“Moja majka je umrla od raka dojke. Tetke takođe. Odrasla sam pitajući se jesam li sljedeća. To vas obilježi i natjera da se borite za sebe i sve žene koje nose isti teret”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Maja Gardašević iz organizacije Diši.
Zbog toga je inicirala da država ubuduće finansira genetsko BRCA testiranje i mastektomiju (uklanjanje dojke) sa rekonstrukcijom.
Predlog se nalazi pred skupštinskim Odborom za zdravstvo, ako dobije zeleno svjetlo, poslanici će o njemu odlučivati krajem mjeseca.
BRCA test otkriva mutacije koje povećavaju rizik od karcinoma dojke i jajnika. Cijena BRCA testa iznosi od 400 do 700 eura a preventivna mastektomija sa rekonstrukcijom od 6.000 pa naviše.
Crna Gora je među državama sa najvišom stopom obolijevanja i smrtnosti od raka dojke u Evropi.
Posljednji podaci su iz 2022. godine kada je registrovano više od 400 novih slučajeva.
Zašto je pokrenuta ova inicijativa?
Preventivna mastektomija kod žena koje nose BRCA mutaciju smanjuje rizik od raka dojke za preko 90 odsto, navodi Gardašević, medicinska sestra koja decenijama radi na ginekologiji.
U slučaju pozitivnog genetskog testa, navodi sagovornica RSE, žene se odlučuju na preventivnu mastektomiju i rekonstrukciju koja im je najčešće, zbog cijene nedostupna.
“Svakodnevno gledam žene koje imaju visok genetski rizik ali nemaju finansijske mogućnost da preduzmu korak koji bi im mogao spasiti život. To što znate da postoji način da spriječite bolest ali vam je nedostupan je i emocionalno ogroman teret.”
Navodi da joj se mnoge žene javljaju koje znaju da imaju rizik, ali nemaju finansijske mogućnosti da urade ni BRCA test, a kamoli preventivnu hirurgiju.
“Neke od njih čekaju, skupljaju novac, odlažu i često se u tom periodu bolest razvije.”
Najveća tragedija je, kako kaže, što se odluke o životu i smrti donose prema sadržaju novčanika, a ne medicinskoj potrebi.
Zato je, smatra, ova zakonska inicijativa ključna:
“Neophodno je da država preuzme odgovornost da prevencija ne bude luksuz, već pravo.”
Život sa fizičkim i psihičkim posljedicama nakon mastektomije
Jedna od onih kojima je rekonstrukcija nedostupna je i Jelena iz Podgorice, kojoj je prije dvije godine uklonjena cijela dojka zbog invazivnog karcinoma.
Kaže da živi sa osjećajem fizičkog nedostatka koji utiče na njeno psihičko zdravlje.
“To je kao da nemate ruku, nogu, dio tijela vam fali. Bez obzira na to koliko prekrijem, jako psihički utiče na mene ovaj nedostatak.”
Jeleni su, kaže, u Beogradu tražili 12.000 za rekonstrukciju.
“U Podgorici postoje neke jeftinije varijante ali ja imam 600 eura platu. Imam stambeni kredit. Ne mogu sebi da priuštim ovo. A boli me i opterećuje.”
Ona razmatra i preventivnu mastektomiju druge dojke zbog straha nakon prethodnog iskustva.
“Ako sam mogla oboljeti bez ikakve predispozicije, može se desiti i u drugoj dojci. Ne mogu sebi dozvoliti da opet prolazim kroz isto.”
Jelenino iskustvo u borbi protiv kancera
U razgovoru za RSE prisjeća se početka bolesti.
Imala je 38 godina kada je “napipala čvorić” na dojci. U početku je bila mirna jer je vjerovala doktorici koja je uvjeravala da je benigno.
“Govorila je da to ima svaka druga žena. Kad čuješ nekoga iz struke koji te uvjerava da si dobro povjeruješ. Tako sam i ja. A možda sam samo željela da povjerujem.”
Nakon razgovora s majkom, znala je da mora potražiti još jedno mišljenje.
“Kad je druga doktorica stavila ultrazvuk, zagledala se i rekla: ‘Ovo mi se ne sviđa, Jelena. Moramo odraditi biopsiju’.”
Nakon 10 dana stigao je nalaz – dijagnoza je bila invazivni karcinom. Operacija joj je zakazana za mjesec.
Doktor je nakon uvida u magnetnu rezonancu odlučio da joj ukloni cijelu dojku, što nije očekivala.
“Moramo da ti sačuvamo život. Uradićemo totalnu mastektomiju, ukloniti dojku a potom ćeš proći kroz najagresivniju terapiju… Ne smijemo drugačije.”
U tom trenutku joj se, kaže, srušio svijet. Operacija je prošla dobro, tako su joj rekli.
“Dan kada mi je skinuo zavoj i kad sam vidjela prazninu, da nemam dojku, da mi je rez od pola leđa bio je drugi šok. Nisam mogla da se zaustavim, tresla sam se. Doktor me je tješio kako sam živa i da ću uraditi rekonstrukciju.”
Primila je jake hemoterapije koje su joj, ispričala je, teško pale.
“To se ne može zamisliti, ni opisati. Bolesna sam bila svakodnevno. Imala rane u ustima, nosu, grlu. Malaksala, pod groznicom, u nesanicama. Kosa mi je otpala nakon 14 dana. Primala injekcije da mi povrate krvna zrnca.”
Naglašava da joj je je porodica bila najveća podrška.
“Ostao mi je upečatljiv otac…Operisan i bolestan išao je na svaku terapiju sa mnom. Njegove oči koje me gledaju kroz prozor nikada neću zaboraviti.”
Zato kaže, nema dilemu da želi da ukloni drugu dojku jer bi joj to donijelo mir.
Šta kaže struka?
Radiolog Irena Tomašević Vukmirović podržava preventivnu mastektomiju kod osoba sa dokazanom BRCA1 ili BRCA2 mutacijom.
“Jer ove genetske promjene nose izrazito visok doživotni rizik razvoja karcinoma dojke, često agresivnog biološkog profila i u mlađoj životnoj dobi.”
Iako su, kaže, radiološke dijagnostičke mogućnosti porasle, naročito redovnim magnetnim kontrolama, tumori mogu nastati i između kontrolnih pregleda.
“Preventivna mastektomija značajno smanjuje rizik pojave karcinoma, pruža dugoročnu sigurnost i predstavlja najpouzdaniji oblik primarne prevencije kod ove visokorizične populacije.”
Naglašava da je, ne manje značajan benefit i “poštedjeti ženu života u svakodnevnom strahu”.
Kakva je praksa u regionu?
Ako zakon bude usvojen, Crna Gora bi se pridružila državama regiona i EU koje već imaju ovakve programe.
U Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji BRCA testiranje i preventivne operacije su već u velikoj mjeri sistemski regulisane i finansirane iz zdravstvenog osiguranja, kaže Gardašević.
“Te zemlje su jasno pokazale da je prevencija mnogo jeftinija i humanija od liječenja uznapredovalog raka. Crna Gora ima priliku da primijeni praksu koja već funkcioniše u regionu, i da time zaštiti svoje građanke i smanji broj oboljelih.”
Na kraju, Maja ima poruku za donosioce odluka.
“Rak ne bira, ali država može da izabere da zaštiti svoje građanke. Ovaj zakon nije političko pitanje ovo je pitanje života.”
Apeluje na poslanike da glasaju srcem i razumom.
“Jer svaka žena koja se izbori za svoju prevenciju, svako dijete koje ne izgubi majku, biće posljedica njihove odluke.”
U slučajevima koji su indikovani porodičnom istorijom obolijevanja, BRCA testovi su dostupni kao dio javnog zdravstva u većini evropskih zemalja.
U nekim zemljama poput Francuske i Švajcarske i rekonstruktivna hirurgija nakon mastektomije je pokrivena javnim zdravstvenim osiguranjem.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

‘Pitanje života a ne politike’: U Crnoj Gori pokrenuta incijativa za mjere u borbi protiv raka dojke

Nekoliko hiljada demonstranata, od kojih većina žena, okupilo se danas popodne u Sevilji kako bi protestovali zbog načina na koji regionalne vlasti postupaju sa kašnjenjima u skriningu za rak dojke, što je kontroverza koja se pretvorila u političku krizu.
Vlasti u južnom regionu Andaluzije, predvođene desničarskom opozicionom Narodnom strankom, navele su da najmanje 2.300 žena posljednjih godina nije obaviješteno o rezultatima svojih mamografa urađenih u javnim bolnicama, posebno u Sevilji.
U nekim slučajevima, nisu prenijeti rezultati koji upućuju da je potrebno ponoviti testiranje jer je pregled bio neuspješan.
Kontroverza je izazvala tenzije u Španiji van Andaluzije, postajući predmet kritika već nekoliko nedjelja između ljevičarske centralne vlade u Madridu i desničarskih regionalnih vlasti, koje imaju nadležnost nad zdravstvenim pitanjima.
Demonstranti su se danas okupili ispred sjedišta regionalnih vlasti na poziv Amame, udruženja koje predstavlja pogođene pacijente.
Neke žene na skupu su nosile transparente sa natpisima "Greške u testiranju su neprihvatljive" i "Naši životi ne mogu da čekaju".

1084x550

Masovni protesti u Sevilji zbog kašnjenja skrininga za rak dojke

Sinoć je u atraktivnom prostoru budvanskog Mega Mall-a održana javna tribina „Snaga je u grudima“, događaj posvećen podizanju svijesti o raku dojke, jednoj od najraširenijih bolesti među ženama. Tribina je okupila brojne građane, ali i stručnjake, koji su svojim znanjem i iskustvom dali doprinos važnom cilju – edukaciji i osnaživanju žena u borbi za zdravlje.
Posebnu snagu i dubinu ovom događaju dale su četiri izuzetne gošće koje su otvoreno i hrabro govorile o svojim iskustvima i stručnim pogledima na ovu bolest.
Specijalistkinja radiologije, dr Lidija Ljubiša Maslovar, pružila je stručno znanje o savremenim metodama dijagnostike i liječenja raka dojke, naglašavajući važnost preventivnih pregleda i ranog otkrivanja bolesti.
Specijalistkinja radiologije, dr Lidija Ljubiša Maslovar, pružila je stručno znanje o savremenim metodama dijagnostike i liječenja raka dojke, naglašavajući ključnu ulogu preventivnih pregleda i ranog otkrivanja bolesti.
&nbsp;- Mamografija danas nije samo dijagnostički alat, već sredstvo koje ženama može spasiti život. Rak dojke otkriven u ranoj fazi ima izuzetno visoku stopu izlječenja. Zbog toga je važno da žene ne čekaju simptome, već da redovno dolaze na preventivne preglede, posebno nakon četrdesete godine života- poručila je dr Maslovar, ističući koliko je rano reagovanje presudno u borbi protiv ove bolesti.
Dragana Dejanović, sugrađanka iz Budve, podijelila je svoju emotivnu priču o uspješnoj borbi sa rakom dojke, dajući nadu i motivaciju svima koji se suočavaju sa istim izazovom.
- Ovakve tribine su jako važne, otvoreni razgovori posebno. Ja sam se izborila sa bolešću, pobijedila sa pozitivnim stavom prema životu, ogromnom ljubavlju prema istom. Vjerujem da snaga dolazi iznutra, ali i iz podrške koju dobijamo — od porodice, prijatelja, i ovakvih događaja koji nas podsjećaju da nismo same- kazala je ona.
Glumica Branka Otašević, koja se već dugi niz godina bori s Kronovom bolešću, nedavno je prošla kroz još jednu veliku životnu bitku – operaciju karcinoma dojke. U iskrenoj ispovijesti podijelila je kako se nosi s izazovima koje joj je donijelo narušeno zdravlje, ističući koliko je u tim trenucima važna emotivna podrška najbližih, ali i osjećaj da niste sami.
- Zvuči kao floskula, ali zaista – najvažnije je sačuvati psihičku stabilnost i prihvatiti bolest. Ljudi najčešće bježe od priznanja, a upravo je to prvi korak ka ozdravljenju. Kada znaš da ti ono što jedeš direktno utiče na tvoje stanje, lako prihvatiš disciplinu. Ishrana mi je postala saveznik, a ne ograničenje. Naučila sam da slušam sebe i da ne ignorišem signale koje mi tijelo šalje- objašnjava Otašević.
Psihoterapeutkinja Tatjana Mitrović govorila je o značaju mentalne snage, emocionalne podrške i načina na koje psihološki pristup može biti ključan u procesu liječenja i oporavka.
- Već je poznato da je čak 90 odsto bolesti psihosomatskog porijekla, što dovoljno govori o tome koliko je mentalna higijena važna. Način na koji se nosimo sa stresom, emocijama i traumama direktno utiče na naše fizičko zdravlje- istakla je Mitrovićeva.
Moderaciju tribine uspješno je vodila Tijana Kotarac, koja se i sama hrabro bori sa rakom dojke. Njena otvorenost i snaga dodatno su osnažile atmosferu događaja, dajući poseban značaj poruci da nijedna žena nije sama u ovoj borbi.
- Zaista se trudim da budem u stalnom kontaktu sa ženama koje se takođe bore sa bolešću. Pomažemo jedna drugoj kroz svakodnevne razgovore – nije uvijek riječ samo o simptomima i terapijama, već o životu. Dijelimo vedre priče, bodrimo se i podsjećamo da nismo same.Važno je i da zdravstveni sistem prepozna koliko prva iskustva sa bolnicom, hemoterapijom i pregledima mogu biti traumatična. Edukovano, empatično i podržavajuće medicinsko osoblje može napraviti ogromnu razliku. Uz takav pristup, cijeli proces postaje podnošljiviji i lakši za sve nas- &nbsp;poručila je Tijana.
Ovaj događaj ostavio je snažan pečat u srcima prisutnih, i podsjetio nas da je upravo u otvorenom dijalogu, podršci i zajedništvu ključ promjene. Jer – snaga je u grudima, ali i u svakom glasu koji progovori, ruci koja pomogne i srcu koje razumije.

1250x600

''Snaga je u grudima'': Mamografija nije samo dijagnostički alat, već sredstvo koje ženama može spasiti život

Ovog oktobra govorimo jednim glasom - borba protiv karcinoma dojke je borba za pravo žene na život, zdravlje i dostojanstvo - poručila je sekretarka Ministarstva zdravlja Nada Milatović u video obraćanju povodom kampanje "Prevencija je ključ - misli na sebe", koja se realizuje povodom mjeseca posvećenog prevenciji raka dojke "Ružičastog oktobra".
Ovom snažnom porukom je, kako navode iz Ministarstva zdravlja, podsjetila na važnost zajedništva, solidarnosti i međusobne podrške u borbi protiv bolesti koja svake godine pogađa veliki broj žena u Crnoj Gori.
- Ministarstvo zdravlja ovom kampanjom podstiče sve građanke da se redovno kontrolišu i koriste mogućnosti preventivnih pregleda, jer rano otkrivanje spašava živote - istaknuto je u saopštenju.
Kampanja „Prevencija je ključ - misli na sebe“ nastavlja se tokom oktobra kroz objavljivanje edukativnih video sadržaja i organizovanje promotivnih štandova u gradovima širom Crne Gore, sa ciljem da se podigne svijest o značaju prevencije i brige o zdravlju.

Milatović: Borba protiv karcinoma dojke borba za pravo žena na život, zdravlje i dostojanstvo

Ministarstvo zdravlja organizovaće u oktobru niz aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti i prevenciju raka dojke, saopšteno je iz tog Vladinog resora. 
 
Iz Ministarstva su rekli da aktivnosti organizuju povodom "Ružičastog oktobra" - mjeseca posvećenog prevenciji raka dojke. 
 
- Aktivnosti se sprovode u okviru kampanje “Prevencija je ključ – misli na sebe”, koja je posvećena podizanju svijesti građana o značaju redovnih preventivnih pregleda, koji su ključ očuvanja zdravlja- kaže se u saopštenju. 
 
Iz MZ su naveli da će u oktobru svake sedmice biti objavljena tri informativna i edukativna video snimka, i pozvali su medije da podrže kampanju, kako bi što veći broj žena i muškaraca podstakli da obave redovne preglede. 
 
U prvoj sedmici oktobra, kako su rekli iz tog resora, u centru Glavnog grada biće postavljen promotivni štand sa informativnim materijalom, dok će on tokom druge sedmice biti ispred Atlas Capital centra. 
 
- Predviđeni su promotivni štandovi i u jednoj opštini na sjeveru i jednoj na jugu Crne Gore, kako bi zajedno poslali poruku solidarnosti i važnosti prevencije širom države- navodi se u saopštenju.

MZ: U oktobru niz aktivnosti usmjerenih na prevenciju raka dojke

Mjesec oktobar je mjesec borbe protiv karcinoma dojke, a mi svake godine sprovodimo kampanju koja traje tokom cijelog mjeseca - saopštila je spec. zdravstvene njege Bojana Tomović iz savjetovališta za reproduktivno zdravlje Doma zdravlja u Kolašinu. Kampanja je, napominje ona, počela 5. oktobra i trajaće do kraja mjeseca.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241024121020_0f9afb577bc93af9b403fa27e4ac8c49466963be456d8fff400cfd6e068e17cd.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241024121020_0f9afb577bc93af9b403fa27e4ac8c49466963be456d8fff400cfd6e068e17cd" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="KL Dom Zdravlja"> </figure>  - Svakog radnog dana od sedam do 15 sati tu smo za naše drage građane u prostorijama Doma zdravlja Kolašin - poručila je Tomović. Do sada su, kaže, odradili 20 ultrazvučnih pregleda u saradnji sa &nbsp;radiologom Dr Aleksandrom Knežević iz Bijelog Polja.&nbsp; - A u saradnji sa IJZCG našim ženama omogućen je mamografski pregled starosne dobi od 40 do 49 godina samo u mjesecu oktobru i od 50 do 72 godine tokom cijele godine kroz skrining program. Do sada je mamografski pregled kroz kampanju ružičastog oktobra odradilo 10 žena - saopštila je Tomović.&nbsp; Interesovanje je, cijeni ona, dosta veće u odnosu na prethodne godine. - Cilj nam je da se građanima podigne svijest o tome koliko su preventivni pregledi bitni za zdravlje svakog pojedinca jer uvijek je bolje spriječiti nego liječiti - istakla je Tomović. Ona je svim damama poručila da nijesu same. - I da smo 365 dana u godini tu za njih a ne samo u oktobru. Bolje da reaguju &nbsp;dok su na vrijeme - zaključila je Tomović.

Mjesec borbe protiv karcinoma dojke: U Kolašinu više interesovanja za preglede nego ranije

Bilo je i crnih misli, &nbsp;dešavalo se i da pomislim da se neću izvući, ali onda pomislim na svoju djecu, koja su bila jako mala, trudila sam se da im pružim svu ljubav i u svemu tome shvatila da niko ne bi mogao da zauzme moje mjesto u njihovim životima, i da ja moram nastaviti sa svojom djecom, da se ne smijem predati - kazala je u Budilniku, na Televiziji E, bivša onkološka pacijentkinja Jela Mihailović.
Samopregledom je uočila kvržicu, kaže Mihailović, i odmah je otišla kod ljekara, na vrijeme, kako kaže, što je doprinijelo tome da je danas živa i izliječena.
- Žene i muškarci, kod kojih se javlja isti problem, uvijek kažu imamo vremena, a vrijeme je ključno. To je onaj momenat kad čovjek dođe na vrijeme, ili zakasni. Uvijek treba preventivu raditi, čak i od ranih dvadesetih godina, jer se karcinom javlja sve ranije - rekla je Mihailović.
Ljekar, Aleksandar Čelebić, je veliki stručnjak, ali i, navodi Mihailović, veliki čovjek koji je bi njen, kako kaže, vjetar u leđa, i dobar dio snage koja joj je bila potrebna za izlječenje duguje njegovom pristupu.
- Ne sazna čovjek prvo od onkologa, u ovom slučaju je to radiolog. Radiolozi nemaju tu empatiju prema ljudima, oni to kažu na poprilično surov način, tako je bar bilo u mom slučaju, ali i kod većine drugih slučajeva - naglasila je Mihailović.
Najveća podrška ljudima koji su oboljeli su upravo pacijenti koji su se izliječili, smatra Mihailović, kad se osoba &nbsp;&nbsp;koja se oporavila od karcinoma nađe u okruženju oboljelih je najbolja poruka, je uliva nadu, dodaje ona, da kad se jedna oporavila mogu i drugi.
- Psihološka podrška je svakako dobrodošla, kako za pacijenta, tako i za porodicu. Nekad porodica može da bude uplašenija od samog pacijenta. Neko bude u depresivnom stanju kad sazna za bolest, onda to utiče i na pacijenta negativno po dalje liječenje, ali na samu porodicu - istakla je Mihailović.
Sagovornica Budilnika kaže da se razboljela prije trinaest godina, te da tada nije bilo informacija koje su sada dostupne, ali, kako kaže, kad bi čula u neformalnom razgovoru da je neki pacijent dobro, ili da se izliječio, to je, kako kaže, veoma dobro uticalo na nju.
- Imate i one informacije kad se neko liječi sa vama, i izgubi bitku, to je mnogo stresno. U tom trenutku on vam je kao član porodice, jer ako prolazite borbu sa njim, onda to jako teško padne. Ljudi ranije nijesu pričali o tome, a nažalost i danas ima ljudi koji ne pričaju o tome, što je po meni pogrešno, jer kad čovjek ispriča, kad izađe iz njega, mnogo mu lakše bude. Ljudi često i kriju svoju bolest, a karcinom je kao i svaka druga bolest, i to je nešto, što je, nažalost, svakodnevica. Mislim da ljudi ne treba toga da se stide, treba da budu u koraku s vremenom, da ne stoje u jednom mjestu nego da idu dalje, da koračaju kroz svoj život normalno, sa pobjedom - poručila je Mihailović.
To što je preživjela bolest je njena pobjeda, poručuje Mihailović, i ponosi se svojom ranom, ističe, te iz tog razloga nije htjela da ugradi silikonsku protezu.
- Moj ožiljak je moja pobjeda. Napisala sam i knjigu o tome, da bih pomogla ženama koje se susreću sa istim stvarima, i poklanjam tu knjigu često i dosta sam ih poklonila. Snimila sam dokumentarni film o tome, kako bi se ljudi fokusirali i išli na vrijeme kod doktora - istakla je Mihailović.
Kad joj je saopšteno da ima kancer nije pomislila zašto se baš njoj fo desilo, ali je, kako kaže, razmišljala je li pogriješila prema nekome.
- Nije bilo jednostavno, bila su tri karcinoma na dojci. Bilo je komplikovano, kao i što je svakome njegova bolest, ali, ti trenuci su nekako posebni. Dešavalo se da pomislim da neću da se izvučem, ali sam se trudila da ostavim taj neki osmijeh iza sebe, da moja djeca osjećaju majčinsku ljubav. Djeca su mi bila jako mala, šest i tri godine, željela sam da im pružim svu svoju ljubav, i onda sam shvatila da niko ne bi mogao da zamijeni moje mjesto i da moram da nastavim sa svojom djecom, da je to to i da ne smijem da se predam, da su oni fokus mog života - rekla je Mihalović.
Na preglede se čeka dugo, podsjeća Mihailović, i to često djeluje obeshrabrujuće, i zna, dodaje ona, da demotiviše ljude da urade taj prvi kontrolni pregled.
- Žene koje idu svakog mjeseca na pedikir i manikir, mogu da odvoje jedan mjesec da ne pođu u salon, već da pođu da se prekontrolišu. Ne treba &nbsp;da se čeka, jer dosta znači. Kod mene je sve to ubrzano bilo, ali na vrijeme, jer je moglo da me košta glave - zaključila je Mihailović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DFws6ac6CMfI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Mihailović: Vrijeme je ključno, onaj momenat kad čovjek stigne na vrijeme ili zakasni

Prema procjenama GLOBOCAN-a za 2022. godinu broj novih slučajeva raka dojke kod žena u Crnoj Gori je iznosio 416 (ukupno 2.739 novih slučajeva raka kod oba pola), saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje (IJZ).
U IJZ-u navode da je rak dojke veoma ozbiljno oboljenje i najučestalija maligna neoplazma od koje žene obolijevaju i umiru.&nbsp;
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u 2022. godini registrovano je oko 2,3 miliona novih slučajeva raka dojke u svijetu i oko 670.000 umrlih od ove bolesti. Najčešće se javlja nakon 40.godine života, ali od raka dojke mogu oboljeti i mlađe osobe.
- Od svih slučajeva raka kod oba pola učešće raka dojke čini 15,2 odsto (skoro svaka sedma osoba oboljela od raka oboljela je od raka dojke). Učešće raka dojke od svih slučajeva raka kod žena je 31,4 odsto (skoro svaka treća žena oboljela od raka, oboljela je od raka dojke) - navedeno je u saopštenju IJZ-a.
Uzrasno standardizovana stopa obolijevanja od raka dojke iznosila je 76,5/100.000 žena, po čemu je Crna Gora svrstana na 20. mjestu u Evropi. Najveći broj oboljelih žena registrovan je u starosnoj grupi između 55 i 74 godine što čini više od polovine novih slučajeva raka dojke kod žena (54,1 odsto).
Prema istom izvoru, broj umrlih žena od raka dojke u 2022. godini je 154, sa učešćem od 10 odsto od svih umrlih od raka u Crnoj Gori (svaka deseta osoba umrla od raka, umrla je od raka dojke).
- Iste godine 22,4 odstosvih umrlih žena od raka, umrlo je od raka dojke (svaka peta žena umrla od raka, umrla je od raka dojke). &nbsp;Uzrasno standardizovana stopa umiranja od raka dojke iznosila je 23,3/100 000 žena, što je najviša stopa umiranja od raka dojke u Evropi - kažu u IJZ-u.
Ističu da ove brojke opominju i ujedno ukazuju na ozbiljnost problema obolijevanja i umiranja od raka dojke, naglašavajući značaj kontinuirane brige o zdravlju.
Za pojavu raka dojke postoje određeni faktori rizika: pol, starost, porodična i lična istorija bolesti, rana prva menstruacija i kasna menopauza, kao i drugi faktori rizika kao što su: žene koje nisu rađale ili su prvi porođaj imale nakon 30. godine života, žene koje nisu bile u mogućnosti da doje djecu, upotreba hormonske terapije, loše životne navike (prekomjerna tjelesna težina, nedovoljna fizička aktivnost i prekomjerna konzumacija duvana i alkohola).
Prisustvo faktora rizika ukazuje na veći rizik od obolijevanja i ne znači nužno da će žena i da oboli od raka dojke i zato se preporučuju redovni kontrolni pregledi prema preporukama stručnjaka.
Kontrolnim pregledima dojki omogućava se otkrivanje bolesti u ranoj fazi, kada postoje odlične šanse za potpuno izlječenje.
Preporuka je da svaka ženska osoba poslije 20. godine života jednom mjesečno pregleda dojke u okviru samopregleda dojki u periodu od petog do desetog dana od početka menstrualnog ciklusa. Žene u menopauzi samopregled planiraju i izvode uvijek istog datuma u mjesecu. Ukoliko tokom samopregleda dojki otkrijete promjenu potrebno je da se hitno, bez odlaganja javite izabranom doktoru.
Ultrazvučni pregled dojki i digitalna mamografija su veoma važne metode pregleda, jer se pomoću njih mogu otkriti tumori i druge promjene premale da bi se mogle napipati i otkriti samopregledom.
Ultrazvučni pregled dojki je metoda izbora za mlađe žene i trudnice. Preporuka je da žena jednom godišnje uradi ultrazvučni pregled dojki.
Iz IJZ-a kažu da je digitalna mamografija široko prihvaćena kao zlatni standard za otkrivanje raka dojke u ranoj fazi kada je u velikom procentu izlječiv. Podrazumijeva rendgenski pregled dojki uz upotrebu malih i neškodljivih doza zračenja. Preporuka je da žena nakon 40. godine života u skladu sa anamnezom i u dogovoru sa radiologom uradi mamografiju.
Skrining raka dojke predstavlja veoma značajan preventivni program kojim se otkriva rak dojke u ranoj fazi, a namijenjen je ženama od 50-69 godina života. Cilj skrininga je identifikovanje promjena u dojkama, prije pojave simptoma i znakova bolesti. Primarni skrining test je digitalna mamografija.
. Žena brine o zdravlju dojki tako što svakodnevno praktikuje zdrave životne navike, jednom mjesečno obavlja samopregled dojki, redovno odlazi na preporučene kontrolne preglede i učestvuje u organizovanim pregledima za rano otkrivanje i prevenciju raka dojke - poručuju iz IJZ-a.

Od raka dojke oboljelo 416 žena, umrlo njih 154

Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje realizovali su osam do 10 preporuka Državne revizorske institucije u cilju unaprjeđenja upravljanja Nacionalnim programom za rano otkrivanje raka dojke u Crnoj Gori. Dvije preporuke su u fazi realizacije, saopšteno je iz DRI.
Preporuke su date u Izvještaju o reviziji &nbsp;„Uspješnost sprovođenja Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke“.
One koje su u fazi realizacije odnose se na uspostavljanje razrađenih i funkcionalnih Registra za rak i Registra skrininga raka dojke i unošenje u sistem potrebnih podataka od strane zdravstvenih ustanova.
- Institut za javno zdravlje je izradio dokument "Nacrt projektnog predloga skrining registra raka dojke" u kome je pojašnjen sadržaj i struktura skrining registra. U Odjeljenju za maligne neoplazme je zadovoljen broj zaposlenih u odnosu na mjesta predviđena sistematizacijom. Organizovane su edukacije na kojima su prisustovali zaposleni iz Registra malignih neoplazmi. Zahtjev za dostavljanje podataka o pacijentima oboljelim od malignih neoplazmi upućenih na liječenje u inostranstvo (za Registar malignih neoplazmi Crne Gore) je upućen Fondu za zdravstveno osiguranje Crne Gore &nbsp;je od strane IJZCG poslat 13.06.2019. godine, ali nije dobijen zvanični odgovor. Zahtjev je ponovljen 18.07.2024. godine - navedeno je u saopštenju DRI.
Nadležni Kolegijum je zaključio da subjekti revizije treba da, za preporuke koje su u fazi realizacije, DRI dostave novi Izvještaj o realizaciji preporuka, do 30. oktobra 2025. godine.
Izvještaj o realizaciji preporuka DRI će se dostaviti subjektima revizije i skupštinskom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje.

Radi se na uspostavljanju razrađenih i funkcionalnih registara za rak i skrininga raka dojke

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: rak-dojke