnogorske sudije se polako oslobađaju stega „preambicioznih“ tužilaca i političara.&nbsp;
Osim toga, i kolo sreće se okreće: zbog brojnih zloupotreba zakona, skrivenih iza štita i sprege vlasti, tužilaštva i policije, doći će vrijeme pravne države i privođenja pravdi mnogih današnjih svetaca i pravednika. I prvih pendreka Crne Gore.&nbsp;
Živi bili, pa vidjeli.

1250x600

1084x550

Treniranje strogoće

Ako ima Boga i pravde, smatraju podgoričke Demokrate, dobri čovjek Pavle Bulatović će dobiti svoju ulicu u Podgorici. Uz blagoslov Svevišnjeg u toj stranci - Alekse Bečića. Izniklog iz političkog šinjela Momira i Pavla Bulatovića. .
Potom će, jasno je, u tom procesu suočavanja sa prošlošću u režiji Demokata, i u drugim gradovima Crne Gore, dje dobaci ruka pravdoljubivog Alekse, dobri čovjek Pavle dobiti svoju ulicu. Možda i čitav kvart.
„Kvart Pavla Bulatovića“!? To možda i ne zvuči loše, u današnjoj zemlji čuda - Crnoj Gori.
Pošto je Pavle Bulatović bio i ministar odbrane SRJ, možda će Bečić i njegovi sljedbenici da prekrste i „Kasarnu Milovan Šaranović“ u Danilovgradu. Kada može 13-julsku nagradu dobiti, Bećir Vuković, bila bi planetarna nepravda da i ta kasarna ne dobije ime po opjevanom vojskovođi Pavlu Bulatoviću.
Narodni heroji iz NOB-a su, ionako, po Bečiću i bratiji, samo mrtva vojska. Ko ne vjeruje, neka pita Vojvodu Mandića.
<h2>Dobri ljudi u dobrom vremenu</h2>
Istražujući ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, i prateći suđenja Haškog Tibunala, primijetio sam jednu zajedničku osobinu osuđenih ratnih zločinaca: svi oni su prije početka ratnog ludila važili za brižne očeve, dobre komšije, iskrene prijatelje... Jednom riječju, za dobre ljude.
Tako je bilo i sa glavnokomandujućim fašistima osuđenim na Nirnberškom procesu, kao i sa ratnim zločincima iz Ruande.
Dakle, i tamo se radilo o dobrim ljudima. Koji prije rata i ratnih dešavanja ne bi „ni mrava zgazili.“ A kamoli u smrt poslali na desetine, stotine, hiljade ili stotine hiljada ljudi.
Među njima se, mirne duše, može svrstati i dobri čovjek Pavle. Takvog sam ga i ja poznavao. I prije rata je znao popiti po koju čašicu više, ali ni u tim „trenucima istine“ iz njega nije izbijala uvreda ili mržnja prema drugom ili drugačijem. Jednostavno rečeno: dobar čovjek - u dobrom vremenu.
<h2>Čekale su ga haške rešetke</h2>
No, rat je učinio svoje: Dobri Čovjek Pavle je kao ministar crnogorske policije svojim potpisom i depešom, s proljeća 1992. godine, direktno poslao u smrt najmanje 85. bosanskih izbjeglica. Bar kako sam ja dokumentovao. A na dokumentovanju tog zločina, lično mi je čestitao Džefri Najs, glavni tužilac na suđenju Slobodanu Miloševiću.
Evo djelić atmosfere koja je tih dana vladala u Miloševićevoj Crnoj Gori, koju sam blagovremeno opisao u knjizi „Kobna Sloboda“.
„Lov na izbjeglice trajao je danima i noćima. Racije su sprovođene po ulicama i trgovima, kućama i vikendicama, kafanama i hotelskim sobama...
Bez ikakvog sudskog naloga, usred mrkle noći, ili u cik zore, pred uspaničenim majkama odvođeni su sinovi, djeca su plakala za očevima, žene za muževima, sestre za braćom...
Arogantni inspektori i policajci, nisu se obazirali na te vapaje, baš kao ni na molbe čestitih domaćina da im iz kuća ne odvode bliske rođake i prijatelje, koji su tu došli da se sklone od rata i na njihovu riječ...“
<h2>Ministrov pečat na zločin</h2>
Ministra Pavla Bulatovića je samo smrt spriječila da ne završi iza haških rešetaka. Preciznije, njegova nerazriješena mafijaška likvidacija 7. februara 2000-te, u beogradskom restoranu fudbalskog kluba "Rad". Ubica nikada nije otkriven.
Samo godinu ranije, u jednoj rožajskoj kafani, ozbiljno zaražen velikosrpskim ludilom, ministar vojni i dobri čovjek Pavle je, okružen četničkom svitom i tjelohraniteljima, iz sve snage pjevao "Đe su straže/ đe su straže/ generala Draže".
A nakon predsjedničke pobjede Mila Đukanovića, huškački pozivao Crnogorce da ne dozvole "da njima vladaju Turci".
Što je u to zlo vrijeme bio vrlo opasan poziv na ubistva i klanje crnogorskih „Turaka“.
A samo deceniju ranije bio je predavač u Titovoj političkoj školi u Kumrovcu. Gdje je „bratsvo i jedinstvo“ bilo kamen temeljac.
Haški tužioci su, znamo, protiv Pavla Bulatovića vodili istragu zbog njegove uloge u ratnom zločinu deportovanja bh. izbjeglica iz CG. I njegove komandne odgovornosti, kao ministra odbrane SRJ, zbog ratnih zločina na Kosovu.
Da je Pavle Bulatović direktno odgovoran za ratni zločin „Deportacija“ potvrdio je, još za njegovog života, njegov nasljednik na poziciji ministra crnogorske policije - Nikola Pejaković.
„Devedeset i dvoje izbjeglica je isporučeno policiji Radovana Karadžića. Naredbu o hapšenju i deportovanju tih ljudi lično je izdao tadašnji ministar crnogorske policije Pavle Bulatović“, precizirao je 8. aprila 1993. Nikola Pejaković u odgovoru na poslaničko pitanje SDP-a. Stavljajući tako i državni pečat na taj ratni zločin.
<h2>Fatalna depeša</h2>
U mojoj knjizi „Kobna sloboda“ (Fond za humanitarno pravo, Beograd 2005) dokumentovao sam da je na osnovu kobne depeše Pavla Bulatovića, u Crnoj Gori, protivno svim međunarodnim zakonima i konvencijama, predato policiji Radovana Karadžića 143 građanina ratom zahvaćene BiH: 105 Bošnjaka, među njima i jedna žena, 33 Srbina i petorica Hrvata.
Nema podataka da su nekog od bosanskih Srba i Hrvata, deportovanih iz Crne Gore, ubili Karadžićevi egzekutori.
Da je zbog komandne odgovornosti u ratnim zločinima koje su počinile jedinice Vojske Jugoslavije na Kosovu, Pavle Bulatović bio pod istragom Haškog Tužilaštva, potvrdio je agenciji SENSE zamjenik glavnog haškog tužioca Grejem Bluit.
<h2>Deset hiljada dugih cijevi</h2>
A ko je bio dobri čovjek Pavle, posvjedočio je i Novak Kilibarda u pokajničkoj knjizi „Kilibarda“, Slavoljuba Šćekića.
Kilibarda u toj knjizi objašnjava, kako se jednom prilikom sastao sa Pavlom Bulatovićem i dogovorio da se, pripadnici njegove stranke i drugi „žestoki Srbi“ u Crnoj Gori, naoružaju dugim cijevima.
Na sastanku njih dvojice u Hotelu Crna Gora, svjedoči Kilibarda, pila se dobra rakija, a pao je i konkretan dogovor.
„Ubrzo će momci iz Narodne stranke otići negdje kod Bajine Bašte, te dovesti pun kamion oružja. Određeni su povjerioci koji su distribuirali to i drugo oružje po Crnoj Gori. Znam da je stizalo do Herceg Novog, Mojkovca, Bijelog Polja... Rekli su da ima kalašnjikova, pušaka, mitraljeza i revolvera...“
Tih dana će Bulatovićeva policija na sjeveru Crne Gore podijeliti oko deset hiljada dugih cijevi. I to uz pomoć velikosrpskih stranaka, svojih aktivista i povjerenika.
A Kilibarda i tadašnji vrh Narodne stranke će, otkriće se kasnije, otići i korak dalje: izdaće nalog pojedinim radikalnim članovima da miniraju muslimanska groblja na sjeveru Crne Gore.
<h2>Ulica Braće Rikalo</h2>
Prava je šteta što su, u proces suočavanja sa prošlošću, Bečićeve demokrate krenule sa inicijativom da se jedna od ulica u multietničkoj Podgorici nazove po Pavlu Bulatoviću, a ne recimo, po braći Rikalo.
Oni su, po nalogu i depeši Pavla Bulatovića, uhapšeni u Baošićima i odvedeni u smrt.
„Od njih trojice se nije pronašla ni jedna koščica“, kako je svjedočila njihova, sada već pokojna majka, Vahida u dokumentarnom filmu „Karneval“. https://thedokument.me/en/carnival/
Ako bi Bečić, Šaranović, Bogdanović i njihova bratija ušli u priču suočavanja sa prošlošću na prinicipijelan i pošten način, onda bi morali da povuku svoj predlog o ulici Pavla Bulatovića.
Ako je ova trojka dobronamjerna u slučaju „Deportacija“, mogli bi preko svojih odbornika iz Herceg Novog inicirati da se jedna od ulica u tom gradu nazove po preminulom policajcu Milanu Jokiću. Ocu proslavljenog crnogorskog vaterpoliste Predraga.
Jokić je iz CB Herceg Novi, gdje se nalazio Sabirni Centar za uhapšene bh. izbjeglice, na svoju ruku, usred mrkle noći, pustio braću Nedžiba i Nermina Sijerčića iz Goražda. I tako ih spasio od sigurne smrti.
Nakon Jokićeve smrti, to herojsko djelo sebi je pripučio na junačke prsi, opjevani Slobodan Pejović. Njihovo svjedočenje o tome možete vidjeti u mom dokumentarnom filmu „Heroj našeg doba“. Evo linka filma: https://thedokument.me/en/a-hero-for-our-time
Muke po Jakovu
Kada su u pitanju „Deportacije“, svoju prvu priliku u suočavanju sa ovim ratnim zločinom, propustio je i Jakov Milatović.
Predsjednica „Udruženja deportovanih izbjeglica“ Jasenka Perović i ja smo, prošle godine, podnijeli zvaničnu inicijativu predsjedniku Jakovu Milatoviću da Milanu Jokiću, tom hrabrom i dobrom čovjeku u vremenu zla, posthumno dodijeli „Medalju čovjekoljublja“.
Čime bi, naglasili smo, doprinio da Herceg Novi i njegovi građani, ni krivi ni dužni, više ne nose biljeg tog ratnog zločina. Koji je naredio heroj Demokrata, Pavle Bulatović.
Ali tu inicijativu predsjednik Milatović, nažalost, nije prihvatio.
Da smo za to posthumno priznanje predložili Pavla Bulatovića, možda i bi. Vrag će ga znati.
Ipak, sačekajmo početak septembra da vidimo kako će se Milatovićevi odbornici u Podgorici, izjasniti o ovoj inicijativi Demokrata da Pavle Bulatović dobije svoju ulici u multietničkoj Podgorici.
Ako glasaju „Za“, to će značiti da se i Milatović, poput nepopravljivog Bećića i njegove bratije, ukopao u duboku jamu velikosrpske ideologije krvi i tla.
I da se iz nje zadugo neće vaditi.

Dobri čovjek Pavle

Optužnica protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića poslije šest mjeseci još nije podignuta, što govori o najgrubljem kršenju njegovih osnovnih ljudskih prava - istakao je predsjednik Crnogorskog helšinskog odbora Miodrag Vlahović.
On je, na panelu "Hajka" na Međunarodnoj konferenciji „Politički zatvorenici I progon novinara i pisaca u Crnoj Gori“, koju organizuju Forum za zaštitu ljudskih prava Milivoja Katnića, Crnogorski Helsinški odbor za ljudska prava i Crnogorski PEN centar, rekao i da je zahtjev specijalnog tužioca Miloša Šoškića prema Pobjedi, kojim traži da se dostavi spisak svih tekstova koji su vezani za Zorana Lazovića i Katnića u periodu dok je Draško Đuranović bio glavni i odgovorni urednik, iskaz neprofesionalnog i nezakonitog odnosa SDT-a prema medijima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fvip%2Ftuzilac-soskic-ponovo-targetira-i-pokusava-da-ucutka-novinara-duranovica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Takva komunikacija nije takva da se dobiju podaci, nego se radi o eklatantnom pokušaju da se zastraši, da se targetira, da se izvrši brutalni pritisak na slobodu javne riječi, na medije i istraživačke novinare koji bi mogli doći na "suludu ideju" da pišu o ovom slučaju. Ta vrsta intervencija SDT-a je sve samo nije profesionalna, sve samo ne zakonita, nema nikakve veze sa postupkom i procesom kao takvim - rekao je Vlahović.
CHO će, kako je dodao, nastaviti svoju misiju direktnog, javnog, neposrednog bavljenja ovim slučajem zato što, kako je istakao, nije vezan samo za ličnost Katnića, već je paradigmatičan za odnos prema svima koji se korektno, odgovorno i pošteno bave svojim poslom, a "na ovaj ili onaj način" su se zamjerili novoj vlasti.
Predsjednik hrvatskog PEN centra Tomica Bajsić rekao je da je ovo što se dešava u Crnoj Gori, ali i u Bosni i Hercegovini pokušajem odvajanja entiteta Republika Srpska, opasno za sve zemlje bivše Jugoslavije za koje, prema njegovim riječima, neće biti mira dok ne uđu u Evropu sa svojim granicama.
<h2>"'Državni udar' bio organizovani puč"</h2>
Srpski političar i psiholog prof. dr Žarko Korać ocijenio je da u slučaju Katnića ima psihičke torture.
- Katnić ima svoju profesionalnu biografiju, ali nema nikakve sumnje da će njegovo suđenje za pokušaj puča 2016. godine biti centralni dio njegove biografije zato što je to jedan od odlučujućih trenutaka u istoriji Crne Gore - rekao je Korać.
On smatra da to jeste bio organizovani puč.
- U njemu jeste učestvovala ruska obavještajna služba i u njemu je učestvovao i dio ljudi iz Srbije. Sasvim je druga tema što se u jednom trenutku pokazalo da je to batina koja ima dva kraja - kazao je Korać.
Dodaje da Katnića ne ganjaju kao ličnost, nego kao simbol predmeta iz kog je jedan od optuženih sada predsjednik Skupštine Crne Gore.
- U ovom slučaju Katnića imate jedan od najružnijih motiva - osvetu. Ne radi se samo o emocijama ovih na vlasti, nego o strahu da bi se prethodnici mogli vratiti na vlast - naveo je Korać.
Komentarišući to što se dio prijedloga za produženje pritvora odnosi na to što je Katnić razgovarao sa eminentnim novinarima upitao je je li on rob.
- Sloboda govora je osnovno ljudsko pravo. Ljudi u zatvoru koji su optuženi imaju pravo da pričaju sa kim god žele, a protiv njega čak nije podginuta ni optužnica. Ovo što se dešava je ubjedljivi dokaz da Crna Gora ne ide u dobrom pravcu, ali to je na građanima da odgovore sebi na to pitanje - istakao je Korać.
U Crnoj Gori će se, prema njegovim riječima, pokazati da imamo kukavičku i jako slabu vlast.
- Kao na vjetru, da li će ostati, neće, koja se boji da će stara vlast da se vrati, pa će preko Katnića da pokažu kako je prethodna vlast kriminalna. Od toga neće biti nikakve koristi, ali na ovakav način pokušavati da ostvariš političke poente, ali i ovoliko se bojati da ćeš i ti sići s vlasti, a ovo ostavljaš kao političko nasljeđe, nije pametno - zaključio je Korać i dodao da je "jako opasno igrati se s ljudskim dostojanstvom".
<h2>Politička i identitetska kriza</h2>
Hrvatski novinar Vlado Vurušić ocijenio je da se Crna Gora, nažalost, ponovo nalazi u velikoj političkoj i identitetskoj krizi kroz kakve je već prolazila, posebno u posljednjih sto godina.
- Crna Gora je sada pod velikom udarom otvoreno prosprskih i proruskih opcija koje joj rade o glavi i koje, ako već od nje ne mogu stvoriti "Srbiju na moru", pa onda od nje da naprave srpsku Bjelorusiju - naveo je Vurušić.
Crna Gora malo više liči na ono što se događa u Gruziji, odnosno da Vučić prema Putinovom receptu u toj državi želi Crnu Goru izolovati od evroatlantskih integracija, izolovati je od saveznika i susjeda koji bi joj mogli pomoći na putu prema Evropi, gdje Crna Gora, kako je naveo, sigurno pripada.
- Nažalost, Crna Gora je zapravo na neki način Gruziji najsličnija zahvaljujući sadašnjoj vlasti, jer imamo situaciju da u Crnoj Gori postoji politički progon neistomišljenika, što potvrđuje da je Crna Gora pod velikim udarom i da je njen opstanak kao države i nacije u pitanju - istakao je Vurušić.
<h2>Sloboda</h2>
Srpski političar Nenad Čanak kazao je da je pendrek na kome piše pravda ono o čemu danas razgovaraju.
- Sloboda, a to je riječ koja se stalno pominje, nije besplatna, nije jeftina, može da bude skupa toliko da je nikad ne dočekamo, ali je nikad neće biti ako na njoj ne radimo - rekao je Čanak.
Novinar, pjesnik, prevodilac i prozaist Ahmed Burić naveo je da se zahvaljujući Katniću 2016. nije desio puč.
- Na Balkanu ne postoji dobro djelo koje neće biti kažnjeno. Tehnički gledano, vanjska politika srpske hegemonije napravila je veliki broj grešaka u prethodnih 30 godina. U Hrvatskoj su od 12 odsto Srba pali na ispod tri odsto,. U BiH su izgubili tamo gdje su bili glavni i tamo gdje je bilo najbolje, a to su dolina Neretve i Sarajeva, a jedina stvar gdje su profitirali, zbog nesposobnosti BiH da se odupre, jeste da su dobili polovinu Bosne - Republiku Srpsku. To je jedina teritorija u Evropi gdje ulice, škole, trgovi i obdaništa možete nazivati imenima ratnih zločinaca i da vam zbog toga ne spadne dlaka s glave - istakao je Burić.
Smatra da ako Katnića zadrže u ovom statusu, bez mogućnosti imanja normalnih uslova suđenja i validne optužnice, biće to uvod u završetak procesa kojim je Crnoj Gori namijenjena sudbina Republike Srpske.
<h2>Od heroja do mučenika</h2>
Crnogorski novinar, pisac, scenarista, režiser, producent, antiratni aktivista i borac za ljudska prava Šeki Radončić kaže da svi znaju da je hajka na Katnića krenula 2016. kada je spriječio puč.
- Do tada je on bio heroj kada je procesuirao Svetozara Marovića. On je u tom trenutku slavljen i hvaljen, od Zapada, nevladinog sektora i medija. No nakon 2016. počinje brutalna hajka i princijepelni Katnić postaje meta zapadnog faktora, srpske i ruske propagande, medija i nevladinog sektora. To je taj puta od heroja da mučenika - rekao je Radončić.

Jasmina Beharovic

Radončić: Hajka na Katnića krenula 2016. godine; Vurušić: Crna Gora pod velikim udarom

Nakon što je predsjednik Višeg suda u Podgorici, Zoran Radović, dozvolio ekipi TVCG da uradi audiovizuelni intervju sa Duškom Kneževićem u njegovoj ćeliji, obratio sam mu se s molbom da dozvoli i meni da uradim intervju sa Milivojem Katnićem. I to u produkciji NVO „Dokument“ iz Podgorice, čiji sam direktor (thedokument.me). U odgovoru g. Radović ističe da je to u slučaju D.K. učinjeno „u cilju informisanja javnosti o pritvorskim uslovima“, kao i zbog „nužnosti obezbjeđivanja ljudskih prava pritvorenim licima“, te da je, nakon toga, primio više zahtjeva za snimanja intervjua sa pritvorenim licima. Ali ih je sve odbio.&nbsp; Jer to podrazumijeva, kako naglašava, „obavezu službenika UIKS-a da svakodnevno organizuje i obezbjeđuje snimanja, što iziskuje dodatno tehničko i fizičko obezbjeđivanje, kako se ne bi ugrozila bezbjednost bilo kog lica, te bezbjednost istražnog zatvora u cjelini.“ Iz tih razloga, zaključuje Radović „ne možemo udovoljiti Vašem zahtjevu za obavljanje intervjua sa imenovanim pritvorenim licem.“ Viša sila. Zbog toga sam odlučio da, poštujući sve stroge uslove g. Radovića, napravim intervju sa Milivojem Katnićem. Koji neće trošiti ljudske i tehničke resurse ZIKS-a, neće ugroziti bezbjednost ljudi i istražnog zatvora, a obezbijediće i poštovanje ljudskih prava.&nbsp; I to na jednostavan način: pritvorenom Katniću ću dostaviti pitanja za intervju u ZIKS-u, a on će, ako bude raspoložen za to, odgovoriti na njih. Za ovakvu odluku sam, u međuvremenu, dobio i motiv više: Vrhovni sud CG je donio odluku da se suđenje uhapšenom Dušku Kneževiću snima i javno prikazuje. (Slično sam sam postupio i 1993. kada sam napravio intervju sa političkim zatvorenikom Harunom Hadžićem, predsjednikom SDA CG. Lažno optuženog da je sa saradnicima pokušao da nasilno napravi „Državu Sandžak“. Što me umalo koštalo glave. Ali, o tome neki drugi put. &nbsp; Na sličan način sam te godine intervjuisao i tadašnjeg ministra poljoprivrede u Vladi CG, Branka Abramovića. On se tada, nakon klasičnog montiranog procesa, našao iza rešetaka u Spužu. Pod lažnom optužbom da je pronevjerio 33.000 njemačkih maraka. Koje je otuđio srodnik Momira Bulatovića.&nbsp; Hadžić i Abramović su potom na sudu dokazali svoju nevinost, pa im je država isplatila bijedna obeštećenja.&nbsp; Nažalost, nisam ni sanjao da ću trideset godina kasnije, u „tek oslobođenoj Crnoj Gori“, morati na identičan način da uradim intervju sa smijenjenim i uhapšenim glavnim specijalnim tužiocem Crne Gore). Gospodine Katniću, domaću i međunarodnu javnost zanima kakvo je Vaše zdravstveno stanje. Kako se osjećate i uzimate li terapiju? -Od kad su mi proćerali dvojicu doktora, koji su mi pružali svaku medicinsku i drugu pomoć, a bilo je to 12. juna ove godine, više ne uzimam nikakvu terapiju ni ljekove. Ništa izuzev vodu i mlijeko. Šteta da ti divni ljudi, dr Marković i dr Hadži Marjanović, nijesu dobili šansu da javno progovore o progonu i zlu koje su njima i meni nanijeli. Mjesecima ste u samici!? -U samici sam, dragi prijatelju, skoro već šest mjeseci. I to pod neprestanim videonadzorom. Za to vrijeme niti jednom nijesam vidio mjesec, a sunce sam vidio samo dva puta. Ne izlazim u šetnju, pa sve vrijeme provodim u ovih nekoliko kvadrata. Kako provodite vrijeme u tako skučenom prostoru? -Rado bih dao odgovor na to pitanje, ali ga nemam. Za mene ovo „satno“ vrijeme psihološki više ne postoji. U nekom sam bezvremenskom prostoru.&nbsp; Kako se prema Vama odnosi zatvorsko osoblje? – Izuzetno korektno. Zatvorsko osoblje je za najvišu ocjenu, posebno zatvorska policija. Oni i rukovodeći kadar ovdje u Istražnom zatvoru su najbolji dio državnih službenika. Za mene je jako emotivno saznanje da zatvorska policija vrlo ljudski doživljava moje patnje. Da li ste Vi, ustvari, politički zatvorenik? – Naravno. Ako imamo u vidu brutalnu medijsko-političku hajku koja se vodi protiv mene i traje još od 2015. godine, u kojoj je objavljeno na više hiljada negativnih tekstova, tv priloga i drugih uradaka, te stalnih javnih zahtjeva političara poput Mandića, Kneževića, Abazovića, Milačića, Medojevića i onih da se moram smijeniti protivno stavovima Venecijanske komisije, i uhapsiti, što se i desilo, kao i kada SDT pokušava da mi podmetne najgnusnija djela da sam kriminalac i ratni zločinac, više je nego jasno da je riječ o klasičnom političkom progonu i procesu. O mom hapšenju i golgoti odlučila je politika, a ne pravda. Domaća i inostrana. Sa Istoka i Zapada.&nbsp; Da li ste zbog toga stupili u štrajk glađu? – U skladu sa Malteškom deklaracijom, upravo zbog mog političkog progona, donio sam odluku da se tome suprotstavim gandijevskom, dakle mirnom metodom – štrajkom glađu. No, tužilac Šoškić i tadašnji moj branilac po službenoj dužnosti, ime mu neću spominjati, inače meni silom nametnut, pokušali su da prikažu da ja štrajkujem zbog suicidnih namjera. Kako bi me proglasili suicidnom osobom. Međutim, za ovo im je bilo potrebno stručno mišljenje ljekara psihijatra. Božjom voljom u trenutku moga dolaska u pritvor ordinirala je doktorka psihijatrije Jelica Živkovic. Ona je dala više nalaza i mišljenja da sam zdrava i stabilna osoba, svjesna svoje teške odluke. I to pored brojnih i ogromnih pritisaka vršenih na nju da me proglase i homicidnom osobom opasnom po okolinu. Međutim, tužilac Šoškić nije dozvolio da prisustvujem saslušanju svjedoka, na koje imam pravo, kako ih tobože ne bih ugrozio. A mene je kao divlju zvijer, opasnu i spremnu da napadnem svjedoke, držao u posebnoj prostoriji sa naoružanim stražarima. Koliko je ovo bilo ponižavajuće, govori i činjenica da su među svjedocima, koji su saslušavani, bili moj vjenčani kum, kao i dvojica njegovih prijatelja.&nbsp; Tužilac Šoškić Vas je i zvanično optužio da ste homicidna osoba, odnosno da ste skloni izvršavanju ubistva. – Homicidna osoba, samo da podsjetim, ima bolesne psihičke potrebe da se iživljava nad žrtvama, da im nanosi teške muke i patnje dok ubija, često i uz seksualno iživljavanje. Eto što mi je namijenio tužilac Šoškić!? A to im je trebalo da pošto-poto dobiju još jedan pritvorski osnov i tako produže moj pritvor. Dakle, pošto nije prošla podvala tužilaštva da ću, čim se dokopam slobode, ubiti ministra policije gospodina Šaranovića i tužioca Šoškića, moralo se hitno nešto novo i spektakularno izmisliti. A ko će drugi nego tužilac Šoškić: on predlaže sada Sudu da ostanem u pritvoru, jer postoji opasnost da ću ubiti Radoja Zvicera i svu njegovu mušku đecu – do onog u kolijevci. Jer sam mu navodno tako prijetio dok sam bio glavni specijalni tužilac. &nbsp; S druge strane, odredili su mi pritvor, s obrazloženjem da ako pobjegnem, utočište će mi pružiti moj navodni prijatelj Radoje Zvicer i članovi kavačkog klana, jer sam ih štitio dok sam bio glavni specijalni tužilac. Koji su sada u bjekstvu i imaju velika novčana sredstva i veze!? Ubijeđen sam da je ovakvu konstrukciju i nesuvislost nemoguće objasniti. Tužilac Šoškić tvrdi da ste zajedno sa Zoranom Lazovićem izvršili krivično djelo stvaranja kriminalne organizacije? – SDT me tereti da sam, gle apsurda, kao glavni specijalni tužilac, dakle, hijerarhijski gledano, najodgovornija osoba u SDT-u postao član kriminalne organizacije. I to dvočlane, iako naš zakon eksplicitno kaže da kriminalna grupa mora imati minimalno tri člana. Te da sam potom prihvatio zadatak da ne pokrećem krivične postupke protiv istaknutih članova kriminalne organizacije Radoja Zvicera, Duška Roganovića i drugih.&nbsp; No, SDT ne može da ospori da sam punih pet godina, do decembra 2020-te, gonio pripadnike kavačkog klana i pokrenuo desetine krivičnih postupaka protiv njih. Kod takvog činjeničnog stanja, prosto je nemoguće dokazati da sam u 2020. godini, i to u decembru, postao član kriminalne organizacije, koja njih iste štiti. Posebno što postoje dokazi da sam sa svojim timom u 2020. godini pokrenuo krivične postupke protiv 41-og pripadnika kavačkog klana, a u 2021. i do sredine februara 2022. godine, čak 60 pripadnika. Zato oni pokušavaju da ove dokaze falsifikuju, sakriju i ne dostave odbrani i sudu. Iz ugla domaće i regionalne javnosti možda je najzanimljivija optužba tužioca Šoškića da ste počinili ratni zločin u Cavtatu?&nbsp; – Nikada Hrvatska nije protiv mene pokrenula bilo kakav postupak. Jer se to jednostavno nije desilo. To je eksplicitno potvrdio, nakon istrage koju je sproveo, i moj advokat Anto Nobilo. A Hrvatska je, po tom pitanju, svi to znamo, više nego rigorozna. Ovo će, naravno, potvrditi i hrvatski nadležni organi, kada na zahtjev Crne Gore odgovore na ovo pitanje. Mene je, ako se sjećate, izvjesni Metodije Prkačin optuživao da sam mu prijetio dok sam bio u civilnoj upravi za Dubrovnik. Pokrenut je postupak i utvrđeno je da nije govorio istinu. Tvrdio je, takođe, da sam u Morinju nanio povrede nekom građaninu Cavtata. Utvrđeno je da taj građanin nikada nije bio u Morinju, baš kao ni ja. Potom je Prkačin, pred hrvatskim pravosuđem, krivično odgovarao za krivično djelo davanja lažnog iskaza. Nebojša Medojević me, takođe, u Skupštini Crne Gore monstruozno optužio da sam stanovnicu Cavtata, Julku Kršikapu, tamo silovao. Zbog toga je SDT pokrenuo postupak i zatražio od državnih organa Hrvatske da ovo ispita. Nakon istrage su nam, na zahtjev SDT-a, zvanično dostavili podatke da osoba sa tim imenom nikada nije živjela na području Cavtata. I da ta osoba ne postoji. Dakle, i ova monstruozna montaža tužioca Šoškića će proći kao i sve prethodne. Tužilac Šoškić Vas tereti da ste maltene formirali medijsku kriminalnu grupu, koju čine poznati crnogorski novinari i pisci. Sada je od menadžmenta Pobjede zatražio sve novinske tekstove, koji su o Vašem slučaju pisani, dok je glavni urednik tog lista bio Draško Đuranović. Ali i sve tekstove pisane na tu temu, nakon njegovog odlaska iz Pobjede. Što je jako zanimljivo. Dakle, SDT-u će morati da se dostavi i ovaj intervju, ako ga Pobjeda prenese?&nbsp; – To je klasični pokušaj uvođenja cenzure i zatvaranja usta svim ljudima koji ne podržavaju ovakav rad tužioca Šoškića i SDT-a. Što se tiče tvrdnje tužioca Šoškića da sam formirao kriminalnu organizaciju od medijskih poslenika shvatio je da mu ova kriminalna organizacija za koju optužuje mene i Zorana Lazovića izmiče iz ruku, pa pokušava da me okrivi za organizatora nove kriminalne grupe. Ja sam penizionisan 17. 02. 2022. godine, a on mi na teret stavlja komunikacije koje sam obavljao sa grupom novinara, kao i sa tobom i književnikom Miloradom Popovićem, više od godinu dana nakon penzionisanja. On tako i ovaj intervju može da proglasi kriminalom. Cilj SDT-a je da sve novinare, pisce, intelektualce, borce za zaštitu ljudskih prava i kritičare zloupotreba Tužilaštva zaplaše da ne smiju iznijeti svoj stav i mišljenje. Tužilaštvo Vas tereti zbog navodno nezakonito stečene imovine na Vašoj đedovini u Barjamovici. Možete li u najkraćem objasniti suštinu te optužbe.&nbsp; – Tu nije samo u pitanju poseban oblik zloupotrebe tužioca Šoškića, već i vještaka geodetske i građevinske struke. Kada je u pitanju Barjamovica brutalna obmana se sastoji i u tome da SDT beskrupulozno pokušava da objekte koji se tamo nalaze, koji su ne samo u mojem vlasništvu, već i vlasništvu dvojice moje braće i moga sinovca, prikažu kao samo moje. S providnom namjerom, da ja u tom slučaju nikako ne mogu dokazati da sam sa svojim primanjima, tih šest objekata mogao izgraditi od svoje plate i druguh zakonito stečenih sredstava.&nbsp; Tužilaštvo je, kako bi pojačalo svoju neosnovanu optužbu, donijelo privremenu mjeru za četiri objekta, odnosno zabranu njihove prodaje, a da nisu precizirali koja. Što je pravni nonses. Morali su ih makar označiti brojevima, ali nisu. Iz prostog razloga što oni misle da su iznad zakona i mogu činiti što god hoće. Kako komentarišete činjenicu da su u Barjamovici Vama, ali i Vašoj braći i sinovcu isključili struju. – Nakon pet godina korišćenja, u Barjamovici su nam iz Elektrodistribucije isključili struju. Samo nama, nikom drugom. Što znači i vodu, jer pumpe za vodu ne mogu da rade bez struje. A potom je neko 17. avgusta, po onom najvećem žaropeku, podmetnuo požar u blizini naših kuća. Požar se brzo proširio, mali agregat za struju je zbog opterećenja pregorio, pa je plamen zahvatio i jednu stranu naše kuće. Čak su moj sin i naši rođaci počeli iz nje da iznose namještaj. No, srećom, stigli su vatrogasci, pa su požar uz ogromne napore uspjeli da lokalizuju i savladaju.&nbsp; Andrija Mandić i Milan Knežević godinama su govorili kako ćete biti uhapšeni. Sada su u predmetu „Državni udar“ oni oslobođeni. Mandić je postao predsjednik Skupštine Crne Gore, a Milan Knežević predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost. Znam da se sudske odluke ne komentarišu, ali me zanima Vaše mišljenje? – Opet bih podnio istu optužnicu i to ne jednom, već sto puta. Ali im kao građanin ne želim nikakvo zlo. Ja sam zbog principa u pritvoru. Borili su se svim sredstvima, a ja i moj tim samo zakonom predviđenim radnjama. Konačno i tvoj dokumentarni film „Zavjera“, koji će ostati za sva vremena, to je potvrdio. A njega neće potrijeti nikakavim presudama. Uspjeli su zato što su imali podršku onih koji su bili iza njih. A, pošteno rečeno, mene i Sašu Čađjenovića su ostavili na vjetrometini.&nbsp; Na kraju bih Vam postavio jedno lično pitanje, na koje, naravno, ne morate odgovoriti: koliko kilograma ste imali kada su Vas uhapsili i stavili u tih nekoliko neuslovnih kvadrata, a koliko sada imate? – Kada sam uhapšen i ovdje doveden imao sam oko 115 kilograma. Sada imam oko 73.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241003011012_d3788323362064b7bb7d2004149de75f060832e5a2df1b8ed727f95f50fc58e8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241003011012_d3788323362064b7bb7d2004149de75f060832e5a2df1b8ed727f95f50fc58e8" data-rendition-name="original" width="1180" height="787" loading="lazy" alt="Šeki Radončić"> </figure>  ŠEMSUDIN ŠEKI RADONČIĆ je novinar, pisac, scenarista, režiser, producent, antiratni aktivista, borac za ljudska prava. Osnivač je i direktor „NVO Dokument“ iz Podgorice. Član je Crnogorskog P.E.N. centra. Suosnivač je Crnogorskog helsinškog komiteta i Nezavisnog dnevnika Vijesti. Dugo godina je obavljao dužnost potpredsjednika Nezavisnog udruženja profesionalnih novinara Crne Gore.

O mom hapšenju i golgoti odlučila je politika, a ne pravda

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: seki-radoncic