Ministri, poslanici i odbornici Demokratske narodne partije (DNP) na čijem je čelu Milan Knežević u proteklih sedam mjeseci četiri puta su glasali za to da se u blizini sela Botun izgradi postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda.
Članovi Vlade iz te partije 12. juna su glasali za predlog novog Prostornog plana Crne Gore koji predviđa izgradnju postojenja na ovoj lokaciji.
Skupština je isti Prostorni plan usvojila 26. juna sa 42 glasa za, dok je minimalna potrebna većina bila 41. Za ovaj Plan glasalo je troje poslanika partije Milana Kneževića - Jelena Kljajević, Dragan Bojović i Vladislav Bojović, dok Milan Knežević nije bio u sali.
Upravo ovo troje poslanika omogućilo je većinu da se izglasa ovaj Plan i time omogući završetak procedura za dokumentaciju potrebnu za gradnju postrojenja za prečišćavanje kod Botuna.
Na osnovu tog plana, Vlada je sa članovima iz Kneževićeve partije usvojila Prostorno-urbanistički plan Glavnog grada, koji obuhvata cijeli prostor bivše opštine Podgorica i detaljno predviđa izgradnju postrojenja na ovoj lokaciji kod Botuna.
Funkcioneri Kneževićeve partije i četvrti su put podržali njegovu izgradnju, kada su 24. decembra glasali za Budžet Glavnog grada koji predviđa da se za izgradnju postojenja kod Botuna u 2026. godini izdvoji 17 miliona eura.
Budžet je usvojen sa 31 glasom, dok je minimalna većina bila 30 glasova.
Upravo dva odbornika Kneževićeve partije omogućila su usvajanje budžeta i obezbjeđenje novca za izgradnju ovog postrojenja.
Na taj način partija Milana Kneževića dala je ključni i najvažniji doprinos da juče počne izgradnja ovog postrojenja važnog za očuvanje životne sredine i smanjenja zagađenja Morače i Skadarskog jezera.
Politička prepucavanja u vladajućoj većini, 54 privedene osobe i ulazak građevinskih mašina na parcelu u Botunu - epilog su gotovo dvomjesečnog protesta mještana Zete protiv gradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.
Dok je policija “čistila” teren kako bi omogućili početak gradnje na tom prostoru, poslanik DNP-a Milan Knežević najavio je izlazak iz “krvave Vlade”, a predsjednik državnog parlamenta Andrija Mandić (Nova) konstatovao da je jučerašnja akcija protiv Botunjana ugrozila mir u Crnoj Gori.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Funkcioneri DNP-a četiri puta glasali za gradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u blizini Botuna

Državna nagrada ,,Oktoih“ biće dodijeljena Biljani Rovčanin, nastavnici fizike u OŠ ,,Vuk Karadžić“ Podgorica, saopšteno je iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI).&nbsp;
To je odlučio žiri za dodjelu Državne nagrade „Oktoih“ nakon detaljnog razmatranja i vrednovanja pristiglih predloga za dodjelu Nagrade, u skladu sa Pravilnikom o bližem načinu, postupku i vrednovanju kriterijuma za dodjelu.
Odluka je donijeta na osnovu broja bodova u skladu sa Pravilnikom.
- Ovu odluku u skladu sa Zakonom o državnim nagradama donio je Žiri za dodjelu Državne nagrade „Oktoih“ u sastavu: prof. dr Miljan Bigović, predsjednik; prof. dr Veselin Mićanović, član; prof. dr Biljana Maslovarić, članica; Sanja Ognjanović, članica i Sabaheta Ramović, članica - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Kako su naveli, na poziv za dostavljanje predloga za dobitnike Državne nagrade „Oktoih“ u 2025. godini pristiglo je 12 predloga i to devet za dodjelu nagrade nastavniku, dva za dodjelu nagrade akademskom osoblju i jedan za dodjelu nagrade licenciranoj predškolskoj ustanovi.
- Nagrada „Oktoih“ dodjeljuje se građaninu Crne Gore ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za ostvarene izuzetne rezultate u oblasti vaspitanja i obrazovanja, kao i učeničkog i studentskog standarda. Državnu nagradu „Oktoih“, koja se sastoji od plakete, diplome i novčanog dijela, dobitnicima će uručiti ministarka prosvjete, nauke i inovacija - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

MPNI: Državna nagrada ,,Oktoih“ Biljani Rovčanin, nastavnici fizike u OŠ ,,Vuk Karadžić“ Podgorica

Nevladine organizacije koje su podržale kandidaturu Dragoljuba Duška Vukovića za člana Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge pozdravljaju odluku Skupštine Crne Gore da konačno primijeni Zakon o audovizuelnim medijskim uslugama i imenuje nedoostajuće članove Savjeta Agencije iz reda NVO (iz oblasti medija), Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) i univerziteta.
Kako je navedeno u saopštenju, ova odluka predstavlja značajnu pobjedu civilnog društva, profesionalnih standarda i principa nezavisnosti regulatornih tijela, ali i jasan pokazatelj da se istrajnost i pritisak javnosti mogu suprotstaviti partijskoj samovolji.
Podsjetili su da je ovaj postupak mogao i morao biti završen još početkom 2025. godine.&nbsp;
- Umjesto toga, skupštinska većina je gotovo 15 mjeseci sistematski opstruirala primjenu zakona, pokušavajući najprije da ga ne primijeni, ali i da izmijeni medijske zakone kako bi se promjenom procedura onemogućilo da same NVO biraju svoje predstavnike u Savjetu, a otvorio prostor da političke partije imenuju sebi lojalne, tzv. NVO predstavnike - dodaje se u saopštenju.&nbsp;
Skupštinska većina je, ističu, početkom godine poništila postupak imenovanja članova Savjeta AVMU na osnovu naručene inicijative NVO LGBT Forum Progres.&nbsp;
- U ponovljenom postupku, Administrativni odbor je, uz izmišljene proceduralne nedostatke u dokumentaciji kandidata NVO i CANU, ponovo poništio postupak. U trećem pokušaju, na plenarnoj sjednici Skupštine, poslanici parlamentarne većine bili su uzdržani i time još jednom blokirali primjenu zakona - dodaju iz NVO.
Suština je, kako ističu, bila jasna – kandidati sa integritetom koje predlažu relevantne organizacije civilnog društva i koji ispunjavaju zakonom propisane uslove, treba da se eliminišu iz postupka zbog političke nepodobnosti, čak i ako to uključuje gaženje zakonskih normi.&nbsp;
- Poslanica najjače partije vlasti, Jelena Nedović (PES) čak je i otvoreno poručila, u jednoj fazi, NVO da treba da promijene svog kandidata. NVO aktivne u oblasti medija nijesu pristale na ucjene niti su odustale od svog kandidata i Dragoljub Duško Vuković je, zahvaljujući toj upornosti, imenovan i dobio priliku da svojim znanjem, iskustvom i integritetom doprinese unapređenju rada Agencije za AVM usluge. Važno je naglasiti da je isključivo zahvaljujući pritisku NVO i Evropske komisije zakon konačno primijenjen. Evropska komisija je u svom posljednjem izvještaju za Crnu Goru jasno nagovijestila mogućnost ponovnog otvaranja privremeno zatvorenog poglavlja 10 ukoliko se ne imenuju članovi Savjeta Agencije. Savjet Agencije za AVM usluge sada konačno ima pet članova, koliko je i zakonom propisano, ali ovo ne znači kraj komplikacija. Primjena medijskih zakona tek je započela, i to sa ozbiljnim zakašnjenjem, a očekuju nas uskoro izbor još dva nova člana Savjeta AVM, kao i četiri člana Savjeta RTCG. Očekujemo da u 2026. godini - godini u kojoj Crna Gora mora pokazati neupitnu posvećenost evropskim integracijama - skupštinska većina neće nastaviti praksu opstrukcije i zloupotrebe institucija, kao što je to činila u prethodnom periodu - ističe se u saopštenju.&nbsp;
Poručuju poslanicima i poslanicama Skupštine Crne Gore da nema razloga za strah od predstavnika NVO sa integritetom i znanjem.&nbsp;
- Upravo takvi ljudi mogu doprinijeti profesionalizaciji regulatornih tijela i jačanju povjerenja javnosti. Institucije koje su pod stalnom partijskom kontrolom nikada ne mogu biti profesionalne, nezavisne niti u službi javnog interesa. Ova odluka Skupštine jeste korak naprijed, ali i podsjetnik da se osnovni demokratski standardi u Crnoj Gori i dalje moraju braniti - dosljedno, javno i solidarno - zaključili su u saopštenju.&nbsp;
Goran Đurović, Media centar
Olivera Nikolić, Institut za medije Crne Gore (IMCG)
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Milka Tadić Mijović, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG)
Mila Radulović, Udruženje profesionalnih novinara Crne Gore
Mustafa Canka, NVO „Ul Info“
Zdravko Janjušević, Bjelopoljski demokratski centar
Željko Đukić, NVO Multimedijal Montenegro
Nataša Nelević, NOVA – Centar za feminističku kulturu
Azra Hrapović, NVO Đakomo Adriatic
Boris Nedović, NVU Centar sjevera
Radomir Petrić, NVU Sua Sponte Bar

Upornost NVO slomila opstrukciju Skupštine i Zakon o AVMU konačno primijenjen

Nakon što 27. decembra nije održano zasijedanje lokalnog parlamenta, zbog nedostatka kvoruma, na kojem je trebalo da se usvoji Odluka o budžetu za 2026. godinu, predsjednik Opštine Bijelo Polje Petar Smolović donio je Odluku o privremenom finansiranju Opštine za period od 1. januara do 31. marta 2026. godine.
Odluka, kako se navodi u saopštenju Smolovića, obezbjeđuje minimalno nesmetano funkcionisanje lokalne uprave i izvršavanje zakonom propisanih obaveza, do usvajanja Budžeta Opštine za 2026. godinu.
- Privremeno finansiranje primjenjuje se do donošenja Odluke o Budžetu Opštine Bijelo Polje za 2026. godinu, a najduže do 31. marta 2026. godine. Opština Bijelo Polje i u ovom periodu obezbjeđuje minimalno nesmetano funkcionisanje sistema, uz odgovorno i zakonito upravljanje javnim finansijama u interesu građana - navodi se u saopštenju prvog čovjeka Opštine.

Bijelo Polje: Smolović donio odluku o privremenom finansiranju

Juče je Dario Vraneš, takozvani predsjednik Opštine, pokušao da me ponizi pred narodom iznoseći laži i dižući dreku. Zbog svoje porodice i zbog građana dužan sam iznijeti u javnost neke činjenice.
Kao direktor DOO „Grijanje“ preduzeo sam sve mjere i radnje da korisnici grijanja imaju kvalitetnu i nesmetanu uslugu grijanja. Svi problemi koji su se javili oko kotlarnice u Skerlićevoj izazvao je direktno Dario Vraneš iz želje da politički profitira na muci građana, a mene i radnike da otjera u direktnu krivičnu odgovornost.
Građani treba da znaju da je Ministarstvo ekologije juče odobrilo ponovno pokretanje kotlarnice pozitivno odgovarajući na žalbu na rješenje inspekcije. Tu žalbu sam upravo ja napisao želeći da zakonski, a ne silom, riješim nastali problem.
Rukovodstvo „Grijanja“ je imalo rješenje da se kotlarnica izmjesti iz centra grada, međutim, to je spriječio upravo Dario Vraneš koji je želio da ugasi „Grijanje“ i sve radnike ostavi bez posla. Takođe je umanjio budžet našem preduzeću za 100.000€, a novac iz Eko fonda umjesto na rješavanje ekoloških problema trošio na šaranje pljevaljskih zgrada bez ovlašćenja stanara i na slične gluposti.
Dario Vraneš konstantno od stupanja na funkciju predsjednika opštine omalovažava sve svoje saradnike i zvanične državne organe. Mene proziva da sam bio i DPS-u, a ne kaže da smo tamo bili zajedno, kao i cijela njegova porodica. Takođe, Dario Vraneš je dobio posao u Hitnoj pomoći preko istog tog DPS-a i to je javna tajna.
Ja sam DPS napustio javno i priključio se narodu u odbrani svetinja i na to sam ponosan. Sa druge strane, Dario Vraneš organizuje političke skupove ispred Centra za kulturu zajedno sa Pavlom Čolovićem i juriša na Milutina Đukanovića i zvanične državne organe.
Skupu u sali skupštine opštine nijesam prisustvovao iz razloga što je na njoj glavni govornik bio Dariov izabrani doktor Ilhan Tursumović. Nijesam svojim prisustvom htio da ometam razgovor dr Tursumovića sa svojim pacijentom.
Što se tiče puta kojim smo ja i Dario došli na funkcije, mogu reći da nas je tu postavio isti čovjek koga ja nisam izdao, dok je Dario izdao sve što se moglo izdati. Znamo kojim pogrdnim imenima naziva žene i svoje odbornike, a korisnike grijanja „komunjarama koje treba da se smrznu“.
Poniženje je bilo šta dalje pričati o čovjeku koji najbolje o sebi govori divljanjem i nekulturom. Pridružiću se mišljenju građana koji kažu da su Dariovim postavljenjem na mjesto predsjednika opštine dobili jedino njegovi pacijenti, a svi ostali izgubili.
Vlade Tošić Direktor DOO „Grijanje“

Tošić: Svi problemi koji su se javili oko kotlarnice u Skerlićevoj izazvao je direktno Dario Vraneš

Da klerikalizacija države Crne Gore metastazira i prijeti njenom uništenju kao sekularne i građanske države potvrđuje i najnovija odluka Vlade Crne Gore od 29.12. 2025. godine da nastavi da finansira rad vjerskih škola Medrese „Mehmed Fatih“ i vjerske škole Gimnazija „Sveti Sava”. Za 2025. godinu Vlada svakoj od ovih škola iz budžeta dodjeljuje po 800 hiljada eura.
Za svoju odluku Vlada se pozvala na član 139 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju i član 56, stav 2, Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Oba Zakona predviđaju da licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore. Imaju pravo!
Ovdje se logično nameće pitanje da ako licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore, da li privatne licencirane laičke škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju isto pravo? Da napomenem da je Ustavom Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu (član 8 Ustava).
Ustavni sud bi morao da razmotri ustavnost članova ovih Zakona koji predviđaju finasiranje rada vjerskih škola u odnosu na član Ustava 14 o odvojenosti vjerskih zajednica od države. Dobro bi bilo da razmotre po ovom pitanju rješenja sudova u Sjedinjenim Američkim Dražavama, Francuskoj i Sloveniji.
Pošto pomenuti zakoni predviđaju da vjerske škole imaju pravo na finansiranje iz budžeta, postavlja se pitanje ko je odlučio da se ovim školama dodijeli novac, da ostvare to pravo? Odgovor je: Vlada, ali na osnovu čega? Na osnovu ispunjenja neustavnih zakonskih rješenja? Ne treba zaboraviti da je Vlada finansirala za osnivanje školu "Sveti Sava" i u godini kada nijesu imali učenika i nastave.
Očigledno je da Vlada oboljela od Crkva Srbije, da je klerikalizacija države u fazi metastastke bolesti. Crkvi Srbije se poklanja zemlja diljem Crne Gore, dodjeljuju joj se sredstva iz budžeta i evo gradi vjerska škola.
Ministar pravde koji će potpisati rješenje o transferu novca školama trebalo bi da odgovori na sljedeća pitanja: sa kim Vlada sklapa sporazum o finansiranju škole, sa vjerskom zajednicom ili sa školom? Opštim zakonom o obrazovanju je propisano da se taj ugovor potpisuje sa školom. Potpisuje li se sa Medresom? Da li je Medresa dobila licencu da bi imala pravo na finansiranje? Da li se zna, kada je u pitanju licenca, koliki broj učenika može da godišnje upiše vjerska gimnazija "Sveti Sava"? Ne zna, jer toga u licenci nema, ali to ne smeta ni Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
Kako su Vlada i ministar pravde donijeli odluku da se "Medresi" i vjerskoj gimnaziji za godinu dodijeli isti iznos sredstava? Postoji li neki pravilnik za dodjelu sredstava za finansiranje rada škola, da li Ministar pravde zna da ove škole imaju različite uslove za rad, da imaju različit broj učenika i angažovanih nastavnika? Da li je Ministru poznato da Zakon o slobodi vjeroispovijeti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica propisuje da se vjerske škole finansiraju srazmjerno broju učenika?
Ministarstvo finansija se pridružuje ovom bezakonju i daje pozitivno mišljenje za podršku vjerskim obrazovnim ustanovama, iako u budžetu za 2025. nijesu bila predviđena sredstva za to.
I na kraju, nešto neočekivano i neviđeno do sada. "U konačnom, ministar pravde mr Bojan Božović zaključiće sa vjerskim školama Ugovore o finansiranju tih obrazovnih ustanova u narednom petogodišnjem periodu."
Ko je došao na ideju i zašto da se uradi ovako nešto i može li to da se uradi i bude zakonito? Mandat ova Vlade prestaje 2027. godine, a Vlada potpisuje ugovor o finansiranju škola do 2030? Jedan od odgovora može biti ono što sam već napisao da je ova Vlada oboljela od Crkve Srbije i da se oni ne liječe od te bolesti.

Ima li kraja bezakonju?

U Peruu su se juče na jednokolosiječnoj pruzi koja vodi do čuvenog arheološkog nalazišta Maču Pikču (Machu Picchu) sudarila dva voza, izvijestila je televizija CNN. Najmanje jedna osoba je poginula, dok je još tridesetak ljudi povrijeđeno. Za sada nema informacija o njihovoj nacionalnosti.
Prema riječima kapetana policijskog odjeljenja u Kusku (Cusco), Honatana Kastilje Gonsalesa (Jhonathan Castilla Gonzalez), u nesreći je stradao mašinovođa. Saobraćaj na pruzi koja povezuje Maču Pikču s obližnjim gradom Kuskom je obustavljen.
Uzroci nesreće, kao ni dodatni detalji, još nijesu poznati, navodi Si-En-En. Poznato je samo da se voz koji je saobraćao iz Maču Pikčua u ranim popodnevnim satima sudario s drugim vozom u blizini Koriuajračine (Qoriwayrachina), takođe arheološkog nalazišta.
Snimci koje su objavili lokalni mediji prikazuju vagone sa razbijenim prozorima i udubljenjima na bočnim stranama, zaglavljene duž željezničke pruge koja prolazi kroz gustu vegetaciju i tik uz ogromnu stijenu.
Maču Pikču se nalazi oko 100 kilometara od nekadašnje prijestonice Carstva Inka, Kuska, na nadmorskoj visini od oko 2.400 metara, iznad kanjona rijeke Urubamba.
Grad, izgrađen od precizno obrađenih kamenih blokova bez vezivnog materijala, smješten na planinskom prevoju s pogledom na zelene vrhove peruanskih Anda, dao je izgraditi sredinom 15. vijeka vladar Pačakuček Jupanki (Pachacútec Yupanqui). Španci su Carstvo Inka osvojili u prvoj polovini 16. vijeka, ali Maču Pikču tada nijesu otkrili. Nalazište je tek 1911. godine pronašao Amerikanac Hajram Bingam (Hiram Bingham).
Ovo mjesto svake godine posjeti oko 1,5 miliona turista, koji uglavnom dolaze vozom do obližnjeg grada Aguas Kaljentesa (Aguas Calientes).
Do Maču Pikčua je moguće stići i pješke: posjetioci polaze iz gradića Oljantajtamba (Ollantaytambo), a putovanje traje oko četiri dana.

Krvavi put do svjetskog čuda: Sudar vozova na putu ka Maču Pikču, jedna osoba poginula

Kina će od sjutra pooštriti kontrolu izvoza srebra, proširujući ograničenja na nekada običan metal ključan za američku industriju i odbrambene lance snabdijevanja.
&nbsp;Izvršni direktor Tesle, Elon Musk, kritikovao je taj potez tokom vikenda na svojoj platformi društvenih medija X, odgovarajući na objavu o nadolazećim ograničenjima, prenosi SEEbiz.
- Ovo nije dobro. Srebro je potrebno u mnogim industrijskim procesima - napisao je Musk.
Kinesko Ministarstvo trgovine prvi put je u oktobru objavilo nove mjere kako bi se ojačao nadzor nad rijetkim metalima, istog dana kada su se američki predsjednik Donald Trump i kineski predsjednik Xi Jinping sastali u Južnoj Koreji.&nbsp;
U to vrijeme, Peking je pristao na jednogodišnju pauzu u pogledu određenih kontrola izvoza rijetkih zemalja, dok su SAD ukidale carine.
Kina je, ranije ovog mjeseca, objavila popis od 44 kompanije kojima je odobren izvoz srebra prema novim mjerama u narednoj i 2027. Nova pravila u 2026. takođe ograničavaju izvoz volframa i antimona, materijala kojima dominira kineski lanac snabdijevanja i koji se široko koriste u obrani i naprednim tehnologijama.
Iako Kina nije izričito najavila opštu zabranu izvoza srebra, državni Securities Times u utorak je citirao neimenovanog insajdera iz industrije, koji je rekao da nova politika formalno uzdiže metal iz obične robe na strateški materijal, stavljajući njegove izvozne kontrole na istu regulatornu osnovu kao i rijetke zemlje.
Trgovinska komora EU u Kini otkrila je u kratkom istraživanju članova u studenom da je većina ispitanika bila ili očekuje da će biti pogođena tim kineskim izvoznim kontrolama.
SAD je u novembru dodao srebro na svoj nacionalno određeni popis kritičnih minerala, navodeći njegovu upotrebu u električnim krugovima, baterijama, solarnim ćelijama i antibakterijskim medicinskim instrumentima.&nbsp;
U zasebnoj američkoj analizi navedeno je da je Kina bila jedan od najvećih svjetskih proizvođača srebra u prošloj godini, a ujedno i dom jednim od najvećih rezervi.
Kina je izvezla više od 4,6 hiljada tona srebra u prvih 11 mjeseci godine, što je daleko više od otprilike 220 tona uvoza u tom periodu, prema Wind Informationu, pozivajući se na službene podatke.

Kina ograničava izvoz srebra

Kraj 2025. i ulazak u „obećanu“ 2026. Crna Gora dočekuje prilično šizofreno.
S jedne strane je opšta euforija eurointegracijskim liderstvom, praćena često nerealnim obećanjima, bombastičnim izjavama i otimanjem zasluga. S druge, tu je realnost koja se ogleda u podeljenom narodu, nerešavanju akutnih problema, svakodnevnim poskupljenjima, maltretiranjem novinara i medija, neznanju i rasipništvu u državnim firmama, jasno vidljivim dvostrukim aršinima prema – s jedne strane - pripadnicima prošlog i prema – s druge - jurišnicima sadašnjeg režima, apsolutnom krahu bezbednosnog sektora, nerešenim masovnim ubistvima, selektivnom pravosuđu, bezobraznom i nekažnjenom uplitanju stranih država i strane crkve direktno i preko lokalnih „čauša“...
I to je utisak koji se stekne „iz daljine“, samo na osnovu nekoliko godišnjih poseta Crnoj Gori, revnosnog praćenja lokalnih medija i čestih razgovora sa stanovnicima najlepše zemlje na Planeti. Na „licu mesta“ verujem da izgleda još gore, tim pre što se tad vide i osećaju tuga, depresija i nezadovoljstvo srodnika, komšija, prijatelja.
Možemo da (pokušamo da) se lažemo, usred ove novogodišnje (lažno) vesele atmosfere, ali meni laži i skrivanje iza fantazija nikako ne idu od ruke. Kada biste samo znali kolikima sam se zamerio zbog spremnosti i brzine da istinu saspem u oči, i genetske nesposobnosti da uvijam u oblande i govorim samo ono šta drugi žele da čuju...
Najzad, dragi čitaoče, da li bi mi verovao kada bih napisao da je u Crnoj Gori danas sve bajno i sjajno, i da kamenje u točkove opšteg prosperiteta ubacuju samo retki preostali pripadnici bivšeg režima, nezadovoljni što više ne mogu da kradu? Bogami, da igramo suprotne uloge, ja bih se na takvu priču uvredio, misleći da od mene praviš budalu. A to nikako ne volim.
Držim da građani Crne Gore – kako god se uže definisali, oni su po samom tom svojstvu Crnogorci - nisu glupi. Iako često ume tako da izgleda. Više su problem neke karakterne osobine, inadžijstvo, ljubomora, pizma, „brojanja“ i „pamćenja“. Fatalizam i sindrom žrtve. I nešto što meni laički izgleda kao opšta emicionalna nezrelost i neostvarenost.
Sve to odlično ilustruje ona istorijska: zameri li ti se vladar (danas i: ministar, direktor, šef...), ne uvaži li tvoje mišljenje ili ti samo ne dadne po tvom skromnom uverenju zasluženu poziciju koju ti najbolje možeš da „pokriješ“ – ti ne doživljavaš samo njega za neprijatelja, već celu Crnu Goru. I spreman si da je prodaš ne za šaku dinara, već za šaku osvete onom ko tvoje umišljeno savršenstvo nije priznao i ispoštovao.
Nemam medicinsku kvalifikaciju za takve ocene - po školi sam pravnik, a po zanimanju novinar sa samo nešto više od 40 godina iskustva - ali meni to ovako, narodski, ne izgleda baš najnormalnije. Spremnost da se odbaci sopstvena država, „dabogda sve izgorilo“, ako nešto tvoje nije prošlo. Kao ono kad klinci igraju „na male goliće“, pa se onaj čija je lopta naljuti što ga nisu prvog izabrali, uzme loptu i ode kući. Samo što ti mali fudbaleri imaju 6-7-8-9 godina, a u slučaju države govorimo o odavno punoletnim i potpuno formiranim ljudima.
„Znaš, ne živiš ovđe, pa ne možeš sve da vidiš i ośetiš, kako se narod prozlio, kako se laže, kako se otima“ – rekao mi je relativno skoro veliki prijatelj, dok smo pili njegovo sjajno vino, a ja kmečao kako mi nedostaje ovaj krš i pogled ka jezeru i moru. Znam ja da mi dijasporci romantizujemo sve i da nostalgija zna da zamagli realan pogled. I da je moj prijatelj, a kao mlađi brat mi je – ljudina jedna prepuna ljubavi, u pravu; najzad i on sam se nekako sklonio u sopstveni mikro-kosmos, razočaran. Kao mnogi.
I potpuno ga razumem. Ne samo što se sve ono loše, zbog čega sve češće pomišljam da evakuišem svoju porodicu, iz Srbije nekako istorijski logično preliva u Crnu Goru. Već i zato što mi Crnogorci – i oni koji se tako osećaju, i oni drugi – imamo svoje brojne autohtone mane. A one se u praksi danas manifestuju u veoma širokom dijapazonu – od vršnjačkog nasilja u školama, preko prečestog javašluka u zdravstvenom sistemu ili rodno motivisanog nasilja u čijem je korenu shvatanje posedovanja drugog čoveka („Podsjeti me da te poslije dobro izdevetam, nijesam odavno“, „Čovjek si mi pa kako hoćeš“ – samo je scena iz filma maestralnog hroničara i karikaturiste crnogorskog mentaliteta, Živka Nikolića), do borbi za političke pozicije što, u stvari, predstavlja samo borbu za jesti hleba bez motike.
Kako stojimo sa lažnim diplomama? Znamo li koliko ih ima? Ko danas u Crnoj Gori realno sme da se uhvati u koštac s vlasnicima papira pribavljenog po povoljnoj ceni, samo da ne bude da ja nemam, a komšija ima diplomu? I s onime šta takve „kvalifikacije“ čine državi i privredi?
Da li da pomenem silna „dugovanja krvi“? Znamo li koliko se taj užasni srednjevekovni običaj još mota po crnogorskim glavama, istim onima koje sanjaju divotu Evropske unije, demokratske i na zakonima i državnoj pravdi zasnovane zajednice?
Ili, recimo, sve ovo šta se dešava sa ili oko crkve. Svestan sam ja šta SPC čini i regionu i samoj Srbiji, ali je pravo pitanje kako se na to reaguje. Vrlo brzo bi crkva kao takva bila postavljena na svoje mesto, da s jedne strane s njom nema koketiranja političara u jednom neformalnom interesnom paktu, a sa druge... Sa druge strane, bar u Crnoj Gori, je fenomen u „nasleđivanju“ idola: Tito, iza njega Sloba, onda Milo ili Momo, pa slavska ikona. Ovako ilustrovana sklonost ka idolopoklonstvu možda deluje i komično, posebno kad se zamisli smenjivanje fotografija na istom mestu u kući. Ali, taj stav je od samog početka ključna kočnica napretka crnogorskog društva. Ne bi crkva uzletela i dala sebi pravo da se meša u sve, a ponajviše stvari koje nemaju i ne smeju da imaju veze sa crkvom i religijom, da nema sklonosti ka pomodnom, bliskosti vladajućem, pripadanja stadu. Kritičan stav svakog građanina, nosioca suvereniteta, zauzdao bi i političare i popove.
Tako gledam i sve ovo šta prati opštu euro-euforiju. Svi misle da je „CG u EU“ već gotova stvar – ja sam već matori, a odavno cinik, i oprostite mi što ne delim vaš optimizam, znajući šta sve Moskva, pod Moskvom ležeći Beograd, i džentlmenski plaćeni (ležeći) službenici takvog Beograda u Crnoj Gori, mogu da urade. Ali, tek kao primer, već sama svađica oko toga ko ima veće zasluge za otvaranje pet poglavlja, a da se zaboravljaju oni koji su uopšte započeli taj proces, pokazuje sve naše mane kao naroda, celu dubinu ličnih frustracija i fragilnost bilo koje politike pred kompleksima.
Sad na to da dodamo sitnicu zbog koje će me, možda, okarakterisati kao jeretika ili plaćenika (najzad, ovo i pišem za „Bemaksov“ portal, zar ne?), ali – rekoh već – ja volim istinu u lice: koliko bi samo notifikovanje jednostavne činjenice o nekoj zasluzi „bivših“ olakšalo (da ne kažem – relaksiralo) političku zategnutost u državi? Pa onda zamislite kako bi to izgledalo kada bi svi bili spremni samo da priznaju činjenice i zasluge onih drugih i makar privremeno obustave pizme i napade?
Uz samo jedan jedini neprikosnoveni zajednički imenitelj: nezavisna Crna Gora i njen interes. Dobro, znam da u Crnoj Gori postoje ljudi kod kojih ono „nezavisna“ izaziva alergijsku reakciju, ali to je već za lečenje, a ne za novinski tekst, dočim sam ubeđen da ogromna većina ljudi ovde može da pojmi svu snagu, efikasnost i najzad ličnu korist od male nezavisne države na Jadranu, članice EU i NATO.
No, to je već domen visoke politike – a ona bi vremenom morala da postane i manje vidljiva i manje poželjna, posebno ne da ikome bude prvo i jedino zanimanje. Kako stoje stvari sa svakodnevnim životom običnog čoveka? Onom koji od plate ili penzije mora da plati stan, namiri komunalije, ode u prodavnicu, opremi dete za školu, kupi nešto od garderobe? Najzad, i da s porodicom otputuje na produženi vikend u tu istu Evropu, zadovoljstva radi, ili da obnovi nameštaj i belu tehniku. To je, po mom dubokom uverenju, osnovna i prelomna tačka svake vlasti.
Dobra stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Loša stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Sad ovo uvaženom čitaocu deluje kao da sam i ja zapao u šizofreniju, ili bar dejstvo onog sjajnog vina već pomenutog u tekstu. Ali, nije. Prva rečenica odnosi se na stvarno poznavanje, svest o realnom učinku, znanju i sposobnostima svakog pojedinca. Druga rečenica – na ono šta crnogorska čaršija, ili popularno - narod, izmisli, sazna iz „pouzdanih izvora“, zaključi na osnovu poznavanja (ili klevetanja) porodice, ili iskonstruiše motivisan nekom mržnjom ili zavišću.
I tako, dok polako cure poslednji sati jedne, užasnom tragedijom započete, a brojnim pojedinačnim mukama i polupraznim džepovima nastavljene, teške godine, možda i jeste pravo vreme da se razmisli o greškama i manama. Da bi bar neke od njih – realista sam, znam da ne mogu sve, to ide teško i sporo, ali bar neke – mogle da posle takvog suočavanja ostanu u staroj godini. Tek onda Nova godina ima svoj smisao, van uobičajenog neumerenog jela i pića „kao da je poslednje“ i rutinskih SMS i vajber čestitki.

Tag: poslanici-dnp

Funkcioneri DNP-a četiri puta glasali za gradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u blizini Botuna

MPNI: Državna nagrada ,,Oktoih“ Biljani Rovčanin, nastavnici fizike u OŠ ,,Vuk Karadžić“ Podgorica

Upornost NVO slomila opstrukciju Skupštine i Zakon o AVMU konačno primijenjen

Bijelo Polje: Smolović donio odluku o privremenom finansiranju

Tošić: Svi problemi koji su se javili oko kotlarnice u Skerlićevoj izazvao je direktno Dario Vraneš

PRATITE TVe UŽIVO