Poljska i baltičke zemlje Litvanija, Letonija i Estonija povlače se iz Otavske konvencije o zabrani protivpješadijskih mina, rekle su četiri zemlje, članice NATO-a, koje sve graniče s Rusijom, danas u zajedničkoj izjavi.&nbsp;
Odustajanje od sporazuma iz 1997. zbog vojne prijetnje od susjedne Rusije, koji je ratifikovalo, ili mu je pristupilo više od 160 zemalja, ali ne i Rusija, omogućiće zemljama da ponovo počnu da gomilaju nagazne mine.
- Vojne prijetnje državama članicama NATO-a koje graniče s Rusijom i Bjelorusijom značajno su porasle - rekli su ministri odbrane tih zemalja u zajedničkoj izjavi.&nbsp;
Ovom odlukom, kako su istakle u saopštenju, šalju jasnu poruku.
- Naše zemlje su spremne i mogu upotrijebiti sve potrebne mjere za obranu naših sigurnosnih potreba - rekli su ministri odbrane zemalja u zajedničkoj izjavi.
Planirano povlačenje učinjeno je kako bi se omogućila efikasna zaštita granica regije, rekao je litvanski ministar odbrane Dovile Šakalene u posebnoj izjavi.
Finska je u decembru rekla da takođe razmatra povlačenje iz međunarodnog sporazuma zbog ruske upotrebe takvog oružja u Ukrajini.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Članice NATO-a koje se graniče s Rusijom odustaju od zabrane protivpješadijskih mina

Finska predviđa ponovno uvođenje protivpješadijskih mina u svoje naoružanje, uprkos Konvenciji iz Otave koja ih zabranjuje u većini zemalja svijeta.
Odbrambene snage Finske od ljetos procjenjuju da li su neophodne protivpješadijske mine, rečeno je AFP-u u Ministarstvu odbrane.
- Ta revizija je motivisana lekcijama iz rata u Ukrajini i degradacijom stanja bezbjednosti - reklo je Ministarstvo i dodalo da će izvještaj o tome biti objavljen sljedeće godine.
Finska je potpisala Konvenciju 2012. godine, ali smatra da stanje međunarodne bezbjednosti danas više nije isto. Helsinki je od tada uništio sve mine koje je imao, oko milion.
Ta nordijska zemlja koja s Rusijom ima 1.340 kilometara granice, napustila je decenije vojnog nesvrstavanja i pridružila se NATO-u poslije ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022.
U Finskoj je u toku „ozbiljna rasprava o minama“, rekao je u srijedu premijer Peteri Orpo svojim nordijskim i baltičkim kolegama na konferenciji za novinare u Švedskoj.
Konvenciju iz Otave su prihvatile 164 sržave i teritorije svijeta, uključujući Ukrajinu, ali ne i SAD ili Rusiju. Taj dokument zabranjuje nabavku, proizvodnju, skladištenje i upotrebu protivpješadijskih mina.
Kijev optužuje Moskvu da sprovodi „genocidne aktivnosti“ upotrebom protivpješadijskih mina u Ukrajini.

1250x600

1084x550

Finska razmatra ponovno uvođenje protivpješadijskih mina iako su zabranjene

Rusija sprovodi "genocidne aktivnosti" koristeći protivpješadijske mine u Ukrajini, izjavio je zvaničnik ukrajinskog Ministarstva odbrane Oleksandr Rjabcev na međunarodnoj konferenciji u Kambodži.
Moskva je, prema njegovim riječima, koristila ove mine protiv „gradova, poljoprivrednih dobara, stanica javnog prevoza“.
Te prijetnje su, kako je dodao, usmjerene na regione u kojima živi oko šest miliona Ukrajinaca.
Kijev je ranije danas saopštio da odustaje od obaveze da uništi preostale zalihe protivpješadijskih mina naslijeđenih iz sovjetske ere.
- Nažalost, sprovođenje ove obaveze u ovom trenutku nije moguće - rekao je drugi zvaničnik ukrajinskog Ministarstva odbrane Jevgenij Kivšik koji učestvuje na konferenciji u Kambodži.
On je dodao da je ruska agresija „uticala na prilagođavanje planova za uništavanje zaliha mina“.

Zvaničnik ukrajinskog Ministarstva odbrane: Rusija sprovodi genocidne aktivnosti

Sjedinjene Države će uskoro obezbijediti protivpješadijske mine Ukrajini, potvrdio je američki zvaničnik kasno u utorak, u potezu koji je uslijedio nakon prve ukrajinske upotrebe balističkih raketa dugog dometa koje su isporučile SAD u napadu na Rusiju, piše Glas Amerike.
Zvaničnik je rekao da su Sjedinjene Države tražile od Ukrajine preuzimanje određenih obaveza u vezi sa upotrebom mina, uz očekivanje da će one biti raspoređene samo na ukrajinskoj teritoriji u oblastima u kojima ne žive ukrajinski civili.
Zvaničnik je takođe ukazao na funkciju mina, za koje su rekli da im je potrebna baterija za rad i da neće moći da se detoniraju nakon što se baterija isprazni, poslije perioda od nekoliko sati do nekoliko sedmica.
Ukrajinske snage pogodile su skladišta municije u ruskoj oblasti Brjanska prije zore u utorak koristeći rakete dugog dometa koje su ukrajinski zvaničnici dugo tražili od zapadnih saveznika, kako bi gađali područja koja Rusija koristi za pripremanje svojih svakodnevnih talasa napada raketama i dronovima na ukrajinske gradove.
Dvije strane su dale oprečna saopštenja o efikasnost napada, koji je uslijedio dva dana nakon što je objavljeno da je predsjednik SAD Džo Bajden preokrenuo američku politiku i odobrio upotrebu raketa većeg dometa protiv Rusije, čiji je rat protiv Ukrajine stigao do 1.000. dana trajanja.
Dva američka zvaničnika potvrdila su u utorak Glasu Amerike da se politika kojom se Ukrajincima zabranjuje da koriste oružje dugog dometa koje su obezbijedile SAD za gađanje vojnih ciljeva duboko u Rusiji "promijenila".
Rusko ministarstvo odbrane je u saopštenju navelo da su "ukrajinske oružane snage sinoć napale objekat u regionu Brjanska" sa šest raketa ATACMS, ali da su njihove snage oborile pet raketa i oštetile šestu. Rečeno je da su komadići eksplodiranih raketa izazvali požar u vojnom objektu, ali da nije bilo žrtava.
Generalštab ukrajinske vojske objavio je na Fejsbuku da su njihove snage "nanijele štetu" nastalu u požaru koji je izbio na "skladištima sa municijom za vojsku ruskih okupatora" u Brjansku, oko 100 kilometara od ukrajinske granice.
Napad je izazvao "12 sekundarnih eksplozija i detonacija u području mete", navodi se u saopštenju, u kom se ne precizira da je korišćen ATACMS. Ali jedan ukrajinski zvaničnik, koji je želio da ostane anoniman, potvrdio je upotrebu američkog sistema naoružanja.
<div class="embed-block"><iframe src="https://www.facebook.com/plugins/post.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2FGeneralStaff.ua%2Fposts%2Fpfbid02AByHjdfx3Us8jPZsWNTDeMvTRvarnHoApKSRk8HxoZAnTk36tKAfJxtJXmezCuyTl&show_text=true&width=500" width="500" height="586" style="border:none;overflow:hidden" scrolling="no" frameborder="0" allowfullscreen="true" allow="autoplay; clipboard-write; encrypted-media; picture-in-picture; web-share"></iframe></div>
Početni cilj koji je gađan raketnim sistemom dugog dometa bio je na daleko manjoj udaljenosti od maksimalnog dometa raketnog sistema, koji iznosi 300 kilometara. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski dugo je tražio od SAD odobrenje za upotrebu takvih sistema za pokretanje napada na vojne ciljeve duboko u Rusiji. Do nedjelje je, međutim, Bajden pružao otpor iz straha od eskalacije tenzija između Moskve i vojnog saveza NATO predvođenog SAD, čije četiri zemlje članice graniče sa Rusijom.
Bajden je navodno preokrenuo svoj stav nakon što je Sjeverna Koreja poslala oko 10.000 vojnika u Rusiju da se bore zajedno sa moskovskim snagama u ruskoj oblasti Kursk koju je Ukrajina zauzela u avgustu i koju još drži pod kontrolom.
Bajden odlazi sa funkcije za dva mjeseca i nije jasno kakav bi stav mogao da zauzme novoizabrani predsjednik Donald Tramp. Tramp je bio skeptik u pogledu kontinuirane američke vojne podrške Ukrajini, tvrdeći da će okončati rat pre nego što uopšte preuzme dužnost; međutim, Tramp nije ponudio nikakav javni plan o tome kako bi to uradio.
Pošto Ukrajina sada ima mogućnost da ispaljuje rakete dugog dometa na Rusiju, predsjednik Vladimir Putin je u utorak potpisao revidiranu nuklearnu doktrinu u kojoj se navodi da se konvencionalni napad na Rusiju od strane bilo koje nacije koju podržava nuklearna sila smatra zajedničkim napadom i da može izazvati nuklearni odgovor.
Kada je portparol Kremlja Dmitrij Peskov upitan da li je revidirana doktrina izdata kao odgovor na odobrenje američke rakete, on je rekao da je predstavljena "blagovremeno" i da Putin želi da je ažurira kako bi bila "u skladu sa trenutnom situacijom".
Kao odgovor, portparol Savjeta za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće Džon Kirbi rekao je da Sjedinjene Države nisu iznenađene ruskim ažuriranjem svoje nuklearne doktrine, pošto je već nekoliko nedjelja Moskva signalizirala svoju namjeru da to učini. Portparol je rekao da SAD ne vide potrebu da mijenjaju svoj pristup.
- Ovo je više iste neodgovorne retorike iz Rusije, koju smo vidjeli u posljednje dvije godine - rekao je Kirbi.
U ruskoj doktrini se navodi da bi nuklearno oružje moglo da se upotrijebi u slučaju masovnog vazdušnog napada koji uključuje balističke i krstareće rakete, avione, bespilotne letilice i druga letilice.
U njemu se navodi da će se napad na Rusiju od strane nenuklearne sile uz "učešće ili podršku nuklearne sile" smatrati njihovim "zajedničkim napadom na Rusku Federaciju", što je definicija koja bi odgovarala savezu Ukrajine i SAD.
Ne precizira da li bi takav napad definitivno naišao na nuklearni odgovor.
Peskov je rekao da je cilj ažurirane politike da potencijalni neprijatelji shvate neizbježnost odmazde za napad na Rusiju ili njene saveznike.
Takođe se navodi da bi Rusija mogla da upotrijebi nuklearno oružje ako druga zemlja napadne Bjelorusiju, saveznicu Moskve.
<h2>U blizini linije fronta otkriven suzavac</h2>
Takođe u utorak, Ukrajina je pozvala na akciju nakon što je međunarodna organizacija za nadzor hemijskog oružja saopštila da je zabranjeni gas za kontrolu nereda CS, poznat i kao suzavac, pronađen u uzorcima ukrajinskog tla iz Dnjepropetrovske oblasti.
Rusija nije reagovala na izvještaj Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW), koja nikome nije pripisala krivicu za upotrebu hemikalije.
Konvencija o hemijskom oružju striktno zabranjuje upotrebu agenasa za kontrolu nereda, uključujući CS, kada se oni koriste kao "metod ratovanja“, odnosno u izvan kontrolisanja nereda, izvijestila je agencija Frans pres.
CS gas izaziva iritaciju pluća, kože i očiju.
Obje strane su jedna drugu optuživale za upotrebu hemijskog oružja u sukobu, a zapadni saveznici Ukrajine tvrde da je Moskva koristila zabranjeno oružje.
- Ruska upotreba zabranjenih hemikalija na bojnom polju još jednom demonstrira hronično rusko nepoštovanje međunarodnog prava - navodi se u saopštenju ukrajinskog Ministarstva spoljnih poslova.
OPCW je, međutim, naglasila da izvještaj "ne pokušava da identifikuje izvor ili porijeklo toksične hemikalije".

SAD šalju Ukrajini protivpješadijske mine

Zamjenik državnog sekretara SAD Kristofer Landau rekao je da je uoči odlaska u Evropu iduće sedmice htio da sazna da li su evropske zemlje dale više novca za Ukrajinu ili za Rusiju, od početka ruske invazije 2022. godine do povratka Donalda Trampa u Bijelu kuću u januaru 2025. godine, te da je bio iznenađen ogromnom prevagom ukupne sume date Rusiji.
Računica se bazira na prilično neobičnom upoređivanju plaćanja za energente Rusiji i davanja vojne i druge pomoći Ukrajini.
Landau je sinoć, u objavi na mreži Iks, naveo da je zatražio od Stejt departmenta da mu pripremi podatke koliko su zemlje dale za pomoć Ukrajini, a koliko za ruske energente u tom trogodišnjem periodu.
- Bio sam iznenađen da je odgovor bio Rusija, i to daleko više. Znao sam da su mnoge od ovih zemalja povezale svoje energetske prilike sa Rusijom, ali nisam imao ideju u kojoj mjeri, ili kako je (ukupno) to bilo daleko više od njihove pomoći Ukrajini - napisao je Landau i priložio tabelu.
Njemačka je tako za pomoći Ukrajini u tom periodu dala nešto više od 15 milijardi dolara, a više od 20 milijardi dolara za rusku naftu i gas. Holandija je takođe dala znatno više za rusku naftu i gas, 25 milijardi dolara, a za pomoć Ukrajini nešto ispod deset milijardi dolara i spada u zemlje koje su za ruske energente najviše izdvojile. Razlika u korist Rusije je najveća za Italiju koja je dala oko 27 milijardi dolara, a za pomoć Ukrajini nešto ispod pet milijardi dolara.
Srbija, kako pokazuje ta tabela, dala je za naftu i gas oko pet milijardi dolara u tom periodu i ništa za pomoć Ukrajini.
Među zemljama koje su dale novac za rusku naftu i gas, a ništa ili gotovo ništa za Ukrajinu su, Turska, Mađarska, Slovenija, Grčka, Bugarska, Češka, Slovačka.
S druge strane pomoć za Ukrajinu, a gotovo ništa za ruski naftu i gas dali su Danska (oko 10 milijardi eura), Švedska (oko sedam milijardi eura), Norveška (oko pet milijardi eura) i Velika Britanija koja je izdvojila 15 milijardi eura za Ukrajinu, mada je dala i za naftu i gas u tom periodu oko pet milijardi eura.

Zamjenik državnog sekretara SAD: Evropljani dali mnogo više Rusiji nego Ukrajini

Program "Godina u pregledu sa Vladimirom Putinom" primio je do sada više od 314.000 zahtjeva sa pitanjima koja su upućena ruskom predsjedniku, prenosi agencija RIA Novosti.
Žene su poslale 67 odsto zahtjeva, a 33 odsto poslali su muškarci.
Ruse najviše zanimaju pitanja vezana za društvenu sferu, dok je na drugom mjestu tema vojne odbrane, podrška vojnicima i odbrani, kao i ruska ekonomija.
Prikupljanje pitanja za "Godinu u pregledu sa Vladimirom Putinom" počelo je u četvrtak, i nastaviće se do početka programa, koji se emituje 19. decembra u 12 sati po moskovskom vremenu.
Pitanja se mogu poslati putem četbota na nacionalnoj platformi MAX, kao i na društvenoj mreži VKontakte, a pitanja će se primati i putem veb sajta moskva-putinu.ru i na društvenoj mreži Odnoklasnici.
"Godina u pregledu sa Vladimirom Putinom" je 2024. godine trajala četiri i po sata, tokom kojih je ruski predsjednik odgovorio na 76 pitanja.
Ove godine, direktna linija će ponovo biti kombinovana sa velikom konferencijom za novinare.

Poslato 314.000 pitanja za emisiju u kojoj Putin odgovara uživo građanima

U Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, u 19 sati pogledajte:
Tema dana: Javni dug 
 
- Mještani Botuna održali masovni protest pod sloganom “Protiv kolektora - da Zeta živi”. 
 
- Mještani Spuža traže hitan sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem zbog zagađenja koje vjeruju da uzrokuje farma svinja. 
 
- Analiziramo: Da li podaci Ministarstva finansija o smanjenom javnom dugu oslikavaju realno stanje ili je riječ o marketingu? 
 
- Nakon trodnevnih razgovora u Majamiju, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski se sprema za sastanak sa evropskim liderima. U međuvremenu, Rusija nastavlja napade na Ukrajinu.
Gost emisije je Milika Miličković, profesor na UDG-u.
Informativnu emisiju "24 sata" večeras vodi Marina Ilić.

Informativna emisija 24 sata: Gost Milika Miličković, tema dana "Javni dug"

Vozač Meklarena Lando Noris osvojio je titulu šampiona Formule 1 zahvaljujući trećem mjestu na Velikoj nagradi Abu Dabija, kojom je završen ovogodišnji šampionat. Pobjedu na stazi „Jas Marina“ odnio je Maks Ferstapen, čijoj vladavini je došao kraj poslije četiri godine.
Britanac je do najvećeg uspjeha u karijeri došao sa dva boda prednosti u odnosu na Maksa Ferstapena.
Na taj način, Noris je postao 11. Britanac koji je postao šampion, a svojoj zemlji je donio 21. titulu u istoriji. Ujedno je vratio naslov prvaka u posjed Meklarena prvi put od 2008. godine.
Na putu do titule, britanski automobilista je zabeležio sedam trijumfa, ukupno 18 podijuma, uz sedam pol pozicija. Takođe je svrgnuo sa trona Ferstapena, koji je bio dominantan od 2021. godine, od kada je osvojio četiri titule.
Ferstapen je u Abu Dabiju upisao osmu pobjedu ove sezone, a 71. u karijeri, sa 12,5 sekundi prednosti u odnosu na Pjastrija, dok je Noris bio četiri sekunde dalje.
Velika nagrada Abu Dabija praktično je riješena na startu, kada je Ferstapen poveo ispred Pjastrija i Norisa. Iako su njih trojica imali drugačije strategije, do kraja trke to nije imalo nikakvu ulogu u ishodu trke pošto je Holanđanin, isto kao i drugi vozač Meklarena, jednom išao u boks, ali je australijskog automobilistu na kraju koštao duži prvi stint.
Novi šampion je jedini od njih trojice išao dva puta po nove pneumatike, ali je osvajanjem trećeg mjesta uradio baš ono što mu je bilo potrebno za uspjeh karijere. Takođe je time pokriven nalet vozača Ferarija Šarla Leklera, koji ga je konstantno vrebao, ali na kraju nije mogao bolje od četvrtog mjesta, ispred Džordža Rasela u Mercedesu, koji nijednog trenutka nije bio u konkurenciji za podijum.
Najbolji među ostalima bio je Fernando Alonso u Aston Martinu, ispred vozača Hasa Estebana Okona i Luisa Hamiltona u drugom Ferariju, koji se sjajno probio poslije starta sa 16. pozicije. Najbolju desetoricu i ujedno osvajače bodova kompletirali su Oli Berman iz Hasa i vozač Zaubera Niko Hilkenberg.
Pored toga što je odlučila šampiona, trka na stazi „Jas Marina“ označila je kraj ere u Formuli 1, pošto naredne sezone stiže nova, u kojoj će bolidi biti manji i lakši, sve s ciljem da trkanje bude uzbudljivije nego što je do sada bio slučaj. U prilog tome ide činjenica da je posljednji put preticanje za pobjedu u posljednjem krugu viđeno na Velikoj nagradi Abu Dabija 2021. godine, kada je i završena prethodna era Formule 1. Takođe, Velika nagrada Abu Dabija je posljednja trka u kojoj je korišćen DRS, ali je to bila i posljednja trka za Zauber, koji će od naredne godine zvanično postati Audi. Sljedeće godine stiže i Kadilak, pa će Formula 1 imati 11 timova.
Naredni šampionat Formule 1 počinje Velikom nagradom Australije na „Albert parku“ 8. marta.

Lando Noris šampion Formule 1

Danima je trajala drama mladog ljekara, doktora u Opštoj bolnici u Pljevljima dr Kerima Halilovića hoće li mu direktor ove zdravstvene ustanove dr Saša Grbović dati dozvolu da otputuje na prestižnu edukaciju u Davosu u Švajcarskoj, uključilo se i Udruženje ortopeda i traumatologa, Sindikat doktora medicine i Ministarstvo zdravlja, kao i ministar dr Vojislav Šimun lično i uspjeli su da izdejstvuju da Halilović dobije, ne slobodne dane, već se Grbović umilostivo i juče mu odobrio odmor?! Dr Halilović jutros je otputovao u Davos, ali ovaj slučaj otvorio je ozbiljno pitanje samovolje čelnika institucija u našoj zemlji, potvrdio u kolikoj mjeri su progonu izloženi ljudi koji se usude da se bore za svoja prava, ali i opasnu praksu nekažnjivosti uslovljenu, nažalost, najčešće političkim trgovinama, moćnika koji se iživljavaju nad za njih nepodobnima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6" data-rendition-name="original" width="1440" height="992" loading="lazy" alt="Dr Kerim Halilović "><figcaption>Dr Kerim Halilović(Photo: PV portal)</figcaption></figure>  Portal ETV još prije nekoliko dana uputio je pitanja ministru Šimunu, pored ostalih, hoće li dr Grbović snositi posljedice za svoje neprihvatljive postupke u slučaju dr Halilovića, ali nam nije odgovoreno. Logika aktuelnih vlastodržaca u Crnoj Gori je da kao noj zabiju glavu u pijesak i sačekaju da „oluja“ prođe. Bez osjećaja odgovornosti za javni interes i obaveze da saopšte građankama i građanima, koji ih plaćaju, informacije koje su od opšteg interesa. Odgovornost za slučaj dr Halilovića ove sedmice, pred skupštinskim odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, zahtijevao je i dr Nermin Abdić koji je bio kategoričan da se radi o mobingu. - ...to je završeno. Imamo vrlo preciznu instrukciju kako postupiti u tom slučaju i to je dostavljeno. Obezbijedio sam ja lično zamjenu, u saradnji sa direktorom Opšte bolnice Bijelo Polje – kazao je Šimun, odgovarajući na pitanje Abdića. To je bio utorak, 2. decembar, međutim dr Halilović dozvolu od dr Grbovića dobio je tek juče, 5. decembra, dan pred put i to nakon druge pisane urgencije Ministartsva zdravlja?! - Odluka da mi ne dozvoli da idem na edukaciju je Grbovićeva odmazda. Skupljao sam pare da se prijavim za ovu edukaciju. To je najveći ortopedski institut na svijetu. Sve smjernice u ortopediji oni diktiraju. Još 20. oktobra sam mu tražio slobodne dane i on je odgovorio - ne može, iako mora da mi da slobodne dane za obuku. Odbio je i da mi dozvoli i da uzmem odmor – kazao je dr Halilović prije nekoliko dana za Portal ETV. A dr Abdić je zahtijevao od ministra Šimuna da „ispita“ slučaj dr Halilovića i poručio da će se, kao član Udruženja ortopeda i traumatologa Crne Gore, potruditi da on dobije epilog. - ... jer ako taj kolega nije u stanju da organizuje posao za četiri dana, a mi smo ga organizovali u mnogo težim vremenima za vrijeme korona krize, onda taj uvaženi kolega ne zavrjeđuje da bude direktor te institucije. Po meni je ovo klasični mobing – bio je kategoričan dr Abdić. Ministar Šimun sam je na Odboru saopštio da „zabrana edukacije zapošljenom predstavlja i izvjesno kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Nažalost, uskratio nas je za odgovor da li će zbog toga čelnik pljevaljske bolnice i snositi bilo kakvu odgovornost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Opšta bolnica u Pljevljima"><figcaption>Opšta bolnica u Pljevljima(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dr Abdić je na Odboru podsjetio ministra da je on taj koji je „na vrhu priramide zdravlja“, uz konstataciju da se mora znati „ko kosi, ko vodu nosi“. Šimun je, ovoga puta, istina u posljednjem trenutku, uspio da on bude „kozbaša“, ali ponašanje i poruke dr Grbovića, kao i činjenica da je reagovao tek nakon urgencija Ministarstva, ukazuju da direktor pljevaljske bolnice ne haje za autoritet institucije, a još manje na zakonske propise. Edukacija u Davosu, koju je dr Halilović, inače, sam platio, kotira se, kako je saopštilo i Ministarstvo zdravlja, visoko na ljestvici medicinskih obuka. Iz Ministarstva su saopštili da se „program AO Davos Course ubraja u edukacije od izuzetnog međunarodnog značaja za oblast ortopedije i traumatologije, te da znanja i kompetencije stečene na takvim programima predstavljaju direktnu korist za zdravstveni sistem Crne Gore“. Kurs u Davosu održava se od od 6. do 12. decembra.

Šimun bez komentara hoće li čelnik pljevaljske bolnice biti kažnjen

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Grupa građana koja protestuje na Kruševom ždrijelu saopštila je da će privremeno obustaviti proteste nakon što su u policiji potvrdili da Goran Jokić više nije načelnik RCB Centra. Poručili su da je njihova mala pobjeda tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese.
Više od deset mjeseci traje neprekidna i uporna borba građana Cetinja koji traže pravdu i istinu za sve stradale i ranjene u dva masovna zločina na Cetinju.
Na žalost, kako je grupa građana navela u saopštenju, institucijama sistema i najodgovornijima je trebalo deset mjeseci, nakon ćutanja i ignorantskog odnosa prema protestu, da sankcioniše samo jednu od karika u sistemu odgovornosti, odgovornoj za seriju propusta kada su ova dva zločina u pitanju.
Na drugoj strani, oni su, kako kažu, pokazali da upornost u duhu crnogorskog trajanja daje rezultate, te poručuju da neće stati na ovome.&nbsp;
- Vjerujemo da će sudske institucije i Ministarstvo pravde imati u vidu našu odlučnost i upornost, kao i težinu slučaja koji je pred njima i da neće dozvoliti naš povratak na Kruševo ždrijelo. Za razliku od onih kojima je bio cilj da ovaj grad izumre, mi smo za život, da život traje i bude najveća vrijednost i zato u prilog predstojećim, za nas bolnih, božićnih i novogodišnjih praznika privremeno obustavljamo protest,sa porukom, naša mala pobjeda je tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese - poručili su u saopštenju za javnost.
Zahvalili su se svima koji su im dali podršku, kako sa Cetinja tako i iz svakog crnogorskog grada, na bilo koji način, pa i onima koji su, kako kažu, izašli iz kolone zaustavljenih vozila i stali nekoliko minuta i dali riječ podrške.
- Značilo je. Zahvaljujemo se i onima koji su našem protestu dali početni inpuls, kad smo se kupilim u daleko većem broju. Posebnu zavalnost dugujemo pripadnicima MUP-a Crne Gore koji su na profesionalan i prije svega ljudski način vodili blokadu puta u cijelom trajanju - zaključili su u saopštenju.

Privremeno obustavljene blokade na Kruševom ždrijelu: "Naša mala pobjeda tek korak ka onome što će se desiti kroz sudske i druge procese"

06.12.
12:56h
Kada mi je čuvena Ana Vuković pročitala dio krivične prijave MUP-a RCG, koju je potpisao onomad Dževad Kožar, a odobrio Rajko Malović, u kojoj je pisalo da sam Moldavku S.Č. kupio u Baru za 2000 maraka (malo li je) od Bajrama Orahovca, vjerujte mi na riječ, manje sam bio iznenađen od onoga što sam čuo juče.
Kada su mi dvojica specijalnih tužilaca nakon što je saslušan posljednji svjedok u krivičnom predmetu protiv Ubović Ranka i Ivanović Vladana i nakon što sam im kazao da obavijeste sudije da je otpao pritvorski osnov, kazali - citiram:
"A, ne, postoje i neki uslovni razlozi za njega".
Dakle, drage kolege, na znanje vam.
Da postoje razlozi za pritvor i van norme iz člana 175 ZKP. Čisto da ste upućeni.
Dobro, nigdje nikada zakoni svjetski to ne pominju, ali smo ih juče uveli.
Koji ti je pritvorski osnov, pita pritvorenik cimera u Spužu. Ovaj odgovara - uslovni.
Onda onome ko je postavio pitanje ne bude dobro. Iako je, recimo, po zanimanju šumar.
Priznajem.Na mah sam pomislio da su Ubović i Ivanović možda tražili da ostanu i kad osnov određen rješenjem o određivanju pritvora otpadne.
Jednostavno, dopalo im se. I sljedstveno tome, ne izlazi otud.
Meni je iskreno samo jedno žao. A to je što pristojni, obrazovani i uljudni momci koji znaju svoj posao - tako olako bez neke, gaje kod sebe nagon koji zbog funkcije koje obnašaju može da bude pretežak za ljude.
Ili to zavisi - ko su ljudi. Ko je čovjek.
Ugodi zakonu - a ne nekim ljudima. Makar bili Demokrate.
P.S: Pekić u "Kako upokojiti vampira" napisa "Najbolje ideje se često dave u odvratnom mulju lojalnog odobravanja".
I jedna digresija za P.S.2: 
Pročitao sam juče saopštenje za javnost B. Bogdanovića oko Aca Mijajlovića i protesta povodom masakra na Cetinju i iznova se sjetih Kundere: "Na Vroclavskom trgu jedan čovjek povraća. Potpuno te razumijem, dobaci mu prolaznik".

Tag: protivpjesadijske-mine