Da u crnogorskom društvu nijesu svi jednaki pred zakonom činjenica je koja je aksiom, dokazan u hiljadama slučajeva. Potreban je veliki prostor da se navedu svi primjeri, dodatno veoma „obogaćeni“ u postavgustovskoj Crnoj Gori, ali, ipak, mora se priznati i da je, ne samo za vrijeme „avgutovskih oslobodilaca“, već i prije, najzaštićenija institucija pred zakonom, bez ikakve sumnje, bila Crkva Srbije i njeni sveštenici. Odnosno, da je i u predavgustovsko vrijeme nazivanje Crnogoraca volovima i muslimana lažnim ljudima, lažne vjere, od strane tužilaštva proglašavano izrazima ljubavi, da je helikopterski spuštana limena škatula na trovjernu Rumiju, podizana krstionica na pjenu od mora, upisivani sakralni objekti bez ijednog dokaza o vlasništvu, na bazi više nego smiješnih osnova i sl.&nbsp; Nema eklatantnijeg primjera za nekažnjivost Crkve Srbije u to vrijeme, na primjer, od gradnje ruske crkve, bez dozvole Zavoda za zaštitu spomenika kulture, posvećene ruskoj dinastiji Romanovu u porti Manastira Dajbabe, poznatog kao jednog od rijetkih „pećinskih manastira“, koji je članom 13 stav 4 definisan kao memorijalni ili drugi spomen objekat, a članom 14 stav 3 kao zaštićena kulturno-istorijska cjelina. Crnogorski pokret je podnio krivičnu prijavu po osnovu član 416 Krivičnog zakonika Crne Gore i krivičnog djela - devastacija i prisvajanje kulturnoga dobra iz člana 9 stav 1 i 2, čl. 13 stav 1, i člana 14 stav 4 Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Tužilaštvo je odbilo prijavu – bez ikakvog obrazloženja? Pored toga što se radi o najočiglednijem slučaju kršenja zakona, za koje je predviđen zatvor od 8 godina za odgovorno lice, uz obavezu vraćanja u prethodno stanje, zakon nije važio za Crkvu Srbije. Takvo kršenje zakona možemo slobodno uporediti, koliko je očigledno, kao da neko lice pred 1.000 ljudi ubije drugo lice, a tužilaštvo kaže da nema krivičnog djela.&nbsp; <h2>Pitanja bez odgovora</h2> Śetimo se, takođe, da je monah Crkve Srbije Neofit, protiv kojeg je podignuta krivična prijava zbog odgovornosti za smrt četiri lica na Skadarskom jezeru, dobio - uslovnu kaznu? I tako dalje, i tako dalje. Imamo i najnovije slučajeve dupliranih mitropolita dvije eparhije Crkve Srbije u Crnoj Gori, kada je podnešena krivična prijava zbog veličanja ratnih zločinaca i kvinsliškog, profašističkog četničkog pokreta i izazivanja nacionalne i vjerske mržnje, koja je lakonski odbijena od strane državnog tužilaštva. Takođe, imamo potpuni muk oko krivične prijave protiv Joanikija Mićovića zbog optužbe da je svjesno i sračunato prikrivao i zataškavao slučajeve pedofilije u Crkvi Srbije kao čelnik formirane komisije.&nbsp; I sve to vodi do aktuelne blokade puta Cetinje - Podgorica na Kruševom ždrijelu, kojom građani, s pravom, traže da se rasvijetli pozadina dva masovna ubistva na Cetinju. Cetinje nije Njujork, manje-više svi građani Cetinja znaju ko je ko u tom gradu. Zato svi Cetinjani postavljaju javno pitanje zašto se krije činjenica da su obojica ubica bili vjernici Crkve Srbije, da su često pośećivali Cetinjski manastir, da je ubica trinaest sugrađana, Aco Martinović, čitav svoj stan „okitio“ ikonama i trobojkama, da se može reći da je bio vjerski fanatik, da je ciljano tražio žrtve sa kojima je bio u nesporazumu oko crkvenog pitanja, da je svađa u kafani Velestovo izbila zbog mjesta paljenja badnjaka i sl. Zašto tužilaštvo ne objavi vještačenje njegovog telefona i koga je nazvao nakon što je napuštio kafanu Velestovo, od koga je dobio oružje, jer je utvrđeno da nije vremenski do prvog ubistva mogao stići do svoje kuće, što su razlozi svađe u kafani, da li je to oko paljenja badnjaka i mnogo, mnogo drugih stvari koje Cetinjani znaju ili pretpostavljaju?&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250622000640_63276875fae7cf2d018fd9f2f142ba56e4e298e082664a274cf6dd6fa7977875.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250622000640_63276875fae7cf2d018fd9f2f142ba56e4e298e082664a274cf6dd6fa7977875" data-rendition-name="original" width="1000" height="555" loading="lazy" alt="BEZ ODGOVORA: Građanke i građani Cetinja svakodnevno s Kruševog ždrijela traže istinu o dva masovna zločina"> <figcaption>BEZ ODGOVORA: Građanke i građani Cetinja svakodnevno s Kruševog ždrijela traže istinu o dva masovna zločina(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Besmisleno saopštenje tužilaštva da niko nije učestvovao u masakru, sem samog Martinovića, bez ijedne druge informacije, samo je podgrijalo sumnje većine građana Cetinja da su oba masakra organizovano djelo, sa određenim ciljem, koje se samo naslućuje, a koje se zataškava da bi se sakrili motivi masakra. Pitanje koje visi u vazduhu je zašto tužilaštvo nije ispitalo nikoga iz Crkve Srbije od onih sa kojima su masovne ubice kontaktirale i vjerovatno im se ispovjedale? Da ima trunke odgovornosti u vrhu policije i nadređenih u vlasti, odavno bi se povukli sa funkcija kojima nijesu dorasli. Ali, to je teško očekivati, jer se radi o ljudima koji bi svoje funkcije branili golim životima. Upravo zato je predśednik Vlade, Spajić, bio dužan da u pomoć pozove međunarodne istraživače, kako bi se potpuno rasvijetlila masovna ubistva na Cetinju, jer se duhovi Cetinjana nikada neće smiriti dok se ne utvrdi što je i ko je spiritus movens masovnih ubistava na Cetinju.&nbsp; <h2>Majčica Rusija</h2> Da „oslobodioci“ nijesu samo oslobodili Pandorinu kutiju svih zala u Crnoj Gori, već i sebe oslobodili od očigledne krivične odgovornosti, oličeno je u napisanoj presudi sudije Zorana Radovića, nakon skoro godinu dana od njenog donošenja, probijajući sve zakonske rokove. Radi se o pokušaju oružanog puča 2016. godine, koji je pravno definisan kao pokušaj terorizma i poništenju prvostepene presude sudskog vijeća, pod predśedavanjem vrsne profesionalke, sutkinje Suzane Mugoše. Samo suđenje, od kad je započeto 19. jula 2017. godine, pa do donošenja prvostepene presude 9.05.2019. godine, poslije godinu i po dana i 170 ročišta, pratila je neviđena kampanja diskreditovanja tužilaštva, sutkinje Mugoše, a posebno svjedoka saradnika - Saše Sinđelića. Iako je svakom sa IQ-om većim od broja njegovih cipela jasno da svjedoci saradnici po pravilu nijesu akademici. I Vlada Budala i Sale Mutavi bi postali svjedoci saradnici u Srbiji da su to htjeli.&nbsp; Za potrebe beogradskog portala <a href="https://www.anti.media/">Antidot</a> detaljno sam pratio čitav tok suđenja i objavio ga iz tri dijela na tom portalu. Sumnjam da postoji na bilo kojoj platformi detaljniji prikaz samog suđenja i da postoji bolji dokaz od onoga što sam iznio da je oružani puč pripreman i, srećom, na vrijeme osujećen. Ako nekoga zaista interesuje tok suđenja, a ne da donosi zaključke nakon letimičnog gledanja pojedinih sesija, on će pročitati sva tri dijela. Preporučujem i sudiji Zoranu Radoviću da to uradi, jer je upravo sadržinom presude uradio ono što su sve vrijeme radili rusofilski branioci optuženih: umjesto da su se bavili svojim klijentima i dokazima, oni su branili Rusiju, smatrajući je državom koja savršeno funkcioniše i da kao takva ne bi angažovala likove poput Saše Sinđelića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250622000640_ee3fad576d43f7eddb5c9c58abbb8da64ae02438bed1fcb8cec6c09d09085420.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250622000640_ee3fad576d43f7eddb5c9c58abbb8da64ae02438bed1fcb8cec6c09d09085420" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="SPORNA PRESUDA: Zoran Radović"> <figcaption>SPORNA PRESUDA: Zoran Radović(Photo: TVCG - stop kadar)</figcaption> </figure>  Moram da im saopštim da su te „savršene“ bezbjednosne službe Rusije informisale Putina da će ruska vojska u Ukrajini biti dočekana cvijećem i pjesmom dobrodošlice. A i ja im mogu biti svjedok kao neko ko je radio u spoljnoj trgovini i stotinjak puta ulazio u Rusiju preko Šeremetjeva, da je to bila zemlja u potpunom raspadu, i organizacionom i etičkom, te da će proći decenije i decenije da ta država postane iole pristojna država. O amaterizmu agenata GRU-a govori i to da je Eduard Šišmakov poslao Saši Sinđeliću 800 USD preko Westwrn Uniona iz poslovnice blizu same zgrade GRU-a. O tome je Western Union poslao urednu dokumentaciju, kao potvrdu istinitosti Sinđelićevih riječi. To je novac kojim je Sinđelić doputovao u Moskvu. Iako znanična Moskva tvrdi da Sinđelić nije izašao sa aerodroma Šeremetjevo, sam Šišmakov, u pisanoj izjavi, pročitanoj na suđenju, priznaje da se sa Sinđelićem susreo u Moskvi. Sam Sinđelić vrlo vjerno opisuje sam aerodrom i put sa dvije trake koji vodi do grada. No sudija Radović i njegova bezobalna ljubav prema Rusiji se opredijelila za zvanično rusko negiranje.&nbsp; Uostalom, čitavo svjedočenje Saše Sinđelića, bez obzira na njegov pedigre, potvrđeno je na suđenju do posljednjeg detalja. Svaki susret je dokazan triangulacijom baznih stanica, nakon čega su ti susreti i novac koji su primili priznati i od optuženih, mnogi razgovori su snimljeni preko provajdera, dešifrovane poruke, postoje fotografije susreta ruskih agenata pomenutog Šišmakova i Aleksandra Popova, snimci njihovih razgovora, uloga Ananija Nikića, koju opisuje bivši službenik DB-a, sa istim prezimenom, kojeg je Ananije vrbovao da bude na čelu organizacije puča... Takođe, svjedočenje Miloša Jovanovića o susretu Sinđelića sa srpskim fašistom Nemanjom Ristićem i njegovo svjedočenje: „Sinđelić mi je rekao da je ta revolucija trebalo da bude 16. oktobra. Dalje sam uspio da čujem da je trebalo da se zauzmu zgrade, da se jednostavno uleti u Skupštinu i da se Đukanović uhapsi, a eventualno i ubije“...  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250622000640_29afb80a55beeb94f1d76a8aea04294bdebd3bc97200ec9cbb6a6510feab9c36.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250622000640_29afb80a55beeb94f1d76a8aea04294bdebd3bc97200ec9cbb6a6510feab9c36" data-rendition-name="original" width="1023" height="575" loading="lazy" alt="SVJEDOČENJE POTKRIJEPLJENO DOKAZIMA: Saša Sinđelić"> <figcaption>SVJEDOČENJE POTKRIJEPLJENO DOKAZIMA: Saša Sinđelić(Photo: Stop kadar)</figcaption> </figure>  Materijalni dokazi, kupljena oprema, 125.000 eura, prisluškivani razgovori, triangulacija i mnogi, mnogi drugi dokazi pribavljeni su radom srpske BIA-e i dostavljeni crnogorskom Specijalnom tužilaštvu. Nažalost, iznenadni dolazak Patruševa, tadašnjeg koordinatora svih bezbjednosnih službi Rusije, njegov ultimatum Srbiji i odvođenje Šišmakova, Popova i operativaca koji su bili stacionirani na Zlatiboru, đe su čekali da se prebace u Crnu Goru, prekinulo je saradnju Srbije sa tužilaštvom i lišilo tužilaštvo još mnogo novih činjenica, kao što su prisluškivani razgovori o satelitskom praćenju Mila Đukanovića i namjeri da se na njega izvrši atentat... Moram ođe intervenisati zbog stalne zloupotrebe voditelja emisije Načisto na TV Vijesti da je Đukanović govorio u vrijeme suđenja da je planirano njegovo ubistvo, kako bi abolirao postavgustovke političare od svakodnevnih izjava kojima najavljuju hapšenja, presuđuju, itd. Milo Đukanović je u jednoj emisiji govorio o tome da mu je u prostorijama BIA-i u Beogradu dat kompletan iztvještaj koji je sačinila BIA, u kojem se pominje namjera da se on ubije i operativci GRU-a na Zlatiboru koji je trebalo to da obave. Ali, zloupotreba „činjenica“ je zaštitni moto gdin. Komnenića.&nbsp; Da rezimiramo: Saša Sinđelić je mogao biti svjedok saradnik sve dok ne bude uhvaćen u laži, odnosno kad se utvrdi da je izrekao bilo koju neistinu. Makar i bezazlenu. To se nije desilo na suđenju. Svaka njegova izjava je materijalno potvrđena i nema ni trunke sumnje u ono što je svedočio. Neka gdin. Radović pročita moja tri teksta na Antidotu pa neka me ubijedi u bilo koji slučaj da je dokazano da nije govorio istinu. Pa onda neka objasni, dok se bavi likom Sinđelića, kako jedan pijačni prodavac raspolaže sa pola miliona eura, dijeli po 15.000 eura bez ikakvih problema, govoreći bivšem komandantu srpske žandarmerije, da će mu „Rusi“ dati milion eura ako im zatraži „bez problem“. Valjda je to običaj kod agenata GRU-a koji pośećuju Srbiju da dijele pijačnim prodavcima milione eura.&nbsp; Za sudiju Radovića ni informacije dobijene od zapadnih službi nijesu imale nikakav uticaj u oblikovanju presude. Jedna je majčica Rusija. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.anti.media%2Fistrazivanja%2Fdosije%2Fodbrana-opstrukcijom%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.anti.media%2Fistrazivanja%2Fdosije%2Fpokusaj-terorizma-ili-pokusaj-oruznog-prevrata%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.anti.media%2Fistrazivanja%2Fdosije%2Fposlednja-rocista-prvostepena-presuda-i-komentari%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Slobodan Jovanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Svete krave

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) danas je Apelacionom sudu Crne Gore podnijelo žalbu na oslobađajuću presudu Višeg suda u slučaju pokušaja terorizma, na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine.
SDT je podnijelo žalbu protiv prvostepene presude Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici, kojom su aktuelni predsjednik Skupštine Andrija Mandić, lider DNP-a Milan Knežević, te Eduard Šišmakov, Bratislav Dikić, Nemanja Ristić, Predrag Bogićević, Branka Milić, Dragan Maksić, Srboljub Đorđević, Milan Dušić, Vladimir Popov, Kristina Hristić, Mihailo Čađenović oslobođeni od optužbe da su izvršili krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, terorizam u pokušaju i terorizam u pokušaju putem pomaganja, saopšteno je iz tog Tužilaštva.
Kako navode, prvostepena presuda je javno objavljena 12. jula prošle godine, a njen ovjeren prepis je dostavljen Specijalnom državnom tužilaštvu 3. juna, sa pravnom poukom da se žalba može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja njenog prepisa.
- Žalba je izjavljena zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a predloženo je da drugostepeni sud, jer je prvostepena presuda jednom već ukinuta, održi pretres i sam donese presudu kojom će optužene oglasiti krivima za krivična djela za koja su optuženi - navedeno je u saopštenju SDT-a.
Portal ETV je u petak, 13. juna, objavio da je sudija Višeg suda Zoran Radović napisao presudu u slučaju pokušaja terorizma, na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine. Pisani otpravak oslobađajuće presude poslata je strankama u postupku.
Podsjećamo, prvostpeno su 2019. godine svi optuženi bili osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu je oborio Apelacioni sud dvije godine kasnije i naložio novo suđenje.
Prema optužnici Specijalnog tužilaštva, ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov su bili organizatori i finansijeri pokušaja nasilnog rušenja vlasti tokom izborne noći 16. oktobra 2016.
Svim optuženima je stavljeno na teret da su pokušali da, uz upotrebu oružja napadnutu okupljene građane ispred Skupštine Crne Gore i policiju, sprovedu široke terorističke napade na specijalne policijske jedinice.
Teretili su se i da su namjeravali da zauzmu parlament, proglase pobjedu Demokratskog fronta, liše slobode ili likvidiraju tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.
Niko od optuženih nije priznao krivicu i negirali su da poznaju ostale optužene.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 61.9594%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fnakon-skoro-godinu-radovic-napisao-presudu-u-slucaju-pokusaja-terozima-2016&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Portal ETV

1084x550

SDT se žalio na oslobađajuđu presudu u slučaju pokušaja terorizma: Optužene oglasiti krivima

Sudija Višeg suda Zoran Radović napisao je presudu u slučaju pokušaja terorizma, na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine. Pisani otpravak oslobađajuće presude poslata je strankama u postupku, rečeno je Portalu ETV iz Višeg suda u Podgorici.
Svi optuženi u ovom predmetu oslobođeni su krivice odlukom Višeg suda 12. jula 2024. godine. Tako da je skoro godinu dana trebalo da pisani otpravak presude bude izrađen i proslijeđen strankama, o čemu zvanično javnost još nisu obavijestili ni Viši sud, ni Specijalno državno tužilaštvo.
Portal ETV pitao je SDT da li će uložiti žalbu na odluku Višeg suda, ali odgovor još nismo dobili.
Novu oslobađajuću odluku u julu prošle godine donijelo je tročlano vijeće sudije Radovića.&nbsp;
- Nije bilo dokaza da su optuženi krivi za djela koja su im stavljena na teret pa se oslobađaju - naveo je tada Radović u obrazloženju presude.
Presudom su oslobođeni ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, optuženi za organizaciju i finansiranje nasilne promjene vlasti u Crnoj Gori.
Oslobođeni su i lideri nedavno rasformiranog proruskog Demokratskog fronta – aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, njihov vozač Mihailo Čađenović, kao i penzionisani general Žandarmerije Srbije Bratislav Dikić.
Podsjećamo, prvostpeno su 2019. godine svi optuženi bili osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu je oborio Apelacioni sud dvije godine kasnije i naložio novo suđenje.
Prema optužnici Specijalnog tužilaštva, ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov su bili organizatori i finansijeri pokušaja nasilnog rušenja vlasti tokom izborne noći 16. oktobra 2016.
Svim optuženima je stavljeno na teret da su pokušali da, uz upotrebu oružja napadnu okupljene građane ispred Skupštine Crne Gore i policiju, sprovedu široke terorističke napade na specijalne policijske jedinice.
Teretili su se i da su namjeravali da zauzmu parlament, proglase pobjedu Demokratskog fronta, liše slobode ili likvidiraju tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.
Niko od optuženih nije priznao krivicu i negirali su da poznaju ostale optužene.

Ivona Đokić

Nakon skoro godinu: Radović napisao presudu u slučaju pokušaja terorizma 2016.

Šef poslaničkog kluba Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Nikolić odgovorio je na navode lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića slučaju o pokušaju terorizma 2016. godine u kojem su se među optuženima našli on i predsjednik Skupštine Andrija Mandić, poručujući mu da pokušava da nastavi sa političkim pritiskom na pravosuđe.&nbsp;
- Kazali ste da je Zoran Pažin vršio određene pritiske na neke advokate, pominjete advokata koji danas, gle čuda, zastupa Duška Kneževića - jednako kao što su Vas u procesu pokušaja terorizma zastupali neki od onih koiji su branili optužene u akciji „Sablja“. To što vi pokušavate da nastavite sa političkim pritiskom na pravosuđe je ključna odlika onoga o čemu je govorio Milojko Spajić – istakao je Nikolić.
On je podsjetio da je Knežević najavio da će vrhovnog državnog tužioca glasati tek onda kad čuje kakav odnos ima prema slučaju pokušaja terorizma.&nbsp;
- To je vaš odnos prema vladavini prava i neka građni sude o tome – podvukao je Nikolić.
<h2>Spajićeva amnezija</h2>
Nakon što je premijer Milojko Spajić izjavio da se <a href="https://etv.me/politika/spajic-od-europola-smo-dobili-podatke-ko-je-iz-policije-saradivao-sa-kriminalnim-sluzbama">saosjeća sa Kneževićem i ostalima iz koalicije Za budućnost Crne Gore u periodu kada su bili opozicija</a>, Nikolić je poručio da je razlika između bivše i aktuelne opozicije to što je ona danas konstruktivna.
- Prvo gospodine Spajiću, kad kažete da je drastična razlika između statusa bivše opozicije do 2020. i nakon toga: moram da Vas podsjetim na osnovnu razliku: Vi danas imate konstruktivnu opoziciju. Do 2020. opozicija većinski nije bila konstruktivna - pola te opozicije je provela mandat u bojkotu, a druga polovina je učestvovala u radu parlamenta i unijela atmosferu ulice u rad zakonodavnog doma. Treba li da vas podsjetim da su u susret izborima 2016. godine, prije slučaja pokušaja terorizma, opozicioni prvaci organizovali blokadu grada i parlamenta zbog činjenice da crna gora treba da postane članica NATO? Zaboravili ste to vjerovatno i to me ne čudi jer danas činite koalicini savez sa njima. I neka građani sude o vašoj amneziji. Ona je posljedica Vaše potrebe da po svaku cijenu ostanete u fotelji predsjednika Vlade - podvukao je Nikolić, a nakon što je Spajić kazao da se saosjeća sa liderom DNP-a Milanom Kneževićem i ostalima iz ZBCG u periodu kada su bili opozicija.
Nejednak status današnje opozicije je, kaže, jer danas postoje dvostruki aršini u radu SDT-a prema ubjeđenju opozicije.&nbsp;
- Ne postupa se jednako u slučajevima kad se targetiraju ljudi koji su dio bivšeg sistema ili pripadaju opoziicji, u odnosu na ljude koji su vezani za današnji sistem. Treba li da idemo od nalaza budžetske inspekcije, skidanja imuniteta određenim poslanicima... Kad govorite na ove teme morate se držati argumenata. U neslobodnim sistemima opozicija ne može da smijeni vlast na izborima. Ovdje je vlast 2020. godine smijenjena na izborima - a 30 godina ste bili u opoziciji jer nijeste bili dovoljno sposobni da budete vlast. I rezultati svih izbora nakon 2020. potvrđuju tu tezu - poručio je Nikolić.

Anja Ivanović

Nikolić Kneževiću: Pokušavate da nastavite sa političkim pritiskom na pravosuđe, tako ste i najavili da ćete VDT-a glasati nakon što čujete njegov stav o slučaju pokušaja terorizma

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: pokusaj-terorizma