Izvjesno je da će rasti lična potrošnja, s obzirom da se desio rast zarada u novembru prethodne godine. Međutim, taj rast lične potrošnje može da generiše rast BDP-a 1,5 do dva odsto, zbog naše visoke uvozne zavisnosti. Tako da procjene Svjetske banke od oko tri odsto jesu mjerene, otprilike jesu realne, ali ono što ja mislim je to da u ovoj fazi Crnoj Gori treba značajno intenzivniji rast, najmanje četiri odsto, pa čak i pet, a mislim da u 2025.godini mi za to, barem prema trenutnoj situaciji, još uvijek nemamo uslova - kazala je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, redovna profesorica na Ekonomskom fakultetu Maja Baćović.
Ekonomija u 2025. godini, kaže Baćović, će biti izazov, jer je upitno šta će se desiti sa izvozom u Crnoj Gori, 
- Mi ćemo u 2025.godini vjerovatno imati pad izvoza roba, zbog situacije sa električnom energijom, i deficitom u energetskom bilansu. Takođe, postoje najave, i neka čak procjena, da će u 2025.godini Crna Gora uvoziti električnu energiju, umjesto izvoza koji je bio karakterističan posljednjih par godina, tako da će spoljnotrgovinska razmjena definitivno biti lošija nego što je to bio slučaj sa 2024.godinom, a i u 2024.godini smo imali pad spoljnotrgovinske razmjene, tako da će taj uvozno izvozni dio roba biti malo pogoršan u 2025.godini. To može, djelimično, da ispegla rast izvoza usluga, konkretno turizma, ali evo turističku sezonu je vrlo teško predvidjeti, vidjećemo šta će biti u 2025.godini, jer smo u 2024.imali pad prihoda u odnosu na onu prethodnu, tako da je ta komponenta agregatne tražnje, i taj faktor rasta prilično neizvjestan i upitan - rekla je Baćović.
Druga veoma važna komponenta, objašnjava Baćović, jeste investiciona aktivnost, investiciona potrošnja, ističe ona, a po nekim procjenama najavljuje se mogući rast, kako kaže, od 5 do 10 posto.
- To je rast koji je nedovoljan za neki intenzivniji rast u Crnoj Gori. Ono što će biti interesantno vidjeti jeste šta će se desiti sa zalihama. Vjerovatno ste primijetili da u posljednje dvije godine imamo izuzetno visok rast zaliha u Crnoj Gori, koji ide ka skoro 10 posto BDP-a, i šta će biti sa tim zalihama u 2025.godini, mislim, da će u značajnoj mjeri opredijeliti BDP, jer je riječ o visokoj vrijednosti, da li će one biti uključene u ekonomske tokove, da li će i dalje rasti, veoma je neizvjesno, tako da je ta komponenta takođe problematična. Ono što je je jedino izvjesno je to to da će rasti lična potrošnja, s obzirom da se desio rast zarada u novembru prethodne godine, međutim, taj rast lične potrošnje može da generiše rast BDP-a 1,5 do 2 posto, zbog naše visoke zavisnosti. Tako da ove procjene Svjetske banke od oko 3 posto jesu mjerene, otprilike jesu realne, ali ono što ja mislim je to da u ovoj fazi Crnoj Gori treba značajno intenzivniji rast, najmanje 4 posto, pa čak i 5, a mislim da u 2025.godini mi za to, barem prema trenutnoj situaciji, još uvijek nemamo uslova - istakla je Baćović.
Crna je prije 15-ak godina imala veću robnu proizvodnju, kaže Baćović, a to podrazumijeva poljoprivrednu proizvodnju, prerađivačku industriju, proizvodnju rude i kamena, proizvodnju električne energije, i, kako navodi, vodosnabdijevanje i građevinarstvo.
- Recimo 2006.godine svi ovi robni sektori činili su 20 posto BDP-ja, u 2023.godini njihovo učešće palo je na 16 posto. Tako da mi jesmo imali veću robnu proizvodnju nego što je imamo danas, jer se proizvodnja vremenom smanjila i aktivnosti su se pomjerile ka uslugama. Mi imamo izuzetno visok rast trgovine i ugostiteljstva, tako da se gro ekonomije Crne Gore pomjerio ka tim djelatnostima. Mislim da imamo šanse da se opet vratimo, barem, na taj nivo tako što će se intenzivirati i poljoprivredna proizvodnja, ali ne samo ona, već i prerađivačka industrija. Crna Gora bi imala kapaciteta da proizvodi gotove proizvode, ne moraju to sad biti u ovim uslovima, u ovom trenutku, visoko sofisticirani tehnološki proizvodi, ali recimo prerađivačka industrija u prehrambenoj proizvodnji, ili nekim manje tehnološko intenzivnim sektorima, moglo bi se organizovati - zaključila je Baćović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DquQ5jFiEbqs&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Baćović: Crna Gora je prije petnaestak godina imala veću robnu proizvodnju nego danas

Crnogorski PEN centar tvrdi da je Administrativni odbor prikrio i zanemario u redovnoj proceduri kandidaturu te organizacije za članstvo u Savjetu Agencije za audio-vizuelne medijske usluge, ističući da imaju i dokaze za to. Ocijenili su da je cilj spriječiti ulazak nepodobnih članova u Savjet i poručuju da će o ovim protivzakonitim aktivnostima crnogorskog zakonodavnog organa obavijestiti Delegaciju Evropske unije u Crnoj Gori i Evropsku komisiju. Iz PEN centra su podsjetili da je na sjednici, održanoj 25. marta, Administrativni odbor Skupštine Crne Gore konstatovao je da su “oba” prijedloga za članstvo u Savjetu Agencije za audio-vizuelne medijske usluge “blagovremena ali nepotpuna”. - Na konkurs su se, prema onome što smo čuli na navedenoj śednici (a što je bilo moguće pratiti uživo preko sajta Skupštine i skupštinskoga Jutjub kanala), prijavila dva kandidata – jedan za članstvo u ime nevladinih organizacija koje se bave medijima i jedan kandidat CANU. Niti jednom riječju, ni na datoj śednici, ni u izvještaju na sajtu Skupštine, ni u izvještajima dostavljenim medijima, nije pomenuto da je 10. marta, prijemnoj kancelariji Skupštine Crne Gore, osam dana prije isteka roka, u skladu sa zahtjevima javnoga poziva objavljenog 30. januara ove godine, u zatvorenoj koverti Crnogorski PEN centar predao dokumentaciju za svojega kandidata. Kandidatura Crnogorskoga PEN-a, iako uredno i na vrijeme dostavljena, nije konstatovana, jer – protivno zakonima i vladavini prava – nije ni ušla u proceduru - navedeno je u saopštenju PEN centra. Nakon što je PEN zatražio povrat dokumenata, dobili su usmeni odgovor da dokumentacija nije ni predata jer o njoj u Skupštini nema nikakvog traga. - Evidentno je da svojim ponašanjem Skupština Crne Gore, njen predśednik Andrija Mandić i članovi Administrativnoga odbora u kontinuitetu krše Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama. Svjesni toga, prilikom predaje dokumentacije zahtijevali smo da fotografišemo prijemni pečat na koverti kao dokaz o blagovremenosti prijave. Tek se na osnovu te fotografije, dan kasnije, pomenutoj dokumentaciji ušlo u trag - kažu u PEN centru. Trag je, ističu, vodio do Administativnoga odbora, odgovornog organa za zakonito sprovođenje izbora članova SAMU. - No iako nam je prvobitno rečeno da pod datumom predaje prijave nije zavedeno ništa, u dopisu prilikom povraćaja napokon pronađene dokumentacije volšebno se našao zavodni broj 00-63-14/25-10/3 - napominju u PEN centru. Očito je, naglašavaju, da je Crnogorski PEN centar predao kandidaturu prema važećim propisima, a da je zakulisnim radnjama članova Administrativnoga odbora ta kandidatura prikrivena i zanemarena u redovnoj proceduri. Stoga je Crnogorski PEN centar zatražio pisano obrazloženje o razlozima prikrivanja dokumentacije, neuvrštavanja dokumentacije u zvaničnu proceduru, te pisanu potvrdu da će u narednome konkursu biti poštovan Zakon o audio-vizuelnim medijskim uslugama u pogledu redosljeda kandidata.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512230528_4492413bf205c3af5c3b1fbb1939b14ac9cbbede9d0cc333d343694e4baf6087.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512230528_4492413bf205c3af5c3b1fbb1939b14ac9cbbede9d0cc333d343694e4baf6087" data-rendition-name="original" width="1600" height="842" loading="lazy" alt="dokaz"></figure>  - Na naša je, pak, pitanja poslata 29. aprila Administrativni odbor odgovorio 5. maja. Uz odgovor je, kao navodni dokaz da je sve bilo u skladu s procedurom, priloženo i odštampano Saopštenje sa śednice održane 25. marta 2025. godine sa sajta Skupštine Crne Gore. Ipak, uvidom u sajt može se primijetiti da je sadržina saopštenja izmijenjena, a provjerom metainformacija lako je utvrditi da je promjena izvršena samo dan nakon dostavljanja naše reakcije. Administrativni odbor tom naknadnom izmjenom javno dostupnih podataka nastoji prikriti svoje protivzakonito djelovanje - tvrde u PEN centru. Ono što predstavnici Skupštine i predstavnici građana u Skupštini Crne Gore nijesu u mogućnosti da izmijene jesu, kažu u PEN centru, saopštenja medija o podnešenim kandidaturama (zvanične informacije iz Skupštine Crne Gore), kao ni video-zapis sa pomenute sjednice koji postoji na Jutjub kanalu parlamenta, na kojem članovi Administrativnoga odbora raspravljaju o dvijema kandidaturama, što se čuje iz izvještaja poslanika Bogdana Božovića. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D6oJV7ZE5T7s&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Ovo je, kažu u PEN centru, samo još jedan u nizu dokaza manipulacija i malverzacije Skupštine Crne Gore na čelu s Andrijom Mandićem i Administrativnoga odbora s predsjednicom Jelenom Nedović i njihovih nastojanja da kršenjem Zakona o audio-vizuelnim medijskim uslugama onemoguće efikasno praćenje rada crnogorskih elektronskih medija. - Cilj im je jasan – spriječiti ulazak trenutnim vlastima nepodobnih članova u Savjet i time pospješivati nepristrasnost medija, jednostranost izvještavanja i širenje propagande. Dužni smo o ovoj prevari i protivzakonitim aktivnostima obavijestiti javnost, a s obzirom na značaj teme i činjenicu da su mediji u žiži interesovanja EU o ovim ćemo nepočinstvima crnogorskoga zakonodavnoga organa obavijestiti i međunarodne partnere, Delegaciju Evropske unije u Crnoj Gori te Evropsku komisiju - poručili su iz PEN centra.

PEN centar: Skupština prikriva našu kandidaturu za Savjet AMU, obratićemo se EK

Udruženje podstanara Crne Gore poziva sve podstanare, porodice i građane da se pridruže višednevnim protestima ispred Skupštine Crne Gore, koji će početi 25. maja.&nbsp;
Ovaj protest je, kako kažu, borba za pravo na dom.&nbsp;
- Očekujemo hrabre porodice koje su dovoljno osviješćene i spremne da ne šute više. Nećemo se povući dok naš glas ne bude saslušan! Započinjemo protest 25. maja, ali neće stati tu. Spremni smo na više dana i noći, spavanje ispred Skupštine na ulici, dok ne bude ispunjeno ono što tražimo - poručuju iz Udruženja podstanara
Oni pozivaju sve podstanare i njihove porodice da pokažu hrabrost i odlučnost.&nbsp;
- Svi koji se žele boriti za svoja prava treba da budu &nbsp;na ovom protestu, jer ovo je naša borba. Očekujemo da nam se prijave sve porodice podstanara koje su spremne da se suprotstave nepravdi i borimo za svoja prava! Ako ste vi ili vaša porodica suočeni sa nepoštenim uslovima najma, nesigurnim životnim uslovima ili nesređenim zakonodavstvom, pozivamo vas da se prijavite i pridružite našoj borbi. Prijavite svoju porodicu - navode u saopštenju.
Pozivaju sve podstanre da ispričaju svoju priču.
- Pokažite da niste samo statistika. Ostavite svoj kontakt i budite dio protesta. Podijelite svoju priču – dijalog o nepravdi koju trpe podstanari pomoći će da naš glas bude snažniji i jasniji. Pozivamo sve podstanare da pozovu svoje prijatelje, susjede i poznanike koji takođe trpe u ovim uslovima. Prijavite se putem naše web stranice ili društvenih mreža, kako bismo imali što veći broj porodica koje će podržati ovu inicijativu - &nbsp;poručili su.&nbsp;
Zahtjevi sa protesta:
1) Smanjenje cijena najma i zakonodavna zaštita podstanara:
Država mora usvojiti zakone koji štite podstanare i garantuju maksimalnu cijenu najma koja je u skladu s prosječnim prihodima građana Crne Gore.
Regulacija tržišta najma: Uvođenje jasnih i obavezujućih pravila za vlasnike, koji neće moći drastično povećavati cijene bez opravdanih razloga.
2) Izgradnja pristupačnih stambenih objekata:
Država mora započeti projektiranje i izgradnju stambenih objekata koji će biti dostupni podstanarima po pristupačnim cijenama.
Prioritet za izgradnju stanova za mlade porodice, radnike i sve koji nemaju vlastite domove, uz subvencionirane kamate za stambene kredite.
3) Zakonodavna zaštita prava podstanara:
Uvođenje zakona koji štiti podstanare od nezakonitih otkaza ugovora o najmu i prisilnog iseljavanja bez pravovremenog obavještenja.
Uvođenje registra stanova za iznajmljivanje, kako bi podstanari imali pristup jasnim i transparentnim informacijama o uslovima najma.
4) Smanjenje poreza i davanja za stanove u najmu:
Smanjenje poreza na imovinu za iznajmljivače koji iznajmljuju stanove po prihvatljivim cijenama, kako bi se smanjile cijene najma na tržištu.
Oslobađanje od poreza na prvu nekretninu za podstanare koji žele ući u tržište vlasništva, posebno za mlade porodice i radnike.
5) Javna stambena politika koja stavlja građane u prvi plan:
Država mora uvesti mjere za sprječavanje spekulacija na tržištu nekretnina i osigurati da se građanima, a ne samo investitorima, omogući pravo na pristup vlastitom domu.
Zakon o kontrolisanim cijenama najma u urbanim sredinama, kao i subvencioniranje najma za porodice s niskim prihodima.
Iz Udruženja poručuju da neće stati dok njihov glas ne bude čujan.&nbsp;
- Zajedno ćemo pokazati političarima da ne možemo biti zaboravljeni! Naš glas mora biti saslušan, jer mi smo ti koji stvaraju ovu zemlju i hranimo njen budžet, a nismo ni najmanje zaštićeni. Ako nismo sada spremni stati zajedno, kada ćemo biti? - zaključuju u saopštenju.&nbsp;

Udruženje podstanara: Spremni smo da spavamo na ulici do ispunjenja zahtjeva

Francuska je pozvala Evropsku komisiju (EK) da hitno preispita saradnju Unije s Izraelom, ukazujući na sve goru humanitarnu situaciju u Pojasu Gaze i zabrinutost zbog poštovanja obaveza Izraela u vezi s ljudskim pravima.
Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noel Barrot rekao je za radio France Info u da partnerstvo između EU i Izraela mora biti preispitano s obzirom na ulogu Izraela u ometanju isporuke humanitarne pomoći Gazi.
Njegove izjave dolaze u trenutku kada se humanitarna kriza u Gazi pogoršava, a hrana, voda i medicinski materijal ostaju oskudni.
- Ovo je opravdan zahtjev i pozivam Evropsku komisiju da ga razmotri - poručio je Barrot.

Francuska pozvala EU da preispita saradnju s Izraelom zbog Gaze

Štiks: Devedesete ne možemo ostaviti iza sebe ako ih ponovo ne upoznamo
Političke podjele, društvene tenzije, kulturološki lomovi ili lavirint devedesetih. Živ je i danas, a svijest o suočavanju sa prošlošću, iako jedini mogući, nije uobičajen lijek. Upravo to je bio jedan od motiva izložbe “Lavirint devedesetih”, odnosno, pronaći novi jezik da bi se govorilo o devedesetima. Igor Štiks, pisac i jedan od autora izložbe, kaže da su posljedice devedesetih svakodnevne, vidljive u retorici, u i dalje aktuelnim ličnostima, problemima koji korijene vuku iz početaka tog perioda. Vjeruje da izložba “Lavirint devedesetih” otvara prostor za razumijevanje i drugačiji javni razgovor o tom nasljeđu.
- Prošlo je već 25 godina, a mi devedesete nijesmo pospremili u prošlost, nego se i dalje sa njima susrijećemo, muče nas i sa njima se nijesmo, na neki način, obračunali. To je bila motivacija i za našu izložbu. Željeli smo da nađemo novi jezik da govorimo o devedesetima. Razni su jezici kojima smo pokušali da pristupimo toj epohi i nijesu dali rezultate, ni u smislu suočavanja s prošlošću, ni u boljim regionalnim odnosima. Vidimo da se vrlo lako mase zapale oko starih pitanja. Tome se mora pristupiti na neki drugi način i sa nekim novim jezikom, u ovom slučaju, jezikom izložbe koji nudi kombinaciju istraživanja, vizuelnog doživljaja i emotivnog iskustva - kazao je Štiks, gostujući u "24 sata" Televizije E.
Objašnjava da se sa revizijom istorije krenulo već osamdesetih godina prošlog vijeka. U početku, primarno je dolazila iz nacionalističkih srpskih i hrvatskih krugova, sa pokušajem da se dovede u pitanje sama antifašistička borba i čitav sistem koji je na njoj nastao.
- Uvijek je bio cilj rehabilitacija, kako ličnosti, tako i pokreta, koji su vezani za jednu naciju, a mogu se svrstati među kolaboracionističke. Na izložbi „Lavirint devedesetih“ pokazujemo kako se dogodilo to da stari simboli padaju, a dolaze neki novi, koji su često bili traženi upravo među pokretima koji su u Drugom svjetskom ratu imali neslavnu ulogu, ali su predstavljali svoje nacije. U trenutku raspada Jugoslavije, nacionalizam je označio želju povratka isključivo nacionalnom identitetu. To je sa sobom nosilo odvajanje od jugoslovenskog nasljeđa, ne samo od socijalizma, već od Jugoslavije kao ideje zajedničke države i povratak nečemu što bi bio nacionalni identitet, često povezan i sa vjerskim identitetom i određenom revizijom prošlosti. Ta revizija prošlosti nije zahvatila samo Drugi svjetski rat, nego skoro čitav dvadeseti vijek, pa je iz nacionalnih, istorija odabrala određene segmente kako bi se izgradili novi mitovi - istakao je Štiks.
Podsjeća da se od kraja osamdesetih svjedočilo vjerskoj obnovi, ali ne moralnoj, već onoj u kojoj vjera postaje legitimacija za nacionalni, ali i politički identitet. Vjesrki prvaci su, kaže Štiks, to iskoristili kako bi ponovo postali uticajni i snažni u političkim zajednicama, često definišući planove i programe, za što im je ponovo bila potrebna revizija.
- Njihov antikomunizam je često bio nerazdvojan od nacionalizma, potom od rehabilitacije ličnosti koje se dovode u vezu bilo sa četničkim, ili ustaškim pokretom, ali i ličnosti koje su se prozivale žrtvama komunizma. Svuda smo svjedočili pokušaju rehabilitacije takvih ličnosti, kroz imena ulica. Ali nije to bio samo pokušaj. S obzirom da traje jako dugo, riječ je o jednoj vrlo jasnoj politici… Devedesetih je to bilo itekako prisutno. U Hrvatskoj se to ticalo imena ulica, rehabilitacije ustaškog pokreta ili njegove relativizacije, kao i zločina koje je počinio. Vidjeli smo u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, kao u sarajevskoj Dobrinji, ulicu Draže Mihailovića. Tamo se još ranije počelo sa promjenom čitavog pejzaža. Nažalost, u Sarajevu su ulice nazvane po ljudima koji su bili bliski ustaškom režimu ili su bili kolaboranti. Kada ste odbacili ono što je nosila antifašistička borba, ali i ono što su bili ideali socijalističke Jugoslavije, tada ste nužno rehabilitovali nacionalne heroje i pokušali ponuditi neku novu verziju istorije - kazao je Štiks.
Politike u kojima preovladava težnja za stvaranje velikih nacionlanih država na Balkanu, u kojima je svako svoju državu vidio većom nego što jeste i smatrao da je došao trenutak da se proširi su se, podsjeća Štiks, slomile i uništile živote velikog broja ljudi.
- Velikosrpske ambicije u Hrvastkoj i Bosni i Hercegovini su završile velikim porazom. Velikohrvatske ambicije u BiH su takođe završile porazom. Opstale su države, republike nekadašnje Jugoslavije, u svojim republičkim granicama. Te politike nisu ništa donijele, ali ne znači da ne postoje ljudi koji ih podgrijavaju. Jedna opasna devetnaestovjekovna ideja o stvaranju nacionlane države, ili ideja o širenju na teritorije, koje je neko smatrao istorijski njegovim, dovele su do stravičnog broja žrtava. Takve ideje očito postoje i u 21. vijeku i itekako su opasne - navodi Štiks.
Izložba “Lavirint devedesetih” u Modernoj galeriji trajaće do septembra, a Štiks kaže da lavirint nije samo snažna metafora, već i nada da se iz njega može izaći. Jer, izlaz iz lavirinta postoji.
- Devedesete ne možemo ostaviti iza sebe ako ih ponovo ne upoznamo ili malo bolje propitamo. Na pilot izložbi u Beogradu bilo je 3.000 posjetilaca, potom u Sarajevu – 7.000. Vjerujemo da će ih biti puno u Podgorici. Ovo su teme koje nas se direktno tiču. Vjerujem da će izložba prizvati u muzeje one koji obično u njih ne idu. Bilo bi jako važno za mlađu generaciju da se bolje upozna sa tim perodom i da možda ti mladi ljudi bolje shvate sami sebe. Ili, kako su mnogi mladi, koji su vidjeli izložbu rekli, da konačno upoznamo vlastite roditelje - zaključio je Štiks.
 
Izložba “Lavirint devedesetih” u Modernoj galeriji u Podgorici biće otvorena večeras i trajaće do 13. septembra.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DXiNqZBxKVJ4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Štiks: Devedesete ne možemo ostaviti iza sebe ako ih ponovo ne upoznamo

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Tag: potrosnja

Baćović: Crna Gora je prije petnaestak godina imala veću robnu proizvodnju nego danas

PEN centar: Skupština prikriva našu kandidaturu za Savjet AMU, obratićemo se EK

Udruženje podstanara: Spremni smo da spavamo na ulici do ispunjenja zahtjeva

Francuska pozvala EU da preispita saradnju s Izraelom zbog Gaze

Štiks: Devedesete ne možemo ostaviti iza sebe ako ih ponovo ne upoznamo

PRATITE TVe UŽIVO