Novinarka Pobjede i saradnica Televizije E Ana Raičković danas je u Osnovnom sudu tri sata i 40 minuta svjedočila na suđenju kontroverznom biznismenu Zoranu Bećiroviću, njegovom sinu Luki i članovima njegovog obezbjeđenja Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću koji su je 10. novembra prošle godine brutalno napali. Ustvrdila je da su ona i njena porodica 10. novembra ispred restorana brze hrane "Gurman" brutalno napadnuti, vrijeđeni i da im je prijećeno. Ona je ispričala da je oko 21 sat pošla da kupi hamburger u Gurman i da je parkirala vozilo kod žardinjere. - Poručila sam hamburger, čula sam da govore nešto kao pokojni Katnić, pokojni Lazović, dok mi se jedan od njih nije obratio i rekao ja tebe znam - ispričala je ona. <h2>Uvrede, napad...</h2> Ubrzo je prepoznala Zorana Bećirovića i Mladena Mijatovića koje zna od ranije, jer je sarađivala sa Bećirovićem. Neko od njih dvojice je rekao: Jeste, ona je. - Počele su gnusne uvrede, kako sam plaćenica narko kartela, a ja sam se obratila Zoranu Bećirovića jer je bio glasniji i rekla: Ispoštovaću vaše godine, dobro se piznajemo. Nakon toga su počele najgnusije uvrede ku..., puši. Li ku....po E &nbsp;Tv a uslijedila je i prijetnja da će me polomiti - ispričala je Raičković. Bećiroviću je, kako je dodala, rekla da treba da ga bude sramota, nakon prijetnji da će je polomiti uzela je telefon i pozvala policiju i rekla da su je napale dvije osobe. Ističe da se osjetila ugroženo. - U to vrijeme pozivao me i moj vjerenik Tomo Arapovića, ali mu se nijesam javljala.Kada sam pozvala sina da pitam što će od priloga oni su nastavili da me vrijeđaju. Sinu nijesam ništa rekla ali on je sve to čuo - ispričala je Raičković. Dodala je da se Mijatović nekoliko puta zalijetao prema njoj i da će je polomiti i unosio joj se u facu. - Krenula sam da snimam i rekla ponovi, nabrajali su ko me sve je....iz Tv E, a Bećirović mi se obraćao: K*rvo, vidi joj kožne gaće. Bećirović je rekao Mijatoviću da snimi tablice i da će je naći - kazala je Raičković. Ona je dodala da je Ljubiša Dukić njih smirivao i da joj nije upućivao uvrede. Dukić joj je, kako je kazala, rekao da pusti Bećirovića i Mijatovića, da su u pripitom stanju. U tom trenutku je, kako navela, došao je njen sin. - Pitao me jesam li dobro, rekla sam da jesam - navodi Raičković.&nbsp; Tada dolazi i njen vjerenik Tomo Arapović i počinju da joj prozivaju sina i vrijeđaju. - Govorili su mu: Dođi pi**o, on je krenuo prema njima i došlo je do kontakta sa Mijatovićem. Moj sin je bio na Mijatoviću, ali ga je Mijatović udarao, a on je uzvraćao. Niko od prisutnih nije reagovao. Sa desne strane Dukić udara mog sina u glavu. Dok sam bila na sinu mene je udarao Zoran Bećirović, dok za njegovog sina to ne mogu da tvrdim. Zadobila sam povrede šake - ispričala je Raičković. Kada se to završilo njen sin je otišao, a ona je vjereniku rekla da pođe za sinom. - Nakon toga kada sam došla do auta Mijatović me davio, a Bećirović čupao za kosu. Tražili su da im kažem i ime mog sina što nijesam učinila - kazala je Raičković i dodala da joj je bitno bilo samo da joj je sin na sigurno. Nakon toga Bećirović i Mijatović su pošli do vozila njenog vjerenika i pokušali da ga izvuku iz auta. Nakon toga, prema njenim riječim, opet su došli kod nje i rekli da će joj naći sina i polomiti ga. - Dukić je sjeo na mjesto suvozača i rekao da se sklonim od toga i pošla sam do Minhen paba. Onda mi je pozlilo, nijesam mogla da dišem, izašla sam napolje da povratim. Dukić je izašao i kukao i pitao treba li mi voda - ispričala je Raičković dramatične detalje te noći. Dukić je rekao da on može da joj garantuje da neće joj nauditi djetetu, da ne pravi frku oko toga, da ti ljudi imaju para misleći na Zorana Bećirovića, da će mi platiti štetu. - Pred tužiteljkom sam rekla da me Luka Bećirović nije napadao i vrijeđao, ali sam na snimku vidjela da je udarao u moje vozilo - kazala je Raičković. Ona je dodala da je Dukić sa njenog broja pozvao sebe i rekao da će se sve završiti. Raičković je Dukić rekla da on ne može da joj garantuje za Bećirovića, ona i njena porodica pošteno rade svoj posao i njih niko ne može da kupi. Nakon toga je otišla u policiju. Ona je kazala da se pridružuje krivičnom gonjenju i postavlja imovinsko pravni zahtjev.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025020609024_af068d03a3c410ce082c3440fa6379cb57d25a947242a1b2716a28e154fb519d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025020609024_af068d03a3c410ce082c3440fa6379cb57d25a947242a1b2716a28e154fb519d" data-rendition-name="original" width="1600" height="994" loading="lazy" alt="Romina Vlahović"> <figcaption>Romina Vlahović(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Iskaz pred tužiteljkom dala je, kako kaže, u stanju šoka što zbog događaja što od rečenice advokata okrivljenih Danila Mićovića da će njen sin odgovarati za teške povrede govoreći "da je Mijatoviću polomio nos i arkadu". Na pitanje tužiteljke Romine Vlahović kazala je da je prilikom pokušaja da odvoji sina ispao sat. Ona je rekla i da je Bećirović bio obučen u tamnijoj boji, a Mijatović da je imao neku jaknu između žute i braon. <h2>Korać mogao sve da vidi</h2> Kad je došlo do gužve i fizičkog kontakta u Gurmanu je bilo više ljudi. Na pitanje tužiteljke poznaje li policajca Srđu Koraća ona je rekla da ga zna kroz posao. - Znam da je bio Korać tamo. Ja sam prilično sigurno da je Srđan Korać bio sve vrijeme bio prisutan i u lokalu i ispred - kazala je Raičković. Raičković je istakla da je Korać mogao sve da vidi i čuje, te da je sjedio sa Balšom Dragovićem i Rankom Radulovićem. Branilac Danilo Mićović nakon što je komentarisao način na koji postavlja pitanja tužiteljke i nakon što je rekla da će možda neko od svjedoka biti gonjen Mijatović je rekao: Biće progona još.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250206100212_8dd76a85cbde500549a09e1a9408c0af1fcf6cb884328f1aa982ede35ad038c2.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250206100212_8dd76a85cbde500549a09e1a9408c0af1fcf6cb884328f1aa982ede35ad038c2" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Srđan Korać"> <figcaption>Srđan Korać(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Na pitanje tužiteljke, Raičković je kazala da se niko nije uključio da razdvoji Mijatovića i njenog sina. Raičković je rekla i da je zadobila povrede. Na pitanje tužiteljke, Raičković je rekla da je Dukić preko zajedničkog prijatelja više puta pokušao da stupi u kontakt sa njenim bratom. - Mog brata je pozvao prijatelj i rekao da Dukić želi da se vidi sa njim da mu sve objasni da su bili pripiti, da se dogovore i da se plati - kazala je Raičković.&nbsp; Nakon toga je, kako je dodala, oštećena šoferšajbna njenom bratu. <h2>Prestanak saradnje</h2> Na pitanje zastupnika, Raičković je rekla da se Bećirović prije desetak godina obraćao glavnom uredniku Pobjede Drašku Đuranoviću. - Prije desetak godina Bećirović se obratio glavnom uredniku Drašku Đuranoviću, a vezano za ubistvo njegovog brata, što je bio naš posao i imao je određene informacije da nam da. Ja sam tada sa urednicom Marijom Žižić pošla na sastanak. Nakon toga kontakt sreli smo se još nekoliko puta isto oko posla u hotelu Premijer. Uvijek je bio prisutan Mladane Mijatović - kazala je Raičković. Na pitanje branioca optuženog rekla je da je vidjela privođenje optuženih. - Primijetila sam da je Mijatović bio povrijeđen, ali isto tako i moj sin je bio povrijeđen - kazala je Raičković. Raičković je istakla da je u nekoliko navrata pokušavala da kaže Bećiroviću da se sklone, a nakon što su joj izrekli sve uvrede i riječi ona je uzela telefon da bi se na taj način osigurala - Bećirović je sjedio, ali je stalno pričao, govorio mi je da će me polomiti i Mijatoviću je rekao: Je** joj majku - navela je Raičković. Ona je rekla da je napravila i kratki video snimak te dramatične noći. Na pitanje Danila Mićovića, ona je rekla da je pisala i izvještavala sa suđenja ubistva Zoranovog brata Dragana Bećirovića. Ona je pojasnila da je prije desetak godina došlo do konflikta između nje i Bećirovića a sve zbog naslova teksta odnosno nije mu se dopalo što nije navedeno Vrhovno državno tužilaštvo, a ne samo kako je pisalo Tužilaštvo. On joj je tada u razgovoru rekao da će je tužiti i podnijeti krivičnu prijavu a Raičković je dodala da je pozvala glavnog urednika Draška Đuranovića i rekla da neće sa Bećirovićem sarađivati po cijenu otkaza. Nakon toga, prema njenim riječima, Bećirović je počeo da blati Pobjedu i tadašnjeg urednika Đuranovića. - Ja sa njim od tada nijesam imala više nikakv kontakt, niti sam ga vidjela, niti sam ga čula - kazala je Raičkovič. Na pitanje Mićovića, ona je rekla da joj niko od njih nije branio da ide, mršikali su je i govorili da su joj snimili tablice. Na pitanje advokata Mićovića, Raičković je kazala da ima određena saznanja da se Bećirović operativno dovodio u vezu sa raznim krivičnim djelima, poznato mi je da je nasrtao na žene i novinarke.&nbsp; - Ta saznanja sam dobila nakon ovog događaja i kroz posao. Nemam saznanja da je osuđivan ili da se vodi postupak protiv njega - kazala je Raićković. Ona je dodala i da je koleginica Šćepanović bila na meti uvreda preko njegovog portala. Na to je advokat Mićović rekao da ga to ne zanima. Mićović je prigovorio iskazu Raičkoviću u odnosu na dio koji se mimoilazi sa odbranama njegovih klijenata. On smatra da je Raičković dala lažni iskaz za koje djelo se goni po službenoj dužnosti. Na pitanje Zorana Bećirovića, novinarka Raičković je odgovorila da nije tačno da je govorila: "Ubićeš ga sine, nemoj sine", već je govorila: "Nagrdiste mi dijete", tražeći da joj neko pomogne. Prema riječima Raičković, Bećirović je udario i njenog vjerenika a i nju. Bećirović je kazao da smatra da Raičković nije kredibilna svjedokinja. Svi optuženi su prigovorili iskazu Raičković. Na pitanje sudije Ilija Radulovića, Raičković &nbsp;je rekla da nije bilo Dukića da bi je ugušili jer im je govorio da prestanu jer je u tom momentu Mijatović davio, a Bećirović čupao za kosu, pogotovo imajući u obzir jer ona ima zdravstveni problem. Raičković je kazala da su znali da je novinarka i da su njihove odbrane sračunato date. Nakon tri sata i 40 minuta okončano je saslušanje Raičković. <h2>Ana je bila preko Uroša da bi ga zaštitila</h2> Vjerenik Ane Raičković, Tomo Arapović ispričao je da pozvao Anu ali mu je prekinula telefonsku vezu. - Kada mi se javila, čujem uvrede, raspravu, Ana mi je rekla nemoj da dolaziš, tu je Zoran Ćoćo Bećirović i da se raspravlja sa njim. Kad sam došao vidio sam Anu uplakanu u stresu, takvu je nikada nijesam vidio- kazao je Arapović. Prišao je, kako kaže, stolu da pita o čemu se radi i razgovarao je sa Mijatovićem. Nakon toga dolazi Anin sin Uroš Gagović. Prema riječima Arapovića, bila je žustra rasprava, Uroš je ušao u fizički obračun sa Mijatovićem. Isprovocirali su Uroša, kako je dodao, rekli su mu: dođi pič.. - Dva puta sam udaren po glavi, pokušao sam da izbalansiram da ne dođe do toga - kazao je Arapović. Ana je pala na Uroša da bi, kako je naveo, sačuvala dijete. Uspio sam da odvojim Uroša i nju. - Ani je bilo ciljno da Uroš krene odatle - kazao je Arapović. Tu se ne završava sve pokušavaju i njega (Arapovića) da izvuku iz auta. On je jasan bio da je dobio dva udarca otpozadi.&nbsp; - Pitao sam Zorana Bećirovića da li me je on udario on je rekao da nije - rekao je Arapović. On je istakao i da su Anu i Uroša udarali. - Odvojio sam čovjeka od Uroša koji je bio mlađi i koji je bio preko njega - ispričao je Arapović. Arapović je rekao da nije došao sa namjerom da se tuče, već da zaštiti vjerenicu. Na pitanje odbrane, advokata Danila Mićovića, Arapović je rekao da mu je Mijatović rekao: Što ćeš ti koji ku... ovdje? Arapović je rekao da mu se Mijatović unosio u facu ali nije "preduzimao fizičku radnju". Arapović je na pitanje odgovorio da je krenuo u svoje vozilo da potraži Uroša a mislio je da je Ana na sigurnom. Kad je ušao u vozilo vidio je da su optuženi oko Aninog vozila i onda kreću prema njemu i pokušavaju da ga izvuku iz auta. - Očekivao sam da je Ana pošla, upalio sam auto, nijesu uspjeli da me izvuku iz auta, krenuo sam i pozvao policiju - ispričao je Arapović. On je rekao da je čuo preko telefona da joj Bećirović govori: ku..., kučko. Optuženi su prigovorili iskazu svjedoka Arapovića. <h2>Čuo da prijete i vrijeđaju majku</h2> Sin Ane Raičković, Uroš Gagović kazao je da čuo sa majkom i dogovorili se da mu uzme hamburger u Gurman. - Kada sam pozvala majku čuo sam prijetnje i uvrede, sada češ ti ovdje svima nama da puš.. kurac. Došao sam i vidio majku u autu potrešenu- kazao je Gagović. On je dodao da su mu dobacili: dođi pič..&nbsp; Gagović je rekao da mu nije bila namjera da se svađa, htio je samo da vidi o čemu se radi. Rekao je da je majka pokušavala da ga zaustavi da ne ide prema njima a u tom momentu Mijatović je već ustao. -Ja sam potrčao i došao do vrata. Tomo je priča sa njima, ne mogu da se sjetim gdje je tačno stajao -kazao je Gagović. Mijatović je, kako kaže, prvi krenuo prema njemu. Gagović je rekao i da je Mijatović pokušao da ga udari ali je spriječio to. -Mijatovića sam udario i pao je na pod. Nekoliko puta me je udario i ja sam uzvratio- rekao je Gagović. Dok se to dešava Gagovića je neko još sa strane udario. Majka mu je, kako kaže, rekla da ide i on je pošao. Gagović je rekao da je mislio i da će njegova majka poći. Gagović je ponovio da se zabrinuo za majku jer je jasno čuo da joj prijete. - Mene majka nije zvala da dođem, nego sam ja sam odlučio da dođem-kazao je Gagović. Majka kad ga je vidjela da je došao kod Gurmana bila je prestravljena, bukvalno je bila bez riječi. - Govorila mi je nemoj, nemoj - kazao je Gagović. On je na pitanje svoje majke, kazao da mu je advokat Mićović uoči davanja iskaza kod tužiteljke rekao da Mijatović ima teške povrede i da će odgovarati za to. Na optužnici za napad na Raičković i njenu porodicu - sina Uroša Gagovića i vjerenika Toma Arapovića su biznismen Zoran Bećirović, njegov sin Luka Bećirović i tjelohranitelji Mladen Mijatović i Ljubiša Dukić. Oni su optužni za nasilničko ponašanje. Nastavk suđenja zakazan je za 24. februar kada će svjedočiti policajac Srđan Korać. Odbrana je zatražila ukidanje pritvora Bećiroviću i Mijatoviću. Tužiteljka Vlahović se protivi prijedlogu odbrane. Sudija Radulović je odbio prijedlog odbrane da im se ukine pritvor. Po ocjeni suda postoje razlozi za trajanje &nbsp;pritvora.

Marija Žižić

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Raičković: Rekli su da će me polomiti i da će mi naći sina, odbrane Bećirovića, Mijatovića i Dukića date sračunato

Branilac biznismena Zorana Bećirovića i njegovog tjelohranitelja Mladena Mijatovića, osumnjičenih za napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, advokat Danilo Mićović, još nije dobio odluku o izuzeću tužiteljke Romine Vlahović, pa je, na njegovo insistiranje, odloženo saslušanje dvojice svjedoka, od kojih je jedan policijski službenik S.K.
Njihovo saslušanje bilo je zakazano za prethodnu sedmicu, ali je na zahtjev Mićovića odloženo, jer je tražio da se tužiteljka izuzme.
Kako je Pobjedi nezvanično saopšteno, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbilo je zahtjev o izuzeću postupajuće tužiteljke Romine Vlahović, ali rješenje Mićović nije dobio.
Pobjeda je 15. novembra tražila odgovor od Uprave policije da li je policijski službenik S.K. kobne večeri bio u restoranu i što je preduzeo kada je došlo do incidenta.
Međutim, iz policije je stigao nemušti odgovor, odnosno da su provjere u vezi sa ovim navodima i dalje u toku.
Urednica crne hronike Ana Raičković brutalno je napadnuta 10. novembra ispred restorana brze hrane „Gurman“ u podgoričkom naselju Blok V.
Zbog ovog incidenta, određen je pritvor do 30 dana Bećiroviću i Mijatoviću zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo nasilničko ponašanje.
Iz Osnovnog suda je saopšteno da je pritvor određen u odnosu na Bećirovića zbog opasnosti da će izvršiti krivično djelo kojim prijeti ukoliko se nađe na slobodi, u odnosu na Mijatovića zbog opasnosti da će ponoviti krivično djelo ukoliko se nađe na slobodi, a svim osumnjičenim određen je pritvor i zbog opasnosti da će ometati postupak uticanjem na svjedoke.
Prvobitno je pritvor bio određen i drugom članu obezbjeđenja kontroverznog biznismena Ljubiši Dukiću, ali je krivično vijeće Osnovnog suda djelimično uvažilo žalbu branioca osumnjičenih za napad na Raičković i preinačilo rješenje sudije za istragu, pa je on pušten da se brani sa slobode.
Vijeće ovog suda je ocijenilo da je sudija za istragu pravilno donio odluku u odnosu na Bećirovića i Mijatovića, cijeneći da su obojica osnovano sumnjiva da su izvršili krivično djelo nasilničko ponašanje, kao i da bi u slučaju puštanja na slobodu Bećirović mogao izvršiti krivično djelo kojim prijeti, dok bi Mijatović mogao ponoviti krivično djelo. Pored toga, postoji bojazan uticaja na svjedoke.
Sa druge strane, rješenjem Vijeća ovog suda ukazano je da se nakon izvršene pojedinačne analize svih dokaza prikupljenih u dosadašnjoj fazi postupka, pa i onih koji su prikupljeni nakon odluke sudije za istragu, s obzirom na to da je saslušan još jedan svjedok, „ne može utvrditi da je Dukić zaista osnovano sumnjiv da je izvršio krivično djelo nasilničko ponašanje“.
Posebno, kako ističu, imajući u vidu ponašanje Dukića tokom cijelog događaja, te analizu video-materijala iz kojeg se jasno vidi da je upravo Dukić osoba koja je sve vrijeme pokušavala da smiri situaciju i da razdvoji zavađene strane.
Sin Zorana Bećirovića, Luka takođe je nakon tog napada bio priveden, ali njemu nije određeno dalje zadržavanje.
Prema saznanjima Pobjede, tužiteljka Romina Vlahović nije tražila pritvor za Luku Bećirovića, jer ga Raičković, njen sin i vjerenik nijesu označili kao napadača.

Portal ETV

Braniocu Bećirovića i Mijatovića još nije dostavljena odluka o izuzeću tužiteljke Vlahović

Radovi na Bulevaru Vojisavljevića nijesu ni mogli početi jer nije izvršena eksproprijacija - kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, odbornik Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući to što mašine od juče više nijesu na toj lokaciji u Glavnom gradu.
Premijer Milojko Spajić najavio je rekonstrukciju Bulevara Vojislavljevića prije dvije dana, kada se počelo se sa radovima, a već od juče mašine više nijesu na toj lokaciji. Klikovac kaže da je to "bilo samo fotografisanje".
- Mašine koje su se nalazile na Bulevaru Vojislavljevića nalaze se na gradilištu u izgradnji Bulevara Veljka Vlahovića na Starom aerodromu. Spajić od onog ašova kada je najavio za izgradnju autoputa više nije spominjao nikakve ašove, pa je ovoga puta odlučio da se ipak negdje slika da se vidi da su krenuli neki radovi, a vidimo ti radovi definitivno neće krenuti vjerovatno ni u junu. Gotovo sva gradilišta u Podgorici koja je započela ova ili prethodna gradska uprava Pokreta Evropa sad ne da kasne jedan mjesec, nego njima tri mjeseca kasni uređenje parka pored hotela Hilton. Zamislite sad za neke ozbiljnije projekte kolika će ta kašnjenja biti. Ono što je sigurno jeste da Bulevar Vojislavljevića vjerovatno neće biti završen u mandatu ove Vlade - rekao je Klikovac.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fpocetak-rekonstrukcije-ulice-vojislavljevica-tek-nakon-15-juna&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
U budžetu ima novca da se realizuju i radovi na Gradskom pozorištu, ističe on, ali nema ljudi koji bi realizovali te projekte jer gradska vlast troši novac građana na službena putovanja i studijske posjete.
Vjeruje da radovi na kolektoru neće krenuti u predviđenom roku, a predstavnici KFW banke su jako zabrinuti zbog odlaganja početka izvođenja radova na finalnom postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda.
- Na sastanku predstavnika KFW banke sa gradonačelnikom Sašom Mujovićemi predstavnicima Vodovoda poručeno im je da ukoliko ne budu utrošena sredstva iz kredita ove banke i ovih dijela sredstava koja su grant Evropske komisije da Glavni grad u narednom periodu ne može očekivati tu vrstu podrške iz međunarodnih fondova za razvoj, što je posebno zabrinjavajuće. Imate jednog gradonačelnika koji se kocka sa sudbinom razvoja Podgorice za projekat koji je gotovo doveden pred svršen čin. Večeras ću ponoviti da ukoliko propadnu ta sredstva, Klub odbornika Demokratske partije socijalista podnijeće krivične prijave i protiv rukovodstva dok je vodila Glavni grad Olivera Injac, protiv svih direktora Vodovoda u periodu od ove dvije godine, kao i gradonačelnika Mujovića - zaključio je Klikovac.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DQPm2Eo5212k&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Klikovac: Radovi na Bulevaru Vojisavljevića nijesu ni mogli početi jer nije izvršena eksproprijacija

Viši sud u Podgorici blokirao je imovinu češkog ljekara Pavela Budinskog, koji je centralna je figura u jednoj od najvećih korupcionaških afera u češkom zdravstvu, u primorskoj opštini Tivat na zahtjev Kancelarije evropskog javnog tužioca, jer postoji osnovana sumnja da je ova imovina stečena kriminalnom djelatnošću.
Rješenjem sudije tog suda određena je privremena mjera zabrana raspolaganja - otuđenjem i opterećenjem kao i korišćenja nepokretnosti navodi se u odgovoru tog suda na upit Radija Slobodna Evropa (RSE).
Sud se pozvao na "Zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću ... jer postoji osnovana sumnja da je navedena imovina stečena kriminalnom djelatnošću".
Kancelarija evropskog javnog tužioca (EPPO) i Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore potpisali su Sporazum o saradnji i 22. septembra 2022. u Luksemburgu.
Član 5 ovog sporazuma omogućava zamrzavanje imovine.
EPPO se bavi istraživanjem i podizanjem optužnica u slučajevima krivičnih djela koja su na štetu finansijskih interesa Evropske unije.
Budinskog, koji je bivši zamjenik direktora Univerzitetske bolnice Motol u Pragu, policija sumnjiči za višegodišnje primanje mita, pranje novca, subvencione prevare i oštećenje finansijskih interesa Evropske unije. Istraga je obuhvatila 17 osoba, uključujući i bivšeg direktora bolnice Miloslava Ludvíka.
Zamrzavanje se odnosi na vilu Budinskog u naselju Bogišići u opštini Tivat i akcije u kompaniji, ACROS MB koja je registrovana u tom gradu.
EPPO je zamolnicu za pružanje međunarodne pravne pomoći u krivičnim slučajevima 4. marta poslala Ministarstvu pravde i tužiteljki Ani Radović koja je njihov kontakt u Crnoj Gori. Potom je zahtjev preko Specijalnog tužilaštva proslijeđen Višem sudu 8. aprila koji je postupio po zahtjevu i zamrznuo imovinu.
Postupk protiv Budinskog vodi Nacionalna policija za borbu protiv organizovanog kriminala.
<h2>Šta pišu Češke novine</h2>
Budinski koji je već pod istragom zbog korupcije, sada se, po pisanju Čeških novina, sumnjiči i za navodno neprijavljivanje imovine.
Motolska bolnica je državna institucija i njeni rukovodioci su po zakonu javni funkcioneri i stoga u obavezi da podnose imovinske prijave.
Prema riječima portparola ministarstva pravde Češke, Vladimira Repke, postoji mogućnost da u prijavama nisu navedeni svi podaci.
Budinski je, prema navodima, sakrio vlasništvo nad raznim nekretninama.
Istraga je otkrila da je posedovao oko 270 parcela, dvije kuće i druge nepokretnosti u Češkoj, Crnoj Gori i Kostariki, ukupne vrijednosti preko 53 miliona čeških kruna, što je više od dva miliona eura.
Ova imovina nije prijavljena u njegovim imovinskim kartonima.
On je navodno primao mito od brojnih firmi i preduzetnika koji su dobijali bolničke ugovore za usluge poput čišćenja, molerskih radova, održavanja i pranja veša.
Zbog optužbi, Budinski je smijenjen sa funkcije zamjenika direktora bolnice.
Policija je zaplijenila dio njegove imovine, uključujući nekretnine, vozila, s obzirom na sumnju da potiču iz nezakonitih aktivnosti.
Budinski se trenutno nalazi u pritvoru.
Ukoliko bude osuđen prijeti mu kazna do 12 godina zatvora.

Imovina češkog doktora blokirana u Crnoj Gori po zahtjevu evropskog tužioca

Nakon što su predsjednik Vlade Crne Gore Milojko spajić i gradonačelnik Podgorice Saša Mujović ozvaničili početak radova na izgradnji prve faze Ulice Vojislavljevića. od kružnog toka kod Vodovoda do nekadašnje fabrike 19. decembar, ETV saznaje da radovi ipak neće početi prije 15. juna.&nbsp; Operativa firme „Crna Gora put“, koja će biti izvođač radova na glavnoj saobraćajnici na Zabjelu, trenutno je angažovana u Bulevaru Veljka Vlahovića na Starom Aerodromu, gdje se završetak radova očekuje sredinom narednog mjeseca.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513200512_64fab96d05e1d509bce99d6f51407e4b11cc60e95eab4be011db81695a843568.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250513200512_64fab96d05e1d509bce99d6f51407e4b11cc60e95eab4be011db81695a843568" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Crna Gora put "> <figcaption>Mehanizacija "Crna Gora put" vraćena na Bulevar Veljka Vlahovića, gdje su u toku radovi(Photo: ETV )</figcaption> </figure>  Do tada će glavni grad pokušati da riješi imovinsko-pravne odnose na trasi budućeg Bulevara, a tek nakon toga će "Crna Gora put" na dionicu prebaciti mašine - baš kao što su i juče za promociju početka radova koji još nijesu počeli.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513200512_927eaad623a1ebfbc0eefb4a2ca7c877dfe94fac8a13456a5007367415bb3742.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250513200512_927eaad623a1ebfbc0eefb4a2ca7c877dfe94fac8a13456a5007367415bb3742" data-rendition-name="original" width="738" height="1600" loading="lazy" alt="Crna Gora put"> <figcaption>Bulevar Vojisavljevića na dan ozvaničenja početka radova (Photo: ETV)</figcaption> </figure>  Saobraćaj se trenutno obavlja bez prekida, a pored "Pasarele" na Zabjelu još su parkirana dva kamiona i bager.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513200516_2ef9b515f79008c36343b87443d7dda325fb6f66b86aa8c3ce1861ebf1783256.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250513200516_2ef9b515f79008c36343b87443d7dda325fb6f66b86aa8c3ce1861ebf1783256" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt='Mehanizacija "Crna Gora put" '> </figure>

Početak rekonstrukcije Ulice Vojislavljevića tek nakon 15. juna

Biće dobro da čujemo poruke predsjednika Evropskog savjeta Antonia Košte koji će sigurno da kaže kako oni vide Crnu Goru na tom putu i da vidimo da li ima nekih šumova ili je zaista tako bajno kao što nam Vlada svaki dan priča - kazao je poslanik Demokratske partije socijalista Nikola Janović za Antenu M uoči posjete ovog viskokog evropskog zvaničnika dana.
Smatra da se posjetama evropskih zvaničnika Crnoj Gori šalje poruka ohrabrenja na putu ka Evropskoj uniji, te kaže da je generalno takav momenat da bi svako vrlo rado vidio Crnu Goru kao sljedeću članicu EU.
- Međutim, pitanje je koliko ima kod nas energije i znanja, a prije svega političke volje da do toga dođe. Mislim na pojedine konstituente vlasti, na neke poslanike, na neke ministre u Vladi, koji, kao što znamo, nemaju u fokusu evropske integracije, niti cilj za koji je 80 odsto građana. I, na kraju krajeva, bez obzira što deklarativno sad za to govore ili im odgovara, mi znamo da u programima partija nemaju evropske integracije već zalaganje za saveze sa Rusijom, Bjelorusijom... Tako da u suštini treba biti pošten, pa reći da je pitanje koliko ćemo uraditi još na ovoj etapi koja nam je ostala - poručuje Janović.
Što se tiče opozicije tu je, ističe, maksimalna podrška EU integraciji:
- Kao i pružena ruka da do tog cilja dođemo, ali nisam siguran u samoj vlasti koliko je to moguće. Vidjeli smo i situaciju koja se desila kada zbog nekih loših poteza nisu zatvorena dva poglavlja - vanjska politika i bezbjednost, gdje je Crna Gora uvijek bila pouzdan partner, sve do prije nekoliko godina - rekao je Janović.
Vidjeli smo, kako dodaje, prošle godine da se najavljivalo zatvaranje osam poglavlja, a zatvorena su samo tri.
- Nažalost, nema razloga da vjerujemo da će dinamika biti nešto brža i nešto bolja, bez obzira na to što stvarno postoji taj momenat, u kojem svi Crnu Goru žele da vide u EU - kazao je Janović.&nbsp;
Upitan za predstojeću sjednicu skupštinskog Odbora za bezbjednost, na kojoj će se raspravljati o tragičnim događajima na Cetinju, ističe da je time to tijelo trebalo da se pozabavi ranije.
- U svakom slučaju biće to prilika da čujemo gdje su bile eventualne greške u nekim postupanjima. Nažalost, to će biti u sobi za razmatranje materijala označenog stepenom tajnosti, tako da javnost neće biti u mogućnosti da to čuje, ali u svakom slučaju biće prilika da članovi Odbora čuju, da postavimo pitanja, prije svega da vidimo da li je bilo grešaka u postupanjima policije, da sagledamo cijelu tu situaciju. Sa druge strane nadam se da će se jasno uspostaviti procedure i da se više nikad ne ponovi takva tragedija, jer znamo da smo u vrlo kratkom periodu u istom gradu imali dvije užasne tragedije koje su potresle Crnu Goru. I ono što takođe jako važno je da vidimo da li će biti neke odgovornosti, pošto mislim da je, generalno, odgovornost deficitarna kategorija kod nove vlasti. Dakle, moramo svi da se naučimo, svi koji se bavimo politikom i koji smo na važnim državnim funkcijama, pogotovo kada ste na najvišim državnim funkcijama, da morate da znate da se podnosi i odgovornost - zaključio je Janović.

Janović: Od Košte ćemo čuti ima li šumova ili je sve bajno, kako nam Vlada svakodnevno saopštava

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>