Skoro 50 odsto građana smatra da Srpska pravoslavna crkva ima uticaj na političke prilike, dok 21.6 nema stav. Što se tiče Srbije, 30 odsto ispitanika smatra da vlast u toj zemlji ima veliki utjecaj, 28.7 odsto smatra da nema uticaj, a 20.7 da je uticaj precijenjen.
To je danas rekla danas direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović predstavljajući istraživanje te NVO.&nbsp;
Govoreći o istorijskim temama, Vuksanović je kazala da su građani u većini prepoznali partizane kao borce protiv fašizma (37.9 odsto), dok 30.6 odsto nije imalo stav.
- Ostali odgovori bili su da su borci protiv fašizma bili i jedni i drugi (14 odsto), da nijedni (8,8 odsto) ili četnici (8,7 odsto) - dodala je Vuksanović.
Ona je navela da su građane pitali i za stav povodom podizanja spomenika Pavlu Đurišiću.
- Protiv podizanja spomenika je skoro 40 odsto građana, 25.3 odsto smatra da to nije važno, 13.5 odsto podržava inicijativu, dok gotovo 22 odsto nema stav. Reakciju države na ovo pitanje više od 50 odsto ispitanika nije ocijenilo, dok je protiv državne akcije 27.3 odsto, a 20.4 odsto podržava akciju države - izjavila je Vuksanović.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

CEDEM: 37.9 odsto građana smatra da su partizani borci protiv fašizma, 30.6 nema stav

Saradnja ustaša i četnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj predstavlja jedan od najčudnijih aspekata Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Uprkos nepomirljivom sukobu između hrvatske i srpske nacionalne koncepcije, pojava zajedničkog neprijatelja u vidu Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) dovela je do njihove zajedničke borbe protiv „komunističke opasnosti“.
Italijanski general Roatta predložio je saradnju u Ljubljani 1942. godine, istaknuvši da četnici nijesu neprijatelji Osovine i da je potrebno da NDH zaboravi na ovog svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, odnosno komuniste.1 (Fikreta Jelić-Butić, „Četnici u Hrvatskoj : 1941-1945.“, Zagreb 1986.)
Dodatni faktor koji je olakšao zbližavanje bilo je postupno povlačenje italijanske vojske s reokupiranog područja NDH sredinom 1942. godine. Četničke grupe koje su se dotad oslanjale na italijansku zaštitu našle su se u neizvjesnosti pa su bile prinuđene tražiti nova savezništva ne bi li opstale.
Prvi formalni sporazum sklopljen je krajem aprila 1942. godine između ustaških predstavnika i zapovjednika četničkih grupa u okolici Mrkonjić-Grada Uroša Drenovića, za koga je sporazum predstavljao izlaz nakon teškog poraza u sukobu s kozaračkim partizanima. Suštinu dokumenta činila je izjava da će se četnici i oružane snage NDH zajednički boriti protiv NOP-a dok su vlasti NDH jamčile zaštitu srpskih sela, materijalnu pomoć i slobodu vjeroispovijesti.
Krajem maja 1942. uslijedili su sporazumi na području sjeveroistočne Bosne, konkretno s ozrenskim, trebavskim i zeničkim četničkim grupama. Prema ovim dogovorima, četničke grupe su priznale vrhovništvo Nezavisne Države Hrvatske i obvezale se surađivati na uništavanju partizana.2 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Značajan je podatak da je područje 2. domobranskog zbornog područja u Banja Luci 1943. godine sarađivalo sa četiri četničke grupe (ozrenska, trebavska, sobotička i borjanska), jednim četničkim pukom (Manjača) i jednim četničkim bataljunom (Obilić). Ove su jedinice imale ukupno 13250 boraca, što pokazuje razmjere saradnje.3 (Mihael Sobolevski, „Uloga četnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ Časopis za savremenu povijest, 27(3) 475-487 1995.)
Najbolja saradnja razvila se u sjevernoj Dalmaciji i Lici u organizaciji stožernika Davida Sinčića. Početkom 1942. godine Sinčić je uspostavio kontakte s četničkim vođama poput Mane Rokvića, Branka Bogunovića i Steve Rađenovića. Sinčićevi izvještaji pokazuju da je već u maju 1942. postignuta konkretna saradnja, uključujući zajedničke akcije protiv partizana i uspostavu hrvatskih upravnih organa na područjima pod četničkom kontrolom, uz pomoć četničkih vođa. Posebno je značajan bio dolazak četničkih predstavnika Slavka Bjelajca i Milana Plečaša u Knin u julu 1942. godine, kada su izrazili spremnost za saradnju uz uslov vraćanja oduzete imovine Srbima i puštanja iz koncentracijskih logora onih Srba koje zatraže četnički vođe.4 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Posebno kompleksan slučaj predstavlja Momčilo Đujić, istaknuti četnički vođa u sjevernoj Dalmaciji, koji je, uprkos početnom otporu, s vremenom prihvatio određene oblike saradnje. Najznačajnija promjena u Đujićevu ophođenju prema NDH dogodila se 10. aprila 1943. kada je poslao delegaciju koja je došla čestitati i prisustvovati zboru povodom godišnjice NDH u Kninu, što je predstavljalo jasno priznavanje ustaške države. Nakon kapitulacije Italije u septembru 1943. Đujić je potpuno prešao pod njemačko zapovjedništvo.5 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Uprkos formalnim sporazumima, saradnja je bila opterećena međusobnim nepovjerenjem i sumnjičenjima. Četničke grupe izbjegavale su potpuno priznavanje NDH kao nadležnog faktora i često su preferirale pokroviteljstvo italijanskog okupatora. S druge strane, ustaški faktori nijesu se mirili s autonomnim statusom četnika i insistirali su na potpunoj subordinaciji. Četničke jedinice kontinuirano su kršile dogovorenu saradnju, napadale manje skupine domobrana i ustaša te provodile zločine nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom. Svoje činjenje negirali su pred vlastima NDH, a svoje zločine pripisivali partizanskom pokretu. Zbog toga su vlasti NDH tokom 1944. i 1945. godine mijenjale svoja gledišta o četničkom pokretu, nastojeći ih razoružati i uništiti.6 (Sobolevski, „Četnici“)
Zanimljiv je i slučaj Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četnika koji se povlačio pred partizanskim snagama, pri čemu je u Zagrebu 16. marta 1945. sklopio sporazum sa Sekulom Drljevićem.&nbsp;
Međutim, ova saradnja završila je tragedijom: ustaške i domobranske jedinice iznenadno su napale Đurišićeve snage na Lijevča polju 4. aprila 1945. te ih u trodnevnim borbama razbile. Nakon što se predao nadajući se milosti, Đurišić se uputio u Staru Gradišku i predao. Tu su ga ustaše razoružali, a Đurišić i njegova grupa odvedeni su u Jasenovac gdje su pogubljeni. Ovaj slučaj ilustruje krajnje granice četničko-ustaškog nepovjerenja čak i u trenucima saradnje.7 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Važnu ulogu u omogućavanju saradnje igrali su njemački i italijanski okupatori. Inicijativa za saradnju četnika i ustaša potekla je od Njemaca i Italijana, koji su već do početka 1942. godine uspostavili niz saradničkih odnosa sa četničkim pokretom.
Posljedice zaustavljanja njemačkih ispostava pred Moskvom zimi 1941. na 1942. godinu bile su potreba izvlačenja njemačkih snaga s Balkana i njihovo upućivanje na istočno bojište.
Stoga su Njemci nastojali spriječiti otvorene sukobe između četnika i oružanih snaga NDH, te ih privoljeti na saradnju protiv partizanskog pokreta.
Vlasti NDH uočile su da su postignuti sporazumi o saradnji između četnika, Italijana i Njemaca uglavnom na štetu njihovih interesa, pa su zahtijevale da prigodom pregovora bude prisutan i njihov neslužbeni promatrač. Upute poglavnika Pavelića od 26. juna 1942. godine o postupku sa četnicima razotkrivaju pragmatičnost ove saradnje. Zaključeno je da su se četnici opredijelili za saradnju jer su partizani ugrožavali njihov opstanak i da će saradnja postojati samo dok postoji opasnost od partizana, a kada ona prestane, tada četnike treba razoružati.8 (Sobolevski, „Četnici“)
Obje strane nastojale su opravdati svoju saradnju. Četničke vođe objašnjavale su saradnju kao taktičku nužnost za očuvanje srpskog stanovništva od „fizičkog istrebljenja“. U elaboratu „Četnički pokret u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji“ iz oktobra 1942. godine naglašava se da četnici moraju smanjiti broj svojih neprijatelja i da su njihovi interesi u ovom momentu identični sa interesima okupatorskih vlasti – borba protiv ustaša i komunista.9 (Jelić-Butić, „Četnici“=
Ustaše su ipak saradnju sa četnicima smatrale „državnom nuždom“ i taktičkim potezom usmjerenim protiv glavnog neprijatelja – NOP-a. Pavelić je ovu politiku odobrio okružnicom od 26. juna 1942. godine, u kojoj je naglasio četničke ponude za predaju valja prihvatiti.10 (Jelić-Butić, „Četnici“)

Saradnja ustaša i četnika u NDH

Radikalizacija politike koji vrši predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić i skupina oko njega, dovešće do toga da sve veći broj ljudi otkaže poslušnost tim idejama, ocijenio je predsjednik SO Budva i funkcioner Evropskog saveza Petar Odžić.
- Mandić i klika oko njega žele da od Crne Gore naprave ono što je Federacija Bosne i Hercegovine - rekao je Odžić u emisiji “Klub Aplus”.
Na pitanje voditeljke ove emisije da li misli da je Mandić jedini u vladajućoj većini koji ima takve ideje, Odžić se osvrnuo na funkcionera Nove srpske demokratije (NSD) Jovana Vučurovića.
- Vučurović je Mandićev čovjek. Vučurović je iz partizanske kuće. Da li on podržava četništvo Andrije Mandića? Ovome se mora stati na kraj. Nikad narod Crne Gore neće dozvoliti da se petokraka i kokarda izjednače. Nikada nijesu bile isto i nikada neće biti isto - kategorično je odgovorio Odžić.
Prema njegovim riječima, veći broj ljudi u Crnoj Gori će prelaziti u građanske varijante.
- Crna Gora je mala da bi se dijelila na nacionalnoj osnovi. Ovdje ima 600.000 stanovnika. Ako svako krene da uzima svoje, od Crne Gore ne ostade ništa - smatra Odžić.
Tvrdi i da oko 80 odsto ljudi u Crnoj Gori razmišlja antifašistički.
- To što se sada kroz spinove, medijske hajke i politička djelovanja bivšeg Demokratskog fronta napraviti revizija istorije, nemoguća je misija - zaključio je Odžić.

1250x600

1084x550

Odžić: Vučurović je iz partizanske kuće, neka se oglasi da li podržava Mandićevo četništvo

Neformalna građanska asocijacija „Strategija za evropsku u građansku Crnu Goru“ (STEGA) saopštila je da će odati počast za 52 ubijena mlada života koji su pokopani na spomen obilježju na Lazinama u Danilovgradu, a koje su 22. jula 1944. godine zvjerski ubili i strijeljali kvinslizi - odnosno četnici pod vođstvom „komandanta“ Jakova N. Jovovića.
U ovoj asocijaciji su naglasili da su se obavezali da će svoje težište postaviti na izgradnji nove državotvorne i društvene paradigme, koja počiva na izvornim i autentičnim evropskim vijednostima, koje su danas ugrožene, devastirane ili nedovoljno društveno podržane.
Stoga, kažu, imaju obavezu da nastave sa svojom misijom, a prvi naredni korak je odavanje počasti mladim partizanima i antifašistima.
- Podsjetimo da je, u cilju što bolje saradnje sa nacističkim okupacionim trupama u Bjelopavliće, u selo Kosovi lug početkom 1944. godine, došao i Pavle Đurišić koji je bio pretpostavljeni za vršenje operacija čišćenja terena „komandantu“ Jakovu N. Jovoviću. Danas 81 godinu kasnije, ideologija revizionizma, negacije i izjednačavanja žrtve i zlikovca dobija karakter zvanične državne politike u Crnoj Gori, dok insitucije, CANU, Univerzitet ostaju „nijemi posmatrači“ – upozorili su u STEGA.
Zato, podvlače, svjesni opasnosti i otvorene namjere da „nova (kvazi) ideologija“ zamjeni uloge žrtve i zločinca crnogorski građani i izvorni antifašiti se samoorganizuju i pružaju otpor.
- STEGA, kao koalicija slobodnih pojedinaca, učiniti će napor da se demokratskim, akadamskim i građanskim metodama, izbori za antifašističku, prosperitetnu i sekularnu Crnu Goru, vraćanju državnih institucija u njihov puni ustavni kapacitet, sve sa cilje izgradnje bolje i pravednije Crne Gore – poručili su oni.
Inače, STEGA, koja u svom nazivu, simbolički povezuje težnju današnje Crne Gore da postane EU država sa izgrađenom vladavinom prava sa „Stega-om“ - prvim crnogorskim zakonodavnim aktom iz 1796 godine, u svojoj Programskoj Deklaracije upisala je pet temeljnih principa – među kojima je i antifašizam.
- Antifašizam nije samo poklič, jedan praznik koji se obilježava ili načelna proklamacija. Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati, ne u jednom danu ili vezano za jedan događaj, već kao odrednica koja definiše karakter jedne društvne zajednice – jasni su u STEGA.
Desni populizam, klerikalizam, dogmatizam, istorijski revizionizam, etno-federalizam su, ističu oni, stvarnost današnje Crne Gore, koja sve više, uljed raspada vrijednosti dirigovanog unutrašnjim, ali i snažnim i spoljno političkim uticajem postaje sve više – zapušteno društvo, preušteno talasu „novog primitivizma“, koji je po istoj matrici devedesetih godina prošlog vijeka donio tragedije i razaranja na prostoru bivše Jugoslavije.&nbsp;
- Na ove vrlo, opasne deformacije crngorskog društva već duže upozoravaju i Evropska komisija, Evropski parlament u svojim rezolucijama i nedavno i gospodin šef Delegacije EU u Podorici, g. Satler u javnom obraćanju crnogorskoj javnosti – naglasili su u STEGA.

STEGA obilježava 81 godinu od stradanja partizana i antifašista na Lazinama: Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati

Dok Aleksandar Vučić proslavlja Dan pobjede nad fašizmom u Moskvi, u gostima kod Vladimira Putina, Hitlera našeg doba, njegova dvorska svita u Srbiji takođe obilježava praznik, mada nikome nije jasno zašto. Odavno je obilježavanje ovog svijetlog datuma pretvoreno u farsu, otkad su Srbiju zajahali duhovni i ideološki potomci onih koji su u Drugom svjetskom ratu bili na strani okupatora. Tradicija ruganja antifašizmu, poglavito Narodno-oslobodilačkom pokretu koji je porazio naciste i njihove sluge, nastavljena je i ove godine.
Kao i svake godine, i sada su zvaničnici prvo oskrnavili Spomen kompleks “Groblje oslobodilaca Beograda”. Predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski, kao i ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Bocan Harčenko položili su vence na spomenike onih koji su dali živote u borbi protiv fašizma. Njima su se pridružili i takozvani “studenti koji žele da uče”, izdajnici svojih kolega koji se bore za slobodu, pravdu i demokratiju, za iste one ideale za koje su se borili i oni koji počivaju na Groblju oslobodilaca.
Potom je uslijedila šetnja Besmrtnog puka do Trga Republike, što je običaj uveden prije nekoliko godina. Tačnije – presađen iz matuške Rusije. Pošto su naši revizionisti, zakleti protivnici partizana i ostalih antifašista, temeljno izbrisali sjećanje na naše autohtone antifašističke tradicije, sa posebnim naglaskom na komuniste i partizane, ostalo im je jedino da uvoze lažnu tradiciju iz Rusije, zemlje koja danas djeluje slično kao Treći Rajh vo vremja ono. Kod nas se predstavnici vlasti ponašaju kao da je taj Besmrtni puk neka dugovečna tradicija, kao da potiče iz davnih dana, a zapravo se radi o novotariji.
<h2>Uvoz običaja iz Rusije</h2>
Besmrtni puk je nastao u Tomsku 2011. godine na inicijativu trojice novinara – Sergeja Lapenkova, Sergeja Kolotovkina i Igora Dmitrijeva. Po riječima istoričara Milana Subotića, ideja te manifestacije je bila da građani “nošenjem fotografija svojih umrlih predaka simbolično potvrde njihovo prisustvo u slavljeničkoj koloni”. Nešto kasnije, Putinov režim je preuzeo ovu građansku inicijativu, pa je Besmrtni puk preinačen u militarističku manifestaciju koja slavi moć Rusije i njenog gospodara. A onda su se srpske sluge ruskog hazjajina dosjetile da svoje podaništvo pokažu i uvozom Besmrtnog puka, manifestacije koja slavi ideologiju ruskog imperijalizma, što je u dijametralnoj suprotnosti sa antifašizmom. Kad pogaziš sopstveni antifašizam, normalno je da se ponašaš vazalski i kvislinški, kako drugačije.
Na čelu kolone stajali su ambasador Rusije i srpski ministri, među njima i osvjedočeni ultranacionalisti Nikola Selaković i Milica Đurđević Stamenkovski. Aleksandar Bocan-Harčenko je predstavnik države koja upravo sprovodi genocid u Ukrajini, masovno ubija civile, diči se pokoljima nevinih, sravnjuje gradove sa zemljom, zatire sve pred sobom, ukratko – ponaša se slično kao nacistička Njemačka. Teško je pronaći adekvatniju osobu za povorku koja slavi antifašizam, pošto su nacisti iz Drugog svjetskog rata mrtvi.
Doduše, vlast je u namjeri da oskrnavi praznik posezala i za radikalnijim rješenjima, pa je tako prije koju godinu Besmrtni puk u Nišu predvodio osuđeni ratni zločinac Vladimir Lazarević. Njega su izabrali silom prilika, jer su Gebels, Gering, Himler, Hajdrih i slični nacistički zlikovci bili opravdano odsutni.
<h2>Zabranjeno pominjanje partizana</h2>
Da čitava manifestacija bude još apsurdnija, pomenuti ministri su poznati kao vatreni obožavaoci svih mogućih srpskih ratnih zločinaca iz devedesetih godina, kao i cijelog velikosrpskog projekta koji je iza sebe ostavio etnički očišćene teritorije, spaljena sela, porušene gradove, desetine hiljada mrtvih, milione raseljenih, silne masovne grobnice, neizmjernu patnju, jad i pustoš. Baš kao i fašizam u Drugom svjetskom ratu.
Nepotrebno je napominjati da su Vučićevi saradnici listom pristalice rehabilitacije kvislinga. Revizionisti, mrzitelji partizana, duhovna čeda četnika i ostalih kolaboracionista proslavljaju Dan pobjede nad svojim ideološkim istomišljenicima – zaista djeluje kao nacrt za neku dramu apsurda.
Kao i svake godine, i ove su funkcioneri izgovarali bezlične, besmislene izjave koje dodatno potcrtavaju svu bizarnost čitave predstave. Tako je, na primjer, Ana Brnabić proslovila kako “Dan pobjede nad fašizmom obilježavamo sa ponosom, dubokim poštovanjem i zahvalnošću prema svima koji su se borili za slobodu, pravdu i dostojanstvo čovjeka”. A ko su ti svi koji su se borili za slobodu? Kako se zvao njihov pokret? Imaju li ti ljudi neka imena?
Političari se brižljivo čuvaju da nijednom riječju ne pomenu partizane, Narodno-oslobodilački pokret, Josipa Broza Tita, Koču Popovića, Peka Dapčevića, nekog od nebrojenih narodnih heroja, bilo koga ko je zaista oslobodio Srbiju i Jugoslaviju od fašizma. Neupućeni posmatrač sa strane iz onog što političari govore nikada ne bi mogao da zaključi ko se to borio protiv fašizma i ko je oslobađao zemlju. Ako bismo slijedili zvanični narativ, zasnovan na istorijskoj reviziji, ispalo bi da su Draža Mihailović, njegovi četnici i Crvena armija porazili fašizam, a da su im u tome eventualno pomogli Milan Nedić i Dimitrije Ljotić.
<h2>"Uz maršala Tita, junačkoga sina"</h2>
Zato ne čudi što muzičkim dijelom proslave dominiraju pjesme kao što su “Marš na Drinu”, “Vostani Serbije”, “Ovo je Srbija” ili “Tamo daleko”. Kakve veze imaju te pjesme sa Narodno-oslobodilačkom borbom, antifašizmom i Drugim svjetskim ratom, to ni najvispreniji istoričar muzike ne bi umio da objasni. Važno je samo da se ne čuju pjesme koje su pjevali partizani, borci protiv fašizma, kojima bi ovaj praznik trebalo da bude posvećen. I bez kojih praznika ne bi ni bilo.
Nikako da čujemo neke stihove kojima su se bodrili borci protiv nacističkog okupatora i njegovih slugu. Na primjer: “Po šumama i gorama naše zemlje ponosne idu čete partizana, slavu borbe pronose”, ili “Padaj silo i nepravdo, narod ti je sudit zvan. Bež'te od nas noćne tmine, svanuo je i naš dan”, ili “Uz maršala Tita, junačkoga sina, nas neće ni pakao smest’, mi dižemo čelo, mi kročimo smjelo i čvrsto stiskamo pest”, ili “Sred pušaka bajoneta, straže oko nas, tiho kreće naša četa kroz bilećki kras”, ili “Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug! Koraci tutnje u napad, naprijed uz druga je drug! Naprijed sve bliže i bliže, čuje se koraka bat! Glas miliona se diže, dole fašizam i rat!” Te pjesme su izbrisane iz kolektivnog pamćenja, zajedno sa onima koji su ih pjevali. Kao da onih 800.000 partizanskih boraca i borkinja na čelu s Titom nikad nijesu ni postojali.
Dobro, ne treba biti previše kritičan prema nevoljnim slavljenicima Dana pobjede nad fašizmom, koji su prinuđeni da kiselih lica obilježavaju praznik koji bi najradije izbrisali iz istorije. Imali su oni i mnogo crnjih i gorih prestupa. Prije četiri godine su naši vrli antifašisti uspjeli da Dan pobjede nad fašizmom obilježe pjevanjem ljotićevskih pjesama iz zbirke dobrovoljačke lirike “Tvrđava”, objavljene tokom Drugog svjetskog rata. Na sceni Narodnog pozorišta orile su se popjevke pokojnih fašista iz Srpskog dobrovoljačkog korpusa, koje je sa ekrana smještenog iza pojaca pomno slušao čuveni borac protiv fašizma Draža Mihailović.
<h2>Neznani junaci</h2>
Do kakvog nonsensa može da dovede negiranje i falsifikovanje prošlosti najbolje je pokazao premijer Srbije Đuro Macut. Za razliku od kolega koji su se bar obreli na pravom mestu, predsjednik Vlade je potpuno zalutao, pa se našao na Avali, gdje je položio vijenac na Spomenik neznanom junaku. Kakve veze ima taj spomenik sa Drugim svjetskim ratom i pobjedom nad fašizmom? Nikakve.
Spomenik je posvećen žrtvama balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, Ivan Meštrović ga je napravio 1938. godine, prije okupacije i borbe protiv fašizma. Otkud onda Macut na Avali? Kako je uspio da pobrka ratove? Odgovor je jednostavan – da ne bi morao da oda počast omraženim partizanima, te da bi pobjedu nad fašizmom izmjestio iz istorijskog konteksta, prevashodno jugoslovenskog, i upisao je u tradiciju srpskih oslobodilačkih ratova.
Brisanje partizanskih, komunističkih, antifašističkih i socijalističkih tradicija u Srbiji traje već decenijama. Na kraju smo stigli u apsurdnu situaciju da se partizani ne pominju čak ni prilikom proslavljanja praznika za koje su sami zaslužni, kao što su Dan pobjede nad fašizmom ili Dan oslobođenja Beograda. Mladi naraštaji su sistematski indoktrinirani lažnim nastavnim programima, njima partizani i njihova borba ništa ne znače. To je vidljivo i u studentskoj pobuni, nema parola, pjesama, ikonografije koji bi podsjećali na partizane, dominiraju nacionalni motivi, potekli iz ideologije koja je uvijek stvarala ovakvu državu protiv koje se studenti bore.
Tito, Koča Popović, Ivo Lola Ribar, Nada Dimić, Đuka Dinić, Sava Kovačević, Lepa Radić – nisu više narodni heroji, već neznani junaci. Dok takvo stanje traje, dok srpsko društvo ostaje pogruženo u revizionizam i falsifikovanje prošlosti, dok nam vlada ideologija koju su partizani porazili – nema mnogo smisla da obilježavamo 9. maj. Više bi nam priličilo da slavimo Dan pobjede nad antifašizmom.

Kako su partizani postali neznani junaci

Odbor za ekonomiju, finansije i budžet Skupštine Crne Gore razmatraće danas pokretanje postupka za imenovanje tri člana Fiskalnog savjeta Crne Gore.
Na sjednici će biti riječi i o više zakonskih rješenja poput Predloga zakona o globalnom minimalnom porezu na dobit pravnih lica, Predlogu zakona o izmjeni Zakona o porezu na promet nepokretnosti, Predlogu zakona o dopuni Zakona o željeznici, te Predlogu zakona o izmjeni Zakona o Državnom tužilaštvu.
Raspravljaće se i o Predlogu zakona o izmjeni Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, Predlogu zakona o izmjeni Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore te Predlogu zakona o povlastici na putovanje lica sa invalididtetom.

Odbor za ekonomiju, finansije i budžet danas o pokretanju postupka za izbor članova Fiskalnog savjeta

Holokaust nije samo istorijska činjenica, već snažna opomena na razorne posljedice ideologija zasnovanih na isključivanju, dehumanizaciji i nasilju, kao i obaveza da prepoznamo, osudimo i spriječimo slične obrasce koji se, nažalost, i danas javljaju u savremenim društvima - poručila je saradnica na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Maja Marinović povodom 27. januara - Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta.
Ona je ukazala da je dobitnik Nobelove nagrade za mir Elie Wiesel, preživjeli Holokausta i nacističkog logora smrti Aušvic, upozorio &nbsp;da je negiranje zločina dvostruko ubistvo žrtve.&nbsp;
- Nažalost, i danas svjedočimo pokušajima rehabilitacije zločinaca i ideološki indukovane revizije istorije, koji udaljavaju društvo od vrijednosti koje mora dosljedno da njeguje - kulture sjećanja i nedvosmislene osude zločina i zločinaca - jasna je Marinović.
Lekcije iz istorije, kako je podvukla, nijesu u potpunosti naučene.&nbsp;
- Savremeni ratovi i sukobi širom svijeta proizvode nova masovna stradanja, prisilna raseljavanja i razaranja, dok se ljudska patnja često relativizuje, opravdava ili instrumentalizuje kroz političke narative i propagandu. Upravo zato je učenje o Holokaustu i drugim zločinima, kao i njegovanje kulture sjećanja, od ključne važnosti ne samo radi pamćenja prošlosti, već i radi pravovremenog prepoznavanja ideologija i politika koje vode ka destabilizaciji društava, ratovima i masovnim kršenjima ljudskih prava - poručila je Marinović.
Posebnu odgovornost, dodaje ona, imaju i svi u javnom prostoru.&nbsp;
- Relativizacija zločina, govor mržnje i normalizacija nasilja, kojima i danas svjedočimo u crnogorskom društvu, direktno potkopavaju napore za izgradnju mira, povjerenja i tolerancije, ostavljajući prostor da se najteže greške prošlosti ponove. Sjećanje na milione žrtava Holokausta tokom Drugog svjetskog rata podrazumijeva i odavanje počasti za oko 20.000 ljudi iz bivše Jugoslavije koji su deportovani u logor Aušvic, među kojima je bilo i više lica iz Crne Gore, dok je manje od stotinu njih preživjelo. U tom kontekstu, od izuzetnog je značaja Sporazum o finansiranju ponovnog uspostavljanja zajedničke stalne postavke u Bloku 17 Muzeja Aušvic-Birkenau, koji su potpisale države regiona - navela je saradnica na programima CGO.
Ovim se, ističe ona, nakon više od deceniju rada omogućava finalizacija aktivnosti na obnovi Jugoslovenskog paviljona tokom 2026. godine, što predstavlja važan doprinos jačanju kulture sjećanja i regionalne odgovornosti.
- Generalna skupština UN je 2005. godine usvojila rezoluciju o obilježavanju 27. januara kao Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, jer je toga dana 1945. godine oslobođen koncentracioni logor Aušvic-Birkenau, najveći nacistički logor smrti. U njemu je bilo deportovano više od 1,300 000 ljudi iz cijele Evrope, uglavnom Jevreja, a više of 1, 100 000 je ubijeno. Od 1947. godine, Aušvic-Birkenau je memorijalni muzej koji godišnje posjeti preko dva miliona ljudi - navela e Marinović.
Rezolucija, kako je rekla, poziva države članice UN da čuvaju sjećanje na žrtve Holokausta i razvijaju obrazovne programe o njehovoj istoriji, kao izraz odlučnost da se spriječi ponavljanje genocida u budućnosti.

Relativizacija zločina, govor mržnje i normalizacija nasilja potkopavaju napore za izgradnju mira i ostavljaju prostor da se najteže greške prošlosti ponove

Saobraćaj se u Crnoj Gori ovog jutra obavlja po mjestimično vlažnimkolovozima i uz mjestimično smanjenu vidljivost, a na putevima koji vode duž klisura i usjeka učestali su sitniji odroni, saopšteno je iz Auto-moto saveza Crne Gore (AMSCG).
Saobraćaj je, dodaju, umjerenog intenziteta. Vozačima savjetuju opreznu vožnju prilagodjenu uslovima i stanju na putu i poštovanje pravila saobraćaja.
U vremenskom periodu od 15.11.2025.godine do 01.04.2026.godine upotreba pneumatika za zimsku upotrebu za sva motorna vozila je obavezna na putevima gdje je to naznačeno signalizacijom bez obzira da li na tom putu postoje zimski uslovi. Kada na ostalim djelovima i dionicama puta koji nijesu obuhvaćeni Naredbom postoje zimski uslovi ( sniježne padavine, snijeg,led ili poledica na kolovozu) na vozilu moraju biti pneumatici za zimsku upotrebu na svim točkovima. Minimalna dubina šare na gazećoj površini pneumatika koji se koriste u ovom periodu je 4mm.
Za vrijeme sniježnih padavina zabranjen je saobraćaj za kamione sa prikolicom i šlepere na dionicama preko planinskih prevoja u skladu sa postavljenom saobraćajnom signalizacijom.
Na regionalnom putu R-10 Đurđevića Tara -Mojkovac, na lokalitetu Sokolovina, došlo je do odrona uslijed čega je saobraćaj obustavljen.
Do 31.01.2026 godine odobrava se potpuna obustava saobraćaja u intervalu od 08.00 do 12.00 sati i od 13.00 do 16.30 sati zbog izvođenja radova na regionalnom putu R-30, dionica Petnjica -Bioča, potez Bioča-Lješnica .
U toku je rekonstrukcija regionalnog puta R-29 Bar-Kamenički most-Krute i dolazi do obustave saobraćaja za sve vrste vozila u terminima od 08.00 do 11.00 i od 13.00 do 16.00 sati. Predviđeno je da radovi traju do 28.02.2026 godine.
U periodu od 16.12.2025.godine pa do završetka radova odobrava se totalna obustava saobraćaja za sve vrste vozila u terminu od 08.00 do 14.00 časova na regionalnom putu R-17, dionica Čevo-Riđani, zbog izvođenja radova na adaptaciji puta.
Zbog izvođenja radova na rekonstrukciji saobraćajnice Petnjica-Bioča odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično odvijanje saobraćaja na mjestima izvođenja radova,kao i povremena obustava saobraćaja ne duža od 60 minuta. Obustave saobraćaja ne duže od 60 minuta ne mogu se koristiti radnim danima (ponedjeljak-petak)u intervalima od 07.00 do 09.00 i od 12.00 do 14.00 sati.
Na magistralnom putu M-3 dionica Plužine-Jasenovo Polje, lokalitet Zaborje -Jasenovo Polje, saobraćaj se obavlja naizmjenično jednom trakom na mjestima izvođenja radova i regulisan je svjetlosnom saobraćajnom signalizacijom.
Odobravase promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično odvijanje saobraćaja zbog izvođenja radova na rekonstrukciji prilaznih saobraćajnica mostu Đurđevića Tara.
Odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično odvijanje saobraćaja zbog izvođenja radova na rekonstrukciji mosta Đurđevića Tara na magistralnom putu M-6 dionica Žabljak -Pljevlja.
Za period od 19.01.2026. do 15.06.2026. doći će do izmjene režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenični kao i mogućnost potpune obustave saobraćaja u kraćim terminima u tunelu Sozina u vremenu od 22.00 do 06.00 časova. U pitanju su radovi na sanaciji pukotina u tunelu Sozina injektiranjem sa završnim farbanjem obloge. Radovi će se izvoditi ručno pomoću lake opreme i mašina.
Zbog radova na sanaciji kosina na dionici puta između raskrsnice Sutomore (Bar)-Petrovac i južnog portalatunela Sozina u periodu izmedju 26.01.2026 i 28.02.2026 godine saobraćaj će seobavljati naizmjeničnim propuštanjem vozila uz odgovarajuću privremenu signalizaciju. Tokom radova može doći do povremene kratkotrajne obustave saobraćaja na navedenoj dionici.
Zbog izvođenja radova na izgradnji bulevara obustavljen je saobraćaj u ulici Vojislavljevića-Podgorica. Saobraćaj se obavlja alternativnim putnim pravcima u skladu sa postavljenom saobraćajnom signalizacijom.

Kolovozi mokri, vidljivost smanjena

Tokom ljetnje letačke sezone će biti uspostavljena direktna avio-linija između Podgorice i Antalije, saznaje Portal ETV. 
 
Ova značajna avio-konekcija realizovaće se tri puta sedmično, a prema saznanjima Portala ETV, na ovoj relaciji letjeće avio-kompanija SunExpress Airlines. 
 
SunExpress je tursko-njemačka avio-kompanija sa sjedištem u Antaliji, osnovana u oktobru 1989. godine kao zajedničko preduzeće Turkish Airlinesa i Lufthanse. Kompanija obavlja redovne i čarter putničke letove ka 90 destinacija u 30 zemalja. 
 
Tokom ljetnje letačke sezone, Crna Gora će sa svoja dva aerodroma biti povezana sa više od 130 destinacija. Očekuje se da će u tom periodu Podgorica imati avio-konekcije sa više od 70 destinacija, dok će Tivat biti povezan sa više od 60.

Tag: partizani