Dolazili za zabavu pucati po stanovnicima grada pod opsadom!?
„Odmor u Bosni – pucanje na ljude uključeno.“ Tako je glasio jedan od naslova pod kojim su još u proljeće 1995. velike italijanske novine, milanski Corriere della Sera i torinska La Stampa, iznijele tvrdnje da neki talijanski državljani odlaze na ratničke vikende u Bosnu, u kojoj im se nude različiti „aranžmani“, od ispaljivanja bazuka na neprijateljske bunkere do gađanja ljudi snajperima. Ezio Gavazeni, italijanski novinar, pisac krimića i publicističkih knjiga o mafiji, organizovanom kriminalu i terorizmu (njegova najnovija knjiga Papa mora umrijeti, objavljena ove godine, bavi se pozadinom i organizacijom atentata na Jovana Pavla II), pitao se u jednom nedavnom intervjuu zašto italijansko pravosuđe već tada nije reagovalo na te članke.
Gavazeni se pobrinuo da taj propust trideset godina kasnije bude ispravljen. U februaru ove godine podnio je kaznenu prijavu Milanskom tužilaštvu protiv italijanskih državljana, poznatih i nepoznatih, onih koji su tokom rata u Bosni i Hercegovini odlazili na vikende u Sarajevo kako bi sa položaja bosanskih Srba snajperima pucali po stanovnicima grada pod opsadom, kao i onih koji su se bavili organizacijom i logistikom tog nastranog „lovačkog turizma“. Poticaj da se počne baviti ozbiljnim istraživanjem ove teme Gavazeniju je dao dokumentarni film Sarajevski safari (na engleskom Sarajevo Safari) iz 2022. godine slovenačkog redatelja Mirana Zupaniča.
&nbsp;– Gavazeni mi se javio u oktobru prošle godine, rekao mi je da ga zanima tema i zamolio link da pogleda film. Od tada se dopisujemo, ali nikada nismo razgovarali, a ono što on radi jako je važno. Pogledajte koliki je sada odjek u svijetu te priče nakon što je pokrenuta istraga u Italiji, a još prije dvije godine sličnu je prijavu Tužilaštvu BiH podnijela sarajevska gradonačelnica i od tada se ništa nije događalo. Tako je to kod nas na Balkanu. Naše priče postaju interesantne tek nakon što dobiju, da tako kažem, verifikaciju od zapadnog svijeta– rekao je Zupanič, redovni profesor na Akademiji za pozorište, radio, film i televiziju (AGRFT) Univerziteta u Ljubljani.
Ja sam za tu priču prvi put čuo 2017. godine kada mi ju je ispričao moj dugogodišnji saradnik i producent Franci Zajc. On ju je čuo i pokupio još za vrijeme rata na ulicama Sarajeva, gdje smo 1993. snimali dokumentarni film Oči Bosne. Isprva mi je bilo teško povjerovati da je tako nešto uopšte moguće, a napraviti dokumentarni film o nečem takvom činilo mi se nemogućim. Pa ko bi normalan, ko je u nečem takvom sudjelovao, o tome još i govorio pred kamerom? Ali, Franci je već imao svjedoka. Trebalo mu je nekih mjesec dana da ga nagovori da se nađe sa mnom. Dugo smo razgovarali i ja sam mu povjerovao, rekao je prije nekoliko dana u razgovoru preko Zooma autor Sarajevskog safarija.
Film se može pogledati na YouTubeu. Njegov ključan dio je iskaz spomenutog svjedoka kojem ne vidimo lice, nego samo bezimenu siluetu s osvijetljenim metama neke streljane u pozadini. Jasno nam je da je Slovenac i dugogodišnji pripadnik obavještajne zajednice, još iz vremena Jugoslavije, a u Bosnu i Srbiju je tokom rata često odlazio radeći za „jednu značajnu američku agenciju“ koja ga je angažovala i, kako sam kaže, jako dobro plaćala.
– Pristali smo na njegov zahtjev da mu se ne otkrije ime i ne vidi lice, ali odmah sam mu rekao da mu nećemo promijeniti glas. Pa tko bi nam vjerovao da čovjek bez lica, pa još s neprirodnim kamufliranim glasom, govori takve nevjerojatne stvari. On mi je rekao da s glasom nema problema jer stoji iza svojih riječi, samo ne želi da ga baš prepoznaju ljudi na ulici, ni oni koji bi mu prilazili da ga hvale, ni oni koji bi ga zbog svjedočenja napadali – rekao mi je Zupanič.
Postavio sam redatelju i pitanje o motivaciji svjedoka da javno govori te je li za to tražio i dobio novac.&nbsp;
– Za novac ne znam, jer to nije moj dio posla. Ali mogu vam reći da nam je budžet bio jako mali, zbog čega sam neke druge svjedoke snimao sam svojom kamerom. Ako je i dobio neku naknadu, to je mogla biti samo simbolična svota, a on mi je djelovao kao dobro situiran čovjek. Često sam ga ispitivao o tome što ga je motiviralo da progovori. Rekao mi je: 'Znaš, ja sam vidio toliko groznih stvari i nagledao se svakakvih svinjarija. Ali ovo je ipak previše. Kad na to pomislim, ja ni danas ne mogu spavati i stalo mi je da ljudi za to saznaju.' Ja sam mu povjerovao i odlučio napraviti film– odgovorio je Zupanič.
Prema iskazu tog svjedoka, i njega je samog prenerazilo kad je vidio što su mu to njegovi „domaćini“ na Palama u jednom trenutku, a da mu ni danas zapravo nije jasno zašto, odlučili pokazati. Nekoliko puta vodili su ga na uzvišene položaje s kojih se pružao pogled na sarajevske ulice, skupa s malim grupama od četiri-pet stranaca koje su čekala pripremljena snajperska gnijezda. Nikada s njima, kaže, nije razgovarao, samo je promatrao i gledao kroz dalekozor kako dolje u gradu padaju njihove „mete“. U jednom slučaju, koji ga je naročito zgrozio i duboko potresao, vidio je kako jedan od tih „vikend-snajperista“ cilja i pogađa dijete.
Takve su grupe na položaje oko Sarajeva dolazile preko Beograda, nerijetko s organizovanim helikopterskim transferom do Pala, tadašnjeg političkog i vojnog središta bosanskih Srba. Strance koji su dolazili opisuje kao naizgled jako bogate, opremljene skupom lovačkom opremom i oružjem, a kao cijena takvih „aranžmana“ spominju se iznosi od stotinu hiljada ondašnjih maraka naviše. Za ubistvo djeteta plaćala se dodatna viša tarifa. Doživio ih je kao ljude u potrazi za novim izvorima adrenalinskih uzbuđenja, koji su na bojišnicu dolazili bez straha, silno uzbuđeni. Jednom su i njemu, kaže, ponudili da opali. Besplatno. Tvrdi da je odbio, ne skrivajući zgražanje i gađenje nad ljudima sposobnima za zabavu ubijati druga ljudska bića, nenaoružana i bespomoćna. Bio je to, prema njegovim riječima, jako unosan i dobro uhodan biznis koji je trajao gotovo tokom cijelog rata. Zupanič objašnjava zašto je realizacija filma trajala nekoliko godina. Jedan razlog bila je pandemija, a drugi teškoće s pronalaženjem drugih svjedoka. Zupanič kaže da su imali kontakte i s nekim izvorima sa srpske strane koji su se kasnije predomislili i odustali od svjedočenja pred kamerom. U filmu, osim „zaštićenog“ svjedoka, govori još četvoro ljudi i njihovi su iskazi svaki na svoj način važni i bitni. Autor se ni u jednom trenutku ne upliće, ne interveniše u njihovu naraciju i ne daje nikakve komentare.
– Zvučaće možda čudno, ali ja sam svjesno odlučio da od ove teme neću praviti nikakav 'spektakl', što sam mogao učiniti dramatičnom muzikom ili montažom. Važne su mi bile činjenice, koje su same po sebi toliko strašne da bi bilo kakvo insistiranje na 'spektakularnim' momentima ili hiperemocijama imalo suprotan učinak, stvaralo bi osjećaj da iza svega stoji neko ko cijelom pričom snažno nastoji gledateljima nešto sugerisati. Svako ima svoje oči i gleda film onako kako želi, kako mora ili kako je naučen– govori Zupanič.
Mene je, primjerice, kao gledatelja, duboko potresla upravo mirnoća s kojom bračni par Stana i Samir Čišić govore o tome kako je jednog dana, koji se činio da je baš miran i da će takav i ostati, snajperski metak usmrtio njihovu kćerkicu, četiri dana nakon njenog prvog rođendana. Pored nje je stajala majka kojoj je ostalo da do kraja života pita zašto nepoznati zločinac nije gađao nju, ili neku od njenih prijateljica s kojima se nakratko zaustavila u razgovoru, nego baš njeno sićušno dijete. Izdahnula je noć kasnije, u bolnici. Pored nje bio je otac koji je nakon strašne vijesti bez daha i duše dojurio s linije.
Jednako je dojmljiv upravo filozofski mir s kojim Faruk Šabanović govori kako ga je, kao osamnaestogodišnjeg studenta fizike, pogodio snajper na raskršću ispred Zemaljskog muzeja i kako nastoji proniknuti u smisao postojanja takvog zla i zločinaca. I kako mu je misterija što kamere, koje su snimile kako ga nepokretnog podižu s ceste i unose u bijeli transporter UNPROFOR-a, nisu zabilježile i prelijepo vedro nebo koje se nakon duge zime ukazalo tog 3. marta 1995. godine i veličanstveni zalazak sunca po kojem on pamti taj dan i taj trenutak. Samo odraz s leđa u ogledalu, na rubu kadra, otkriva da Faruk govori sjedeći u invalidskim kolicima.
Ta televizijska minuta u kojoj ranjenog Faruka Šabanovića prolaznici podižu i unose u bolnički transporter jedini je materijal koji su autor i producenti kupili za svoj dokumentarni film.&nbsp;
– To nas je koštalo 4600 eura. Da nismo imali obilje materijala koji su u Sarajevu krajem 1992. i početkom 1993. snimili Franci Zajc i naš snimatelj Božo Zadravec, sa svojim malim budžetom mi nikada ne bismo mogli napraviti film – rekao mi je Zupanič.
&nbsp;Film je tako prepun prizora ratne sarajevske svakodnevice, uključujući i pretrčavanje „snajperske aleje“ i skupljanje tijela na ulici ubijene djevojke i mladića.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Zupanič: Od Sarajevo safarija nisam pravio spektakl, činjenice su same po sebi toliko strašne

Prizor današnje Srbije: afera „Sarajevo safari“ i masovno pisanje zapadnih medija o mogućem učešću Aleksandra Vučića u tom gnusnom zločinu; a s druge strane – prodaja ili odbrana Generalštaba.
Dva simbola iste moralne katastrofe. One koju država nikada nije priznala, a društvo nikada nije obradilo. Tako to biva sa duhovima prošlosti pred kojima je Srbija odabrala da kukavički žmiri misleći da će nestati sami od sebe.
Sve je ispričano o „Sarajevo safariju“, tom riječima i mozgu bilo koje osobe koja u sebi ima makar još i tračak ljudskosti nedokučivom zločinu. Sada je ponovo pokrenuta istraga u Italiji, naravno ne u Srbiji, iako su po svoj prilici uz logističku podršku iz Miloševićevog Beograda ti monstruozni umobolni bogataši, te zvijeri u ljudskom obličju, imali svu moguću logističku podršku.
„Da li ti mama zna da si narkoman?“
Baš kao što je istu takvu podršku imala i „junačka“ Karadžić-Mladićeva vojska kojoj je „JNA“ ostavila svu silesiju naoružanja i svakovrsne opreme sa samo jednim ciljem: da se što efikasnije, ne pitajući za cijenu, sprovede genocid u Bosni i Hercegovini. A cijena je bila najmanje 100.000 ubijenih, najviše civila, među kojima i veliki broj djece.
Taj duh prošlosti sada je stigao Vučića, u to vrijeme mlađahnog Šešeljevog potrčka, koji je bezuspješno pokušavao postati novinarom na opskurnoj zločinačkoj Srpskoj radio-televiziji sa Pala.
Međutim, proglašen je antitalentom čak i za takav prizemni ratnopropagandistički medij i – avaj – vraćen u politiku. Tih se dana on bezbrižno šetkao po brdima iznad Sarajeva odakle je Mladićeva vojska terorizirala grad gotovo četiri godine.
Našao se i na Jevrejskom groblju, jednom od mjesta sa kojeg se odvijao i taj safari na opkoljene ljude. Branio se ranije da u ruci ne nosi pušku, već kišobran, ili stativ od kamere ili… I sada je opet prinuđen da se brani. I da osjeti kako je to kad se nađe u situaciji da sa „da“ ili „ne“ odgovori na pitanje tipa: „Da li ti mama zna da si narkoman?“.
Svaki je odgovor pogrešan.
Srbija uporno ne želi da vidi svoj stvarni lik
Beogradska „Politika“, taj „najstariji dnevni list na Balkanu“, vjeran svakim vlastima od svog nastanka do danas, kada je pala valjda na najniže grane u svojoj istoriji, objavila je prije neki dan kao glavni naslov „Safari na Vučića“.
Možete pretpostaviti o čemu je riječ: Vučić je žrtva, sve ostalo su sitnice.
Četiri godine opsade grada, neopisivi teror, više od 11.000 ubijenih, mahom civila, stotine hiljada ispaljenih granata sa brda oko grada, masakri na pijacama, u redovima za hljeb, u redovima za vodu, ubijanje snajperima, paljenje Vijećnice, ljudi bez vode, bez struje, bez hrane, bez telefona…
Sve to je nula u poređenju s tim koliko je Vučić, siroma’, napaćen. Kao onomad kada je došao u Srebrenicu gdje je izrežirao napad na samoga sebe. A umjesto izvinjenja, došao je da još jednom simbolički ubije žrtve genocida. I tada je valjda nosio kišobran. I ponekog tajnog policajca kojeg je poveo iz Beograda radi provokacije.
„Sarajevo safari“ nije samo dokumentarni film ili konačno pokrenuta istraga. To je ogledalo. A ogledala u Srbiji imaju kratku upotrebnu vrijednost: razbijaju se čim pokažu nešto što režim ne želi vidjeti.
Generalštab – „sijač smrti“
Istovremeno, u Beogradu ona Srbija koja se bori protiv Vučića pokušava da spriječi prodaju ruševina Generalštaba Trampovoj rodbini. Jedni to čine uz argument da je riječ o nekakvoj zgradi koja je pod zaštitom države kao (ne)kulturni spomenik.
Drugi to čine sa „argumentom“ da se ne smije prodati zgrada „onima koji su nas bombardovali“. Skoro niko ne želi reći ono što svi znaju: ta je zgrada bila epicentar iz kojeg se rukovodilo razaranjem Jugoslavije, koje je proizvelo više od 130.000 mrtvih, milione raseljenih, milione zauvijek unakaženih života.
Društvo danas „brani“ Generalštab kao „simbol otpora NATO-u“, dok potpuno previđa suštinu: To je mjesto odakle se komandovalo ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
To je bio logistički i komandni mozak zločina. A sada se to pokušava predstaviti kao nevina žrtva „zapadnog imperijalizma“, kao nekakva arhitektura bez istorije.
Jedina prava odbrana tih ruševina bila bi da se na tom mjestu napravi spomenik sjećanja na sva zla koja su počinjena u naše ime, uz našu saglasnost ili bez nje. Jedan spomenik kajanja u centru Beograda.
Arhitekta Nikola Dobrović je u monumentalnoj kompoziciji zgrada Generalštaba svojevremeno prizvao simboliku kanjona Sutjeske, kao metaforu geološkog presjeka zemlje u kojem se ukrštaju sile, putevi i istorijski tokovi.
Devedesetih godina prošloga vijeka taj simbolički kanjon koristio se, međutim, za ratne zločine. Danas se koristi da se prikrije ono mnogo važnije: činjenica da se iz tih monumentalnih zgrada nisu branile nikakve herojske visine, već su se vodile operacije koje su za sobom ostavljale ruševine i masovne grobnice.
Drugim riječima, Generalštab je za današnju Srbiju isto što i Trebević: mjesto odakle se pucalo, ali o tome „ne smijemo“ govoriti. Generalštab, postojao ili ne u fizičkom obliku, biće i dalje ruševina dokle god je ruševina istina o onome čime je tamo komandovano. Ako je zgrada nevina, ljudi koji su u njoj sjedili nisu. Ne može ruševina biti važnija od sjećanja na one koje je ta ruševina simbolički prekrila.
A najusamljenije mjesto u Srbiji je biti neko ko kaže ono što svi znaju, ali niko ne smije da izgovori.
Ne dajte da vas prevare
I u slučaju „Sarajevo safarija“ i u slučaju Generalštaba sve se svodi na isto: žrtve postaju fusnota, one su nepostojeće, jedva vidljive. A najvažniji su narativi o „nevinom vođi“, s jedne, i „nepravedno bombardovanoj Srbiji“, s druge strane.
Srbija se još uvijek ne može suočiti ni s jednim dijelom svoje nedavne prošlosti, jer bi svaki iskreni pogled u tu prošlost doveo do istog zaključka: ratovi su bili pogrešni, zločini sistemski, a glavne političke figure današnjice bile su dio tog aparata.
Stvar je još komplikovanija jer su neki živi, punoljetni ljudi glasali za podršku tom zločinu tako što su izabrali prvo Miloševića a potom i „kišobrandžiju“ Vučića. Država koja nikada nije priznala zločine, danas se brani od dokumentarnih filmova; politička elita koja potiče iz ratnih struktura danas se panično boji svake činjenice iz tih ratova; društvo koje nikada nije priznalo odgovornost, danas brani simbole koji tu odgovornost prikrivaju.
U Srbiji se, izgleda, najviše vjeruje u dvije vrste svetinja: u one koje nikada nisu postojale i u one koje bi morale biti srušene. Jer, „nikada nismo uradili ništa loše, ali nas svi mrze“. Javnost je ovdje već 35 godina „dresirana“ da se ne uznemiri kada čuje za ratne zločine, nego kada čuje da neko o njima govori. Nije, dakle, zabranjeno ubijati civile – zabranjeno je nazvati to ubijanjem civila.
Zato se u Srbiji i dalje vodi „Sarajevo safari“, samo što se više ne puca iz snajpera, nego iz režimskih medija. A u slučaju Generalštaba se puca i gromoglasnom tišinom.
Nažalost, „Sarajevo safari“ i Generalštab nisu dvije različite teme. To su dvije stranice iz istog udžbenika zaborava. Ako je moguće, neka to bude poruka za mlade koji su poveli ovo društvo putem promjene: ko zaboravlja prošlost, osuđen je da je ponovi.
Ne dajte da vas prevare, vrata budućnosti se ne otvaraju pred onima koji zatvaraju oči pred prošlošću.

'Sarajevo safari' se nastavlja, samo je oružje promijenjeno

Bosanskohercegovački novinar i televizijski voditelj Adnan Rondić tvrdi da je postojao "Sarajevo safari", snajperski lov na ljude u Sarajevu devedesetih sa kojim se sumnjiči da je povezan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te da je sramna činjenica da pred državnim sudom ne postoji nijedna podignuta optužnica za opsadu glavnog grada BiH.
- Duboko vjerujem da je postojalo nešto što se naziva "Sarajevo Safari", ili što bi jedan Sarajlija rekao možda je ispravnije bilo reći "Sarajevo hunting" (Sarajevo lov). Nijesu oni nas samo promatrali i fotografisali kao na safariju, već su nas ubijali. Preživio sam opsadu Sarajeva i ostao sam bez 28 članova porodice, uključujući i moga oca i odlično znam da je ovo što se tvrdi istina i ovo nije prvi put da se pominje "Sarajevo Safari" - rekao je Rondić.
On je napomenuo da državno tužilaštvo nije podiglo nijednu optužnicu za opsadu Sarajeva.
- Imamo četiti haške presude i desetine hiljada dokumenata dokaza. I sam sam dokaz i spreman da svjedočim što su građani Sarajeva proživljavali u te četiri godine krvave opsade. Međuti, Državno tužilaštvo BiH neće, ili ne postoji interes da se stavi tačka barem dijelom na ono što se dešavalo 90-ih i to stvara frustraciju - istakao je Rondić.
Prema njegovim riječima, "Sarajevo safari" ponovo je otvorila rane, aktualizovala teške dane... Živimo, kako kaže, nedovršeni mir ili zamrznuti konflikt koji ne dozvoljava da se krene dalje.
- Treba se nadati da ćemo daći snage i mehamizme da izađemo iz ovog začaranog kruga. Ne smijemo odustati - poručio je Rondić.
<h2>Vrijeme je za reset</h2>
Komentarišući relativizaciju antifašističkog nasljeđa kao i normalizaciju narativa koji veličaju nacionalističke i klerikalne strukture, Rondić kaže da oni nijesu novi.
- Kroz istoriju su se mijenjali njihovi akteri, komunikacijski kanali putem kojih su dolazili do javnosti, ali oni postoje vjekovima, počev od porodice, baštini ih obrazovni sistem, mediji, crkva, akademska zajednica... Postoje i oni koji na takvu vrstu paradigme ne pristaju, ali bojim se da su društva dominantno sklona takvoj vrsti narativa koji ne pospješuju život u ovom dijelu svijeta - istakao je Rondić.
Podsjetio je na nedavni izliv mržnje bivšeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika o muslimanima.
- To nije nešto što mu je tom trenutku palo na pamet. "Niko krupno ko Turčin ne laže" zvuči poznato i te kako i u Crnoj Gori. Riječ je o starim narativima - naveo je Rondić.
On ističe da je vrijeme za neku vrstu reseta i da svim ljudi na ovim prostorima, pa i takozvane elite treba da se pogledaju u ogledalo i postave pitanje "Gdje smo mi to sada"?
- Važno je da svi, ako ne iz moralnih, onda iz pragmatičnih razloga pogledamo gdje nas ovakva vrsta narativa vodi. Ja bih bio skloniji da to radimo iz moralnih, etičkih razloga, ali neka za početak iz ugla elita budu praktični razlozi - kazao je Rondić, dodajući da je to proces koji će trajati, ali da ne smijemo odustati.
On je stava da nacionalizam i revizionizam nikada nijesu otišli sa scene. Ponekad se smanji, ali elite, smatra on, koriste tu vrstu narativa jer znaju da takav narativ još nalazi na plodno tlo.
- Imate primjer predizborne kampanje za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska - svi kandidati, posebno dvojica glavnih se skoro isključivo obraćaju jednom biračkom tijelu - Srbima. Znaju odakle bi podrška mogla doći. Koriste narative koji ni njima nisu daleki i mrski i onda imamo situaciju kakvu imamo - naglasio je Rondić.
<h2>"Bez značajnih promjena u RS nakon izbora"</h2>
On ne očekuje značajnije promjene u RS nakon ovih izbora, čak i ako kandidat opozicije pobijedio. Međutim, smatra da mogu pokazati određene trendove.
- Bojim se da oko većine ključnih stvari neće biti suštinske razlike. Možemo dobiti umivenijeg, pitomijeg čovjeka na čelu bh. entiteta RS, ali to su samo izbori za čelnu poziciju. Rezultati mogu biti svojevrsni test onoga što može uslijediti na opštim izborima u BiH 2026. godine - rekao je Rondić.
Ima, dodaje on, nekoliko ključnih karakteristika ovih izbora. Ipak je, kako ističe, pobijedila država.
- Onog momenta kada je Milorad Dodik osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora rekao je da je neće prihvatiti, kao ni odluku Centralne izborne komisije koja mu je uskratila mandat. Rekao je da neće biti izbora, te da i ako ih bude na njima neće učestvovati. Međutim, prihvatio je presudu suda, platio je jednogodišnju kaznu zatvora, očito prihvatio odluku Centralne izborne komisije i izbori se održavaju i na njima učestvuje kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Ovo mi je ključna karakteristika i njihova vrijednost - kazao je Rondić.
T.K.

Rondić: Tvrdim da je postojao "Sarajevo safari", sramna činjenica da ne postoji nijedna optužnica za krvavu opsadu

Nesporno je da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, u vrijeme ljudskih safarija u Sarajevu boravio na položaju Jevrejsko groblje, jednom od najskupljih i najopasnijih položaja u gradu. Sam je izjavio da je bio dobrovoljac, a da je određeno vrijeme proveo upravo na Jevrejskom groblju, kazala je za Antenu M osnivačica i predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko.
Hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić prijavio je Vučića Kancelariji javnog tužioca u Milanu, u vezi sa slučajem Sarajevo safari, odnosno pokretanjem istrage u Italiji povodom optužbi da su stranci plaćali pucanje na civile tokom opsade Sarajeva prije tri decenije.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fvip%2Faleksandar-vucic-i-sarajevo-safari&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Biserko kaže da je Vučićevu umiješanost u navedeni slučaj potvrdio i Vojislav Šešelj tokom suđenja u Hagu. Biserko ukazuje i da se o tome govorilo više puta.
- Ali nikada nije otvoreno postavljeno pitanje – može li neko ko je nosio pušku po sarajevskim brdima kasnije postati i predsjednik države - kategorična je Biserko.
Slobodan Milošević je, ističe, bio prva velika greška.
- Ali ostaje neobično da se ista greška ponovila po drugi put, kada su naprednjaci i radikali 2012. došli na vlast - podvlači Biserko.
Kako navodi, to već mnogo govori i o samom društvu.
- O društvu koje nije spremno da se suoči sa vlastitom odgovornošću za ratove devedesetih i da prema nosiocima te pogubne politike zauzme jasan i principijelan stav. Poznato je, da se Milošević danas u značajnom dijelu javnosti percipira kao veliki borac za srpske nacionalne interese - zaključuje Biserko.
„Sarajevo safari“ opisuje praksu u kojoj su imućni strani državljani tokom opsade Sarajeva plaćali mogućnost da pucaju na civile, uključujući i žene i djecu.
Margetić je, između ostalog, prethodnih dana objavljivao materijale za koje tvrdi da potvrđuju Vučićevo prisustvo na jednoj od najtraženijih snajperskih pozicija iznad grada.

500x500

Biserko o „Sarajevo safariju“: Nikada nije postavljeno pitanje može li neko ko je nosio pušku po sarajevskim brdima kasnije postati i predsjednik države

Otvaranjem istrage o ,,safari snajperistima” koji su sijali smrt tokom skoro četvorogodišnje srpske opsade Sarajeva, Tužilaštvo u Milanu otvorilo je i Pandorinu kutiju iz koje bi mogli da iskoče mučni, užasavajući detalji. I veoma neprijatne istine za neke bogate biznismene sa Zapada koji su plaćali velike sume novca da bi dolazili na srpske položaje iznag grada i snajperom ubijali civile po ulicama Sarajeva. &nbsp; Osim moćnih biznismena koji su išli u lov na ljude kao na divljač, nemirne snove bi mogao da ima i jedan balkanski moćnik – Aleksandar Vučić. &nbsp; RATNE GODINE &nbsp; Te 1992. godine, kada se kao član Srpske radikalne stranke, prijavio kao dobrovoljac za ratovanje na strani Srba u Bosni i Hercegovini, dvadesdvogodišnji Aleksandar Vučić je tek započinjao političku karijeru. Zato se trudio da bude u blizini svog političkog idola – Vojislava Šešelja. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709" data-rendition-name="original" width="800" height="350" loading="lazy" alt="VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva"> <figcaption>VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Tako je, negdje u kasnu jesen 1992. godine, mladi Vučić usnimljen na položajima iznad Sarajeva, kod Jevrejskog groblja. Kamera je zabilježila kako pozamašni Vojslav Šešelj u prvom planu obilazi paravojnu SRS jedinicu srpkog četničkog vojvode Slavka Aleksića. Tada je oko kamere zabilježilo i Aleksandra Vučića, u braon jakni i kariranoj košulji. U desnoj ruci, kako se vidi na snimku, Vučić drži predmet koji je teško identifikovati. &nbsp; Snimak je, nakon otvaranja istrage u Milanu, rasplamsao stare vatre optužbi da je upravo Vučić učestvovao u besprizornim snajperskim napadima na građane Sarajeva... &nbsp; Stvarno, što je sve radio Aleksandar Vučić tokom opsade Sarajeva? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24" data-rendition-name="original" width="1020" height="651" loading="lazy" alt="VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo"> <figcaption>VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo(Photo: Foto: MARIO BOCCIA)</figcaption> </figure>  ,,PRANJE” RATNE BIOGRAFIJE &nbsp; Neki su detalji poznati i utvrđeni. Kao član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, mladi Vučić bio je, po soptvenom priznanju, tokom 1992. i 1993. godine pripadnik dobrovoljačkog paravojnog odreda zloglasnog komandanta Slavka Aleksića, koja je uglavnom djelovala u rejonu Jevrejskog groblja iznad Sarajeva, gdje je bilo smješteno i jedno od mnogih snajperskih gnijezda. &nbsp; Svojevremeno se i sam Vučić hvalisao ,,ratnom biografijom”. &nbsp; U intervjuu za beogradski magazin ,,Duga”, Vučić se 6. avgusta 1994. godine hvalisao kako je u vrijeme sarajevskih ,,ljudskih safarija” bio na lokaciji Jevrejskog groblja, upravo tamo gdje su dolazili bogati lovci na ljude snajperom ubijali ljude, kao da je u pitanju sport. Naravno, Vučić ne otkriva te mračne detalje, već govori o svojem mladalačkom doprinosu ,,srpskom intersu u Bosni”. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7" data-rendition-name="original" width="676" height="380" loading="lazy" alt="NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV "> <figcaption>NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV(Photo: Screenshot Face TV )</figcaption> </figure>  Kasnije, kada su optužbe za učešće u beskrupuloznom ubijanju civila na ulicama Sarajeva počela da se vežu za njegovo ime – oštro je negirao. Tako je marta 2021. godine, u razgovoru za Fejs TV Senada Hadžifejzovića, Vučić odbacio priče o njegovom učešću u snajperskom safariju i ustvrdio da su to - bestidne laži. I -Da vam ja nešto kažem dobijam ja to kako sam snajperom ubijao ljude po Sarajevui čitam gluposti svakog dana nikad snajper nisam uzeo u životu u ruku. Ajde molim vas, ne mogu gluposti i laži da slušam – odbrecnuo se Vučić tokom razgovora. &nbsp; Hažifejzović nije odustajao, ponovio je pitanje:,,Jeste li pucali na Sarajevo?” -Nisam pucao, ali sam bio na Palama, radio i radio svoj posao – odgovorio je Vučić, ne objašnjavajući koji je posao radio kao tadašnji dobrovoljac u paravojnoj jedinici. &nbsp; NOVI DOKAZI Pitanje je da li će, nakon otvaranja istrage u Milanu - ali i nastavka istrage u Sarajevu - predsjednik Srbije, moći ponovo lakonski da odbacuje nezgodna pitanja. Jer, sada se pojavljuju novi optužujući dokazi i svjedočanstva.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar"> <figcaption>INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Javnom tužilaštvu u Milanu 14. novembra ove godine hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić je priložio informacije o, kako je nazvao, ,,povezanosti trenutnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima u ratnom Sarajevu”. &nbsp; -Upravo je Jevrejsko groblje u Sarajevu, dakle borbena pozicija na kojoj je kao dobrovoljac 1992. i 1993. godine bio Aleksandar Vučić, bila položaj u stravičnoj ,,turističkoj” ponudi ljudskog safarija imućnim i utjecajnim ljudima iz Italije i bio poznat kao jedna od najluksuznijih, najtraženijih i najskupljih lokacija za ljudski safari, za lov na ljude u Sarajevu, posebno za safari ubijanja djece u naručju majki u Sarajevu – piše Margetić, između ostalog, u prijavi Javnom tužilaštvo grada Milano. &nbsp;&nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31" data-rendition-name="original" width="1197" height="790" loading="lazy" alt='DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"'> <figcaption>DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  HELEZ: POSTOJE SVJEDOČANSTVA! Nije novinar Margetić jedini koji tvrdi da je aktuelni predsjednik Srbije pucao na Sarajlije tokom opsade grada. &nbsp; U izjavi za Televiziju E, ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez govori da postoje takva svjedočanstva:  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb" data-rendition-name="original" width="768" height="476" loading="lazy" alt="BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine"> <figcaption>BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  -Vučić je više puta dolazio u okolinu Sarajeva po ratištima. To je bio njegov politički početak. Imao sam priliku, sad u Sarajevu imate priliku da razgovarate sa ljudima koji su bili u ratu na strani Srba i u toj srpskoj vojsci, ljudi koji kažu da su bili s njim i da je pucao sa Trebevića da se iživljavao iz različitih oružja po Sarajevu. Naravno, ljudi su me molili da ostanu anonimni, jer znate i sada kakvo je okruženje i izlaskom u javnost njihovih imena ljudi bi mogli tragično završiti -kazao je Helez. &nbsp; Ministar odbrane Bosne i Hercegovine je i ranije javno ukazivao da ima direktna saznanja od više bivših srpskih vojnika i oficira o povezanosti Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima na sarajevskom Jevrejskom groblju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu"> <figcaption>JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ČEKAJUĆI PARVDU POSLIJE TRI DECENIJE... Istražitelje u Milanu, kao i one u Sarajevu koji su nakon 2022. godine obnovili istragu po prijavi bivše gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, svako će intersovati da čuju nove pojedinosti, kao i imena onih koji su učestvovali u bestijalnoj akciji koja je trajala tokom čitave opsade Sarajeva. &nbsp; Za sada je jedino utvrđeno, pa i zabilježeno kamerom, kako je ruski književnik Eduard Limonov, u društvu Radovana Karadžića, pucao na Sarajevo. Na snimku se prvo vidi politički vođa bosanskih Srba kako priča telefonom sa nekom osobom kodnog imena ,,Orao”, dok se u pozadini vidi kako srpski vojniuci ,,obučavaju” Limonova. A onda Limonov ,,ponosno” ispaljuje rafal iz puškomitraljeza po Sarajevu... &nbsp; Eduard Limonov nikada nije procesuiran. I neće biti: preminuo je 2020. u 77 godini. Njegovog domaćina, Radovana Karadžića, ratnog zločinca, Tribunal za ratne zločine u Hagu, osudio je na doživotnu kaznu zatvora. &nbsp; Niti jedan "snajperista” za protekle tri decenije nije procesuiran. Tokom četvorogodišnje opsade ubijeno je više od 11 hiljada ljudi, od čega 1.600 sarajevske đece. Prema podacima udruženja žrtava svako deseto dijete ubijeno je snajperom. &nbsp;

Marija Arnautović

Draško Đuranović

1250x600

1084x550

Aleksandar Vučić i ,,Sarajevo Safari"

Brata Džemila Hodžića u maju 1995. godine ubio je snajperski hitac sa položaja koji je na brdima iznad Sarajeva držala Vojska Republike Srpske. Amel je imao 16 godina kada ga je ubio snajperista. Ispred zgrade je igrao tenis. Nekoliko metara dalje, dvanaestogodiišnji Džemil je gladao kako mu ubijaju brata.&nbsp; &nbsp;Amel je jedno od više od 1.600 sarajevske djece ubijene tokom skoro četvorogodišnje opsade Sarajeva. Prema podacima udruženja žrtava svako deseto dijete ubijeno je snajperom. Ranjeno ih je 14 hiljada. NOVA ISTRAGA O MRAČNOJ PROŠLOSTI&nbsp; Tužioci u Milanu pokrenuli su istragu o Italijanima koji su navodno dali ogromne sume novca srpskim snagama kako bi tokom opsade Sarajeva mogli da budu ,,vikend snajperisti” koji ubijaju građane zabave radi. Tu vijest 10. novembra prenijela je italijanska agencija ANSA pozivajući se na pisanje listova Đorno (Il Giorno) i Republika (La Repubblica). Ta dva lista objavila su da su sprskim snagama ,,ogromne” sume plaćali uglavnom krajnje desni fanatici za oružje kako bi pucali na ljude tokom opsade Sarajeva u kojem je tokom rata ubijeno ili nestalo više od 11 hiljada ljudi. Do pokretanja istrage Tužilaštva u Milanu došlo je zahvaljujući istraživanju italijanskog novinara i pisca Ecia Gavecanija (Ezio Gavazzeni). &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001124_f1d1c70e6bad24d98d565d952a45a018b6baa26cab55d33bc23551a2c0d47b28.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119001124_f1d1c70e6bad24d98d565d952a45a018b6baa26cab55d33bc23551a2c0d47b28" data-rendition-name="original" width="573" height="573" loading="lazy" alt="GLEDAO SMRT SVOG BRATA: Džemil Hodžić"> <figcaption>GLEDAO SMRT SVOG BRATA: Džemil Hodžić(Photo: WARM festival)</figcaption> </figure>  Džemil Hodžić nije bio iznenađen da je u Milanu u Italiji pokrenuta istraga koja bi trebala da utvrdi da li su bogati stranci tokom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) plaćali ogromne svote novca kako bi "iz zabave" snajperom ubijali civile u opkoljenom Sarajevu.&nbsp; &nbsp;Za Televiziju E je ispričao kako je sa italijanskim novinarom u kontaktu još od aprila, te da je upoznat s akcijom italijanskog tužilaštva. Vjeruje da ona može imati neki pozitivan rezultat, zato što dolazi, kako kaže izvana, jer se u tužilaštvima BiH i Srbije ne dešava ništa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001128_36744fb3547d916de43c70ccc848ebbad0ef846e70ab4d3c0b445f1a6160a38a.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119001128_36744fb3547d916de43c70ccc848ebbad0ef846e70ab4d3c0b445f1a6160a38a" data-rendition-name="original" width="1200" height="675" loading="lazy" alt="STRAH OD SNAJPERSKOG METKA: Sarajevo, 1994. godina"> <figcaption>STRAH OD SNAJPERSKOG METKA: Sarajevo, 1994. godina(Photo: Oslobođenje)</figcaption> </figure>  &nbsp;-Znali smo za “vikend četnike”, ljude koji su dolazili najčešće subotom i nedjeljom da ubijaju djecu, civile, žene i starce. Kao dijete koje je preživjelo rat i genocid u BiH dobro se sjećam da su subota i nedjelja bile posebno opasne, nijesmo mogli izlaziti, baš zbog ljudi koji su dolazili. I za te ljude možemo reći da su dolazili na neku vrstu safarija. Jer ako su dolazili samo vikendom znači da nijesu bili regularni vojnici, možda su i oni plaćali ili su jednostavno dolazili iz zabave, kazao je Hodžić. SNAJPERSKI TEROR Na nišanu – između ostalog i snajpera. Tako su Sarajlije živjele skoro četiri godine opsade. Nove rane i stare slutnje otvorila je istraga u Italiji o „safari ratnicima“ - bogatim ljudima, mahom Italijanima koji su vikendom dolazili da, za novac, ubijaju civile u Sarajevu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001132_1a70aaa7514c0b34130c986fc117fc4e98346c6cd962f1b6e30da8eea12d14eb.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119001132_1a70aaa7514c0b34130c986fc117fc4e98346c6cd962f1b6e30da8eea12d14eb" data-rendition-name="original" width="500" height="281" loading="lazy" alt="NOVINAR KOJI JE POKRENUO ISTRAGU U MILANU: Ecio Gavecani (Ezio Gavezzani)"> <figcaption>NOVINAR KOJI JE POKRENUO ISTRAGU U MILANU: Ecio Gavecani (Ezio Gavezzani)(Photo: N1)</figcaption> </figure>  - Safari je koštao današnjih 200 ili 300 hiljada eura. Snajperist nije bio ograničen ukoliko bi mu se na nišanu našlo dijete, pucao bi na dijete, ukoliko bi to bila žena ili muškarac pucao bi svejedno, nijesu imali nikakvu vrstu cenzure ili morala. Ja bih samo rekao da smo došli do nečega što je apsolutno zlo, dakle pucali su na bilo koga bez ikakvog razloga, ispričao je za sarajevsku Televiziju Face Ecio Gavecani, italijanski novinar. On je ubijanje Sarajlija iz zabave za novac godinama istraživao. Došao je i do imena i dokaze predao Tužilaštvu u Milanu koje je otvorilo istragu. - Ova aktivnost se realizovala svaki vikend između 1992. i 1995. godine, možda sa nekim prekidima. Moramo uzeti u obzir da je bilo oko 150 do 200 dolazaka u tih tri godine, rekao je Gavaceni. Priču o dolasku bogatih, da sa planina iznad Sarajeva za novac ubijaju ljude, aktuelizovao 2022. godine je film „Sarajevo safari“ slovenačkog rediteljla Mirana Zupaniča. OTKRIVANJE UŽASA&nbsp; Edin Subašić, bivši obavještajac, jedan od svjedoka u filmu, kaže da je o dolasku bogatih da ubijaju u Sarajevu čuo još 1993. godine kada je čitao zabilješke o saslušanju jednog srpskog zarobljenika iz Paraćina, koji je ispričao da su sa njim u BiH tokom rata ušli bogati Italijani koji će platiti srpskoj vojsci u Sarajevu da ih puste da pucaju na neke muslimane. Radilo se, kaže, o bogatim i uticajnim ljudima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001136_3651810b23a235ee1b4dd04f11ab09aaef23c593b1092519f3f33d5a6b7a4e3a.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251119001136_3651810b23a235ee1b4dd04f11ab09aaef23c593b1092519f3f33d5a6b7a4e3a" data-rendition-name="original" width="940" height="529" loading="lazy" alt='ITALIJANI SU ZNALI O ,,SARAJEVO SAFARIJU" JOŠ 1993. GODINE: Edin Subašić'> <figcaption>ITALIJANI SU ZNALI O ,,SARAJEVO SAFARIJU" JOŠ 1993. GODINE: Edin Subašić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - I to je jedan od razloga što su oni do sada i bili nedodirljivi. Nije to baš problem za koji se baš nije znalo u Italiji, ali jednostavno se nije otvarao jer su oni svojim uticajem i autoritetom mogli da zaustave efikasne istrage. To su do sada uspijevali, međutim ovolika količina dokaza natjerala je tužioca da otvori istragu - kazao je Subašić za Javni servis BiH. Prema do sada dostupnim podacima - iz filma ,,Sarajevo Safari", ali i onome što se zna o istrazi koja je pokrenuta u Milanu i medijskih izvještaja, procjenjuje se da je bilo najmanje 200 osoba koje su dolazile kako bi za novac ubijali ljude u Sarajevu. Jedan od najstrašnijih detalja je svjedočenje vojnog insajdera o postojanju takozvanog cjenovnika smrti. Ako su te informacije tačne, najviše novca su davali kako bi ubijali djecu. - Ta vrsta svjedočenja je zaista šokantna, da bi nekom čovjeku predstavljalo više užitka, ne znam ni kako to da nazovem, da ubije dijete i da plati više da bi ubio dijete. U tom izvještaju se kaže da su starci i starice bili besplatni. Jednostavno takav koncept ja ne mogu zamisliti. Da mi sada nađu čovjeka koji je ubio mog brata i da kažu da ja ubijem njegovo dijete ja ne bih to jednostavno mogao uraditi. Prije bih da mene ubiju nego da ubijem dijete, kaže Džemil Hodžić. OČEKIVANJE KONAČNE PRAVDE Svjedočenja iz filma bila su povod tadašnjoj gradonačelnici Sarajeva da 2022. godine podnese krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Danas mnogo očekuje od italijanskih pravosudnih organa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001152_eafed7dbd2ad2d7d6b64ed64174659d7cce0928bab2d238b9471c004d587a095.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251119001152_eafed7dbd2ad2d7d6b64ed64174659d7cce0928bab2d238b9471c004d587a095" data-rendition-name="original" width="700" height="392" loading="lazy" alt="TUŽBA U FIJOKAMA TUŽILACA: Benjamina Karić"> <figcaption>TUŽBA U FIJOKAMA TUŽILACA: Benjamina Karić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - Stavila sam se na raspolaganje za svjedočenje Tužilaštvu u Milanu. Nadam se da će istraga pokazati nove činjenice, mislim da tužioci u Milanu čak imaju imena i prezimena osoba- rekla je Benjamina Karić za BHRT. Iz Tužilaštva BiH, bosanskohercegovačkim medijima su rekli da je predmet po prijavi bivše gradonačelnice u radu, te da tužiteljska odluka još nije donešena.&nbsp; O lovu na ljude u opkoljenom Sarajevu još ratne 1993. godine, pozivajući se na italijanske medije, pisalo je i sarajevsko Oslobođenje, a snajpersko djelovanje u haškim presudama označeno je kao poseban teror nad civilima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001152_24e714b31f4fa7908f16179f72dff97e1e4a1237abc01bcfc45c7fb5979f61b0.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251119001152_24e714b31f4fa7908f16179f72dff97e1e4a1237abc01bcfc45c7fb5979f61b0" data-rendition-name="original" width="276" height="182" loading="lazy" alt='DOKAZ DA SE ZNALO: Naslovnica sarajevskog ,,Oslobođenja", april 1995. godine '> <figcaption>DOKAZ DA SE ZNALO: Naslovnica sarajevskog ,,Oslobođenja", april 1995. godine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  "Sarajevski civili bili su gađani iz snajpera dok su išli po vodu. Iz snajpera se pucalo po djeci dok su se igrala ispred svojih kuća, šetala s roditeljima ili se vraćala kući pješke iz škole, dok su vozila bicikle, kazao je tokom izricanja pravosnažne presude Radovanu Karadžiću 2019. godine sudija O-Gon Kwon. (NE)DOSTIŽNA PRAVDA Džemil Hodžić podsjeća da Sarajlije pravdu i ubice traže već 30 godina i poručuje da ne smiju i neće odustati. - Dok sam živ pričaću, govoriću, dijeliću istinu. Optimista sam, razmišljam, nadam se i bilo šta da se desi poslije ovoga slučaja u Milanu je dobrodošlo, ali jednostavno čovjek mora biti malo i sumnjičav i skeptičan s obzirom da je prošlo 30 godina i niko nije u zatvoru kada su snajperisti u pitanju, tako da pravda jeste spora, ali i te kako je dostižna. Na nama koji smo preživjeli je da se borimo i da ustrajemo u svom putu - poručio je Hodžić.&nbsp; Niko ne zna tačan broj takozvanih snajperskih gnijezda smještenih na obroncima planina koje okružuju Sarajevo. Niti onih u dijelovima grada koje je tokom rata kontrolisala Vojska Republike Srpske. Nema nijedne presude ni pred međunarodnim ni domaćim sudovima za snajperiste koji su djelovali tokom opsade Sarajeva. - Svake godine posjetim te rovove i pogledam putanju odakle je ispaljen metak. Postoji opcija da su mijenjali svoju lokaciju i da su pojačavali snajpersko djelovanje. To nama nije sasvim poznato, na sudu je, tužilaštvu i na nama pojedinačno da pronađemo ubice. Ne želim da zvučim pesimistično i negativno, sporo je, teško je… Bavim se ovim sedam godina kada je projekat u pitanju, a u stvari moja privatna potraga traje od onog dana kada je Amel ubijen na moje oči - ispričao je on televiziji E.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025111901114_1c0bffb09ba73b8aae544a58d900bd5075e8cb6bb776d2e9b7c0614ae728725d.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="2025111901114_1c0bffb09ba73b8aae544a58d900bd5075e8cb6bb776d2e9b7c0614ae728725d" data-rendition-name="original" width="1024" height="682" loading="lazy" alt='RIZIKOVANJE ŽIVOTA: Prelazak preko ,,snajperske ulice"'> <figcaption>RIZIKOVANJE ŽIVOTA: Prelazak preko ,,snajperske ulice"(Photo: Getty Images)Getty Images</figcaption> </figure>  SNIPER ALLEY Kroz projekat i sajt Sniper Alley pokušava da skupi i sačuva što više dokaza. Skupljajući fotografije ratnog Sarajeva, počeo je da radi serijal koji se bavi fotografima i novinarima koji su pokrivali opsadu Sarajeva.&nbsp; - U dvije ili tri epizode ti fotografi koji su dolazili u Sarajevo u toku rata, &nbsp;posjećivali su i pozicije srpskih vojnika i Republike Srpske i ispričali su kako su na tim položajima zaticali &nbsp;Grke, Ruse, srpsku dijasporu. Tako da mene ovaj fenomen ne iznenađuje toliko - istakao je Hodžić. Ratni fotoreporteri koji su izvještavali iz Sarajeva, ali i sa položaja Vojske Republike srpske, smještenim na okolnim brdima, u dokumentarnom serijalu ,,Priča iza fotografije “u okviru projekta Sniper Alley Photo, svjedočili su o onima koji nijesu nužno dolazili da ubijaju za novac, ali jesu zbog izopačenih ideologija, ali i iz zabave.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001136_4bb5be68cf3f5801e2b5ad9e94092a8e9fb1b284506a43d33aeb96a912f67a44.jpg" data-media-id="editor_7" data-image-id="20251119001136_4bb5be68cf3f5801e2b5ad9e94092a8e9fb1b284506a43d33aeb96a912f67a44" data-rendition-name="original" width="728" height="533" loading="lazy" alt="SVJEDOČENJE IZ PRVE RUKE: Mario Boka (Mario Bocca) italijanski fotoreporter"> <figcaption>SVJEDOČENJE IZ PRVE RUKE: Mario Boća (Mario Boccia) italijanski fotoreporter(Photo: Sniper Alley photo)</figcaption> </figure>  - U bazi na Grbavici sam upoznao momka koji je došao iz Grčke. Mladog momka iz Grčke koji je došao da se bori u ime pravoslavne solidarnosti i bio je potpuni ludak. Imao je nenormalne tvrdnje. Na primjer, rekao mi je da je ovdje da se bori protiv Muslimana i Jevreja koji hoće da osvoje svijet. Grk je imao plavu majicu sa bijelim prugama. I oni su došli izvana da se bore. Jedan lik je došao iz Njujorka, bio je američki državljanin srpskog porijekla, koji je naročito došao iz Njujorka u Sarajevo da puca na ljude, na djecu na prave ljude, ispričao je Mario Boća (Mario Boccia), italijanski fotoreporter za projekat Sniper Alley Photo. Drugi fotoreporter, Njemac Petar Kulman (Peter Kullmann), u okolini Sarajeva, na položajima Vojske Republike Srpske sreo je ljude koji su živjeli i radili u Njemačkoj.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001140_805947ec8aac8a97c5f60e4d33fc4bacee3e2df81564d685a58adc41ece60614.jpg" data-media-id="editor_8" data-image-id="20251119001140_805947ec8aac8a97c5f60e4d33fc4bacee3e2df81564d685a58adc41ece60614" data-rendition-name="original" width="975" height="638" loading="lazy" alt="JOŠ JEDNO SVJEDOČANSTVO: Peter Kulman, njemački fotoreporter"> <figcaption>JOŠ JEDNO SVJEDOČANSTVO: Peter Kulman, njemački fotoreporter(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - A ja kako sam Njemac… Kako su neki od njih pričali njemački sa mnom, rekli bi: „Mi radimo u Štutgartu, radimo za veliku auto kompaniju. I tako dalje i tako dalje. Moramo se naći kad se ovo završi i slične stvari, što je bilo jako čudno. Rekli su da su došli u grupama u osnovi, nije bio samo jedan po jedan, nego su se udružili u Njemačkoj, sjeli na autobus ili kombi i jednostavno došli petkom naveče i vraćli se nedjeljom naveče ili ponedjeljkom ujutro, kako bi bili na vrijeme za večernju smjenu u ponedjeljak, kazao je on za projekat Sniper Alley Photo. &nbsp; U Sarajevu je tokom skoro četvorogodišnje opsade grada ubijeno više od 11 hiljada ljudi. &nbsp;

Hodžić: Kao djeca smo znali za ,,vikend četnike”, ljudima koji su dolazili subotom i nedjeljom da ubijaju djecu, žene i starce

Regionalnu i svjetsku javnost ovih dana privukla je informacija da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu u slučaju "Sarajevski safari", koji se odnosi na tzv. ratne turiste. Prema krivičnoj prijavi, tokom opsade Sarajeva oni su dolazili na položaje Vojske Republike Srpske i ubijali civile. Krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH 2022. godine podnijela je tadašnja gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, a do danas nije ostvaren značajan napredak u istrazi.
Nakon pokretanja istrage u Italiji, zbog sumnje da su neki od ratnih turista bili Italijani, slučaj je ponovo u fokusu javnosti. Karić ističe da je, kao i ostatak javnosti, bila šokirana onim što je vidjela. Kao gradonačelnica podnijela je krivičnu prijavu i dopunu sa imenima svjedoka.
U avgustu ove godine kontaktirao ju je italijanski novinar Ezio Gavazeni, koji je istraživao "Sarajevski safari", tražeći dokumentaciju. Karić je putem italijanske ambasade dostavila prijavu i dopunu milanskom tužilaštvu, ne objavljujući ih kako ne bi ugrozila istragu. Naglašava da postoje identifikovane osobe i živi svjedoci, te dodatne informacije do kojih je došlo tužilaštvo u Milanu.
Karić smatra da će postupci u Italiji podstaći Tužilaštvo BiH da intenzivira istragu. Navodi da će neki svjedoci svjedočiti u Milanu, a i sama je spremna biti svjedok. Ističe da su neki svjedoci već davali iskaze pred Haškim tribunalom, koji mogu biti korišćeni u ovom predmetu.
- Radi se o izuzetno ozbiljnom predmetu i važno je da svjedoci konačno ispričaju dimenziju strašnih zločina tokom opsade- naglasila je Karić.&nbsp;
Na pitanje o saradnji Srbije u istrazi, odgovara da je nemoguće isključiti saradnju jer je dolazak i naoružavanje ratnih turista bio organizovan.
&nbsp;- Ovo su neosporne činjenice koje će se morati dokazati- dodala je.
Profesor krivičnog prava Dževad Mahmutović smatra da je proces izuzetno komplikovan zbog vremena koje je prošlo i prirode događaja. Podsjeća da su mnogi svjedoci stari ili preminuli, dok su informacije teško dostupne zbog uključivanja obavještajnih i paraobavještajnih službi. Ipak, otvaranje istrage šalje poruku da takvi zločini ne zastarijevaju i da pravda mora doći do izražaja.
Iz Tužilaštva BiH potvrđeno je da je predmet otvoren, ali da faktički nije bilo napretka – potencijalni svjedoci još nisu saslušani, a očekuje se da će to biti u Italiji. Mahmutović naglašava da to najbolje opisuje stanje pravosuđa u BiH, koje nije adekvatno procesuiralo ratne zločine, uprkos brojnim dokazima i svjedocima.
On ističe da se saradnja Srbije u ovom slučaju vjerovatno neće ostvariti i da će biti maksimalno opstruirana.
&nbsp;- S obzirom na učešće njihove službe bezbjednosti i prethodnu praksu prikrivanja odgovornosti pred međunarodnim sudovima, opstrukcija je gotovo sigurna- zaključio je Mahmutović.

Da li će Srbija sarađivati u istrazi "Sarajevo safari": "To je morala da bude organizovana akcija"

Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK) saopštio je da Ministarstvo kulture i medija, diskriminacijom Crnogorskog društva nezavisnih književnika, potvrdilo da sprovodi ideološku selekciju u oblasti kulture i književnosti, normalizujući praksu koja je nespojiva sa principima kulturnog pluralizma i demokratskog društva.
Nije prvi put da se Ministarstvo kulture i medija Crne Gore pod rukovodstvom Tamare Vujović, dok krši propise, skriva iza formalnosti, administracije ili tehničkih grešaka bez pojašnjenja. Tako je kao nadležni organ pri dodjeli Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću za knjigu s vidno falsifikovanim CIP-om sav teret prebacilo na Nacionalnu biblioteku, uz obrazloženje da je “po mišljenju ovog organa” to nadležnost Biblioteke. Tako svoju izmišljotinu da je Milutinu Mićoviću navodno Matica crnogorska dodijelila nagradu Luča nije objašnjavalo, već samo tražilo od medija da tu informaciju uklone zbog „tehničke greške“, potvrđujući svoju praksu netransparentnosti. 
U istome maniru, kako kažu u FCJK-u, ali s drugačijim ciljem i efektom, Ministarstvo Tamare Vujović i u najnovijem primjeru svojega zločinjenja – isključivanju iz konkursa i u evropskome kontekstu renomiranog Crnogorskoga društva nezavisnih književnika – poseže za klasičnim primjerom strategije izbjegavanja odgovornosti, uporno prećutkujući suštinsko pitanje: zašto se marginalizuje i eliminiše relevantni i profesionalni akter književne scene? 
Takva praksa se, ističu, ne može opravdati pozivanjem na proceduru, već poručuju da zahtijeva političku i institucionalnu odgovornost. 
- Da bi prikrilo izostanak relevantnih informacija i zamaglilo srž problema, Ministarstvo u odgovoru na kritike CDNK primjenjuje diskurzivnu diverziju, stavljajući u centar argumentacije hrpe brojki i informacija o izdavačkoj kući OKF, koja nije predmet spora. U anglo-saksonskoj literaturi to bi se nazvalo crvenom haringom, koja i u Crnoj Gori zaudara pokušajem obesmišljavanja javne kritike i diskreditacije onih aktera koji nijesu spremni da pristanu na ideološku disciplinu. Pritom kroz strategiju krivice po asocijaciji Ministarstvo nastoji stvarne argumente delegitimisati i brisanjem institucionalne granice između de facto i de iure različitih organizacija, dok istovremeno briše i pravnu razliku između datoga konkursa i drugih linija finansiranja - naglašeno je u saopštenju.
U FCJK-u napominju da u svojem reagovanju Ministarstvo nije osporilo niti jednu činjenicu s kojom ga je CDNK suočilo, "već umjesto da se pozabavi iznešenim argumentima uporno nastoji potkopati kredibilitet i moralno diskvalifikovati onoga ko podnosi prigovor". 
- Upravo je tim diskurzivnim postupkom potvrdilo da sprovodi ideološku selekciju u oblasti kulture i književnosti, normalizujući praksu koja je nespojiva sa principima kulturnog pluralizma i demokratskog društva. Podśećamo Ministarstvo kulture i medija da institucije kulture nijesu servis ideološke homogenizacije, niti produžena ruka političkih struktura kojima ministarka Vujović pripada, te da svako gušenje drugosti zapravo guši samu kulturu - zaključeno je u saopštenju FCJK-a.

FCJK: Ministarstvo sprovodi ideološku selekciju, institucije kulture nijesu produžena ruka političkih struktura kojima pripada Vujović

Skupština Republike Srbije usvojila je budžet za 2026. godinu. Izdvojeno je 164 milijarde dinara (oko 1,4 milijarde eura), koje bi Srbija mogla da iskoristi za preuzimanje Naftne industrije Srbije (NIS), kažnjene američkim sankcijama, od ruskih vlasnika Gazprom Nefta i Gazproma, ukoliko oni ne prodaju svoj udio do sredine januara. Beograd je 2008. godine većinski udio u NIS-u prodao Gazpromu za 400 miliona eura.&nbsp;
- Ne razumijem što su radili, trudim se racionalizovati… i analizirati što tačno rade, i moram priznati da nijesam sasvim shvatio - tako je Aleksandar Vučić pokušao objasniti američki pritisak na Srbiju.
<h2>Zašto je to važno?</h2>
Sve ovo s Amerikancima može se posmatrati kao oduzimanje konkurentske imovine. NIS je mali dio plana da (Amerikanci) stave pod svoju kontrolu evropsko, a i evroazijsko tržište nafte i gasa. Rusi su to shvatili i žele iz svega toga izvući najbolje, tumači beogradska Politika. Ispravna argumentacija, ali jednodimenzionalna. Politika sadašnje američke administracije zasniva se na interesima, ali i emocijama, što je ujedno i njezina najveća nevolja.
<h2>Šta je šira slika?</h2>
Sankcije NIS-u uvela je Bajdenova administracija na samom kraju mandata, jer je Beograd ostao ruski saveznik. Srbija se nadala, možda čak i vjerovala, da Tramp donosi suštinsku promjenu, jer su ideološki bliski, a tu je i Vučićevo prijateljstvo s Viktorom Orbanom, Trampovim saveznikom. A onda su SAD Srbiji uvele carine od 35 odsto, među najvišima na svijetu. Vučić je početkom maja boravio na Floridi i očekivao susret s Trampom, ali je, prema informacijama iz srpskih medija koji nijesu pod kontrolom vlasti, grubo odbijen. Ta dva signala nijesu bila dovoljna da rukovodstvo Srbije shvati kako nije u dobrim odnosima sa sadašnjom administracijom.
Izbjegavam da koristim informacije obavještajnih službi koje nijesu javne, ali u ovom slučaju pravim izuzetak, pri čemu zadržavam određene rezerve. Izuzetak činim jer postoje i javne potvrde informacije koja mi je stigla iz krugova bliskih obavještajnim izvorima – ne hrvatskim, naglašavam. Navodno su se i u Srbiji nalazili računarski sistemi koji su trebalo demokratama da donesu pobjedu na prošlogodišnjim izborima. Tramp je dobio tu informaciju i ona je, bez obzira na to da li je tačna ili ne, izazvala njegov gnjev, na osnovu kojeg je definisao odnos prema Srbiji.
Rusi to vjerovatno takođe znaju, a ljuti su na Vučića jer je prodavao oružje Ukrajini, pa mu ne žele pomoći oko NIS-a, niti postoji novi ugovor o gasu.&nbsp;
- Ako do petka ne postignemo ugovor, počećemo pregovore o gasu s drugom stranom od ponedjeljka - kaže Vučić. Baš da vidimo.

Je li ovo pravi razlog zašto je Tramp bijesan na Srbiju?

Zatvaranje pet poglavlja na Međuvladinoj konferenciji u Briselu moglo bi uticati na Savjet da preporuči Evropskoj komisiji (EK) da počne sa izradom Nacrta ugovora o pristupanju, što bi bio politički signal država članica da su spremne na okolnost da Crna Gora okončava pregovarački proces.
To su u intervjuu agenciji MINA ocijenili nekadašnja ministarka evropskih integracija Gordana Đurović i glavni pregovarač Crne Gore sa Evropskom unijom (EU) Predrag Zenović.
Đurović smatra da je neizbor svih sudija Ustavnog suda, na sjednici crnogorskog parlamenta, propuštena prilika u vremenu kada ih više ne bi smjelo biti.
- Simbolično, ovo ubrzanje i najava IBAR-a, sve je i počelo izborom sudija Ustavnog suda. I sad smo napravili krug, opet smo na istom pitanju - dodala je Đurović.
Ona je ocijenila da je više faktora uticalo na to da ne budu izabrane sve sudije, od političkih relacija među partijama u parlamentu, vođenja sjednice i delegiranja te tačke dnevnog reda od predsjednika parlamenta.
- Mislim da su sve partije izvukle lekciju kako treba razgovarati. Svakako treba da bude uključena i opozicija. I u koaliciji nešto očito nije štimalo - kazala je Đurović.
Ona je istakla da je izbor sudija Ustavnog suda nešto bez čega ne možemo zadovoljiti ni pravne, ni političke kriterijume pristupanja.
Zenović je rekao da je na nivou načela važno da izbor čelnika svih institucija, a posebno onih koje su temelj sistema vladavine prava, bude blagovremen, bez zaostajanja, i da one funkcionišu u punom kapacitetu.
On je ocijenio da je važno da svi pokažu jedan vid uigranosti političke i svake druge, kako bi čelnici svih institucija mogli biti izabrani na vrijeme.
- Da ne dođemo u &nbsp;situaciju da opet narušavamo onaj balans između dinamike u vladavini prava i dinamike u tehničkom dijelu pregovora, budući da oni jedno od drugoga zavise - naveo je Zenović.
Đurović je kazala da su sudije Ustavnog suda vrlo važan dio procesa evropskih integracija.
- Veoma nezgodna situacija je što se to dešava u susret najavljenoj Međuvladinoj konferenciji, na kojoj očekujemo važne odluke o zatvaranjima poglavlja, odluke o tome da bi već trebalo i pisati nacrt pretpristupnog ugovora - istakla je Đurović.
Zenović je dodao da se još ne zna tačno kada bi mogla biti održana Međuvladina konferencija, ali da će biti između 15. i 18 decembra.
On je rekao da je zatvaranje pet poglavlja, koje se očekuje na Međuvladinoj konferenciji, u skladu sa dinamikom procesa pristupanja.
Upitana koliko je veliki korak zatvaranje pet poglavlja, Đurović je rekla da ima još dosta toga da se uradi, ali da bi, ako se 2026. gleda kao godina završetka pregovora, Međuvladine konferencije trebalo da budu održavane kvartalno.
- Svako poglavlje ima svoje zahtjevne zadatke vezano za zatvarajuća mjerila, a onda opet s druge strane imate političke kriterijume pristupanja koje prevazilaze ono što piše u zatvarajućim mjerilima, a imate i ekonomske kriterijume - objasnila je Đurović.
Ona je dodala da je tu i politički dio koji podrazumijeva uslovnu političku stabilnost i saglasnost svih partija da su integracije prioritet bez ikakvih opstrukcija i blokada.
Đurović smatra da bi bilo dobro ako je moguće da se uradi još jedan dio izborne reforme, kao i da bi trebalo otvoriti priču o promjeni Ustava.
- Ne mijenja se tako brzo Ustav. Ta procedura se ne dešava tako kratko. Hrvatska je promijenila ustav u šestom mjesecu 2010., godinu dana prije nego što je završila pregovore, Hrvatska je napravila ustav za Evropu - navela je Đurović.
Zenović smatra da ima vremena za promjenu Ustava, ali ne previše, i da postoje najmanje dva segmenta koja bi trebalo izmijeniti da oni budu u skladu sa evropskim standardima.
- Članstvo ministra pravde u Sudskom savjetu koje je sa više stanovišta problematično, i tu su nalazi kako Venecijanske, tako i Evropske komisije. I dio koji se odnosi na definiciju Centralne banke koju treba upodobiti ulozi, funkciji i smislu koju centralne banke imaju u savremenoj EU - objasnio je Zenović.
On je dodao da ima i drugih pravno-tehničkih usaglašavanja koja su važna, ali da su ta dva ključna i da je procedura za njih inicirana.
Zenović je kazao da sveukupni bilans Crne Gore može biti pozitivan samo ako u pregovorima svi činioci u svakom trenutku pokažu adekvatan odgovor.
- Onda nas očekuje i onaj drugi dio priče koji je politički, gdje i sve države članice moraju pokazati da su unutar sebe konsolidovane oko ideje da Crna Gore treba biti naredna članica - rekao je Zenović.
Govoreći o poglavlju 31. - Vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika, on je kazao da je Hrvatska blokirala njegovo zatvaranje, ali da nije pregovore, što je veoma važno.
- Pregovori su u rukama Zagreba i Podgorice, ministarstava vanjskih poslova, i idu na način koji je prikladan za takav vid bilateralnih izazova. Mi u pregovoračkoj strukturi isčekujemo ishode tog dijaloga, da vidimo zatvaranje Poglavlja 31, za koje je Crna Gora u potpunosti ispunila mjerila - dodao je Zenović.
Đurović je rekla da je složeno pitanje bilateralnih odnosa, zbog toga što unutrašnji politički puls u Crnoj Gori, predstavljen kroz različite aktere, može doprinijeti da se ta blokada produži.
- Hrvatska ističe da podržava Crnu Goru i da pažljivo prati događaje na političkoj i unutrašnjoj sceni. Ovu priliku treba iskoristiti, jer ovakav način ulaska nam se sad otvorio, uz kontinuiranu prijetnju Albanijom koja jako brzo napreduje, ali smo mi, ipak, značajno ispred - kazala je Đurović.
Ona smatra da je Crna Gora na dobrom putu, ako bude nastavljena geopolitička i politička podrška koja postoji, i ako ne bude više „autogolova", kao što je bio neuspjeli izbor svih sudija Ustavnog suda.
- I da pokažemo malo više političkog jedinstva. Vlada i tehnokratske strukture sigurno će uraditi sve što može. Naravno, to treba da bude praćeno budžetom koji zadovoljava ispunjavanje zatvarajućih mjerila, odnosno neophodne investicije - dodala je Đurović.
Ona je ocijenila da nije problem da se ne zatvore sva pregovaračka poglavlja naredne godine i da se uđe koji mjesec u 2027.
Đurović je kazala da su pitanje ispunjavanja političkih kriterijuma i politička stabilnost jednako važni kao i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.
- Odluka o pisanju nacrta pristupnog ugovora bila bi velika i simbolična vododjelnica da smo blizu kraja pregovora. Odluka da Savjet preporuči EK da počne izradu nacrta ugovora o pristupanju zaista bi učinila proces značajno realnijim i bila bi upozorenje svima u zemlji da prate ta otvorena vrata za Crnu Goru - istakla je Đurović.
Zenović je rekao da je stanovište EK, i da je Savjet blizu tome, da se, ako se stvori taj adekvatan kvantum zatvorenih poglavlja, može &nbsp;govoriri i o početku izrade sporazuma o pristupanju.
On je ocijenio da geopolitika može da ubrza i istovremeno i da uspori proces pristupanja, ali da je on posebno zahtjevan za Crnu Goru.
- Budući da je velika pažnja svih država članica prema politici proširenja dovela do pooštravanja kriterijuma za pristup, posebno političkih i posebno u pogledu vladavine prava - kazao je Zenović.
On je dodao da je sa druge strane činjenica da je danas najsloženiji sistem evropskog prava, budući da se kontinuirano i progresivno uvećavao od nastanka Evropske zajednice, potom EU, do danas.
Zenović je rekao da bi Ugovor o pristupanju bio pobjednička tačka bespovratnosti cijelog procesa i politički signal država članica da su spremne na okolnost da se Crna Gora ubrzano kreće, odnosno okončava pregovorački proces.
- Mislim da će ova Međuvladina konferencija dati dovoljno te supstance neophodne da se inicira radna grupa i da se krene sa sporazumom, budući da je proces koji je za njega potreban takođe mukotrpan i dugotrajan, i zbog toga je bolje početi što prije - ocijenio je Zenović.
Đurović je kazala da je nije vrijeme za političke podjele i da onaj ko od 1. januara naredne godine bude radio na političkim podjelama - tokom imenovanja u Skupštini i usvajanja evropskih zakona - direktno radi protiv toga da Crna Gora uđe u EU.
Ona smatra da ne treba odustati ni od različitih ekspertiza koje mogu pomoći Vladi da dobro pregovara uslove pristupanja.
- Sve to košta, prije pristupanja i poslije pristupanja. Vrlo je važno da se to stigne u ovome kondenzovanom vremenu - rekla je Đurović, dodajući da bi već trebalo pregovarati sa državma koje će u naredne dvije godine predsjedvati EU - Kiprom, Litvanijom, Irskom i Italijom, jer će dosta zavisiti naravno od njihovog stava.
Na pitanje da li je moguće da Crna Gora uđe u EU, ali sa privremenim ograničavanjem prava veta, Zenović je odgovorio da Crnoj Gori ne bi trebalo nuditi ništa drugačije od onoga što danas podrazumijevaju osnivački ugovori, jer i u vladavini prava i spoljnoj politici pokazuje da može biti kredibilna i ravnopravna članica.
- Vjerujem da je to osnovna evropska ideja i vjerujem da Crna Gora neće sa sobom donijeti nikakav problem EU nego, naprotiv, da će donijeti priliku i šansu i da će dati jednu poruku da je proširenje i dalje najjača spoljna politika Unije - dodao je Zenović.
Đurović je dodala da komparativna praksa ne prepoznaje izuzeće u smislu kako se sprovodi proces donošenja odluka u ugovor o funkcionisanju EU.
- Najrigidnija je norma bila možda kod Rumuna i Bugara gdje su oni dobili takozvani mehanizam saradnje i monitoringa za oblast 23 i 24. po ostvarivanju članstva i oni su na to pristali - navela je Đurović.
Ona je objasnila da je to značilo da se nastavi sa mehanizmom dubinske kontrole vladavine prava i poslije ostvarivanja članstva. „Kod njih je taj mehanizam trajao tri puta po pet godina. Oni su čak i predsjedavali EU, a bili su pod mehanizmom nadzora u oblasti vladavine prava“, kazala je Đurović.
Ona je rekla da je, u međuvremenu, usvojena Regulativa o vladavini prava koja se vezuje za evropski budžet, gdje sve države jednom godišnje izvještavaju o toj oblasti.
- Ti izvještaji liče na naše koje mi već odavno pravimo. Istovremeno, četiri zemlje kandidatkinje iz regije, mi smo već dvije godine u tom mehanizmu evropske kontrole vladavine prava. &nbsp;I na kraju, na nas bi se mogle uvijek primijeniti odredbe člana 7 Ugovora o EU, tzv. nuklarna klauzula, koja pokreće mehanizme sankcija prema državi članici ukoliko ne poštuje oblast vladavine prava - dodala je Đurović.
Ona je rekla da takve sankcije danas trpi Mađarska, kojoj su značajno sredstva iz evropskih fondova zamrznuta, navodeći da je najstroža moguća kazna pod nuklearnom klauzulom gubljenje prava glasa, isključenje iz procesa odlučivanja.
Đurović je kazala da je pregovoračka pozicija Crne Gore slična kao što je bila i Rumunije i Bugarska, kada je bilo veliko proširenje, ili kasnije Hrvatske.
Ona je istakla da Crna Gore ulazi sa ravnopravnim statusom, ne kao članica drugog reda, nego kao država članica koja ima sva prava iz osnivačkih ugovora.
- O mehanizmima pojačane kontrole oblasti vladavine prava nije problem da se razgovara. To je i interes i Crne Gore, ali da se članstvo ne dovodi u pitanje, da će se desiti kako se do sada dešavalo u punopravnom kapacitetu - dodala je Đurović.
Ona je navela da nekoliko zemalja EU imaju institut referenduma, ukoliko je to vezano za neke međunarodne ugovore ili za promjenu sopstvenih ustava.
- Važno je napomenuti da za sve talase proširenja nije bilo slučajeva izjašnjavanja na referendumu, da se koristi referendumsko pravo na bazi ustava država članica da bi se dozvolilo nekoj zemlji da pristupi ili ne, nego su se procesi završavali u parlamentima - rekla je Đurović.
Upitan kako izgleda mapa puta Crne Gore prema očekivanom članstvu za dvije godine, Zenović je objasnio da su, nezvanično, otvoreni razgovori i o poglavlju 34. Institucije, jer se ono otvara i zatvara na samom kraju.
- Plan je da se do kraja naredne godine zatvore sva poglavlja, da je u međuvremenu već iniciran rad na sporazumu o pristupanju i da imamo sve ono što je neophodno da krenemo u tu završnu političku fazu -rekao je Zenović.
On je poručio da je proširenje važno za EU, jer je činjenica da se Unija nije deceniju i po širila, a da je to bila nekad njena najjača spoljna politika i da je to ono što se zove „meka moć EU“.
- Treba proširenje vidjeti kao šansu, priliku, posebno ako imate kandidata kakav je Crna Gora, koji nije u budžetskom, fiskalnom smislu preveliki udarac za okvir EU, a istovremeno je pod budnim okom kada je u pitanju vladina prava, koja ostvaruje napredak i ima 100 procentno usaglašenu spojnu politiku - kazao je Zenović.
Đurović smatra da se stvari moraju pomalo posmatrati i tehnokratski, jer ako se sve ispregovara do kraja naredne godine, a ugovor o pristupanju još ne bude gotov, onda se može ući u 2027. godinu.
- Računajmo, hipotetički, da se zaista radi o vrlo kratkom periodu usaglašavanja drafta ugovora o pristupanju. Onda se usaglašeni tekst, naravno, mora dijeliti sa državama članicama, kad Komisija i mi završimo. Onda sve države moraju formalno da se izjasne na tekst predloga ugovora na engleskom, koji onda mora da se prevede na 24 službena jezika EU - objasnila je Đurović.
Prema njenim riječima, onda mora da se parafira svaka strana, prije nego se pristupi ceromoniji potpisivanja.
- Tek onda se zaključuje da je to to. Onda se pravi svečani događaj potpisivanja ugovora o pristupanju. Onda od tada počinje datum ratifikacije. A znamo da su 2027. godine izbori i u Crnoj Gori. Onda imamo izbore u mnogim zemljama. Tako da je to uvijek nešto što produžava proces ratifikacije - rekla je Đurović.
Ona je ukazala i da su izbori za Evropski parlament u junu 2029. godine i da je EK, koja je dosta naklonjena Crnoj Gori, na mandatu do novembra 2029.
- Ima dosta koraka na toj mapi puta, ali može se naravno sve to postići kad postoji saglasje političkih aktera i naravno da mora da se radi, da svako odradi svoj dio posla - zaključila je Đurović.

Zatvaranje pet poglavlja moglo bi dovesti do početka izrade Nacrta ugovora o pristupanju

Službenici Sektora granične policije su, u okviru operativno - taktičke akcije “Stranac”, tokom novembra realizovali 2.407 represivnih mjera usmjerenih na kontrolu kretanja, boravka i rada stranih državljana u Crnoj Gori.
Pripadnici granične policije su tokom novembra sproveli 27 samostalnih akcija pojačane kontrole ulaska, kretanja, boravka i rada stranih državljana u Crnoj Gori, dok je u saradnji sa nadležnim inspekcijskim službama realizovano 30 akcija.
U okviru ovih aktivnosti donijeto je 197 rješenja o povratku lica, 204 rješenja o otkazu boravka do 90 dana, 22 rješenja o protjerivanju stranih državljana.
Prinudno su udaljena 22 strana državljanina, do su podnijete 1.022 inicijative za prekid privremenog boravka.
Podnijeto je 924 prekršajnih prijava i prekršajnih naloga stranim državljanima, dok je istovremeno naplaćeno 57.776 eura novčanih kazni po izdatim prekršajnim nalozima.
- U istom periodu, osam stranih državljana je smješteno u Prihvatilište za strance. Shodno sporazumima o vraćanju i prihvatanju lica čiji je ulazak ili boravak nezakonit, susjednim državama je u skraćenom postupku predato 16 stranih državljana - navedeno je u saopštenju Uprave policije.

U novembru 2.407 mjera prema strancima: Protjerano 22, otkazan boravak za 204

Moje mimoilaženje sa stavovima bivše partije trajalo je mjesecima unazad, a mogu reći i godinama - poručio je Nikola Janović koji je juče podnio ostavku u Demokratskoj partiji socijalista (DPS).
Na pres konferenciji je rekao da nije želio da paradira sa razlikama.
- Moji stavovi uvijek su bili jasni. Vremenom nijesam primijetio da su se razlike u tim stavovima smanjivale, pa sam smatrao da je vrijeme da se raziđemo i da svako ide svojim putem - istakao je Janović.
Ostavku je, kaže, dostavio organima stranke.
- I dao mogućnost raspolaganja mjestima u odborima gdje me je DPS birao. Nastaviću dalji politički rad kao nezavisni opozicioni poslanik - naveo je Janović.&nbsp;
Smatra da je važno da sve ono što su bile njegove vrijednosti i principi za koje se borio. Za to će se, poručuje, i dalje zalagati.
- Moje stavove imate mogućnost da čujete u javnom prostoru. Crna Gora je danas u velikom problemu, razapeta je sa jedne strane na populizam i nacionalizam, a sa druge strane postoji letargija i pasivnost kod svih nas u opoziciji. Država truli iznutra u ekonomskom, društvenom i vrjednosnom smislu. Zato smatram da, kao nezavisni poslanik treba da se borim za vrijednosti na kojima počiva Crna Gora, da treba da pokažemo drugačiju politiku - naveo je on.
Svi na crnogorskoj političkoj sceni, cijeni on, pričaju isto.
- Mora da se pokaže više ljudskog integriteta. Smtram da treba da se okrećemo mladim ljudima, ne treba da ih opterećujemo istrošenim pričama što je bilo prije 10, 20, 30 godina. Želim da ih ohrabrim da svako ko može da doprinese - treba da radimo zajedno - istakao je Janović.
Želi, kaže, da Crna Gora bude što bolja.
- Svjestan sam da će biti raznih špekulacija i teorija zavjere, da li sam sa ovim ili onim, jedina konstanta je da sam svoj i da sam pokazao u DPS-u i sada i u budućnosti da razmišljam svojom glavom i da nijesam ničiji - decidan je Janović.
Tako će se, kaže, ponašati i u budućnosti.
- Jasno je da neko vrijeme postoji mimoilaženje, sve što sam rekao o tome šta bi i kako trebalo sam rekao kad sam bio u DPS-u. Iz ličnog dostojanstva ne želim da govorim u negativnom kontekstu, želim da nastavim drugim putem i da bude drugačije. Samim tim što ću nastaviti kao nezavisni poslanik govori o tome da imam namjeru da se bavim politikom - rekao je Janović.
Ne može, naglašava, reći u kom fotmatu će biti njegov rad u budućnosti.
- To zavisi od okolnosti - dodao je on.
Građanska, antifašistička, evropska Crna Gora su, poručuje, vrijednosti koje brani.
- To je najvažnije što je državi potrebno - naveo je Janović.
Na pitanja o tajmingu ostavke je rekao da nije čovjek prijeke naravi i nestrpljiv.
- Imam dovoljno političkog iskustva da dam vremena. Kad sam procijenio da naše mimoilaženje nije manje - odlučio sam se na ovaj potez - rekao je on.
Bez obzira o kojoj se partiji radi svjedoci smo, jasan je Janović, da postoji partijsko zapošljavanje ko god je na vlasti.
- To je problem sa kojim moramo da se borimo, generalno mora da se politka vodi na drugi način i da bude bazirana na ljudskom integritetu. Važno je da se takvu ljudi uključuju, koji i nijesu iz politike, i da gradimo bolju državu - rekao je on.
Komentarišući reakcije nekih poslanika Pokreta Evropa sad (PES), Janović je rekao da ga je život naučio da bude oprezan sa pohvalama, te da nije posebno obraćao pažnju na to.
Na pitanje da li se njegovi razlozi poklapaju sa onim koje je navela Drita Lola kad je napuštala partiju, Janović je rekao da sve što je imao da kaže je govorio dok je bio u DPS-u.
- Sad kada više nijesam, to nije više ni tema - zaključio je Janović.

Janović: Moje mimoilaženje sa DPS-om trajalo godinama, jedina konstanta je da sam svoj

Koliko je funkcionerima i funkcionerkama „postavgustovskih vlasti“ teško da se odvoje od „fotelja“ pokazuje i primjer bivše direktorice Muzeja i galerija Budve Lucije Đurašković, koja je zaključala kancelariju i odbila da preda ključ, kako bi spriječila novoimenovanu vršiteljku dužnosti direktorice Ivanu Ćupić da preuzme funkciju?! Đurašković je, čak, na društvenoj mreži Fejsbuk u srijedu pozvala Budvane na protest da je podrže?! - Gdje ste Budvani da branite kulturu grada – napisla je ona, pored ostalog. Budvani se, ipak, nijesu odazvali, pa je Ćupić, nakon što je u srijedu provela nekoliko sati u hodniku ustanove čekajući da joj se omogući pristup radnom mjestu, tek juče, ipak, uspjela da uđe u svoju kancelariju. Prema informacijama Portala ETV, angažovan je bravar, formirana je i petočlana komisija da isprati otključavanje vrata, a ovom činu prisustvovala je i većina zapošljenih, kao i članovi Savjeta ustanove i kancelarija je otključana. Brava je zamijenjena, tako da bi Ćupić jutros trebalo do radnog mjesta da dođe bez problema. Čitav slučaj prijavljen je policiji, a tužilaštvo će u narednim danima odlučiti da li je u postupcima Đurašković bilo elemenata na osnovu kojih mogu pokrenuti postupak protiv nje. Međutim, nije upitno samo odbijanje Đurašković da oslobodi „direktorsku fotelju“, već je veoma sporna i njena pozicija direktorice u prethodnih četiri godine i duže. Ona je na čelo Muzeja i galerija Budve imenovana u avgustu 2017. na četvorogodišnji mandat, ali je ostala i narednih četiri godine i koji mjesec duže.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Lucija Đurašković"> <figcaption>DUŽE OD ČETIRI GODINE BEZ RJEŠENJA UPRAVLJALA USTANOVOM: Lucija Đurašković</figcaption> </figure>  Novi konkurs nije raspisivan, niti je ona, prema dostupnim informacijama, sve to vrijeme imala bilo kakvo rješenje za tu funkciju. Zbog toga se otvara pitanje validnosti svih akata koje je potpisivala u prethodnih četiri godine i tri mjeseca. Đurašković je, kako smo objavili, sve ove godine ostala na čelu ustanove zahvaljujući članu 22 stavu 2 Statuta Muzeja i galerija Budve kojim je propisano da „do izbora novog direktora, funkciju direktora vršiće dotadašnji direktor“. Ona i lokalne vlasti su, očigledno, tumačile da joj taj član omogućava da ostane direktorica koliko želi. Upitno je i kako Đurašković može dobiti rješenje o razrješenju kada nije ponovo imenovana nakon što joj je istekao mandat. Prema nezvaničnim informacijama, Đurašković prijeti krivičnim prijavama. Predsjednica Savjeta Muzeja i galerija Branka Čvorović najavila je juče u izjavi za Pobjedu da će to tijelo danas održati sjednicu, ali nije komentarisala hoće li se raspravljati o statusu Đurašković, kojoj su, kako je kazala, po kuriru, dostavljene odluke o njenom razrješenju i imenovanju Ćupić. - Ona je četiri godine i dva-tri mjeseca preko radila, a da nije imenovana za direktoricu, niti za vršiteljku dužnosti. Za ovaj period od četiri godine ona nijedan Savjet, koji je bio imenovan u skladu sa rezultatima na izborima, nije upisivala u Centralni registar privrednih subjekata, jer je tako mogla da radi kako je radila. Ovo je prvi Savjet koji nije odustao. Mi smo stvarno istrajali zato što smo sto posto sigurni da ispravno postupamo, jer može da vam se sviđa odabir nekoga ili ne, ali morate da poštujete odluku lokalnog parlamenta - kazala je Čvorović Pobjedi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Branka Čvorović"> <figcaption>ODLUKE ZAKONITE: Branka Čvorović(Photo: RTV Budva)</figcaption> </figure>  Rekla je i da je Đurašković bilo ponuđeno da prihvati Savjet, a da je oni imenuju za vršioca dužnosti na šest mjeseci, jer u februaru naredne godine ide u penziju. - Ona je to odbila. Predsjednik opštine joj je nudio da nastavi da prima platu od 2.500 eura, koliko iznose njena sadašnja primanja, do odlaska u penziju i da se dogovore o otpremnini iako ona na nju nema pravo, jer joj je 2021. godine istekao zvanični direktorski mandat. Ona je i to odbila. Predsjedniku opštine je rekla da njoj ne treba novac, već da hoće moć - kazala je Čvorović. S druge strane, Đurašković je ovom mediju rekla da osporava sve odluke, kako je istakla, nezakonitog Savjeta. - Sve je nezakonito, počevši od Savjeta koji je nezakonito imenovan - kazala je ona. Nova direktorica Muzeja i galerija Budve Ivana Ćupić juče nije željela da komentariše događaje u ustanovi i ponašanje Đurašković. Prije nekoliko dana za naš Portal je rekla da da joj je velika čast, ali i odgovornost „voditi jednu ovako značajnu kulturnu instituciju“. - Sa jasnom sviješću o prethodnom izazovnom periodu ustanove, moj prioritet je da bez oklijevanja i prekomjernog osvrtanja, složno započnemo proces obnove i modernizacije. Vizija mora biti jasna i usmjerena ka osavremenjivanju i podizanju konkretnih kvaliteta Muzeja i galerija Budve - kazala je ona. Poručila je da želi da zajedno izgrade „snažan, motivisan i stručan tim, jer je uspjeh moguć jedino kroz solidaran rad i posvećenost istoj viziji“.

Ćupić preuzela kancelariju, Đurašković prijeti prijavama

Politikološkinja za informisanje, novinarka, bivša odbornica u nikšićkom parlamentu Tatjana Knežević Perišić obratila se juče otvorenim pismom predsjedniku Donjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva (House of Commons) Lindziju Hojlu, protestnom notom Britanskoj ambasadi u Podgorici i otvorenim pismom Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva iskazujući oštar protest zbog toga što je Hojl od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića na dar prihvatio sliku kapele na Lovćenu koju je podigao srpski kralj Aleksandar Karađorđević 1918. godine, umjesto Njegoševe kapele i kao simbol strahovlade silom oružja je nametnuo Crnogorcima u nasilno aneksiranoj Crnoj Gori i koja je do danas, kako je istakla, prepoznata kao oličenje negiranja crnogorskog istorijskog identiteta. U pismu Hojlu, ona ističe da „kao građanka Crne Gore, najstarije države na Balkanu, koja se u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji, uz pet kraljevskih dinastija, vječito borila za slobodu“, protestvuje zbog toga što je od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, prihvatio sliku kapele, gdje je sahranjen naš najveći pjesnik i filozof Petar II Petrović Njegoš.&nbsp; &nbsp;SIMBOL STRAHOVLADE - Ta slika se odnosi na drugu kapelu, koju je nekadašnji kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević, sagradio za svog sina i silom oružja, nametnuo Crnogorcima kao simbol njegove strahovlade, nakon 1918. godine, kada je, odlukom Velikih sila, moja država nestala sa mape svijeta! Taj kralj je u mom narodu poznat kao „Aco palikuća“, jer su njegovi žandarmi i odredi u Crnoj Gori, sve do 1929. ubijali protivnike bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije, palili kuće njihovim porodicama, mučili i zlostavljali nevine ljude, koji su se izjašnjavali kao Crnogorci - a koliko je ta Karađorđevićka vlast bila besramna, svjedoče istorijske činjenice da su crnogorsku kapu, kao dio nacionalne nošnje Crnogoraca, skidali sa glava domaćina i stavljali na svinje – upozorila je Knežević Perišić britanskog zvaničnika na istorijske činjenice&nbsp; Objasnila je da je „Mandić predstavnik partija koje u Crnoj Gori pokušavaju da uvedu 'srpski svet', što je pandan za suštinsku nacionalnu kapitulaciju i nestanak crnogorskog identiteta“.&nbsp; - Njihove slike i replike te druge kapele, na vrh Lovćena, svete planine za Crnogorce, simbolizuju politiku koja čini sve da zatre sve crnogorsko, otme našu istoriju, predstavljajući je kao srpsku i da vrate upravo tu kapelu, pored davno izgrađenog Mauzoleja, kako bi se tako vratio simbol srpske okupacije Crne Gore – naglasila je ona.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d" data-rendition-name="original" width="1320" height="733" loading="lazy" alt="mandić"> <figcaption>SIMBOL SLOMA CRNE GORE: Hojl i Mandić (Foto: Skupština Crne Gore)Skupštna.me</figcaption> </figure>  Podsjetila je Hojla da su i britanski „ugledni zvaničnici, zgroženi nad sudbinom Crne Gore, obavještavali svoj Parlament o tadašnjem umiranju jedne države“. - Preporučujem da pročitate izvještaj gofa John Francis Charles de Salisa, koji je služio kao izvanredni izaslanik i ministar plenipotencijar Ujedinjenog Kraljevstva u Kraljevini Crnoj Gori, poznat po svom izvještaju Britanskom parlamentu iz 1919. godine o situaciji u Crnoj Gori nakon njene aneksije od strane Srbije. A o tome kako Crnogorci vole svoju državu i zašto su njeni preci ginuli, te zašto Vam se ja obraćam, možete pročitati u pismu, koje je crnogorski knjaz Danilo Petrović Njegoš poslao u maju 1856. godine londonskom Tajmsu, a Tajms objavio 30. septembra 1856. godine. U njemu se, uz ostalo kaže: „466 godina crnogorski narod odbija da se podredi bilo čijoj moći ili da prizna vlast bilo kojeg gospodara; naprotiv, on se otimao za nezavisnost s oružjem u ruci, i radosno je prolio svoju krv po oltaru slobode. Četiri i po vijeka crnogorski narod trpio je neprestanu borbu s Turskom imperijom, nekada najmoćnijom u Evropi, pred kojom su drhtale sve države Evrope. Krv njenih junaka pala je na svaki kamen njenih visokih planina, i Crna Gora je sačuvala svoju dragocjenu slobodu. Politika velikih Sila bila bi jako pogrešna kada one ne bi uzele u obzir žrtve koje je njen narod podnio u ime Hrišćanstva – taj narod koji se, između Srpskog kraljevstva, Vizantijskog carstva, kraljevstava Bugarske, Bosne i Epira, koji su svi podlegli napadima Turaka, ponosno branio među svojim bezvodnim planinama, i koji je znao kako da sačuva, uprkos svom siromaštvu i oskudici, najsvetiji posjed koji jedna nacija može da ima – svoju nezavisnost“ – napisala je Knežević Perišić. Istakla je da se ništa nije promijenilo ni danas.&nbsp; - Molim vas, zato, da poštujete osnovno pravo, dato svim nacijama svijeta - da postoje. Prihvatanjem ove slike, Vi ste pokazali da ne poštujete to pravo Crnoj Gori i Crnogorcima. Vaša je dužnost, kao visokog znaničnika jedne velike nacije, da sramni poklon vratite onima koji sjede na čelu države, koju pokušavaju da unište. Nemojte biti njihov saučesnik – zaključila je Knežević Perišić.&nbsp; &nbsp;PROTESTNA NOTA U pritestnoj noti Britanskoj ambasadi u Podgorici Knežević Perišić je istakla da upućuje „protest povodom nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane predsjednika Donjeg doma britanskog Parlamenta, gospodina Lindsaya Hoylea, a koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić“. - Slika prikazuje kapelu koju je nakon ukidanja crnogorske državnosti 1918. godine podigao kralj Aleksandar Karađorđević, kao simbol političkog pritiska i nametanja nove vlasti, nakon što je srušio staru, Njegoševu kapelu, gdje je on bio sahranjen. Ova građevina, čiju je sliku primio g. Hoyl, nikada nije predstavljala izraz crnogorske tradicije i do danas je u javnosti prepoznata kao simbol negiranja crnogorskog istorijskog identiteta – istakla je ona. Uručenje slike ove kapele od strane političara koji otvoreno zastupa koncept „srpskog sveta“, političkog projekta usmjerenog na brisanje crnogorskog identiteta, poručila je Knežević Perišić, predstavlja čin sa snažnom političkom porukom. - Njeno prihvatanje, ukoliko ostane bez reakcije, može biti pogrešno shvaćeno kao znak britanske podrške tim politikama. Britanija je u prošlosti bila važan posmatrač i svjedok dramatičnih događaja u Crnoj Gori, o čemu govori i izvještaj grofa Johna de Salisa iz 1919. godine. Upravo zbog te istorijske povezanosti i reputacije Ujedinjenog Kraljevstva kao države koja dosljedno brani demokratske standarde, ljudska prava i suverenitet naroda, ovakav gest je izazvao zabrinutost među građanima Crne Gore – naglasila je u protestnoj noti Knežević Perišić. Iskazala je očekivanje „da Ambasada o ovome obavijesti relevantne institucije u Londonu i ukaže na osjetljivost ovog pitanja, kako se slični previdi ne bi ponavljali“.&nbsp; - Uvjerena sam da Ujedinjeno Kraljevstvo ne želi biti dovedeno u poziciju da nenamjerno podrži politike koje dovode u pitanje identitet i državnost Crne Gore – zaključila je u protestnoj noti. U pismu Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva istakla je da im se obraća kao građanka Crne Gore kako bi izrazila duboku zabrinutost zbog nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane visokog zvaničnika Ujedinjenog Kraljevstva, gospodina Lindsaya Hoylea, koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić. - Ovaj čin je izazvao snažnu uznemirenost kod mnogih građana Crne Gore, jer se prikazana kapela ne odnosi na prvobitnu kapelu gdje je sahranjen naš najznačajniji književnik i filozof, Petar II Petrović Njegoš, već na građevinu koju je nakon ukidanja crnogorske države 1918. godine sagradio kralj Aleksandar Karađorđević, srušivši staru, Njegoševu kapelu, postavljajući tu, prikazanu na slici, koja je simbol negiranja crnogorske državnosti – objasnila je ona. Predsjednik Skupštine Crne Gore, koji je poklon uručio, naglasila je u pismu, predstavlja političke strukture koje se otvoreno zalažu za brisanje crnogorskog nacionalnog identiteta i za koncept tzv. „srpskog sveta“, koji je, dodala je, u potpunosti suprotan demokratskim vrijednostima, ravnopravnosti naroda i savremenim evropskim principima. - Prihvatanje ovakvog poklona, ma koliko nenamjerno, može se protumačiti kao podrška politikama koje negiraju pravo Crnoj Gori da se razvija kao samostalna i međunarodno priznata država sa sopstvenim identitetom. Od partije koja pripada demokratskoj, progresivnoj tradiciji, očekujemo senzibilitet prema pitanjima državnosti malih naroda i razumijevanje za istorijske okolnosti koje prate naše odnose sa susjednim državama. Ljubazno Vas molim da o ovome obavijestite nadležne organe partije i da se, u okviru vaših mogućnosti, zauzmete za jasniji, senzibilniji i informisaniji pristup kada je riječ o Crnoj Gori i pitanjima njenog identiteta – zaključila je Knežević Perišić. Mnadić je tokom posjete Donjem domu Parlamenta UK na dar uručio Hojlu sliku kapele na Lovćenu i tom prilikom krivotvorio istorijske činjenice, kako se zaključuje iz saopštenja njegovog kabineta, saopštavajući visokom zvaničniku „da je nekadašnja totalitarna vlast prije pedesetak godina fizički uklonila sa mjesta na kojem je sagradio naš veliki Vladar i Vladika Petar II Petrović Njegoš, a koji je testamentom odredio da u njoj bude i sahranjen“.&nbsp;

Knežević Perišić poručila Hojlu: Nemojte biti saučesnik onima koji pokušavaju da unište Crnu Goru

Građani Cetinja, koji mjesecima protestuju na Kruševom ždrijelu zahtijevajući odgovornost nadležnih za dva masovna ubistva koja su se desila u njihovom gradu, ocijenili su da je odbornik Građanskog pokreta URA Slavko Šole Janković pokazao je duboko nerazumijevanje tragedije koja je pogodila njihov grad, ali i nerazumijevanje razloga zbog kojih već jedanaest mjeseci istrajavaju u blokadama.
On je ocijenio da "moramo svi zajedno zamoliti ljude sa Kruševog ždrijela da se nađe drugačiji oblik djelovanja", a građani Cetinja su na to kazali da su od čovjeka koji je Cetinjanin i koji dolazi iz političkog okvira u kojem je njegov partijski kolega rukovodio sektorom bezbjednosti u vrijeme prvog masakra u Medovini, očekivali makar minimum moralne odgovornosti, da se zauzme za istinu, za žrtve, za svoj grad.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 69.8487%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fjankovic-moramo-svi-zajedno-zamoliti-ljude-sa-krusevog-zdrijela-da-se-nade-drugaciji-oblik-djelovanja&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- To se nije dogodilo. Umjesto toga, Janković sada „roni suze“ za 23 nevina života, ali svoje saosjećanje nespretno i pogubno usmjerava ka onima koji su „na mukama u kolonama“, a ne ka porodicama koje su izgubile najmilije, niti ka građanima koji se već mjesecima mirno i uporno bore da se istina o tragedijama na Cetinju konačno sazna i da se odgovornost utvrdi - naveli su oni.
Posebno ih je, kažu, potresla rečenica u kojoj Janković apeluje da se „nađe drugačiji oblik djelovanja, da ne uništavamo svoj grad“.
- Podsjećamo ga da mu od 12. avgusta 2022. godine pa do danas niko nije branio da kao odbornik pokrene inicijative, mehanizme i politički pritisak kako bi istina i pravda ugledale svjetlo dana, ako je to zaista želio. Niko mu nije zabranio da dođe na Kruševo ždrijelo, da stane uz porodice žrtava, da sa njima razgovara, da se oglasi, da postavi pitanja, da zahtijeva odgovornost - jasni su oni.
A pogotovo mu, dodaju, ništa nije branilo da to uradi makar zbog četvoro nevine đece čiji su životi ugašeni na kućnom pragu, u njihovom domu.
- Voljeli bismo da nam Janković, kao odbornik čiji je to posao, iznese sopstvenu strategiju nastavka života i mogućeg prevazilaženja krize u našem gradu. U svemu ovome je i vrlo simptomatično da se Janković javlja u trenutku najavljene radikalizacije, a mi umjesto tri sata, protestujemo sat vremena, sa promijenjenim terminom u vremenu kada je stradala prva žrtva Medovine - naveli su građani Cetinja.
Isto tako je, cijene oni, jako simptomatično da dolazi od čovjeka koji je "krunski svjedok traljavog vođenja istrage na masakru 1.1.2025. kada je prvi ušao u kafanu Velestovo".

Tag: sarajevo-safari