Evropska unija je danas pozvala sve strane u Pojasu Gaze da "poštuju prekid vatre", ali je potpredsjednica Evropske komisije Tereza ​​Ribera otišla dalje, osuđujući nove izraelske napade u kojima je poginulo više od 100 ljudi.
- Potrebna nam je šansa za mir, a ne izgovori za još udara- napisala je španska komesarka za konkurentnost na platformi X.
Ponavljamo poziv svima, svim stranama, da nastave da poštuju prekid vatre, rekao je portparol diplomatske službe EU Anuar el Anuni.
On je dodao da ne postoji vojno rešenje za ovaj sukob i da je vrijeme da se okonča "ciklus nasilja, smrti i razaranja".
Izraelska vojska saopštila je danas da se vraća primirju u Pojasu Gaze nakon što je u utorak izvela niz napada na desetine meta, kao odgovor na granatiranje u kojem je dan ranije poginuo jedan vojnik.
Prema podacima Civilne odbrane u Pojasu Gaze, u tim napadima je poginulo više od 100 ljudi.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

EU poziva na poštovanje primirja u Pojasu Gaze

Zajedno s pjesnikom Mirašem Martinovićem postavljam pitanje sebi i čovječanstvu o našoj naravi
"A gdje ćemo mi/Poslije svega/Gdje"
Tako glase posljednji stihovi pjesme "Raseljenje" i posljednje riječi zapisane i objavljene u pjesničkoj zbirci "Smrt u Gazi" što ju je još prošle zime završio i proljetos objavio crnogorski pisac i pjesnik Miraš Martinović. Zbijam razvedene stihove u duže retke, da ih lakše uklopim u format novinskog članka. Oprostiće mi pjesnik. Moram prenijeti što još u toj pjesmi piše: "Gdje ćemo sada mi sa ove zemlje/onako na njoj nema ništa/Sve ste zbrisali/Kuće i gradove/Život se ne osjeća/Života nema/Ali mi hoćemo/Na goloj ledini/Da budemo/Na svojoj zemlji..."
Ili ovo: "Kako ćete/Graditi odmarališta/Skupocjene hotele/Na kostima/Naše djece/Ona vam/Neće dati mira/Ona će vam/U san dolaziti/Vaši gosti će se/Odmarati/Na kostima /Pa još na kostima/Djece/Stalno će/Čuti plač/Plač neće/Utihnuti/Čuće se do kraja/Zemlje /Do neba/I dalje će se/Čut i/Do Boga/I neće prestati..."
U pjesmi "Šta će ti to" Martinović čovjeka pita što će mu to da ruši gradove, da ubija djecu... Pita čovjeka "pomišljaš li da i tebe čeka smrt"... Šta će ti to/Čovječe".
Dok su ti stihovi pisani, vijesti su govorile o "tek" jedanaestak hiljada mrtvih u Gazi. Vijesti su se pretakale u pjesme užasa, pjesme suosjećanja, pjesme pitanja i čovjeku i Bogu.
I sada neka me samo neko pita: a što je s hiljadama i hiljadama pobijenih hriršćana u Nigeriji, ima ih kažu već više od sto hiljada, što je sa zapaljenim hriršćanskim crkvama plamenom stvarnim i plamenom mržnje islamističkih terorista. Kako što je? Pa treba dignuti glas, treba do neba zavapiti, treba dignuti javnost na noge. Što čekaš ti koji me to pitaš? Što čekaju crkve? Što čekaju mediji? Ne znam što čekaju. Vjerovatno to da postanu malo više ljudi nego što jesu, da prestanu jednim zlom opravdavati drugo. Čekamo da postanemo jedan svijet i jedna borba, jedna vjera i religija s dostojanstvom i dragocjenošću svakoga ljudskog bića kao prvom, desetom i stotom i jedinom zapovijedi i grijehom najvećim onoga ko je prekrši.
Jedan je crnogorski pjesnik, moj prijatelj Miraš, zavapio stihovima. Drugi su izašli na ulice svojih gradova. Ima među njima mnogo i neznanja i gluposti. Ali kleveta je zlonamjernika da svi oni podržavaju Hamas i da nemaju srca za one što su ih Hamasovi teroristi pobili, zaklali, silovali, zapalili toga crnog 7. oktobra.
Kažu, Hamas je dobio propagandni rat gurajući nedužne i nevine svoje sunarodnjake Palestince pod metke i bombe, a djecu naročito. Ali čije metke i bombe? Kažu, znali su da će Izrael, njegova vojska i država reagovati upravo tako, bespoštednim ratom. Teroristi su zvijeri koje ne mare za život. Doduše, njihovi vođe itekako često znaju sakriti svoje guzice na sigurno i toplo. Ali, ne postaju li njima slični, pa i isti, oni koji dijele taj njihov prezir prema životima bilo čijim, svog ili onog drugog naroda?
O tome se radilo u Gazi. Hamas narod iz kojeg se izrodio koristi kao živi štit, što je zločin. Ali bombe su bile američke, vojnici izraelski, koji su počinili taj "propagandni" pokolj. Da, pokolj, a ne rat, da ponovimo tačne riječi predsjednika Milanovića.
Što će ti to, čovječe, što će ti to, moj Izraele?
I onda se pojavi Tramp mirotvorac. Onaj isti koji u gradove zemlje koje je predsjednik šalje američku vojsku u rat protiv "unutarnjeg neprijatelja". Tramp mirotvorac, koji u govoru kojim proglašava mir sa zanesenošću nedoraslog dječaka govori zaljubljeno o divoti i ljepoti svojih bombardera nabrajajući ih kao nisku bisera u svojoj mirotvornoj ogrlici.
Ne budimo licemjeri, ne tražimo od Izraela što ni sami nismo pokazali nakon pobjede u našem ratu, što ni trideset godina nakon njega nismo naučili postati makar toliko ljudi da makar jednu samilosnu riječ uputimo žrtvama naših neprijatelja.
Tako ni ceremonija u Knesetu, jerusalimskom parlamentu Države Izrael, nije uputila nijedno slovo saučešća prema ubijenima u Gazi. Ne kao da su svi oni bili teroristi i zakleti članovi Hamasa, nego kao da nisu ni postojali, kao da ih nikada nije bilo niti ih je ikada trebalo biti. Ni na tlu na koje su padale njihove bombe ni igdje drugdje pod kapom nebeskom.
Ne samo Netanjahu nego i vođa opozicije govorili su o velikoj cijeni koja je plaćena za mir, koji još uvijek više nalikuje krhkom primirju nad kojim imamo razloga strahovati. I u toj cijeni nabrojili su sve ubijene svoje sunarodnjake i sve svoje vojnike. Niko da u tu cijenu pribroji i desetke hiljada žrtava druge strane i desetke hiljada vlastitih ljudi koje je rat, kao što to svi ratovi čine, pretvorio u ubice svoje ljudske braće. Baš zato se na one druge i ne smije ni pomisliti kao na ljude.
Oteti su ponovno slobodni, vraćeni svojim porodicama. I to s obje strane.
Barem jedan dan nije se pucalo ni ubijalo. Barem jedan dan počela se onima o kojima se ne smije razmišljati kao o ljudima dostavljati hrana, voda, lijekovi...
I to je dobro i tome se treba svaki čovjek radovati. Ali gorka je ta radost za nas, za ljude, za čovječanstvo ako smo pristali da je jedini način da se dođe do mira uništavanje i ubijanje, gola sila najrazornija i najmoćnija na svijetu.
Američki marinci imaju jednu "molitvu", jedan zavjet koji izvikuju u obredima ratnih priprema. Riječi su to kojima se zavjetuju i zaklinju da će se boriti, da će ubijati, sve dok Amerika ne pobijedi, sve dok svi njeni neprijatelji ne budu uništeni, sve dok ne zavlada mir.
Donald Tramp ponaša se upravo tako i vjerovatno se tako i osjeća: kao onaj koji će imati najmoćnija oružja i najsnažniju vojsku da bi sravnio sa zemljom svakoga ko remeti mir. Američki mir koji jamče i podmireni američki interesi. Oni interesi za koje svaki vođa uvjerava svoj narod da su interesi svih ljudi njegove zemlje i naroda. A znamo dobro da nikada nisu, nego samo šačice povlaštenih.
Ne pristaje pjesnik, ne pristaju umjetnici prošli i sadašnji, ne pristajem ni ja da je to jedini način postizanja mira. Ne priznajem da je temelj ljudske naravi bespoštedna, okrutna i nemilosrdna borba "mi ili vi" koja ne dopušta i ne poznaje suosjećanje.
A svi vi kojima je stalo do vaše hriršćanske vjere i hriršćanske civilizacije, čiji poziv čekam da izađem na ulicu i za progonjene nigerijske hrišćane i gdje god progonjenih i ubijanih ima, ako Boga znate, samo se sjetite Isusovih riječi (njega valjda priznajete?): "Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati." Pa mi onda odgovorite ili uputite na nekoga takvog pjesnika ili propovjednika koji sam vjeruje i koji će mene uvjeriti da je takav sin Božji Donald Tramp. Krhko je to primirje, a ne mir, ni ljudski, ni Božji.&nbsp;

Svako je primirje bolje od rata, ali poraz je čovječanstva ako se do mira može samo na Trampov način

Francuski presjednik Emanuel Makron danas je izjavio da je primirje u Gazi i dalje "vrlo krhko" te je pozvao na ponovno otvaranje ulaznih punktova na tu teritoriju, jer se radi o "apsolutno hitnom stanju", a svrha je omogućiti ulaz humanitarne pomoći.
- Situacija je i dalje vrlo krhka i mi to znamo. Važno je da Hamas u potpunosti poštuje obaveze koje je preuzeo i da se nastavi pritisak kako bi se garantovalo potpuno pošovanje primirja- rekao je na konferenciji za novinare održanoj u Ljubljani zajedno sa slovenačkim premijerom Robertom Golobom.
Istakao je da je bitno odmah krenuti i ovo je apsolutno hitno stanje u kojem je potrebno ponovno otvoriti humanitarne mostove i razne ostale humanitarne rute da bi se pomoć, hrana i osnovna zdravstvena zaštita mogli dostaviti stanovništvu.
<h3>Devet zemalja EU pozvalo izraelsku vladu da otvori granice</h3>
- I da bismo mogli pomoći ranjenima, svim ljudima, najranjivijim porodicama koje treba izvesti iz Gaze da bi se liječile u bolnicama u regiji- nastavio je francuski predsjednik. Emanuel Makron je insistirao i na potrebi da se u Savjetu bezbjednosti UN-a "što prije usvoji rezolucija" kojom bi se uspostavio "međunarodni okvir za upravljanje i sigurnost" u budućnosti u Gazi.
Šefovi država i vlada devet zemalja Evropske unije (EU) koje graniče sa Sredozemljem juče su na sastanku u Sloveniji zatražili "hitno deblokiranje sve humanitarne pomoći za Gazu" te su pozvali izraelsku vladu da u tu svrhu otvori "prelaz Rafah, kao i ostale granične punktove".

Makron: Situacija u Gazi je i dalje vrlo krhka i mi to znamo

Pokazalo se da je samo rat vječna pojava na Bliskom Istoku i da dekadama unazad gledamo povremene erupcije nasilja, a da nema istinske spremnosti za smirenje situacije, kazao je za Televiziju E vojni analitičar Aleksandar Radić.
On je istakao da sporazum o primirju u Gazi, koji je potpisan u Šarm el Šeiku na inicijativu američkog predsjednika Donalda Trampa, ne daje jasne i precizne korake šta dalje. Ni jedna ni druga strana ne znaju šta je konačni izlaz. Izrael je konačno dobio preostale taoce i to pitanje je riješeno, smatra analitičar, ali ističe da je to dalo Natanjahuovoj vladi da postupa dalje kako želi i samo čeka provokaciju Hamasa, koja će se gotovo sigurno desiti, da ponovo pokrene ratna dejstva. Postoji mnogo razloga za pesimizam, i sve će se nastaviti dinamikom koju Izrael odluči.
- Donald Tramp je trenutno jedina brana novom sukobu jer ima interes da on bude taj koji će donijeti mir. On ima zlatni ključ zato što ogromne količine novca koje Amerika upumpava Izraelu, može i da obustavi. Pitanje je šta raditi sa Hamasom, ako oni izvrše provokaciju, u tom slučaju reagovaće Izrael i krug nasilja se nastavlja- kazao je Radić.
To što je Tramp u Izrael poslao potpredsjednika Džej Di Vensa, Radić vidi kao zaštitu američkog integriteta. Bliski Istok poštuje Trampa i američka volja jedina je koja može prekinuti ili barem umanijiti na tolerantan nivo ratna dejstva.
- Primirje u Gazi ne donosi rješenje za rat. Nakon dvije godine nasilja, desetine hiljada žrtava, moralo se pronaći neko rješenje. Problem je što bez međunarodnih garancija- primirje u Gazi je neodrživo. Tek onda kada se uspostavi efikasna kontrola od strane UN-a možemo govoriti o održivosti primirja, kao što je slučaj recimo u Libanu- smatra Radić.
Što se tiče agresije Rusije na Ukrajinu, koja ulazi u četvrtu godinu, Radić smatra da se mir u toj zemlji može postići jedino uz posredstvo Sjedinjenih Američkih Država.
- Jednog dana ćemo saznati koliko je Moskva ohrabrena da nastavi dejstva upravo nakon sastanka sa američkim predjsednikom, koji je bio ljetos. Mjeseci rata iza nas bili su statični, teško je opisati šta se zaista dešavalo, nema pomjeranja linija na frontu i situacija izgleda bezilazno i odavno je zrela za mirovne pregovore- kaže vojni analitičar.
Ističe da konačan mir jeste ozbiljan izazov i zahtijeva od obije strane ozbiljno odricanje, zato što Rusija ne može da zadovolji svoje ambicije- a to su četiri oblasti Ukrajine. S druge strane Ukrajina nema nade da može da izbaci rusku vojsku sa svoje teritorije, i takvo stanje vlada već mjesecima, pa rat više nema smisla, imajući u vidu i ono što se dešava u Kremlju.
- Ruski zahtjev je da Ukrajina napusti i preda četiri anektirane oblasti i da prihvati to kao svršen čin. U ovom trenutku ukrajinska vojska može da drži liniju fronta. Ukrajinci ne vide zašto bi u ovom trenutku predali recimo Slavjansk ruskoj vojsci. Kompromis jeste da se zaustavi rat tamo gdje je sad linija fronta, bez daljih pomjeranja. Vašington će tražiti od Ukrajine da se pomiri sa time da gdje je trenutno ruska vojska, to i ostane pod ruskom kontrolom- kazao je Radić.
Smatra da je sada najvažnije da se pronađe strategijsko rješenje, to je zapravo Putinu u ovom trenutku potrebno. On mora da se vrati u žižu normalnih pregovora i razgovora sa Zapadom- dakle normalizacija trgovine, transporta energenata. Putinu ne treba kompromis na frontu, već rješenje ruskog političkog i ekonomskog statusa.
- Putinov avion će morati da prođe kroz neku od zemalja koje jesu uvele sankcije Rusiji, ali to je pitanje za koje će se naći rješenje jer postoje viši politički interesi i neće se dovesti u pitanje dolazak na sastanak glavnog čovjeka od kojeg zavisi pitanje mira na Istoku Evrope- zaključio je Radić, komentarišući predstojeći sastanak ruskog i američkog predsjednika u Budimpešti.

Radić: Sporazum o primirju u Gazi bez jasne konstrukcije za dalje korake, stanje na ukrajinskom frontu odavno zrelo za mirovne pregovore

Američki predsjednik Donald Tramp poručio je da posao u Gazi nije završen, jer tijela preminulih talaca nijesu vraćena kao što je bilo obećano, objavio je Tajms of Izrael, a prenosi N1.
- Svih 20 preživjelih talaca se vratilo i oni se osjećaju dobro, koliko je to moguće. Veliti teret je sklonjen, ali posao nije završen. Tijela nisu vraćena, kao što je bilo obećano- napisao je Tramp na društvenoj mreži "Truth Social".
Dogovor koji su potpisali Izrael i Hamas prošle nedjelje podrazumijevao je da Hamas oslobodi svih 48 talaca u roku od 72 sata od kako primirje stupi na snagu.
Rok je istekao u ponedjeljak u podne i Hamas je oslobodio 20 živih talaca, ali je vratio tijela samo četiri od 28 preminulih u Gazi, dok za večeras najavljuje predaju još četiri.
Rok iz dogovora se odnosi i na tijela, piše Tajms of Izrael, ali izgleda da Hamasu treba više vremena da ih locira, pa je uspostavljena zajednička radna grupa kako bi pomogla da se pronađu tijela koja nisu vraćena u 72 sata.
- Faza dva počinje odmah"- dodao je Tramp, aludirajući na djelove svog plana u 20 tačaka o postratnom upravljanju i obnovi Gaze, koju će voditi tranziciona vlast palestinskih tehnokrata, a nadgledaće je Mirovni odbor, kojim će predsjedavati američki predsjednik i bivši britanski premijer Toni Bler.
Faza jedan, prema Trampu, podrazumijeva oslobađanje talaca, povlačenje Izraela iz Gaze i omogućavanje dostave humanitarne pomoći, dok Hamas tek treba da se saglasi sa fazom dva, koji podrazumijeva njihovo razoružavanje.

Tramp: Posao u Gazi nije završen, tijela preminulih talaca nijesu vraćena kao što je obećano

Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski pozdravio je "izvanredno" primirje u Gazi kao nadu da bi američki predsjednik Donald Tramp mogao da posreduje u okončanju ruske invazije na njegovu zemlju.
- Kada se postigne mir za jedan dio svijeta, to donosi više nade za mir u drugim regionima- naveo je Zelenski na društvenim mrežama.
On je dodao da ako su postignuti primirje i mir za Bliski istok, "vođstvo i odlučnost globalnih aktera svakako mogu funkcionisati i za nas, u Ukrajini."
Ukrajina se nalazi pod ruskom invazijom od februara 2024.
Američki predskednik Donald Tramp &nbsp;sugerisao je 12. oktobra da bi mogao da dozvoli da Kijev dobije rakete Tomahavk dugog dometa ako Rusija ne okonča rat protiv Ukrajine, za šta je ruski predsjednik Vladimir Putin upozorio da bi predstavljao veliku eskalaciju.

Zelenski: Sporazum o Gazi donosi nadu Ukrajini

Predsjednik Savjeta Evrope, Antonio Košta, poručio je danas, povodom potpisivanja sporazuma o okončanju rata u Gazi, da prvi put u dugo vremena postoji stvarna nada za mir. Košta će na poziv egipatskog predsjednika Abdel Fataha al-Sisija i američkog Donalda Trampa predstavljati Evropsku uniju na samitu u ponedjeljak u Egiptu.
- Dugački put prema miru počinje sjutra u Egiptu...Prvi put u dugo vremena postoji realna nada. Nada za oslobađanje svih talaca, za prekid vatre i nada za neometan pristup humanitarne pomoći Gazi. Nada za pravedan i održiv mir i svjetliju budućnost na temelju dvodržavnog rješenja- istakao je Košta u današnjem saopštenju.
EU ističe spremnost da pridonese prielaznoj upravi u Gazi, procesima oporavka i obnove kako bi se osiguralo da "dan poslije" bude uspješan. &nbsp;&nbsp;Na samitu će sudjelovati i glavni tajnik Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš te čelnici iz više od dvadeset zemalja.

Košta: Prvi put nakon dugo vremena postoji stvarna nada za mir

Egipatski predsjednik Abdel Fatah el-Sisi i američki predsjednik Donald Tramp predsjedavaće mirovnim samitom za Gazu sjutra poslije podne u Šarm el-Šeiku, gdje će biti prisutni lideri iz više od 20 zemalja i generalni sekretar Ujedinjenih nacija (UN) Antonio Gutereš, ali ne i izraelski zvaničnici kao ni vođe Hamasa.
- Nijedan izraelski zvaničnik neće učestvovati- rekao je danas za AFP Šoš Bedrosijan, portparol izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.
Dokument o okončanju rata u Pojasu Gaze biće potpisan tokom samita, saopštilo je danas egipatsko Ministarstvo spoljnih poslova.
Egipatsko predsjedništvo je juče, drugog dana prekida vatre između Izraela i Hamasa, saopštilo da je „cilj samita okončanje rata u Pojasu Gaze, jačanje napora za uspostavljanje mira i stabilnosti na Bliskom istoku, kao i otvaranje novog poglavlja u regionalnoj bezbjednosti“.
Pored generalnog sekretara UN-a, nekoliko lidera je najavilo svoje učešće, uključujući jordanskog kralja Abdulaha II i turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana.
Francuski predsjednik Emanuel Makron otputovaće u Egipat kako bi izrazio podršku „sprovođenju sporazuma koji je predstavio predsjednik Tramp o okončanju rata u Gazi“, prema saopštenju Jelisejske palate.
Makron namjerava da razgovara „sa svojim partnerima o sljedećim koracima u sprovođenju mirovnog plana“.
Britanski premijer Kir Starmer prisustvovaće samitu koji „označava istorijsku prekretnicu za region nakon dvije godine sukoba i krvoprolića“, saopštio je Dauning strit.
Očekuje se da će u Egipat doći i španski premijer Pedro Sančes i italijanska premijerka Đorđa Meloni, kao i njemački kancelar Fridrih Merc i predsjednik Savjeta Evropske unije Antonio Košta.
Hamas je objavio da neće učestvovati u potpisivanju dokumenta.
Jedan od njegovih visokih zvaničnika, Hosam Badran, rekao je za AFP da palestinski islamistički pokret djeluje „preko katarskih i egipatskih posrednika“.
Prema uslovima sporazuma između Izraela i Hamasa, 48 talaca ili ostaci talaca moraju biti vraćeni Izraelu iz Pojasa Gaze prije 7.00 u ponedjeljak.
Zauzvrat, Izrael mora da oslobodi 250 zatvorenika, uključujući mnoge osuđene za smrtonosne napade protiv Izraela, i 1.700 Palestinaca koje je izraelska vojska uhapsila u Pojasu Gaze od početka rata 7. oktobra 2023. godine.
Rat je pokrenuo dotad neviđen napad Hamasa na Izrael, u kojem su skoro svi taoci oteti.

Egipat: Sjutra počinje samit za mir u Gazi, bez predstavnika Izraela i Hamasa

Delegacija Hamasa neće učestvovati u potpisivanju sporazuma o prekidu vatre u Pojasu Gaze, izjavio je danas član političkog biroa te militantne palestinske grupe.
- Što se tiče zvaničnog potpisivanja, nećemo biti prisutni- rekao je zvaničnik Hosam Badran agenciji Frans Pres (AFP).
On je dodao da je Hamas tokom novih pregovora o sklapanju primirja sa Izraelom delovao "preko katarskih i egipatskih posrednika".
Još jedan zvaničnik Hamasa danas je saopštio da razoružanje te grupe "ne dolazi u obzir", iako je ono predviđeno sporazumom od 20 tačaka, u kom posreduju i Sjedinjene Američke Države (SAD), a koji je predložio njihov predsjednik Donald Tramp.
Hamas bi, prema sporazumu, do ponedjeljka ujutro trebalo da pusti na slobodu 48 talaca, odnosno njihove posmrtne ostatke ustupi Izraelu, a Jerusalim da zauzvrat oslobodi 250 zatvorenika uhapšenih "iz bezbjednosnih razloga", kao i 1.700 Palestinaca koje je vojska privela u Pojasu Gaze od početka rata u oktobru 2023. godine.

Hamas: Nećemo prisustvovati potpisivanju primirja u Gazi

Izrael je predložio primirje u trajanju od 45 dana u Pojasu Gaze, kako bi se omogućilo oslobađanje talaca i potencijalno započeli indirektni pregovori o okončanju rata. Hamas, koji je već odbacio jedan od uslova, da položi oružje, saopštio je da još razmatra ovaj prijedlog.
Prema kopiji dokumenta do koje je došao Rojters, ključni elementi izraelske ponude podrazumijevaju uključivanje egipatskih i katarskih posrednika, uz podršku Sjedinjenih Američkih Država, kako bi se otvorili pregovori o trajnom okončanju sukoba.&nbsp;
Vlada premijera Benjamina Netanijahua se još nije zvanično oglasila povodom plana primirja&nbsp;
Izraelske snage bi se povukle na položaje koje su držale prije prekida prethodnog primirja, 18. marta, a Palestincima bi bilo dozvoljeno da prelaze preko koridora Netzarim, koji razdvaja sjeverni i južni dio Gaze.
Tokom prve sedmice primirja, Hamas bi oslobodio 10 živih talaca u zamjenu za 120 Palestinaca osuđenih na doživotne kazne, kao i više od 1.000 Palestinaca uhapšenih nakon 7. oktobra 2023.
Humanitarna pomoć bi ponovo počela da se distribuira, a započeli bi i radovi na obnovi uništene infrastrukture.
Nakon toga, Hamas bi dostavio dokaze o životu preostalih talaca, a tijela poginulih bi bila vraćena.

Izrael predložio uslove primirja u Gazi: Hamas već odbio prijedlog o polaganju oružja

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: primirje-u-gazi