Značajnijih ekonomskih pomaka od smjene vlasti u Crnoj Gori nije bilo. Štoviše, možemo reći da smo nazadovali u samoj strukturi ekonomije. Strukturni problemi su i dalje prisutni, ništa nije učinjeno na polju diverzifikacije ekonomije, dok su pojedini raniji izazovi postali još izraženiji i produbljeni, kazao je u razgovoru za Portal ETV ekonomski analitičar Mirza Mulešković. Period od kraja avgusta 2020. do danas obilježen je promašenim politikama i izostankom strateškog pristupa. Umjesto diverzifikacije i jačanja realne ekonomije, oslonili smo se na potrošnju i administrativne poteze koji nijesu proizveli novu vrijednost, niti otvorili radna mjesta.&nbsp; Strane investicije su gotovo nestale, infrastrukturni projekti su stali, dok je javni sektor postao glavna konkurencija realnoj ekonomiji. Produktivnost stagnira, cijene rastu, profesionalizacija državnih kompanija nije sprovedena, a uvozno-izvozni bilans dostigao je istorijski minimum. U takvoj situaciji obećanje da ćemo za nekoliko godina postati Luksemburg Balkana i Singapur Evrope zvuči kao utopija, jer im za sada možemo parirati jedino po visini troškova života. Takve politike, smatra Mulešković, guraju Crnu Goru u sve dublju zavisnost od potrošačkog modela, stvarajući iluziju rasta uz trajno urušavanje konkurentnosti i održivosti privrede. <h2>Nazadne reforme</h2> Na početku razgovora za naš portal, Mulešković je konstatovao da je javni sektor postao konkurentniji u odnosu na realnu ekonomiju po pitanju zarada - pruža veću sigurnost, pa samim tim predstavlja dalji problem za razvoj ekonomije.&nbsp; - Takođe, iako statistika pokazuje da je došlo do rasta BDP-a, treba biti veoma obrazriv prilikom analize tih podataka. Rast BDP-a nije prouzrokovan stvaranjem novih ekonomskih vrijednosti, tj. otvaranjem novih radnih mjesta u realnoj ekonomiji, već isključivo povećanjem potrošnje, koja je produkt reformi koje smo imali 2022. i 2024. – kazao je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830200816_f2014d5b57099b1d3f197bb3fa31955afe4b7b973f8e4a7019ccd5ec56df59f3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250830200816_f2014d5b57099b1d3f197bb3fa31955afe4b7b973f8e4a7019ccd5ec56df59f3" data-rendition-name="original" width="1001" height="563" loading="lazy" alt="Mirza Mulešković"> <figcaption>Mirza Mulešković(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  Sa druge strane, te reforme su donijele negativne efekte... Zarade jesu rasle, ali je, napominje Mulešković, životni standard građana unaprijeđen svega nekoliko procentnih poena u odnosu na prosjek EU. - Tako smo 2019. godine bili na nivou od 50 odsto, danas na 54 odsto što jasno ukazuje da je kompletan rast zarada, koji je bio velik, zanemaren zbog velikog rasta cijena. Samim tim, nijesmo mogli osjetiti neke veće boljitke – istakao je Mulešković. Iz ugla planiranja, Mulešković kaže da imamo ekonomiju sa kojom se ne upravlja strateški, odluke se donose bez konsultacija, suprotno principima transparentnosti, što, kako ističe, stavlja u nepovoljan položaj kompletnu poslovnu zajednicu. Upozorava da su direktne strane investicije u preduzeća i banke u prethodnih pet godina zabilježile pad od preko 70 odsto. - Nekad su direktne strane investicije u strukturi učestvovale sa oko 35-40 odsto. U prvih šest mjeseci 2025. godine taj procenat je 8,5 odsto. To jasno ukazuje da Crna Gora nije prepoznata kao kod investitora kao destinacija u koju treba ulagati – napominje Mulešković. Naš sagovornik naglašava da je Crna Gora imala pozitivan efekat od rata u Ukrajini po pitanju povećanja BDP-a, jer u našoj zemlji od 2022. godine živi i radi više od 100.000 stranaca koji su povećali potrošnju. S druge strane, svjedočimo rastu cijena koje je proisteklo iz administrativnog povećavanja zarada. Mulešković upozorava da se ne mogu povećavati zarade bez rasta ekonomskih vrijednosti i produktivnosti.&nbsp; - Produktivnost crnogorske ekonomije se nije povećala, tako je bilo za očekivati da se desi sve ovo. Mogli smo sve često čuti da ćemo u ovih nekoliko godina postati Luksemburg Balkana i Singapur Evrope. Uspjeli smo u jednom - da postanemo Luksemburg i Singapur samo po pitanju cijena. To je rezultat takvih politika i to je bilo za očekivati jer su se te reforme sprovele bez ikakve ekonomske analize, strateškog upravljanja – dodaje Mulešković. <h2>Dugoročne posljedice</h2> Upozorava i da ovaj tip reformi ne daju kratkoročne efekte, već će se njihovi negativni uticaji vidjeti i i osjetiti u narednom periodu.&nbsp; - Crna Gora je sa tim reformama prešla u sistem upravljanja ekonomijom potrošačkog društva, što znači da kompletna ekonomija i javne finansije zavise od potrošnje. Ukoliko imate bilo kakav problem sa potrošnjom imate problem sa javnim finansijama – pojasnio je ekonomski analitičar. Mulešković poručuje da ne treba zaboraviti da je u prethodnih pola godine udvostručen dug privrednih subjekata, da je povećan broj blokiranih preduzeća, te da se otvoreno krše principi zapošljavanja u javnom sektoru. To, ističe on, jasno govori da se ne vodi računa o realnoj ekonomiji i da postoji problem sa upravljanjem. Prema njegovim riječima, nije se ništa uradilo po pitanju profesionalizacije menadžmenta državnih kompanija, već su se nastavile stare prakse i produbile sa novim modalitetima koji negativno utiču na konkurentnost crnogorske privrede. Takođe, u prvih šest mjeseci pokrivenost uvozom i izvozom je na istorijskom minimumu, svega 13,6 odsto. Jasno je, ističe Mulešković, da se ništa nije uradilo po pitanju jačanja crnogorskog proizvoda, već svjedočimo regresiji. - Sa ovakvim načinom upravljanja velika količina novca izlazi iz zemlje, a manja ulazi što ne daje mogućnost ekonomskog rasta i razvoja i smanjuje mogućnost dodatnih investicija i ulaganja u tehnološki napredak koji je neophodan za Crnu Goru – stava je Mulešković.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025052615054_bc72d9b0168bc385eeaf72be02fca059788a98633641b5e81eafe4f609e87a51.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025052615054_bc72d9b0168bc385eeaf72be02fca059788a98633641b5e81eafe4f609e87a51" data-rendition-name="original" width="1024" height="768" loading="lazy" alt="novac"> </figure>  <h2>Bez strateških investicija</h2> Mulešković podsjeća i da u prethodnom poludecenijskom periodu Crna Gora nije imala nijednu stratešku investiciju, osim otvaranja prve dionice auto-puta Bar-Boljare 2022, a čiji ja je gradnja počela 2015. godine. - Do danas nijesu zaključeni ugovori o realizaciji infrastrukturnih projekata, što znači da smo i u tom dijelu imali stagnaciju – napominje Mulešković. Podsjetio je i na zatvaranje državnih kompanija, naglašavajući da je cijeli postupak mogao biti sproveden drugačije.&nbsp; - Imali smo otvaranje firmi čiji je cilj bio unaprijeđenje rada državnih organa, a kao rezultat smo za godinu dana dobili trošak jer nijesu uspjele da obave makar jednu analizu poslovanja crnogorskih preduzeća koja su u vlasništvu. Bilo je dosta stvari koje nijesu implementirane na pravi način. Veliki problem je nestrateško upravljanje ekonomijom, kao i to što se prilikom donošenja odluka ne rade ekonomske analize, projekcije, analize rizika kako bi država i ekonomija mogle lakše da reaguju na sve ono što mogu biti negativne posljedice – dodao je naš sagovornik. <h2>Talas protesta logičan slijed događaja</h2> Kada se reforme sprovode po modelu kakav imamo u Crnoj Gori - izjednačavanjem zarada bez sistemskog pristupa, prirodan je slijed događaja talas protesta i zahtjeva radnika. - Imate takvu situaciju da su određenim zaposlenima u javnoj upravi i državnim preduzećima zarade po nekoliko hiljada eura, dok su s druge strane dominantno zarade ostale minimalne od 600 ili 800 eura. Samim tim se stvara osjećaj nezadovoljstva i očekujete da imate svakodnevne zahtjeve – istakao je Mulešković. Konstatuje da je problem trebalo riješiti sistemski, tako da reforme povećaju plate i penzije u skladu sa radom i doprinosom, a ne sve svoditi na isti nivo. - Reprekusije ovakvih politika će se vidjeti u dugom roku i rano je pričati da li imamo stabilne javne finansije. Znaćemo to nakon svih reformi kad dođe do stabilizacije samog tržišta i vidjećemo koliko smo unaprijedli crnogorsku ekonomiju, a strah me je da nismo puno – zaključuje Mulešković. <h2>Cjenovno nekonkurentni</h2> Komentarišući stanje u turizmu, Mulešković kaže da se i prošloj i ovoj sezoni pogrešno pristupilo. Ove godine, dodaje, u ljetnju sezonu smo ušli još nepripremljeniji, suočeni s nizom izazova - od loše infrastrukture do neuređenih plaža.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250607110616_94c6d93ddc68fbf0a3788f32c94f4ad7591b89faf0d9803430a3afb8b2825c6d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250607110616_94c6d93ddc68fbf0a3788f32c94f4ad7591b89faf0d9803430a3afb8b2825c6d" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt="Crnogorske plaže 6. jun 2025."> <figcaption>Stanje na crnogorskim plažama u junu ove godine(Photo: Portal ETV/M.D.)</figcaption> </figure>  - Uvijek upozoravam da podatke o broju turista i noćenja u posljednje tri godine moramo uzimati sa rezervom jer smo u turiste uračunavali strance koji su došli ovdje da žive i borave zbog rata Ukrajini. Kada su dobili papire više se nijesu tretirali kao turisti, pa smo dobili pad u broju noćenja. Treba biti pažljiv i po pitanju tranzitnih turista – kazao je Mulešković. Dodaje da smo strateški pomogli razvoj ekonomije Albanije sa odlukom da povećamo aerodromske takse i tako prebacili putnike iz Crne Gore u tu zemlju. - Samim tim smo svi zajedno učestvovali u izgradnji aerodroma u Tirani i razvoja turizma i ekonomije te zemlje. S druge strane, dobili smo sve ono što su najveći problemi crnogorske privrede, a to su loša infrastruktura i nedovoljna avio-povezanost – ocijenio je naš sagovornik. Zbog svih politika na nacionalnom nivou Crna Gora je, napominje Mulešković, postala cjenovno nekonkurentna.&nbsp; - Zbog migracija radnika i svih problema sa kojima se suočavaju turistički poslenici, zbog rasta troškova, komunalija i svega onoga što prati njihovo poslovanje - cjenovna politika ne iznenađuje. Ona nije dobra za građane Crne Gore, ne možemo očekivati da budemo konkurentni i dugoročno ne može donijeti koristi crnogorskom turizmu. Da smo povećali cijene, ali uz to unaprijedili infrastukturu i kvalitet usluge i ponudu tek onda bi mogli da govorimo da smo konkurentni – dodao je Mulešković. On podsjeća da javne finansije zavise od turizma i da je teško očekivati veći prihod ove godine. Poručuje da treba sačekati septembar i oktobar sa podacima kako bi dobili jasnu sliku šta je realizovano od planiranog.&nbsp; - Ovo su jasne lekcije na kojima treba da učimo jer već je trebalo da se počne sa planiranjem sljedeće turističke sezone. Međutim, to treba da se desi saradnjom svih relevantnih institucija i privrednika. Ono što je karakteristično za prethodnih pet godina je da je upravo taj proces konsultacija sa privredom i privrednim udruženjima bio nedovoljno razvijen, pa samim tim i imamo odluke koje su na snazi u Crnoj Gori – ocijenio je Mulešković. <h2>Realna ekonomija za novu vrijednost</h2> Da bi se popravila ekonomska slika države, Mulešković preporučuje tri ključna poteza koja bi Vlada trebalo da povuče, a jedan od njih je reforma javne uprave i preusmjeravanje dominantnih sredstava - 717 miliona za plate u javnom sektoru i svega 280 miliona za kapitalni budžet - u infrastrukturne projekte i investicije koje otvaraju nova radna mjesta u realnoj ekonomiji.&nbsp; - Treba se vratiti strateškom upravljanju ekonomije, povezati institucije i konačno otpočeti njihovu saradnju koje nema u posljednje vrijeme. Takođe, kreirati listu prioritetnih projekata i sektora gdje Crna Gora ima potencijal i na taj način poslati poruku investitorima da je država otvorena za investicije u određenim oblastima. Nužan je povratak održivim politikama, transparentnom donošenju odluka i dugoročnom planiranju. Ne možete povećati poreze, dažbine, ili mijenjati određene zakonske odredbe sredinom godine jer se tako privrednim subjektima stvara neizvjesnost, netransparentnost i ugrožava njihovo poslovanje – objašnjava Mulešković Sagovornik Portala ETV smatra i da treba izdvojiti veća sredstva za subvencionisanje i podršku privrednih subjekata, otvaranje novih posebno onih kojima su u fokusu žene, mladi, poljoprivrednici. Na taj način će se, ocjenjuje, aktivirati i oni manje razvijeni djelovi Crne Gore, posebno sjever.&nbsp; Ipak, svjestan je da je sve navedene ideje teško implementirati ako se ne bude dalje radilo na razvoju infrastrukture.&nbsp; - Često možemo čuti da sjever ima velike potencijale, posebno u oblasti turizma i poljoprivrede, a stanje na terenu je takvo da više od 60 odsto domaćinstava nema dobru putnu infrastrukturu, kako bi se došlo do njih. Upravo to su problemi koji zahtijevaju akciju. Moramo se osloboditi sistema da je država najveći poslodavac i treba da shvatimo da je realna ekonomija ona koja stvara novu ekonomsku vrijednost, koja unapređuje kvalitet života, koja treba i mora da bude okosnica razvoja jednog društva – zaključio je Mulešković.

Tamara Klikovac

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Crna Gora postala obećani Luksemburg i Singapur, ali samo po troškovima života

Predsjednik Socijaldemokrata Crne Gore (SD) i jedan od lidera Evropskog saveza, dr Damir Šehović, ocijenio je da 30. avgust 2020. nije označio početak oslobođenja, već organizovani i sa strane pomognuti projekat urušavanja temelja crnogorske države i društva.
- Od tada se Crna Gora suočava sa najdubljom političkom, institucionalnom i društvenom regresijom od obnove nezavisnosti. Događaj koji je mnogima bio predstavljen kao nova šansa pokazao se kao početak najopasnijeg perioda sistemske erozije državotvornih vrijednosti u njenoj savremenoj istoriji - naveo je Šehović u saopštenju.
On je ocijenio da umjesto obećane demokratizacije Crna Gora ima vlast „koja je brutalno urušila demokratske standarde i obesmislila institucije države“.
- Državne institucije, koje su morale biti čuvari suvereniteta, stavljene su u funkciju zvaničnog Beograda i pretvorene u mehanizme kojima se Crna Gora sistematski razgrađuje i potčinjava tuđoj politici i interesima. Bezbjednosni sistem je potpuno razoren, lišen funkcije zaštite države i građana koju bi morao da ima - istakao je on.
Šehović smatra da je multietnički karakter Crne Gore izložen stalnim i organizovanim udarima, te da svjedočimo „najprimitivnijem istorijskom revizionizmu čiji je cilj da se izbrišu nesporne činjenice naše prošlosti, da se afirmiše ideologija četništva kao ‘državni narativ’ i da se Crna Gora odrekne antifašizma kao vrijednosne vertikale na kojoj počiva njena savremena državnost“.
- Na javnoj sceni dominira klerošovinizam, anticivilizacijska retorika i prostakluk koji je postao model ponašanja. Umjesto kulture dijaloga i odgovornosti, promovisana je kultura podjela, uvreda i ponižavanja. Umjesto politike ideja, dobili smo politiku jeftinih parola. Umjesto dostojanstva, dobili smo normalizaciju vulgarnosti i primitivizma - naglasio je lider SD-a.
Govoreći o ekonomiji, ocijenio je da je dovedena u stanje potpune improvizacije.
- Umjesto jasne strategije razvoja i koordinisane politike vodi se politika na parče, svedena na bilbord ekonomiju i marketinške trikove. To je zapravo kockarska ekonomija u kojoj se umjesto reformi nude jednokratne potrošačke mjere, a umjesto vizije puko preživljavanje. Ishod takvog modela je uvijek isti: zaduženija država, slabija privreda i neizvjesna budućnost - rekao je on.
Šehović je naglasio da 30. avgust nije bio korak ka demokratiji, već organizovana operacija urušavanja temelja crnogorske države i društva, ali i dodao da građanska Crna Gora, uprkos svemu, nije nestala.
- Naprotiv, ona postaje sve svjesnija svoje snage i značaja, ne samo kroz opozicione snage koje nose emancipatorsku misiju, već još snažnije kroz slobodne pojedince, predstavnike civilnog društva i mlade ljude koji odbijaju da pristanu da im budućnost i identitet budu moneta za političku trgovinu - rekao je Šehović.
On vjeruje da će Crna Gora ponovo pronaći snagu da se odupre.
- Naša istorija nas uči da Crna Gora nikada nije posrtala kada je vjerovala u sebe. Opstajala je jer je znala šta brani. Vjerujem da će i ovog puta građanska, evropska i antifašistička Crna Gora povratiti snagu i izgraditi društvo dostojno svojih vrijednosti i svojih ljudi. To nije samo politički zadatak. To je istorijska obaveza prema prošlim i budućim generacijama - zaključio je Šehović.
&nbsp;

Portal ETV

Šehović: 30. avgust bio organizovani projekat urušavanja države, a ne njeno oslobođenje

Tako to izgleda kad država padne u ruke onima koji nijesu željeli da ona uopšte postoji. A većinu im namiču oni kojima su lične frustracije iznad interesa domovine. Samo je politički duduk mogao očekivati da će frulica svirati drugačiju muziku.
Možda se na operativnom nivou i desilo ponešto neočekivano. Na strateškom baš ništa. Prijetnja novom Crnom Gorom "na koju ćemo se morati navići" najispunjenije je obećanje što ga je zvanični Beograd dao u posljednjih 30-ak godina.
Kažem zvanični Beograd iako su (mu) glas i prste pozajmile ovdašnje marionete i masa koja je te noći orgijala u anticrnogorskom, a bogami i u anticivilizacijskom transu. Kažem najispunjenije jer je, prosto, tako! Ovo što je, nakon pet godina, ostalo od Crne Gore nema mnogo veze sa onim prije toga i sve je bliže onome što je planirano da bude.
Bilo bi, danas, pretjerano reći da se Crnoj Gori desila repriza Podgoričke skupštine, 102 godine nakon "premijere". Ali da stvari idu u tom smjeru, očigledno je. Konačan cilj još nije zakucan i u formalnom smislu, jer Crna Gora još postoji. Zakucavaju se, i to macom, posljednji ekseri suštine do koje treba da dovede pretvorba koja teče - Crna Gora treba da postane srpska. Država, regija, 27. izborna jedinica... zavisiće od okolnosti u trenutku kad bude sviran kraj. Nijanse konačnog rješenja, međutim, neće biti mnogo bitne.
Brzinom realizacije projekta autori mogu biti zadovoljni. Na petu godišnjicu "oslobođenja" litijaškom kontrarevolucijom, Crna Gora je država ograničenog suvereniteta, ugroženog identiteta, razorenog bezbjednosnog sistema, neodržive ekonomije, rastućeg klerošovinizma, nenaučne revizije bliže i dalje prošlosti, estetike prostakluka i izopačenog sistema vrijednosti.
Svim ovim elementima i ukupnom procesu snažan zamajac daje činjenica da je Crna Gora, de facto, i medijska kolonija. Što omogućava da se razaranje države i društva obavlja prijevarno, pod maskom obračuna sa lošim nasljeđem starog sistema i režima. Nije baš jedinstven paradoks, i kod nas i u inostranstvu izdaja se često najbolje podvaljivala kao patriotizam.
Mudri i pokvareni Baja Pašić, notorni mrzitelj svega crnogorskog, znao je da su Crnogorci "gladnovi gladni" ne samo imovine nego i velikih ideja. I da im je potreban alibi za izdaju, nešto što će ih učiniti subjektivno ponosnim na objektivno sramotan odnos prema otadžbini. Zato im je, lako i efikasno, uz kese dukata i položaje, savjest anestezirao tlapnjama o zaslugama za ujedinjenje srpstva i sl.
Proces uspješno teče i zato što mu na ruku ide politika Vašingtona i Brisela. SAD i EU, glupošću ili zlom namjerom, pet godina saučestvuju u obračunu sa Crnom Gorom pod firmom obračuna sa Demokratskom partijom socijalista. Realno, teško da je neko baš toliko glup da ne vidi kako kažnjavajući političku stranku/koaliciju - kažnjava državu. I njene istinski prozapadno orijentisane građane.
Istine radi, ne svi iz EU, ali svakako svi najuticajniji. Plus Velika Britanija. Što zaključak da niko manje od Kvinte nije zainteresovan za ustrojstvo Crne Gore na zapadnim vrijednostima čini tačnim i trajnim. (Preciznije na izvornim zapadnim vrijednostima, jer sa Donaldom Trampom u Bijeloj kući od njih ne ostaje ni obucak.)
Pa, ipak, Crna Gora ima većih problema i od bivših "zapadnih prijatelja", i od susjeda sa imperijalnim ambicijama, i od njihove domaće posluge. Najveći problem Crne Gore je neotpornost suverenista na metode i instrumente agresorske "meke moći". Ogromna je i odvratna naša mentalitetska predisponiranost za nasijedanje na propagandne obrasce kojima se prljavi stvarni cilj, kamuflira zašećerenim populističkim narativom. Montenegrinski apetit za konzumiranje praznih parola - veting je najnovija, nezasit je kroz istoriju pa nije veliko čudo šta i danas halapljivo guta sve što mu se servira.
Otud je, i nakon pet godina recikliranja istog demagoškog sadržaja, previše građana koji ne žele zlo Crnoj Gori, sklono da više vjeruje svojim ušima nego svojim očima. I da ne zamara mozak obradom audio-imputa. Od zaglušujuće buke o borbi protiv kriminala i korupcije iz vremena stare vlasti, ne (žele da?) vide razaranje svoje države i društva. Tačnije, društva i države. Jer, planeri su ovoga puta pametno okrenuli red poteza i ispravno zaključili da, kad zbune i slude društvo, kad ga udese po matrici Pinka i popova, država će im pasti u ruke po zakonu političke gravitacije.
Zato se, iz ugla premalog broja onih koji se bore za njenu slobodu i vrijednosti, Crna Gora, grubo je i tužno ali istinito reći, doima kao onaj kukavički gradić iz vesterna "Tačno u podne", čiji stanovnici iza spuštenih škura gledaju kako se Gari Kuper sam suprotstavlja bandi koja je došla da ubija i pljačka. Premalo ljudi brani, da budem i pomalo patetičan, pravo, čast i slobodu Crne Gore nakon 30. avgusta. A previše kibicera čeka da im drugi sačuvaju državu, antifašizam i pravo na identitet. I da im donesu slobodu u kafanu, u kojoj triput dnevno junački ginu za crnogorsku stvar, u najboljem maniru operisanih nedavača Kosova.
I opet je to stvar, koliko svijesti, toliko mentaliteta. Da je neko na Crnu Goru krenuo tenkovima, nema sumnje da bi bilo skroz drugačije. Barem bi korisni idioti odbili kolaboraciju. Ovako, svaka mrtva uš može ih demotivisati peckanjem da brane tuđe pare, a državu niko neće ponijeti u Čačak.
Možda, ipak, ne treba prestrogo suditi propagandom prepariranim mozgovima suverenista, kad glavata gospoda iz Brisela i Vašingtona ubrzano potonuće Crne Gore u klerošovinizam sa sve krupnijim natruhama klerofašizma, vide kao siguran korak ka Evropskoj uniji. I ne pominju potrebu reformisanja obožavalaca lika i djela ratnih zločinaca, starih i novih, Putina ponajvećma, iako ta struktura dominira aktuelnom vladajućom većinom. Vaistinu cirkus - što se više realno dajkoizujemo, to nas evropskijim percipiraju.&nbsp;
Odužio se tekst pa je vrijeme da se postavi pitanje: koliko ovo može da traje i ima li načina da mu se doskoči?
Legitimno je proces oročiti na izbore 2027. Pogotovo ako još ima naivnih da vjeruju kako bi Crna Gora do tada mogla zatvoriti sva poglavlja i samo čekati da države EU odrade procedure za prijem nove članice.
Pametnije je, po mom skromnom mišljenju, vrijeme koje dolazi razumjeti kao presudni period, ne mnogo dug, u kojem će se trkati i sukobljavati dva procesa: jedan za dokusurivanje, jedan za odbranu Crne Gore. Cilj je, najdalje, pomenuta 2027. Godina predviđena za izbore na svim nivoima.
Dakako, važnije je pitanje kako u tom opitavanju neravnopravnih totalni autsajder može da pobijedi? Grijeh pretencioznosti na dušu autora, evo kako...
Za početak, utuviti u suverenističke glave da Crna Gora nema u koga da se uzda osim u sebe samu. Čekanje da Satler i Ranke izbave Crnu Goru iz kaveza Srpskog sveta lišeno je smisla i nedostojanstveno. (Do dostojanstva se, nekad, ovđe jako držalo.) Smisleno je stvaranje fronta koji će pružiti otpor mirnodopskom kidisanju na multietnički karakter i nezavisnost Crne Gore.
A, da bi takav front bio formiran, neophodno je osvijestiti neke fundamentalne činjenice. U ovakvim okolnostima, u kojima je odnos snaga 20:1 na našu štetu, najprije se treba spremiti na izlazak iz zone komfora. Crnogorci, srećom, danas ne treba da ginu da bi odbranili državu, ali bi, za početak, mogli da pokažu spremnost da u toj borbi pokisnu, nazebu ili progutaju malo biber spreja i suzavca.
U svjetlu polazne činjenice da nas je "malo i sa mrtvima", mudro je ne otežavati iskreno iskupljenje onima koji su Crnu Goru 2020. doveli do ovoga, ali su, potom, shvatili šta su uradili. Čak ni Urašima, koji su počinili i ponovili magnum crimen, 30. i 03. avgusta. Mislim da je već neko vrijeme, ne samo brojnim tadašnjim glasačima, nego i nekim sadašnjim visokim funkcionerima, pogotovo bivšim poslanicima, jasno u šta se izrodilo njihovo paktiranje sa litijaškim pokretom. Ko je svjestan da je pogriješio, ko se opametio i iskreno pokajao - što se mene tiče - bujrum. (Makar mi neumoljivi Đorđe Šćepović posvetio śutrašnju kolumnu.) &nbsp;Uz važnu napomenu - Dritan Abazović nije pogriješio! On je sve uradio i radi sa umišljajem!
S kudikamo više opreza valjalo bi uzeti katkadni zaokret zlatnog medijskog sponzora litija. Nije da ne proizvodi "morbidno zadovoljstvo" kad u glasilu čiji se doprinos uspjehu litija može ravnati sa doprinosom Crkve Srbije, pročitate da baš u toj, partnerskoj im, organizaciji više ne vide "faktor emancipacije" Crne Gore, nego isto ono što Antena M piše decenijama. Ne smeta što su i oni otkrili Marka Parezanovića godinama nakon njegovih tajnih sastanaka sa njihovim i njegovim pulenom Dritanom. O čemu su neki drugi pisali u, što bi se reklo, realnom vremenu... Naglašavam, nemam pretenziju da odlučujem o indulgencijama, samo upozoravam da ima onih kojima je teško vjerovati i kad golom guzicom (a ona im je sve) śednu na vruć šporet.
Ne bih rekao da ima osnova očekivati išta od CANU ili UCG, kao institucija. Kamo sreće da nastave relativno tihovanje. No, uz nekolicinu koja se od prvoga dana hrabro i jasno isprsila pred mašinerijom institucionalne odmazde i integralnog olajavanja, tamo ima dosta samozatajnih pojedinaca koji bi mogli, a bogami i morali, jer je potonja ura, da pobijede strah od oboje (odmazde i olajavanja) i da se i oni isprse poput Olje, dvojice Nemanja, Marka... Vukića Pulevića, Sloba Backovića. Da ne pominjem čitav "roster" FCJK, grupicu istinskih intelektualaca i mali ali poštovanja vrijedan dio NVO sektora.
Pri kraju, ali nikako najmanje važni, na red dolaze politički subjekti...
Ervin Ibrahimović i Nik Đeljošaj morali bi da pošteno odgovore na pitanje: je li do Brisela jedino moguće stići sa Budom Aleksićem kao saputnikom i sa svim ideološkim teretom što ga taj mr(a)čni potpredsjednik Vlade simbolizuje. Da još jednom, nakon sramoćenja države u Gornjem Zaostru, presaberu šta ih dijeli od Andrije Mandića i vezuje li ih išta sa njegovom politikom. Od Adrijana Vuksanovića mogu da nauče kako se ne prave truli kompromisi i foteljom ne gnječe vrijednosti. Ni pod sugestijama, unutrašnjim i spoljašnjim.
Vjerujem da i u Vladi Milojka Spajića i u PES ima poneko kome se stomak okreće od koalicije sa staljinistima i klerošovinistima. Šta, barem oni koji nijesu "više DF od DF-a", rade skupa sa liderima kojima treba staratelj čim kroče u Beograd? Sa onima koji šalju đecu iz Crne Gore u kampove za proizvodnju savremenih janjičara? Sa onima koji orgijaju u slavu Pavla Đurišića po Herceg Novom i Gornjem Zaostru? Što kasnije budu odgovarali na to pitanje, biće im sve teže da odgovore. A jednom će morati.&nbsp;
Evropski savez je fuzijom tri stranke povukao dobar potez. Sada treba da traži nove kanale i vještine komunikacije, kako bi ostvario ono što realno može - udvostručio procenat podrške.
A DPS? Za početak, čini se da bi pomoglo miru u toj kući kad bi filozofski prihvatili paradoks da ih gro suverenista između dva glasanja urniše kritikama, a na dan izbora očekuje da sam DPS kurtališe Crnu Goru bijede u kojoj je. Jer, zapravo, uopšte nije teško razumjeti tu neobičnu bifurkaciju emocija i smatranja u glavama suverenista, taj paralelizam traženja krivca za posrnuće države i nade u njeno izbavljenje na istoj adresi.
S druge strane, suverenistima ne bi škodilo malo više objektivnog sagledavanja pozicije najjače opozicione stranke. Nije to, odavno, više onaj stari, svemoćni DPS. Ovaj danas nema institucionalnu moć, nema novac, nema medije... jedino čega ima napretek su ostrašćeni neprijatelji i olake optužbe. U takvim okolnostima izborni rezultati te stranke u posljednjih godinu i po naprosto su nenormalno visoki. Što ne znači da DPS, uprkos svemu, ne bi trebalo da se zapita - je li ovo što su dosad uradili kao opozicija najbolje, najjače i najhrabrije što mogu? &nbsp;
Kvaka, podvlačim na kraju, nije u partiji ili pojedincu, nego u ključnoj riječi - Front. U osmišljenom okupljanju svih kojima je stvarno stalo do Crne Gore na kakvu bismo svi željeli da se zauvijek naviknemo. Frontu onih koji imaju petlju da ne daju na sebe i svoj dom. Onih koji će sa našeg stola skloniti Karađorđevu šniclu (gurmani praštajte na metafori) i servirati naš Mozak s domaćim jajima.
&nbsp;

Pet godina oslobobođenja od Crne Gore

Pet godina je od političkog zemljotresa 30. avgusta 2020. godine, a akteri na svim polovima crnogorske političke scene, i nakon promjene uloga, pokazali su se nedoraslima da u interesu države i njenih građana vode političko-društvene procese.&nbsp; Bezbjednosni sektor je izbušen još dolaskom Dejana Vukšića na čelo Agencije za nacionalnu bezbjednost u decembru 2020. godine, permanentno se narušavaju odnosi sa susjedima, a godinama unazad agenti BIA-e značajno i subverzivno utiču na društveno-političke procese u državi. Govor mržnje je u usponu, Crna Gora medijski je okupirana, sloboda medija sve više upitna, dok se čini da su jedini segmenti društva koji jačaju vjerske organizacije - dominantno Crkva Srbije. Sa druge strane nekadašnja vlast nije se snašla u ulozi opozicije. Više puta je pokazala nemoć i odsustvo svježih ideja. U više navrata je, kako se to kaže, „prosula“ energiju građanskog nezadovoljstva i otpora –od protesta povodom nasilnog ustoličenja Joanikija u Cetinjskom manastiru, preko potpisivanja tzv. Temeljnog ugovora, do demonstracija protiv neustavnih izmjena Zakona o predsjedniku koji su se održavali od sloganom „Ima nas“, dok se „otpor“ promjeni identiteta Skupštine Crne Gore završio lijepljenjem stikera preko loga „Zetske banovine“. <h2>Institucije poligoni partijskog plijena</h2>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250421220448_da5445a33a6a075a24b998b1db852281f62fe590b22205ae44805e21c275898f.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250421220448_da5445a33a6a075a24b998b1db852281f62fe590b22205ae44805e21c275898f" data-rendition-name="original" width="954" height="529" loading="lazy" alt="Daliborka Uljarević"> </figure>  Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević u razgovoru za Portal ETV kaže da je 30. avgust 2020. veoma važna tačka u političko-društvenoj istoriji Crne Gore, jer je unio koncept smjenjivosti vlasti u savremenu crnogorsku političku praksu.&nbsp; - Posebna vrijednost je što je do toga došlo mirnim putem, iako se suštinski radilo o svojevrsnom političkom zemljotresu. Za mnoge je 30. avgust bio i simbol nade da Crna Gora može postati funkcionalna demokratija u kojoj se vlast ne samo mijenja, već i odgovara građanima i građankama i posvećeno radi u javnom interesu – kaže Uljarević.&nbsp; Međutim, kako kaže, umjesto obećane i očekivane &nbsp;konsolidacije institucija, svjedočili smo njihovom daljem urušavanju i zarobljavanju, samo sada kroz nove partijske i partikularne interese.&nbsp; - To jasno pokazuje da smjenjivost vlasti sama po sebi ne znači i demokratizaciju, ako nema političke volje i vizije da se institucije izgrade kao stubovi opšteg dobra, a ne poligoni partijskog plijena – kaže ona. Mnogo je bilo priče o tome kako u Crnoj Gori nijesmo dobili „promjene“, vać samo „zamjene“. Uljarević smo pitali da li je to baš tako, te što je suštinski drugačije i sa kojim novim fenomenima se suočava crnogorsko društvo. - U ovoj prvoj petoljetki nije bilo suštinskih i kvalitativnih promjena, jer je logika odnosa prema institucijama i javnim resursima ostala ista – i dalje se tretiraju kao poligon za jačanje partijskih infrastruktura i zadovoljenje privatnih interesa. Dodatno, sada imamo zabrinjavajuću i otrovnu radikalizaciju javnog prostora, ideološki revizionizam usmjeren na mijenjanje nekih temeljnih vrijednosti, kao i nedopustiv upliv crkve u procesima donošenja političkih odluka, i uticaj susjedne Srbije, za čiju vlast je Crna Gora samo privremeno izgubljena teritorija – ističe Uljarević. Dodaje da je, iako su se promijenili akteri, model ostao isti, ali u mnogo čemu ogoljeniji, agresivniji i beskrupulozniji, sa sve slabijim institucijama i sve dubljim društvenim podjelama. Komentarišući poruke Andrije Mandića iz predsjedničke predizborne kampanje kada je govorio kako mu sopstveni potezi iz prošlosti, koji su dijelili društvo, „leže na duši“ uz obećanje da će uraditi sve „da se pomirimo“, Uljarević kaže da su te poruke bile providan marketinški trik, a ne iskrena namjera.&nbsp; - Uostalom, i nakon te kampanje u kojoj je Mandić neuvjerljivo glumio pomiritelja imali smo niz postupaka kojima je pokazao da mu je zapravo cilj osnaživanje podjela, uz nametanje jedne ideologije. Njegova politička snaga ne počiva na pomirenju, već upravo na održavanju konflikta i priču o ugroženosti jednog naroda, jer bez njega nema ni njegove političke relevantnosti – ističe ona. <h2>EU agenda</h2> Osvrćući se na činjenicu da je sve očiglednije da današnja vlast, makar velikim dijelom, nije iskreno evropska, već da se EU koristi kao paravan za sprovođenje raznih partijskih agendi, Uljarević kaže da se Crnoj Gori, zbog međunarodne konstelacija odnosa, otvorila izvanredna šansa.&nbsp; - Naime, EU je, u svojoj želji da revitalizuje politiku proširenja, u mnogo čemu počela da favorizuje Crnu Goru, kako bi motivisala i stimulisala vlasti da proces pristupanja dinamiziraju. Vlasti to zloupotrebljavaju, od poklonjenog IBAR-a do mnogih drugih prednosti, stalno testirajući strpljenje institucija EU i država članica – kaže ona.&nbsp; Prema njenom mišljenju, to, naravno, nije dugoročno održivo, i zato sve češće kroz izvještaje različitih institucija EU imamo vrlo kritički ton, ali i to vlast bagateliše. ž - Problem je što aktuelna vlast živi u iluziji da se legitimitet može beskonačno održavati pukim simuliranjem reformi i lokalnim trikovima. Takva politika ne približava nas EU, a Crnu Goru može, kada se međunarodne okolnosti promijene, skupo koštati i gurnuti nas unazad – smatra Uljarević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025083009080_6ec242e1b93da27918940e83e568ebd08a84180055f00f234b69358e6221362b.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025083009080_6ec242e1b93da27918940e83e568ebd08a84180055f00f234b69358e6221362b" data-rendition-name="original" width="1173" height="600" loading="lazy" alt="Sjednica Ustavnog odbora na kojoj je konstatovan prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović"> <figcaption>Sjednica Ustavnog odbora na kojoj je konstatovan prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović</figcaption> </figure>  Na pitanje da li je EU, kroz pritiske i intervencije, jedini pravi garant da Crna Gora ne sklizne u potpunu autokratiju, te koliko je ispravan pristup da crnogorsko društvo čeka na tu vrstu „vanjske intervencije“, posebno kada imamo u vidu najsvježiji primjer u slučaju sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović - da mišljenje Venecijanske komisije na kraju nije rezultiralo nikakvom konkretnom akcijom, odnosno rješenjem – Uljarević kaže da EU jeste ključni akter, ali nikako ne i garant Crna Gora neće skliznuti u nedemokratski režim.&nbsp; - Spoljni pritisci i preporuke su dragocjeni, ali bez unutrašnje energije i spremnosti na otpor oni ostaju mrtvo slovo na papiru. Mišljenje Venecijanske komisije u slučaju sutkinje Đuranović to je najbolje pokazalo - bez unutrašnje volje za akcijom, spoljne preporuke ne mijenjaju realnost. Znači, presudan je građanski duh, odvažnost, dosljednost i stalna budnost i rad onih koji brane demokratske vrijednosti. Ako društvo čeka da Brisel obavi njegov posao, onda smo već na klizavom terenu, jer se demokratija gradi i brani iznutra – ističe Uljarević. <h2>Tačka bez povratka?</h2> Na pitanje da li je crnogorsko društvo, nakon pet godina od političkih promjena, došlo do „tačke bez povratka“ kada se u obzir uzmu činjenice o urušenom bezbjednosnom sektoru, narušavanju odnosa sa susjedima, porastu govora mržnje, ugrožavanju medijskih sloboda i građanskih aktivista, te zabrinjavajućem rastu uticaja crkve, ili je ipak taj proces reverzibilan, Uljarević kaže da još uvijek nismo na tački bez povratka, ali da se krećemo u lošem pravcu. &nbsp; - I to nije samo subjektivna ocjena, empirijski podaci to potvrđuju. Po CG pulsu, istraživanju koje CGO i Institut DAMAR periodično sprovode, početkom ove godine oko 45% građana i građanki ocijenilo je da se Crna Gora kreće u pogrešnom smjeru, dok je manje od 36% smatralo da ide u dobrom, a gotovo petina nije imala stav. Podsjećanja radi, 2020. godine, neposredno pred smjenu vlasti, 35.5% je vjerovalo da zemlja ide u pogrešnom, a 34.7% u pravom pravcu. Dakle, nakon prve petoljetke od promjene vlasti, percepcija da država ide pogrešnim putem značajno je porasla – kaže Uljarević. Izvršna direktorica CGO ističe da je opasno i što institucionalni vakuum sve češće popunjava crkva, koja želi da preuzme ulogu regulatora društvenih i političkih procesa.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830080852_6ad9765d1c391295b75229b7988e545c750b5b7f8e6fa554912d73e091c77edb.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250830080852_6ad9765d1c391295b75229b7988e545c750b5b7f8e6fa554912d73e091c77edb" data-rendition-name="original" width="1440" height="960" loading="lazy" alt="Državni vrh u Hramu u Podgorici"> <figcaption>Državni vrh u Hramu u Podgorici</figcaption> </figure>  - Time se slabi autoritet države i produbljuju podjele, a Crna Gora rizikuje da umjesto demokratije dobije teokratizovanu politiku i permanentnu nestabilnost. Ipak, na pozitivnoj ravni - društvo pokazuje otpornost. Građanski protesti, inicijative civilnog sektora i sve jasniji zahtjevi građanstva za nezavisnim institucijama i vladavinom prava potvrđuju da postoji potencijal za otpor autoritarnim tendencijama – navodi ona. &nbsp; <h2>Opozicija – čekanje bez strategije</h2> Komentarišući bivšu vlast u ulozi opozicije, Uljarević navodi da je prvi mandat u opoziciji bivša vlast uglavnom provela u lamentiranju i niskom startu, čekajući da se okolnosti „same od sebe“ promijene i vrate ih na stare pozicije.&nbsp; - Taj trend se, nažalost, nastavlja i danas: bez proaktivnosti, bez nametanja tema u javnosti i bez potrebne agilnosti da svakodnevno prate i koriste slabosti novih vlasti. &nbsp;Umjesto da se transformišu u odgovornu i konstruktivnu opoziciju, ostali su zarobljeni u narativu „vlasti u egzilu“. Time ne grade novi politički kapital, već ga rasipaju u čekanju bez strategije, pretvarajući se u pasivne posmatrače umjesto u relevantne aktere političkih procesa – kaže Uljarević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830080856_86095f9f0a508226d6988506d3798d57027a6b73c690614ed55e24ab59c30c05.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250830080856_86095f9f0a508226d6988506d3798d57027a6b73c690614ed55e24ab59c30c05" data-rendition-name="original" width="1907" height="1075" loading="lazy" alt="Poslanici opozicije lijepe naljepnice preko novog loga Skupštine"> <figcaption>Poslanici opozicije lijepe naljepnice preko novog loga Skupštine(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  Opozicija, kako kaže, nije znala da kanališe energiju građanskih protesta i građanskog otpora u održiv politički proces.&nbsp; - Protesti su korišćeni ad hoc, često bez vizije, plana i jasne strategije, pa su se pretvarali u kratkotrajne performanse koji nijesu ostavljali trajniji politički trag. Time je potrošena dragocjena energija građana i građanki koji su bili spremni da se bore za principe, a njihova volja obesmišljena kroz improvizaciju i simboličke geste, umjesto ozbiljne političke artikulacije – ističe Uljarević. Prema njenom mišljenju, do sada je opozicija propuštala šansu da od spontanog otpora stvori organizovan pokret za promjenu, a to je nerijetko vodilo razočaranju i pasivizaciji dijela građanskog korpusa.&nbsp; - Vidjećemo da li je iz toga izvukla neke lekcije – kaže Uljarević. Na pitanje kako objašnjava to da opozicija nikada nije prihvatila prijedloge određenih intelektualnih krugova o formiranju vlade u sjenci, te što se, potencijalno, moglo postići takvim djelovanjem i da li se na to može gledati kao na propuštenu priliku, ili se ipak radilo o ispravnoj odluci, Uljarević kaže da je „presudno bilo da opozicija pokaže rad i posvećenost, a to je izostalo“.&nbsp; - Nije suština u formi - da li se ona zove „vlada u sjenci“ ili drugačije - već u tome da se kroz konkretan angažman, stručne prijedloge i dosljedno praćenje vlasti, građanima i građankama ponudi uvjerljiva alternativa i pokaže spremnost za preuzimanje odgovornosti. Umjesto toga, opozicija se uglavnom zadržala na sporadičnim kritikama, što je premalo da bi se izgradila ozbiljna politička snaga, jer građani i građanke očekuju da vide spremnu alternativu, a ne samo opoziciju koja reaguje iz defanzive – ocjenjuje Uljarević. <h2>Aktivno građanstvo</h2> Na pitanje gdje građani danas mogu tražiti izlaz – u novim političkim pokretima, u civilnom društvu ili u pasivnom otporu, ako ni vlast ni opozicija nijesu ponudile suštinsku alternativu, izvršna direktorica CGO kaže da je jedini stvarni izlaz aktivno građanstvo.&nbsp; - To je dug i zahtjevan proces, ali nema prečica - demokratija se ne gradi čekanjem na spasioca, već time što svaki građanin i građanka preuzimaju svoj dio odgovornosti i daju konkretan doprinos da izabrani predstavnici budu u punoj mjeri odgovorni – kaže Uljarević. To, kako kaže, znači: tražiti transparentnost, podržavati inicijative koje jačaju vladavinu prava i slobodu medija, a ne povlačiti se u apatiju ili pasivni otpor.&nbsp; - Nova politička energija može doći i kroz građanske inicijative, društvene pokrete i civilni sektor, ali samo ako građani i građanke ostanu istrajni i pokažu da ne pristaju na politiku bez sadržaja i bez odgovornosti. Tek tada se otvara prostor za istinske promjene – zaključuje Uljarević.

Duško Mihailović

1250x600

1084x550

Uljarević: Javni prostor otrovno radikalizovan, opozicija pasivni posmatrač bez strategije

Božena Miljić

''Opterećeni'' prošlošću, ali iz nje ne učimo: Istorija Crne Gore se brutalno prekraja i zloupotrebljava za tuđe interese

Od promjene vlasti 30. avgusta 2020. godini u Crnoj Gori nije bilo kvalitativnih promjena u strukturi ekonomskog sistema koji su pokazatelj napretka. Naprotiv, bilježimo regres. Svi problemi su i dalje prisutni, a negativne tendencije uzimaju obilježje trenda, ocijenio je u razgovoru za Portal ETV predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca, prof. dr Vasilije Kostić. <h2>Privid blagostanja</h2> Pet godina nakon promjene vlasti u Crnoj Gori ekonomska slika stvara privid ozbiljnih reformskih iskoraka koji u praksi rezultiraju dubokim socijalnim nestabilnostima. Programi Evropa sad 1 i 2, kojim se, nekad ministar finansija, a sad premijer Milojko Spajić koristi kao glavnim adutom u odbrani učinka nove vlasti, donijeli su rast plata i penzija, ali i otvorili dileme o dugoročnoj održivosti i realnom životnom standardu građana.&nbsp; Građani se mogu pohvaliti debljim novčanicima, ali su su im računi i potrošačka korpa postali teži za podnošenje.&nbsp; Prosječna neto zarada u Crnoj Gori porasla je sa 527 eura prije pet godina na 1.014 eura danas. Minimalna penzija je povećana sa oko 300 eura na 450. Ipak, minimalna potrošačka korpa rasla je znatno više: sa 640 eura 2020. godine skočila je na više od 2.000 eura u 2025. Inflacija je "pojela" povećanja zarada i usporila osjećaj ekonomskog napretka.&nbsp; Osvrćući se na na prethodni petogodišnji period, Kostić smatra da je crnogorska ekonomija tamo gdje je i bila. Međutim, napominje da bitnu razliku čini protok vremena od pet godina. <h2>Bez suštinskih promjena</h2> - Ne možemo, a da u obzir ne uzmemo novih pet godina izgubljenih za razvoj pa se, stoga, slobodno može reći da je naša pozicija danas, ukupno, gora nego li prije 2020. godine. Razumljivo, sa ovom ocjenom, jedan broj ljudi (naročito onih iz vlasti i oko vlasti) neće se složiti, navodeći pri tom pokazatelje izražene nominalnim ali ne i realnim veličinama koje u stvari (radi javnosti da kažemo) stvaraju iluziju višeg, a vrijede manje. Realne veličine su ono što odražava stvarnost. Nominalne veličine su često sredstvo obmane – kazao je Kostić.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241021151052_82b31025b70a3220a8531fd999e7d28bd83e7ee4e4e53723e60d0190453c943c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241021151052_82b31025b70a3220a8531fd999e7d28bd83e7ee4e4e53723e60d0190453c943c" data-rendition-name="original" width="800" height="533" loading="lazy" alt="Vasilije Kostić"> <figcaption>Prof. dr Vaslije Kostić(Photo: PR Centar)</figcaption> </figure>  Ako zanemarimo i brojke, koje se kod nas bez ustezanja i prigovora savjesti tumače različito, nemoguće je, ističe Kostić, ne uočiti da suštinskih, kvalitativnih promjena u strukturi ekonomskog sistema nema.&nbsp; - Naprotiv. Rekao bih da bilježimo regres. Svi problemi su i dalje prisutni, a negativne tendencije uzimaju obilježje trenda. Neko će prigovoriti da ipak nije tako i da je prisutan ekonomski rast. Tačno, no pitanje rasta GDP nije kvalitativnog nego kvantitativnog karaktera. Rast GDP je vještački kreiran povećanom potrošnjom usljed rasta plata i penzija (mimo opšte produktivnosti) i rasta javne potrošnje, dodatno podržanog rastom eksterne neravnoteže u vidu izrazito negativnog rasta uvoza. Od takvog rasta gotovo da nema koristi, čak bi se moglo reći da ima štete – stava je Kostić. Takođe, iako bi se moglo prigovoriti da je dug smanjen, naš sagovornik ističe da to nije rezultat kvalitativnih promjena u ekonomiji i tvrdog budžetskog ograničenja-discipline, već posljedica vještački izazvanog rasta BDP-a i inflacije. - Rast zaposlenosti najvećim dijelom nije posljedica novog zapošljavanja u privredi već, prije svega, legalizovanog već postojećeg zapošljavanja i velikog zapošljavanja u već preglomaznoj državnoj administraciji – pojasnio je Kostić. <h2>Nepredvidivost, iznenađenja, nerealna obećanja...</h2> Vlada, kako ocjenjuje Kostić, nije imala promašaja u ekonomskoj politici, ne zato što je nepogrješiva, već zato što nema definisanu politiku sa jasnim ciljevima koji bi omogućili ocjenu njenog uspjeha ili neuspjeha. Ovo što je na djelu, smatra on, moglo bi se nazvati „ad hoc reaktivnom politikom“ - inspirisanom kratkoročnim političkim populizmom koji sam po sebi govori o dubini opšte-društvene krize u kojoj se crnogorsko društvo nalazi.&nbsp; Tako, ističe Kostić, u ekonomskoj sferi imamo permanentnu nestabilnost u pogledu planova i prioriteta (čas putevi, brze ceste, pa auto-put, „značajna ulaganja u infrastrukturu“, gradska naselja – novi gradovi, sedmočasovno radno vrijeme, Velika plaža…).&nbsp; Logično je, ističe Kostić, da je obilježje takve nestabilnosti i stalna promjenjljivost politika. - Nepredvidivost, iznenađenja, nerealna obećanja postaju obrazac ponašanja i obilježje ambijenta. Fiskalna politika, na primjer, je izraz takvog obrasca ponašanja. Svaki čas se mijenja bez imalo pokušaja da se učini predvidivom i da se utemelji na određenim kriterijumima koji se zovu fisklano sidro, uprkos tome što bi to bilo od izuzetne važnosti. Lista sličnih nabrajanja bi bila duga: deficit budžeta, odsustvo reformi, zaduživanje,deficit platnog bilansa… - navodi Kostić. Takođe, dodaje da se fiskalna politika sve vrijeme posmatranog perioda vodi u funkciji dnevno-političkih potreba partija na vlasti, a ne kao jedan od najznačajnijih instrumenata društveno-ekonomskog razvoja.&nbsp; - Pitanja održivosti i razvoja su sekundarnog karaktera – napominje on. Ipak, ključnom strateškom greškom Vlade, na što je u kontinuitetu upozoravao, smatra povećanje plata i penzija, nezavisno od ekonomskih rezultata ili ekonomski utemeljenih kriterijuma. Posljedice ćemo, smatra Kostić, osjećati dugi niz godina. - Time je raspodjela kao ključna ekonomska poluga u realizaciji društvene pravde dobila diskrecioni karakter. Time je, dugoročno, napravljena ozbiljna, ne samo ekonomska, već šteta sa ozbiljnim socijalnim posljedicama po društveno biće Crne Gore u budućoj izgradnji harmonične i prosperitetne zajednice – dodao je sagovornik Portala ETV. <h2>„Ne kriva mi se na mali no na „krivi“ dio“&nbsp;</h2> Prema njegovim riječima, posljedice ovakvih rješenje osjećamo kroz inflaciju, štrajkove, blokade i sve veći stepen nezadovoljstva građana.&nbsp; Takođe, nezadovoljstvo radnika iz više sektora, demonstirano na ulicama širom Crne Gore i pozivom nadležnih na reakciju, ukazaju da rast zarada nije jednako osjetio svaki sektor. - Zahtjevi radnika mogu biti i nerealni sa stanovišta ekonomskih mogućnosti države, ali oni nijesu dužni da o tome vode računa. Pravo je pitanje da li su ti zahtjevi opravdani, a ne da li su u skladu s ekonomskim moćima države. Rekao bih da su ti zahtjevi u najvećem dijelu opravdani, mada ima i nerealih. No, da ne bi to bila samo moja impresija postaviću glasno pitanje: na osnovu čega se može utvrditi opravdanost zahtjeva ili ne? Prvo su činjenice, a drugo su relativni odnosi između pojedinih kategorija zanimanja koji odražavaju odnose vrijednosti pomeđu njih. Zato se ljute policajci, medicinsko osoblje, prosvjetari, željezničari… jer nijesu plaćeni adekvatno drugima – naglasio je Kostić.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830050840_11b50408c45a5056267bd47295f9f963f29e85391266b7ec62a8c50ce87e3c45.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250830050840_11b50408c45a5056267bd47295f9f963f29e85391266b7ec62a8c50ce87e3c45" data-rendition-name="original" width="1920" height="1445" loading="lazy" alt="Sa jednog od protesta prosvjetara"> <figcaption>Sa jednog od protesta prosvjetara(Photo: Antena M)</figcaption> </figure>  Pravedno utvrđeni relativni odnosi su u osnovi raspodjele društvene pravde, a ona je, cijeni Kostić, programima ozbiljno narušena.&nbsp; - Ne kaže slučajno naš narod: „Ne kriva mi se na mali no na „krivi“ dio“ – navodi Kostić. <h2>Dugoročna šteta</h2> Uprkos tome što su, kako kaže Kostić, Evropa sad 1 i 2 imali nesporno i neke dobre strane, posebno u dijelu legalizovanja zaposlenja i smanjenja značajnog obima sive ekonomije u tom segmentu kao i izvjestan pozitivan „socijalni otisak“ na duh nacije, smatra da je šteta izazvana njima već velika, ali daleko od toga da je konačna. - Rekao bih, čak, da smo na početku tog procesa. Šteta će biti dugoročna jer karakter mjera onoga što se zove Program Evropa sad 1 i 2 nije ograničen ekonomskom sferom. Raspodjela, kao što rekoh, se ne iscrpljuje samo na procesu podjele materijalnih dobara već ona predstavlja najznačajniji (ili jedan od najznačajnijih) mehanizama ostvarenja učešća u „raspodjeli društvene pravde“ – pojašnjava Kostić. <h2>Iskrivljeno poimanje turizma</h2> Komentarišući stanje u turizmu, Kostić naglašava da već dugi niz godina sa stručnjacima upozorava na neadekvatno upravljanje ovim sektorom. Prema njegovim riječima, izostanak stvarnog strateškog plana razvoja i podređivanje turizma dnevno-političkim potrebama doveli su do urušavanja jedne od ključnih grana crnogorske ekonomije. - Naime, pod pritiskom platno-bilansne neravnoteže i potrebom za održavanjem visokog deviznog priliva, akcenat se stavlja na broj gostiju, odnosno na turistički promet, a ne na potršnju po gostu i dužinu zadržavana kod nas. Time se nanosi dugoročna šteta crnogorskom turizmu jer Crna Gora sve više postaje tranzitna destinacija i destinacija masovnog turizma čije je glavno obilježje niska platežna moć, odnosno slaba - mala potrošnja – objašnjava Kostić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250611170656_b912fb0ba47bd4d13c4255440cceaf8f9eaf22122782d2f857f0062246164b6f.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250611170656_b912fb0ba47bd4d13c4255440cceaf8f9eaf22122782d2f857f0062246164b6f" data-rendition-name="original" width="1253" height="700" loading="lazy" alt="plaža"> </figure>  Najbolji dokaz da se u Crnoj Gori ne razumiju turizam i njegove potrebe jeste to što se, ocjenjuje Kostić, ključnim kriterijumom uspješnosti, odnosno neuspješnosti sezone smatra promet turista. To je, poručuje, potpuno pogrešno.&nbsp; - Valjda bi trebalo ključni kriterijum da bude profit. Ekonomske aktivnosti (biznis) se ne preduzimaju radi prometa već zbog profita – istakao je naš sagovornik. <h2>Dobitak-gubitak i ključni potezi</h2> Na pitanje da izdvoji jedan najveći dobitak crnogorske ekonomije od 2020. do danas, Kostić kaže da je teško dati odgovor, ali je oporavak nakon pandemije koronavirusa označio kao najvažniju stvar. Sa druge strane, kao najveći gubitak vidi nastavak vođenja crnogorske ekonomije na bazi dnevno-političkih potreba uz odsustvo strukturnih reformi koje bi za rezultat imale promjenu strukture crnogorske privrede što je, podsjeća, uslov njenog oporavka. - Preduslov svakog smislenog djelovanja jeste stabilnost. Ako nema stabilnosti nije moguće imati kontinuitet politika i djelovanja koje razvoj treba. Bez stabilnosti, dakle, nema ni uslova da donosite dobre i promišljene odluke. Nema uslova za strateško planiranje bez koga se proces razvoja svodi na tumaranje i reaktivnost, a ne na proaktivnost. Loše odlučivanje je nužan ishod nestabilnosti ili bolje rečeno loše odlučivanje ide ruku pod ruku sa nestabilnošću i čestim političkim promjenama – podvlači Kostić. Upitan da navede tri ključna poteza koja bi Vlada morala odmah da preduzme kako bi se ekonomska slika popravila, Kostić je odgovorio da nije jednostavno izdvojiti prioritete. - Naravno da je teško izdvojiti bilo šta kada su ovakve stvari u pitanju, ali eto da odgovorim: fiskalna disciplina – tvrdi targeti u zaduživanju i budžetskom deficitu; strukturne reforme i ulaganja u visoko produktivne – zaključio je Kostić.

Ekonomija između iluzije i stvarnosti: Bez konkretnog napretka, negativne tendencije postaju pravilo

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović premašio je planirane aktivnosti u prvih devet mjeseci ove godine, realizujući devet zvaničnih i četiri radne posjete, što zahtijeva dodatna izdvajanja iz budžeta.
Zbog toga je Služba predsjednika zatražila preusmjeravanje 123.488 eura kako bi se do kraja godine izmirile obaveze za službena putovanja, reprezentaciju i isplate po osnovu ugovora o djelu.&nbsp;
Kako se navodi u dopisu upućenom Vladi 27. oktobra, do povećanih troškova došlo je zbog znatno intenzivnijih međunarodnih aktivnosti predsjednika tokom ove godine.
Prema Informaciji o preusmjeravanju ostvarenih ušteda i obezbjeđenju nedostajućih sredstava kod određenih potrošačkih jedinica, koji je usvojila Vlada, u prvih devet mjeseci Milatović je relizovao devet zvaničnih i četiri radne posjete, što je, kako se naglašava, „značajno više od plana“.&nbsp;
Služba predsjednika istovremeno ističe da su unutar sopstvenog budžeta ostvarene uštede u identičnom iznosu, što otvara mogućnost da se sredstva preusmjere u skladu sa članom 45 Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti.&nbsp;
Tim članom je propisano da Vlada može preraspodjelom obezbijediti do 10 odsto ukupnog budžeta potrošačke jedinice.
Pored zahtjeva predsjednika, Ministarstvo javnih radova takođe je zatražilo preusmjeravanje 67.500 eura do kraja godine za neto zarade, ostale naknade, zakup objekata, ostale usluge, tekuće održavanje opreme, izdatke za opremu i rashode za gorivo.
T.K.

Milatović premašio plan aktivnosti: Za putovanja, reprezentaciju i ugovore još 123.500 eura

Koliko je funkcionerima i funkcionerkama „postavgustovskih vlasti“ teško da se odvoje od „fotelja“ pokazuje i primjer bivše direktorice Muzeja i galerija Budve Anastazije Đurašković, koja je zaključala kancelariju i odbila da preda ključ, kako bi spriječila novoimenovanu vršiteljku dužnosti direktorice Ivanu Ćupić da preuzme funkciju?! Đurašković je, čak, na društvenoj mreži Fejsbuk u srijedu pozvala Budvane na protest da je podrže?! - Gdje ste Budvani da branite kulturu grada – napisla je ona, pored ostalog. Budvani se, ipak, nijesu odazvali, pa je Ćupić, nakon što je u srijedu provela nekoliko sati u hodniku ustanove čekajući da joj se omogući pristup radnom mjestu, tek juče, ipak, uspjela da uđe u svoju kancelariju. Prema informacijama Portala ETV, angažovan je bravar, formirana je i petočlana komisija da isprati otključavanje vrata, a ovom činu prisustvovala je i većina zapošljenih, kao i članovi Savjeta ustanove i kancelarija je otključana. Brava je zamijenjena, tako da bi Ćupić jutros trebalo do radnog mjesta da dođe bez problema. Čitav slučaj prijavljen je policiji, a tužilaštvo će u narednim danima odlučiti da li je u postupcima Đurašković bilo elemenata na osnovu kojih mogu pokrenuti postupak protiv nje. Međutim, nije upitno samo odbijanje Đurašković da oslobodi „direktorsku fotelju“, već je veoma sporna i njena pozicija direktorice u prethodnih četiri godine i duže. Ona je na čelo Muzeja i galerija Budve imenovana u avgustu 2017. na četvorogodišnji mandat, ali je ostala i narednih četiri godine i koji mjesec duže.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Lucija Đurašković"><figcaption>DUŽE OD ČETIRI GODINE BEZ RJEŠENJA UPRAVLJALA USTANOVOM: Lucija Đurašković</figcaption></figure>  Novi konkurs nije raspisivan, niti je ona, prema dostupnim informacijama, sve to vrijeme imala bilo kakvo rješenje za tu funkciju. Zbog toga se otvara pitanje validnosti svih akata koje je potpisivala u prethodnih četiri godine i tri mjeseca. Đurašković je, kako smo objavili, sve ove godine ostala na čelu ustanove zahvaljujući članu 22 stavu 2 Statuta Muzeja i galerija Budve kojim je propisano da „do izbora novog direktora, funkciju direktora vršiće dotadašnji direktor“. Ona i lokalne vlasti su, očigledno, tumačile da joj taj član omogućava da ostane direktorica koliko želi. Upitno je i kako Đurašković može dobiti rješenje o razrješenju kada nije ponovo imenovana nakon što joj je istekao mandat. Prema nezvaničnim informacijama, Đurašković prijeti krivičnim prijavama. Predsjednica Savjeta Muzeja i galerija Branka Čvorović najavila je juče u izjavi za Pobjedu da će to tijelo danas održati sjednicu, ali nije komentarisala hoće li se raspravljati o statusu Đurašković, kojoj su, kako je kazala, po kuriru, dostavljene odluke o njenom razrješenju i imenovanju Ćupić. - Ona je četiri godine i dva-tri mjeseca preko radila, a da nije imenovana za direktoricu, niti za vršiteljku dužnosti. Za ovaj period od četiri godine ona nijedan Savjet, koji je bio imenovan u skladu sa rezultatima na izborima, nije upisivala u Centralni registar privrednih subjekata, jer je tako mogla da radi kako je radila. Ovo je prvi Savjet koji nije odustao. Mi smo stvarno istrajali zato što smo sto posto sigurni da ispravno postupamo, jer može da vam se sviđa odabir nekoga ili ne, ali morate da poštujete odluku lokalnog parlamenta - kazala je Čvorović Pobjedi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Branka Čvorović"><figcaption>ODLUKE ZAKONITE: Branka Čvorović(Photo: RTV Budva)</figcaption></figure>  Rekla je i da je Đurašković bilo ponuđeno da prihvati Savjet, a da je oni imenuju za vršioca dužnosti na šest mjeseci, jer u februaru naredne godine ide u penziju. - Ona je to odbila. Predsjednik opštine joj je nudio da nastavi da prima platu od 2.500 eura, koliko iznose njena sadašnja primanja, do odlaska u penziju i da se dogovore o otpremnini iako ona na nju nema pravo, jer joj je 2021. godine istekao zvanični direktorski mandat. Ona je i to odbila. Predsjedniku opštine je rekla da njoj ne treba novac, već da hoće moć - kazala je Čvorović. S druge strane, Đurašković je ovom mediju rekla da osporava sve odluke, kako je istakla, nezakonitog Savjeta. - Sve je nezakonito, počevši od Savjeta koji je nezakonito imenovan - kazala je ona. Nova direktorica Muzeja i galerija Budve Ivana Ćupić juče nije željela da komentariše događaje u ustanovi i ponašanje Đurašković. Prije nekoliko dana za naš Portal je rekla da da joj je velika čast, ali i odgovornost „voditi jednu ovako značajnu kulturnu instituciju“. - Sa jasnom sviješću o prethodnom izazovnom periodu ustanove, moj prioritet je da bez oklijevanja i prekomjernog osvrtanja, složno započnemo proces obnove i modernizacije. Vizija mora biti jasna i usmjerena ka osavremenjivanju i podizanju konkretnih kvaliteta Muzeja i galerija Budve - kazala je ona. Poručila je da želi da zajedno izgrade „snažan, motivisan i stručan tim, jer je uspjeh moguć jedino kroz solidaran rad i posvećenost istoj viziji“.

Ćupić preuzela kancelariju, Đurašković prijeti prijavama

Kirije su odavno otišle u nebo, a podstanari su primorani da se odriču osnovnih životnih potreba kako bi obezbijedili krov nad glavom za sebe i svoju porodicu. Problem postaje sve ozbiljniji, dok država i nadležni i dalje ćute. Podstanari su praktično nevidljivi, kao da nijesu dio društva. Ako uzmemo za primjer četvoročlanu porodicu koja plaća kiriju od 600 eura, a dvoje zaposlenih donosi kući dvije plate – jednu od 600, a drugu od 800 eura – dolazimo do poraznog podatka da ta porodica živi sa svega 800 eura mjesečno. To znači samo jedno: preživljavanje. Kada se tome doda svakodnevni rast cijena u Crnoj Gori, slika postaje još dramatičnija. Ovo je samo jedan od primjera, a situacija na terenu pokazuje da ima i mnogo težih slučajeva, sa još manjim primanjima, gdje je svakodnevna borba pravi izazov. Da ne govorimo o samohranim roditeljima i njihovoj podstanarskoj borbi sa surovim uslovima. Šta je sa onima koji primaju samo socijalna davanja, onima koji zarađuju ispod minimalca, gdje radi samo jedan roditelj, ali i mnogim drugim ugroženim kategorijama koje svakog mjeseca plaćaju krov nad glavom? Zašto njihov glas niko od nadležnih ne čuje? Da je situacija alarmantna, potvrđuje za Portal ETV i Dragan Živković iz Udruženja podstanara Crne Gore.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250414080436_88f1f645452a4353963dcf5d1a000967e3b46757265dab3a791d5d52b4ac5105.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250414080436_88f1f645452a4353963dcf5d1a000967e3b46757265dab3a791d5d52b4ac5105" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Dragan Živković"><figcaption>Dragan Živković(Photo: RTCG)</figcaption></figure>  Na pitanje Portala ETV da li je vlast do sada uradila bilo šta kako bi poboljšala položaj podstanara, odgovor je kratak i jasan – i, nažalost, negativan. „Do sada, nažalost, državne institucije nijesu preduzele suštinske mjere koje bi poboljšale položaj podstanara. Nemamo zakon o zakupu stanova, nemamo strategiju stanovanja, niti sistemsku kontrolu tržišta kirija. Većina problema ostavljena je bez institucionalnog odgovora.“ Kako kaže, pojedine opštine – poput Budve – pokazale su volju da naprave iskorak kroz subvencije, što je za pohvalu, ali to su izuzeci, a ne pravilo. Potrebna je državna stambena politika, a ne sporadične i nesistemske mjere. Na pitanje jesu li podstanari zbog finansijske situacije ozbiljno ugroženi, Živković odgovara bez dileme: apsolutno – podstanari su danas jedna od najugroženijih grupa u Crnoj Gori. „Cijene kirija su porasle i do 60 odsto, pa veliki broj porodica daje polovinu ili više svojih prihoda samo na stanarinu. To dovodi do prezaduženosti, odricanja od osnovnih potreba, a u nekim slučajevima i do iseljavanja iz zemlje". Dodaje da se može reći da je podstanarstvo postalo egzistencijalni problem, a ne samo ekonomski izazov. „Zbog toga hitno tražimo donošenje zakona i uvođenje mehanizama koji će obezbijediti priuštivo i sigurno stanovanje“, istakao je Živković za Portal ETV. Vjeruje se da u Crnoj Gori ima više od 30.000 podstanarskih porodica.

Za državu nevidljivi, egzistencijalno ugroženi – podstanarska muka je pregolema

Litvanski sud je danas osudio lidera jedne od stranaka u koalicionoj vladi zbog antisemitskih komentara.
Okružni sud u Viljnusu utvrdio je da je Remigijus Žemaitaitis podsticao mržnju prema Jevrejima, grubo umanjivao zločine nacističke Njemačke i grubo ublažavao Holokaust na uvrjedljiv i pogrdan način.
Žemaitatis će u fond za žrtve zločina morati da uplati kaznu od 51.000 eura, koliko je tužilaštvo i tražilo.
Slučaj se odnosi na objave na društvenim mrežama i javne izjave iz maja i juna 2023. godine u kojima je, između ostalog, napisao: "Izgleda da je za naše novinare i lokalne litvanske Jevreje rušenje škola u Palestini još jedna zabava?!".
Takođe je citirao antisemitsku dječju pjesmicu i dao komentare vezane za događaje tokom Drugog svjetskog rata.
Žemaitaitis je podnio ostavku na mesto poslanika u litvanskom parlamentu 2024. godine jer je Ustavni sud Litvanije presudio da je tim izjavama prekršio zakletvu i Ustav, ali se vratio u politiku na izborima te godine na čelu populističke stranke Nemuno Aušra koja je ušla u koalicionu vladu, predvođenu Socijaldemokratama lijevog centra.
Žemaitaitis nije član kabineta premijerke Inge Ruginiene.
Žemaitaitis koji poriče bilo kakvo krivično djelo, nije bio na suđenju, a novinarima je rekao da "svi razumiju" da je odluka suda "politizovana".
Litvanske Socijaldemokrate su na društvenoj mreži Fejsbuk saopštile da je svaki oblik antisemitizma, govora mržnje ili poricanja Holokausta neprihvatljiv i nespojiv sa njihovim vrijednostima.
Navele su da poštuju odluku suda, ali su napomenule da ona još nije konačna.

Litvanija: Lider iz vladajuće koalicije moraće da plati 51.000 eura zbog podsticanja mržnje prema Jevrejima

Zviždač iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema, kojem je skandaloznom odlukom Upravnog suda ukinuta zaštita po inicijativi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića, advokata ove elektroenergetske kompanije, nastavlja svoje „sizifovske bitke“ sa institucijama, pa se juče otvorenim pismom obratio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Naglasio je da mu je „prevarom i zloupotrebom službenog položaja od strane Mladena Tomovića, člana Savjeta ASK-a, Dušana Drakića v.d. direktora i Kristine Braletić pomoćnice direktora ukinuta zaštita“ koja mu je bila određena mišljenjem prethodnog rukovodstva Agencije. Upozorio je i da osnovano sumnja „da novo rukovodstvo ASK-a ima zaštitu određenih struktura u tužilaštvu“, ukazujući na činjenicu da je specijalni tužilac Miroslav Turković bio član Komisije koja je sprovodila postupak izbora kandidata za Savjet ASK-a i glasao za Mladena Tomovića, iako je imao kompletnu dokumentaciju koja je dokazivala da je on advokat CGES-a u predmetima procesuiranim u slučaju zviždača iz ove kompanije i da je pokrenuo postupak za ukidanje njegove zaštite.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Mladen Tomović"> <figcaption>PROGONITELJ ZVIŽDAČA: Mladen Tomović(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Sumnju da neko iz tužilačke organizacije štiti upravu ASK-a potkrijepio je i navodima da je tužilaštvo odbacilo kao neosnovanu njegovu prijavu protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić, nakon što mu je ukinuta zaštita, odnosno status zviždača. Da uprava ASK-a ima zaštitu tužilaštva, prema ocjeni zviždača, potvrdila je i odluka tužioca Dražena Burića da odbije njegovu pritužbu na ovu odluku tužilaštva. Posebno je ukazao na činjenicu da je pritužbu dostavio 4. novembra ove godine, a tužilac je odbacio već poslije dva dana – 6. novembra. DRAKIĆEVO NEPOSTUPANJE Uzbunjivač iz CGS-a u otvorenom pismu objašnjava i da je razlog zbog kojeg je odlučio da se tužiocima obrati javno „drsko, bezobzirno i krajnje nezakonito postupanje v.d. direktora Agencije Dušana Drakića, koji skoro jedanaest mjeseci odbija da postupi po presudi Upravnog suda i u ponovnom postupku riješi“ njegov zahtjev za zaštitu. - To radi u formi obavještenja, na koje nemam mogućnost podnošenja pravnog lijeka, krijući se iza Mišljenja Ministarstva pravde koje se ni formalno, ali ni suštinski ne može primijeniti. Drakić tvrdi da su Agenciji prestale nadležnosti za postupanje po prijavama zviždača, što je djelimično tačno, jer se to odnosi samo na nove zahtjeve, ali ne i na zahtjeve koji su podnijeti u vrijeme važenja prethodnog zakona – kategoričan je zviždač.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dušan Drakić"> <figcaption>ODBIJA DA POSTUPI PO PRESUDI UPRAVNOG SUDA: Dušan Drakić</figcaption> </figure>  Tvrdi da Drakić to radi iz tri razloga. - Prvi - u ponovnom postupku pred Agencijom, morala bi biti donešena ista odluka povodom mog zahtjeva, odnosno moralo bi biti utvrđeno da ispunjavam zakonom propisane uslove za zaštitu zviždača, posebno u svijetlu činjenice da sam u međuvremenu pravosnažnom odlukom Osnovnog suda u Podgorici dokazao da je protiv mene, nakon što sam prijavio sumnju u korupciju, vođen montirani disciplinski postupak i da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera – ističe on. Drugi razlog Drakićevog nepostupanja, smatra zviždač, je što bi bile razotkrivene „prevare koje su urađene u postupku pred Upravnim sudom U.br. XXXXX/23 i u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici P.br.XXXX/22“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e" data-rendition-name="original" width="670" height="400" loading="lazy" alt="ASK "> <figcaption>ASK</figcaption> </figure>  Treći razlog je, ističe on, taj što „Mladen Tomović, na taj način kupuje vrijeme kako bi obezbijedio da, zloupotrebom javne funkcije koju obavlja, krivične prijave podnešene protiv njegovih vlastodavaca iz CGES-a budu odbačene, a zatim mene proglasi kao nekog ko je sve to izmislio“. HRONOLOGIJA On je u pismu naveo hronoligiju dešavanja od dana kada je podnio prijavu korupcije 2021. do danas, što, kategoričan je, dokazuje da je „član Savjeta ASK-a zloupotrijebio i dalje zloupotrebljava funkciju koju obavlja“. 24.11.2021. godine, podnio sam prijavu korupcije kompaniji. Ova prijava je odbačena kao neosnovana. 09.12.2021. godine, istu tu prijavu podnosim Agenciji za sprječavanje korupcije. 24.05.2022. godine, Agencija za sprječavanje korupcije moju prijavu, nakon prikupljene dodatne dokumentacije i izjašnjenja CGES-a, prosljeđuje Specijalnom državnom tužilaštvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4" data-rendition-name="original" width="746" height="392" loading="lazy" alt="CGES"> <figcaption>CGES</figcaption> </figure>  20.07.2022. godine, Mladen Tomović zaključuje ugovor sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom. Dakle, nakon što je ASK predao prijavu SDT-u. Od njegovog angažovanja, kao punomoćnika CGES-a, kreću najgora podmetanja i moj progon, koji traje do danas. 26.07.2022. godine, zapošljeni na programu stručnog osposobljavanja D. P. podnosi Zahtjev za promjenu službe, u kojem me lažno optužuje za zlostavljanje na radu. 27.07.2022. godine, zapošljeni u Službi kojom sam rukovodio D. D. podnosi Zahtjev za posredovanje zbog navodnog mobinga, u kojem me, takođe, lažno optužuje. 27.07.2022. i 25.08.2022. godine, Inspekcija za javne nabavke, po smišljenim prijavama, vrši kontrolu dva postupka javne nabavke, na koji se odnosila moja prijava korupcije i sačinjava zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru. Mladen Tomović i njegovi vlastodavci iz CGES-a sada „mašu“ ovim zapisnicima i koriste ih kao „dokaz“ da je sve navodno urađeno u skladu sa zakonom, iako znaju da inspekcija nije nadležna da kontroliše navode koji su iznijeti u mojoj prijavi korupcije. DEŠAVANJA NAKON ŠTO SAM LAŽNO OPTUŽEN ZA ZLOSTAVLJANJE NA RADU 08.08.2022. godine, podnosim privatnu tužbu protiv D. P. zbog povrede časti i ugleda, nakon što je prethodno od menadženta firme odbijeno da se njegove optužbe nam moj račun provjere u skladu sa zakonom. I dešavanja u tom postupku su vrlo interesanta, ali da sačekamo odluku Višeg suda u Podgorici, povodom žalbe podnešene na presudu. Smatram bitnim napomenuti da D. D, drugi zapošljeni koji me optužio za mobing, nikada nije pokrenuo postupak dokazivanja njegovih navoda pred sudom. Činjenice da su me u dva dana, dvojica zapošljenih u službi optužila za zlostavljanje, samo potvrđuju smišljeno i sinhronizovano djelovanje prema meni. 13.10.2022. godine izvršni direktor CGES-a Ivan Asanović pokreće montirani disciplinski postupak protiv mene. U tom postupku svjedoči M. M. i D. P. Odbija se moj zahtjev za svjedočenjem R. B, za koju je sam D. P. kazao da je bila prisutna na sastanku na kojem sam ga ja navodno zlostavljao na radu. 30.12.2022. godine izriče mi se nezakonita disciplinska odluka. 15.03.2023. godine, podnosim tužbu Osnovnom sudu u Podgorici radi poništaja odluke kojom mi je bila izrečena disciplinska odluka. 19.05.2023. godine, Agencija za sprječavanje korupcije mi dodjeljuje zaštitu u skladu sa zakonom, zbog vođenja disciplinskog postupka i izricanja disciplinske mjere, što je izričito bilo propisano tada važećim zakonom. Ista zabrana propisana je i novim zakonom. Član 59 stav 1 tačka 4 tada važećeg Zakona o spječavanju korupcije („Sl. list CG“, br. 53/14, 42/17 i 73/23) propisivao je sljedeće: „Zviždač ima pravo na zaštitu ukoliko mu je nanijeta šteta, odnosno postoji mogućnost nastanka štete zbog podnošenja prijave iz člana 44 ovog zakona, a naročito ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera“. 24.03.2023. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnosiom tužbu za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete. 10.06.2023. godine Mladen Tomović podnosi tužbu Upravnom sudu za poništenje Mišljenja Agencije za sprječavanje korupcije, kojim mi je bila određena zaštita. 11.12.2023. godine, Osnovni sud u Podgorici donosi presudu P.Br. XXXX/23, kojom, kao nezakonitu, poništava odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri. DEŠAVANJA PRIJE I NAKON DONOŠENJA PRESUDE UPRAVNOG SUDA CRNE GORE 31.05.2024. godine, Upravni sud Crne Gore dostavlja Agenciji za sprječavanje korupcije zahtjev za dostavljanje odgovora na tužbu Mladena Tomovića (kojom traži da mi se ukine zaštita) i spisa predmeta koji je vođen kod Agencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8" data-rendition-name="original" width="1280" height="960" loading="lazy" alt="Upravni sud"> <figcaption>Upravni sud</figcaption> </figure>  U tom trenutku tadašnja direktorica Jelena Perović se nalazi u kućnom pritvoru. Za vrijeme do kraja njenog mandata (15.08.2024. godine) namjerno joj se ne dostavlja pripremljen odgovor i spisi predmeta po tužbi za ukidanje moje zaštite. Više je nego očigledno da je to organizovao Tomović, uz svesrdnu pomoć pojedinih zapošljenih u Agenciji. 31.07.2024. godine Skupština Crne Gore izglasala je nove članove Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, među kojima je i Mladen Tomović. 23.08.2024. godine, Dušan Drakić imenovan za v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije. Iako su ga spisi predmeta pripremljeni za Upravni sud sačekali na stolu Dušan Drakić, pod očiglednim uticajem Mladena Tomovića i za njegov interes, namjerno ne dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Sudu. 11.10.2024. godine, Portal ETV objavljuje tekst u kojem navodi da Dušan Drakić i ASK ne postupaju po zahtjevu Upravnog suda. Istog dana Agencija dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Upravnom sudu, što je Dušan Drakić prethodno odbijao da uradi skoro 50 dana od njegovog imenovanja na tu funkciju. 21.11.2024. godine Upravni sud zakazuje usmenu raspravu po tužbi Mladena Tomovića. Ovu raspravu on odlaže zahtjevom koji je podnio tog dana... 16.12.2024. godine Upravni sud zakazuje novu, drugu po redu, usmenu raspravu. Tomović tada dostavlja podnesak sa jednom od ranijih presuda ovog suda, tvrdeći da ona dokazuje njegove tužbene navode. Punomoćnica ASK-a na toj usmenoj raspravi, Snežana Đuretić, traži odlaganje iste da bi se upoznala sa podneskom Tomovića. Dakle, zapošljena u ASK-u, kojoj je punomoćje za zastupanje dao direktor ASK-a Dušan Drakić, traži odlaganje, da bi se upoznala sa podneskom koji je dostavio član Savjeta ASK-a. Sve režirano! 10.01.2025. godine Upravni sud Crne Gore poništava Mišljenje ASK-a kojim mi je bila određena zaštita i predmet vraća ovoj instituciji na ponovni postupak i odlučivanje, jer nije mogao pronaći kauzalnu vezu između moje prijave korupcije i štete koja mi je učinjena vođenjem disciplinskog postupka protiv mene (u trenutku donošenja presude Upravnog suda prvostepeno dokazano da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera). Iz obrazloženja presude se nedvosmisleno utvrđuje da sudu, očigledno namjerno, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija predmeta formiranog kod Agencije za sprječavanje korupcije i to akt ove institucije od 24.05.2025. godine, kojim je moja prijava korupcije proslijeđena SDT-u. 30.01.2025. godine Dušan Drakić dostavlja Obavještenje mom advokatu da neće postupiti po presudi Upravnog suda, navodno jer je stupanjem na snagu novog zakona prestala nadležnost Agencije po ovom pitanju. Ponovo naglašavam, dostavio je pisani akt protiv kojeg nijesam imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka. Uz ovaj akt dostavio je mišljenje Ministarstva pravde od 18.10.2024. godine. Pored toga što Mišljenje Ministarstva nije pravno obavezujući akt, u njemu je i decidno navedeno sljedeće: „Shodno uredbi o organizaciji i načinu rada državne uprave Ministarstvo pravde nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene i pored činjenice da je isto organ državne uprave koji je izvorno nadležan za primjenu propisa kojim se uređuje sprječavanje korupcije“. 13.02.2025. godine, moji advokati, zbog prethodnog stava Dušana Drakića, Vrhovnom sudu Crne Gore podnose Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, 18.03.2025. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnose tužbu za sudsku zaštitu zviždača 03.07.2025. godine, Mladen Tomović u sudskom postupku P.br.XXXX/22, koji je vođen po mojoj tužbi za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete, kao dokaz podnosi Presudu Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXXX/23. Ovo pokazuje njegov umišljaj, iz dva razloga. Prvi, znao je na koji način je obezbijedio donošenje ovakve odluke Upravnog suda. Drugi, u završnoj riječi u istom postupku, koja je održana 09.07.2025. godine, na moju konstataciju da je protiv presude Upravnog suda podnešen vanredni pravni lijek, Tomović kaže da se takva akta mogu podnositi samo protiv pravosnažnih odluka. 16.10.2025. godine, Vrhovni sud Crne Gore odbacuje, kao nedozvoljen, Zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Upravnog suda, uz obrazloženje: „Članom 352 stav 1 ZPP-a, propisano je da je pravosnažna ona presuda koja se više ne može pobijati žalbom, ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Kod takve zakonske odredbe, presuda Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća na ponovni upravni postupak, ne stiče pravosnažnost, jer istom nije odlučeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima bilo kojeg lica. Ovo iz razloga što, kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (član 56 stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donesen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta. Kako je Upravni sud, pobijanom presudom, poništio upravni akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor i predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak, to ne postoji pravosnažna sudska odluka, kao procesno-pravna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje“. Podsjećam da je Tomović presudu Upravnog suda dostavio kao dokaz u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete i to predstavio kao validnu i konačnu odluku, iako sada vidimo da Vrhovni sud nedvosmisleno kaže: „Kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (Član 56 Stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donešen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta“. 05.11.2025. godine, moji advokati, nakon ovakvog stava Vrhovnog suda podnose Agenciji za sprječavanje korupcije Zahtjev za postupanje po presudi Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXX/23. 24.11.2025. godine, Dušan Drakić v.d. direktora ponovo odbija da postupi po presudi Upravnog suda. Zaista vrijeđa zdrav razum činjenica da se, pored gore citiranog obrazloženja odluke Vrhovnog suda Crne Gore, v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić poziva na Mišljenje Ministarstva u kojem mu je napisano da to ministarstvo nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene. BROJNE SUMNJE Zviždač je u pismu Markoviću i Novoviću iskazao sumnju i na mogući nezakoniti uticaj Tomovića na sud u jednom od postupaka koji vodi protiv CGES-a. Istakao je i, pozivajući se na član 68 stav 4 novog Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je propisano da je „postupak po tužbi za zaštitu zviždača hitan“, da Osnovni sud u Podgorici još nije postupio po tužbi njegovih advokata za sudsku zaštitu zviždača, koju su podnijeli 18. marta ove godine. Dodao je da je pripremno ročište u tom predmetu zakazano za 19. januar sljedeće godine. -... dakle deset mjeseci od dana podnošenja tužbe. Toliko o hitnosti i zaštiti lica koja prijave sumnju u korupciju – napisao je zviždač iz CGES-a. On smatra da je na osnovu onoga što je saopštio u pismu neupitne dvije činjenice. - Prva, navodi da sam zlostavljao na radu dvojicu zapošljenih su kreirane nakon što je advokat Mladen Tomović zaključio ugovor o pravnom zastupanju sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom AD Podgorica. Očigledno, nijesu mi mogli pronaći najmanju grešku u prethodnom radu, pa su morali montirati lažne optužbe. Druga, Mladen Tomović je počeo da dobija sudske sporove u ime lica protiv kojih sam podnio sumnju u korupciju, nakon njegovog imenovanja za člana Savjeta ASK-a, u čemu mu svesrdnu pomoć pružaju njegovi prijatelji Dušan Drakić i Kristina Braletić. Prethodno je procesnim zloupotrebama i prevarama odugovlačio i odlagao postupke. Pametnome dosta – kategoričan je zviždač. Na kraju pisma je iskazao očekivanje da Marković i Novović ponovo formiraju predmet protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić i da će u tom postupku biti saslušan u svojstvu oštećenog.

Uzbunjivač uvjeren da neko iz tužilaštva „kumuje“ njegovom progonu

Dva mlada međeda, najvjerovatnije u potrazi za hranom, na obodu šume na raskrsnici u nikšićkom prigradskom naselju Vidrovan kamerom je prije nekoliko dana snimio čitalac Portala ETV.
Kako se vidi na snimku, susret sa čovjekom im baš i ne prija.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F9MEnMHEmSKg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Dva međeda snimljena kod Vidrovana u Nikšiću</div>
 
U nikšićkom kraju domaćini u okolnim selima, kao i na planini Goliji, od proljeća se suočavaju sa upadima međeda na imanja.
Lovci su čak tražili da se međed skine sa liste strogo zaštićenih životinja, zbog toga što su pravili ogromnu štetu domaćinstvima, ali u Agenciji za zaštitu životne sredine nijesu blagonaklono gledali na tu inicijativu.
Policija je u aprilu uhapsila četvoricu lovaca osumnjičenih da su ubili međeda u selu Brestice nadomak Nikšića. Mještani okolnih sela tada su organizovali proteste i tražili da lovci budu oslobođeni, jer su, kako su tvrdili, divljač odstrijelili na njihov zahtjev.
Ekolozi smatraju da je sve češća pojava međeda u naseljenim mjestima posljedica klimatskih promjena.
Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa, koju je ratifikovala i Crna Gora, obavezuje države potpisnice na zaštitu mrkog medvjeda.

VIDEO: Međedi se odomaćili u okolini Nikšića

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Nikola Janović podnio je ostavku na sve funkcije u toj partiji, potvrđeno je Portalu ETV.
Janović je odluku objavio i na mreži X, a dalji angažman u politici nastavlja kao nezavisni poslanik.
- Obavještavam vas da više nijesam član Demokratske partije socijalista Crne Gore. Samim tim, prestaje i moje članstvo u Glavnom odboru. Takođe vas obavještavam da DPS može da raspolaže sa mojim mjestima u tri skupštinska odbora – Odboru za bezbjednost i odbranu, Odboru za antikorupciju i Odboru za međunarodne odnose i iseljenike. Svoje dalje bavljenje politikom nastaviću kao nezavistan poslanik - naveo je Janović u ostavci.
Bez obzira, kako je istakao, na razlike koje u razmišljanjima o budućnosti DPS-a, zahvalio se na korektnoj i sadržajnoj saradnji i svima poželio uspjeh u budućem životu i radu.
- Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem - poručio je Janović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNikolaJanovic%2Fstatus%2F1996633773774155844%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1996633773774155844%7Ctwgr%5E6108ed308730d64b44a3132528d71d68585f33a4%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Janović je bio član Glavnog odbora DPS-a, a do marta ove godine bio je i član Predsjedništva te stranke. Poslaničku funkciju je obavljao od 2020. godine.
Janović je ranije naznačavao da DPS mora da napravi zaokret u djelovanju i razmišljanju i u više navrata imao drugačije stavove od onih koji su dominantni u stranci.
Bio je ministar sporta i mladih od 2016. do 2020. Kao uspješni vaterpolista osvojio je brojne titule, a proglašen za najboljeg sportistu Crne Gore 2013. godine.
Trofejna klupska i reprezentativna karijera je iza legendarne "osmice”. Sa Srbijom i Crnom Gorom je 2005. u Montrealu osvojio svjetsko zlato, sa Crnom Gorom ima dva zlata sa evropskih prvenstava (Budimpešta 2001. i Malaga 2008), kao i dva srebra, u Ajndhovenu 2012. i Beogradu ove godine.
U Barseloni 2013. godine je vodio svoje "ajkule” do srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu.

Nikola Janović napustio DPS, ostaje nezavisni poslanik: Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem

Komisija za nestala lica Vlade Crne Gore saopštila je da su pristigli rezultati DNK analize iz laboratorije Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP) iz Haga i izvještaji antropološke obrade skeletnih ostataka, kojim je potvrđen identitet dva člana porodice Klapuh - F.K. i S.K.
To je učinjeno nakon ekshumacije 4. juna ove godine na starom muslimanskom groblju u Nikšiću, u ulici Voja Deretića bb. Antropološki pregledi, kako su dodali, izvršeni su 6. i 7. novembra u Centru za sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore.
Posmrtni ostaci trećeg člana porodice Klapuh - H.K. nijesu pronađeni, pa je najavljeno ponavljanje pregleda i proširenje zone ekshumacije na istom lokalitetu.
- Posmrtni ostaci preliminarno identifikovanih lica biće predati Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine, koji će u saradnji sa Tužilaštvom i vještakom sudske medicine sprovesti postupak konačne identifikacije. Nakon toga ostaci će biti predati porodici radi dostojanstvenog ispraćaja i ukopa - navodi se u saopštenju.
Komisija za nestala lica izrazila je zahvalnost svim institucijama i organizacijama koje su dale doprinos ovom procesu - stručnjacima Međunarodne komisije za nestala lica, civilnom sektoru, medijima i drugim partnerima.
- Integrisani pristup potvrđuje važnost institucionalne saradnje u ostvarivanju prava porodica nestalih, kao i značaj primjene savremenih forenzičkih metoda u rasvjetljavanju sudbine žrtava oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ - zaključili su u saopštenju.
Hasan, Ferida i njihova kćerka Sena Klapuh su 1992. godine izbjegli u Crnu Goru iz ratom zahvaćene Foče u Bosni i Hercegovini. Njih su svirepo ubili pripadnici Vojske Republike Srpske 6. jula 1992. u blizini Plužina, na mostu Obrada Cicmila na rijeci Pivi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fferid-klapuh-za-etv-neko-je-radio-na-tome-da-se-sve-sakrije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) ranije je poručeno da očekuju da &nbsp;nadležne institucije BiH preduzmu mjere za privođenje pravdi Zorana Vukovića i Radomira Kovača koji su za ovaj zločin još 1996. godine osuđeni u Crnoj Gori.
- Hasana Klapuha, njegovu suprugu Feridu i njihovu kćerku Senu ubila su četvorica pripadnika odreda „Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, koji su prethodno pristali da ih za novčanu naknadu bezbjedno prevezu iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru. Za ovo ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca. Vidoje Golubović jedini je izdržao izrečenu kaznu. Ostalima je suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu - naveli su ranije u HRA.
Na sudu je, kako ističu, utvrđeno da su okrivljeni, kada su prešli granicu i stigli blizu Plužina, nadomak brane Mratinje na rijeci Pivi, izveli žrtve iz vozila, pucali u njih i gurnuli ih s mosta visokog oko 100 metara. Nalazi obdukcije pokazali su da su Ferida i Sena bile žive još neko vrijeme nakon ranjavanja.
- I pored brzog otkrivanja ovog zvjerskog zločina, pravda nikad nije zadovoljena – četvorica osuđenih u odsustvu nijesu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči - naveli su u HRA.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fhra-ocekujemo-da-bih-konacno-kazni-ratne-zlocince-za-ubistvo-porodice-klapuh-kod-pluzina&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Bosna i Hercegovina bi, kako su ranije naglasili u HRA, morala da preduzme mjere za njihovo krivično gonjenje.
- Jer je njihovo učešće u zločinu jasno dokazano pred crnogorskim sudom potkrijepljeno materijalnim dokazima. Ne postoje pravne prepreke za to, jer Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima (čl. 8) dozvoljava BiH da preuzme ovaj slučaj i ponovo im sudi, budući da su njih dvojica državljani BiH. Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi tako što im se ponovo sudi u BiH, jer u BiH ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na osnovu suđenja u odsustvu u Crnoj Gori, a BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine ne može izručiti Crnoj Gori - istakli su ranije u ovoj NVO.

Tag: pet-godina-od-promjene-vlasti