Sara Vuković je novinarka, pjesnikinja i slikarka. Rođena je 14. juna 1995. godine u Podgorici. Odrasla je u Budvi, gdje je završila osnovnu i srednju školu.&nbsp; Kao novinarka, Sara je radila na RTV Budva, gdje je, pored ostalog, bila autorka i voditeljka emisije “Imam nešto da ti kažem”, u kojoj je predstavljala zanimljive ličnosti, mlade neafirmisane umjetnike, ali i one već afirmisane. Sada je dio jutarnje redakcije emisije “Budilnik” na TV E. Na književnu scenu je stupila ilustrovanom zbirkom poezije “Atelje”, a trenutno radi na drugoj zbirci, kao i na romanu. Njena poezija kombinuje introspektivne motive sa slikama svakodnevnog života, istražujući teme identiteta, emocija i prolaznosti. Pored pisanja, aktivno se bavi slikarstvom i do sada je imala nekoliko samostalnih izložbi. Njeni radovi su rađeni u akvarelu, akrilnim bojama i uljem na platnu i papiru. Takođe, ističe da joj pas Beśo (Bella) donosi svakodnevnu radost i smirenost i mišljenja je da su životinje veoma važne za razvoj empatije kod djece. Vječito traga za novim načinima kreativnog izražavanja, ne pristajući na granice između novinarstva, književnosti i slikarstva. Ipak, često joj nedostaje vremena da se potpuno posveti umjetnosti na način na koji bi željela.&nbsp; Za to, kako kaže, krivi kapitalizam – sistem koji ne ostavlja dovoljno prostora za stvaralačku slobodu, već tjera pojedinca da balansira između strasti i obaveza svakodnevice. <h2>BUĐENJE</h2> Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete? – Skupljanje životinja i bezuslovna ljubav prema svijetu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250330150324_f3e826b28a4e77ee476a5dd25f0136a6915a5e44ae00e8708f2f9635d89bf73b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250330150324_f3e826b28a4e77ee476a5dd25f0136a6915a5e44ae00e8708f2f9635d89bf73b" data-rendition-name="original" width="1407" height="1725" loading="lazy" alt="Sara Vuković"> </figure>  Što najviše volite u tome što ste odrasli? – Mogu da kažem „Ne“. Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja? – Pjevanje, sviranje klavira i gitare. Koju svoju osobinu smatrate najgorom? – Brzo praštam i nemam disciplinu. Šta najviše cijenite kod drugih? – Racionalnost. <h2>U OGLEDALU</h2> Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas? – „U Limbu“, a voljela bih da me glumi, kada bi to bilo moguće, Nebojša Glogovac. Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe? – Tako je kako je, brate.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250330150324_3505d96d40c53b28f6b34b984cc8e8e9396ebf80009f203a4524db5a478b8aef.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250330150324_3505d96d40c53b28f6b34b984cc8e8e9396ebf80009f203a4524db5a478b8aef" data-rendition-name="original" width="1536" height="2048" loading="lazy" alt="Sara Vuković"> </figure>  Kako biste opisali sebe da ste hrana? – Torta od jagoda koju majka pravi za svaki moj rođendan – komplikovana za pravljenje, izdašna, veoma ukusna, i uvijek se odvoji jedno parče da ostane u zamrzivaču. Koju moć super-junaka biste voljeli da imate? – Da ispunim sve želje svojim roditeljima i braći. Sa kojom biste se ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, zamijenili na jedan dan? – Nije tijesno ni u svojoj koži da ostanem. <h2>SVAKODNEVICA</h2> Što radite nedjeljom poslijepodne? – Ako ne pripremam emisiju za ponedjeljak, šetam svog psa Beśa i pijem kafu sa dragim. Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih? – “Etida”, Korni grupa. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DCRk_JGwahEM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak? – Film “Speak No Evil”, Christian Tafdrup. Gdje biste voljeli da otputujete? – Na Galapagos. Koje prevozno sredstvo najmanje volite? – Električni trotinet. <h2>DA TI KAŽEM...</h2> Kome sve ispričate? – Nekad ne smijem ni sebi reći određene stvari, jer bih tako izbjegla potiskivanje koje praktikujem. Sve ostalo, majci. Čemu se uvijek obradujete? – Svom psu, biljkama/cvijeću, kafi sa benzinske pumpe u 4 ujutru, novcu i cigaretama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250330150324_2973a5bd9aaae9a0b961cb84ff08f24673a34392412557aee7aca3c777d601a6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250330150324_2973a5bd9aaae9a0b961cb84ff08f24673a34392412557aee7aca3c777d601a6" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Sara Vuković"> </figure>  Da li za nečim žalite? – Što nisam nastavila muzičko obrazovanje. Mislila sam da će mi mladost izmaći ako se tome posvetim, a zapravo je trošim žaleći za muzičkom školom. Sviram i sada, ali bez discipline i znanja, sve je improvizacija. Bez čega ne možete? – Bez psa Beśa. Za što ste se posljednji put izvinili? – Naglo sam zakočila i rekla: „Izvini, ali tako je kako je.“ <h2>SUMRAK</h2> Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica? – Radost osobama koje volim, da moj pas živi koliko i ja i da mi ne fali para.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250330150324_284ad0f5525519a3861ff596e587f5163fc8efde185ed0b3055bdc757deefc51.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250330150324_284ad0f5525519a3861ff596e587f5163fc8efde185ed0b3055bdc757deefc51" data-rendition-name="original" width="696" height="854" loading="lazy" alt="Sara Vuković"> </figure>  Što je najteže što ste do sada uradili? – Pomirila sam se s tim da je svijet zaspao. Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli? – Završila bih roman i drugu zbirku poezije, objavila ih i zamolila svoje da me ne oplakuju. Neka se pomire s tim prvog dana. Kako biste voljeli da umrete? – U snu. Koji bi bio Vaš epitaf? – Ne bi ga bilo. Želim da budem kremirana.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

U Limbu

Ljudi su umorni, jer godinama institucije ne funkcionišu na način na koji bi trebalo da funkcionišu, a studenti su pokretači svih promjena, te su građani ponukani tim buntom ohrabreni podržali studente i izašli na ulice gradova da iskažu svoje nezadovoljstvo - kazala je u emisiji E uživo novinarka Sara Vuković. - Taj umor, koji sam pomenula na početku, je nažalost nešto što spaja sve građane regiona - rekla je Vuković. Iako sve počinje od institucija, kaže Vuković, što se tiče &nbsp;visine cijena, visine plata, nasilja u društvu, dodaje ona, vršnjačkog nasilja, ubistava, femicida, i, kako kaže, mnogih drugih stvari koje uznemiruju građane. - Ljudi žele da žive u mirnom društvu, žele da žive u jednom mirnom okruženju gdje neće morati da strahuju da li će neko na ulici nositi oružje, da li će ih neko napasti, udariti, da li će imati novca da kupe neke osnovne stvari u prodavnicama, i slično - poručila je Vuković. Mladi koji su pokrenuli u proteste i blokade, poručuje Vuković, nijesu oni se mogu, kako kaže, lako zaustaviti. - Mladi koji bi trebali da se bave ličnim razvojem, koji bi trebalo da uče, da kreiraju bolju budućnost sebi, oni moraju da uče one koji su na vodećim funkcijama kako bi trebalo da se ponaša. Poražavajuće zbog starijih, a istovremeno i sjajno što imamo nadu da će upravo ti mladi ljudi da se sjutra nađu na tim vodećim funkcijama, i tada neće sigurno biti ovakvih problema - naglasila je Vuković.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250206110256_03b42a82e6e7a82ceb7eb37a7fbbcf967a94cb16045a35b1af5cdd6069906bc7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250206110256_03b42a82e6e7a82ceb7eb37a7fbbcf967a94cb16045a35b1af5cdd6069906bc7" data-rendition-name="original" width="1055" height="590" loading="lazy" alt="Aleksandar Matić"> </figure>  Na ulicama se vide tri generacije ljudi koje je okupio isti cilj, zajedništvo, i to je nešto što je falilo crnogorskom društvu, a proširilo se van Podgorice, i tek treba da slijedi mnogo veći odziv - kazao je u emisiji E uživo novinar Aleksandar Matić. - Ono &nbsp;što se dešava u Podgorici, na Cetinju, i u Nikšiću, je dokaz da je ljudima dosta određenih stvari, ljudi su umorni, njima je preko glave i visokih cijena, i zločina koji se ponavlja, i to je nešto što ponavljamo konstantno, ali samo ponavljanje očigledno nije dovoljno, moraju da se sprovedu određene mjere, moraju da se prihvate određeni zahtjevi koje studenti traže. Meni je milo da to nijesu samo studenti, evo i moja majka je izašla na proteste, i to je jedan pokret koji je zaista uzeo maha i koji se širiti sve više i više - rekao je Matić. Na mladima svijet ostaje, poručuje Matić, oni će sjutra biti donosioci odluka, ističe on, &nbsp;i sada imaju priliku da nauče kakav oblik ponašanja javnih funkcionera, kako kaže, nije prihvatljiv.&nbsp; Studenti i građani su uporni, smatra Matić, i ne zadovoljavaju se floskulama političara, ističe on, kojima se maskira odgovornost. - Počeli su političari da primjećuju ovo što se dešava , oni su svjesni od starta šta se dešava, ali mislim da je sada već vrijeme kada shvataju da &nbsp;protesti koji traju već neko vrijeme se neće završiti tek tako - zaključio je Matić. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DG9uX7q2_HHE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vuković: Ljudi žele da žive u mirnom okruženju, bez straha; Matić: Ljudi su umorni, preko glave im je visokih cijena, ali i strašnih zločina koji se ponavljaju

Njemačka policija saopštila je danas da je uhapsila 57 ljudi tokom skupa u subotu u Berlinu u znak podrške Palestincima u Pojasu Gaze, i dodala da je 17 policajaca povrijeđeno u incidentima sa demonstrantima.
Policija je na društvenoj mreži Iks (X) navela da su neki demonstrati remetili javni red, bacajući flaše, dok su neki uzvikivali antisemitske slogane i pokazivali simbole zabranjenih organizacija, označenih kao terorističke, prenose agencije.
Uprkos nekoliko upozorenja, organizatori skupa nisu uspjeli da uspostave red među učesnicima, dodala je policija, navodeći da je bila primorana da rastjera skup koji se održavao paralelno sa Paradom ponosa u glavnom gradu Njemačke, prenosi N1.

U Njemačkoj 17 policajaca povrijeđeno tokom propalestinskog skupa

U Rezidencijalnom centru književnika Kuća Pekića, u utorak 29. jula, sa početkom u 10 sati biće održana promocija pet knjiga.&nbsp;
U Šavniku će biti promovisane knjige: Etički i poetički profil u djelima Borislava Pekića, Poetika „Gorskog vijenca“ u drami i stripu, Bingo, Jedno slovo, jedan glas i Kultura, istorija, mit.
O navedenim naslovima Kuće Pekića govoriće dr Luka Rrakojević, teoretičar umjetnosti i Slavojka Marojević, urednica izdanja.
Objavljene knjige su dio programskih aktivnosti Rezidencijalnog centra književnika u Šavniku, koji su realizovani uz podršku Ministarstva kulture i medija i Opštine Šavnik.

Šavnik: U Kući Pekića u utorak promocija pet knjiga

U prostorijama Trening centra za zaštitu i spašavanje Direktoratu za zaštitu i spašavanje MUP-a uručena je oprema za zaštitu i spašavanje od šumskih požara, koja je nabavljena u okviru Višekorisničkog IPA programa koji se odnosi na zaštitu od poplava i upravljanje rizikom od šumskih požara – IPA FF, vrijednosti 85.094,86 eura. Opremu je uručio projektni menadžer IPA FF programa Alesandro Desi, saopšteno je iz MUP-a.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250727220728_7d0b2f9769fcf54d9265c9506a91f22d99a4c70e81974f211a56fa7197542d33.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250727220728_7d0b2f9769fcf54d9265c9506a91f22d99a4c70e81974f211a56fa7197542d33" data-rendition-name="original" width="800" height="535" loading="lazy" alt="oprema"> </figure>  - V.d. generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje MUP-a Miodrag Bešović zahvalio se na ovoj vrijednoj donaciji i istakao da će ovu opremu crnogorski tim za gašenje šumskih požara sa zemlje koristiti na terenskoj vježbi, koja je planirana za period 18-22. mart 2024.godine u Skoplju, kao i na raznim obukama i edukacijama, ali i tokom požarne sezone - navodi se u saopštenju. Takođe, osvrnuo se na benefite ovog programa za Crnu Goru, ističući da je do sada realizovan veliki broj obuka, seminara i studijskih posjeta iz oblasti zaštite i spašavanja od poplava i šum  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250727220728_cc72e88a9f60347dcf4cf746e5f7c9ec7819e14140e7c8e6fbe5162fa59d0b68.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250727220728_cc72e88a9f60347dcf4cf746e5f7c9ec7819e14140e7c8e6fbe5162fa59d0b68" data-rendition-name="original" width="1080" height="1098" loading="lazy" alt="oprema"> </figure>  &nbsp;

Bešović: Oprema će unaprijediti obuke i terenske vježbe crnogorskog tima

Sjedinjene Američke Države i Evropska unija postigle su trgovinski sporazum danas u Škotskoj, kojim će, između ostalog, proizvodi iz EU u Americi biti ocarinjeni po stopi od 15 odsto.
Predsjednik SAD-a Donald Tramp, nakon sastanka sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen, izjavio je da je dogovor sa EU najveći trgovinski sporazum koji je ikada postignut.
- Dogovorili smo se. Ovo je sporazum koji je dobar za sve. Približiće nas jedne drugima. Na izvjestan način, riječ je o partnerstvu - kazao je Tramp, prenose mediji.
Kako je naveo, EU će investirati 600 milijardi dolara u SAD, a takođe će kupiti energente u vrijednosti od 150 milijardi dolara.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen kazala je da će sporazum donijeti stabilnost.
- Ovo je ogroman sporazum. Postignut je nakon teških pregovora - izjavila je fon der Lajen.
Ona je dodala i da će ovaj dogovor povratiti ravnotežu u trgovinskim odnosima između dva velika partnera.
Ursula fon der Lajen potvrdila je da će Sjedinjene Američke Države uvesti carine od 15 odsto na robu iz Evrope, i to po jedinstvenoj stopi za sve proizvode, prenosi BBC. Vašington je ranije prijetio carinskom stopom od 30 odsto.
Sporazum takođe uključuje obećanja o investicijama vrijednim više milijardi dolara, kao i kupovinu energije iz Brisela.

SAD i EU postigle trgovinski sporazum, carine 15 odsto na proizvode iz EU

Kada Aleksandar Vučić razvlači onaj svoj cinični osmijeh, znajte da negdje država pada u ruke "srpskog sveta". Ili barem pokušava da padne. To više nije osmijeh samo zlog političara – to je osmijeh izopačenog trgovca suverenitetima, tapkaroša nacionalnih identiteta, ocvalog stratega koji u džepu stalno nosi nacrt "srpskog sveta". A kad taj osmijeh krene ka Crnoj Gori, znajte da se sprema invazija. Ne tenkovima, ta su vremena prošla, već mantijama, litijama i, naravno, s Andrijom Mandićem.
Jer Crna Gora je sljedeća ratna stečevina "srpskog sveta" – ako se sve bude odvijalo po Vučićevom planu.
<h3>SVE POČINJE OSMIJEHOM, A ZAVRŠAVA MANTIJOM</h3>
Vučić nije zaboravio 2006. godinu, kada je Crna Gora rekla „ne“ svetosavskom snu o Velikoj Srbiji. Nije zaboravio ni 2020, kada su litije prodrle u javni prostor kao političko oružje, da bi mu se potom vratile kao bumerang – u vidu studentskih protesta pod beogradskim balkonima. Nije zaboravio – ali, još važnije – nije oprostio.
Danas, 2025. godine, Crna Gora je zrela. Nažalost, zrela za potpuno političko preuzimanje od strane jurišnika "srpskog sveta". Nema više Đukanovića, nema snažnog građanskog fronta, nema političkih bedema, nema ljevice, a ni NVO sektora, koji je nekad bio brana neočetništvu. Ostala je samo ćirilična tišina. U tu tišinu Srpska pravoslavna crkva ulazi kao vlasnik (podsjetimo se Temeljnog ugovora, kojim je postala pravni vlasnik gotovo kompletnog duhovnog nasljeđa Crne Gore), dok se Vučićev plan preoblikovanja države – po uzoru na Srbiju – već odvija, tiho i precizno, kao podmazan.
Dakle, "srpski svet" više nije teorija zavjere ni pijani četnički san. To je operativna doktrina Beograda prema državama sa većinskim ili manjinskim srpskim stanovništvom. Crna Gora je sljedeći cilj.
<h3>CRKVA DOLAZI TIHO, SA OSMIJEHOM</h3>
Nema više tenkova, naravno. Ovo je „soft“ verzija velikosrpskog imperijalizma. Osvajanje kroz liturgiju, ćirilicu i sektaško svetosavlje. Naravno, začinjeno litrama sirove putinofilije. SPC već vodi kampanju – koncerti, promocije „duhovnih vrijednosti“, televizijski nastupi, kojekakvi laureati koji niču kao pečurke poslije kiše – a svima im je zajednički imenitelj: "srpski svet". Kad ih slušate, rekli biste da žele ljubav, mir i pomirenje. I, naravno, borbu protiv korupcije. Ali iza tih mantija i kandila stoji politička mašinerija – ekspozitura Vučićevog kabineta.
Vučiću ne treba ni dolazak u Podgoricu – on je već tamo. Kroz vladike, propagandiste, medije i „bratsku pomoć“.
<h3>JESENJI PLAN: SPAJIĆ KAO FIKUS, MANDIĆ KAO VLAST</h3>
Plan je kristalno jasan: Mandić "nudi" Spajiću još četiri godine premijerske funkcije – pod uslovom da pola Vlade preuzme Koalicija za budućnost Crne Gore. Uz to, SPC dobija još veći institucionalni prostor, a projekat „velikosrpskog rebrendiranja Crne Gore“ ide dalje – sve do izmjena Ustava, zastave, himne i službenog jezika.
To nije demokratski proces. To je perfidni, puzajući državni udar. U kravati i pod krstom.
<h3>MEDOJEVIĆEV KABARE KAO PARAVAN</h3>
U međuvremenu, vjerni Mandićev pomoćnik Nebojša Medojević zabavlja javnost jeftinim predstavama. Izmišlja koalicije, optužuje sve za izdaju, dok prikriva glavnu igru: Vučićevo preuzimanje Crne Gore, uz Mandićevu vjernu logistiku.
Sve to je igrokaz, dimna zavjesa. Jer kada preuzimaš državu, najvažnije je da javnost to ne shvati – dok ne bude kasno. Mada, u ovoj otupjeloj javnosti, možda čak i ne treba poseban plan. Neočetnicima je sve servirano.
<h3>KO JE DANAS CRNOGORAC? ONAJ KO SE SJEĆA GRAĐANSKE DRŽAVE</h3>
Biti Crnogorac danas ne znači imati pasoš ni izvod iz matične knjige rođenih. Danas to znači – sjećati se. Sjećati se ko si, odakle si, i šta ti pripada. Sjećati se da Crna Gora nije nastala dekretom, već otporom. Nije je donijela nijedna litija, već referendum. A prije toga – partizanski, a ne četnički pokret. I da je nijedna mantija nije branila, već narod koji je rekao: „Nismo ni Srbija, ni Albanija, ni dio ičijeg ‘sveta’. Svoji smo.“
Eh, nekad bilo!
Danas, kad ti isti ljudi gledaju kako im SPC piše zakone, a Beograd imenuje ministre – sjećanje postaje čin političkog otpora.
<h3>EVROPSKI PUT KAO NEPRIJATELJ</h3>
Vučiću ne treba Crna Gora koja ide ka EU, s planom da do 2028. postane članica. Njemu treba Crna Gora kao balkanska Bjelorusija – poslušna, destabilizovana, pokorena, satelitska. Zato je cilj jeseni da se pregovori s EU uspore, institucije popune „svojima“, a reforme zamrznu.
Ako Crna Gora ostane na evropskom putu – Vučićev san o regionalnoj dominaciji pada. Zato sada aktivira sve: od Crkve do „kvazicrnogoraca“ – Srbijanaca s crnogorskim biračkim pravom.
<h3>SVESRPSKI SABOR – SABLAST POD KRINKOM BRATSTVA</h3>
Vučićeva ideja "svesrpskog sabora" nije kulturni forum, već političko sredstvo dominacije. Ko nije u saboru – protiv je. Ko se ne uklapa – izdajnik je. Ko ne pjeva „Tamo daleko“ – gubi posao, identitet i građanska prava.
U tom „saboru“ nema mjesta za Bošnjake, Hrvate, Albance, pa ni za suverene Crnogorce. Tu država postaje etnički čist entitet. Sve ostalo je – prepreka.
<h3>RJEŠENJE? GRAĐANSKI OTPOR. PAMĆENJE. USTAV.</h3>
Rješenje nije u novim liderima, ni u povratku starih. Od tih utopija nema ništa! Rješenje je u građanskom jedinstvu. U otporu koji kaže: „Ovo je naša država – i ne damo je!“
Crna Gora nije savršena. Griješila je. Dabome! Ali to ne znači da mora kleknuti pred tuđom ideologijom. Jer kad jednom klekne – više se ne diže.
Rješenje je u ljudima koji se ne boje da kažu „ne“. Koji ne priznaju autoritet mantije ni Vučićev hatišerif iz Beograda, već poštuju sopstveni Ustav. Koji ne biraju vlast po krštenici, već po programu. Koji ne razmišljaju u kategorijama bratstva i krvi, već pravde i budućnosti.
<h3>ZAVRŠNA RIJEČ: NE DAJ SE, CRNA GORO!</h3>
Ne daj da ti mijenjaju ime. 
Ne daj da ti prepravljaju istoriju. 
Ne daj da ti krstom zamijene zakon. 
Ne daj da ti govore kojim si jezikom govorila. 
Ne daj da ti otimaju himnu i Ustav iz usta.
Jer kad ti uzmu jezik, zastavu i vjeru u sebe – uzeli su ti sve.
Digni glas dok još možeš da govoriš. 
Glasaj dok još imaš pravo glasa.
Budi Crna Gora – prije nego što te pretvore u "srpsku pokrajinu na moru s posebnim osjećajem za svetosavlje".
I ne zaboravi: Aleksandar Vučić ne dolazi s vojskom. Dolazi s osmijehom i mantijom. A iza njega – tama.
Vučićeva jesenja ofanziva dolazi. 
A jedini ko je može zaustaviti – to su građani Crne Gore. 
Ako ih još ima!

Vučić kreće na Crnu Goru, ne tenkovima, nego osmijehom i mantijom. Vrijeme je da ta zemlja digne glas, dok još može

Uzalud konvencije, zakoni, Ustav koji je decidiran - majka i dijete uživaju posebnu zaštitu. Strah i stres, emocionalnu bol juče su u dva navrata doživjele majka i dijete, petogodišnja djevojčica zbog nesposobnosti crnogorskih institucija da postupaju sa izraženim senzibilitetom i na način primjeren đetetu u slučajevima koji se tiču porodičnih odnosa. Podgoričanka koja odbija da bivšem suprugu preda njihovu kćerku, u vremenskim intervalima kako je to naloženo sudskom odlukom, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavlja i ona odbija da ide kod njega, a zbog čega je pokrenula i sudski spor zbog nasilja nad đetetom, juče je podnijela krivičnu prijavu policiji protiv sudskog izvršitelja Dragoljuba Kaluđerovića koji je, piše u prijavi, pokušao nasilno da uđe u njen stan, u pratnji izvršne sutkinje Ine Hrković i socijalne radnice, kako bi joj uzeli kćerku i odveli je kod oca. - Molim policiju i nadležne organe da me zaštite, a pomenuta lica adekvatno sankcionišu. Takođe, od suda zahtijevam da Dragoljubu, odnosno izvršitelju izreknu zabranu prilaska odnosno da istom onemoguće dalje postupanje u mom predmetu. Uz prijavu dostavljam ljekarsku dokumentaciju – ističe se u prijavi. Oko podne su pozvonili i kada je otvorila vrata stana saopštili su joj da spakuje kćerku i da im je odmah preda. - Odbila sam to i tražila im nalog koji mi nijesu dali, kao i da pozovu policiju. Nakon ovoga pokušala sam da zatvorim vrata do dolaska policije, ali me Dragoljub u tome sprječava tako što podmeće nogu pod moja vrata i ne dozvoljava mi da ih zatvorim, nakon čega ih jako gura rukom i tada me istim udara u predjelu lijeve ruke – piše u prijavi policiji, kao i da je izvršitelj ušao u hodnik i odbijao da izađe.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250725060744_b2cdeae0450445f84158cb7c3b2be5e03638f4aca9b933f2ec7930f3f0f561a5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250725060744_b2cdeae0450445f84158cb7c3b2be5e03638f4aca9b933f2ec7930f3f0f561a5" data-rendition-name="original" width="1000" height="569" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"><figcaption>TEŠKE OPTUŽBE NA RAČUN SUDIJA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Antena M)</figcaption></figure>  Usljed stresa, kako je istakla u prijavi, osjetila jak bol u stomaku, a u petom je mjesecu rizične trudnoće i prokrvarila je, zbog čega se morala javiti ginekologu. Čiji izvještaj je dostavila policiji. Sutkinja Hrković je, kako piše, ušla u stan i pitala djevojčicu da li želi da vidi oca, na šta je ona odgovorila „da ne želi i da je on tuče“. U prijavi je napisala da je popodne sa kćerkom pošla u Centra za socijalni rad, kako je od nje tražila sutkinja, te da djevojčica kada je ugledala „oca doživljava stres i počinje plakati“, nakon čega je sutkinja dozvolila da se vrate kući. - Zatečena sam onim što smo kćerka i ja doživjele. Izvršitelj Kaluđerović je bio toliko nasilan. Stavio je nogu na prag vrata, gurnuo ih i djelimično ušao u stan – uprkos tome što sam trudna i izričito rekla da se ne slažem s ulaskom. Nije htio da se skloni sa vrata i gurao ih je da ih ja, iako imam pravo na to, ne zatvorim. Tom prilikom sam zadobila i udarac u ruku, a sama situacija nasilnog ponašanja i prekoračenja ovlašćenja su prouzrokovali kontrakcije i krvarenje u ionako već rizičnoj trudnoći o kojoj su oni odavno obavješteni – ogorčena je sagovornica Portala ETV. Smatra i da su „nezvani gosti“ stavili saksiju na kameru na ulaznim vratima, vjerovatno prije nego su pozvonili, što je, kaže, tek kasnije primijetila. Kategorična je da njena kćerka odbija kontakt s ocem, ističući da je juče u Centru za socijalni rad, kada ga je ugledala, doživjela „težak emocionalni ispad - plakala je, vrištala, tresla se i na kraju i urinirala, pokazujući jasan strah od njega“. Naša sagovornica je ogorčena odnosom institucija u njenom slučaju i dodatnu traumu joj, kako kaže, izaziva odgovor sutkinje, na pitanje do kada će trudnu da je maltretiraju, a koja joj je rekla da mora da sprovodi izvršenje i da će biti još gore po nju. - Ignorisanje emocionalnog stanja djeteta i nastavak postupanja uprkos njenoj traumi predstavlja kršenje Konvencije o pravima djeteta, ali i člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji štiti pravo na porodični život. Dokle će organi u Crnoj Gori zloupotrebljavati službeni položaj i sprovoditi nasilje nad nama, štiteći lice za koje postoji osnovana sumnja da je nasilan i pored toliko presuda i toliko aktivnih postupaka za nasilje? Dokle će institucije ignorisati patnju i traumu petogodišnje djevojčice – ogorčena je mlada Podgoričanka. Ona je pozvala institucije - zaštitnika ljudskih prava, Vrhovni sud, Ministarstvo pravde, Delegaciju EU, Ombudsmana za djecu, nevladine organizacije da reaguju. - Da se zaustavi institucionalno nasilje koje trpimo moja kćerka i ja – poručila je ona. Sagovornica Portala ETV tvrdi da njen bivši suprug ima „dobre veze u vlasti i u sudu“, a što, prema njenim riječima potvrđuje i činjenica da su se iz predmeta pred Osnovnim sudom u Podgorici, a koji se odnose na njihov slučaj, povukla već dvojica sudija, odnosno tražili su izuzeće jer su u prijateljskim odnosima sa njim. Kako smo ranije pisali, mlada Podgoričanka odbija da preda djevojčicu ocu nakon što joj je poslije jednog vikenda koji je provela sa njim kćerka rekla da je otac tukao, što je, kako kaže, potvrđeno i medicinskom dokumentacijom. Ona zahtijeva da njihov budući kontakt bude isključivo pod nadzorom.

Izvršna sutkinja, sudski izvršitelj i socijalna radnica pokušali nasilno da odvedu dijete od majke

Iz Demokrata su saopštili da je pas sumnjiv da je komita, te da je više nego očigledno da iza njegovog djelovanja stoje Ljubo Milović i Radoje Zvicer. &nbsp;Unutrašnjom istragom utvrdiće se da li je pas služio u odjeljenju koje je nekad bilo pod kontrolom Zorana Lazovića, satirično je na Iks mreži prokomentarisao poslanik SD-a i predstavnik Evropskog saveza Nikola Zirojević, reagujući na informaciju da je na Dvorskom trgu na Cetinju policajac, prema nezvaničnim navodima, sam sebe ranio dok je pokušavao da savlada psa.
Istovremeno, kako dodaje, potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti, Aleksa Bečić, naložio je hitan veting u redovima policijskih pasa, dok je potpredsjednik Vlade Momo Koprivica rekao da je prošlo vrijeme kada je Bemax mogao ubacivati pse u policijske redove.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FZirojevicNikola%2Fstatus%2F1949440884157935648&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fcetinje-policajac-se-ranio-dok-je-pokusao-da-obuzda-psa&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Zirojević: Pas je komita, iza njega stoje Zvicer i Milović, Bečić naložio hitan veting policijskih pasa

Crna Gora danas plaća cijenu višedecenijskog nedostatka crnogorskih autora iz raznih naučnih oblasti, posebno istorijske nauke, lingvistike, antropologije, proučavanja baštine... Obrazovali smo se na udžbenicima i radovima onih koji Crnu Goru nikada nijesu smatrali kao autentični nacionalni i državni prostor, već kao provinciju srpske države i ogranak srpskog naroda. Danas smo mi jedina država na svijetu sa hiljadugodišnjim trajanjem, priznata kao suverena i kao član UN, sa priznatim crnogorskim jezikom i crnogorskom nacijom, čiji dio stanovništva, koji nikada nije bio dio suśedne države, sebe smatra nacionalno dijelom te države, njenog istorijskog, kulturnog i jezičkog nasljeđa. Dugo vremena je i u Crnoj Gori važila zabluda da je srpska vojska krajem 1918. godine oslobodila Crnu Goru od austrijske okupacije. To je jedna od hiljadu laži koje su prenošene iz publikacija suśedne Srbije i njenih ispostava u Crnoj Gori. Stotine neoborivih činjenica, dokumenata savezničkih snaga, govore da je srpska vojska ušla u Crnu Goru bez borbe, oslobođenu od strane crnogorskog naroda, zajedno sa drugim okupacionim snagama, kako su se sami saveznici precizno definisali. Brojne depeše potvrđuju da se radi o okupiranoj teritoriju, o okupacionim trupama, uključujući i depeše najvećeg vojnog vrha srpske vojske. Uprkos protivljenju nekih saveznika, a ponajviše zahvaljujući Francuzima i njihovoj okupacionoj vojsci, srpska vojska je uspostavila okupacionu upravu u Crnoj Gori i formirala privremenu vlast, lojalnu Beogradu. U organizaciji Beograda, lažnom skupštinom, ugašena je država Crna Gora, što jedino cinici nazivaju ujedinjenjem.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f" data-rendition-name="original" width="1920" height="2798" loading="lazy" alt="ivanović"><figcaption>Poslanik crnogorskih federalista dr Mihailo Ivanovićetv</figcaption></figure>  <h2>Kršenje prava</h2> Beogradski mediji, Politika, Vreme, Pravda ... prenose u brojevima od 10. februara 1924. godine, u izvještaju iz skupštinskog zaśedanja, riječi dr Mihaila Ivanovića, poslanika crnogorskih federalista: „Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju itd... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata, i.t.d, ostaće samo kao dokaz moralne veličine i državničke sposobnosti režima“... Niko nije protivurječio, niko nije u Skupštini rekao da su to laži. Zato što su znali da je to istina. Jedina reakcija je bila potpredśednika Skupštine Lj. Bakića, kako „nema crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Slično je Crna Gora nekiliko puta „oslobađana“. Od Nemanjića do Karađorđevića, da bi je danas oslobađala svetosavska crkva iz suśedne države. Kao i stoljeće i nešto prije, kada su suspendovani svi zakoni postojeće kraljevine, tako i današnji oslobodioci ne haju za Ustav, zakone, procedure. Krše se međunarodne povelje koje imaju supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Krši se povelja UN iz 1948. godine, Evropska konvencija o ljudskim pravima, donešena u Rimu 4. novembra 1950. godine, čiji je potpisnik 2006. godine Crna Gora. Krši se pravo na mirno okupljanje i protest građana, kao jedno od osnovnih ljudskih prava po pomenutim poveljama. Nije čudo što UN reaguju na kršenje povelje UN, jer je to vidljivo i laicima. Kakve su to pravne fakultete završavali predstavnici vlasti kad ne poznaju najvažnije međunarodne povelje o ljudskim pravima, koje su dužni da poštuju silom zakona? Država je dužna da radi na otklonjanu razloga zbog kojih se organizuju mirni protesti, a ne da tiranijom većine uskraćuju elementarno ljudsko pravo! Takođe, čitav postupak od hapšenja Milivoja Katnića, bivšeg SDT i njegovog pomoćnika Saše Čađenovića su školski primjeri kršenja Evropske konvencije, koja garantuje „... pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. Pretvaranje pritvora u zatvor je neprihvatljivo po međunarodnim poveljama. Iste te međunarodne povelje i presude Suda za ljudska prava u Strazburu, smatraju ubistvom od strane države pritvorenika kojem nije omogućeno liječenje u skladu sa njegovim zdravstvenim potrebama. Jednog dana će se morati pred sudom odgovarati zašto se uskraćuje Milivoju Katniću liječenje od strane ljekara koji ga je liječio i kojem vjeruje da mu neće umanjiti sposobnost odbrane? Śećate se đe je liječen optuženi Bratislav Dikić u procesu za terorizam u vrijeme „nedemokratske bivše vlasti“?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af" data-rendition-name="original" width="522" height="624" loading="lazy" alt="mauzolej"><figcaption>Autorsko djelo Ivana Meštrovića, Mauzolej na Lovćenu etv</figcaption></figure>  <h2>Uticaj Crkve Srbije</h2> Sarkastično zvuče riječi potparola NSD Mirka Miličića kako je gradonačelnik Budve i sam doprinio uličnom prebijanju, jer, kaže, niko nema pravo da „sistematski izigrava i krši zakon, da vrijeđa pojedince i porodice, da zavađa građane“. Samo je zaboravio da doda da to jedino ne važi za Andriju Mandića, predśednika Skupštine, članove NSD-a i Crkvu Srbije sa svojim velikodostojnicima. Ako neko krši zakone Crne Gore i zavađa ljude to su ta gospoda. Čemu služe riječi Joanikija Mićovića o vraćanju kapele Karađorđevića na Jezerski vrh do da poziva na kršenje zakona o zaštiti kulturnih dobara i poziva na obračun, pa i građanski rat? Da li bi pravio Joanikije problem da se Aca palikuća „pružio“ i sagradio mauzolej po nacrtu koji je naručio od Ivana Meštrovića? Da li bi to bio „božji hram“? Za razuman svijet samo proglašenje Metodija Ostojića za još jednog mitropolita u Crnoj Gori je uvreda i omalovažavanje značaja i autentičnost crkve u istoriji Crne Gore, ma čijom je baštinom smatrali. To je smicalica i lakrdija koja je svjesno urađena iz Beograda kako bi se crkva u Crnoj Gori istorijskim značajem svela na Vranjsku eparhiju. Nedavno je Metodije Ostojić držao opelo ratnom zločincu, saradniku fašista Draži Mihailoviću, uz prisustvo članova rukovodstva NSD-a, predśednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića i potpredśednika Vlade Budimira Aleksića? Bez bilo kakve reakcije države i onih koji su tako strašno bili pogođeni reakcijom građana 13. jula na Gorici? <h2>Izdaja države</h2> Nedavno je na jednoj televizije organizovana debata dvojice najgorih ministara policije u istoriji Crne Gore, aktuelnog Danila Šaranovića i prethodnog Filipa Adžića. Čusmo od Šaranovića kako je Aleksa Bečić, zvani Ljaljo, svojom umješnošću i sposobnošću prevazišao krizu oko obezbjeđenja mandata za skupštinsku većinu 23. novembra 2020, kada se mimo ustavnih procedura ušlo u ustavnu nadležnost donošenjem Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, po osnovu nepostojećeg vanrednog stanja. Pa se zatim odlučivalo, opet kršeći zakon i suprotno Ustavu i Poslovniku, tako što je bez uvjerenja DIK-a verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“ Suadi Zoronjić. I to sve zahvaljujući Ljalju, koji bi svoju „umješnost“ trebalo jednog dana da dokazuje na sudu zbog kršenja Ustava Crne Gore i nezakonitog izbora poslanika. A lustracija, nadam se, je neminovna, jer je to rang državnog udara.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="bečić"><figcaption>PARTIJSKA POSLUŠNOST U POLICIJI: Danilo Šaranović i Aleksa Bečićetv</figcaption></figure>  A da je „posao režima bio uništi cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru“, kako reče dr Mihailo Ivanović, crnogorski federalista, govori to što pomenuti Aleksa Bečić i Danilo Šaranović sprovode autoritativnu vlast u resorima kojima rukovode, ne poštujući Ustav i zakone, uvodeći partijsku poslušnost kao kriterijum u rekonstrukciji policije. Sa namjerom da se te nezakonite radnje prenesu i na pravosuđe, kako bi se i sudije pripodobile volji vlasti i postali poslušni. Da bi se sprovodio veting u bilo kojoj oblasti mora se njegova primjena zakonski urediti, čime bi se utvrdilo koji organ i po kojim kriterijumima, u definisanom postupku, može meritorno odlučivati o dokazima da li su nezakonito pribavljeni prihodi ili ne. Na osnovu izvedenih dokaza, ne nečije proizvoljne sumnje. Inače je to obična lakrdija i bezakonje, kojima se samo želi stvoriti podobno i poslušničko pravosuđe i partijska policija. Poznato je iz istorije da je Stevo Vukotić, šura kralja Nikole, bio za to da se kralju Nikoli ne dozvoli povratak u zemlju i da se Srbija i Crna Gora bezuslovno ujedine. Nakon aneksije Crne Gore, Stevo Vukotić je više puta tražio prijem kod kralja Aleksandra, ali ga je on dugo ignorisao. Na kraju, kada ga je ipak primio, Stevo Vukotić primijeti: ,,Pa vaše visočanstvo, čudo me nijeste primili ranije poslije svega što sam učinio za našu stvar“. Aleksandar mu odgovori: ,,Izdao si zakletvu datu jednom kralju, tako ćeš izdati i mene“. Neki sumnjaju u istinitost ovih riječi, ali je sigurno da svaki izdajnik završi na smetlištu istorije, odbačen od svih. Prije ili kasnije svi izdajnici završe na smetlištu istorije. Već vidim Mandića i slične kako obigravaju oko Palate Srbija i zgrade u Nemanjinoj 11 da ih neko primi. U mnogim teorijskim raspravama demokratija se često posmatra kao politički i društveni regulatorni princip. U tom smislu potencira se uspostavljanje prceduralne strane demokratije, „pravila političke igre“, bezuslovno poštovanje zakona, institucija i garancija njihovog poštovanja, kao supstancijalnih odredbi demokratije, kojima se reprezentuje vladavina naroda. Kršenje Ustava zakona, procedura, kako bi se pripodobili potpunoj kontroli vlasti, odlike su autoritarnih sistema i diktatura. Borba za demokratiju nije kampanja, ona je vječiti proces. Busamo se u prsa da smo istorijski najslobodarskiji narod na Balkanu. Makijaveli bi rekao: „Jednako je teško osloboditi narod koji želi da ostane servilan, kao i porobiti narod koji želi da ostane slobodan“. Jesmo li ovo drugo?