Broj ubijenih novinara u svijetu tokom protekle godine ponovo je porastao zbog kriminalnih praksi vojnih grupa – regularnih i paravojnih – i organizovanog kriminala, saopštili su Reporteri bez granica.
U godišnjem izvještaju "2025, smrtonosna godina za novinare: tu vode mržnja i nekažnjivost" ta međunarodna organizacija navodi da je od prošlogodišnjeg izvještaja 67 novinara ubijeno zbog svog posla, od čega su oružane snage ili paravojne grupe ubile 37, a kriminalne mreže 16 njih.
- Evo kuda vodi mržnja prema novinarima! Dovela je do smrti 67 novinara ove godine – ne slučajno i nijesu bili kolateralne žrtve. Ubijeni su, bili su mete zbog svog rada- naveo je povodom izvještaja generalni direktor Reportera bez granica Tibo Brutin.
Skoro polovina (43 odsto) novinara ubijenih u posljednjih 12 mjeseci ubile su u Pojasu Gaze izraelske oružane snage. Reporteri bez granica navode da je ukupno, od oktobra 2023, kada je napadom Hamasa – kojeg SAD i EU smatraju terorističkom organizacijom – na Izrael, počeo rat u Gazi, izraelska vojska ubila skoro 220 novinara, od kojih je najmanje 65 ubijeno ili zbog svog posla ili dok su radili.
U Ukrajini, gdje ruska vojska nastavlja da cilja strane i ukrajinske reportere, trojica novinara su u jednom mjesecu ubijena u ruskim napadima dronovima, navodi se u izvještaju.
Sudan se, prema Reporterima bez granica, takođe pojavio kao izuzetno smrtonosna ratna zona za medijske profesionalce, pošto se novinari u toj zemlji suočavaju s ozbiljnim zlostavljanjem dok nastavlja da bjesni sukob između paravojnih Snage za brzu podršku i sudanske vojske – četvoro novinara je ubijeno ove godine, od čega su najmanje dva umrla pošto su ih otele Snage za brzu podršku.
U Meksiku su organizovane kriminalne grupe odgovorne za alarmantan porast ubistava novinara zabilježen 2025. godine koja je za medijske profesionalce bila najsmrtonosnija od posljednje tri, uprkos, kako navode Reporteri bez granica, obavezama koje je predsjednica Klaudija Šejnbaum dala toj organizaciji. Meksiko je druga najopasnija zemlja na svijetu za novinare, s devet ubijenih ove godine.
Taj trend se proširio kako je Latinska Amerika postala sve "meksikanizovanija", pošto je kako navode Reporteri bez granica, 24 odsto ubijenih novinara u svijetu nastradalo u tom regionu.
<h2>Zatvor za novinare</h2>
Širom svijeta su trenutno pritvorena 503 novinara, od čega najviše u Kini – 121.
Na drugom mjestu, prema Reporterima bez granica, nalazi se u Rusija sa 48 pritvorenih novinara, od čega je 26 Ukrajinca, tako da je u toj zemlji najviše zatvorenih stranih novinara.
Poslije Rusije, Izrael je druga zemlja koja je pritvorila najveći broj stranih novinara. Od 1. decembra 2025. godine, 20 palestinskih novinara je iza rešetaka u Izraelu, od kojih je 16 uhapšeno u posljednje dvije godine u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali.
Mjanmar je s 47 novinara u zatvorima na trećem mjestu po ukupnom broju uhapšenih novinara.
Situacija u zemljama poput Rusije, Gruzije, Azerbejdžana i Belorusije ilustruje ozbiljne prijetnje s kojima se suočava sloboda medija širom bivšeg sovjetskog bloka. U Gruziji je, kako navode Reoporteri bez granica, neumoljiva autoritarna taktika vlade dovela do hapšenja gruzijske novinarke Mzije Amaglobeli. U Azerbejdžanu je 25 novinara trenutno iza rešetaka.
Trenutno se 135 novinara vodi kao nestalo u 37 zemalja. Neki se vode kao nestali više od 30 godina. Iako novinari nestaju širom svijeta, taj trend naglo raste u Meksiku (28) i Siriji (37).
U Siriji, gdje je prije godinu dana srušen režim Bašara el Asada, mnogi novinari uhapšeni ili zarobljeni pod njegovom vladavinom još uvijek nijesu pronađeni, čime je to zemlja sa najvećim brojem nestalih novinara – više od četvrtine ukupnog broja nestalih u svijetu.
Dvadeset novinara trenutno se drže kao taoci širom sveta. Huti pobunjenici su 2025. godine uzeli sedam novinara za taoce, što Jemen čini zemljom s najvećim brojem novinara koji su žrtve ove vrste otmice u posljednjih dvanaest mjeseci.
Tokom protekle godine došlo je više oslobađanja novinara iz zatvora, navode Reporteri bez granica.
Značajna oslobađanja pritvorenih novinara uključuju oslobađanje devet bjeloruskih novinara koji su konačno uspjeli da se ponovo sretnu sa svojim voljenima, blogera Alaa Abdel Fataha u Egiptu i ukrajinskog novinara Dmitra Hiljuka, koji je oslobođen u avgustu pošto je bio u nekoliko ruskih zatvora. Sedam novinara iz Burkine Faso koji su bili prisilno regrutovani u vojsku takođe su pušteni između jula i septembra.
Među novinarima oslobođenim iz bjeloruskih zatvora je i novinar Bjeloruskog servisa RSE Ihar Losik. Devet bjeloruskih novinara je pušteno pošto što su mjesecima ili, u nekim slučajevima, godinama bili iza rešetaka samo zato što su obavljali svoj posao.
Ti novinari su oslobođeni, a zatim deportovani u okviru pregovora s vladom SAD, što je dovelo do oslobađanja 52 politička zatvorenika 11. septembra.
Međutim, ukazuju Reporteri bez granica, 33 novinara su i dalje u pritvoru u Bjelorusiji gdje su, od spornih predsjedničkih izbora 2020. i naknadnog gušenja mirnih protesta, skoro svi nezavisni mediji ućutkani, a njihovi novinari pritvoreni ili primorani na egzil.
<h3>Srbija – godina nasilja nad novinarima</h3>
Od Nepala do Srbije, Indonezije do Francuske, pa i Madagaskara, novinari koji izvještavaju s protesta bili su posebno ometani u obavljanju svog posla tokom 2025, što su uglavnom činili organi reda, navode Reporteri bez granica.
Od početka antikorupcijskih protesta u Srbiji izazvanih smrtonosnim padom nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, medijski profesionalci koji su izvještavali s demonstracija bili su izloženi najmanje 98 fizičkih napada, pokazuju podaci Reportera bez granica. Od toga se 91 dogodio od 1. januara 2025.
Oko polovine ovih napada izvršila je policija s potpunom nekažnjivošću, u klimi koju su oblikovali verbalni napadi predsjednika Aleksandra Vučića na medije, navode Reporteri bez granica ukazujući da se Vučić nalazi na njihovoj listi "predatora slobode medija" za 2025.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

U protekloj godini ponovo povećan broj ubijenih novinara, navode Reporteri bez granica

Sevinj Vagifgizi, novinarka iz Azerbejdzana, dobitnica je ovogodišnje Nagrade za hrabrost koju dodjeljuju „Reporteri bez granica“. Za ovu nagradu bila je novinovana i redakcija N1.
Urednica medija iz Azerbejdžana, koja je primorana da radi iz egzila, primila je u Parizu nagradu umjesto Sevinj Vagifgazi, koja je u zatvoru od 2023. godinu.
Sevinj Vagifgizi je ove godine osuđena na devet godina zatvora zahvaljujući fabrikovanim dokazima, dobitnica je Nagrade za hrabrost na ovogodišnjem festivalu „Reportera bez granica“ u Parizu.
Kako je rečeno na dodjeli nagrada, ona je nepokolebljiv glas nezavisnih medija, koja uprkos pritiscima koje trpi i u zatvoru ne odustaje od borbe za istinu i ljudska prava.
Pored Vagifgazi, na Nagradu za hrabrost nominovani su bili i Atiana Serž Ulon iz Burkine Faso, Frenči Mae Kumpio sa Filipina, Anželika Karkamo iz El Salvadora, Nor Svirki iz Palestine i ekipa televizijskog kanala N1 TV (Srbija), koja, kako se navodi u obrazloženju RSF, “predstavlja primjer novinarske hrabrosti u Srbiji”.
TV N1 je jedini medij iz regiona koji je ušao u uži izbor za „Nagradu za hrabrost“. RSF je posebno istakao rad redakcije N1 u izrazito teškim uslovima za nezavisno novinarstvo u Srbiji.
Nominacija N1 izazvala je veliku pažnju i predstavlja važno međunarodno priznanje redakciji koja se kontinuirano suočava sa pritiscima, napadima i pokušajima ugrožavanja svog profesionalnog rada.
Na ceremoniji u Parizu, koja je okupila predstavnike međunarodnih medijskih organizacija i novinare iz cijelog svijeta, uručene su godišnje nagrade za izuzetna dostignuća u oblasti slobode medija. Osim nagrade za hrabrost, dodijeljene i nagrade u kategorijama nezavisnosti, uticaja, afričkog istraživačkog novinarstva i foto-novinarstva.
Ovogodišnja uža lista obuhvatila je 15 novinara, devet medija i pet foto-reportera iz 18 zemalja, a svi su dali značajan doprinos odbrani i unapređenju slobode medija širom svijeta.
Organizacija „Reporteri bez granica“ dodjeljuje nagrade u pet kategorija, a jedna od najprestižnijih je „Nagrada za hrabrost“.

Novinarka iz Azerbejdžana dobitnica Nagrade za hrabrost „Reportera bez granica“, nominovana i redakcija N1

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić našao se na listi ''Predatori medijskih sloboda'' za 2025. godinu, koju je 31. oktobra objavila međunarodna organizacija Reporteri bez granica (RSF).
Na listi su 34 vladara ili entiteta sile koje, prema ocjeni RSF, povezuje "mržnja prema slobodi štampe", kao i "ućutkivanje nezavisnih medijskih glasova", te "gaženje prava na informacije".
Tu su, između ostalih, Komunistička partija Kine na čelu sa Si Đinpingom, prestolonasljednik Saudijske Arabije Muhamed bin Salman, Izraelske odbrambene snage, američki multimilijarder Elon Mask, te predsjednici Rusije i Bjelorusije Vladimir Putin i Aleksandar Lukašenko.
Predsjednik Srbije našao se u kategoriji "Bezbjednost – ubistva, napadi i pritvaranje novinara", zajedno sa vojnom huntom u Burkini Faso i Državnom komisijom za bezbjednost i mir u Mjanmaru.
Kako navode u obrazloženju Reporteri bez granica, tokom antivladinih protesta koji su u Srbiji izbili nakon obrušavanja nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra prošle godine, napadnuto je 89 novinara, štp je rekord u Evropi.
- Evropski parlament je u rezoluciji usvojenoj u oktobru 2025. godine oštro kritikovao vladu predsjednika Aleksandra Vučića. Podstaknute provladinim medijima i Vučićevim pristalicama, kampanje blaćenja podstiču fizičko nasilje- navode Reporteri bez granica.
Dodaju da u Srbiji "cvjeta" propaganda Rusije, posredstvom ruske televizije RT.
Srbija se na listi medijskih sloboda Reportera bez granica nalazi na 96. mjestu.
Reporteri bez granica objavili su listu 34 "Predatora slobode medija" uoči obilježavanja Međunarodnog dana okončanja nekažnjivosti za zločine nad novinarima, koji se obilježava 2. novembra.
- Dok neki političari guše pouzdane informacije, drugi predatori ubijaju ili zatvaraju novinare, dok treći manipulišu finansiranjem medija ili koriste javne izjave i pravne postupke kako bi ućutkali reportere. Objavljivanjem njihovih portreta na ovaj simboličan dan borbe protiv nekažnjivosti, RSF ukazuje da nekažnjivost nije neizbježna, da oni koji gaze slobodu informisanja moraju biti imenovani i pozvani na odgovornost.- rekao je Tibo Bruten, generalni direktor RSF.
Kako navode Reporteri bez granica, oni koji napadaju slobodu medija se u 2025. godini odlikuju "sve većom upotrebom tehnologije radi ograničavanja slobode izvještavanja".
- Dok Si Đinping koristi kineske četbotove za širenje državne propagande, Ilon Mask koristi svoju društvenu mrežu X za uznemiravanje novinara, a Izraelske odbrambene snage, već odgovorne za smrt stotina novinara, sprovode onlajn kampanje blaćenja kako bi diskreditovao novinarstvo- ocjenjuju RSF.

1250x600

1084x550

Vučić na listi 'Predatori medijskih sloboda' Reportera bez granica

U Srbiji je u protekla dva mjeseca zabilježeno više od 30 fizičkih napada političkih aktivista i organa za sprovođenje zakona na novinare i zaposlene u medijima, tokom izvještavanja o protestima, saopštila je međunarodna organizacija Reporteri bez granica (RSF).
Oni su pozvali države članice Evropske unije (EU), čijem članstvu Srbija teži, da reaguju.
- Reporteri bez granica pozivaju države članice EU i Evropski parlament da pošalju jasnu poruku srpskim vlastima da je njihov pasivni stav i potencijalno saučesništvo u ovim zloupotrebama nespojivo sa njihovim ciljem pridruživanja EU - navodi se saopštenju RSF.
Oni su istakli da je broj napada na novinare i medijske radnike od 1. jula do 25. avgusta dostigao "tužni novi rekord", prenosi Radio Slobodna Evropa.
- Ova brojka (34 zabilježena fizička napada) premašuje sve godišnje ukupne brojeve fizičkih napada zabilježenih u Srbiji od najmanje 2020. godine - navodi se u saopštenju.
Reporteri bez granica su ukazali da su se napadi na novinare i medijske radnike dogodili dok su izvještavali o protestima protiv korupcije, nakon pogibije 16 ljudi u padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu.
Šef deska za Evropu i Balkan u organizaciji Reporteri bez granica, Pavol Salaj, kazao je da je u prosjeku jedan srpski medijski stručnjak fizički napadnut svaki drugi dan.
- 34 napada za manje od dva mjeseca. To je nedopustivo. Da li moramo da čekamo da novinar bude još teže povrijeđen ili ubijen - rekao je Salaj, prenio je RSF.
Nakon posljednjih protesta koje su obilježili sukobi antivladinih demonstranata i policije u gradovima širom Srbije od sredine avgusta, učesnici protesta optužili su policiju za prekomjernu upotrebu sile i brutalnost, što policija i vlast negiraju.
Domaća novinarska udruženja takođe su ukazivala na napade na novinare i medijske radnike tokom protesta.
Uprkos prijavama nadležnima, tužilaštvu i policiji, za sada nije poznato da je procesuiran ijedan od slučajeva upotrebe policijske sile nad novinarima.

Srbija: Za dva mjeseca tokom protesta napadnuto više od 30 novinara

Među državama Balkana, dvije su najlošije rangirane na listi Reportera bez granica (RSF). Riječ je o Kosovu i Srbiji.
Reporteri bez granica su međunarodna nevladina organizacija koja se bavi zaštitom slobode medija i prava novinara. U svom redovnom godišnjem izvještaju Indeksa slobode medija za 2025. godinu, fokusirali su se na pitanje posljedica ekonomskih pritisaka na medije.
Prema prikupljenim podacima za 2025. godinu, u 160 od 180 ocijenjenih zemalja, mediji postižu finansijsku stabilnost „s poteškoćama“ – ili „nikako“. Štoviše, mediji se zatvaraju zbog ekonomskih teškoća u skoro trećini zemalja širom svijeta.
Navode da je ekonomska kriza medija vidljiva i unutar Evropske unije (EU) i na Balkanu, gdje je implementacija Evropskog zakona o slobodi medija (EMFA) još uvijek na čekanju.
U izvještaju za 2025. godinu piše da je Bosna i Hercegovina zauzela 89. mjesto, Srbija 96, Slovačka 38, Sjeverna Makedonija 42, Crna Gora 37, Albanija 80, a Kosovo 99. mjesto – što je najniža pozicija na prostoru EU-Balkana.
Navodi se da se u BiH, Srbiji i Kosovu javni mediji suočavaju sa egzistencijalnom krizom zbog smanjenja budžeta i političke kontrole.
Medijski pejzaž u Albaniji i Grčkoj (89. mjesto) obilježen je sukobima interesa. Štaviše, kada mediji u ovom regionu odolijevaju pritiscima, suočavaju se sa strateškim tužbama protiv javnog učestvovanja (SLAPP) koje iscrpljuju njihova finansijska sredstva – što je vidljivo u Hrvatskoj (60. mjesto) i Bugarskoj (70. mjesto).
Unutar EU, opasna bliskost između medija i vlasti vidljiva je u Mađarskoj (68. mjesto) i Kipru (77. mjesto) kroz netransparentnu i nejednaku raspodjelu državnog oglašavanja.
U Ukrajini (62. mjesto), gdje je ruska invazija učinila pristup pouzdanim informacijama važnijim nego ikad, oko 90 odsto redakcija opstaje zahvaljujući subvencijama, uglavnom iz SAD-a. Povlačenje te pomoći ugrozilo je pouzdano izvještavanje o ruskim ratnim zločinima i korupciji, dok Kremlj raspolaže značajnim sredstvima za širenje propagande.
U Moldaviji (35. mjesto), političari diskredituju istraživačke novinare na društvenim mrežama. U Kirgistanu (144. mjesto), bivši portparol predsjednika preuzeo je nezavisni medij 24.kg, što ukazuje da pouzdani izvori informacija postaju alati propagande.
Turska (160. mjesto) stagnira na dnu RSF indeksa zbog nastavka represije nad novinarima.
Lišene lokalnih prihoda i američke podrške, redakcije u egzilu sprovode masovna otpuštanja, što dodatno slabi pristup nezavisnim informacijama – naročito u Rusiji (171. mjesto) i Bjelorusiji (166. mjesto).
U Gruziji (114. mjesto), tržištem oglašavanja dominira oligarh Bidzina Ivanišvili, osnivač vladajuće partije – koja je suočena sa masovnim protestima – dok zakon o „stranom uticaju“ blokira alternativne izvore finansiranja.
U Azerbejdžanu (167. mjesto), nedostatak mogućnosti finansiranja natjerao je nezavisne medije na ćutanje ili egzil.
Prvo mjesto na Indeksu slobode medija zauzela je Norveška, drugo Estonija, a treće Nizozemska.
<h2>SAD: Lider novinarske ekonomske depresije</h2>
U SAD-u (57. mjesto, pad za dvije pozicije), gdje je ekonomski indikator pao za više od 14 poena u posljednje dvije godine, ogromni regioni postaju „novinarske pustinje“.
Lokalno novinarstvo trpi najveći udar ekonomske krize: više od 60 odsto novinara i medijskih profesionalaca anketiranih u Arizoni, Floridi, Nevadi i Pensilvaniji saglasno je da je „teško zaraditi pristojnu platu kao novinar“, dok 75 odsto smatra da „prosječan medij ima problema sa ekonomskim opstankom“, navodi se u izvještaju RSF-a.
Pad SAD-a za 28 mjesta u socijalnom indikatoru ukazuje da novinarstvo funkcioniše u sve neprijateljskijem okruženju.
Drugi mandat Donalda Trampa dodatno je pojačao ovaj trend. Lažni ekonomski izgovori koriste se kako bi se novinarstvo usmjerilo u željenom pravcu.
To je dovelo do naglog prekida finansiranja Američke agencije za globalne medije (USAGM), što je uticalo na više redakcija – uključujući Glas Amerike i Radio Slobodna Evropa. Kao rezultat toga, više od 400 miliona ljudi širom svijeta odjednom je ostalo bez pristupa pouzdanim informacijama.
<h2>Koncentracija medija i dominacija onlajn platformi</h2>
Ozbiljni rezovi u finansiranju dodatni su udarac medijskoj ekonomiji, već oslabljenoj dominacijom tehnoloških giganata kao što su Google, Apple, Facebook, Amazon i Microsoft u distribuciji informacija.
Ove platforme, koje su uglavnom neregulisane, preuzimaju sve veći dio prihoda od oglašavanja koji bi inače podržao novinarstvo. Ukupna potrošnja na oglašavanje putem društvenih mreža dostigla je 247,3 milijarde dolara u 2024. godini – što je porast od 14 odsto u odnosu na 2023.
Ove platforme dodatno komplikuju informativni prostor, doprinoseći širenju manipulativnog i obmanjujućeg sadržaja i pojačavajući dezinformacije.
Pored gubitka prihoda od oglašavanja – što je ozbiljno ograničilo i poremetilo medijsku ekonomiju – koncentracija vlasništva medija predstavlja drugi ključni faktor pogoršanja ekonomskog indikatora i ozbiljnu prijetnju medijskom pluralizmu.
Podaci iz Indeksa pokazuju da je vlasništvo nad medijima visoko koncentrisano u 46 zemalja, a u nekim slučajevima potpuno pod kontrolom države.
<h2>Globalna situacija slobode medija: „teška“,prvi put u istoriji</h2>
Već duže od decenije, rezultati Indeksa upozoravaju na globalni pad slobode medija. U 2025. godini pojavila se nova niska tačka: prosječan rezultat svih ocijenjenih zemalja pao je ispod 55 poena – što se klasifikuje kao „teška situacija“. Više od šest od deset zemalja (112 ukupno) zabilježilo je pad ukupnog rezultata u Indeksu.
Po prvi put u istoriji Indeksa, uslovi za bavljenje novinarstvom su loši u polovini zemalja svijeta, dok su zadovoljavajući u manje od četvrtine njih.

Kosovo i Srbija na Balkanu najlošije rangirani na listi Reportera bez granica, Crna Gora na 37. mjestu

Međunarodna organizacija "Reporteri bez granica" (RSF) je danas saopštila da su politički zvaničnici EU "inertni pred sistematskom represijom nad novinarstvom u Srbiji" koje je pod prijetnjom političkih i sudskih pritisaka, te "EU više ne može da skreće pogled", prenosi N1.
- Vlasti Srbije se ljuljaju pod pritiskom narodnog protesta i stežu obruč oko nezavisnih i kritičkih medija- piše u saopštenju RSF.
RSF je pozvala Evropski parlament da osigura da Evropska komisija preuzme odgovornost zbog tih teških napada na slobodu medija, „čije poštovanje je preduslov za pristupanje Srbije Evropskoj uniji“.
- Vlasti stalno dovode u pitanje bezbijednost i nezavisnost medija u Srbiji koji su blizu gušenja. Zemlje članice i institucije Evropske unije ne mogu da ostanu bez stava pred tim sistematskim kršenjem prava na informisanje- smatra RSF i traži „oštro protivljenje evropskih institucija“.
RSF smatra da je predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen poslije sastanka sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem iznijela „mlaku“ opasku o potrebi preduzimanja „mjera“ za slobodu medija, a komesarka za proširenje Marta Kos se „zadovoljila da samo pomene nezavisne medije bez ukazivanja na teško ugrožavanje tih medija u Srbiji“.
Protesti pokrenuti poslije smrtonosnog pada nadstrešnice na ulazu tek renovirane Željezničke stanice u Novom Sadu proširili su se na kritiku sistema i korupcije, okupljajući stotine hiljada demonstranata, podsjeća AFP.
U članku Reporteri bez granica navode 14 napada na novinare u Srbiji od početka tih protesta 1. novembra.
RSF ukazuje da su od početka demonstrancija studenti optuživani u tabloidima da su „strani agenti“ koje plaća i opozicija da „pripreme državni udar“. Oni su, kaže RSF, i mete kampanja dezinformacija.
Medijskim prostorom u Srbiji u velikoj mjeri dominiraju mediji bliski režimu, među kojima brojni tabloidi i televizije, kaže RSF i dodaje da se televizije koje se smatraju kritičnim prema vlasti ne mogu vidjeti na kanalima javnog operatera Telekom Srbija.
Po klasifikaciji RSF o slobodi medija za 2024. godinu, Srbija je bila na 98. mjestu među 180 zemalja i teritorija.

Reporteri bez granica traže od EU da reaguje na represiju prema novinarima u Srbiji

Srbija ne poštuje sankcije Brisela protiv ruskih propagandnih medija i Evropska unija treba da je pozove na odgovornost tokom pregovora o članstvu - poručio je Pavol Salaj (Szalai), šef deska za Evropu i Balkan u međunarodnoj novinarskoj organizaciji Reporteri bez granica (RSF).
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE), Salaj opisuje Srbiju kao "odskočnu dasku za rusku propagandu".
Reporteri bez granica 2. oktobra su <a href="https://www.slobodnaevropa.org/a/rt-srbija-sankcije-mediji-evropska-unija-rsf/33143605.html" target="_blank">zatražili Evropske unije</a> (EU) i njenih članica da pozovu Srbiju na odgovornost jer je "domaćin" ruskom državnom mediju RT, ranije poznatom pod nazivom Russia Today.
RT se u <a href="https://rsf.org/en/russia-serbia-how-rt-spreads-kremlin-s-propaganda-balkans-despite-eu-sanctions" target="_blank">istraživanju Reportera bez granica </a>naziva "fabrikom laži Vladimira Putina".
- Zovemo je fabrikom jer primarni materijal dolazi iz Kremlja, iz sedišta RT u Moskvi. Zatim se prerađuje, obrađuje u ovoj fabrici, da bi bio razumljiv i privlačan publici u Srbiji i na Balkanu - opisuje Pavol Salaj.
Kako se navodi u istraživanju, zahvaljujući kontroli srpske vlade nad domaćim medijima i povoljnom političkom okruženju, RT koristi svoju kancelariju u Beogradu da "prilagodi narative Kremlja, pre širenja u jugoistočnoj Evropi".
RT i drugi mediji pod kontrolom Kremlja, poput Sputnjika, pod sankcijama su Brisela nakon ruske invazije na Ukrajinu.
U Srbiji, koja se sankcijama nije pridružila iako je kandidat za članstvo u EU, ovi mediji nesmetano rade.
RT Balkan u Srbiji je otvoren u novembru 2022, devet meseci nakon što je Rusija otpočela invaziju na Ukrajinu, a od juna 2023. je zabranjen u EU.
Reporteri bez granica su u svom istraživanju opisali tehnike koje RT koristi za širenje dezinformacija.
<h2>Lažne optužbe</h2>
RSE: Reporteri bez granica su u istraživanju apelovali na EU da Srbiju pozove na odgovornost jer je domaćin RT-u, koga ste nazvali "Putinovom fabrikom laži". Da li i kakvu reakciju očekujete - i iz Brisela i iz Beograda?
Salaj: Reakcija iz Beograda je već stigla. U raznim člancima, programima i medijima smo kritikovani, optuženi za nešto što ne radimo - za pokušaj ograničavanja slobode izražavanja ili slobode štampe.
Optuženi smo i za napad na predsednika (Aleksandra) Vučića od strane raznih komentatora bliskih vladi, što je, naravno, laž.
I zaista smo pozvali EU i države članice da se pozabave ovim problemom u okviru pregovora Srbije o njenom ulasku u Evropsku uniju.
Kroz naše kanale komunikacije sa Evropskom komisijom i državama članicama pokrenućemo ovo pitanje. Ovo je bio javni apel, ali takođe imamo institucionalne načine da ga iznesemo.
<h2>U očekivanju reakcije vlasti</h2>
RSE: Pomenuli ste medije bliske vlastima, ali da li očekujete reakciju srpskih vlasti, zvaničnu reakciju?
Salaj: Da, očekujemo reakciju. Mislim da ova situacija, činjenica da je suverena i ponosna zemlja poput Srbije domaćin Putinovoj fabrici laži i da je Rusija koristi za širenje ruske propagande, nije prihvatljiva ni za Srbiju ni za Evropsku uniju.
Dakle, ako se digla tolika buka oko onoga što smo napisali, očekujemo da će se o tome diskutovati i učinićemo sve da dobijemo reakciju i mere od strane srpskih vlasti.
<h2>RT je propagandna platforma</h2>
RSE: Pomenuli ste reakciju u medijima. Nakon vašeg istraživanja, usledio je odgovor na sajtu RT Balkan.
Citiraću njihovog urednika, koji je naveo da im je "čast što su se našli na vašoj meti".
Optužuju vas da sprovodite, kako kažu, cenzuru.
Urednik RT Balkan kaže i da "zahvaljujući vlastima, u Srbiji postoji slobodno medijsko okruženje", pominjući da ovde pored ruskih medija, radi i Radio Slobodna Evropa.
Kako vi gledate na njihovu reakciju?
Salaj: Prvo što želim da kažem je da izgleda da su zaista detaljno proučili naše istraživanje. Pročitali su ga od A do Š.
Drugo, RT nije medij. RT je propagandna platforma.
Kontroliše je Kremlj. Ona širi narativ Kremlja.
I to nije tajna. Čak je i Margarita Simonjan [glavna urednica RT] priznala koja je prava misija RT Balkan.
RT Balkan je kontaktiran od strane Reportera bez granica i nisu odgovorili na naša pitanja o njihovom odnosu sa vladom, o njihovoj nezavisnosti i slično.
Tako da ovo jasno pokazuje da imaju nešto da sakriju ili da postoji nešto o čemu ne žele da razgovaraju.
A trebalo bi da budu transparentni kao nezavisni medij, ako tvrde da to jesu. Dakle, oni nisu medij.
A mi ne pokušavamo da ograničimo slobodu štampe. Pokušavamo da zaustavimo propagandu, jer propaganda podriva pravo građana na pouzdane informacije. Mi na to gledamo iz ugla građana.
A oni [RT] stvaraju haos u kojem kao propagandu tretiraju verodostojne, pouzdane informacije iz medija poput KRIK-a, N1, RSE, Cenzolovke i tako dalje.
Mi imamo dva stuba odbrane prava na informacije - braniti one koji šire pouzdane informacije i boriti se protiv onih koji šire propagandu.
<h2>Fabrika laži</h2>
RSE: RT Balkan u svom istraživanju nazivate "fabrikom laži Vladimira Putina". Koje ste tehnike širenja propagande i dezinformacija uočili u njihovom radu? Kojim se sredstvima služe u širenju dezinformacija?
Salaj: Zovemo je fabrikom jer primarni materijal dolazi iz Kremlja, iz sedišta RT u Moskvi.
Zatim se prerađuje, obrađuje u ovoj fabrici, da bi bio razumljiv i privlačan publici u Srbiji i na Balkanu.
I zatim to RT Balkan distribuira širom regiona - u bosanskohercegovački entitet Republiku Srpsku, Crnu Goru i šire, čak i do zemalja članica EU koje se graniče sa Srbijom.
I ovo nije samo na sajtu RT Balkan. Oni takođe koriste, kako ih mi zovemo, influensere.
Nikola Vrzić [urednik RT Balkana] i drugi novinari, kolumnisti, urednici, istaknute ličnosti RT Balkana sagovornici su u srpskim medijima sa nacionalnom frekvencijom. Takođe su prisutni na društvenim mrežama.
Na kraju, elemente [ovog narativa] koriste i političari u Srbiji u svojim javnim obraćanjima.
Dakle, RT Balkan je apsolutno neophodan za Moskvu da širi svoju propagandu i prilagođava je publici na Balkanu.
I dok to rade, krše srpski zakon i krše sankcije EU. Sankcije EU koje Srbija nije uvela - jer je EU zabranila RT Balkan, a Srbija to nikada nije sledila.
<h2>Poštovanje sankcija - u EU operativni, u Srbiji politički problem</h2>
RSE: Više puta ste pomenuli RT Balkan pod sankcijama Brisela. U vašem tekstu takođe citirate istraživanje RSE, gde smo mogli videti da je, ranije ove godine, pristup sajtu RT bio moguć čak i iz sedišta EU institucija u Briselu
Imajući to u vidu, kakvu reakciju možete očekivati od EU i zvaničnika EU?
Salai: Prvo želim da naglasim da su EU članice jednoglasno odlučile da zabrane RT Balkan.
Dakle, sve države članice su se usaglasile sa sankcijama protiv RT-a, i kasnije protiv RT Balkan.
Druga stvar je da ove sankcije nisu adekvatno sprovedene u EU.
Dok smo radili ovo istraživanje, uvideli smo da je RT France dostupan u Francuskoj putem "kopija" sajtova [engl. mirror websites].
Dakle, to je isti problem na koji je i Radio Slobodna Evropa ukazao i koji smo citirali u istraživanju.
Uputili smo poseban apel i zatražili od francuskih medijskih regulatora da budu efikasniji u sprovođenju ovih sankcija. Ovo je verovatno problem u nekoliko država članica.
Ali velika razlika u odnosu na Srbiju je u tome što Srbija nikada nije zabranila RT Balkan.
Dakle, dok je u EU to operativni, administrativni problem, u Srbiji je to politički problem.
I na kraju, Srbija želi da uđe u EU. Ulazak u EU znači poštovanje određenih pravila, a ona uključuju usklađivanje sa bezbednosnom i spoljnom politikom EU.
A sada je situacija jasna - Srbija ne poštuje ovo pravilo. I zbog toga smo rekli da bi Srbija trebalo da bude pozvana na odgovornost od strane EU institucija i država članica tokom pregovora u članstvu.
Dobro, Srbija može raditi šta god želi, ali pod ovim uslovima ne može ući u EU.
<h2>RT u Beogradu - provokacija srpskih vlasti protiv EU</h2>
RSE: RT Balkan je svoj rad u Beogradu otpočeo u novembru 2022, nekoliko meseci po otpočinjanju ruske invazije na Ukrajinu. Zašto je RT u tom momentu izabrao Srbiju i zašto Srbija do danas njima ostaje "dobar domaćin"?
Salaj: Tačno kako ste rekli, a to je bilo i svega nekoliko meseci nakon što je EU uvela sankcije RT-u.
Dakle, mogli bismo reći da su, dozvolivši RT-u da otvori kancelariju u Srbiji, srpske vlasti učinile provokaciju protiv EU.
Kada je reč o vezama sa Rusijom, Srbija je istorijski zemlja sa pravoslavnom verom. Takođe, deo stanovništva je kritičan prema EU i NATO-u, što datira od NATO bombardovanja SR Jugoslavije tokom rata na Kosovu 1999. godine.
Predsednik Vučić pokušava da balansira između dve strane, da sedi i na EU i ruskoj stolici.
Međutim, ne vidim da postoji proces integracije sa Rusijom. Proces integracije je sa EU.
Dakle, pravila EU ovde treba da se poštuju.
I, znate, mislim da bi Srbija mogla da ima veoma važnu ulogu u Evropi i regionu, ako ne bi dozvolila da je Rusija zloupotrebljava i iskorišćava.
Nažalost, to čini Srbiju dobrom odskočnom daskom za rusku propagandu na Balkanu.
Znamo da još uvek postoji plan da se otvori televizijski kanal RT.
Ne znamo da li će kanal RT Balkan biti otvoren u Srbiji, Republici Srpskoj ili negde drugde, ali to bi ponovo bila provokacija i još jedan razlog da EU pozove Srbiju na odgovornost.
<h2>Uticaj RT u Republici Srpskoj je za posebno istraživanje</h2>
RSE: Koji su dometi uticaja RT Balkan kada je reč o širenju propagande Kremlja – u Srbiji, na Zapadnom Balkanu, ali i šire? Koje su razlike kada poredite njihov uticaj u Srbiji i, primera radi, drugim državama Zapadnog Balkana?
Salaj: Srbija se graniči sa mnogim zemljama, članicama EU i kandidatima za članstvo.
Uticaj RT-a u Republici Srpskoj, na primer, koja takođe ima prorusko rukovodstvo i vrlo povoljno medijsko okruženje za rusku propagandu, zaslužuje posebno istraživanje. Tu nismo ulazili u detalje.
Međutim, bliskost između, na primer, srpskog, hrvatskog, bosanskog, makedonskog, pa čak možda i bugarskog jezika omogućava da se propaganda koju pakuje RT Balkan širi po regionu.
Mislim da je postojanje sajta ključno za regionalni domet.

Reporteri bez granica: Srbija je odskočna daska za rusku propagandu na Balkanu

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: reporteri-bez-granica