Drugo izdanje knjige “Najveći zločin u istoriji” novinara i publiciste Jovana Čubranovića predstavljeno je večeras u sali Skupštine Prijestonice Cetinje. Djelo, nastalo u periodu između dva svjetska rata, osvjetljava jedan od najkontroverznijih događaja crnogorske istorije kroz svjedočenja i stavove tada najuglednijih i najpoznatijih svjetskih ličnosti – diplomata, političara, novinara, koje je uzdrmala sudbina jedne evropske države nasilno izbrisane s mape. Osnovni motiv nastanka knjige, prema riječima pravnika prof. dr Branislava Radulovića, težnja je autora da dokaže da “Crna Gora nije prestala biti država s pravnog i međunarodnog stanovišta, uprkos de facto okupaciji od strane Srbije”. Čubranović, kako dodaje, ne nudi samo hroniku događaja, “on postavlja pitanje pravde, pamćenja i sjećanja jer zločin nikada ne smije imati ni amneziju ni amnestiju”. - Knjiga Jovana Čubranovića nije samo knjiga o prošlosti – ona je ogledalo u kojem se vidi i sadašnja Crna Gora. Knjiga, koja nas uči da zaborav nije neutralan čin – on je produžetak nepravde. I zato mi, današnja generacija Crnogoraca, nemamo pravo na zaborav. Ako današnja Crna Gora ima neku lekciju iz ove knjige, onda je to sljedeće: država ne nestaje samo kad je osvoje – ona nestaje kad se njen narod odrekne sebe - poručio je Radulović. Čubranovićeva knjiga, prema ocjeni sociolingviste prof. dr Jovana Čavora, danas služi kao testament nesalomljivosti volje jednoga slobodarskoga naroda.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251202101224_3a151042e0224cf2bcf58de15c6ee9efbe4eee3b2324c951aab6df8c92004b37.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251202101224_3a151042e0224cf2bcf58de15c6ee9efbe4eee3b2324c951aab6df8c92004b37" data-rendition-name="original" width="1280" height="704" loading="lazy" alt="Sa promocije knjige"> <figcaption>Sa promocije knjige(Photo: RTV Cetinje)</figcaption> </figure>  - Ova knjiga je danas posebno važna jer njene posljedice i dalje traju. To je nezarasla rana na biću Crne Gore, koja je nanesena uz namjeru da se zatre trag crnogorski. Da nije bilo slavne žrtve komitskog pokreta i junaka koji su herojski bili unaprijed izgubljeni rat, i Jovana Čubranovića koji je vjerovatno životom platio svoju borbu za Crnu Goru, naša država danas ne bi imala šansu da njihovu borbu nastavi – kazao je Čavor ističući da danas, više nego ikad, “moramo sa mudrošću, hrabrošću i odvažnošću tražiti izlaz iz današnjeg stanja, koje se opasno rimuje sa 1918-om”. Istoričar Vukota Vukotić podsjetio je da se 1918. godina „surovo poigrala sa crnogorskim narodom“. - Skoro četiri vijeka neprestalne borbe za slobodu, borbe za državu, za vjeru, za pravo da se bude Crnogorac, ugašeno je nasilnim putem. Mi nijesmo državu niti bilo što dobili na tacni, za sve smo se izborili, za svaki kamen, za svaki pedalj ove zemlje, a onda su nam je uzeli neki, koji su mislili da su velike sile, i dali su je drugima na tacni. Ali, to nije prošlo i zbog toga su počinjeni zločini koje svaka generacija Crnogoraca mora pamtiti, jer bez toga pamćenja ne možemo da biti kompletan narod – poručio je Vukotić. Knjigu Jovana Čubranovića politikolog mr Alek Barović pronašao je u Nacionalnom arhivu Irske 2021. godine. Ovakvih djela nastalih u emigraciji, kako ističe, ima na desetine. - Vjerujem da danas imamo deset projekata koji su spremni, ne manje vrijedni od Jovana Čubranovića, i koji bi, na isti način, ‘pomutili’ velikosrpske mozgove. Zato pozivam sve, koji su u mogućnosti, da finansijski pomognu da ta djela ugledaju svjetlost dana, da budu prevedena, prikazana i dostupna, kako bi Crnogorci znali, pročitali i nadoknadili osamdeset godina koje smo izgubili. Već osam decenija imamo rupu u sjećanju, u kolektivnoj memoriji. Ne znamo ko smo, što smo, odakle smo, ko su bili naši preci, i zbog toga danas imamo probleme koje imamo - opomenuo je Barović, pozivajući da se primjerci ove knjige nakon čitanja prosljeđuju dalje onima koji sumnjaju, koji ne znaju, koji žive u zabludi. U ime Crnogorsko-Američke Asocijacije Cetinje prisutnima se video porukom obratio Predrag Marković uputivši zavjet da se čuva Crna Gora. - Ako nam Čubranovićeva knjiga i groblje komitskih junaka ne budu katedre s kojih se najbolje uči prošlost, ali i opominje budućnost, ne bilo nas Crnogorke i Crnogorci – poručio je Marković. Monologe iz istorijskih drama govorio je glumac Slobodan Marunović, a moderatorka je bila novinarka Slavica Kruščić Vasović. Promociju knjige “Najveći zločin u istoriji” organizovali su Crnogorsko-Američka Asocijacija Cetinje i STEGA.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

“Najveći zločin u istoriji” - ogledalo u kojem se vidi i sadašnja Crna Gora

Promocija drugog izdanja knjige „Najveći zločin u istoriji“ autora Jovana Čubranovića, novinara i publiciste, biće održana sjutra na Cetinju u 17.30 sati u sali Skupštine Prijestonice Cetinje. Pred čitalačkom publikom nalazi se drugo izdanje knjige Jovana Čubranovića, „Najveći zločin u istoriji“, koja osvjetljava jedan od najkontroverznijih događaja crnogorske istorije kroz svjedočenja i stavove tada najuglednijih i najpoznatijih svjetskih ličnosti - diplomata, političara, novinara, koje je uzdrmala sudbina jedne evropske države nasilno izbrisane s mape.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251130151116_28770b7fe1b4e5c1ebac1601b4ccdef86112af40584a60a8ac429106456ef2fb.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251130151116_28770b7fe1b4e5c1ebac1601b4ccdef86112af40584a60a8ac429106456ef2fb" data-rendition-name="original" width="819" height="1229" loading="lazy" alt="Drugo izdanje knjige Najveći zločin u istoriji"> </figure>  U svojim istraživanjima Čubranović razotkriva istinu o vremenu kao posljedice akta koji je izazvao međunarodne reakcije i osude. Djelo predstavlja vrijedan istorijski dokument, posebno važan danas, kada je objektivan pogled na prošlost neophodan za razumijevanje savremenih društvenih procesa. „Najveći zločin u istoriji“ donosi autentične izvore, citate iz tadašnje svjetske štampe, diplomatske bilješke i kritike međunarodnih respektabilnih autoriteta koji su jasno ukazivali na karakter i posljedice Podgoričke skupštine 1918. godine. Knjiga je namijenjena stručnoj javnosti, istoričarima, novinarima, studentima, ali i svim čitaocima koji žele da razumiju jedan od ključnih trenutaka crnogorske istorije. Po završetku promocije, koju organizuju Crnogorsko-Američka Asocijacija Cetinje i STEGA, posjetiocima će biti poklonjen po jedan primjerak knjige.

Promocija drugog izdanja knjige „Najveći zločin u istoriji“ sjutra na Cetinju

Zbirka pjesama „Praznik duše crnogorske“ istaknutog crnogorskog pjesnika i patriote Nikole Kostovog Čelebića biće promovisana 11. novembra u 17 sati u biblioteci „Njegoš“ povodom Dana oslobođenja Cetinja.
Čelebić je, kako su naglasili organizatori, kulturni stvaralac čiji je osjećaj pripadnosti Crnoj Gori upečatljiv, snažan i jasan u svim njenim segmentima, jer je Crna Gora, kako sam kaže, njemu - život. Zbirka sadrži 140 rodoljubivih pjesama koje spajaju tradiciju i savremenost i kao takve čuvaju istinu jednog naroda i jednog jezika.
O knjizi će govoriti: prof.dr Rade Ratković, pjesnikinje Aida Orahovac Kuč i Nataša Karadžić Vukčević, te humanista Rajo Čelebić.
Moderatorka večeri biće bibliotekarka Saša Božović, a gošće na promociji mr književnosti Mirjana Radulović i novinarka i tv voditeljka Slavica Kruščić Vasović.
Promociju organizuju JU Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“ u saradnji sa Prijestonicom Cetinje i Ministarstvom kulture.

Predstavljanje Čelebićeve zbirke „Praznik duše crnogorske“ 11. novembra na Cetinju

Nacionalni savjet Muslimana Crne Gore sinoć je u Podgorici upriličio promociju knjige “Ja sam Alen”, potresne ispovijesti autora Alena Muhića. Predsjednik Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore, Sabrija Vulić pojasnio je da je ideja o relaziciji ove promocije potekla od profesorice Jasmine Rabrenović, članice NVO Žene Bara. - Ovako nastaju važne stvari – inicijativom pojedinaca koji iskreno žele da doprinesu kulturi dijaloga, što moramo poštovati i podržavati da ovakvih primjera bude više. Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore već godinama djeluje sa jasnom misijom: da njeguje identitet našeg naroda, ali da istovremeno gradi mostove saradnje sa svim institucijama, organizacijama i pojedincima, bez obzira kojem nacionalnom ili vjerskom korpusu pripadaju. U našim projektima i aktivnostima, partnerski pristup, otvorenost i međusobno razumijevanje zauzimaju centralno mjesto - istakao je Vulić. “Ja sam Alen” je potresna autobiografija Alena Muhića, djeteta rođenog iz ratnog silovanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ova knjiga razotkriva brutalnu stvarnost rata, ali i snagu ljudske dobrote i ljubavi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_ed5f8b6dba34fb0846ae858ffa37417629618109c33ce0b4d4c2ee2b23125a59.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025102911100_ed5f8b6dba34fb0846ae858ffa37417629618109c33ce0b4d4c2ee2b23125a59" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Knjiga "Ja sam Alen" nije samo autorska ispovijest. Ona je svjedočanstvo o identitetu, pripadanju i teretu istorije koju pojedinac nije birao. Ona govori o hrabrosti da se traži istina, da se ostane dostojanstven uprkos težini okolnosti, i da se uvijek gleda prema budućnosti. Jedna od najvažnijih poruka ove knjige jeste pomirenje. Pomirenje ne znači zaborav, niti potiskivanje. Ono znači razumjeti da je bol postojao, priznati ga ali dalje graditi mostove – da se slična stvar nikada ne ponovi. Zahvaljujem se autoru, Alenu Muhiću, što je svoju priču podijelio sa drugima, jer time je dao doprinos kulturi pamćenja, dijaloga i – što je najvažnije – ljudskosti - poručio je Vulić. Kvalitetan osvrt na knjigu tokom sinoćnje promocije je napravio publicista i novinar Salko Luboder. - Sam sadržaj knjige plijeni čitalačku pažnju i dovodi do emotivne i psihološke eksponencije. Međutim, ono što je esencijalno važno, u predstavljanju i tumačenju ove knjige i događaja koji su je inspirisali jesu zapravo etičke i društvene poruke kao odjeci ove priče koji postaju vidljiviji tek kada se uđe makar u ovlašno razlaganje i analizu dubljih slojeva ovog kazivanja - naveo je Luboder. Nakon što je odmah po rođenju napušten, Alena usvaja domar bolnice i odgaja ga kao svog sina, uprkos svim predrasudama društva. Alen kao sedmogodišnjak saznaje da Muhići nisu njegovi biološki roditelji i već od tada, naročito u daljem odrastanju, odvažno i hrabro se nosi sa istinom svojeg porijekla.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_49a3b8d1eaf1a60c856934c53e4a2aa9ee1ea172ed87489a6c3c6f9da2312dd9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025102911100_49a3b8d1eaf1a60c856934c53e4a2aa9ee1ea172ed87489a6c3c6f9da2312dd9" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Alen u prvi plan svog bivstvovanja stavlja potrebu da bude čovjek i uspijeva u tome. Pomažu mu ljubav i pažnja porodice Muhić koji su njegovo sve – otac, majka i dvije sestre. Ova priča pokazuje da krvna vezna nekada nije odlučujuća u oblikovanju porodice i ličnosti. U ovom slučaju preteže ljubav i čovjekoljublje. Alen je duboko svjestan, da on i po sudbini njemu istovjetni zaslužuju da žive kao ljudi, a ne kao neko ko će se sramiti sebe, svog porijekla ili sopstvene sudbine. Alen nije imao, ni danas nema razloga da se stidi, nije birao kako će nastati i nije birao svog biološkog oca. Zato, neka se stide drugi, svi oni koji su doveli do rata u BiH, svi oni koji su taj period obilježili nečovještvom - ispričao je Luboder. U svojoj ispovijesti, Alen govori o traženju identiteta, suočavanju s istinom o svom porijeklu, susretu s biološkom majkom, te odlučnosti da javno progovori u ime hiljada djece rođene iz ratnog silovanja. - Iako je ovo priča sa teškim i dramatičnim početkom, ovo je istinita pripovijest sa srećnim završetkom. Alen Muhić danas živi u srećnom braku sa suprugom Dženanom, postali su roditelji. Umjesto mržnje i osvete Alen je izabrao ljubav i čovjekoljublje, stoga sa toliko topline i nostalgičnih uzleta piše o djetinjstvu, porodici, komšijama i čarima nekadašnjeg života. Alen je pobijedio sebe, oslobodio mnoge, postao je simbol, otvorio je kapije života – života kakvog zaslužuje čovjek - dodao je Luboder. Sinoćnjoj promociji prisustvovao je i sam autor, Alen Muhić koji je danas medicinski radnik, suprug, otac i aktivista koji širom svijeta podiže glas za prava žrtava seksualnog nasilja u ratu. Muhić je istakao da mu je posebno emotivno što se prva promocija van granica BiH realizuje upravo u Podgorici. - Knjiga Ja sam Alen nije napisana da bi ikoga osudila, nije napisana ni iz jednog čina mržnje niti prema biološkom ocu, niti prema biološkoj majci. Napisana je kao amanet mojoj djeci, kao podsjetnik da nikada ne smiju zaboraviti na rat u Bosni i Hercegovini. Napisana je da bi to čuli od mene, a ne ni od koga drugoga. Ova knjiga treba da bude podsjetnik svima nama da zbog jednog zločinca ne možemo čitav narod okriviti i staviti etiketu za ratne zločince. Ne slažem se da je narod koji živi u Republici Srpskoj genocidan, zločinci su tome doprinijeli i zbog toga trebaju da odgovaraju - istakao je Muhić. Knjiga „Ja sam Alen“ posvećena je onima koji se osjećaju nevidljivo. Ženama koje su preživjele nasilje. Djeci rođenoj iz rata. Usvojenoj deci. Roditeljima koji vole iznad krvi i prezimena.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_7b888b3240271aa08923872c8fcca5609466bfe4e55d3f7a21030e23cf7667e8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025102911100_7b888b3240271aa08923872c8fcca5609466bfe4e55d3f7a21030e23cf7667e8" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Nama djeci koja smo rođena iz ratnog čina silovanja najmanje treba sažaljenja. Ja sam se izborio za sebe da me niko ne sažalijeva. Ja sam hvala Bogu uspješan i bez ove knjige, zdravstveni sam radnik, školovan sam, imam školovanu suprugu, imamo zlatnu djecu. Nisam odgajan da budem Musliman koji će mrziti ne samo pravoslavce, nego ni Srbe. Mi se moramo sa samim sobom pomiriti. Nama rat nije ništa dobro donio, a neće vjerovatno nikada ni donijeti. Ja pričam o miru, ljubavi, dostojanstvu. Pričam o poštovanju koje ta djeca zaslužuju - istakao je Muhić. Autor je istakao da mu je jako važno da knjiga dođe do onoga kome je potrebna. Saopštio je podatak da je u Bosni i Hercegovini iz ratnog čina silovanja rođeno između 5.000 i 15.000 djece, od čega u BiH trenutno živi njih oko 3.000, dok ostali žive van teritorije BiH. - Ja sam imao sreću da sam istinu saznao sa devet godina od jednog dječaka na školskom igralištu, ali da sam saznao sa 19 ili 20 godina, vjerovatno večeras ne bih bio ovdje, ne bih napisao knjigu i ne bih snimio nijedan film. Vjerovatno bih se stidio toga, bio u oklopu žrtve, sam sebe sažalijevao, a ne stojao ovako na bini sa jednom molbom da nas prihvatite, da smatrate da smo normalni ljudi, da nismo samo djeca koju treba sažalijevati. Mi ne tražimo sažaljenje, mi tražimo poštovanje, razumijevanje i nadu da će se budućim generacijama usaditi empatija za ovu temu - kazao je autor. Posjetioci sinoćnje promocije imali su priliku da kupe svoj primjerak knjige, da razgovaraju sa autorom i od njega dobiju posvetu. Nakon izuzetno emotivne i uspješne promocije u Podgorici, knjiga “Ja sam Alen” večeras, 29. oktobra, sa početkom u 19 sati biće predstavljena u Starom Baru u Kući maslina.

500x500

1250x600

1084x550

Brutalna stvarnost rata, ali i snagu ljudske dobrote i ljubavi

Međunarodni festival književnosti u Podgorici ove godine biće obogaćeno prisustvom italijanskog pisca Karla Lukarelija koji u glavni grad naročito za ovu priliku stiže na poziv Ambasade te zemlje.
Ambasadorka Andreina Marsela je saopštila da će on, tokom razgovora koji će zajedno sa njom moderirati Vins Galiko, Lukareli govoriti o svom najnovijem djelu - stripu „Žulijan“, čija se radnja odvija u doba Francuske revolucije.
- Strip je ilustrovao Marčelo Manđantini, a scenario je napisao Stefano Fanteli. Upravo na strip, odnosno na devetu umjetnost, Karlo Lukareli posljednjih godina usmijerava svoju pažnju - istakla je Marsela.
To je, kako je kazala, žanr koji je zapravo uvijek koristio, bilo kroz originalne likove koje je on stvorio, poput Kornelija.
- Koji, pošto liči na autora, nekako se smatra njegovim alter egom, zatim brigadira Leonardija i inspektora Koliandra, koji je postao protagonista uspješne televizijske serije; bilo kroz saradnje iz kojih su nastale priče likova poznatih u svijetu stripa, kao što je Zagor, ili Dilan Dog koji je, po mom mišljenju, s obzirom na nijansu „noara“ koja karakteriše djela Karla Lukarelija, gotovo neminovan. &nbsp;Upravo tako, jer se naš autor, od samog početka svoje karijere, bavio krimi žanrom i romanom „noar“, koji su postali njegova odlika, predstavljajući ih na različite načine: od romana do filmova, od televizije i radija do pozorišta, uključujući i gore pomenute stripove - navela je ona.
Iako se bavio prilično popularnim žanrovima, poput detektivskih priča ili trilera, koji su oduvijek privlačili brojnu publiku - toliko popularnih da ih je i televizija prisvojila od njihovog nastanka, dajući osobine izabranih glumaca pojedinačnim likovima autorskih krimi drama - Karlo Lukareli, naglašava Marsela, ipak uspijeva da pristupi ovom žanru na veoma originalan način.
- Zahvaljujući svom suštinskom i pronicljivom stilu, suvom, ali bogatom sugestija, autor uspijeva da prenese čitaoca ili gledaoca u priču, nepopravljivo ga zadivljujući. Stoga, prilika da ovom važnom događaju prisustvuje tako važna ličnost kao što je Karlo Lukareli - pisac, novinar, scenarista, televizijski voditelj, kreator i autor radio podkasta - omogućiće nam da ga iz svih uglova predstavimo Crnogorcima, posebno imajući u vidu njegov plodan rad i široka interesovanja. U tom duhu, i da bismo u potpunosti uvažili prisustvo Karla Lukarelija na Međunarodnom festivalu književnosti u Podgorici, predlažem da zamolite autora da vam ispriča priču. Biće to priča o zločinu i neriješenim misterijama, naravno, u kojoj ćete moći da uživate, zahvaljujući sposobnosti Karla Lukarelija, da vas, jednostavno svojim glasom i mirnim, ali ubjedljivim načinom pripovijedanja, povede za ruku u samu priču, omogućavajući vam da je doživite gotovo iznutra, čak i ako vam je prvi put da ga slušate - navela je ambasadorka.
Ona je sa zadovoljstvom pozvala građane da, u subotu, 4. oktobra, u 19 sati naTrgu Nezavisnosti, prisustvuju predstavljanju stripa „Žulijan“, na crnogorskom jeziku koji je objavio Sekretarijat za kulturu Glavnog grada.

Ambasada Italije na Međunarodnom književnom festivalu: Karlo Lukareli stiže u Podgoricu

Promocija knjige „Likovi crnogorske politike: o filmu i politici iz crnogorskog ugla“ autora Rajka Radovića održaće se 25. septembra u Svečanoj sali Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, s početkom u 18 sati.
O knjizi će govoriti prof. dr Čedomir Čupić, Draško Đuranović, Darko Šuković i autor Rajko Radović.
Djelo koje se promoviše donosi analitički i originalan uvid u savremenu crnogorsku političku scenu, sagledanu kroz specifičnu prizmu filmske umjetnosti i književnih obrazaca.
Rajko Radović je publicista, filmski kritičar i esejist, prepoznatljiv po interdisciplinarnome pristupu i kritičkome promišljanju društvenih i političkih fenomena. U svojim radovima uspješno povezuje političku analizu s estetskim i kulturnim dimenzijama, čime doprinosi cjelovitijemu razumijevanju savremene crnogorske stvarnosti.

Promocija knjige „Likovi crnogorske politike: o filmu i politici iz crnogorskog ugla“ 25. septembra na FCJK

Pravo na različitost i pravo na sebe - to je ono o čemu govori moja knjiga ,,Putnici za Molusiju“ - kazao je srpski intelektualac, političar i književnik Nenad Čanak na promociji romana u okviru trećeg festivala savremene književnosti ,,BOOKIRANJE“ koji je otvoren u ,,Book Caffeu“ u Podgorici. Čanak je svojim djelom otvorio prostor za dijalog o slobodi, otporu i identitetu u vremenu koje sve češće traži poslušnost umjesto misli. Njegova Molusija nije samo metafora - ona je savremeni sistem, uniformisan i tih, u kojem je različitost posljednji čin pobune.
Roman ,,Putnici za Molusiju“, objavljen u izdanju „Fokalizatora“, djelo je koje raskrinkava mehanizme totalitarizma, ispituje granice slobode i poziva na raskid sa uniformisanim mišljenjem. Na promociji, uz prisustvo crnogorskog političara Ranka Krivokapića i glavnog urednika „Fokalizatora“ prof. dr Vladimira Vojinovića, Čanak nije samo govorio o knjizi, već i o borbi: o pravu da budemo različiti i da budemo svoji.
<h2>Pisani trag</h2>
Čanak se prisjetio da ga je jedan prijatelj nedavno upitao kako bi definisao svoj dosadašnji život u dvije riječi.
- Poslije dosta razmišljanja uspio sam da pronađem te dvije riječi, a to su ,,vječita komedija“. Ne postoji ništa što znate i mislite da znate ako to ne možete reći običnim riječima i ako to ne možete objasniti petogodišnjem djetetu. Ako ne možete, znači da to ne znate, ali se zakrivate iza nekih velikih riječi, djela ili autoriteta - istakao je Čanak.
Podsjetio je da je njegov pokojni otac Milan Čanak bio asistent profesora Stevana Jakovljevića na Beogradskom univerzitetu.
- Od oca sam naučio da je obaveza intelektualca da piše i da za sobom ostavlja pisani trag; da je sve ovo što mi živimo u redu, ali jedino što opstaje su ulje na platnu i ukoričene riječi. Toga sam se uvijek držao u životu - istakao je Čanak.
On je naglasio da intelektualac ne može sebi da dozvoli da se svede u struku, da se zatvori u jednodimenzionalnost, recimo, politike.
- Što si ti onda kada iz tebe ispare funkcije? Ljude koji su odlučivali o sudbinama, onog trenutka kada to prestanu da rade, više niko ne pamti. Upravo je to ono zbog čega intelektualac ima obavezu da za sobom ostavlja tragove - kazao je Čanak.
On je pojasnio zašto se knjiga zove ,,Putnici za Molusiju“.
- Čitajući knjigu ,,Zastarjelost čovjeka“ Gintera Andersa naišao sam na Molusiju. Nijesam znao što je to i krenuo sam da tragam. Shvatio sam da je Molusija izmišljena totalitarna država koju je Anders opisao u djelu ,,Molusijske katakombe“. Kada sam tražio da moja knjiga bude prevedena na crnogorski jezik, to nije bila nikakva marketinška šala. Ne! Čitava poenta Molusije je da se ljudi uniformišu u svojoj pokornosti, da idu stopama koje su već bile ispred njih, da njihova odjeća i način mišljenja budu isti, da oni ne budu više ljudi, nego maske - ali sve iste. I tu jeste poenta - borba za različitost je borba za ljudskost - kazao je Čanak.
Prema njegovim riječima, borba za crnogorski jezik nije borba protiv srpskog, hrvatskog ili bilo kog drugog jezika.
- To je borba za naš - moj, vaš broj cipela; za vašu košulju koja je vašeg broja da je možete zakopčati. Kada se čovjek toga odrekne, on se svodi na popunu za uniformu, a ta uniforma se zove nacionalistička projekcija roba/kmeta koji treba da služi i bude samo ono što se od njega očekuje u
funkciji ,,višeg cilja“, a to je najniža moguća podmuklost vladajuće klase. E to je suština svih suština. Pokušao sam da Molusija ne nestane sa Ginterom Andersom i herojima tog vremena, ljudima koji su živjeli bez maski. Različitost je ono što nas čini ljudima - istakao je Čanak.
<h2>Stil</h2>
Vojinović je kazao da je autorov stil pisanja nešto što plijeni pažnju.
- Piše o jako teškim stvarima i za autore je najteže koristiti se alegorijom. To je klizav teren. Vidjećete kada budete čitali knjigu da pred sobom imate vještog pripovjedača - rekao je Vojinović.
Krivokapić je kazao da je knjiga Nenada Čanka prožeta idejom traženja pravde, istine i snage u svim našim slabostima.
- Knjiga vam ne daje sve odgovore, daje puno autorovih mudrosti sa dozom duhovitosti. Ovo djelo vas tjera da preispitate koliko ste spremni da skinete masku i napustite ulogu koju vam je dao ovaj sistem, a koju ste prihvatili da biste išli svaki dan u krug, i da na kraju to bude vaša snaga da samospoznajom izađete iz krugova i stvorite nešto bolje - kazao je Krivokapić.
Festival savremene književnosti ,,BOOKIRANJE“ organizuje izdavačka kuća „Fokalizator“, u saradnji sa Društvom crnogorskih izdavača. Tokom prve večeri promovisano je knjiga anegdota ,,Moj Montenegro“ Branislava Brana Milačića, prozni prvijenac spisateljice i rediteljke Radmile Vojvodić - zbirka priča ,,Dekorisanje malog života“. Iste večeri predstavljeno je i crnogorsko izdanje romana ,,Most na Drini“ Andreja Nikolaidisa. Prvo veče festivala je završeno promocijom knjige ,,Bitka na Sutjesci“ hrvatskoga istoričara Šimuna Cimermana. 
<h2>Čanku uručena i nagrada Akademije „Milovan Đilas“</h2>
Uoči početka promocije Nenadu Čanku je uručena nagrada Akademije „Milovan Đilas“ za životno djelo za doprinos u jačanju i afirmaciji slobode govora. U obrazloženju žirija, koji su činili mr Nela Savković-Vukčević, mr Miloš Vukanović i prof. dr Vladimir Vojinović, istaknuto je da je ,,Nenad Čanak tokom turbulentnih devedesetih godina u Srbiji i zemljama regiona svojim nastupima u javnosti, ali i u drugim oblastima političkog i intelektualnog djelovanja, doprinosio povezivanju pokidanih veza između balkanskih naroda i kultura“.
Nakon uručivanja nagrade, Čanak je zahvalio na priznanju.
- Kod nas bi rekli da čim neko dobije nagradu za životno djelo miriše na ilovaču. Ali, nadam se da je ova nagrada za dosadašnje životno djelo, a od sada ćemo vidjeti - kazao je Čanak.

Promovisan roman Nenada Čanka “Putnici za Molusiju“ u prevodu na crnogorski jezik: Borba za različitost je borba za ljudskost

Promocija knjige pjesama “Kuće beskućnika”, za koju je negator Crne Gore i crnogorske nacije Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu, se otkazuje.
Ovo je saopšteno je iz Glavnog grada Podgorica, a razlog su, kako se navodi, "novonastale obaveze autora".
- Datum promocije biće naknadno objavljen - kazali su iz Glavnog grada Podgorica.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 84.3658%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbiblioteka-radosav-ljumovic-22-jula-promovise-kuce-beskucnika-becira-vukovica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Podsjećamo, promocija je bila najavljena za sjutra, 22. jul, u biblioteci „Radosav Ljumović“ u 19 sati, a bilo je predviđeno da govore izdavač Radomir Uljarević, književni kritičar Milorad Durutović i autor Bećir Vuković.
Da knjiga „Kuće beskućnika“ nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, te da nijedan njen primjerak ne postoji u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, Portalu ETV je ranije potvrđeno iz te ustanove. Kako smo već objavili, nema pisanog traga ni da je Vuković do sad promovisao nagrađeni uradak. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su su izdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici (ODT) formiralo je predmet zbog nagrade koja je uručena Vukoviću, a pošto je Nacionalna biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“ zvanično proslijedila Ministarstvu kulture i medija (MKM) dokaze koje posjeduje o kršenju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i navođenja lažnih podataka u impresumu na knjizi „Kuće beskućnika“, i njima uputila zahtjev sa pratećom dokumentacijom za ocjenu nadležnosti.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 71.1765%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fkuca-beskucnika-zavrsila-u-specijalnom-tuzilastvu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Podgoričko tužilaštvo će, kako je Portalu ETV juče rekao rukovodilac ODT-a Duško Milanović, u postupku izviđaja utvrditi eventualnu krivičnu ili prekršajnu odgovornost.
I direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar nam je ranije kazala da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige.
&nbsp;- Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar.
&nbsp;Iz toga jasno proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.
&nbsp;- Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.
Osim toga, ispostavilo se da impresum primjerka „Kuće beskućnika“ u koju je Žiri imao uvid ne odgovara impresumu iz primjerka knjige koji je član Žirija Dragan Koprivica prezentovao javnosti tokom gostovanja na TV Vijesti.&nbsp;
&nbsp;Tako je javnost vidjela da se ne podudaraju CIP, ISBN broj niti COBISS.
Prije nego je objelodanjeno da je Vuković nagrađen za ovako sporno djelo, u crnogorskom PEN Centru su ukazali da je Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade brutalno prekršio Zakon o državnim nagradama - pošto sva tri laureata dolaze iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva: Vuković je književnik, Miloš Karadaglić muzičar, a Veljo Stanišić grafičar.
Bećir Vuković je, inače, u autorskom tekstu za portal Vidovdan, bliskom vrhu Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), 2021. iznio niz uvredljivih kvalifikacija na račun crnogorske nacije negirajući njeno postojanje, te navodeći „da su je izmislili nekadašnji komunistički funkcioner i disident Milovan Đilas i Kominterna“.
- Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom. Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje - napisao je Vuković.
Naveo je da, pored ostalog, da su „današnji komiti nedonoščad Kominterne, a postojanje današnje Crne Gore je istorijska ironija“.

Glavni grad otkazuje promociju knjige "Kuće beskućnika" Bećira Vukovića

Biblioteka „Radosav Ljumović“ najavila je za 22. jul promociju knjige „Kuće beskućnika“ za koju je negator Crne Gore i crnogorske nacije Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu.&nbsp;
Promocija će biti u sali „Marko Miljanov“ u 19 sati, a održaće je izdavač Radomir Uljarević, književni kritičar Milorad Durutović i autor Bećir Vuković.
Da knjiga „Kuće beskućnika“ nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, te da nijedan njen primjerak ne postoji u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, Portalu ETV je ranije potvrđeno iz te ustanove. Kako smo već objavili, nema pisanog traga ni da je Vuković do sad promovisao nagrađeni uradak. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su su izdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.
<h2>ODT FORMIRALO PREDMET</h2>
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici (ODT) formiralo je predmet zbog nagrade koja je uručena Vukoviću, a pošto je Nacionalna biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“ zvanično proslijedila Ministarstvu kulture i medija (MKM) dokaze koje posjeduje o kršenju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i navođenja lažnih podataka u impresumu na knjizi „Kuće beskućnika“, i njima uputila zahtjev sa pratećom dokumentacijom za ocjenu nadležnosti.
Podgoričko tužilaštvo će, kako je Portalu ETV juče rekao rukovodilac ODT-a Duško Milanović, u postupku izviđaja utvrditi eventualnu krivičnu ili prekršajnu odgovornost.
I direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar nam je ranije kazala da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige.
&nbsp;- Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar.
&nbsp;Iz toga jasno proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.
&nbsp;- Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.
Na pitanje da li to znači da knjiga nije ugledala „svjetlo dana“ ukoliko je nema u ovim bazama, Lompar nije mogla sa sigurnošću da odgovori, ističući da se autori često ne pridržavaju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i zaobilaze proces registracije.
&nbsp;- Svaki regularno podnijeti zahtjev za evidenciju knjiga se automatski prosljeđuje bazi u Londonu i sve publikacije koje imaju ISBN budu elektronski evidentirane i prije same štampe. Za ono za šta nam se ne obrate autori, ili izdavačka kuća nemamo evidenciju - kazala je Lompar ranije Portalu ETV.
&nbsp;Osim toga, ispostavilo se da impresum primjerka „Kuće beskućnika“ u koju je Žiri imao uvid ne odgovara impresumu iz primjerka knjige koji je član Žirija Dragan Koprivica prezentovao javnosti tokom gostovanja na TV Vijesti.&nbsp;
&nbsp;Tako je javnost vidjela da se ne podudaraju CIP, ISBN broj niti COBISS.
<h2>BRUTALNO KRŠENJE ZAKONA O NAGRADAMA</h2>
Prije nego je objelodanjeno da je Vuković nagrađen za ovako sporno djelo, u crnogorskom PEN Centru su ukazali da je Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade brutalno prekršio Zakon o državnim nagradama - pošto sva tri laureata dolaze iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva: Vuković je književnik, Miloš Karadaglić muzičar, a Veljo Stanišić grafičar.
Članom 17 stav 1 Zakona o državnim nagradama propisano je da se: „godišnja Trinaestojulska nagrada dodjeljuje građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore“, a stavom 3 istoga člana propisano je da se „u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada“.
&nbsp;Tako je izvjesno da su članovi Žirija grubo prekršili Zakon i derogirali najznačajniju državnu nagradu u Crnoj Gori.
<h2>UZALUDNO UPOZORENJE</h2>
Da je ovaj postupak nezakonit žiri je upozorio i njihov član Danilo Marunović.
On je, prema djelovima zapisnika koje je objavio Portal Analitika, na prvoj sjednici tog tijela ukazao na kršenje člana 17 Zakona o državnim nagradama.
Marunović je članove žirija pitao jesu li saglasni da se u okviru jedne profesije može dodijeliti više godišnjih Trinaestojulskih nagrada, te „izrazio nesaglasnost sa formulacijom člana 24 Nacrta poslovnika o radu žirija i neophodnost da se usaglasi metodologija glasanja nakon određenog broja pristiglih prijava za dodjelu Trinaestojulske nagrade za 2025. godinu“.
- Nakon rasprave i ukazivanja na Zakon o državnim nagradama, Danilo Marunović izdvaja mišljenje i ukazuje na nelogičnost člana 17 Zakona o državnim nagradama i konstatuje da kriterijumi za dodjelu nagrade nijesu jasni te da se može dovesti upitnost proglašenja dobitnika godišnje Trinaestojulske nagrade - navodi se u zapisniku sa sjednice.
Zbog svega toga u Podgorici je 8. jula, podno Vile Gorica gdje je uručeno najviše državno priznanje, održan protest građana koji su imali namjeru da odbrane dostojanstvo države i vrijednosti Trinaestojulske nagrade. Policija ih je u dva navrata zasula biber sprejom.
<h2>VUKOVIĆEV SRAMNI URADAK</h2>
Bećir Vuković je, inače, u autorskom tekstu za portal Vidovdan, bliskom vrhu Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), 2021. iznio niz uvredljivih kvalifikacija na račun crnogorske nacije negirajući njeno postojanje, te navodeći „da su je izmislili nekadašnji komunistički funkcioner i disident Milovan Đilas i Kominterna“.
- Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom. Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje - napisao je Vuković.
Naveo je da su „današnji komiti nedonoščad Kominterne, a postojanje današnje Crne Gore je istorijska ironija“.
- Da ironija bude veća, mladi monah Joanikije sahranio je Đilasa. Na sahrani nije bilo sinova komunista, bili su sinovi četnika. U petak 20. avgusta, u kući Radenovića u Podbišću, dvadesetak Mojkovčana, i prijatelja iz Pive i Pljevalja, razgovaralo je o prekipjeloj muci srpskoj koja u kontinuitetu traje od Đilasove crnogorske nacije do raspopovih komita… Sjedio sam u istoj sobi, na istom mjestu na kojem sam sjedio i poslije Đilasove sahrane. Kakve li ironije - piše Bećir Vuković koji je te godine izabran za predsjednika žirija za dodjelu najveće državne nagrade, a čiji je sada dobitnik.
Vuković je u istom uratku napisao i da je današnja Crna Gora „ironija istorije“.
- U nedelju 22. avgusta, na Cetinju, održan je protest novokomponovanih komita na čelu sa svučenim policajcem iz Podbišća. Ironija ironiju stiže i prestiže… Kako god premišljali, današnja Crna Gora nije ništa drugo nego epilog - ironije istorije. Na mitingu spiker je zamolio da se mnogo ne maše krstovima, jer to vrijeđa neke - Crnogorce. Koje, nije rečeno. Ako su u pitanju kakvi konvertiti, ispada da je i konvertite izmislila Kominterna… Nekoliko trenutaka prije nego ga je transparent mlatio po glavi, iznad direktora NVO crnogorske crkve, vijorila se zastava SAD-a, sa 50 zvezdica. Nije manje zvijezda prebrojio ni raspop u crnoj spavaćici… A, Crna Gora je bila 200 godina na budžetu Rusije. I tako opstala na kamenu. Malo je reći da je u pitanju samo ironija - napisao je, pored ostalog, Vuković.

Anja Ivanović

Biblioteka „Radosav Ljumović“ 22. jula promoviše „Kuće beskućnika“ Bećira Vukovića

U posljednje vrijeme ima ne malo takvih štetnih pojava kao što su lokalizam, kao što je pomalo i šovinizam, koji nastaju zbog materijalnih razloga i nebudnosti komunista. Neki komunisti su zaboravili na šire interese čitave zajednice. Neki komunisti gledaju samo svoj najuži krug. Dakle, došlo je i do političkog nezadovoljstva i nepravilnosti u pojedinim republikama. Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda i nećemo nikom dozvoliti da nam dira ili da nam iznutra ruši to bratstvo i jedinstvo... Ljudi se vraćaju u neku svoju istoriju natrag, počinju po njoj da čeprkaju, a zaboravljaju na budući razvoj naše socijalističke zajednice kao cjeline. Nijedna naša republika ne bi bila niko i ništa, da nismo svi zajedno! Mi moramo stvarati svoju istoriju, svoju jugoslovensku socijalističku istoriju, jedinstveni ubuduće, to je naš put. Upravo ovim riječima doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josipa Broza Tita, iz 1962. godine, juče je u punoj multimedijalnoj sali Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović" otvorena promocija knjige "Posljednji Jugoslaveni - sjećanja savjetnika Ante Markovića" autora - diplomate Jovana Vejnovića. - Sve možete da uništite, ali ne možete sjećanje da izbrišete. Zato sjećanje na Jugoslaviju živi na jugoslovenskim prostorima, a iskustva se šire po svijetu – kazao je pozdravljajući prisutne Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, koji je i organizator događaja u okviru Programa obilježavanja 13. jula. <h2>Prošlost kao temelj vizije budućnosti</h2> Memoari, objavljeni u izdanju Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, donosi lična sjećanja Vejnovića, karijernog diplomate i izuzetnog intelektualca, koji je u godinama nestajanja SFRJ bio vanjskopolitički savjetnik posljednjeg saveznog premijera Anta Markovića, što mu je omogućilo uvid u unutrašnje mehanizme savezne vlade i međunarodne pregovore, (poput Mirovne konferencije u Hagu – 1991. godine) u ključnim trenucima raspada Jugoslavije. U najvećem dijelu svoje knjige, Vejnović potanko rekonstruiše period od maja 1989. godine, kada je postao savjetnik jugoslavenskog premijera, do 17. decembra 1991. kada je održana posljednja sjednica vlade SFRJ, opisujući događaje u kojima je učestvovao i iznoseći lična zapažanja o tom razdoblju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Dragan Mitović Đurović istakao je da knjiga predstavlja sintezu bogatog iskustva autora, koji je, osim što je bio bliski savjetnik saveznog premijera, obavljao i dužnosti jugoslovenskog diplomate u Alžiru, Maroku i Egiptu. Kako navodi Đurović, autor u svojim memoarima progovara o ključnim političkim momentima s kraja jugoslovenske epohe – od posljednjeg Kongresa Saveza komunista Jugoslavije, preko slabosti tadašnje i kasnije savezne vlade, uloge Jugoslovenske narodne armije, uspona Slobodana Miloševića i djelovanja Franje Tuđmana, do brojnih unutrašnjih pobuna, početku rata u Sloveniji, pa u Hrvatskoj i tužnom raspletu u BiH. - A ovih dana sa tugom se sjećamo Srebrenice.... Da se ne zaboravi i ono što se dešavalo na Kosovu. Sve to dio je onog bolnog poglavlja koje zovemo raspadom Jugoslavije, zemlje naše mladosti. Bez pogleda unazad, nema ni pogleda unaprijed i novih pobjeda. Zato je važno podsjećanje na vrijeme posljednjih Jugoslovena, ili vrijeme premijera Antu Markovića koji je pokušavao sa saradnicima da spasi ono što se vjerovatno nije moglo spasiti. Ali i pokušati je za poštovanje. Zato Ante Marković ostaje u sjećanju kao čovjek, borac, stvaralac koji je predvidio ono što nam se minulih decenija dešavalo – kazao je Đurović. <h2>Pogled iza zatvorenih vrata</h2> Profesor Branislav Radulović ocijenio je da je knjiga "Posljednji Jugoslaveni – sjećanja savjetnika Ante Markovića" dragocjeno svjedočenje o posljednjim godinama postojanja države koje više nema. Prema njegovim riječima, riječ je o svojevrsnom “omažu vremenu koje je moglo završiti drugačije, priči o državi koju su razorili “nitkovi””. - Ova knjiga, kako je u njenoj recenziji zapisano, više je od memoara, istorijskog osvrta, više od još jednog pogleda na raspad Jugoslavije. "Posljednji Jugoslaveni" je knjiga koja govori iz prve ruke – tiho, iskreno i duboko lično – o kraju jedne epohe, o posljednjim danima ideje jugoslovenstva, o ljudima koji su do zadnjeg vjerovali da se država, transformisana na konceptu ekonomskih reformi Ante Markovića, može sačuvati – kazao je Radulović. Knjiga je struktuirana u tri hronološke cjeline – djetinjstvo i mladost autora, njegovu diplomatsku karijeru, te završni dio posvećen saradnji sa Antom Markovićem – a prožeta je snažnim emocijama, uz, kako ističe Radulović, neophodnu analitičku distancu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Kroz zapise Vejnovića upoznajemo jednog drugog, javnosti manje poznatog Antu Markovića, centralnu figuru knjige, ne samo kao ekonomistu, reformatora i posljednjeg političkog optimistu, već i čovjeka koji je “svjesno krenuo u borbu protiv rastućih nacionalizama, često sam i bez prave podrške”. Marković se prikazuje kao “posljednji državnik koji je vjerovao da Jugoslavija ima budućnost”, kao idealista u vremenu kada su pragmatizam i nacionalizam dominirali, čije ekonomske reforme i pokušaji demokratizacije su bili “posljednji tračak nade” – naveo je Radulović. Kroz ovu memoarsko-političku ispovijest, dodaje Radulović, autor čitaoce uvodi “iza zatvorenih vrata” tadašnje savezne vlade, opisujući susrete sa svjetskim liderima, diplomatske pregovore, ali i gorka saznanja o “nemoći razuma u vremenu koje je pripadalo strastima”, pružajući uvid u kompleksne političke i društvene procese koji su doveli do raspada (Titove) Jugoslavije. Prema njegivim riječima, knjiga "Posljednji Jugoslaveni" je hronika raspada Jugoslavije, ali i raspada međunarodnog poretka koji je do tada postojao. - Pisano pristupačno, sa mnogo ličnih anegdota, uz vidno prisutan ton razočaranja i nostalgije, autor se ne ustručava da kritikuje sve strane – nacionalne lidere koji su, kako kaže, “izdali ideju Jugoslavije zarad lične moći i interesa”. Nacionalizam se prikazuje kao glavni motor raspada, a mediji kao njegovi saučesnici – istakao je Radulović. Ova knjiga, kako kaže Radulović, nije napisana da bi se dokazala politička istina, već da bi se sačuvala ljudska. - "Posljednji Jugoslaveni" nas podsjeća na to da istorija nije crno-bijela, da heroji često ostaju nepoznati, a da porazi ne dolaze uvijek sa bojišta, već i iz kaancelarija, iz tišine međunarodne nezainteresovanosti, iz nedostatka volje da se nešto sačuva. Stoga, vrijedi pročitati ovu knjigu, imati je u svojoj biblioteci, ne samo kao istorijski podsjetnik, već kao lični dnevnik jedne izgubljene nade, kao omaž jednom vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili – zaključio je Radulović. <h2>Nasljeđe jugoslovenstva</h2> Potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Milojica Dakić rekao je da ovom knjigom Vejnović analitički precizno i objektivno zapaža i prikazuje genezu i uzroke raspada Jugoslavije, "zemlje do koje mu je bilo neobično stalo i kojoj je pripadao svim bićem".  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Kako je istakao, rasvijetlio je brojne nepoznanice, uvriježena vjerovanja i ključne događaje u samom vrhu jugoslovenske vlasti tokom posljednjih dana države koja, za mnoge, ostaje trajna uspomena. - Slom ideje u koju je vjerovao i bio joj nesebično posvećen teško je doživio i prihvatio. Glavni razlog raspada Jugoslavije, kako ga Vejnović saopštava u knjizi je “prevlast ideologije nad privredom i društvom zakonomjerno je proizvodila ekonomsku neefikasnost i političke sukobe”, a “najveći grijeh Saveza komunista Jugoslavije je opuštanje nacionalizma”. Ne ustručava se da saopšti postupke, ponašanja i greške, čak i najtežih pretpostavljenih – rekao je Dakić na promociji u KIC-u. Konstatovao je da raspad Jugoslavije i pobjeda nacionalizma nijesu ugasili građanske, antifašističke i civilizacijske ideje kojima je Jovo Vejnović odan cijelog života. - Ideja jugoslovenstva ostala je utkana u njegovu biografiju. Pitam se da li je bilo moguće očekivati nešto drugo od čovjeka koji je radio i izgrađivao se na temeljima jugoslovenstva, koji je obavljao odgovorne dužnosti, razvijao poslovne i diplomatske veze po cijelom svijetu, uspostavljajući čvrste i trajne odnose, koji se školovao u sedam gradova iz tri nekadašnje jugoslovenske republike (a danas samostalne države), koji je radio u četiri grada (od kojih su danas dva prijestona), i vršio odgovornu diplomatsku aktivnosti u četiri države sjeverne Afrike – zaključio je Dakić. <h2>Ideje Markovića i danas na “dnevnom redu”</h2> Autor Jovan Vejnović je kazao da je ovu knjigu nosio u glavi 30 godina, a onda su se sjećanja, događaji i lica počeli slagati kao mozaik koji je tražio da bude prenesen na papir. Međutim, više nego o samoj knjizi, Vejnović je juče u Podgorici radije birao da iznese današnja stajališta o ličnostima i događajima iz perioda nestajanja SFRJ, istovremeno nudeći i sažetu refleksiju o političkoj stvarnosti današnjeg regiona i svijeta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Živimo zajedno osamdeset godina i prolazimo kroz velike teškoće. Naš najveći problem su fanatizam i fatalizam koji se prije izrodio na ideji stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske. U ovoj knjizi sam pokušao reći da je Jugoslavija postala država u kojoj više nije najvažniji rad i čovjek, već nacija. Tu nema racionalne, građanske koncepcije, već jedna mitomanska, mitološka, fanatizovana politika koja nikud ne može povesti nego tamo gdje je, nažalost, sve nas skupa dovela. Svaka nacionalna homogenizacija zakonomjerno vodi prema ratu. Niko pametan neće osporavati da su nacionalna pripadnost i identitet važni, ali ne završava sve na tome. Osnova države nije Srbin ili Hrvat, nego građanin. Uspješna država se samo na takvom konceptu može napraviti – kazao je, pored ostalog, Vejnović. Kako je naglasio, knjigu nije pisao zarad prošlosti, već iz uvjerenja da su ključni elementi ideja koje je Ante Marković zastupao i danas aktuelne i "na dnevnom redu". - Bez prihvatanja takve koncepcije nećemo imati sreće na našem prostoru i nećemo izaći iz ovih teškoća u kojima se nalazimo. I danas zastupam stav – najbolji okvir za razvoj ovih prostora apsolutno je bila Jugoslavija. Ideja jugoslovenstva je postojala i prije Jugoslavije, siguran sam da postoji i poslije raspada Jugoslavije – poručio je Vejnović. Promociji u KIC-u "Budo Tomović" prisustvovali su i predstavnici antifašističkih organizacija iz republika/država bivše Jugoslavije i Albanije.

Tamara Klikovac

Omaž vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: promocija