Sarajevo je trenutno najzagađeniji grad na svijetu s indeksom kvaliteta vazduha od 330 µg/m³, što je vidljivo i u samom vazduhu s obzirom na gustinu smoga. Međutim, do jutra se očekuje poboljšanje situacije.
Svjetska lista najzagađenijih gradova u svijetu (IQAir) pokazuje da je trenutno najazagađeniji grad Sarajevo, zatim je na drugom mjestu Delhi, koji uglavnom vodi ovu nepopularnu listu. Za Sarajevom i Delhijem, na prvih pet pozicija su još Lahore (Pakistan), Kolkata (Indija) i Hanoi (Vijetnam).
Sudeći prema satnoj prognozi zagađenja, tokom večeri će se situacija povremeno popravljati, a ujutru bi zagađenje trebalo biti značajno manje nego sada. Do kraja utorka će stepen zagađenja pasti na 200 µg/m³, dok bi ujutru u 7 sati trebao iznositi otprilike 50 µg/m³, što se ne smatra opasnim.
Razlog poboljšanja situacije je povoljna vremenska prognoza, odnosno, očekuje se da će tokom večeri duvati vjetar, koji će očistiti vazduh.
Vremenska prognoza za sutra je takođe povoljna za smanjenje zagađenja s obzirom na to da se očekuje pretežno oblačno vrijeme s vjetrom i kišom.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Sarajevo trenutno najzagađeniji grad na svijetu

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš dostavio je Portalu ETV pozivno pismo predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića da prisustvuje tradicionalnoj svečanoj večeri ove organizacije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, demantujući Sulejmanovićeve tvrdnje na društvenoj mreži Fejsbuk da Vraneš nije bio lično pozvan već da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“.&nbsp; - Ako ovo nije poziv za lično prisustvo, onda ne znam šta jeste. Gospodin Sulejmanović da ne zloupotrebljava Udruženje Pljevljaka u Sarajevu u političke svrhe. Uvijek ću štiti interese Pljevalja i Crne Gore i beskompromisno se boriti protiv zloupotreba izbornog procesa – saopštio je Vraneš u reagovanju dostavljenom našem portalu. Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, dva dana kasnije na Fejsbuku je napisao da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. - ... Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika Opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk. Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je on. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Pozivno pismo, međutim, kaže drugačije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121314120_fab58c5ef4a72744bd8d94f496483718e9d93b1219ffa058e3334c1dbec4c41a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025121314120_fab58c5ef4a72744bd8d94f496483718e9d93b1219ffa058e3334c1dbec4c41a" data-rendition-name="original" width="1114" height="1600" loading="lazy" alt="pismo"> <figcaption>Ilustracija – Pozivno pismo Udruženja Pljevljaka u Sarajevu</figcaption> </figure>  - Istovremeno očekujemo da „Dan Pljevalja u Sarajevu“ svojim prisustvom uveliča predsjendik Općine g. Vraneš Dario sa svojim saradnicima i da nam tom prilikom predstavi naša Pljevlja danas, kao i budući razvoj sa prijedlozima i sugestijama kako Pljevljaci iz dijaspore mogu pomoći u realizaciji planova razvoja našeg zavičaja – piše, pored ostalog, u pozivnom pismu koje je Portalu ETV na uvid dostavio Vraneš. A njegovo gostovanje na večeri u Sarajevu izazvalo je veliku pažnju, ne samo u Pljevljima, već i među iseljenicima koji su bili na večeri. Tako se na snimku koji je Portalu ETV dostavio čitalac čuje komentar: „Dario u Sarajevu“, a na kojem se vidi Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. Mnogi su, međutim, ogorčeni što je Vraneš pozvan, a zbog ksenofobnih ispada prema Bošnjacima/Muslimanima i veličanja fašističkog četničkog pokreta koji je na teritoriji Pljevalja tokom Drugog svjetskog rata počinio jezive zločine. Četnici Pavla Đurišića 1943. napravili su pokolj u tom kraju, kada su klali i bebe u kolijevkama.&nbsp; Vraneš u kabinetu drži minijaturu biste četničkog vođe zločinca Dragoljuba Draže Mihailovića. U izbornom danu 30. avgusta 2020. godine, tada zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“... A njegovo gostovanje kod sarajevskih Pljevljaka inspirisalo je šefa Odborničkog kluba Demokratske partije socijalista Marka Tošića da juče, tokom sjednice Skupštine opštine, Vranešu daruje rever značku sa državnom zastavom Crne Gore. - Svi smo ispratili Vašu nedavnu posjetu Sarajevu, a svima je posebno privuklo pažnju to kako ste iz sveg srca pjevali – „niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. Tako da, kada je gospodin (Andrija) Mandić postao i Crnogorac i suverenista i evropejac, nekako se očekuje da ćete i Vi krenuti tim njegovim putem. Zato sam ja odlučio da Vam poklonim ovu rever zastavu Crne Gore, jer u prethodnom periodu ste po potrebi isticali zastave brojnih država i mislim da je, konačno došlo vrijeme da i ovu našu najljepšu crnogorsku zastavu istaknete. Što se kaže – uzdravlje je nosili – kazao je Tošić u pljevaljskom parlamentu. Vraneš je prihvatio Tošićev poklon. - Kolega Tošiću u pravu ste, eto da se slažemo i Vi i ja u jednom – istina je da nebo nije nigdje plavo kao iznad Crne Gore i to jeste tako. Ne iznad Montenegra, nego iznad Crne Gore i to je razlika između vaše i naše politike – kazao je Vraneš.&nbsp; <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp;

Kaćuša Krsmanović

1084x550

Vraneš: Ako ovo nije poziv za lično prisustvo, onda ne znam šta jeste

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

'Snajper turisti' i 'vikend četnici': Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Alen Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, juče se oglasio na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 67.5144%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-dario-u-sarajevu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Portal ETV objavio je informaciju nakon što nam se obratilo više Pljevljaka, ogorčeni Vranešovim prisustvom na svečanoj večeri, zbog njegove nacionalističke, šovinističke politike koju propagira, a dostavljen nam je i snimak sa tog druženja. - Udruženje Pljevljaka u Sarajevu postoji više od trideset godina i okuplja ljude rođene u Pljevljima koji danas žive u Sarajevu, kao i naše sugrađane koji su porijeklom iz Pljevalja. Naš cilj je isključivo njegovanje tradicije i međusobnih veza. Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9" data-rendition-name="original" width="728" height="1599" loading="lazy" alt="Objava Alena Sulejmanovića"> <figcaption>Objava Alena Sulejmanovića(Photo: Fejsbuk - stop kadar)</figcaption> </figure>  Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je Sulejmanović. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu na društvenoj mređi Instagram pohvalio se sam Vraneš objavom 6. decembra. Objavio je fotografiju i napisao da je u Sarajevu na poziv Sulejmanovića. A na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša, kako smo objavili, potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“. Vraneš je, podsjetili smo u tekstu 8. decembra, prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. kada je bio zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Aktuelni predsjednik Opštine Pljevlja nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. Podsjetili smo da Vraneš predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.&nbsp; Opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja nedavno je finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...&nbsp; Od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića. Na Instagramu je imao i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“, a u jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...

Sulejmanović: Vraneš nije pozvan lično, njegov dolazak moguća najava promjene političkih stavova

Sarajevo je 23. novembra ove godine još jednom potvrdilo da je grad koji razumije jezik umjetnosti, ljepote i međuljudskog zajedništva. U sali hotela Hills, pod sjajem reflektora i pred publikom sastavljenom od gostiju iz cijelog regiona, održan je međunarodni festival umjetnosti i mode „Golub mira“ , manifestacija čija je misija da kroz kreativnost spaja ljude, kulture i tradicije, brišući granice i gradeći mostove tamo gdje ih društvene pukotine često prave.
Festival, zamišljen kao događaj koji putuje od grada do grada i otvara vrata saradnji, namijenjen je povezivanju različitih nacija i vjera kroz umjetnost i modu. Organizatori njeguju ambiciju da „Golub mira“ postane stalna međunarodna platforma razumijevanja i &nbsp;promocije ljudi, gradova, zemalja i svih onih koji svojim talentom, znanjem i vizijom doprinose zajedničkoj budućnosti.
U takvom ambijentu, gdje se talenat i priča svakog učesnika prepoznaju i vrednuju, zasijala je i naša mlada Crnogorka, osamnaestogodišnja Andrea Lakićević, učenica 4-6 razreda SSŠ „Ivan Uskoković“ iz Podgorice. Na modnoj sceni od svoje desete godine, Andrea je već formirana manekenka, ali i primjer mlade žene koja gradi karijeru istrajnošću, pristojnošću i ozbiljnim radnim navikama.
I ove večeri, Andrea je ostavila snažan utisak: sigurna, elegentna, prirodna. Publika ju je zapamtila po osmijehu, žiriju je bila upečatljiva po stavu, a učesnicama bliska po toplini. Sve to rezultiralo je značajnim uspjehom: plasirala se među Top 5 i ponijela titulu Miss Šarma 2025, priznanje koje se ne dodjeljuje samo za ljepotu, već za karakter, prisutnost, energiju i autentičnost koju jedna mlada žena nosi sa sobom.
<h2>"Isplati se biti svoj"</h2>
Nakon proglašenja, Andrea je odvojila vrijeme da podijeli sa nama utiske. Njene riječi nisu bile tek puka zahvalnost &nbsp;bile su izraz zrelosti i unutrašnje snage:
„Odlazak na izbor za Miss bio je put koji je od mene tražio hrabrost, samopouzdanje i vjeru u sebe. Svaki trenutak, od priprema do finalne večeri, bio je pun emocija i novih iskustava. Osvajanje titule Miss Šarma potvrdilo mi je da se isplati biti svoj, &nbsp;nasmijan, ljubazan i otvoren prema ljudima.“
U dahu je dodala da je ova titula za nju više od priznanja, već potvrda dugogodišnjeg rada, odrastanja i sazrijevanja:
„Ta titula mi je donijela radost, ali i motivaciju da nastavim da radim na sebi. Danas se osjećam ponosno, ispunjeno i zahvalno. Ovo iskustvo me je dodatno ojačalo i pokazalo mi koliko mogu kada vjerujem u sebe i kada imam prave ljude uz sebe.“
A među tim ljudima, naglašava, stoje oni najvažniji: „Ključnu ulogu imala je podrška mojih roditelja, koji su bili moja najveća snaga tokom cijelog procesa. Veliku zahvalnost dugujem i mojoj psihologici Gordani Nikač, profesorici Jeleni Miljanić i profesoru Dušku Popoviću, koji su svojim riječima, savjetima i vjerom u mene doprinijeli da zablistam u najljepšem svjetlu.“
<h2>Poruka koja prevazilazi modu</h2>
Na pitanje da li ima poruku za mlade djevojke koje razmišljaju da zakorače u svijet mode, Andrea nije govorila o dijetama, pravilnom hodu ili trendovima. Umjesto toga, govorila je o onome što je suštinsko:
„Svi da vjeruju u sebe i svoje snove, bez obzira na prepreke. Ljepota je važna, ali najvažnije je ono što nosimo u sebi: dobrota, samopouzdanje i hrabrost da budemo ono što jesmo.“
Njene riječi su poruka generaciji koja često živi pod pritiskom poređenja, ideala i spoljašnjih očekivanja:
„Nikada ne zaboravite svoju vrijednost. Najveća snaga je biti autentičan, biti svoj, jedinstven. Ne upoređujte se s drugima, već gradite sebe kroz znanje, rad i ljubav prema onome što radite. Kada vjerujete u sebe i ostanete vjerni onome što jeste, tada zaista zablistate.“
U vremenu kada je mladim ljudima potrebno više primjera nego ikad, Andrea se pokazala kao neko ko ljepotu nosi u stavu, u karakteru, i u načinu na koji govori o sebi i drugima.
<h2>Simbol mira, nade i spajanja</h2>
Ovogodišnji „Golub mira“ ostaje upamćen kao festival koji je ponudio mnogo više od mode. Bio je to događaj u kojem su se susrele različite kulture, gdje su se prepletala stvaralačka energija i mladalački žar, i gdje su pojedinačne priče zasjenile glamur, jer su bile istinite.
A među tim pričama istakla se i ova, ove mlade Crnogorke. Priča o djevojci koja je u Sarajevo ponijela ne samo svoju ljepotu, već i toplinu, zahvalnost, ambiciju i poruku: da mir počinje u nama, da ljepota stanuje u autentičnosti, i da svaka mlada žena zaslužuje da vjeruje u svoj sjaj.
Autorski tekst Milana Brdara.

1250x600

Crnogorka Andrea Lakićević u Top 5 i nova Miss Šarma 2025

Hrvatsko-bosanski književnik Miljenko Jergović dobitnik je Lajpciške književne nagrade za evropsko razumijevanje za 2026, javila je danas agencija dpa.
Jergović je nagrađen za zbirku priča Trojica za Kartal: Sarajevski Marlboro remastered.
Zbirka je na njemačkom objavljena ove godine, saopštio je Lajpciški sajam knjiga.
Autor, prema riječima žirija, „sa velikom istrajnošću ispituje pukotine u istoriji Zapadnog Balkana“.
Nagrada za knjigu iznosi 20.000 evra. Biće uručena 18. marta na otvaranju Lajpciškog sajma knjiga.
Miljenko Jergović je rođen 1966. godine u Sarajevu, a od 1993. živi u Zagrebu.

Miljenko Jergović dobitnik nagrade Lajpciškog sajma knjiga

Brata Džemila Hodžića u maju 1995. godine ubio je snajperski hitac sa položaja koji je na brdima iznad Sarajeva držala Vojska Republike Srpske. Amel je imao 16 godina kada ga je ubio snajperista. Ispred zgrade je igrao tenis. Nekoliko metara dalje, dvanaestogodiišnji Džemil je gladao kako mu ubijaju brata.&nbsp; &nbsp;Amel je jedno od više od 1.600 sarajevske djece ubijene tokom skoro četvorogodišnje opsade Sarajeva. Prema podacima udruženja žrtava svako deseto dijete ubijeno je snajperom. Ranjeno ih je 14 hiljada. NOVA ISTRAGA O MRAČNOJ PROŠLOSTI&nbsp; Tužioci u Milanu pokrenuli su istragu o Italijanima koji su navodno dali ogromne sume novca srpskim snagama kako bi tokom opsade Sarajeva mogli da budu ,,vikend snajperisti” koji ubijaju građane zabave radi. Tu vijest 10. novembra prenijela je italijanska agencija ANSA pozivajući se na pisanje listova Đorno (Il Giorno) i Republika (La Repubblica). Ta dva lista objavila su da su sprskim snagama ,,ogromne” sume plaćali uglavnom krajnje desni fanatici za oružje kako bi pucali na ljude tokom opsade Sarajeva u kojem je tokom rata ubijeno ili nestalo više od 11 hiljada ljudi. Do pokretanja istrage Tužilaštva u Milanu došlo je zahvaljujući istraživanju italijanskog novinara i pisca Ecia Gavecanija (Ezio Gavazzeni). &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001124_f1d1c70e6bad24d98d565d952a45a018b6baa26cab55d33bc23551a2c0d47b28.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119001124_f1d1c70e6bad24d98d565d952a45a018b6baa26cab55d33bc23551a2c0d47b28" data-rendition-name="original" width="573" height="573" loading="lazy" alt="GLEDAO SMRT SVOG BRATA: Džemil Hodžić"> <figcaption>GLEDAO SMRT SVOG BRATA: Džemil Hodžić(Photo: WARM festival)</figcaption> </figure>  Džemil Hodžić nije bio iznenađen da je u Milanu u Italiji pokrenuta istraga koja bi trebala da utvrdi da li su bogati stranci tokom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) plaćali ogromne svote novca kako bi "iz zabave" snajperom ubijali civile u opkoljenom Sarajevu.&nbsp; &nbsp;Za Televiziju E je ispričao kako je sa italijanskim novinarom u kontaktu još od aprila, te da je upoznat s akcijom italijanskog tužilaštva. Vjeruje da ona može imati neki pozitivan rezultat, zato što dolazi, kako kaže izvana, jer se u tužilaštvima BiH i Srbije ne dešava ništa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001128_36744fb3547d916de43c70ccc848ebbad0ef846e70ab4d3c0b445f1a6160a38a.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119001128_36744fb3547d916de43c70ccc848ebbad0ef846e70ab4d3c0b445f1a6160a38a" data-rendition-name="original" width="1200" height="675" loading="lazy" alt="STRAH OD SNAJPERSKOG METKA: Sarajevo, 1994. godina"> <figcaption>STRAH OD SNAJPERSKOG METKA: Sarajevo, 1994. godina(Photo: Oslobođenje)</figcaption> </figure>  &nbsp;-Znali smo za “vikend četnike”, ljude koji su dolazili najčešće subotom i nedjeljom da ubijaju djecu, civile, žene i starce. Kao dijete koje je preživjelo rat i genocid u BiH dobro se sjećam da su subota i nedjelja bile posebno opasne, nijesmo mogli izlaziti, baš zbog ljudi koji su dolazili. I za te ljude možemo reći da su dolazili na neku vrstu safarija. Jer ako su dolazili samo vikendom znači da nijesu bili regularni vojnici, možda su i oni plaćali ili su jednostavno dolazili iz zabave, kazao je Hodžić. SNAJPERSKI TEROR Na nišanu – između ostalog i snajpera. Tako su Sarajlije živjele skoro četiri godine opsade. Nove rane i stare slutnje otvorila je istraga u Italiji o „safari ratnicima“ - bogatim ljudima, mahom Italijanima koji su vikendom dolazili da, za novac, ubijaju civile u Sarajevu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001132_1a70aaa7514c0b34130c986fc117fc4e98346c6cd962f1b6e30da8eea12d14eb.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119001132_1a70aaa7514c0b34130c986fc117fc4e98346c6cd962f1b6e30da8eea12d14eb" data-rendition-name="original" width="500" height="281" loading="lazy" alt="NOVINAR KOJI JE POKRENUO ISTRAGU U MILANU: Ecio Gavecani (Ezio Gavezzani)"> <figcaption>NOVINAR KOJI JE POKRENUO ISTRAGU U MILANU: Ecio Gavecani (Ezio Gavezzani)(Photo: N1)</figcaption> </figure>  - Safari je koštao današnjih 200 ili 300 hiljada eura. Snajperist nije bio ograničen ukoliko bi mu se na nišanu našlo dijete, pucao bi na dijete, ukoliko bi to bila žena ili muškarac pucao bi svejedno, nijesu imali nikakvu vrstu cenzure ili morala. Ja bih samo rekao da smo došli do nečega što je apsolutno zlo, dakle pucali su na bilo koga bez ikakvog razloga, ispričao je za sarajevsku Televiziju Face Ecio Gavecani, italijanski novinar. On je ubijanje Sarajlija iz zabave za novac godinama istraživao. Došao je i do imena i dokaze predao Tužilaštvu u Milanu koje je otvorilo istragu. - Ova aktivnost se realizovala svaki vikend između 1992. i 1995. godine, možda sa nekim prekidima. Moramo uzeti u obzir da je bilo oko 150 do 200 dolazaka u tih tri godine, rekao je Gavaceni. Priču o dolasku bogatih, da sa planina iznad Sarajeva za novac ubijaju ljude, aktuelizovao 2022. godine je film „Sarajevo safari“ slovenačkog rediteljla Mirana Zupaniča. OTKRIVANJE UŽASA&nbsp; Edin Subašić, bivši obavještajac, jedan od svjedoka u filmu, kaže da je o dolasku bogatih da ubijaju u Sarajevu čuo još 1993. godine kada je čitao zabilješke o saslušanju jednog srpskog zarobljenika iz Paraćina, koji je ispričao da su sa njim u BiH tokom rata ušli bogati Italijani koji će platiti srpskoj vojsci u Sarajevu da ih puste da pucaju na neke muslimane. Radilo se, kaže, o bogatim i uticajnim ljudima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001136_3651810b23a235ee1b4dd04f11ab09aaef23c593b1092519f3f33d5a6b7a4e3a.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251119001136_3651810b23a235ee1b4dd04f11ab09aaef23c593b1092519f3f33d5a6b7a4e3a" data-rendition-name="original" width="940" height="529" loading="lazy" alt='ITALIJANI SU ZNALI O ,,SARAJEVO SAFARIJU" JOŠ 1993. GODINE: Edin Subašić'> <figcaption>ITALIJANI SU ZNALI O ,,SARAJEVO SAFARIJU" JOŠ 1993. GODINE: Edin Subašić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - I to je jedan od razloga što su oni do sada i bili nedodirljivi. Nije to baš problem za koji se baš nije znalo u Italiji, ali jednostavno se nije otvarao jer su oni svojim uticajem i autoritetom mogli da zaustave efikasne istrage. To su do sada uspijevali, međutim ovolika količina dokaza natjerala je tužioca da otvori istragu - kazao je Subašić za Javni servis BiH. Prema do sada dostupnim podacima - iz filma ,,Sarajevo Safari", ali i onome što se zna o istrazi koja je pokrenuta u Milanu i medijskih izvještaja, procjenjuje se da je bilo najmanje 200 osoba koje su dolazile kako bi za novac ubijali ljude u Sarajevu. Jedan od najstrašnijih detalja je svjedočenje vojnog insajdera o postojanju takozvanog cjenovnika smrti. Ako su te informacije tačne, najviše novca su davali kako bi ubijali djecu. - Ta vrsta svjedočenja je zaista šokantna, da bi nekom čovjeku predstavljalo više užitka, ne znam ni kako to da nazovem, da ubije dijete i da plati više da bi ubio dijete. U tom izvještaju se kaže da su starci i starice bili besplatni. Jednostavno takav koncept ja ne mogu zamisliti. Da mi sada nađu čovjeka koji je ubio mog brata i da kažu da ja ubijem njegovo dijete ja ne bih to jednostavno mogao uraditi. Prije bih da mene ubiju nego da ubijem dijete, kaže Džemil Hodžić. OČEKIVANJE KONAČNE PRAVDE Svjedočenja iz filma bila su povod tadašnjoj gradonačelnici Sarajeva da 2022. godine podnese krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Danas mnogo očekuje od italijanskih pravosudnih organa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001152_eafed7dbd2ad2d7d6b64ed64174659d7cce0928bab2d238b9471c004d587a095.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251119001152_eafed7dbd2ad2d7d6b64ed64174659d7cce0928bab2d238b9471c004d587a095" data-rendition-name="original" width="700" height="392" loading="lazy" alt="TUŽBA U FIJOKAMA TUŽILACA: Benjamina Karić"> <figcaption>TUŽBA U FIJOKAMA TUŽILACA: Benjamina Karić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - Stavila sam se na raspolaganje za svjedočenje Tužilaštvu u Milanu. Nadam se da će istraga pokazati nove činjenice, mislim da tužioci u Milanu čak imaju imena i prezimena osoba- rekla je Benjamina Karić za BHRT. Iz Tužilaštva BiH, bosanskohercegovačkim medijima su rekli da je predmet po prijavi bivše gradonačelnice u radu, te da tužiteljska odluka još nije donešena.&nbsp; O lovu na ljude u opkoljenom Sarajevu još ratne 1993. godine, pozivajući se na italijanske medije, pisalo je i sarajevsko Oslobođenje, a snajpersko djelovanje u haškim presudama označeno je kao poseban teror nad civilima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001152_24e714b31f4fa7908f16179f72dff97e1e4a1237abc01bcfc45c7fb5979f61b0.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251119001152_24e714b31f4fa7908f16179f72dff97e1e4a1237abc01bcfc45c7fb5979f61b0" data-rendition-name="original" width="276" height="182" loading="lazy" alt='DOKAZ DA SE ZNALO: Naslovnica sarajevskog ,,Oslobođenja", april 1995. godine '> <figcaption>DOKAZ DA SE ZNALO: Naslovnica sarajevskog ,,Oslobođenja", april 1995. godine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  "Sarajevski civili bili su gađani iz snajpera dok su išli po vodu. Iz snajpera se pucalo po djeci dok su se igrala ispred svojih kuća, šetala s roditeljima ili se vraćala kući pješke iz škole, dok su vozila bicikle, kazao je tokom izricanja pravosnažne presude Radovanu Karadžiću 2019. godine sudija O-Gon Kwon. (NE)DOSTIŽNA PRAVDA Džemil Hodžić podsjeća da Sarajlije pravdu i ubice traže već 30 godina i poručuje da ne smiju i neće odustati. - Dok sam živ pričaću, govoriću, dijeliću istinu. Optimista sam, razmišljam, nadam se i bilo šta da se desi poslije ovoga slučaja u Milanu je dobrodošlo, ali jednostavno čovjek mora biti malo i sumnjičav i skeptičan s obzirom da je prošlo 30 godina i niko nije u zatvoru kada su snajperisti u pitanju, tako da pravda jeste spora, ali i te kako je dostižna. Na nama koji smo preživjeli je da se borimo i da ustrajemo u svom putu - poručio je Hodžić.&nbsp; Niko ne zna tačan broj takozvanih snajperskih gnijezda smještenih na obroncima planina koje okružuju Sarajevo. Niti onih u dijelovima grada koje je tokom rata kontrolisala Vojska Republike Srpske. Nema nijedne presude ni pred međunarodnim ni domaćim sudovima za snajperiste koji su djelovali tokom opsade Sarajeva. - Svake godine posjetim te rovove i pogledam putanju odakle je ispaljen metak. Postoji opcija da su mijenjali svoju lokaciju i da su pojačavali snajpersko djelovanje. To nama nije sasvim poznato, na sudu je, tužilaštvu i na nama pojedinačno da pronađemo ubice. Ne želim da zvučim pesimistično i negativno, sporo je, teško je… Bavim se ovim sedam godina kada je projekat u pitanju, a u stvari moja privatna potraga traje od onog dana kada je Amel ubijen na moje oči - ispričao je on televiziji E.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025111901114_1c0bffb09ba73b8aae544a58d900bd5075e8cb6bb776d2e9b7c0614ae728725d.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="2025111901114_1c0bffb09ba73b8aae544a58d900bd5075e8cb6bb776d2e9b7c0614ae728725d" data-rendition-name="original" width="1024" height="682" loading="lazy" alt='RIZIKOVANJE ŽIVOTA: Prelazak preko ,,snajperske ulice"'> <figcaption>RIZIKOVANJE ŽIVOTA: Prelazak preko ,,snajperske ulice"(Photo: Getty Images)Getty Images</figcaption> </figure>  SNIPER ALLEY Kroz projekat i sajt Sniper Alley pokušava da skupi i sačuva što više dokaza. Skupljajući fotografije ratnog Sarajeva, počeo je da radi serijal koji se bavi fotografima i novinarima koji su pokrivali opsadu Sarajeva.&nbsp; - U dvije ili tri epizode ti fotografi koji su dolazili u Sarajevo u toku rata, &nbsp;posjećivali su i pozicije srpskih vojnika i Republike Srpske i ispričali su kako su na tim položajima zaticali &nbsp;Grke, Ruse, srpsku dijasporu. Tako da mene ovaj fenomen ne iznenađuje toliko - istakao je Hodžić. Ratni fotoreporteri koji su izvještavali iz Sarajeva, ali i sa položaja Vojske Republike srpske, smještenim na okolnim brdima, u dokumentarnom serijalu ,,Priča iza fotografije “u okviru projekta Sniper Alley Photo, svjedočili su o onima koji nijesu nužno dolazili da ubijaju za novac, ali jesu zbog izopačenih ideologija, ali i iz zabave.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001136_4bb5be68cf3f5801e2b5ad9e94092a8e9fb1b284506a43d33aeb96a912f67a44.jpg" data-media-id="editor_7" data-image-id="20251119001136_4bb5be68cf3f5801e2b5ad9e94092a8e9fb1b284506a43d33aeb96a912f67a44" data-rendition-name="original" width="728" height="533" loading="lazy" alt="SVJEDOČENJE IZ PRVE RUKE: Mario Boka (Mario Bocca) italijanski fotoreporter"> <figcaption>SVJEDOČENJE IZ PRVE RUKE: Mario Boća (Mario Boccia) italijanski fotoreporter(Photo: Sniper Alley photo)</figcaption> </figure>  - U bazi na Grbavici sam upoznao momka koji je došao iz Grčke. Mladog momka iz Grčke koji je došao da se bori u ime pravoslavne solidarnosti i bio je potpuni ludak. Imao je nenormalne tvrdnje. Na primjer, rekao mi je da je ovdje da se bori protiv Muslimana i Jevreja koji hoće da osvoje svijet. Grk je imao plavu majicu sa bijelim prugama. I oni su došli izvana da se bore. Jedan lik je došao iz Njujorka, bio je američki državljanin srpskog porijekla, koji je naročito došao iz Njujorka u Sarajevo da puca na ljude, na djecu na prave ljude, ispričao je Mario Boća (Mario Boccia), italijanski fotoreporter za projekat Sniper Alley Photo. Drugi fotoreporter, Njemac Petar Kulman (Peter Kullmann), u okolini Sarajeva, na položajima Vojske Republike Srpske sreo je ljude koji su živjeli i radili u Njemačkoj.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001140_805947ec8aac8a97c5f60e4d33fc4bacee3e2df81564d685a58adc41ece60614.jpg" data-media-id="editor_8" data-image-id="20251119001140_805947ec8aac8a97c5f60e4d33fc4bacee3e2df81564d685a58adc41ece60614" data-rendition-name="original" width="975" height="638" loading="lazy" alt="JOŠ JEDNO SVJEDOČANSTVO: Peter Kulman, njemački fotoreporter"> <figcaption>JOŠ JEDNO SVJEDOČANSTVO: Peter Kulman, njemački fotoreporter(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - A ja kako sam Njemac… Kako su neki od njih pričali njemački sa mnom, rekli bi: „Mi radimo u Štutgartu, radimo za veliku auto kompaniju. I tako dalje i tako dalje. Moramo se naći kad se ovo završi i slične stvari, što je bilo jako čudno. Rekli su da su došli u grupama u osnovi, nije bio samo jedan po jedan, nego su se udružili u Njemačkoj, sjeli na autobus ili kombi i jednostavno došli petkom naveče i vraćli se nedjeljom naveče ili ponedjeljkom ujutro, kako bi bili na vrijeme za večernju smjenu u ponedjeljak, kazao je on za projekat Sniper Alley Photo. &nbsp; U Sarajevu je tokom skoro četvorogodišnje opsade grada ubijeno više od 11 hiljada ljudi. &nbsp;

Marija Arnautović

Hodžić: Kao djeca smo znali za ,,vikend četnike”, ljudima koji su dolazili subotom i nedjeljom da ubijaju djecu, žene i starce

Jednogodišnja Irina Čišić ubijena je snajperskim hicem u ratnom Sarajevu, a njeni roditelji već tri decenije traže odgovor – slučajno ili namjerno. 
Nedavni izvještaji talijanskih medija o istrazi u Milanu o "vikend snajperistima" ponovo su probudili njihovu tugu.
Florence Hartmann, bivša glasnogovornica Haškog tribunala, tvrdi da je Tribunal bio svjestan postojanja takvih "turističkih ekspedicija smrti". 
Ako tužitelji u Milanu podignu optužnice i dokažu krivicu, to bi bio prvi slučaj u Evropi za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
Irina Čišić proslavila je svoj prvi rođendan 8. oktobra 1993. godine. Samo četiri dana kasnije pogodio ju je snajperski metak, dok je s majkom šetala ulicama sarajevskog naselja Ciglane.
"Pošto Irina je tek prohodala, moja žena Stana ju je vodila za ruku. I nikad nam nije bilo jasno, zašto je taj neko pucao u metu od 50-60 centimetara, koliko već djevojčica od godinu dana ima, a nije pucao u veliku metu, moju ženu koju je puno bilo lakše i pogoditi", kazao je Irinin otac Samir za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Već tri decenije roditelji ubijene djevojčice traže odgovor je li njihova kćerka ubijena slučajno ili radi zabave?
Posljednjih dana njihova tuga ponovo je probuđena izvještajima talijanskih medija o istrazi koja se vodi u Milanu – o takozvanim "vikend snajperistima".
Prema navodima listova Il Giorno i La Repubblica, te agencije ANSA, tužitelji istražuju tvrdnje da su bogati stranci tokom rata u Bosni i Hercegovini plaćali ogromne svote novca kako bi pucali na civile u opkoljenom Sarajevu – "iz zabave".
Iz milanskog tužiteljstva nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa u kojoj fazi je istraga niti protiv koga je eventualno pokrenut.
Grad pod snajperima
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Usprkos tome, nijedan snajperist nije odgovarao po ličnoj odgovornosti – ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima.
Haški tribunal je u presudama protiv najviših dužnosnika Republike Srpske zaključio da je snajperska kampanja imala jedan cilj - "terorizirati civile Sarajeva".
Florence Hartmann, bivša glasnogovornica Haškog tužiteljstva, za RSE kaže da je Haški tribunal bio svjestan postojanja "turističkih ekspedicija smrti".
"Znali smo za to, ne znam kako da to uopće nazovem. Nismo znali kako je to organizirano. Izuzetno je važno da je pokrenuta pravosudna istraga i da se mora istražiti ko su bili organizatori", kazala je za RSE Florence Hartmann, bivša glasnogovornica Haškog tužiteljstva.
'Sarajevski safari': Zločin koji prkosi vjerovanju
Benjamina Karić, načelnica sarajevske opštine Centar, imala je godinu dana kada je počeo rat. Nakon što je 2022. pogledala dokumentarni film Sarajevo safari, podnijela je krivičnu prijavu Tužiteljstvu BiH, a kasnije i talijanskim vlastima.
"Znate, kada čovjek samo pomisli na takav monstruozni zločin, kada pomisli da su bogati ljudi dolazili u Sarajevo vikendima kako bi ubijali našu djecu, to je nešto najcrnje što ljudski u može i pomisliti", kazala je Karić za RSE.
Nije dobila nikakav odgovor do sredine 2025. godine. Tada je, putem Ambasade Italije u BiH, poslala dopunu krivične prijave s novim informacijama koje joj je dostavio talijanski novinar Ezio Gavazzeni. On se zainteresovao za slučaj i obratio tužiteljstvu u Milanu uz pomoć bivšeg suca Guida Salvinija.
"Sve ovo što se dešava u posljednje vrijeme daje tračak nade da će barem jedan djelić pravde biti zadovoljen", kazala je Karić za RSE.
Svjedočanstva i istrage
U nekoliko presuda Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY) istaknuto je da je snajpersko djelovanje imalo za cilj "teroriziranje civila u Sarajevu".
"Sarajevski civili bili su gađani iz snajpera dok su išli po vodu. Iz snajpera se pucalo po djeci dok su se igrala ispred svojih kuća, šetala s roditeljima ili se vraćala kući pješke iz škole, dok su vozila bicikle", rekao je predsjedavajući sudac O-Gon Kwon čitajući presudu bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću koji je 2019. godine osuđen na doživotni zatvor.
Tokom suđenja Dragomiru Miloševiću, koji je pred Haškim sudom pravosnažno osuđen na 29 godina zatvora kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, američki vatrogasac John Jordan svjedočio je o "strancima koji su plaćali da dođu u Sarajevo i pucaju na civile s položaja srpskih snaga".
"Lokalno stanovništvo nosilo je određeno oružje, i kada se pojavi tip s oružjem koje više izgleda kao da bi trebao loviti vepra u Schwarzwaldu [planina u Njemačkoj] nego u urbanoj borbi na Balkanu, znate, kada ga vidite, očito možete reći da je početnik u kretanju po ruševinama. Znate, ako hoda kao patka, oglašava se kao patka, to je patka", kazao je Jordan u februaru 2007.
Bosansko pravosuđe bez epiloga
Ako tužitelji u Milanu podignu optužnice i dokažu krivicu, to bi bio prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe BiH i dalje "provjerava navode".
Tužiteljstvo BiH je u maju 2021. godine formiralo predmet protiv više osoba nakon objave videa, čiju autentičnost RSE nije mogao potvrditi, u kojem se jedan od snajperista Vojske Republike Srpske hvali kako je nekoga "pogodio pravo u glavu".
"[Državno] Tužiteljstvo BiH je 2. aprila 2025. ustupilo predmet [nižem] Tužiteljstvu Kantona Sarajevo koji se odnosi na snajpersko djelovanje u sarajevskom naselju Nedžarići. Postupajući tužilac aktivno poduzima radnje u cilju provjere navoda iz prijave", kazala je za RSE Azra Bavčić, portparolka Tužiteljstva KS.
Prema podacima Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH, u zemlji je više od 3.200 neriješenih predmeta ratnih zločina – od čega je gotovo 90 posto "u početnoj fazi", odnosno nije poznat osumnjičeni ili nije utvrđeno krivično djelo.
Više od 150 osumnjičenih nalazi se van BiH, uglavnom u Srbiji i Hrvatskoj.
"Tužilaštvo BiH nije procesuiralo ni sva lica s 'A liste' koju im je ustupio Haški tribunal, a koja bi trebala biti prioritet. Danas se ratni zločinci slobodno šeću i susreću sa žrtvama. To vam je i odgovor zašto niko iz BiH do sad nije procesuiran za snajperisanje djece Sarajeva i cijele BiH, kao ni oni koji su plaćali da dođu u BiH i zadovolje te svoje životinjske nagone", kaže za RSE doktor pravnih nauka Enver Išerić.
Sarajevo je bilo u okruženju Vojske Republike Srpske od 1992. do 1995 godine. Tokom 1.425 dana opsade, najduže u modernoj evropskoj istoriji, grad je bio pretvoren u smrtonosno stratište.
A prema tvrdnjama iz istrage u Milanu, u to stratište navodno su dolazili bogati stranci iz Italije, Rusije, Kanade i SAD-a – spremni da plate cijenu "sarajevskog safarija".
Talijanski mediji navode i da su bosanske obavještajne službe tokom rata, s obzirom na to kako je sve bilo organizovano, vjerovale da iza svega stoji Služba državne bezbjednosti (SDB) Srbije i bivši šef srpske tajne službe Jovica Stanišić, koji je osuđen za ratne zločine na 15 godina zatvora pred Haškim tribunalom.

Italijanska istraga o 'vikend snajperistima' ponovo otvorila rane Sarajeva

Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk sazvao je hitnu sjednicu Vlade Kantona Sarajevo zbog slučaja hapšenja dvojice policajaca koji se terete za dva slučaja odvojena slučaja - seksualno uznemiravanje i spolna zloupotreba djeteta starijeg od 15 godina.
U kratkom saopćenju, Uk je rekao kako će javnost već danas biti informisana o daljim aktivnostima.
- Sazvao sam hitnu sjednicu Vlade Kantona Sarajevo povodom hapšenja dvojice policajaca koji se terete za seksualno uznemiravanje i zloupotrebu djeteta. Bit ćemo u permanentnom zasijedanju, pokrećemo istragu, a javnost ćemo već danas informisati o daljim aktivnostima - naveo je premijer u saopštenju 2. novembra.
Policijski službenici Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) KS, pod nadzorom tužioca Kantonalnog tužilaštva KS, tokom noći između 1. i 2. novembra su uhapsili dva policijska službenika te policijske uprave, objavio je MUP Kantona prethodno.
Nad uhapšenima će danas biti izvršena kriminalistička obrada, naveli su u saopštenju iz MUP-a.
Hapšenja su uslijedila nakon što se 1. novembra uveče policiji obratilo službeno lice jedne od ustanova za socijalno zbrinjavanje sa područja Kantona Sarajevo, saopšteno je.

Hitna sjednica Vlade Kantona Sarajevo nakon hapšenja policajaca zbog seksualnog uznemiravanja djece

Speleolozi slovenačkog kluba "Kostanjevica na Krki" nakon punih 60 godina traganja uspjeli su da dođu do velikog otkrića - probili su se do podzemnog toka rijeke Studene i otkrili veliki sistem jama sa pećinskim nakitom i dvoranama visokim više desetina metara.
Brane Čuk, sekretar kluba, za slovenačke medije je rekao da novootkrivene pećine imaju komore koje su visoke nekoliko desetina metara i dugačke oko 50 metara, dok se najveći speleotem (pećinski ukrasi) poklapa sa najvećim u Kostanjevičkoj pećini.
Kako je istakao, pećinski sistem je najvjerovatnije povezan sa Kostanjevičkom pećinom jer rijeka Studena teče dva kilometra od ulaza u pećinu.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 640px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2FKJKostanjevicanaKrki%2Fposts%2F908488194849077%3Fref%3Dembed_post&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Ovo su bili snovi više generacija speleologa - dodali su iz kluba koji aktivno djeluje još od 1964. godine
Članovi su decenijama fokusirali napore na istraživanje 2,5 kilometra duge Kostanjevičke pećine, ali su ih u daljem napredovanju zaustavljala duboka jezera i sifoni.
Zbog toga su donijeli odluku da u sistem pokušaju ući sa vrha, preko provalija na planini Gorjanci.
Ključni trenutak dogodio se prije četiri godine, kada su u snijegu uočili rupu iz koje je izbijao topli vazduh. Jamu su nazvali "Gorjanc" i postepeno je istraživali, ali su prije dvije godine ostali bez prolaza za dalje napredovanje.
Nova nada pojavila se 17. januara ove godine kada su u nastavku jame otkrili velike dvorane, a samo sedmicu dana kasnije uslijedio je najveći uspjeh - pronalazak kanjona rijeke Studene na dubini od 305 metara, ispunjenog slapovima i bočnim kanalima.
Čuk procjenjuje da je novootkriveni sistem vjerovatno duži od same Kostanjevičke pećine i da predstavlja najveći jamski kompleks u najdubljem dijelu Dolenjske.

(FOTO) Veliki podzemni kompleks u Sloveniji: Dvorane visoke desetine metara i spektakularni pećinski nakit

Premijer Izraela Benjamin Netanjahu izjavio je danas da neće dozvoliti obnovu Gaze prije potpune demilitarizacije, niti će pristati na uspostavljanje palestinske države, ističući da će politički i bezbjednosni interesi Izraela biti ispunjeni.
Netanjahu je govorio povodom druge faze plana američkog predsjednika Donalda Trampa za Gazu, naglašavajući da će izraelski politički i bezbjednosni interesi biti u potpunosti zadovoljeni.
- Sada smo fokusirani na završetak dvije preostale misije: zaplijenu oružja Hamasa i potpunu demilitarizaciju Gaze, uključujući uklanjanje oružja i tunela - rekao je Netanjahu.
U nastavku je odbacio ideju o prisustvu međunarodnih snaga u Pojasu Gaze.
- Čujem da se pominje dovođenje turskih i katarskih vojnika u Gazu. Ni to se neće desiti. Kako sam se dogovorio s predsjednikom Trampom, postoje samo dvije mogućnosti: ili će se to ostvariti na lakši ili na teži način, ali u svakom slučaju – to će se dogoditi - poručio je Netanjahu.
Dodao je da neće prihvatiti rješenje koje podrazumijeva palestinsku državnost, navodeći da se „to nije dogodilo i da se neće dogoditi“.
- Mislim da svi znate da sam ja osoba koja je, zajedno sa svojim kolegama u vladama koje sam predvodio, više puta spriječila uspostavljanje palestinske države. Ni danas ni sjutra to nećemo dozvoliti - zaključio je Netanjahu.

Netanjahu: Nema obnove Gaze prije razoružanja, niti prihvatanja palestinske države

Turska razmatra uspostavljanje tampon-zone na iranskoj strani granice u slučaju najgoreg scenarija, odnosno potpunog kolapsa vlasti u Teheranu, objavio je Middle East Eye (MEE).
Prema navodima MEE-a, visoki zvaničnici turskog Ministarstva vanjskih poslova su u četvrtak, na zatvorenom sastanku u parlamentu, informisali poslanike da Ankara priprema više mogućih scenarija u vezi s Iranom. Te informacije su ovom portalu prenijela dvojica učesnika sastanka.
<h2>„Tampon-zona“</h2>
Jedan od izvora naveo je da su turski zvaničnici koristili termin „tampon-zona“ kako bi opisali namjeru Ankare da učini sve što je moguće da spriječi novi talas izbjeglica da uđe u zemlju.
Drugi učesnik sastanka, međutim, istakao je da taj izraz nije eksplicitno korišćen, iako je izražena spremnost da se preduzmu mjere izvan uobičajenih procedura.
– U suštini, kazali su da smatraju kako sve moguće mjere na iranskoj strani granice treba preduzeti kako bi oni koji bi eventualno krenuli tokom migracija tamo i ostali – rekao je drugi izvor.
Tursko Ministarstvo odbrane je ranije ovog mjeseca saopštilo da je Ankara dodatno ojačala bezbjednost duž granice s Iranom, duge 560 kilometara, kroz tehnološki unaprijeđen sistem fizičkih barijera.
Mjere uključuju 203 elektrooptičke kule, 43 kule s liftovima, modularni betonski zid u dužini od 380 kilometara, kao i 553 kilometra odbrambenih kanala.
Ministarstvo je navelo i da su pogranična područja pod stalnim nadzorom izviđačkih i nadzornih sistema, uključujući dronove i avione.
Jedan turski medij objavio je da su tokom istog sastanka zvaničnici obavijestili poslanike da je tokom nedavnih krvavih protesta protiv vlasti u Iranu poginulo oko 4.000 ljudi, dok je više od 20.000 ranjeno.
Protesti su izbili zbog naglog rasta inflacije i snažnog pada vrijednosti iranske valute, a zatim su se brzo proširili širom zemlje. Iako je bilo nasilnih incidenata od strane dijela demonstranata, više istraga i snimaka ukazuje na to da su vlasti u Teheranu koristile nesrazmjernu silu kako bi ugušile proteste. Istovremeno je uvedena i blokada interneta.
<h2>Američko vojno jačanje u regionu</h2>
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan izjavio je u petak za televiziju da se Ankara protivi bilo kakvoj stranoj intervenciji u Iranu i pozvao američku administraciju da krizu rješava diplomatskim putem.
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp u početku je zaprijetio Teheranu zbog nasilnog gušenja protesta, ali je kasnije poručio da je otvoren za razgovore s iranskim rukovodstvom.
Ipak, Vašington razmatra mogućnost preciznih udara na „visokorangirane“ iranske zvaničnike i vojne komandante koje smatra odgovornima za smrt demonstranata, rekao je za MEE jedan zvaničnik iz Zaliva upoznat s internim razgovorima.
Tokom posljednjih dana Sjedinjene Američke Države rasporedile su borbene avione, sisteme protivvazdušne odbrane i ratne brodove u regionu Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, čime je Donaldu Trampu data opcija napada na visoke iranske zvaničnike.
Jačanje vojne prisutnosti, kako se čini, dostiže vrhunac. U ponedjeljak je nosač aviona USS Abraham Lincoln uplovio u vode Bliskog istoka.
<h2>Moguće posljedice</h2>
Turske vlasti su svjesne posljedica operacija promjene režima i ratova, imajući u vidu destabilizujuće efekte američke invazije na Irak 2003. godine, kao i, u novije vrijeme, građanskog rata u Siriji od 2011. do 2024. godine.
Ti sukobi doveli su do dolaska stotina hiljada izbjeglica u Tursku, što je dodatno opteretilo ključne sektore poput energetike i trgovine.
Tursko društvo ostaje izrazito osjetljivo na prisustvo izbjeglica, naročito oko 2,7 miliona Sirijaca, od kojih se mnogi sada vraćaju u Siriju nakon pada režima Bašara al-Asada.
Middle East Eye je u junu izvijestio da turski zvaničnici procjenjuju kako bi potpuni rat između Izraela i Irana mogao gurnuti i do milion iranskih izbjeglica ka turskoj granici.
Izvori su tada naveli da je malo vjerovatno da bi Ankara prihvatila bilo kakve izbjeglice, osim onih kojima je neophodna hitna humanitarna pomoć.
MEE je takođe objavio da Turska više neće primjenjivati politiku „otvorenih vrata“ prema susjednim državama u slučaju novih izbjegličkih talasa. Iranski državljani trenutno mogu ulaziti u Tursku bez vize.
Dodatni problem koji komplikuje ove planove jeste prisustvo azerbejdžanskih Turaka u Iranu, kojih prema procjenama ima najmanje 12 miliona.
Još nije jasno kako bi Ankara reagovala u slučaju masovnog dolaska pripadnika ove zajednice na granicu, što bi moglo izazvati snažan unutrašnji pritisak da im se omogući ulazak u zemlju.

Turska razmatra uspostavljanje tampon-zone na iranskoj strani

Kuba će "propasti" u bliskoj budućnosti, jer ova karipska zemlja više ne dobija naftu iz Venecuele, izjavio je predsjednik SAD Donald Tramp.
- Kuba će uskoro propasti. Kuba je zaista zemlja koja je veoma blizu propasti. Znate da su dobijali novac od Venecuele. Dobijali su naftu od Venecuele. Više je ne dobijaju - rekao je Tramp novinarima, prenosi Srna.
Portal Politico pisao je prošle sedmice da Trampova administracija razmatra uvođenje potpune blokade uvoza nafte na Kubu da bi podstakla promjenu vlasti u toj zemlji.
Tramp je ranije ovog mjeseca rekao da će zaustaviti dotok nafte i novca iz Venecuele na Kubu.

Tag: sarajevo