U Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, u 19 sati pogledajte: 
 
Tema dana - Pad povjerenja u MUP 
 
- Prema rezultatima istraživanjima javnog mnjenja, koja Centar za demokratiju i ljudska prava objavljuje godišnje, povjerenje u policiju palo sa 53,5 odsto u prošloj na 44,1 odsto u ovoj godini. To, kako je navela građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić, predstavlja najveći pad povjerenja između dva uzastopna mjerenja u posljednjih deset godina, na reprezentativnom uzorku.
- Razgovaramo o društveno-političkoj atmosferi, reakciji institucija na revizionizam i urušavanje antifašističkih temelja, neuspjehu u izboru sudija Ustavnog suda i ispunjavanju reformi u procesu integracija, popravljanju odnosa sa Hrvatskom i Turskom nakon poteza vlasti koji su ih uzdrmali...
Gost emisije je potpredsjednik Skupštine Crne Gore Mirsad Nurković.
Informativnu emisiju 24 sata večeras vodi Amra Tahirović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Informativna emisija 24 sata: Gost Mirsad Nurković

Izjava poslanika Nove srpske demokratije Jovana Vučurovića svjedoči da su velikosrpske snage sa istorijskog revizionizma prešle na brisanje istorijskih činjenica - ocijenio je istoričar Dragutin Papović.
Vučurović je juče, tokom sjednice skupštinskog Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu, na kojoj se raspravljalo o prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš kazao kako se ušlo u politiku i ideologiju, pa se ne mogu saglasiti oko nekih detalja.
- Što se mene tiče, najbolje bi bilo da svi amandmanski izbrišemo iz člana 1 ovaj dio o tome da je dinastija detronizovana protivno Ustavu aktom nasilne aneksije države iz 1918. Ako bismo uklonili ovaj dio, mislim da bi tako mogli doći do saglasja vezano ne samo povodom ovih izmjena, već i možda do nekog određenog pomirenja - naveo je Vučurović u izjavi za Antenu M.
Papović ukazuje da su do sada pokušavali da falsifikatima promijene istorijske istine koje im se ne sviđaju.
- Očigledno je da im to nije uspjelo, pa sada predlažu da se administrativnim odlukama izbrišu te istorijske činjenice - naveo je on.
No, poručuje da im je uzaludan trud.
- Koliko god pokušavali, ne mogu promijeniti naučno istorijsku činjenicu - da je Srbija izvršila nasilnu aneksiju Crne Gore 1918. Godine i da je takozvana podgorička skupština bila nelegalna I nelegitimna - izričit je Papović.
Izjava poslanika Nove srpske demokratije je, kako dodaje, očekivana.
- S obzirom na to, da je Nova srpska demokratija direktni nasljednik anticrnogorskog i antidemokratskog bjelaškog pokreta iz 1918. godine - podvlači Papović.
Partijska nagrada Nove srpske demokratije, napominje sagovornik Antene M, nosi naziv po Marku Dakoviću.
- Koji je u tradicionalnoj Crnoj Gori osuđen na zatvorsku kaznu, kao terorista i pučista. S obzirom na tu okolnost, jasno je zašto Nova srpska demokratija, od svog nastanka do danas, prema Crnoj Gori i Crnogorcima vodi terorističku i pučističku politiku - zaključio je Papović.

Papović: Velikosrpske snage sa istorijskog revizionizma prešle na brisanje istorijskih činjenica

Različiti su oblici totalitarizma, ali zajednička im je težnja da se uspostavi potpuna kontrola nad društvom i uguši svaki glas razuma. Samim tim, i odgovori na takve režime, naročito one koji su kulminirali pojavom fašizma i nacizma u drugoj i trećoj deceniji prošlog vijeka, morali su biti višeslojni. Posebno mjesto u tom otporu zauzima pravnički odgovor, kako u međunarodnom, tako i u nacionalnom pravu.
U međunarodnom pravu, ti odgovori se ogledaju kroz usvajanje konvencija kojima se kriminalizuje propagiranje totalitarnih ideologija, a posljedično i podsticanje podjela u društvu. U unutrašnjem pravu, te norme su pretočene u mehanizme koji ne samo da preveniraju, već i sankcionišu promociju naci-fašističkih ideja, simbola i stavova.
Najznačajnije pravne lekcije izvučene su upravo u državama koje su istorijski doživjele užas totalitarnih režima. Primjer Njemačke, kroz koncept “odbrambene demokratije” i postojanje “vječnih normi”, svjedoči o odlučnosti da se pravnim putem zaštite osnovne vrijednosti kao brane svakom pokušaju restauracije nacizma.
Antifašizam je, stoga, postao vrijednosni stub - negacija svega što vodi poništavanju identiteta pojedinca i zajednice, ugrožava dostojanstvo, slobodu i jednakost. Čuvanjem tih vrijednosti, čuvamo i antifašizam. U savremenom društvu, on je, u suštini, zaštita ljudskih prava i težnja ka demokratskom, pluralnom društvu, oslobođenom istorijskog revizionizma na ideološkim osnovama i autoritarnih metoda vladanja. Ili, kako bi jednostavnije i rokerski rekao Mile Kekin: antifašizam je stvar pristojnosti.
Da bi građani mogli zrelo, kritički i slobodno da promišljaju ovu temu, neophodno je da politički akteri djeluju odgovorno i mudro. Osim obrazovanja zasnovanog na istorijskim činjenicama, država mora pokazati da veličanje fašističkih, nacističkih i ekstremističkih ideologija, organizacija i pojedinaca nije samo etički neprihvatljivo, već i zakonski kažnjivo.
Zato je usvajanje posebnog zakona kojim bi se zabranile fašističke, nacističke i ekstremističke organizacije i simboli ne samo opravdano, već i neophodno za zaštitu javnog interesa. Svakodnevna dešavanja u Evropi i regionu dodatno potvrđuju hitnost donošenja takvog propisa.
Evropski parlament je još 2018. godine prepoznao opasnost od širenja neofašističkih ideologija i usvojio Rezoluciju kojom se države članice pozivaju da zabrane neofašističke i neonacističke grupe. U tom dokumentu istaknuta je duboka zabrinutost zbog trenda „normalizacije” fašizma, rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije, kao i zbog „tajnih dogovora” određenih političkih lidera i stranaka sa neofašistima i neonacistima. Takođe, Evropski parlament je pozvao Evropsku komisiju, države članice i biznis sektor koji djeluje u oblasti društvenih mreža da se aktivno suprotstave širenju rasizma, fašizma i ksenofobije na internetu, u saradnji s organizacijama civilnog društva.
Na nacionalnom nivou, potreba za ovakvim zakonom u Crnoj Gori je očigledna. Od negiranja genocida, nagrađivanja „umjetnika” koji šire mržnju, aktuelnih pokušaja podizanja spomenika ratnim zločincima, do glorifikacije pokreta koji su bili saradnici nacista i fašista - svjedočimo zabrinjavajućem trendu politički motivisanog revizionizma. Promoteri tih narativa, često crkveni velikodostojnici ili visoki državni funkcioneri, koriste i javne resurse kako bi te ideje institucionalizovali. Time se stvara opasna matrica u kojoj se ratni zločinci i njihovi saradnici predstavljaju kao tragični junaci i legitimni uzori.
Takvi pokušaji ne mogu izmijeniti istorijske činjenice, ali mogu dugoročno oblikovati političku budućnost, s ciljem izjednačavanja antifašističkog i kolaboracionističkog pokreta. Još je opasnije kada se ovakvo tumačenje istorije pokušava nametnuti kao stav svih Srba u Crnoj Gori, poistovjećujući ih sa četništvom, a što je duboko pogrešno i društveno razorno.
Zato Zakon o zabrani fašističkih, nacističkih i ekstremističkih organizacija i simbola mora jasno definisati primjere fašističkih, nacističkih i ekstremističkih ideologija, organizacija, pojedinaca i praksi koje se glorifikuju u Crnoj Gori. U njemu je neophodno istaknuti da je svaka forma pohvale, relativizacije ili opravdavanja ovih ideologija i njihovih protagonista neprihvatljiva i protivzakonita. Glavni cilj treba biti sprječavanje diskriminacije, govora mržnje i širenja destruktivnih ideologija koje ugrožavaju društvenu koheziju i temeljne vrijednosti države Crne Gore.
Zakon bi morao obuhvatiti i digitalni prostor - društvene mreže i online platforme - kao i sve oblike vizuelnog i “mimetičkog” isticanja zabranjenih simbola, uz precizno određivanje mehanizama praćenja, odgovornosti i sankcija.
U njegovom oblikovanju moraju učestvovati stručnjaci različitih profila - pravnici, istoričari, sociolozi, medijski eksperti - kako bi propis bio savremen, jasan i primjenjiv.
Sveobuhvatno posmatrano, donošenje ovakvog zakona bio bi civilizacijski iskorak i dokaz da Crna Gora ima zrelosti i političke volje da se suprotstavi ekstremizmu i revizionizmu. Jer, antifašizam nije samo istorijska kategorija, već temelj na kojem počiva moderna i demokratska Crna Gora i štit njene stabilnosti i održivosti.

Pravni odgovor na ekstremizam, revizionizam i glorifikaciju zločinaca

Nevladine organizacije i građanske aktivistkinje i aktivisti upozoravaju javnost na opasnost od istorijskog revizionizma kroz emocionalnu i simboličku manipulaciju, čiji je najnoviji primjer parastos borcima četničkog pokreta na Krnovu. 
Građani se, kako kažu u saopštenju za javnost, navode na zabludu manipulativnim tehnikama iskrivljavanja činjenica, prećutkivanja istorijskog konteksta i zloupotrebom vjerskih i nacionalnih simbola. 
- Cilj je mitologizacija četničkih snaga kao “nevinih žrtava zločina”, suprotno istorijskim činjenicama da se radilo o oružanoj bici i borcima koji su u njoj stradali ratujući na strani fašističkog i nacističkog okupatora. Posebno osuđujemo institucionalnu podršku ovom procesu poricanja istorije kroz prisustvo državnih funkcionera - poručeno je u saopštenju za javnost.
Saopštenje prenosimo integralno:
Na Krnovu je u nedjelju, 12. oktobra, na lokalitetu Lobanje glave, u organizaciji udruženja “Kosovski božur od Nikšića”, Srpska pravoslavna crkva služila parastos četnicima. Parastosu je prisustvovao i predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić, što je za osudu s obzirom na to da on predstavlja državu Crnu Goru i da svojim učešćem podržava skupove na kojima se iskrivljeno predstavlja državna istorija i vrijeđaju žrtve fašističkog terora. Na osnovu govora izlagača moglo se zaključiti da su na tom lokalitetu strijeljani nenaoružani mladići, dok je sasvim izostavljeno da se na Krnovu zapravo radilo o oružanoj borbi između partizana (boraca Narodnooslobodilačkog pokreta) i naoružanih četnika Pavla Đurišića, koji su bili u sastavu okupatorskih snaga pod njemačkom komandom.
Služenjem parastosa, prisustvom i obraćanjem visokog državnog funkcionera, nastavljeni su bezočni pokušaji da se manipulacijama javno mnjenje privoli da prihvati rehabilitaciju četničkog pokreta, koji je odgovoran za najsurovije zločine nad civilima i kolaboraciju sa stranim fašističkim i nacističkim okupatorom.
Prilikom služenja parastosa, ciljano su korištene manipulativne retoričke tehnike, prije svega upotreba naglašeno emotivno obojenog jezika. Izrazima kao što su “golobradi mladići, “nevine žrtve”, “ubijeni mladići”, “bez suda i presude”, “pasja groblja”, “grob se ne zna” pokušavao se proizvesti utisak da se radilo o nevinim žrtvama. Emocionalna instrumentalizacija služi da se premosti složenost istorijskih činjenica i da se na građane utiče kroz osjećanja, a ne kroz analitičko sagledavanje činjenica.
Izostavljanje objašnjenja vremena i konteksta relativizuje istorijsku ulogu i odgovornost četnika koji su počinili masovne zločine. Nažalost, i pored podrobno istoriografski dokumentovanih zločina, pobornici ove pogubne ideologije iz vlasti i Srpske pravoslavne crkve (SPC) i danas nastavljaju da podržavaju poraženi četnički projekat i da poriču činjenice. Četnici su vršili zločine i nad Srbima koji su se priključili partizanima ili odbili saradnju sa četnicima – što osporava tvrdnju da su “branili srpski narod”. Ova dimenzija unutaretničkog nasilja je važan dokaz političke, a ne nacionalne motivacije četničkog pokreta. Međutim, fabrikovanjem sentimentalnih mitova negiraju se dobro poznate činjenice.
Scenografija se takođe koristi u manipulativne svrhe. Upotrebom srpskih zastava i vjerskih obilježja (kao što je krst) želi se izjednačiti srpski narod sa četnicima, što je neprihvatljivo i na štetu srpskog naroda, koji je neopravdano identifikovati sa ratnim zločinima koje su počinili četnici.
Prisustvom visokog državnog funkcionera Crne Gore revizionističkom skupu pokušava se u javnosti opravdati neprihvatljivo – prekrajanje sramotne istorije četničkog pokreta. Istovremeno, crkva i religija se zloupotrebljavaju kao moralni autoriteti za pridobijanje stanovništva za ovaj projekat.
Dakle, kao što u<a href="https://etv.me/drustvo/antifasisti-cetinja-o-metodijevim-i-mandicevim-izjavama-na-krnovu-svjesno-prekrajaju-istoriju-za-cetnike-bila-cast-ratovati-uz-njemce-i-italijane"> saopštenju navode Antifašisti Cetinja</a>: četnici Pavla Đurišića i Osmi „gvozdeni puk”, borili su se rame uz rame sa zloglasnom SS divizijom „Princ Eugen“, istom onom koja je samo desetak dana ranije počinila masakr u Velici, a godinu prije toga opustošila Pivu. Na Krnovu su ti isti četnici pomagali nacistima da ponovo prodru u Pivu. Navedene činjenice dokumentovane su kako u partizanskim, tako i u četničkim i njemačkim dokumentima i izvorima i dostupni su u arhivima i zbornicima dokumenata.
Iako je Skupština Crne Gore prije tri godine usvojila Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici, kojom je taj zločin osudila, danas predsjednik Skupštine traži da se za neke od njegovih počinilaca podigne spomen-obilježje, “hram”. Napori da se javno pamćenje na ovaj način nasilno preoblikuje mogući su samo zahvaljujući tome što svi koalicioni partneri koji konstituišu Vladu (uključujući PES, Demokrate, Bošnjačku stranku i albanske partije) ostaju nijemi na već podignuta revizionistička spomen-obilježja, kao i na zahtjeve da se podignu nova.
Ponavljamo najoštrije protivljenje nastojanjima da se 80 godina nakon Drugog svjetskog rata podižu spomenici za izgubljene četničke bitke i poražene ideje o etnički čistim teritorijama. Četnički pokret nikada, pa čak ni prema pristrasnim interpretacijama njegovih pobornika, nije imao za cilj slobodu i ravnopravnost svih građana i građanki Jugoslavije već dominaciju jedne etničke grupe nad svima ostalima. Zbog toga je javno veličanje njihovih vođa apsolutno neprihvatljivo. Antifašizam je univerzalistički koncept, oslobođen etničke isključivosti, dok je četnička ideologija promovisala notorno etničko čišćenje, što je zabilježeno i u zvaničnim programskim dokumentima četnika (npr. “Homogena Srbija” Stevana Moljevića).
Četnički zločini nisu bili incidenti, već dio planirane politike, dokumentovane u četničkim direktivama koje pozivaju na istrebljenje “nepravoslavnog” stanovništva. Uz to, četnici su u više navrata sarađivali s okupatorima – nacistima i fašistima – protiv partizanskih snaga, čime su izdali ideju otpora i slobode i zbog čega je neophodno jasno i odlučno odbiti sve pokušaje njihovog javnog glorifikovanja.
Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
Paula Petričević, građanska aktivistkinja
Filip Kuzman, Antifašisti Cetinja
Miloš Vukanović, Udruženje profesora istorije Crne Gore – HIPMONT
Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Ervina Dabižinović, Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA
Milena Popović Samardžić, NVO Ipso Facto
Maja Raičević, Centar za ženska prava (CŽP)
Velija Murić, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava
Jovana Marović, građanska aktivistkinja
Demir Ličina, Udruženje “Štrpci – Protiv zaborava”
Milica Kovačević, Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
Nevenka Vuksanović, Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)
Milka Tadić Mijović, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG)
Zlatko Vujović, Centar za monitoring i istraživanje (CEMI)
Olivera Nikolić, Institut za medije
Zorana Marković, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)
Ivana Vojvodić, Juventas
Aida Perović, PRIMA
Jovan Ulićević, Asocijacija Spektra
Staša Baštrica, KVIR Montenegro
Ana Dedivanović, Stana
Slavica Striković, Ženska Akcija
Almedina Dodić, Eduko Plus
Milica Kankaraš Berber, umjetnica i aktivistkinja
Dušan Pajović, građanski aktivista
Nikoleta Đukanović, građanska aktivistkinja
Milena Bešić, građanska aktiviskinja
Aleksandar Saša Zeković, građanski aktivista
Sabina Talović, građanska aktivistkinja

Grupa NVO i građanski aktivisti o parastosu borcima četničkog pokreta na Krnovu: Zloupotreba emocija u službi istorijskog revizionizma

U 21. vijeku treba sve zasnivati na činjenicama, istini i nauci, a u Crnoj Gori je za početak školske godine organizovan moleban u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, čime se ide u vjeru koja je bila relevantna za 16. ili 17. vijek, izjavio je u jutarnjem programu "Budilnik" na Televiziji E potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Milojica Dakić.
On je podsjetio da se istorija smatra jednim od najvažnijih predmeta u obrazovanju djece i da se nekada izučavala dva časa nedjeljno.
- Sad je taj broj časova znatno reduciran i u prosjeku je to jedan čas nedjeljno, a sa jednim časom nedjeljno ne može se mnogo naučiti. Samim tim reducirana je istorija i kompletno gradivo iz istorije, a normalno i pojedinih segmenata, među kojima je i poznavanje Drugog svjetskog rata. Mislim da je to nedovoljno u odnosu na činjenicu da je Drugi svjetski rat jedan izuzetan događaj koji se desio u 20. vijeku – pobjeda nad fašizmom, najvećom pošasti toga vijeka, posle koga je uspostavljen sasvim novi sistem na građanskim osnovama, iz koga je Crna Gora izašla apsolutno ravnopravna sa svim drugim državama - rekao je Dakić.
On smatra da smanjenje fonda časova istorije može ići na uštrb znanja i obrazovanja.&nbsp;
- Čovjek bez znanja i obrazovanja je čovjek bez budućnosti - poručio je Dakić.
On je dodao da, iako porodična edukacija može biti osnova, znanje ipak treba sticati kroz obrazovni sistem.
- Sistem obrazovanja je na osnovu relevantnih podataka, činjenica istinitih koje su od strane nadležnih institucija verifikovane. To bi trebalo da bude osnov za svakog učenika, za svakog građanina koji želi da izgradi svoje obrazovanje. Međutim, kroz porodicu, zajednicu i starije može da bude odgovarajuća nadoknada, ali prijeti tu jedna opasnost. Zavisi šta ti stariji ljudi uzimaju kao osnovu – ako su to priče, ako su to mitovi, onda mislim da to ne doprinosi većem napretku. Zato je potrebno da se u tom sistemu fokusiramo najprije na obrazovanje i relevantne, istinite i tačne istorijske činjenice - naglasio je Dakić.
Smanjen broj časova, dodaje, direktno utiče na nivo znanja učenika.
- To utiče na nivo njihove obrazovanosti i nivo njihovih istinitih saznanja o istorijskim činjenicama, na izgradnju jedne perspektive i budućnosti. Ono što je interesantno u ovim slučajevima, ovoj novoj najezdi i poplavi svih mogućih intervencija – revizionizam je dobio izuzetno na značaju, a to su jako loše stvari gdje se pokušavaju zamijeniti uloge sudionika u Drugom svjetskom ratu. Tako imate situaciju kod nas da se saradnicima okupatora pripisuje borba za antifašizam, a onima koji su se suprotstavili okupatoru i izvojevali pobjedu nad fašizmom – ne zaboravimo ni da je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije bila jedina prava organizovana vojska u Evropi, ostalo su bili pokreti – spočitavaju se zlodjela koja su činili okupatori i njihovi saradnici. Mislim da tu ulogu igraju i drugi činioci, u prvom redu Srpska pravoslavna crkva, koja faktički svoju djelatnost ne obavlja u hramovima, tamo gdje joj je mjesto, nego se pretvorila u vrlo jakog propagatora ideje revizionizma i svoje djelovanje obavlja i u školama - zaključio je Dakić.

Dakić: Nedostatak časova istorije pogodno tlo za revizionizam

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

Anja Ivanović

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

U kakvu smo to državu pretvoreni? Ima li ovome kraja, ima li ovoj zemlji spasa?
Sve je ovdje izgubilo smisao. Pravila ne važe. Država je klonula pod teretom onih koji bi za još jedan dan u fotelji prodali i narod i državu. Vode nas politički diletanti, zaslijepljeni sitnim interesima, koji se prepucavaju kao učenici petog razreda, dok narod gleda – zgađen i nemoćan.
Svjedočimo scenama gdje zatvorenike žele da saslušavaju u Skupštini, gdje ministar maše papirima bez pokrića, a direktor policije prijeti nevidljivim “dokazima”. Bezbjednost nam je postala rijaliti program, a institucije karikature.
Premijer odbija da odgovori na pitanja poslanika. Ministar iz Vlade želi da nas izbaci iz UNESCO-a. Državne nagrade dodjeljuju se ljudima koji negiraju postojanje iste te države. Pomirenje nam propovijeda četnički vojvoda, a evropski put zastupaju glasnogovornici svetosavske ideologije.
Licemjerje je metastaziralo – o “prevelikoj slobodi” govore oni što su do juče kampovali u šatorima i pekli jagnjad po gradskim trgovima. Danas crtaju mete svakome ko se usudi da misli drugačije, a one koji djeluju – targetiraju, prijete, tuku i gone.
Turista nema. Izolovani smo avionski, ekonomski, politički. Cijene rastu &nbsp;kao pečurke poslije kiše – samo što mi ni njih, ni voće više ne možemo da priuštimo. Pijemo tuđu vodu, a sopstvenu preziremo. Maštamo o Evropi, a nismo sigurni ni gdje smo, &nbsp;ni kuda idemo.
Kažu – bezbjedno je, dok u oči gledamo ubicama. Pancire još ne nosimo, ali ne zato što ne treba – već zato što prkosimo strahu.
Obećavaju nam puteve, mostove, bulevare – a nesposobni su da osposobe ni običan semafor na raskrsnici.
Premijeru vjeruje jedva 10 odsto građana – &nbsp;ali s obzirom na sva lažna obećanja, i to je nerealno i previše.&nbsp;
Godinama vijećaju o kapelama, o Prizrenu, o pitanjima koja samo dižu tenzije i skreću pažnju sa bijede, nepravde i poniženja.
Crna Gora – formalno suverena, stvarno porobljena – danas je vođena od strane onih koji tu suverenost ne priznaju. Ponovo se doziva zajednica sa Srbijom. Ponovo se gazi sve crnogorsko, dok kormilo navodno evropske budućnosti drže oni koji sanjaju o Moskvi, a mole se Beogradu.
Vlada potpuni besmisao. Revizionizam je postao zvanična politika. Sloboda, koja se nekada branila puškom, sada je luksuz – a oni koji se drznu da je čuvaju, proglašeni su neprijateljima države.
Crno je, da crnje ne može biti.
Ali, ako smo rođeni pod ovom kapom slobodni, ako nam sloboda nije samo riječ već srž, krv i kost – onda još nije gotovo. Neka barjaci polete, neka baklja otpora ide iz ruke u ruku.
Jer ako sad zaćutimo – zaćutaćemo zauvijek.

Miraš Dušević

Crna Gora danas - formalno suverena, stvarno porobljena

Neformalna građanska asocijacija „Strategija za evropsku u građansku Crnu Goru“ (STEGA) saopštila je da će odati počast za 52 ubijena mlada života koji su pokopani na spomen obilježju na Lazinama u Danilovgradu, a koje su 22. jula 1944. godine zvjerski ubili i strijeljali kvinslizi - odnosno četnici pod vođstvom „komandanta“ Jakova N. Jovovića.
U ovoj asocijaciji su naglasili da su se obavezali da će svoje težište postaviti na izgradnji nove državotvorne i društvene paradigme, koja počiva na izvornim i autentičnim evropskim vijednostima, koje su danas ugrožene, devastirane ili nedovoljno društveno podržane.
Stoga, kažu, imaju obavezu da nastave sa svojom misijom, a prvi naredni korak je odavanje počasti mladim partizanima i antifašistima.
- Podsjetimo da je, u cilju što bolje saradnje sa nacističkim okupacionim trupama u Bjelopavliće, u selo Kosovi lug početkom 1944. godine, došao i Pavle Đurišić koji je bio pretpostavljeni za vršenje operacija čišćenja terena „komandantu“ Jakovu N. Jovoviću. Danas 81 godinu kasnije, ideologija revizionizma, negacije i izjednačavanja žrtve i zlikovca dobija karakter zvanične državne politike u Crnoj Gori, dok insitucije, CANU, Univerzitet ostaju „nijemi posmatrači“ – upozorili su u STEGA.
Zato, podvlače, svjesni opasnosti i otvorene namjere da „nova (kvazi) ideologija“ zamjeni uloge žrtve i zločinca crnogorski građani i izvorni antifašiti se samoorganizuju i pružaju otpor.
- STEGA, kao koalicija slobodnih pojedinaca, učiniti će napor da se demokratskim, akadamskim i građanskim metodama, izbori za antifašističku, prosperitetnu i sekularnu Crnu Goru, vraćanju državnih institucija u njihov puni ustavni kapacitet, sve sa cilje izgradnje bolje i pravednije Crne Gore – poručili su oni.
Inače, STEGA, koja u svom nazivu, simbolički povezuje težnju današnje Crne Gore da postane EU država sa izgrađenom vladavinom prava sa „Stega-om“ - prvim crnogorskim zakonodavnim aktom iz 1796 godine, u svojoj Programskoj Deklaracije upisala je pet temeljnih principa – među kojima je i antifašizam.
- Antifašizam nije samo poklič, jedan praznik koji se obilježava ili načelna proklamacija. Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati, ne u jednom danu ili vezano za jedan događaj, već kao odrednica koja definiše karakter jedne društvne zajednice – jasni su u STEGA.
Desni populizam, klerikalizam, dogmatizam, istorijski revizionizam, etno-federalizam su, ističu oni, stvarnost današnje Crne Gore, koja sve više, uljed raspada vrijednosti dirigovanog unutrašnjim, ali i snažnim i spoljno političkim uticajem postaje sve više – zapušteno društvo, preušteno talasu „novog primitivizma“, koji je po istoj matrici devedesetih godina prošlog vijeka donio tragedije i razaranja na prostoru bivše Jugoslavije.&nbsp;
- Na ove vrlo, opasne deformacije crngorskog društva već duže upozoravaju i Evropska komisija, Evropski parlament u svojim rezolucijama i nedavno i gospodin šef Delegacije EU u Podorici, g. Satler u javnom obraćanju crnogorskoj javnosti – naglasili su u STEGA.

STEGA obilježava 81 godinu od stradanja partizana i antifašista na Lazinama: Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati

Mitologizacija istorijskih događaja i pokušaj da se istorijske činjenice stave vam konteksta - tako sagovornici Televizije E komentarišu govor koji je, povodom 150 godina od Nevesinjske puške, održao predsjednik Skupštine Andrija Mandić, pozivajući da se mladi vaspitavaju na primjerima srpskih junaka. Istoričari ne spore značaj Nevesinjske puške, ali ukazuju da Mandić i taj događaj posmatra iz vizure "srpskog sveta".
Sagovornici TV E očekuju da predsjednik Skupštine, u susret obilježavanju Dana državnosti – 13. jula, primijeni istu propagandu, te da će i 13. jul biti na meti agresivnog revizionizma.
- Sami događaj koji se vezuje za ustanak u Hercegovini naravno da nije bio presudan, čak u zapadnoj istoriografiji se i ne pominje kao uzrok Berlinskog kongresa. Berlinski kongres svoje razloge nalazi u specifičnom narušavanju balansa moći zapadnih zemalja – prije svega – Njemačke, Austrougarske i Rusije – sa jedne strane – i Otomanskog carstva, sa druge.Jednako tako i svo drugi praznici koji su u početku negirani, oni se sad pokušavaju oteti, kidnapovati od CG i Crnogoraca i očekujem slično da slušamo u naredna dva, tri, četiri dana – kaže politički analitičar Danilo Kalezić.
Istoričari ne spore značaj Nevesinjske puške iz 1875. godine, ali se njima ne može davati konotacija kako to želi predsjednik Parlamenta, koji pokušava direktno da uveže Nevesinjsku pušku i Berlinski kongres, odnosno crnogorsku državnost.
- Naime, po već ustaljenoj praksi i običaju, naš predsjednik Skupštine je otišao, prije neki dan, tamo i položio vijenac tamo u Nevesinju, ali on to posmatra iz svoje vizure srpskoga sveta i koliko je to značajno za taj njihov velikosrpski projekat – objašnjava istoričar Vukota Vukotić.
Svečanosti u Nevesinju, osim Mandićća, prisustvovao je i mitrpolit SPC Joanikije, koji je – u govoru pripremljenom za zvaničnike Srbije iz prvog reda, još jednom tvrdio da su Crnogorci srpski narod. I nije tu bio kraj mitovi i prenebregavanju istorijskih činjenica.
- Hrabrost tih ustanika nije ostala u 19. vijeku, ona se prenijela na nove generacije – na srpske dobrovoljce u balkanskim ratovima, na heroje cerske, kolubarske, mojkovačke bitke, na mučenike Solunskog fronta i na one koji su položili živote za slobodu u Drugom svjetskom ratu – dodao je predsjednik crnogorske Skupštine.
Ko su „oni“ koji su se borili za slobodu u Drugom svjetskom ratu, Mandić nije precizirao, a zaboravio je – u nabrajanju slobodarskih borbi – da pomene onu koju su nakon Božićnog ustanka 1919. vodili borci Za pravo, čast i slobodu Crne Gore - protiv aneksije od strane Srbije –države čije su zvaničnike Joanikije i Mandić juče pokušali da oduševe svojim poimanjem istorije.

Marija Mitrović

Sagovornici TV E o govoru Mandića u Nevesinju: Mitologizacija istorije, za očekivati da i 13. jul bude na meti agresivnog revizionizma

U Crnoj Gori je nastupio nenaučni revizionizam. Nema adekvatne reakcije institucija - upozorio je Vladimir Nikaljević na otvaranju panel diskusije „Crna Gora između sekularizma i klerikalizma“ u organizaciji neformalne građanske asocijacije STEGA.
Ovaj događaj je održan u sali Crvene komune u Petrovcu, a kako bi se otvorio dijalog i podsticanje kritičke javne svijesti o procesima koji prijete sekularnom, demokratskom i evropskom razvoju države.&nbsp;
Nikaljević je poručio da će STEGA kroz građanski aktivizam dati doprinos antifašističkoj borbi, kao i borbi za socijalnu pravdu u Crnoj Gori.
Na događaju otvorenom za javnost, govorili su istaknuti univerzitetski profesori, pravnici, istoričari, politikolozi i kulturni radnici, analizirajući i raspravljajući o savremenim društvenim i političkim izazovima u domenu odnosa vjerskih zajednica i države.
<h2>SEKULARNOST NE UKIDA RELIGIJU</h2>
Prof. dr Čedomir Čupić kazao je da je greška ako se misli da sekularnost ukida religiju, jer ona samo određuje odgovarajuće mjesto religije u društvu. U Crnoj Gori, kao multikulturalnoj državi, važno je obezbijediti ravnopravnost svih religija.
- Dvije ideologije koje ruše sekularnost, a i samu državu, su nacionalizam i klerikalizam - poručio je on.
Prof. dr Branislav Radulović je ukazao da je Evropski parlament (EP) u ovom mjesecu usvojio rezoluciju kojom se prepoznaju nove prijetnje za crnogorsko društvo.
- Nekritički revizionizam podstiče poricanje zločina iz prošlosti, a radikalni klerikalizam podrazumijeva uplitanje crkve i vjerskih zajednica u državne poslove - istakao je on.
<h2>POLITIČKE SLUGE CRKVE</h2>
Prof. dr Adnan Prekić kao ključne nosioce ovog procesa, osim crkve, ističe političke subjekte koji služe interesima crkve.
- I pored formalno velike podrške EU integracijama koja iznosi 80 odsto, naši građani bi pali na prvim testovima iz zapadnog karaktera i vrijednosti kao što je, recimo, odnos prema manjinama - ocijenio je Prekić.
Prof. dr Miomir Jovanović ukazao je na prećutni motiv uvođenja vjeronauke, a to je jačanje uticaja vjerskih zajednica.
- Moguće posljedice: podjele u društvu, jačanje klerikalizma, zapošljavanje novog kadra na teret budžeta. Postojeća alternativa je Istorija religije koji ima za cilj da pruži informaciju o različitim religijama sa neutralnog stanovišta - upozorio je Jovanović.
<h2>OPRAVDAVANJE ZLOČINACA - MASKIRANJE ODGOVORNOSTI</h2>
Doc. dr Nikola Šaranović ukazao je razlike pojmova sekularizacije (proces), sekularnosti (zajednička baština evropskih naroda) i sekularizma (ideologija). On smatra da je greška napravljena jer se Crna Gora nije dovoljno bavili uticajem religije.
- Crnogorska istorija je istorija revizionizma i zbog toga moramo naći način da se zaštitimo od aktuelnog, nenaučnog revizionizma - istakao je Šaranović.
Mr Miloš Vukanović ukazao je da je opravdavanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata samo maskiranje da bi se sakrila odgovornost onih koji su griješili devedesetih godina.
- Cilj uticaja srpskih medija je ugrožavanje bogate istorije Crne Gore, a cilj aktivnosti kao što je bio događaj u Duklji u organizaciji Srpske pravoslavne crkve je revizionizam i lažno predstavljanje uloge Srpske pravoslavne crkve - naveo je on.
Mr Andro Martinović naglasio je da u Crnoj Gori postaju jednako važne vještačka inteligencija i crkva. I jedna i druga, kako je podvukao, imaju odgovor na sve.&nbsp;
U STEGA su istakli da ovaj događaj predstavlja važan društveni odgovor na zabrinjavajuće trendove političkog revizionizma i klerikalizma u Crnoj Gori.
- Na pojave koje predstavljaju prijetnju izgradnje evropskog društva, ukazala je Evropska unija u izvještaju o Crnoj Gori, usvojenom 18. juna ali i visoki komesar UN- a u oblasti ljudskih prava koji je nedavno boraveći u Crnoj Gori izrazio zabrinutost zbog govora mržnje, ukazujući na „posebnu odgovornost političara i javnih ličnosti da se bore protiv njega“. STEGA nastavlja sa organizovanjem sličnih tematskih panela i u drugim crnogorskim gradovima, s ciljem otvaranja dijaloga o ključnim društvenim pitanjima u procesu evropske integracije i demokratizacije crnogorskog društva - zaključili su oni.

„Crna Gora između sekularizma i klerikalizma“: Na nenaučni revizionizam nema adekvatne reakcije institucija

Novozelanđanka Alis Robinson pobjednica je trećeg veleslaloma sezone alpskih skijašica, koji je za Svjetski kup vožen danas u kanadskom Tremblanu.
Ona je bila vodeća i nakon prve vožnje, a do pobjede došla je u ukupnom vremenu dva mnuta, 16 sekundi i 18 stotinki.
Robinson je u istoj disciplini slavila ove sezone i u Koper Mauntajnu, a u Tremblanu zabilježila je šestu pobjedu.
Kao drugoplasirana završila je Hrvatica Zrinka Ljutić, sa 94 stotinke zaostatka.
To je njen prvi podijum ove sezone, ukupno deseti u karijeri.
Pobjedničko postolje kompletirala je Kanađanka Valeri Grenije koja je sekundu bila sporija od pobjednice.
Na četvrtom mjestu završila je Švajcarkinja Kamil Rast, peta je bila Francuskinja Klara Direz, a šesta Amerikanka Mikaela Šifrin.
Robinson je trijumfom u Tremblanu preuzela vođstvo u poretku veleslaloma sa 232 boda.
Austrijanka Julija Šajb, pobjednica veleslaloma u Zeldenu, je druga sa 180, dok je treća Ljutić sa 142 boda.
U generalnom plasmanu Svjetskog kupa zauzima čelnu poziciju zauzima Šifrin sa 408 bodova.
Druga je Italijanka sa albanskim pasošem Lara Kolturi sa 286, a treća Lena Dir iz Njemačke sa 234 boda.

Robinson pobijedila u Tremblantu, Ljutić drugoplasirana

Šef poljske diplomatije Radoslav Sikorski poručio je danas američkom milijarderu Ilonu Masku, koji je pozvao na likvidaciju Evropske unije, da odleti na Mars, jer tamo nema cenzure nacističkih pozdrava.
Mask je poslije kazne od 120 miliona eura koju njegova mreža Iks mora da plati zbog kršenja propisa u EU prvo pozvao na likvidaciju Unije i povratak suvereniteta državama članicama, a poslije je u drugoj poruci upitao koliko vremena je ostalo do propasti EU.
- Odleti na Mars. Tamo nema cenzure nacističkih pozdrava - reagovao je na to pitanje, isto na mreži Iks, šef poljske diplomatije i vicepremijer Sikorski, aludirajući na to što je Mask na taj (nacistički) način podigao ruku tokom inauguracije američkog predsjednika Donalda Trampa.
Prije toga Sikorski je danas, povodom ruskih pohvalnih reakcija na prvu Maskovu poruku o likvidaciji EU i povratku suvereniteta državama članicama, poručio da je sada jasno i onima koji možda još sumnjaju čemu služi cijela ta priča protiv EU, sa zahtjevom da se vrati suverenitet nacionalnim državama.
- Ako neko još sumnja u to kome služi cijela anti EU priča o suverenitetu. Onima koji žele da zarađuju na sijanju mržnje i onima koji hoće da osvoje Evropu - prokomentarisao je Sikorski.

Šef poljske diplomatije predložio Masku da odleti na Mars, jer "tamo nema cenzure nacista"

Gotovo dvije trećine Amerikanaca želi da SAD nastavi slati oružje Ukrajini, čak i dok administracija američkog predsjednika Donalda Trampa ponovo pokušava pregovarati o okončanju skoro četverogodišnjeg rata, pokazala je nova anketa o prioritetima nacionalne sigurnosti.
Anketa Reagan National Defense Survey pokazala je da 64 odsto Amerikanaca podržava slanje smrtonosne pomoći vladi u Kijevu, devet procentnih poena više nego prošle godine i najviši nivo podrške od početka ruske invazije u februaru 2022.
Nešto više (65 odsto) podržava isporuku krstarećih raketa dugog dometa, poput Tomahavka, kako bi se omogućili napadi duboko unutar ruskog teritorija, dok 68 odsto podržava prodaju američkog oružja evropskim saveznicima koji bi ga potom isporučili Ukrajini.
Za razliku od 2024. godine, većina republikanaca (59 odsto) sada podržava slanje oružja Ukrajini u borbi protiv ruske invazije, u odnosu na 44 odsto prošle godine. Tri četvrtine demokrata podržava pomoć Ukrajini, što je porast sa 68 odsto u odnosu na godinu ranije.
Po drugim pitanjima koja se odnose na najsmrtonosniji evropski sukob od Drugog svjetskog rata, pluralnost Amerikanaca (45 odsto) podržava potpuno teritorijalno oslobođenje Ukrajine od Rusije, dok 23 odsto smatra da bi Kijev trebao ustupiti teritoriju u zamjenu za garancije mira i sigurnosti, a 22 odsto podržava prekid vatre duž trenutnih linija fronta.
U međuvremenu, skoro sedam od deset Amerikanaca (69 odsto) podržava da SAD i Evropa Ukrajini daju kolektivnu sigurnosnu obavezu sličnu NATO članu 5, a gotovo tri četvrtine (74 odsto) podržava uspostavljanje demilitarizirane zone pod kontrolom evropskih snaga uz podršku američke zračne moći.
Rezultati ankete objavljeni su dva dana nakon što su Trampov specijalni izaslanik Stiv Vitkof i predsjednikov zet Džared Kušner razgovarali s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Kremlju.
Njih dvojica trebali su u četvrtak naveče informirati ukrajinsku delegaciju u Miamiju, ali za sada nema informacija o tome kako su ti razgovori protekli.

Rekordan broj Amerikanaca podržava slanje oružja u Ukrajinu

Košarkaši Mornara slavili su u derbiju 8. kola Prve A lige u Bijelom Polju protiv Jedinstva 100:89 i upisali peti trijumf u sezoni. Bjelopoljci su doživjeli drugi poraz zaredom, nakon Danilovgrada u prošlom kolu, a imaju 7 pobjeda uz utakmicu više.
S velikom pažnjom iščekivao se duel u dvorani "Nikoljac", s obzirom na poziciju Jedinstva, ali i nekoliko neplaniranih poraza Mornara u dosadašnjem toku sezone. Derbi kola je opravdao očekivanja, a Mornar je imao pravu reakciju i kontrolisao utakmicu tokom većeg dijela. Bjelopoljci, koji su doselektirali ekipu nakon odlaska jednog od ključnih igrača, plejmejkera Kolinsa, otvorili su meč bolje i imali tokom prve četvrtine devet poena prednosti (20:11), ali je onda Mornar upalio motore i već do kraja prve dionice preokrenuo (32:30), a na poluvremenu imao vođstvo 63:56, uz jaku napadačku igru na obje strane.
U nastavku su gosti samo uvećali prednost (tokom treće četvrtine na maksimalnih 17 razlike) i iskontrolisali utakmicu do kraja, na krilima raspoloženih Mejsona i Vranješa. Vidjelo se da je jednom od naših timova koji ove sezone nastupa u Drugoj ABA ligi duel u Bijelom Polju bio izuzetno važan, kako ne bi izgubili priključak sa vodećim timovima, a predvodio ih je Alston Mejson sa 33 poena, dok je Nemanja Vranješ postigao 26, od čega 6 trojki iz 12 pokušaja. U ekipi Jedinstva nekadašnji mladi reprezentativac Marko Kljajević imao je moćan dabl-dabl učinak sa 28 poena i 16 skokova, uz to i 5 asistencija, a Nemanja Knežević postigao je 20 poena.
Poput Jedinstva i Lovćen je vezao drugi poraz, nakon što je sezonu otvorio sa 6 pobjeda zaredom. Cetinjani su u ovom kolu izgubili u gostima od Dečića 88:76. Meč je usmjeren na stranu Tuzana u drugoj četvrtini, koju su dobili čak 31:10. Do kraja je Lovćen uspio da se približi na 4 poena zaostatka, ali je Dečić odbio taj nalet u posljednjoj četvrtini i mirno priveo utakmicu kraju za treću pobjedu u sezoni. U pobjedničkoj ekipi Marko Koljević postigao je 22 poena, Aleksandar Bulatović 18, a kod Cetinjana Miloš Latković je bio najefikasniji sa 31 poenom i po 5 skokova i asistencija.
Treću pobjedu u sezoni ostvario je i Ibar, na gostovanju Danilovgradu 88:75, što je domaćina ostavilo na samo jednom trijumfu na začelju tabele. Mlada ekipa Danilovgrada dosta je oscilirala, jer je nakon dvocifrene prednosti u prvoj četvrtini, već u drugoj dozvolila preokret i na poluvremenu gubila 41:39. Igrao se egal meč do sredine treće četvrtine kada su se gosti odlijepili i kontrolisali prednost do kraja. Iskusni Nenad Vuković za Ibar je ubacio 19 poena, a veteran Aleksa Popović bio je najefikasniji kod domaćih sa 14 poena i 7 skokova.
Vukovi Zeta u posljednjoj utakmici dana savladali su kao domaćini ekipu Ulcinja 99:87, za drugi trijumf u sezoni. već u prvoj četvrtini domaćin se odvojio, dobivši taj dio igre 30:16. U nastavku je prednost rasla i na 24 poena razlike, pa je meč do kraja lišen bilo kakve neizvjesnosti. Amerikanac Andru Kukshauzen je za Vukove zeta postigao 23 poena, a Luka Kovačević 21 poen. U ekipi Ulcinja Filip Bošković 22 poena, Aleksander Dejd 21 poen.
Osma runda biće zatvorena u ponedjeljak, kada se u Tivtu sastaju Teodo i Podgorica od 18 časova.

Mornar stotkom do pobjede u Bijelom Polju

Danima je trajala drama mladog ljekara, doktora u Opštoj bolnici u Pljevljima dr Kerima Halilovića hoće li mu direktor ove zdravstvene ustanove dr Saša Grbović dati dozvolu da otputuje na prestižnu edukaciju u Davosu u Švajcarskoj, uključilo se i Udruženje ortopeda i traumatologa, Sindikat doktora medicine i Ministarstvo zdravlja, kao i ministar dr Vojislav Šimun lično i uspjeli su da izdejstvuju da Halilović dobije, ne slobodne dane, već se Grbović umilostivo i juče mu odobrio odmor?! Dr Halilović jutros je otputovao u Davos, ali ovaj slučaj otvorio je ozbiljno pitanje samovolje čelnika institucija u našoj zemlji, potvrdio u kolikoj mjeri su progonu izloženi ljudi koji se usude da se bore za svoja prava, ali i opasnu praksu nekažnjivosti uslovljenu, nažalost, najčešće političkim trgovinama, moćnika koji se iživljavaju nad za njih nepodobnima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6" data-rendition-name="original" width="1440" height="992" loading="lazy" alt="Dr Kerim Halilović "><figcaption>Dr Kerim Halilović(Photo: PV portal)</figcaption></figure>  Portal ETV još prije nekoliko dana uputio je pitanja ministru Šimunu, pored ostalih, hoće li dr Grbović snositi posljedice za svoje neprihvatljive postupke u slučaju dr Halilovića, ali nam nije odgovoreno. Logika aktuelnih vlastodržaca u Crnoj Gori je da kao noj zabiju glavu u pijesak i sačekaju da „oluja“ prođe. Bez osjećaja odgovornosti za javni interes i obaveze da saopšte građankama i građanima, koji ih plaćaju, informacije koje su od opšteg interesa. Odgovornost za slučaj dr Halilovića ove sedmice, pred skupštinskim odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, zahtijevao je i dr Nermin Abdić koji je bio kategoričan da se radi o mobingu. - ...to je završeno. Imamo vrlo preciznu instrukciju kako postupiti u tom slučaju i to je dostavljeno. Obezbijedio sam ja lično zamjenu, u saradnji sa direktorom Opšte bolnice Bijelo Polje – kazao je Šimun, odgovarajući na pitanje Abdića. To je bio utorak, 2. decembar, međutim dr Halilović dozvolu od dr Grbovića dobio je tek juče, 5. decembra, dan pred put i to nakon druge pisane urgencije Ministartsva zdravlja?! - Odluka da mi ne dozvoli da idem na edukaciju je Grbovićeva odmazda. Skupljao sam pare da se prijavim za ovu edukaciju. To je najveći ortopedski institut na svijetu. Sve smjernice u ortopediji oni diktiraju. Još 20. oktobra sam mu tražio slobodne dane i on je odgovorio - ne može, iako mora da mi da slobodne dane za obuku. Odbio je i da mi dozvoli i da uzmem odmor – kazao je dr Halilović prije nekoliko dana za Portal ETV. A dr Abdić je zahtijevao od ministra Šimuna da „ispita“ slučaj dr Halilovića i poručio da će se, kao član Udruženja ortopeda i traumatologa Crne Gore, potruditi da on dobije epilog. - ... jer ako taj kolega nije u stanju da organizuje posao za četiri dana, a mi smo ga organizovali u mnogo težim vremenima za vrijeme korona krize, onda taj uvaženi kolega ne zavrjeđuje da bude direktor te institucije. Po meni je ovo klasični mobing – bio je kategoričan dr Abdić. Ministar Šimun sam je na Odboru saopštio da „zabrana edukacije zapošljenom predstavlja i izvjesno kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Nažalost, uskratio nas je za odgovor da li će zbog toga čelnik pljevaljske bolnice i snositi bilo kakvu odgovornost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Opšta bolnica u Pljevljima"><figcaption>Opšta bolnica u Pljevljima(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dr Abdić je na Odboru podsjetio ministra da je on taj koji je „na vrhu priramide zdravlja“, uz konstataciju da se mora znati „ko kosi, ko vodu nosi“. Šimun je, ovoga puta, istina u posljednjem trenutku, uspio da on bude „kozbaša“, ali ponašanje i poruke dr Grbovića, kao i činjenica da je reagovao tek nakon urgencija Ministarstva, ukazuju da direktor pljevaljske bolnice ne haje za autoritet institucije, a još manje na zakonske propise. Edukacija u Davosu, koju je dr Halilović, inače, sam platio, kotira se, kako je saopštilo i Ministarstvo zdravlja, visoko na ljestvici medicinskih obuka. Iz Ministarstva su saopštili da se „program AO Davos Course ubraja u edukacije od izuzetnog međunarodnog značaja za oblast ortopedije i traumatologije, te da znanja i kompetencije stečene na takvim programima predstavljaju direktnu korist za zdravstveni sistem Crne Gore“. Kurs u Davosu održava se od od 6. do 12. decembra.

Šimun bez komentara hoće li čelnik pljevaljske bolnice biti kažnjen

Politikološkinja za informisanje, novinarka, bivša odbornica u nikšićkom parlamentu Tatjana Knežević Perišić obratila se juče otvorenim pismom predsjedniku Donjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva (House of Commons) Lindziju Hojlu, protestnom notom Britanskoj ambasadi u Podgorici i otvorenim pismom Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva iskazujući oštar protest zbog toga što je Hojl od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića na dar prihvatio sliku kapele na Lovćenu koju je podigao srpski kralj Aleksandar Karađorđević 1918. godine, umjesto Njegoševe kapele i kao simbol strahovlade silom oružja je nametnuo Crnogorcima u nasilno aneksiranoj Crnoj Gori i koja je do danas, kako je istakla, prepoznata kao oličenje negiranja crnogorskog istorijskog identiteta. U pismu Hojlu, ona ističe da „kao građanka Crne Gore, najstarije države na Balkanu, koja se u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji, uz pet kraljevskih dinastija, vječito borila za slobodu“, protestvuje zbog toga što je od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, prihvatio sliku kapele, gdje je sahranjen naš najveći pjesnik i filozof Petar II Petrović Njegoš.&nbsp; &nbsp;SIMBOL STRAHOVLADE - Ta slika se odnosi na drugu kapelu, koju je nekadašnji kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević, sagradio za svog sina i silom oružja, nametnuo Crnogorcima kao simbol njegove strahovlade, nakon 1918. godine, kada je, odlukom Velikih sila, moja država nestala sa mape svijeta! Taj kralj je u mom narodu poznat kao „Aco palikuća“, jer su njegovi žandarmi i odredi u Crnoj Gori, sve do 1929. ubijali protivnike bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije, palili kuće njihovim porodicama, mučili i zlostavljali nevine ljude, koji su se izjašnjavali kao Crnogorci - a koliko je ta Karađorđevićka vlast bila besramna, svjedoče istorijske činjenice da su crnogorsku kapu, kao dio nacionalne nošnje Crnogoraca, skidali sa glava domaćina i stavljali na svinje – upozorila je Knežević Perišić britanskog zvaničnika na istorijske činjenice&nbsp; Objasnila je da je „Mandić predstavnik partija koje u Crnoj Gori pokušavaju da uvedu 'srpski svet', što je pandan za suštinsku nacionalnu kapitulaciju i nestanak crnogorskog identiteta“.&nbsp; - Njihove slike i replike te druge kapele, na vrh Lovćena, svete planine za Crnogorce, simbolizuju politiku koja čini sve da zatre sve crnogorsko, otme našu istoriju, predstavljajući je kao srpsku i da vrate upravo tu kapelu, pored davno izgrađenog Mauzoleja, kako bi se tako vratio simbol srpske okupacije Crne Gore – naglasila je ona.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d" data-rendition-name="original" width="1320" height="733" loading="lazy" alt="mandić"> <figcaption>SIMBOL SLOMA CRNE GORE: Hojl i Mandić (Foto: Skupština Crne Gore)Skupštna.me</figcaption> </figure>  Podsjetila je Hojla da su i britanski „ugledni zvaničnici, zgroženi nad sudbinom Crne Gore, obavještavali svoj Parlament o tadašnjem umiranju jedne države“. - Preporučujem da pročitate izvještaj gofa John Francis Charles de Salisa, koji je služio kao izvanredni izaslanik i ministar plenipotencijar Ujedinjenog Kraljevstva u Kraljevini Crnoj Gori, poznat po svom izvještaju Britanskom parlamentu iz 1919. godine o situaciji u Crnoj Gori nakon njene aneksije od strane Srbije. A o tome kako Crnogorci vole svoju državu i zašto su njeni preci ginuli, te zašto Vam se ja obraćam, možete pročitati u pismu, koje je crnogorski knjaz Danilo Petrović Njegoš poslao u maju 1856. godine londonskom Tajmsu, a Tajms objavio 30. septembra 1856. godine. U njemu se, uz ostalo kaže: „466 godina crnogorski narod odbija da se podredi bilo čijoj moći ili da prizna vlast bilo kojeg gospodara; naprotiv, on se otimao za nezavisnost s oružjem u ruci, i radosno je prolio svoju krv po oltaru slobode. Četiri i po vijeka crnogorski narod trpio je neprestanu borbu s Turskom imperijom, nekada najmoćnijom u Evropi, pred kojom su drhtale sve države Evrope. Krv njenih junaka pala je na svaki kamen njenih visokih planina, i Crna Gora je sačuvala svoju dragocjenu slobodu. Politika velikih Sila bila bi jako pogrešna kada one ne bi uzele u obzir žrtve koje je njen narod podnio u ime Hrišćanstva – taj narod koji se, između Srpskog kraljevstva, Vizantijskog carstva, kraljevstava Bugarske, Bosne i Epira, koji su svi podlegli napadima Turaka, ponosno branio među svojim bezvodnim planinama, i koji je znao kako da sačuva, uprkos svom siromaštvu i oskudici, najsvetiji posjed koji jedna nacija može da ima – svoju nezavisnost“ – napisala je Knežević Perišić. Istakla je da se ništa nije promijenilo ni danas.&nbsp; - Molim vas, zato, da poštujete osnovno pravo, dato svim nacijama svijeta - da postoje. Prihvatanjem ove slike, Vi ste pokazali da ne poštujete to pravo Crnoj Gori i Crnogorcima. Vaša je dužnost, kao visokog znaničnika jedne velike nacije, da sramni poklon vratite onima koji sjede na čelu države, koju pokušavaju da unište. Nemojte biti njihov saučesnik – zaključila je Knežević Perišić.&nbsp; &nbsp;PROTESTNA NOTA U pritestnoj noti Britanskoj ambasadi u Podgorici Knežević Perišić je istakla da upućuje „protest povodom nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane predsjednika Donjeg doma britanskog Parlamenta, gospodina Lindsaya Hoylea, a koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić“. - Slika prikazuje kapelu koju je nakon ukidanja crnogorske državnosti 1918. godine podigao kralj Aleksandar Karađorđević, kao simbol političkog pritiska i nametanja nove vlasti, nakon što je srušio staru, Njegoševu kapelu, gdje je on bio sahranjen. Ova građevina, čiju je sliku primio g. Hoyl, nikada nije predstavljala izraz crnogorske tradicije i do danas je u javnosti prepoznata kao simbol negiranja crnogorskog istorijskog identiteta – istakla je ona. Uručenje slike ove kapele od strane političara koji otvoreno zastupa koncept „srpskog sveta“, političkog projekta usmjerenog na brisanje crnogorskog identiteta, poručila je Knežević Perišić, predstavlja čin sa snažnom političkom porukom. - Njeno prihvatanje, ukoliko ostane bez reakcije, može biti pogrešno shvaćeno kao znak britanske podrške tim politikama. Britanija je u prošlosti bila važan posmatrač i svjedok dramatičnih događaja u Crnoj Gori, o čemu govori i izvještaj grofa Johna de Salisa iz 1919. godine. Upravo zbog te istorijske povezanosti i reputacije Ujedinjenog Kraljevstva kao države koja dosljedno brani demokratske standarde, ljudska prava i suverenitet naroda, ovakav gest je izazvao zabrinutost među građanima Crne Gore – naglasila je u protestnoj noti Knežević Perišić. Iskazala je očekivanje „da Ambasada o ovome obavijesti relevantne institucije u Londonu i ukaže na osjetljivost ovog pitanja, kako se slični previdi ne bi ponavljali“.&nbsp; - Uvjerena sam da Ujedinjeno Kraljevstvo ne želi biti dovedeno u poziciju da nenamjerno podrži politike koje dovode u pitanje identitet i državnost Crne Gore – zaključila je u protestnoj noti. U pismu Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva istakla je da im se obraća kao građanka Crne Gore kako bi izrazila duboku zabrinutost zbog nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane visokog zvaničnika Ujedinjenog Kraljevstva, gospodina Lindsaya Hoylea, koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić. - Ovaj čin je izazvao snažnu uznemirenost kod mnogih građana Crne Gore, jer se prikazana kapela ne odnosi na prvobitnu kapelu gdje je sahranjen naš najznačajniji književnik i filozof, Petar II Petrović Njegoš, već na građevinu koju je nakon ukidanja crnogorske države 1918. godine sagradio kralj Aleksandar Karađorđević, srušivši staru, Njegoševu kapelu, postavljajući tu, prikazanu na slici, koja je simbol negiranja crnogorske državnosti – objasnila je ona. Predsjednik Skupštine Crne Gore, koji je poklon uručio, naglasila je u pismu, predstavlja političke strukture koje se otvoreno zalažu za brisanje crnogorskog nacionalnog identiteta i za koncept tzv. „srpskog sveta“, koji je, dodala je, u potpunosti suprotan demokratskim vrijednostima, ravnopravnosti naroda i savremenim evropskim principima. - Prihvatanje ovakvog poklona, ma koliko nenamjerno, može se protumačiti kao podrška politikama koje negiraju pravo Crnoj Gori da se razvija kao samostalna i međunarodno priznata država sa sopstvenim identitetom. Od partije koja pripada demokratskoj, progresivnoj tradiciji, očekujemo senzibilitet prema pitanjima državnosti malih naroda i razumijevanje za istorijske okolnosti koje prate naše odnose sa susjednim državama. Ljubazno Vas molim da o ovome obavijestite nadležne organe partije i da se, u okviru vaših mogućnosti, zauzmete za jasniji, senzibilniji i informisaniji pristup kada je riječ o Crnoj Gori i pitanjima njenog identiteta – zaključila je Knežević Perišić. Mnadić je tokom posjete Donjem domu Parlamenta UK na dar uručio Hojlu sliku kapele na Lovćenu i tom prilikom krivotvorio istorijske činjenice, kako se zaključuje iz saopštenja njegovog kabineta, saopštavajući visokom zvaničniku „da je nekadašnja totalitarna vlast prije pedesetak godina fizički uklonila sa mjesta na kojem je sagradio naš veliki Vladar i Vladika Petar II Petrović Njegoš, a koji je testamentom odredio da u njoj bude i sahranjen“.&nbsp;

Knežević Perišić poručila Hojlu: Nemojte biti saučesnik onima koji pokušavaju da unište Crnu Goru

Koliko je funkcionerima i funkcionerkama „postavgustovskih vlasti“ teško da se odvoje od „fotelja“ pokazuje i primjer bivše direktorice Muzeja i galerija Budve Lucije Đurašković, koja je zaključala kancelariju i odbila da preda ključ, kako bi spriječila novoimenovanu vršiteljku dužnosti direktorice Ivanu Ćupić da preuzme funkciju?! Đurašković je, čak, na društvenoj mreži Fejsbuk u srijedu pozvala Budvane na protest da je podrže?! - Gdje ste Budvani da branite kulturu grada – napisla je ona, pored ostalog. Budvani se, ipak, nijesu odazvali, pa je Ćupić, nakon što je u srijedu provela nekoliko sati u hodniku ustanove čekajući da joj se omogući pristup radnom mjestu, tek juče, ipak, uspjela da uđe u svoju kancelariju. Prema informacijama Portala ETV, angažovan je bravar, formirana je i petočlana komisija da isprati otključavanje vrata, a ovom činu prisustvovala je i većina zapošljenih, kao i članovi Savjeta ustanove i kancelarija je otključana. Brava je zamijenjena, tako da bi Ćupić jutros trebalo do radnog mjesta da dođe bez problema. Čitav slučaj prijavljen je policiji, a tužilaštvo će u narednim danima odlučiti da li je u postupcima Đurašković bilo elemenata na osnovu kojih mogu pokrenuti postupak protiv nje. Međutim, nije upitno samo odbijanje Đurašković da oslobodi „direktorsku fotelju“, već je veoma sporna i njena pozicija direktorice u prethodnih četiri godine i duže. Ona je na čelo Muzeja i galerija Budve imenovana u avgustu 2017. na četvorogodišnji mandat, ali je ostala i narednih četiri godine i koji mjesec duže.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Lucija Đurašković"> <figcaption>DUŽE OD ČETIRI GODINE BEZ RJEŠENJA UPRAVLJALA USTANOVOM: Lucija Đurašković</figcaption> </figure>  Novi konkurs nije raspisivan, niti je ona, prema dostupnim informacijama, sve to vrijeme imala bilo kakvo rješenje za tu funkciju. Zbog toga se otvara pitanje validnosti svih akata koje je potpisivala u prethodnih četiri godine i tri mjeseca. Đurašković je, kako smo objavili, sve ove godine ostala na čelu ustanove zahvaljujući članu 22 stavu 2 Statuta Muzeja i galerija Budve kojim je propisano da „do izbora novog direktora, funkciju direktora vršiće dotadašnji direktor“. Ona i lokalne vlasti su, očigledno, tumačile da joj taj član omogućava da ostane direktorica koliko želi. Upitno je i kako Đurašković može dobiti rješenje o razrješenju kada nije ponovo imenovana nakon što joj je istekao mandat. Prema nezvaničnim informacijama, Đurašković prijeti krivičnim prijavama. Predsjednica Savjeta Muzeja i galerija Branka Čvorović najavila je juče u izjavi za Pobjedu da će to tijelo danas održati sjednicu, ali nije komentarisala hoće li se raspravljati o statusu Đurašković, kojoj su, kako je kazala, po kuriru, dostavljene odluke o njenom razrješenju i imenovanju Ćupić. - Ona je četiri godine i dva-tri mjeseca preko radila, a da nije imenovana za direktoricu, niti za vršiteljku dužnosti. Za ovaj period od četiri godine ona nijedan Savjet, koji je bio imenovan u skladu sa rezultatima na izborima, nije upisivala u Centralni registar privrednih subjekata, jer je tako mogla da radi kako je radila. Ovo je prvi Savjet koji nije odustao. Mi smo stvarno istrajali zato što smo sto posto sigurni da ispravno postupamo, jer može da vam se sviđa odabir nekoga ili ne, ali morate da poštujete odluku lokalnog parlamenta - kazala je Čvorović Pobjedi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Branka Čvorović"> <figcaption>ODLUKE ZAKONITE: Branka Čvorović(Photo: RTV Budva)</figcaption> </figure>  Rekla je i da je Đurašković bilo ponuđeno da prihvati Savjet, a da je oni imenuju za vršioca dužnosti na šest mjeseci, jer u februaru naredne godine ide u penziju. - Ona je to odbila. Predsjednik opštine joj je nudio da nastavi da prima platu od 2.500 eura, koliko iznose njena sadašnja primanja, do odlaska u penziju i da se dogovore o otpremnini iako ona na nju nema pravo, jer joj je 2021. godine istekao zvanični direktorski mandat. Ona je i to odbila. Predsjedniku opštine je rekla da njoj ne treba novac, već da hoće moć - kazala je Čvorović. S druge strane, Đurašković je ovom mediju rekla da osporava sve odluke, kako je istakla, nezakonitog Savjeta. - Sve je nezakonito, počevši od Savjeta koji je nezakonito imenovan - kazala je ona. Nova direktorica Muzeja i galerija Budve Ivana Ćupić juče nije željela da komentariše događaje u ustanovi i ponašanje Đurašković. Prije nekoliko dana za naš Portal je rekla da da joj je velika čast, ali i odgovornost „voditi jednu ovako značajnu kulturnu instituciju“. - Sa jasnom sviješću o prethodnom izazovnom periodu ustanove, moj prioritet je da bez oklijevanja i prekomjernog osvrtanja, složno započnemo proces obnove i modernizacije. Vizija mora biti jasna i usmjerena ka osavremenjivanju i podizanju konkretnih kvaliteta Muzeja i galerija Budve - kazala je ona. Poručila je da želi da zajedno izgrade „snažan, motivisan i stručan tim, jer je uspjeh moguć jedino kroz solidaran rad i posvećenost istoj viziji“.

Ćupić preuzela kancelariju, Đurašković prijeti prijavama

Moje mimoilaženje sa stavovima bivše partije trajalo je mjesecima unazad, a mogu reći i godinama - poručio je Nikola Janović koji je juče podnio ostavku u Demokratskoj partiji socijalista (DPS).
Na pres konferenciji je rekao da nije želio da paradira sa razlikama.
- Moji stavovi uvijek su bili jasni. Vremenom nijesam primijetio da su se razlike u tim stavovima smanjivale, pa sam smatrao da je vrijeme da se raziđemo i da svako ide svojim putem - istakao je Janović.
Ostavku je, kaže, dostavio organima stranke.
- I dao mogućnost raspolaganja mjestima u odborima gdje me je DPS birao. Nastaviću dalji politički rad kao nezavisni opozicioni poslanik - naveo je Janović.&nbsp;
Smatra da je važno da sve ono što su bile njegove vrijednosti i principi za koje se borio. Za to će se, poručuje, i dalje zalagati.
- Moje stavove imate mogućnost da čujete u javnom prostoru. Crna Gora je danas u velikom problemu, razapeta je sa jedne strane na populizam i nacionalizam, a sa druge strane postoji letargija i pasivnost kod svih nas u opoziciji. Država truli iznutra u ekonomskom, društvenom i vrjednosnom smislu. Zato smatram da, kao nezavisni poslanik treba da se borim za vrijednosti na kojima počiva Crna Gora, da treba da pokažemo drugačiju politiku - naveo je on.
Svi na crnogorskoj političkoj sceni, cijeni on, pričaju isto.
- Mora da se pokaže više ljudskog integriteta. Smtram da treba da se okrećemo mladim ljudima, ne treba da ih opterećujemo istrošenim pričama što je bilo prije 10, 20, 30 godina. Želim da ih ohrabrim da svako ko može da doprinese - treba da radimo zajedno - istakao je Janović.
Želi, kaže, da Crna Gora bude što bolja.
- Svjestan sam da će biti raznih špekulacija i teorija zavjere, da li sam sa ovim ili onim, jedina konstanta je da sam svoj i da sam pokazao u DPS-u i sada i u budućnosti da razmišljam svojom glavom i da nijesam ničiji - decidan je Janović.
Tako će se, kaže, ponašati i u budućnosti.
- Jasno je da neko vrijeme postoji mimoilaženje, sve što sam rekao o tome šta bi i kako trebalo sam rekao kad sam bio u DPS-u. Iz ličnog dostojanstva ne želim da govorim u negativnom kontekstu, želim da nastavim drugim putem i da bude drugačije. Samim tim što ću nastaviti kao nezavisni poslanik govori o tome da imam namjeru da se bavim politikom - rekao je Janović.
Ne može, naglašava, reći u kom fotmatu će biti njegov rad u budućnosti.
- To zavisi od okolnosti - dodao je on.
Građanska, antifašistička, evropska Crna Gora su, poručuje, vrijednosti koje brani.
- To je najvažnije što je državi potrebno - naveo je Janović.
Na pitanja o tajmingu ostavke je rekao da nije čovjek prijeke naravi i nestrpljiv.
- Imam dovoljno političkog iskustva da dam vremena. Kad sam procijenio da naše mimoilaženje nije manje - odlučio sam se na ovaj potez - rekao je on.
Bez obzira o kojoj se partiji radi svjedoci smo, jasan je Janović, da postoji partijsko zapošljavanje ko god je na vlasti.
- To je problem sa kojim moramo da se borimo, generalno mora da se politka vodi na drugi način i da bude bazirana na ljudskom integritetu. Važno je da se takvu ljudi uključuju, koji i nijesu iz politike, i da gradimo bolju državu - rekao je on.
Komentarišući reakcije nekih poslanika Pokreta Evropa sad (PES), Janović je rekao da ga je život naučio da bude oprezan sa pohvalama, te da nije posebno obraćao pažnju na to.
Na pitanje da li se njegovi razlozi poklapaju sa onim koje je navela Drita Lola kad je napuštala partiju, Janović je rekao da sve što je imao da kaže je govorio dok je bio u DPS-u.
- Sad kada više nijesam, to nije više ni tema - zaključio je Janović.

Tag: revizionizam