Očekuje se da će američki predsjednik Donald Tramp u narednim sedmicama predstaviti prelazak na drugu fazu svog mirovnog plana za Gazu, prenosi Channel 12, pozivajući se na visoke američke zvaničnike koji tvrde da postoji vidljiv napredak u procesu.
Prema informacijama ove mreže, Trampova objava mogla bi uslijediti prije božićnih praznika, nakon čega se očekuje sastanak predsjednika SAD-a i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u Vašingtonu.
Zvaničnici navode da SAD i posrednici trenutno razgovaraju s Hamasom o mogućem sporazumu koji bi ovu grupu naveo da se odrekne vlasti u Gazi i započne proces razoružanja – ključnim tačkama druge faze koje su ostale neriješene od stupanja na snagu primirja u oktobru.
Prema nacrtu sporazuma, Hamas bi se najprije odrekao teškog naoružanja, poput projektila i raketa, a kasnije i lakšeg naoružanja. Prihvatanje sporazuma bio bi uslov za primjenu druge faze plana, uključujući povlačenje IDF-a izvan postojeće Žute linije.
Jedan visoki američki zvaničnik za Channel 12 poručio je: "U narednim sedmicama doći ćemo do trenutka istine. Hamas će morati odlučiti hoće li se odreći svoje vladavine i početi razoružavati u zamjenu za povlačenje IDF-a ili će odbiti i suočiti se s posljedicama."
Druga faza plana, koju ni Izrael ni Hamas još nisu potpisali, predviđa formiranje Odbora za mir na čelu s Trampom koji bi nadgledao upravljanje Gazom, uz uspostavu Međunarodnih stabilizacijskih snaga zaduženih za sigurnost Pojasa.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Tramp ubrzava drugu fazu plana za Gazu

Izrael je dobio saglasnost Sjedinjenih Američkih Država, Egipta i Katara da gađa Hamasove mete na izraelskoj strani takozvane "žute linije", koja razdvaja izraelsku kontrolisanu zonu od dela Gaze pod faktičkom upravom Hamasa, nakon što je istekao rok da Hamas povuče svoje borce iz istočnog dijela Pojasa Gaze, rekao je večeras neimenovani američki zvaničnik za Tajms of Izrael.
Prema njegovim riječima, odobrenje je došlo nakon što su Egipat i Katar obavestili Hamas da ima rok od 24 sata da povuče svoje borce iz istočnog dijela Pojasa Gaze ili će se suočiti s dejstvima izraleskim snaga, a taj rok je istekao večeras u 20 sati po lokalnom vremenu.
Kako navodi izraleski portal, u izjavi zvaničnika se ne pominje Turska, koja takođe učestvuje u posredovanju oko prekida vatre u Gazi.
Ankara, koja je među najglasnijim kritičarima izraelske politike na međunarodnoj sceni, navodno nije želela da bude povezana sa odlukom kojom se Jerusalimu daje "zeleno svjetlo" za napade na Hamas.
Izvor upoznat s tokom događaja rekao je za Tajms of Izrael da linija razgraničenja još nije u potpunosti sprovedena na terenu i da vojnicima nije uvijek jasno gdje tačno prolazi u pojedinim djelovima Gaze, budući da je uspostavljena tek prije nekoliko nedjelja u okviru dogovora o prekidu vatre.

Izrael dobio saglasnost da gađa Hamasove mete na svojoj strani "žute linije"

U napadima izraelske vojske na Pojas Gaze, uprkos primirju koje je na snazi, od utorka uveče ubijeno je više od 100 Palestinaca, uključujući 35 djece, saopštile su medicinske vlasti.
Portparol Civilne zaštite Gaze Mahmud Basal objavio je na društvenim mrežama da je preko 100 ljudi ubijeno u strašnim izraelskim masakrima za manje od 12 sati širom Pojasa Gaze.
&nbsp;- Ovi masakri se sprovode pred očima posrednika i međunarodne zajednice, koja ostaje nijema i nesposobna da preduzme bilo kakve konkretne korake kako bi zaustavila krvoproliće Palestinaca koje traje više od dvije godine- rekao je Basal, prenosi Anadolija.
&nbsp;Državna novinska agencija Wafa, pozivajući se na medicinske izvore iz bolnica u Gazi, saopštila je da je izraelska vojska ubila 31 osobu na sjeveru, 42 osobe u centralnim područjima i 18 na jugu Pojasa Gaze.
&nbsp;Desetine civila su povrijeđene u napadima.
&nbsp;Prema riječima ljekara, izraelski napadi pogodili su kuće i šatore u kojima su smješteni raseljeni civili, vozilo, sklonište i bolnicu unutar takozvane "žute linije".
Žuta linija odnosi se na zonu u koju su se izraelske snage povukle prema sporazumu o prekidu vatre i predstavlja fizičku podjelu koja prolazi kroz Pojas Gaze, dijeleći palestinsku teritoriju na pola.
Žuta linija se nalazi unutar Pojasa Gaze, južno od grada Gaza i sjeverno od Kan Junisa.&nbsp;
Medicinski izvori navode da se očekuje porast broja poginulih zbog toga što je nekoliko osoba zadobilo teške povrede i zbog tekuće potrage za nestalima ispod ruševina uništenih kuća.
&nbsp;Brutalni izraelski napadi dogodili su se u suprotnosti sa sporazumom o prekidu vatre koji je stupio na snagu 10. oktobra prema planu od 20 tačaka američkog predsjednika Donalda Trampa.
&nbsp;Prva faza sporazuma uključuje oslobađanje izraelskih talaca u zamjenu za skoro dvije hiljade palestinskih zatvorenika, a planom je predviđena i obnova Gaze i uspostavljanje novog mehanizma upravljanja bez Hamasa.
&nbsp;U izraelskim napadima na Pojas Gaze, od početka sukoba u oktobru 2023. godine, ubijeno je više od 68,5 hiljada Palestinaca, uglavnom žena i djece, a ranjeno preko 170 hiljada.

Novi izraelski napadi u Gazi, ubijeno preko 100 ljudi, među njima 35 djece

Uprkos novoj eskalaciji nasilja u Pojasu Gaze, SAD garantuju opstanak sporazuma o primirju između Izraela i islamističkog Hamasa. Ništa neće ugroziti primirje, rekao je američki predsednik Donald Tramp novinarima na putu iz Japana u Južnu Koreju u vladinom avionu Air Force One.
Dan ranije došlo je do nove eskalacije nasilja. Izrael je optužio Hamas da je na jugu Gaze napao izraelske vojnike. Jedan je vojnik tom prilikom ubijen, što je ujutru potvrdila vojska.
Izraelsko ratno vazduhoplovstvo potom je napalo ciljeve u Pojasu Gaze. Prema navodima civilne zaštite pod kontrolom Hamasa, tom prilikom ubijeno je više ljudi.
Hamas je izjavio da nije odgovoran za napad na izraelske vojnike. Nije bilo moguće nezavisno to provjeriti.
<h2>Tramp: „Imamo mir na Bliskom istoku“</h2>
Donald Tramp je pokazao razumijevanje za Izrael.&nbsp;
- Izraelci su uzvratili i trebalo bi da uzvrate kad se tako nešto dogodi - rekao je on.
Hamas je „samo vrlo mali dio cjelokupnog mirovnog procesa na Bliskom istoku“, dodao je američki republikanac i naglasio: „Imamo mir na Bliskom istoku.“
Rekao je i da je Hamas obećao da će se „pristojno ponašati“. Ako ne, „veoma lako ćemo ih eliminisati“, dodao je Tramp.
I američki potpredsjednik Džej Di Vens poručio je, kako prenose mediji
- Primirje stoji. To ipak ne znači da s vremena na vrijeme neće biti manjih okršaja - kazao je Vens.
Vens je izbjegao da nedavne napade na izraelske vojnike direktno pripiše Hamasu. Zna se, kaže, „da su Hamas ili neko drugi unutar Pojasa Gaze“ napali vojnika izraelske vojske. Očekuje se da Izraelci reaguju, rekao je potpredsjednik SAD.
On, međutim, smatra da će Trampov mirovni plan ostati na snazi.
<h2>Izrael: pređena je crvena linija</h2>
Napadom je Hamas prešao „crvenu liniju“, rekao je ranije izraelski ministar odbrane Izrael Kac. Premijer Benjamin Netanjahu naredio je vazdušne udare nakon bezbjednosnih konsultacija.
SAD su bile unapred obavještene o napadima, citirao je list Vol strit džornal jednog američkog zvaničnika. Vašington je pritom poručio da od Izraela očekuje „ciljano djelovanje“. Izrael ne namjerava da ugrozi primirje, navodi se iz američkih krugova.
- Mi moramo da djelujemo usklađeno sa Amerikancima. To ima svoju cijenu. Cijena je da ne možemo da reagujemo punom snagom kad vidimo kršenje od strane Hamasa - rekao je bivši komandant izraelske mornarice za američke novine.
SAD žele da obezbijede da izraelske reakcije na kršenja budu razmjerne, kako primirje ne bi propalo.
<h2>Hamas: pronađena još dva mrtva taoca</h2>
Vojno krilo Hamasa, Kasamove brigade, saopštilo je u kasnim večernjim satima na Telegramu da su tokom akcija u Gazi pronađena tijela još dvojice talaca. Navode se i imena dvojice otetih. U saopštenju nije navedeno kada će tijela biti predata Izraelu.
Dok Izrael zvanično ne identifikuje tijela nestalih talaca i o tome ne obavijesti porodice, izraelski mediji ne objavljuju imena.
Ranije je Hamas, s obzirom na novu eskalaciju nasilja u Pojasu Gaze, saopštio da odlaže predaju tijela jednog taoca najavljenog za utorak uveče. Riječ je o reakciji na „kršenja okupatora (Izrael)“, saopštile su Kasamove brigade.
Tijela su pronađena tokom potrage u tunelu na jugu Gaze. Novi izraelski napadi mogli bi da ometaju pronalazak i povratak tijela.
<h2>Incidenti se ponavljaju</h2>
Od početka primirja 10. oktobra bilo je više smrtonosnih incidenata u Pojasu Gaze. Tom prilikom je, prema navodima zdravstvenih vlasti pod kontrolom Hamasa, ubijeno više od 90 Palestinaca. Prije nešto više od nedjelju dana dva izraelska vojnika ubijena su u napadu protivoklopnim oružjem.
Izrael dodatno optužuje Hamas da namjerno odugovlači s dogovorenom predajom mrtvih talaca. Prema sporazumu o primirju, Hamas je već prije više od dvije nedjelje morao da preda 28 tijela. Do sada je predao samo 15 mrtvih talaca.
Teroristička organizacija poziva se na poteškoće pri potrazi i izvlačenju zbog masivnih razaranja u Pojasu Gaze. Izraelski ministar odbrane Kac sada je zaprijetio da će Hamas „platiti visoku cijenu za napad na izraelske vojnike i za kršenje sporazuma o povraćaju ubijenih talaca“.
Prema medijskim izvještajima, Izrael bi mogao da proširi područje koje još kontroliše u Pojasu Gaze.

U Gazi se ponovo puca, Tramp ne vidi opasnost za primirje

Kada je u egipatskom Šarm el-Šeiku objavljeno da je postignut prekid vatre između izraelskih snaga i palestinskih frakcija predvođenih Hamasom, u Gazi je zavladala nevjerica, ali se pojavila i tiha nada.
Ljudi su izlazili iz šatora noseći ono malo što im je ostalo – bocu vode, dječju dekicu, plastičnu kesu s uspomenama. Mnogi su vjerovali da se vraćaju kući, ali su pronašli samo tišinu i prašinu. Kuće su nestale, čitavi kvartovi sravnjeni su sa zemljom, a ispod ruševina leže tragovi života koji je tu nekada postojao.
- Sve je bilo sivo, kao da je nestao svijet - kazala je Senija iz područja Al Šati u Pojasu Gaze.
Osim kuće, izgubila je muža i troje djece, a najstariji sin joj je živ samo zato što je davno otišao u Njemačku. Senijina priča jeste priča o sudbini stotina hiljada Palestinaca koji su imali život, porodicu i dom, a preko noći ostali bez ičega – u ovom okrutnom ratu koji je trajao više od dvije godine. Prekid vatre donio je mir, ali ne i sigurnost. U moru ruševina čovjek se ne može osjećati bezbjedno. Ipak, ljudi se vraćaju – ne zato što imaju gdje, već zato što nemaju kud drugo.
Na mjestima nekadašnjih kuća sada niču šatori u koje se sklanjaju hiljade porodica. Proći će još mnogo vremena prije nego što ponovo budu imali čvrst krov nad glavom. U šatorima se rađaju djeca, liječe rane, kuvaju posljednje zalihe hrane i traži voda. Noći su hladne, dani užareni, a svaka kap kiše pretvara se u borbu protiv blata i prokišnjavanja. Roditelji pokušavaju djeci da objasne zašto njihova soba više ne postoji, dok oni traže igračke ispod gomila kamenja.
Humanitarna pomoć i dalje sporo stiže u Gazu i to u ograničenim količinama. Uprkos ogromnom razaranju, život se ipak polako pokušava vratiti u normalu. Gotovo svi stanovnici Pojasa Gaze smješteni su u šatore i nastoje, koliko mogu, da održe bezbjednost i osnovne uslove za sebe i svoju djecu.
<h2>Stalna borba</h2>
Uprkos nedostatku osnovnih resursa, trude se da sebi stvore svakodnevnu rutinu. Sada je u toku borba za preživljavanje i prilagođavanje novim okolnostima – traže se načini da se u ruševinama pronađe makar neki izvor egzistencije.
Putem Skajpa Večernji list je razgovarao s nekoliko porodica koje su do prije dvije godine u Gazi imale lagodan život, a koje danas žive u šatorima. Porodica Al-Šetat odmah nakon proglašenja prekida vatre krenula je pješice prema svojoj četvrti Han Junis. Dani bježanja, skloništa i gladi bili su iza njih – barem su tako vjerovali. Ibrahim i njegova supruga Samira, sa svojih petoro djece, nijesu ni slutili da će se povratak pretvoriti u prekopavanje ruševina.
Put prema nekadašnjem domu vodio je, pričaju, preko ulica zatrpanih komadima betona, smrvljenim automobilima i tišinom težom od zvuka eksplozija.
- Djeca su mislila da će pronaći našu kuću – možda oštećenu, ali ipak kuću. Nijesu razumjela što znači "potpuno sravnjena" - priča za Večernji Samira dok stoji pred ostacima svog doma u Han Junisu.&nbsp;
Izraelska bombardovanja i raketiranja „preživio“ je samo betonski prag. Krov, zidovi, namještaj – sve je nestalo. Djeca su, kaže, nijemo gledala u ruševinu, a najmlađa Lejla upitala je: „Mama, gdje će sad spavati naši kreveti?“ Samira nije imala odgovor.
Ibrahim je od komada platna i starih metalnih šipki podigao improvizovani šator. To je sada njihov novi, privremeni dom – na prašnjavoj zemlji, bez struje i vode, ali s osjećajem da su barem na svome.
- Nijesam mogao dozvoliti da moja djeca spavaju među kamenjem i ruševinama. Šator je sve što imamo, ali i znak da nijesmo odustali - kaže Ibrahim.
Život u šatoru donosi brojne izazove. Noću je hladno, danju vruće, a kad padne kiša, voda se sliva niz platno. Djeca drže plastične boce i hvataju svaku kap. Samira svakog jutra ide do improvizovanog bunara po vodu i traži nešto hrane na lokalnoj pijaci, gdje su cijene višestruko porasle. Hrana se dijeli na male porcije – malo pirinča, nekoliko urmi, ponekad konzerva tune koju svi dijele.
- Naučili smo da živimo s manje, ali nikada se nećemo navići na to da nam djeca zaspu gladna - kaže Samira.
Sin Ahmed pomaže ocu popravljati šator i sakupljati drva za vatru, dok Lina brine o mlađima i priča im priče koje je zapamtila iz škole – škole koja je sada takođe ruševina.
Ne puca se, kažu Al-Šetati, ali noću se i dalje čuju dronovi.&nbsp;
- Svaki put kad čujem zvuk aviona, srce mi stane. Ne znaš hoće li se ovaj mir odjednom pretvoriti u novi dan užasa - kaže Samira.
Ibrahim svakog dana pretražuje ruševine njihovog doma, traži fotografije, uspomene – bilo šta što bi djeci vratilo osjećaj doma. Jednog dana pronašao je metalnu šolju s ugraviranim imenom "Lina". Donio ju je kćeri, a ona ju je poljubila i rekla: „Sad opet imam nešto svoje.“
Humanitarne organizacije povremeno donose osnovne potrepštine – brašno, deke, higijenske setove – ali to nije dovoljno.&nbsp;
- Ono što nama treba nije samo hrana, već život dostojan čovjeka. Djeca trebaju školu, igru, sigurnost. Umorna su od šatora - objašnjava Ibrahim.
Uprkos svemu, porodica Al-Šetat čini sve kako bi stvorila privid normalnosti. Petkom, kad sunce ne prži ili kiša ne lije previše, Samira kuva skroman ručak, uglavnom od pirinča i leće, a Ibrahim sjedi s djecom i priča im o vremenima prije rata – kako su sadili smokve u dvorištu, kako je Lejla trčala za kokoškama, a Ahmed pomagao đedu da popravlja bicikl. Djeca slušaju, oči im sijaju, jer u tim pričama postoji svijet koji nije srušen.
- Sanjam dan kad ćemo ponovo imati kuću, makar malu - stalno govori Lina, dodaje Ibrahim.
Šator je, kaže, dom bez adrese. Ipak, svaki dan započinju zahvalnošću što su živi i zajedno.&nbsp;
- Samira svakog jutra ponavlja molitvu: „Bože, daj nam snage da izdržimo i da naša djeca dožive mir koji traje duže od jednog prekida vatre“ - ispričao je Ibrahim Al-Šetat.
<h2>Šator postao simbol upornosti</h2>
Kao i porodica Al-Šetat, i porodica Al-Nadžar vratila se u svoju četvrt na sjeveru Gaze nakon proglašenja prekida vatre, ali nijesu imali šta da zateknu osim prašine i kamenja.
Kuća u kojoj su odrasla njihova djeca pretvorila se u gomilu građevinskog otpada, a dvorište u kojem su se nekada igrali sada je neprepoznatljivo. I ta porodica živi u improvizovanom šatoru pored svojih ruševina. Otac Fares i majka Hanan imali su šestoro djece – tačnije, imali su ih. U posljednjem bombardovanju izgubili su sina Mahmuda (14) i ćerku Salmu (10). Preostala djeca – Omar (16), Jasmin (12), Karim (8) i najmlađa Dalija (5) – žive s njima pod tankim platnom koje prokišnjava na svaku kap kiše.
- Kada se vratite i shvatite da su vaša djeca zakopana pod ruševinama vašeg doma, svijet prestaje da ima smisla - kaže Fares, čije su ruke ispucale od danonoćnog kopanja po betonu u potrazi za njihovim tijelima.&nbsp;
- Mahmuda sam pronašao nakon tri dana. Salmu su pronašli komšije. Nikada nijesam mislio da ću im kopati grob vlastitim rukama - govori u očaju.
Hanan dodaje da svakog dana sjedi na plastičnoj stolici ispred šatora i drži Salminu maramicu s izvezenim cvjetićem.&nbsp;
- Ona ju je sašila dan prije nego što je poginula - kaže.&nbsp;
Glas joj drhti, ali oči su suve – suza, kaže, više nema.&nbsp;
- Život u šatoru nije život, već preživljavanje. Ujutro pokušavam da skuvam nešto na malom plinskom kuvalu koje su nam donijeli volonteri. Kada plina nema, ložimo plastiku i drvo - objašnjava.
Šator je postao simbol upornosti porodice, svakodnevno ga popravljaju, učvršćuju kanapima i komadima lima.&nbsp;
- Ne mogu djeci vratiti dom, ali mogu im dati osjećaj da nijesu izgubljeni - govori Fares.&nbsp;
U šatoru su uredili kutak s nekoliko knjiga i igračaka koje su preživjele rat. Djeca tamo provode sate crtajući – kuće, drveće, nebo bez dima – svijet u kojem bi voljela da žive.
Humanitarna pomoć stiže povremeno: brašno, konzervirana hrana, voda, ponekad i paketi s igračkama.&nbsp;
- Kada Dalija vidi lutku, prvo pita: "Je li ovo Salmina?" Kako joj objasniti da Salma više nikada neće doći - pita Hanan.
Porodica Al-Nadžar ne želi da napusti mjesto na kojem je nekada živjela srećno.&nbsp;
- Ovdje smo rođeni, ovdje su nam djeca sahranjena. Ovdje ćemo i ostati. Ako odemo, bilo bi to kao da su njihovi životi izbrisani - odlučan je Fares.
Svaki zalazak sunca unosi tračak svjetlosti kroz poderano platno šatora. Djeca se okupljaju uz vatru, a Hanan im priča o Mahmudu i Salmi.&nbsp;
- Bili su hrabri, uvijek su dijelili sve što su imali - govori im, a Omar dodaje: „Zato ćemo i mi dijeliti ono malo što imamo, dok jednog dana opet ne budemo svi zajedno.“
Ti trenuci, iako bolni, vraćaju porodici snagu. Djeca su naučila da se nada ne gradi na zidovima, već u srcima. Njihova srca, uprkos ratu, i dalje kucaju. Kada noć prekrije ruševine, a vjetar zapuše kroz poderane šavove šatora, Fares šapuće: „Mahmude, Salma, vaša braća i sestre spavaju. Čuvajte ih odozgo.“&nbsp;
I dok gleda u nebo bez zvijezda, nada se da će jednog dana podići novu kuću – ne da zaboravi, već da vrati ono što su im rat i mržnja oduzeli.
I u zemlji bez domova, ljubav i sjećanje ostaju – kao posljednji krov nad glavom.
Razaranje u Pojasu Gaze tokom sukoba od 2023. godine do danas dostiglo je katastrofalne razmjere, s posljedicama koje će se osjećati decenijama.
Stanje je slikovito opisao i Džared Kušner, zet američkog predsjednika Donalda Trampa, koji je bio uključen u posredovanje pri sporazumu između Izraela i Hamasa. U intervjuu za emisiju CBS-a „60 minuta“ o prizoru koji je zatekao rekao je: „To je kao da je u tom području eksplodirala nuklearna bomba. Ljudi su žurili nazad prema svojim uništenim domovima, ne shvatajući u potpunosti šta ih tamo čeka.“
Izraelski vojnici objasnili su mu da se ljudi vraćaju u potpuno razorena područja kako bi, koliko mogu, sačuvali tragove svog života – podigli šatore na ruševinama i pokušali stvoriti makar privid doma.&nbsp;
- Veoma je tužno, jer pomislite: "Nemaju gdje drugo da odu." Sve što su imali – domove, ulice, škole – sada je sravnjeno sa zemljom - dodao je Kušner, naglašavajući ne samo materijalnu, već i ljudsku i psihološku dimenziju razarajućeg učinka sukoba.
Kušner je opisao i prizor povratka porodica: „Ljudi su se kretali potpuno razorenim područjima, gdje su ostali samo beton i metal. Pokušavali su da postave šatore i da povrate makar tragove svog života. I dok sam posmatrao te ljude, shvatio sam koliko je duboka njihova nemoć – i koliko su snažne njihove nade.“
Pojedini djelovi Gaze podsjećaju na gradove iz apokaliptičnih filmova: ulica nema, krovova nema, a jedini znak života jesu male improvizovane zajednice koje opstaju uprkos svemu.
Kušner je naglasio da je devastacija u Gazi simbol šire humanitarne krize.&nbsp;
- Pogled na ljude koji pokušavaju da obnove svoj život usred ruševina – to je prizor koji se ne zaboravlja. Oni nemaju gdje drugo da odu, a njihova svakodnevica sada se sastoji od borbe za preživljavanje – ne za luksuz, ne za udobnost, već za osnovno dostojanstvo - rekao je on.
<h2>Skupa i složena obnova</h2>
Obnova Pojasa Gaze nakon gotovo dvije godine intenzivnog sukoba s Izraelom zahtijevaće ogroman finansijski i logistički napor.
Prema procjenama Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), za obnovu i obezbjeđivanje bezbjednosti u Gazi biće potrebno oko 70 milijardi dolara, dok se za prve tri godine inicijalne obnove planira obezbijediti oko 20 milijardi dolara.
Ta procjena zasniva se na Privremenoj brzoj procjeni šteta i potreba (IRDNA), koju su zajednički sačinili UN, Evropska unija i Svjetska banka.
Gaza, duga 41 kilometar i široka između dva i pet kilometara, gotovo da nema djelova koji nijesu pogođeni stalnim bombardovanjem.
Džeko Silijers iz UNDP-a ističe da nivo razaranja dostiže oko 84%, dok u nekim područjima, uključujući grad Gazu, razaranja prelaze 90%.
Taj nivo uništenja stvorila je ogromne količine ruševina i otpada – procijenjene na više od 60 miliona tona – što uključuje betonske blokove, čelik, neeksplodirane bombe, pa čak i ljudske ostatke.
UNDP i partneri već pomažu 2,1 milion stanovnika Gaze u obezbjeđivanju pitke vode, medicinskih zaliha, uklanjanju otpada i čišćenju ruševina. Do sada je uklonjeno oko 81.000 tona ruševina, što odgovara otprilike 3.100 kamiona, čime se omogućava pristup humanitarnim radnicima, bolnicama i društvenim službama.
Iako postoji spremnost donatora iz arapskih zemalja, evropskih država i SAD-a da podrže prve faze obnove, humanitarne potrebe i dalje daleko prevazilaze dostupnu pomoć.
Nakon potpisivanja primirja u Šarm el-Šeiku, koje su podržali američki predsjednik Donald Tramp i lideri Egipta, Katara i Turske, oslobođeni su svi izraelski taoci, a Izrael je oslobodio palestinske zatvorenike. UN i humanitarne agencije ponovo pozivaju izraelske vlasti da otvore sve ulazne tačke u Gazu, kako bi humanitarna pomoć mogla da stigne do onih kojima je najpotrebnija.
Iako je Izrael dozvolio ulazak 190.000 tona pomoći, UN i partneri upozoravaju da su potrebe mnogo veće. Jens Larke iz Kancelarije UN-a za humanitarnu pomoć naglašava da pomoć mora doći do ljudi, a ne da ljudi rizikuju živote dolaskom po nju u udaljena područja.
Prvi korak u obnovi je uklanjanje ruševina. Milioni tona betona, metala, plastike i drugih materijala prekrivaju Pojas Gaze. Filip Buverat ističe da je za nastavak obnove neophodno najprije obezbijediti pogođena područja, ukloniti neeksplodirane bombe i pripremiti materijal za ponovnu izgradnju.
Beton i čelik koji se uklone mogu se drobiti i ponovo koristiti, dok će masovni uvoz građevinskog materijala biti moguć tek nakon izgradnje dubokomorske luke.
Ključne komunalne usluge – vodosnabdijevanje, kanalizacija i električna mreža – pretrpjele su teška oštećenja. Više od 70% od ukupno 600 postrojenja za vodu i sanitaciju oštećeno je ili uništeno, a posebno su pogođena postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. U Pojasu Gaze postoji šest takvih postrojenja i sva su oštećena, što povećava rizik od širenja bolesti, uključujući prolivne bolesti i koleru. Maher Nadžar, zamjenik direktora organizacije Coastal Municipalities Water Utility (CMWU), naglašava da su radovi na popravkama ometani stalnom prijetnjom napada i nedostatkom opreme.
Stambeni sektor takođe je pretrpio katastrofalna razaranja. Prema satelitskim snimcima i procjenama UN-a, oštećeno je ili uništeno 282.904 kuća i stanova širom Gaze, dok je u gradu Gazi posebno pogođena četvrt Šeih Radvan. Uprava grada navodi da je 90% gradskih puteva oštećeno, što dodatno otežava pristup i logistiku obnove.
Stručnjaci, poput Šeli Kalberson iz RAND Corporationa, upozoravaju da obnova stambenog fonda može potrajati decenijama ako se ne sprovede sistemsko planiranje, uključujući privremene kampove koji bi se mogli pretvoriti u trajne gradske četvrti.
Poljoprivreda je, takođe, pretrpjela težak udarac – 82,4% jednogodišnjih usjeva i više od 97% višegodišnjih nasada uništeno je tokom sukoba, što je dovelo do ozbiljne nesigurnosti u snabdijevanju hranom i proglašenja gladi u gradu Gazi.
Filip Buverat naglašava da je hitno čišćenje zemljišta od mina i neeksplodiranih bombi ključ za oporavak poljoprivrede i prehrambene bezbjednosti.
Obnova obrazovnog sektora takođe je od suštinske važnosti, jer gotovo polovina stanovništva ima manje od 18 godina. Tokom sukoba škole su služile kao skloništa, a 91,8% zgrada zahtijeva potpunu obnovu ili rekonstrukciju.
Obnova Gaze biće složena i dugotrajna, zahtijevaće koordinaciju donatora, humanitarnih organizacija i lokalnih vlasti. Bez sistemske pomoći spolja, povratak normalnom životu ostaće nedostižan, a humanitarna kriza nastaviće da prijeti milionima Palestinaca.

Stotine hiljada Palestinaca vratilo se u apokalipsu: Gaza je pretvorena u prah i pepeo

Brazilski predsjednik Luiz Injasio Lula da Silva kritikovao je UN i druge multilateralne institucije, rekavši da su "prestale da funkcionišu" i da nijesu zaštitile žrtve rata u Gazi.
Lula je govorio nakon sastanka sa premijerom Malezije Anvarom Ibrahimom, uoči velikog regionalnog samita na kojem će se brazilski lider vjerovatno sastati sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom.
- Ko može da prihvati genocid koji se toliko dugo dešava u Pojasu Gaze - rekao je Lula novinarima nakon bilateralnog sastanka o unapređenju veza.
On je dodao da su prestale da rade multilateralne institucije koje su stvorene da pokušaju da spriječe ovakve događaje, prenosi Srna.
- Danas Savjet bezbjednosti UN i UN više ne funkcionišu - rekao je brazilski predsjednik, a prenosi AFP.

Kritike Lule zbog situacije u Gazi: UN su prestale da funkcionišu

Međunarodni sud pravde juče je donio odluku da izraelska zabrana rada humanitarnih agencija Ujedinjenih nacija (UN), kao i ograničavanje pristupa humanitarnoj pomoći Gazi i okupiranoj Zapadnoj obali, predstavljaju kršenje međunarodnog prava.
Sud je takođe pozvao Izrael da ponovo uspostavi saradnju s agencijama Ujedinjenih nacija i omogući njihovo prisustvo u Pojasu Gaze.
Ipak, prema navodima domaćih medija, jedan izraelski zvaničnik izjavio je da Agencija Ujedinjenih nacija za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA) „neće ponovo kročiti u Gazu“, uprkos presudi Međunarodnog suda pravde.
Javni servis Kan prenio je izjavu zvaničnika koji je kazao da je „svaka UN agencija koja je djelovala u Gazi ili propala u svojoj misiji, ili je dozvolila da njome upravlja Hamas“.
Prema istim izvorima, ova poruka je prenijeta i Sjedinjenim Američkim Državama, uz nadu izraelske strane „da će se Amerikanci složiti s Izraelom po ovom pitanju“.
Sud je, međutim, naglasio da Izrael nije dostavio dovoljno dokaza koji bi potvrdili da je Hamas infiltrirao UNRWA-u, niti da ta agencija više djeluje izvan okvira svoje neutralnosti.

Uprkos presudi suda u Hagu: Izrael poručio da UNRWA neće kročiti u Gazu

Turske veze sa Hamasom, koje su nekada predstavljale problem u Vašingtonu, pretvorile su se u geopolitičku prednost. Uvjeravajući Hamas da prihvati Trampov sporazum o Gazi, Ankara se ponovo nametnula na šahovskoj ploči Bliskog istoka, na užas Izraela i arapskih rivala.
U početku otporni ultimatumu američkog predsjednika — osloboditi izraelske zarobljenike ili se suočiti sa nastavkom razaranja — čelnici Hamasa popustili su tek kada ih je Turska, zemlja koju smatraju političkim pokroviteljem, pozvala da pristanu na američki plan.
Dva regionalna izvora i dva zvaničnika Hamasa kazala su Rojtersu da je poruka Ankare bila nedvosmislena: Došlo je vrijeme da se prihvati.
- Ovaj gospodin iz države zvane Turska jedan je od najmoćnijih na svijetu - rekao je Tramp prošle sedmice, misleći na turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, nakon što je palestinska grupa pristala na prekid vatre i plan oslobađanja zarobljenika.
Erdoganov potpis na dokumentu o Gazi dodatno je podstakao turski pritisak da preuzme centralnu ulogu na Bliskom istoku — status koji Erdogan sve više nastoji da povrati, često se pozivajući na veze i vođstvo iz osmanskog doba.
Sada, nakon sporazuma, Turska nastoji da ubere dividende, uključujući i u bilateralnim odnosima sa Sjedinjenim Državama, navode izvori.
Sinan Ulgen, direktor istanbulskog tink-tenka EDAM i viši saradnik u Carnegie Europe, rekao je da je Ankari uspjeh u ubjeđivanju Hamasa da prihvati sporazum o Gazi donio novu diplomatsku moć i kod kuće i u inostranstvu.
Turska će, kazao je on, vjerovatno iskoristiti obnovljenu dobru volju u Vašingtonu kako bi podstakla napredak u zaustavljenoj prodaji borbenih aviona F-35, ublažavanje američkih sankcija i američku podršku turskim bezbjednosnim ciljevima u susjednoj Siriji.
- Ako se te Trampove pohvalne izjave pretvore u trajnu dobru volju, Ankara bi mogla da iskoristi taj zamah za rješavanje nekih od dugogodišnjih nesuglasica - rekao je Ulgen za Rojters.
Diplomatsko preoblikovanje odnosa između Ankare i Vašingtona, prema riječima zvaničnika, počelo je tokom Erdoganove posjete Bijeloj kući u septembru — prve u šest godina.
Na sastanku su razmatrana otvorena pitanja, uključujući turski pritisak za ukidanje američkih sankcija uvedenih 2020. godine zbog kupovine ruskog raketnog sistema S-400, poteza koji je razljutio Vašington i doveo do isključenja Turske iz programa F-35.
Sirija je bila još jedna ključna tema. Turska želi da izvrši pritisak na kurdske Sirijske demokratske snage (SDF), koje podržavaju SAD, da se ujedine sa sirijskom vojskom. Ankara SDF smatra prijetnjom zbog njihovih veza sa PKK-om, koji Turska označava kao terorističku organizaciju.
Čini se da taj pritisak daje rezultate. Komandant SDF-a, Mazlum Abdi, potvrdio je mehanizam za integraciju sa sirijskom vojskom — ishod koji Turska vidi kao stratešku pobjedu.
Sporazum o Gazi uslijedio je nakon drugih podsticaja turskom prestižu. Tramp je ranije pohvalio Erdogana zato što je bio domaćin pregovorima između Rusije i Ukrajine, a uticaj Ankare dodatno je porastao nakon pada Bašara al-Asada u Siriji 2024. godine, gdje je Turska podržavala opozicione snage.
Turska ambicija da povrati dominantnu ulogu na Bliskom istoku podsjeća neke skeptike na nasljeđe Osmanskog carstva, koje je nekada vladalo većim dijelom regiona. Njegov slom prije jednog vijeka ostavio je modernu Tursku okrenutu unutrašnjim pitanjima dok je gradila sekularnu republiku, donekle marginalizovanu u regionalnoj diplomatiji.
Godinama Ankara nije bila dio napora na visokom nivou za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba, glavnog izvora nestabilnosti u regionu.
Turska podrška islamističkim pokretima — uključujući političku i diplomatsku podršku Hamasu, čijim je vođama bila domaćin — zategla je odnose sa Izraelom i više arapskih država, a njeno uočeno odstupanje od NATO normi pod Erdoganom dodatno ju je udaljilo od mirovnog procesa.
Ali kako bi prekinuo zastoj u pregovorima o prekidu vatre u Gazi, Tramp se okrenuo Erdoganu, računajući na uticaj turskog lidera nad Hamasom.
Turski zvaničnici, predvođeni šefom obavještajne službe Ibrahimom Kalinom, ubjeđivali su Hamas da primirje ima regionalnu i američku podršku — uključujući Trampovu ličnu garanciju.
Angažovanjem Erdogana, Tramp je Ankari dao ulogu koju je željela — kao dominantna regionalna sunitska sila. Taj potez uznemirio je Izrael i suparničke arapske države, uključujući Egipat, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, koje su dugo bile oprezne prema Erdoganovim „islamističkim“ ambicijama, kazala su dva diplomate.
- Erdogan je majstor u širenju svog uticaja, iskorišćavanju prilika i događaja, preokretanju situacija u svoju korist i preuzimanju zasluga. Zemlje Persijskog zaliva nijesu bile zadovoljne što je Turska preuzela vodeću ulogu u Gazi, ali su istovremeno željele kraj sukoba, postizanje sporazuma i marginalizaciju Hamasa - rekao je arapski politički komentator Ajman Abdel Nur.
Dok su arapske države dijelile interes sa Turskom u želji da se rat okonča, rekao je libanski analitičar Sarkis Naum, veća uloga Ankare bila je za njih zabrinjavajuća, podsjećajući na istoriju osmanske vlasti nad mnogim zemljama regiona.
Tursko Ministarstvo vanjskih poslova i obavještajna agencija MIT nijesu odgovorili na zahtjeve Rojtersa za komentar. Američki Stejt department takođe nije odmah reagovao.
Za Hamas je glavna briga bila mogućnost da Izrael odustane od sporazuma i nastavi vojne operacije. Duboko nepovjerenje skoro je poremetilo proces, rekli su regionalni izvori.
- Jedina prava garancija - rekao je visoki zvaničnik Hamasa za Rojters, „došla je od četiri strane: Turske, Katara, Egipta i Amerikanaca. Tramp je lično dao riječ. Poruka SAD-a bila je: "Oslobodite taoce, predajte tijela i garantujem da neće biti povratka ratu".“
Učešće Turske u pregovorima u početku je blokirao Izrael, ali je Tramp intervenisao, izvršivši pritisak na Izrael da dozvoli angažman Ankare, navela su dva diplomate.
Nije bilo neposrednog komentara izraelskog Ministarstva vanjskih poslova.
Visoki zvaničnik Hamasa kazao je da su vojni lideri Gaze prihvatili primirje ne kao predaju, već pod snažnim pritiskom neumoljivog posredovanja, pogoršavajuće humanitarne situacije i javnosti umorne od rata.
Hoće li sporazum o Gazi na kraju otvoriti put ka palestinskoj državi, ostaje neizvjesno. Turska i arapske države, uključujući Katar i Egipat, tvrde da planu nedostaje mapa puta ka rješenju sa dvije države — istorijskom palestinskom zahtjevu.
Upitan o mogućem raspoređivanju turskih trupa u Gazi u poslijeratnom periodu i načinima obezbjeđivanja bezbjednosti enklave, Erdogan je 8. oktobra rekao da su pregovori o prekidu vatre ključni za dalju raspravu o tom pitanju, ali da su prioriteti potpuni prekid vatre, dopremanje pomoći i obnova Gaze.

Velika analiza Rojtersa: Kako je Erdogan Trampov plan za Gazu pretvorio u igru moći za Tursku

Bliski istok trenutno je u središtu intenzivnih američkih napora kako bi se osigurao nastavak sprovođenja sporazuma o prekidu vatre u Gazi i spriječilo njegovo ugrožavanje.&nbsp;
Predsjednik Donald Tramp pokazuje posebnu zabrinutost da izraelski premijer Benjamin Netanjahu možda neće u potpunosti podržavati dogovor, što bi moglo dovesti do njegova raspada. Ključna faza američkih aktivnosti uključuje dolazak potpredsjednika Džej Di Vensa u Izrael, koji će razgovarati s Netanjahuom o nastavku primirja, dok posjeta Pojasu Gaze neće biti moguća iz bezbjednosnih razloga. Umjesto toga, situacija će se pratiti putem drona s prenosom u sjedištu izraelskog ministarstva obrane. Uz Vensa će prisutna biti i dvojica ključnih američkih izaslanika, Stiv Vitkof i Džered Kušner, Trampov zet.
Juče su se sastali s Netanjahuom kako bi ga upozorili da ne ugrozi sporazum. Poruka je bila jasna: Izrael se može braniti, ali primirje mora ostati netaknuto.
Prema izvorima iz Bijele kuće, postoji stvarna zabrinutost da bi sporazum mogao propasti, a trojka Vens – Vitkof – Kušner zadužena je da spriječi potpunu izraelsku ofanzivu protiv Hamasa. Tramp vjeruje da su lideri Hamasa spremni da pregovaraju u dobroj vjeri, dok eventualni napadi dolaze od marginalnih elemenata pokreta.
Istovremeno, oko 200 američkih vojnika stiglo je u Izrael kako bi uspostavili civilno-vojni koordinacioni centar za praćenje primirja i olakšavanje humanitarne pomoći. Predsjednik Tramp jasno je poručio da će Hamas biti eliminisan ako prekrši sporazum, ali da ne traži od Izraela povratak borbama.
Vođa Hamasa Halil al-Haja potvrdio je posvećenost pokreta sprovođenju sporazuma, uprkos poteškoćama u pronalaženju tijela ubijenih izraelskih talaca i nedostatku opreme, naglašavajući da se rat u Gazi završava i da Hamas ozbiljno sprovodi dogovor.
<h2>Reakcije međunarodnih aktera</h2>
Međunarodni akteri takođe pomno prate situaciju. Katarski emir Tamim bin Hamad Al Tani osudio je Izraelovo kontinuirano kršenje primirja i pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti Palestince.
Naglasio je da Izrael krši sve međunarodne norme agresijom i pokušajima judaizacije svetih mjesta, dok je Katar svojim diplomatskim i humanitarnim naporima ojačao položaj i otpornost regiona.
U međuvremenu, dok se hiljade stanovnika Gaze vraćaju u svoje četvrti nakon prekida vatre, mnogi su već znali da su im domovi srušeni ili neupotrebljivi.
Stručnjaci Ujedinjenih nacija upozoravaju da će za obnovu Gaze i uspostavljanje bezbjednosti nakon dvije godine razornog rata biti potrebno oko 70 milijardi dolara. Iako je postignuto privremeno primirje između Izraela i Hamasa, humanitarne agencije ističu da pomoć i dalje stiže presporo i u premalim količinama za očajne stanovnike enklave.
<h2>Gaza u ruševinama</h2>
Gaza, duga 41 kilometar i široka svega dva do pet kilometara, gotovo je potpuno razorena. Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), stepen uništenja iznosi 84 odsto, dok je u pojedinim dijelovima, poput samog grada Gaze, šteta i do 92 odsto.
Jako Silijers iz UNDP-a istakao je da se radi o „katastrofi razmjera koje svijet nije vidio decenijama“, dok najnovija zajednička procjena UN-a, EU i Svjetske banke ukupnu štetu procjenjuje na 70 milijardi dolara. Za početak obnove u prve tri godine potrebno je obezbijediti najmanje 20 milijardi dolara.
<h2>Humanitarna pomoć i opasnosti</h2>
UNDP i partnerske organizacije već pomažu stanovnicima u obezbjeđivanju pitke vode, uklanjanju otpada i ruševina, te pružanju osnovnih medicinskih i socijalnih usluga. Do sada je uklonjeno više od 81.000 tona ruševina, ali stručnjaci upozoravaju da se pod ostacima nalaze neeksplodirane bombe i tijela nestalih.
Donatori iz arapskih zemalja, SAD-a i Evrope najavili su pomoć, ali bez stabilne infrastrukture i slobodnog prolaza, proces ostaje spor.
Više od 300.000 Palestinaca vratilo se u sjeverne dijelove Gaze, nadajući se povratku u svoje domove, iako su mnogi kvartovi sravnjeni sa zemljom. UNICEF upozorava da „entuzijazam na terenu ne odražava stvarnost“, jer pomoć ne stiže u dovoljnoj mjeri.
Razaranja su stvorila više od 60 miliona tona ruševina koje treba ukloniti, a obnova je moguća tek nakon što se područje očisti od eksplozivnih ostataka.
Stručnjak za bezbjednost Filip Buvrat ističe da je neophodno izgraditi dubokomorsku luku kako bi se omogućio uvoz građevinskog materijala, jer drumski transport ne može zadovoljiti potrebe obnove.
<h2>Kriza vode i sanitarne infrastrukture</h2>
Jedan od najvećih izazova je snabdijevanje vodom. Više od 70 odsto od ukupno 600 vodnih i sanitarnih postrojenja oštećeno je ili uništeno, a rizik od širenja bolesti, uključujući koleru, raste iz dana u dan.
- Govori se o razorenim mrežama, cijevima i rezervoarima. Samo za minimalni oporavak potrebno je barem 50 miliona dolara - kaže Maher Nadžar iz organizacije CMWU.
Ukupni gubici u sektoru vodosnabdijevanja procjenjuju se na više od milijardu dolara.
<h2>Stambena i saobraćajna infrastruktura</h2>
Stambeni sektor pretrpio je najveći udar. Prema podacima UNOSAT-a, više od 280.000 kuća i stanova oštećeno je ili potpuno uništeno. Hamasova opština grada Gaze saopštila je da je 90 odsto puteva neupotrebljivo.
Stručnjakinja RAND Corporationa Šeli Kalbertson upozorava da bi obnova stanova mogla trajati decenijama.
- Ako se bude postupalo kao nakon bombardovanja 2014. i 2021. godine, Gazi će biti potrebno 80 godina da se obnovi. Samo uz dobro planiranje — uz privremene kampove koji se mogu pretvoriti u naselja — taj proces može ići brže - kazao je on.
<h2>Uništena poljoprivreda i obrazovanje</h2>
Poljoprivreda je gotovo potpuno uništena — više od 80 odsto usjeva i 97 odsto trajnih zasada stradalo je u ratu. Stručnjak He Jin sa Univerziteta Kent Stejt upozorava da je Gaza „izgubila sposobnost samostalnog prehranjivanja“.
Zemljište je prekriveno neeksplodiranim granatama i minama, a bez razminiranja nema povratka ni poljoprivredi ni samoodrživosti.
Obrazovni sistem takođe je devastiran. Prije rata, gotovo polovina stanovnika Gaze bila su djeca, ali danas 91,8 odsto školskih objekata zahtijeva potpunu obnovu.
Mnoge škole služile su kao skloništa, a brojne su pogođene u napadima jer su izraelske snage tvrdile da ih Hamas koristi u vojne svrhe.

Za obnovu razorene Gaze trebaće 70 milijardi dolara, a možda i 80 godina

Primirje u Gazi je dalo nadu građanima u Izraelu da zemlja može "početi popravljati" svoj ugled u inostranstvu, nakon mjeseci sve dublje izolacije uslijed posljedica dvogodišnjeg sukoba.
Javno mnjenje na Zapadu značajno se promijenilo otkako je rat izbio nakon napada grupe Hamas na Izrael 7. oktobra 2023. godine.
Masovni protesti su se organizovali zbog humanitarnih posljedica izraelske ofanzive, a nekoliko zapadnih zemalja je u posljednjim mjesecima javno priznalo palestinsku državu - uprkos žestokom protivljenju izraelske vlade premijera Benjamina Netanjahua i Amerike.
Strana istraživanja pokazala su slabljenje podrške izraelskoj vojnoj kampanji čak i u Americi.
Rojters je razgovarao sa 13 sadašnjih i bivših izraelskih zvaničnika i eksperata koji su priznali da je humanitarni trošak sukoba imao veliki udarac na ugled Izraela. Neki su izrazili nadu da bi oslobađanje izraelskih talaca i palestinskih zatvorenika i pritvorenika kao dio prve faze sporazuma o Gazi, koje je planirano za ovu nedjelju, moglo započeti proces obnove reputacije Izraela.
- Ovo bi moglo pomoći Izraelu da povrati dio empatije i legitimiteta koje je izgubio tokom rata - rekao je ove nedjelje jedan izraelski zvaničnik koji je želio ostati anoniman.
Peter Lerner, bivši međunarodni portparol izraelske vojske je izjavio da bi to zahtijevalo konkretne političke poteze od Netanjahuove vlade, a ne samo riječi.
On je pozvao na "jasnu, kredibilnu posvećenost miru, zaštitu nevinih života, poštovanje međunarodnog prava i ozbiljna ulaganja u regionalna i humanitarna partnerstva".
Izraelski ministar spoljnih poslova Gideon Sar mjesecima unazad je u zatvorenim sastancima sa Netanjahuom i drugim ministrima upozoravao na diplomatske posljedice rata.
Netanjahu je prošlog mjeseca mnoge Izraelce iznenadio izjavom da će zemlja u narednim godinama morati da postane samostalnija zbog međunarodne reakcije na rat.
Premijer, koji je više puta isključivao mogućnost stvaranja palestinske države, ranije je obećavao da će ratovati dok Hamas ne bude potpuno uništen.
- Poboljšanje ugleda zahtjeva dugo vremena za obnovu povjerenja - rekao je jedan diplomata iz zapadne Evrope, dodajući da je primirje "dobar prvi korak... ali da će biti potrebni mnogi naredni".
Prema anketi Instituta za nacionalnu bezbjednost iz Tel Aviva sprovedenoj u augustu, više od 66 odsto Izraelaca brine mogućnost međunarodne izolacije zemlje u poređenju sa 55 odsto u julu 2024. godine.
Neki upućeni u izraelske komunikacione napore rekli su da su neuspjesi Netanjahueve vlade da se diplomatski angažuje oko zabrinutosti Zapada zbog humanitarnih posljedica rata u Gazi dodatno pogoršali izolaciju Izraela.
Bivši zvaničnici su takođe opisali nedostatak poruke i resursa. Komunikacioni napori tokom rata ostali su podijeljeni između različitih ministarstava, dok je nacionalna direkcija za javnu diplomatiju bila oskudno opremljena.
Sporazum o primirju je krhak: izraelska vojska, koja i dalje kontroliše oko polovinu Gaze, u utorak je otvorila vatru na Palestince za koje tvrdi da su se približavali njenim snagama, navodi Rojters.
Odnosi Izraela sa nekoliko arapskih država sa kojima ima formalne veze, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata koji su uspostavili diplomatske odnose sa Izraelom prije pet godina u okviru Trampovih Abrahamovih sporazuma, bili su napeti zbog rata u Gazi. Neki stručnjaci dovode u pitanje da li će trenutna desničarska vlada Izraela, koja se oslanja na podršku religijskih ultranacionalističkih partija, moći izgraditi mostove sa susjednim zemljama i palestinskim rukovodstvom.
Emanuel Našon, bivši ambasador i zamjenik generalnog direktora izraelskog ministarstva spoljnih poslova za javnu diplomatiju u prvim mjesecima rata, smatra da Netanjahu nije otišao na samit u Egiptu da bi izbjegao razgovore o rješenju sukoba u okviru dvije države.
- Mislim da bi prvi korak ka poboljšanju ugleda Izraela u svijetu bile izbore i formiranje nove vlade koja bi krenula novim putem, uključujući i učenje iz ratnih lekcija - zaključio je on.

Izrael na raskršću: Hoće li prestanak napada na Gazu biti put ka obnovi ugleda ili odlazak u veći ponor?

Novozelanđanka Alis Robinson pobjednica je trećeg veleslaloma sezone alpskih skijašica, koji je za Svjetski kup vožen danas u kanadskom Tremblanu.
Ona je bila vodeća i nakon prve vožnje, a do pobjede došla je u ukupnom vremenu dva mnuta, 16 sekundi i 18 stotinki.
Robinson je u istoj disciplini slavila ove sezone i u Koper Mauntajnu, a u Tremblanu zabilježila je šestu pobjedu.
Kao drugoplasirana završila je Hrvatica Zrinka Ljutić, sa 94 stotinke zaostatka.
To je njen prvi podijum ove sezone, ukupno deseti u karijeri.
Pobjedničko postolje kompletirala je Kanađanka Valeri Grenije koja je sekundu bila sporija od pobjednice.
Na četvrtom mjestu završila je Švajcarkinja Kamil Rast, peta je bila Francuskinja Klara Direz, a šesta Amerikanka Mikaela Šifrin.
Robinson je trijumfom u Tremblanu preuzela vođstvo u poretku veleslaloma sa 232 boda.
Austrijanka Julija Šajb, pobjednica veleslaloma u Zeldenu, je druga sa 180, dok je treća Ljutić sa 142 boda.
U generalnom plasmanu Svjetskog kupa zauzima čelnu poziciju zauzima Šifrin sa 408 bodova.
Druga je Italijanka sa albanskim pasošem Lara Kolturi sa 286, a treća Lena Dir iz Njemačke sa 234 boda.

Robinson pobijedila u Tremblanu, Ljutić drugoplasirana

Šef poljske diplomatije Radoslav Sikorski poručio je danas američkom milijarderu Ilonu Masku, koji je pozvao na likvidaciju Evropske unije, da odleti na Mars, jer tamo nema cenzure nacističkih pozdrava.
Mask je poslije kazne od 120 miliona eura koju njegova mreža Iks mora da plati zbog kršenja propisa u EU prvo pozvao na likvidaciju Unije i povratak suvereniteta državama članicama, a poslije je u drugoj poruci upitao koliko vremena je ostalo do propasti EU.
- Odleti na Mars. Tamo nema cenzure nacističkih pozdrava - reagovao je na to pitanje, isto na mreži Iks, šef poljske diplomatije i vicepremijer Sikorski, aludirajući na to što je Mask na taj (nacistički) način podigao ruku tokom inauguracije američkog predsjednika Donalda Trampa.
Prije toga Sikorski je danas, povodom ruskih pohvalnih reakcija na prvu Maskovu poruku o likvidaciji EU i povratku suvereniteta državama članicama, poručio da je sada jasno i onima koji možda još sumnjaju čemu služi cijela ta priča protiv EU, sa zahtjevom da se vrati suverenitet nacionalnim državama.
- Ako neko još sumnja u to kome služi cijela anti EU priča o suverenitetu. Onima koji žele da zarađuju na sijanju mržnje i onima koji hoće da osvoje Evropu - prokomentarisao je Sikorski.

Šef poljske diplomatije predložio Masku da odleti na Mars, jer "tamo nema cenzure nacista"

Gotovo dvije trećine Amerikanaca želi da SAD nastavi slati oružje Ukrajini, čak i dok administracija američkog predsjednika Donalda Trampa ponovo pokušava pregovarati o okončanju skoro četverogodišnjeg rata, pokazala je nova anketa o prioritetima nacionalne sigurnosti.
Anketa Reagan National Defense Survey pokazala je da 64 odsto Amerikanaca podržava slanje smrtonosne pomoći vladi u Kijevu, devet procentnih poena više nego prošle godine i najviši nivo podrške od početka ruske invazije u februaru 2022.
Nešto više (65 odsto) podržava isporuku krstarećih raketa dugog dometa, poput Tomahavka, kako bi se omogućili napadi duboko unutar ruskog teritorija, dok 68 odsto podržava prodaju američkog oružja evropskim saveznicima koji bi ga potom isporučili Ukrajini.
Za razliku od 2024. godine, većina republikanaca (59 odsto) sada podržava slanje oružja Ukrajini u borbi protiv ruske invazije, u odnosu na 44 odsto prošle godine. Tri četvrtine demokrata podržava pomoć Ukrajini, što je porast sa 68 odsto u odnosu na godinu ranije.
Po drugim pitanjima koja se odnose na najsmrtonosniji evropski sukob od Drugog svjetskog rata, pluralnost Amerikanaca (45 odsto) podržava potpuno teritorijalno oslobođenje Ukrajine od Rusije, dok 23 odsto smatra da bi Kijev trebao ustupiti teritoriju u zamjenu za garancije mira i sigurnosti, a 22 odsto podržava prekid vatre duž trenutnih linija fronta.
U međuvremenu, skoro sedam od deset Amerikanaca (69 odsto) podržava da SAD i Evropa Ukrajini daju kolektivnu sigurnosnu obavezu sličnu NATO članu 5, a gotovo tri četvrtine (74 odsto) podržava uspostavljanje demilitarizirane zone pod kontrolom evropskih snaga uz podršku američke zračne moći.
Rezultati ankete objavljeni su dva dana nakon što su Trampov specijalni izaslanik Stiv Vitkof i predsjednikov zet Džared Kušner razgovarali s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Kremlju.
Njih dvojica trebali su u četvrtak naveče informirati ukrajinsku delegaciju u Miamiju, ali za sada nema informacija o tome kako su ti razgovori protekli.

Rekordan broj Amerikanaca podržava slanje oružja u Ukrajinu

Košarkaši Mornara slavili su u derbiju 8. kola Prve A lige u Bijelom Polju protiv Jedinstva 100:89 i upisali peti trijumf u sezoni. Bjelopoljci su doživjeli drugi poraz zaredom, nakon Danilovgrada u prošlom kolu, a imaju 7 pobjeda uz utakmicu više.
S velikom pažnjom iščekivao se duel u dvorani "Nikoljac", s obzirom na poziciju Jedinstva, ali i nekoliko neplaniranih poraza Mornara u dosadašnjem toku sezone. Derbi kola je opravdao očekivanja, a Mornar je imao pravu reakciju i kontrolisao utakmicu tokom većeg dijela. Bjelopoljci, koji su doselektirali ekipu nakon odlaska jednog od ključnih igrača, plejmejkera Kolinsa, otvorili su meč bolje i imali tokom prve četvrtine devet poena prednosti (20:11), ali je onda Mornar upalio motore i već do kraja prve dionice preokrenuo (32:30), a na poluvremenu imao vođstvo 63:56, uz jaku napadačku igru na obje strane.
U nastavku su gosti samo uvećali prednost (tokom treće četvrtine na maksimalnih 17 razlike) i iskontrolisali utakmicu do kraja, na krilima raspoloženih Mejsona i Vranješa. Vidjelo se da je jednom od naših timova koji ove sezone nastupa u Drugoj ABA ligi duel u Bijelom Polju bio izuzetno važan, kako ne bi izgubili priključak sa vodećim timovima, a predvodio ih je Alston Mejson sa 33 poena, dok je Nemanja Vranješ postigao 26, od čega 6 trojki iz 12 pokušaja. U ekipi Jedinstva nekadašnji mladi reprezentativac Marko Kljajević imao je moćan dabl-dabl učinak sa 28 poena i 16 skokova, uz to i 5 asistencija, a Nemanja Knežević postigao je 20 poena.
Poput Jedinstva i Lovćen je vezao drugi poraz, nakon što je sezonu otvorio sa 6 pobjeda zaredom. Cetinjani su u ovom kolu izgubili u gostima od Dečića 88:76. Meč je usmjeren na stranu Tuzana u drugoj četvrtini, koju su dobili čak 31:10. Do kraja je Lovćen uspio da se približi na 4 poena zaostatka, ali je Dečić odbio taj nalet u posljednjoj četvrtini i mirno priveo utakmicu kraju za treću pobjedu u sezoni. U pobjedničkoj ekipi Marko Koljević postigao je 22 poena, Aleksandar Bulatović 18, a kod Cetinjana Miloš Latković je bio najefikasniji sa 31 poenom i po 5 skokova i asistencija.
Treću pobjedu u sezoni ostvario je i Ibar, na gostovanju Danilovgradu 88:75, što je domaćina ostavilo na samo jednom trijumfu na začelju tabele. Mlada ekipa Danilovgrada dosta je oscilirala, jer je nakon dvocifrene prednosti u prvoj četvrtini, već u drugoj dozvolila preokret i na poluvremenu gubila 41:39. Igrao se egal meč do sredine treće četvrtine kada su se gosti odlijepili i kontrolisali prednost do kraja. Iskusni Nenad Vuković za Ibar je ubacio 19 poena, a veteran Aleksa Popović bio je najefikasniji kod domaćih sa 14 poena i 7 skokova.
Vukovi Zeta u posljednjoj utakmici dana savladali su kao domaćini ekipu Ulcinja 99:87, za drugi trijumf u sezoni. već u prvoj četvrtini domaćin se odvojio, dobivši taj dio igre 30:16. U nastavku je prednost rasla i na 24 poena razlike, pa je meč do kraja lišen bilo kakve neizvjesnosti. Amerikanac Andru Kukshauzen je za Vukove zeta postigao 23 poena, a Luka Kovačević 21 poen. U ekipi Ulcinja Filip Bošković 22 poena, Aleksander Dejd 21 poen.
Osma runda biće zatvorena u ponedjeljak, kada se u Tivtu sastaju Teodo i Podgorica od 18 časova.

Mornar stotkom do pobjede u Bijelom Polju

Danima je trajala drama mladog ljekara, doktora u Opštoj bolnici u Pljevljima dr Kerima Halilovića hoće li mu direktor ove zdravstvene ustanove dr Saša Grbović dati dozvolu da otputuje na prestižnu edukaciju u Davosu u Švajcarskoj, uključilo se i Udruženje ortopeda i traumatologa, Sindikat doktora medicine i Ministarstvo zdravlja, kao i ministar dr Vojislav Šimun lično i uspjeli su da izdejstvuju da Halilović dobije, ne slobodne dane, već se Grbović umilostivo i juče mu odobrio odmor?! Dr Halilović jutros je otputovao u Davos, ali ovaj slučaj otvorio je ozbiljno pitanje samovolje čelnika institucija u našoj zemlji, potvrdio u kolikoj mjeri su progonu izloženi ljudi koji se usude da se bore za svoja prava, ali i opasnu praksu nekažnjivosti uslovljenu, nažalost, najčešće političkim trgovinama, moćnika koji se iživljavaju nad za njih nepodobnima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6" data-rendition-name="original" width="1440" height="992" loading="lazy" alt="Dr Kerim Halilović "><figcaption>Dr Kerim Halilović(Photo: PV portal)</figcaption></figure>  Portal ETV još prije nekoliko dana uputio je pitanja ministru Šimunu, pored ostalih, hoće li dr Grbović snositi posljedice za svoje neprihvatljive postupke u slučaju dr Halilovića, ali nam nije odgovoreno. Logika aktuelnih vlastodržaca u Crnoj Gori je da kao noj zabiju glavu u pijesak i sačekaju da „oluja“ prođe. Bez osjećaja odgovornosti za javni interes i obaveze da saopšte građankama i građanima, koji ih plaćaju, informacije koje su od opšteg interesa. Odgovornost za slučaj dr Halilovića ove sedmice, pred skupštinskim odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, zahtijevao je i dr Nermin Abdić koji je bio kategoričan da se radi o mobingu. - ...to je završeno. Imamo vrlo preciznu instrukciju kako postupiti u tom slučaju i to je dostavljeno. Obezbijedio sam ja lično zamjenu, u saradnji sa direktorom Opšte bolnice Bijelo Polje – kazao je Šimun, odgovarajući na pitanje Abdića. To je bio utorak, 2. decembar, međutim dr Halilović dozvolu od dr Grbovića dobio je tek juče, 5. decembra, dan pred put i to nakon druge pisane urgencije Ministartsva zdravlja?! - Odluka da mi ne dozvoli da idem na edukaciju je Grbovićeva odmazda. Skupljao sam pare da se prijavim za ovu edukaciju. To je najveći ortopedski institut na svijetu. Sve smjernice u ortopediji oni diktiraju. Još 20. oktobra sam mu tražio slobodne dane i on je odgovorio - ne može, iako mora da mi da slobodne dane za obuku. Odbio je i da mi dozvoli i da uzmem odmor – kazao je dr Halilović prije nekoliko dana za Portal ETV. A dr Abdić je zahtijevao od ministra Šimuna da „ispita“ slučaj dr Halilovića i poručio da će se, kao član Udruženja ortopeda i traumatologa Crne Gore, potruditi da on dobije epilog. - ... jer ako taj kolega nije u stanju da organizuje posao za četiri dana, a mi smo ga organizovali u mnogo težim vremenima za vrijeme korona krize, onda taj uvaženi kolega ne zavrjeđuje da bude direktor te institucije. Po meni je ovo klasični mobing – bio je kategoričan dr Abdić. Ministar Šimun sam je na Odboru saopštio da „zabrana edukacije zapošljenom predstavlja i izvjesno kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Nažalost, uskratio nas je za odgovor da li će zbog toga čelnik pljevaljske bolnice i snositi bilo kakvu odgovornost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Opšta bolnica u Pljevljima"><figcaption>Opšta bolnica u Pljevljima(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dr Abdić je na Odboru podsjetio ministra da je on taj koji je „na vrhu priramide zdravlja“, uz konstataciju da se mora znati „ko kosi, ko vodu nosi“. Šimun je, ovoga puta, istina u posljednjem trenutku, uspio da on bude „kozbaša“, ali ponašanje i poruke dr Grbovića, kao i činjenica da je reagovao tek nakon urgencija Ministarstva, ukazuju da direktor pljevaljske bolnice ne haje za autoritet institucije, a još manje na zakonske propise. Edukacija u Davosu, koju je dr Halilović, inače, sam platio, kotira se, kako je saopštilo i Ministarstvo zdravlja, visoko na ljestvici medicinskih obuka. Iz Ministarstva su saopštili da se „program AO Davos Course ubraja u edukacije od izuzetnog međunarodnog značaja za oblast ortopedije i traumatologije, te da znanja i kompetencije stečene na takvim programima predstavljaju direktnu korist za zdravstveni sistem Crne Gore“. Kurs u Davosu održava se od od 6. do 12. decembra.

Šimun bez komentara hoće li čelnik pljevaljske bolnice biti kažnjen

Politikološkinja za informisanje, novinarka, bivša odbornica u nikšićkom parlamentu Tatjana Knežević Perišić obratila se juče otvorenim pismom predsjedniku Donjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva (House of Commons) Lindziju Hojlu, protestnom notom Britanskoj ambasadi u Podgorici i otvorenim pismom Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva iskazujući oštar protest zbog toga što je Hojl od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića na dar prihvatio sliku kapele na Lovćenu koju je podigao srpski kralj Aleksandar Karađorđević 1918. godine, umjesto Njegoševe kapele i kao simbol strahovlade silom oružja je nametnuo Crnogorcima u nasilno aneksiranoj Crnoj Gori i koja je do danas, kako je istakla, prepoznata kao oličenje negiranja crnogorskog istorijskog identiteta. U pismu Hojlu, ona ističe da „kao građanka Crne Gore, najstarije države na Balkanu, koja se u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji, uz pet kraljevskih dinastija, vječito borila za slobodu“, protestvuje zbog toga što je od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, prihvatio sliku kapele, gdje je sahranjen naš najveći pjesnik i filozof Petar II Petrović Njegoš.&nbsp; &nbsp;SIMBOL STRAHOVLADE - Ta slika se odnosi na drugu kapelu, koju je nekadašnji kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević, sagradio za svog sina i silom oružja, nametnuo Crnogorcima kao simbol njegove strahovlade, nakon 1918. godine, kada je, odlukom Velikih sila, moja država nestala sa mape svijeta! Taj kralj je u mom narodu poznat kao „Aco palikuća“, jer su njegovi žandarmi i odredi u Crnoj Gori, sve do 1929. ubijali protivnike bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije, palili kuće njihovim porodicama, mučili i zlostavljali nevine ljude, koji su se izjašnjavali kao Crnogorci - a koliko je ta Karađorđevićka vlast bila besramna, svjedoče istorijske činjenice da su crnogorsku kapu, kao dio nacionalne nošnje Crnogoraca, skidali sa glava domaćina i stavljali na svinje – upozorila je Knežević Perišić britanskog zvaničnika na istorijske činjenice&nbsp; Objasnila je da je „Mandić predstavnik partija koje u Crnoj Gori pokušavaju da uvedu 'srpski svet', što je pandan za suštinsku nacionalnu kapitulaciju i nestanak crnogorskog identiteta“.&nbsp; - Njihove slike i replike te druge kapele, na vrh Lovćena, svete planine za Crnogorce, simbolizuju politiku koja čini sve da zatre sve crnogorsko, otme našu istoriju, predstavljajući je kao srpsku i da vrate upravo tu kapelu, pored davno izgrađenog Mauzoleja, kako bi se tako vratio simbol srpske okupacije Crne Gore – naglasila je ona.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d" data-rendition-name="original" width="1320" height="733" loading="lazy" alt="mandić"> <figcaption>SIMBOL SLOMA CRNE GORE: Hojl i Mandić (Foto: Skupština Crne Gore)Skupštna.me</figcaption> </figure>  Podsjetila je Hojla da su i britanski „ugledni zvaničnici, zgroženi nad sudbinom Crne Gore, obavještavali svoj Parlament o tadašnjem umiranju jedne države“. - Preporučujem da pročitate izvještaj gofa John Francis Charles de Salisa, koji je služio kao izvanredni izaslanik i ministar plenipotencijar Ujedinjenog Kraljevstva u Kraljevini Crnoj Gori, poznat po svom izvještaju Britanskom parlamentu iz 1919. godine o situaciji u Crnoj Gori nakon njene aneksije od strane Srbije. A o tome kako Crnogorci vole svoju državu i zašto su njeni preci ginuli, te zašto Vam se ja obraćam, možete pročitati u pismu, koje je crnogorski knjaz Danilo Petrović Njegoš poslao u maju 1856. godine londonskom Tajmsu, a Tajms objavio 30. septembra 1856. godine. U njemu se, uz ostalo kaže: „466 godina crnogorski narod odbija da se podredi bilo čijoj moći ili da prizna vlast bilo kojeg gospodara; naprotiv, on se otimao za nezavisnost s oružjem u ruci, i radosno je prolio svoju krv po oltaru slobode. Četiri i po vijeka crnogorski narod trpio je neprestanu borbu s Turskom imperijom, nekada najmoćnijom u Evropi, pred kojom su drhtale sve države Evrope. Krv njenih junaka pala je na svaki kamen njenih visokih planina, i Crna Gora je sačuvala svoju dragocjenu slobodu. Politika velikih Sila bila bi jako pogrešna kada one ne bi uzele u obzir žrtve koje je njen narod podnio u ime Hrišćanstva – taj narod koji se, između Srpskog kraljevstva, Vizantijskog carstva, kraljevstava Bugarske, Bosne i Epira, koji su svi podlegli napadima Turaka, ponosno branio među svojim bezvodnim planinama, i koji je znao kako da sačuva, uprkos svom siromaštvu i oskudici, najsvetiji posjed koji jedna nacija može da ima – svoju nezavisnost“ – napisala je Knežević Perišić. Istakla je da se ništa nije promijenilo ni danas.&nbsp; - Molim vas, zato, da poštujete osnovno pravo, dato svim nacijama svijeta - da postoje. Prihvatanjem ove slike, Vi ste pokazali da ne poštujete to pravo Crnoj Gori i Crnogorcima. Vaša je dužnost, kao visokog znaničnika jedne velike nacije, da sramni poklon vratite onima koji sjede na čelu države, koju pokušavaju da unište. Nemojte biti njihov saučesnik – zaključila je Knežević Perišić.&nbsp; &nbsp;PROTESTNA NOTA U pritestnoj noti Britanskoj ambasadi u Podgorici Knežević Perišić je istakla da upućuje „protest povodom nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane predsjednika Donjeg doma britanskog Parlamenta, gospodina Lindsaya Hoylea, a koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić“. - Slika prikazuje kapelu koju je nakon ukidanja crnogorske državnosti 1918. godine podigao kralj Aleksandar Karađorđević, kao simbol političkog pritiska i nametanja nove vlasti, nakon što je srušio staru, Njegoševu kapelu, gdje je on bio sahranjen. Ova građevina, čiju je sliku primio g. Hoyl, nikada nije predstavljala izraz crnogorske tradicije i do danas je u javnosti prepoznata kao simbol negiranja crnogorskog istorijskog identiteta – istakla je ona. Uručenje slike ove kapele od strane političara koji otvoreno zastupa koncept „srpskog sveta“, političkog projekta usmjerenog na brisanje crnogorskog identiteta, poručila je Knežević Perišić, predstavlja čin sa snažnom političkom porukom. - Njeno prihvatanje, ukoliko ostane bez reakcije, može biti pogrešno shvaćeno kao znak britanske podrške tim politikama. Britanija je u prošlosti bila važan posmatrač i svjedok dramatičnih događaja u Crnoj Gori, o čemu govori i izvještaj grofa Johna de Salisa iz 1919. godine. Upravo zbog te istorijske povezanosti i reputacije Ujedinjenog Kraljevstva kao države koja dosljedno brani demokratske standarde, ljudska prava i suverenitet naroda, ovakav gest je izazvao zabrinutost među građanima Crne Gore – naglasila je u protestnoj noti Knežević Perišić. Iskazala je očekivanje „da Ambasada o ovome obavijesti relevantne institucije u Londonu i ukaže na osjetljivost ovog pitanja, kako se slični previdi ne bi ponavljali“.&nbsp; - Uvjerena sam da Ujedinjeno Kraljevstvo ne želi biti dovedeno u poziciju da nenamjerno podrži politike koje dovode u pitanje identitet i državnost Crne Gore – zaključila je u protestnoj noti. U pismu Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva istakla je da im se obraća kao građanka Crne Gore kako bi izrazila duboku zabrinutost zbog nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane visokog zvaničnika Ujedinjenog Kraljevstva, gospodina Lindsaya Hoylea, koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić. - Ovaj čin je izazvao snažnu uznemirenost kod mnogih građana Crne Gore, jer se prikazana kapela ne odnosi na prvobitnu kapelu gdje je sahranjen naš najznačajniji književnik i filozof, Petar II Petrović Njegoš, već na građevinu koju je nakon ukidanja crnogorske države 1918. godine sagradio kralj Aleksandar Karađorđević, srušivši staru, Njegoševu kapelu, postavljajući tu, prikazanu na slici, koja je simbol negiranja crnogorske državnosti – objasnila je ona. Predsjednik Skupštine Crne Gore, koji je poklon uručio, naglasila je u pismu, predstavlja političke strukture koje se otvoreno zalažu za brisanje crnogorskog nacionalnog identiteta i za koncept tzv. „srpskog sveta“, koji je, dodala je, u potpunosti suprotan demokratskim vrijednostima, ravnopravnosti naroda i savremenim evropskim principima. - Prihvatanje ovakvog poklona, ma koliko nenamjerno, može se protumačiti kao podrška politikama koje negiraju pravo Crnoj Gori da se razvija kao samostalna i međunarodno priznata država sa sopstvenim identitetom. Od partije koja pripada demokratskoj, progresivnoj tradiciji, očekujemo senzibilitet prema pitanjima državnosti malih naroda i razumijevanje za istorijske okolnosti koje prate naše odnose sa susjednim državama. Ljubazno Vas molim da o ovome obavijestite nadležne organe partije i da se, u okviru vaših mogućnosti, zauzmete za jasniji, senzibilniji i informisaniji pristup kada je riječ o Crnoj Gori i pitanjima njenog identiteta – zaključila je Knežević Perišić. Mnadić je tokom posjete Donjem domu Parlamenta UK na dar uručio Hojlu sliku kapele na Lovćenu i tom prilikom krivotvorio istorijske činjenice, kako se zaključuje iz saopštenja njegovog kabineta, saopštavajući visokom zvaničniku „da je nekadašnja totalitarna vlast prije pedesetak godina fizički uklonila sa mjesta na kojem je sagradio naš veliki Vladar i Vladika Petar II Petrović Njegoš, a koji je testamentom odredio da u njoj bude i sahranjen“.&nbsp;

Knežević Perišić poručila Hojlu: Nemojte biti saučesnik onima koji pokušavaju da unište Crnu Goru

Koliko je funkcionerima i funkcionerkama „postavgustovskih vlasti“ teško da se odvoje od „fotelja“ pokazuje i primjer bivše direktorice Muzeja i galerija Budve Lucije Đurašković, koja je zaključala kancelariju i odbila da preda ključ, kako bi spriječila novoimenovanu vršiteljku dužnosti direktorice Ivanu Ćupić da preuzme funkciju?! Đurašković je, čak, na društvenoj mreži Fejsbuk u srijedu pozvala Budvane na protest da je podrže?! - Gdje ste Budvani da branite kulturu grada – napisla je ona, pored ostalog. Budvani se, ipak, nijesu odazvali, pa je Ćupić, nakon što je u srijedu provela nekoliko sati u hodniku ustanove čekajući da joj se omogući pristup radnom mjestu, tek juče, ipak, uspjela da uđe u svoju kancelariju. Prema informacijama Portala ETV, angažovan je bravar, formirana je i petočlana komisija da isprati otključavanje vrata, a ovom činu prisustvovala je i većina zapošljenih, kao i članovi Savjeta ustanove i kancelarija je otključana. Brava je zamijenjena, tako da bi Ćupić jutros trebalo do radnog mjesta da dođe bez problema. Čitav slučaj prijavljen je policiji, a tužilaštvo će u narednim danima odlučiti da li je u postupcima Đurašković bilo elemenata na osnovu kojih mogu pokrenuti postupak protiv nje. Međutim, nije upitno samo odbijanje Đurašković da oslobodi „direktorsku fotelju“, već je veoma sporna i njena pozicija direktorice u prethodnih četiri godine i duže. Ona je na čelo Muzeja i galerija Budve imenovana u avgustu 2017. na četvorogodišnji mandat, ali je ostala i narednih četiri godine i koji mjesec duže.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Lucija Đurašković"> <figcaption>DUŽE OD ČETIRI GODINE BEZ RJEŠENJA UPRAVLJALA USTANOVOM: Lucija Đurašković</figcaption> </figure>  Novi konkurs nije raspisivan, niti je ona, prema dostupnim informacijama, sve to vrijeme imala bilo kakvo rješenje za tu funkciju. Zbog toga se otvara pitanje validnosti svih akata koje je potpisivala u prethodnih četiri godine i tri mjeseca. Đurašković je, kako smo objavili, sve ove godine ostala na čelu ustanove zahvaljujući članu 22 stavu 2 Statuta Muzeja i galerija Budve kojim je propisano da „do izbora novog direktora, funkciju direktora vršiće dotadašnji direktor“. Ona i lokalne vlasti su, očigledno, tumačile da joj taj član omogućava da ostane direktorica koliko želi. Upitno je i kako Đurašković može dobiti rješenje o razrješenju kada nije ponovo imenovana nakon što joj je istekao mandat. Prema nezvaničnim informacijama, Đurašković prijeti krivičnim prijavama. Predsjednica Savjeta Muzeja i galerija Branka Čvorović najavila je juče u izjavi za Pobjedu da će to tijelo danas održati sjednicu, ali nije komentarisala hoće li se raspravljati o statusu Đurašković, kojoj su, kako je kazala, po kuriru, dostavljene odluke o njenom razrješenju i imenovanju Ćupić. - Ona je četiri godine i dva-tri mjeseca preko radila, a da nije imenovana za direktoricu, niti za vršiteljku dužnosti. Za ovaj period od četiri godine ona nijedan Savjet, koji je bio imenovan u skladu sa rezultatima na izborima, nije upisivala u Centralni registar privrednih subjekata, jer je tako mogla da radi kako je radila. Ovo je prvi Savjet koji nije odustao. Mi smo stvarno istrajali zato što smo sto posto sigurni da ispravno postupamo, jer može da vam se sviđa odabir nekoga ili ne, ali morate da poštujete odluku lokalnog parlamenta - kazala je Čvorović Pobjedi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Branka Čvorović"> <figcaption>ODLUKE ZAKONITE: Branka Čvorović(Photo: RTV Budva)</figcaption> </figure>  Rekla je i da je Đurašković bilo ponuđeno da prihvati Savjet, a da je oni imenuju za vršioca dužnosti na šest mjeseci, jer u februaru naredne godine ide u penziju. - Ona je to odbila. Predsjednik opštine joj je nudio da nastavi da prima platu od 2.500 eura, koliko iznose njena sadašnja primanja, do odlaska u penziju i da se dogovore o otpremnini iako ona na nju nema pravo, jer joj je 2021. godine istekao zvanični direktorski mandat. Ona je i to odbila. Predsjedniku opštine je rekla da njoj ne treba novac, već da hoće moć - kazala je Čvorović. S druge strane, Đurašković je ovom mediju rekla da osporava sve odluke, kako je istakla, nezakonitog Savjeta. - Sve je nezakonito, počevši od Savjeta koji je nezakonito imenovan - kazala je ona. Nova direktorica Muzeja i galerija Budve Ivana Ćupić juče nije željela da komentariše događaje u ustanovi i ponašanje Đurašković. Prije nekoliko dana za naš Portal je rekla da da joj je velika čast, ali i odgovornost „voditi jednu ovako značajnu kulturnu instituciju“. - Sa jasnom sviješću o prethodnom izazovnom periodu ustanove, moj prioritet je da bez oklijevanja i prekomjernog osvrtanja, složno započnemo proces obnove i modernizacije. Vizija mora biti jasna i usmjerena ka osavremenjivanju i podizanju konkretnih kvaliteta Muzeja i galerija Budve - kazala je ona. Poručila je da želi da zajedno izgrade „snažan, motivisan i stručan tim, jer je uspjeh moguć jedino kroz solidaran rad i posvećenost istoj viziji“.

Ćupić preuzela kancelariju, Đurašković prijeti prijavama

Moje mimoilaženje sa stavovima bivše partije trajalo je mjesecima unazad, a mogu reći i godinama - poručio je Nikola Janović koji je juče podnio ostavku u Demokratskoj partiji socijalista (DPS).
Na pres konferenciji je rekao da nije želio da paradira sa razlikama.
- Moji stavovi uvijek su bili jasni. Vremenom nijesam primijetio da su se razlike u tim stavovima smanjivale, pa sam smatrao da je vrijeme da se raziđemo i da svako ide svojim putem - istakao je Janović.
Ostavku je, kaže, dostavio organima stranke.
- I dao mogućnost raspolaganja mjestima u odborima gdje me je DPS birao. Nastaviću dalji politički rad kao nezavisni opozicioni poslanik - naveo je Janović.&nbsp;
Smatra da je važno da sve ono što su bile njegove vrijednosti i principi za koje se borio. Za to će se, poručuje, i dalje zalagati.
- Moje stavove imate mogućnost da čujete u javnom prostoru. Crna Gora je danas u velikom problemu, razapeta je sa jedne strane na populizam i nacionalizam, a sa druge strane postoji letargija i pasivnost kod svih nas u opoziciji. Država truli iznutra u ekonomskom, društvenom i vrjednosnom smislu. Zato smatram da, kao nezavisni poslanik treba da se borim za vrijednosti na kojima počiva Crna Gora, da treba da pokažemo drugačiju politiku - naveo je on.
Svi na crnogorskoj političkoj sceni, cijeni on, pričaju isto.
- Mora da se pokaže više ljudskog integriteta. Smtram da treba da se okrećemo mladim ljudima, ne treba da ih opterećujemo istrošenim pričama što je bilo prije 10, 20, 30 godina. Želim da ih ohrabrim da svako ko može da doprinese - treba da radimo zajedno - istakao je Janović.
Želi, kaže, da Crna Gora bude što bolja.
- Svjestan sam da će biti raznih špekulacija i teorija zavjere, da li sam sa ovim ili onim, jedina konstanta je da sam svoj i da sam pokazao u DPS-u i sada i u budućnosti da razmišljam svojom glavom i da nijesam ničiji - decidan je Janović.
Tako će se, kaže, ponašati i u budućnosti.
- Jasno je da neko vrijeme postoji mimoilaženje, sve što sam rekao o tome šta bi i kako trebalo sam rekao kad sam bio u DPS-u. Iz ličnog dostojanstva ne želim da govorim u negativnom kontekstu, želim da nastavim drugim putem i da bude drugačije. Samim tim što ću nastaviti kao nezavisni poslanik govori o tome da imam namjeru da se bavim politikom - rekao je Janović.
Ne može, naglašava, reći u kom fotmatu će biti njegov rad u budućnosti.
- To zavisi od okolnosti - dodao je on.
Građanska, antifašistička, evropska Crna Gora su, poručuje, vrijednosti koje brani.
- To je najvažnije što je državi potrebno - naveo je Janović.
Na pitanja o tajmingu ostavke je rekao da nije čovjek prijeke naravi i nestrpljiv.
- Imam dovoljno političkog iskustva da dam vremena. Kad sam procijenio da naše mimoilaženje nije manje - odlučio sam se na ovaj potez - rekao je on.
Bez obzira o kojoj se partiji radi svjedoci smo, jasan je Janović, da postoji partijsko zapošljavanje ko god je na vlasti.
- To je problem sa kojim moramo da se borimo, generalno mora da se politka vodi na drugi način i da bude bazirana na ljudskom integritetu. Važno je da se takvu ljudi uključuju, koji i nijesu iz politike, i da gradimo bolju državu - rekao je on.
Komentarišući reakcije nekih poslanika Pokreta Evropa sad (PES), Janović je rekao da ga je život naučio da bude oprezan sa pohvalama, te da nije posebno obraćao pažnju na to.
Na pitanje da li se njegovi razlozi poklapaju sa onim koje je navela Drita Lola kad je napuštala partiju, Janović je rekao da sve što je imao da kaže je govorio dok je bio u DPS-u.
- Sad kada više nijesam, to nije više ni tema - zaključio je Janović.

Tag: pojas-gaze