Siguran sam da je izreku „o mrtvima sve najbolje“ smislila neka bitanga na samrti. Zaista ne znam kako se to drugačije moglo desiti. Vjerovatno je pri spoznaji da se kraj primakao, poželio da mu se nakon smrti zaborave sva nedjela i nepočinstva koja je uradio za života, pa da se makar nakon što ga nestane o njemu lijepo zbori. 
Vjerujem da mu je u onom momentu kada je ovaj svijet nestajao, pred očima proletjelo sijaset slika i trenutaka u kojima je, na primjer, svađao ljude, blagosiljao puške koje će pucati na đecu i starce, kleo i u kamen zatucao neistomišljenike, glasno uzviknuo: „O mrtvima sve najbolje!“.
Predśednik Crne Gore Jakov Milatović, koji ovih dana twituje svoje svjetonazore u zavisnosti đe se nalazi i pred kim govori, odlučio je da posthumno dodijeli naveći crnogorski orden Amfilohiju Radoviću. Tom prilikom je rekao: „Mitropolitu Amfilohiju posthumno dodjeljujem najviši državni orden, bio je simbol duhovnog otpora”. Ja se s ovom rečenicom i tvrdnjom ne mogu ne saglasiti. Sve što je u njoj rečeno je potpuna i neprikosnovena istina. Amfilohije je zaista bio simbol otpora prema svemu duhovnome. Sve što je činio i govorio za života bilo je potpuno suprotno od bilo čega duhovnog. 
Ukoliko se poslužimo definicijama nekih od najvećih tumača religije i njene korijenske duhovnosti predstavljene kroz Bibliju i druge duhovne knjige onda dvojbe nema.
Toma Akvinski je smatrao da se duhovnost temelji na razumu i ljubavi - to nije samo emocija ili ekstaza, već racionalno i moralno usmjeravanje života prema Bogu.
Dallas Willard vjeruje da je duhovnost postepeno preoblikovanje čovjekove duše da liči na Hristov karakter.
Ukratno, duhovnost u biblijskom smislu označava život vođen Svetim Duhom, u kojem čovjek razvija odnos ljubavi, povjerenja i poslušnosti prema Bogu, i u kojem njegova unutrašnja priroda biva preobražena po uzoru na Hrista, a uvijek zasnovana na ljubavi prema ljudima. Dodaću: svim ljudima bez obzira na njhovu nacinalnu, vjersku, političku, seksualnu ili društvenu pripadnost.
Tako da je Milatović apsolutno u pravu, Radović je bio simbol otpora svemu duhovnome. No, problem je u tome što on to nije tako mislio. Rekao jeste, ali mislio nije. Njegovo poimanje i shvatanje uloge počivšeg mitropolita je sasvim drugačije. Samo mu se omaklo da kaže ovo šta je rekao, inače ne bi ga predložio za najveći državni orden.
Ali, kako kaže ona stara izreka: Kada idu kola, neka idu i volovi. Bilo bi baš bezveze da je samo ta jedna nagrada i titula ostala neunižena. Evo smo dobili i snimak kako ovogodišnji laureat Trinaestojulske nagrade krade telefon. A sve i da nije lopov (unaprijed se izvinjavam i snosim svu odgovornost ako se dokaže da je taj telefon samo pozajmio a ne ukrao), dovoljno je bilo što je nagradu dobio za knjigu koje nema, a za koju kada je napokon izašla je mnogo bolje da je nije ni bilo.
Dočekali smo da u društvo uvaženih kulturnih radnika izaberemo freško osuđenog prestupnika, kao i da nam iz reda istaknutih pravnika u Sudski savjet delegiraju čovjeka koji je prava studiirao dvije decenije... tako da ova jedna manje-više ne znači puno, ili: O nagrađenima sve najbolje”.
Ono šta me fasciniralo jeste da je samo dan nakon što je to predložio, naš posve slučajni predśednik, posjetio Kraljevinu Švedsku. U „istorijskoj” pośeti, kako voli da izjavi za sve svoje radnje, on se sastao i sa švedskim kraljem i saopštio da su imali veoma iscrpni razgovor. 
E sada, kako ne znam o čemu su razgovarali pa imam pravo da sumnjam, a i kako sam ubijeđen da Šveđanin nije previše zalazio u dubinu i širininu ko mu dolazi na „čašicu razgovora, već je pročitao par redaka šta je naš „istorijski” predśednik radio u prethodnom periodu – đe je našao i to da je predložio pokojnog vjerskog poglavara jedne od konfesija u Crnoj Gori za orden i spomenik.
I, zamislimo, pita tu on (Karl Gustav XVI) našeg (Jakova I Milatovića) šta je to gospodin Radović uradio da bi mu se dao tako vrijedan orden i podigao spomenik u rodnom Kolašinu?
„Pa vidite, kralju”, odgovara Jakov I, „on je zaslužan za puno stvari, teško je i pobrajti šta je sve uradio za života. Evo ukucajte u ovo moderno sopočalo ChatGPT i on će vam dati cijelu listu”.
Evo i liste, direktno iz najveće baze podatka u svijetu:
<ul><li>U ratu na području bivše Jugoslavije, podržavao je srpske snage i posjećivao srpske rezerviste i pozivao na borbu.</li><li>Svojim djelovanjem je doprinio polarizaciji u Crnoj Gori između „srpskog“ i „crnogorskog“ identiteta.</li><li>Postavio je na planini Rumiji, bez zakonske dozvole, limenu crkvu i time poremetio dobre viševjekovne odnose između pravoslavaca, katolika i muslimana.</li><li>Izjavio je da su pripadnici LGBT zajednice „parada smrti, samouništenje, ubistvo i homicid“.</li><li>Izjavio je i da su muslimani „lažni narod sa lažnom religijom“</li><li>U vrijeme raspada Jugoslavije i ratova 1990-ih, imao je bliske veze i simpatije prema vođama bosanskih Srba koji su pravosnažno osuđeni za zločine protiv čovjećnosti nad civilnim stanovništvom i genocid.</li><li>Za Crnogorce, narod iz kojeg je potekao, je rekao da su kopilad i izmišljena nacija</li><li>Poznat je po tome što je pred velike hrišćanske praznike govorom mržnje (kletvama) govorio o svojim političkim protivnicima".</li></ul>
„Pa, Jakove, ova lista je dosta duga, evo ima i druga strana. Sve je ovo zaista fasicnantno i prosto nevjerovatno za jedan ljudski vijek, ali mi nije jasno šta je od ovoga vrijedno ordena i spomenika. Da li na ovoj listi ima i jedno dobro djelo”.
”Nema, kralju. Odnosno, ima ali nije na listi. Znate, ja sam vam bio odličan student, bio sam, i to svuda ističem i Cum laude”.
„Bili ste kum od čuvenog automobiliste Laude?”
„Ma ne, kralju, bio sam najbolji student a to se na latinskom piše Cum laude. Nego nije to bitno, mada se baš ponosim time. Mene vam, kralju, niko nije primjećivao, niko mi nije ponudio da budem neki direktor, šef nečega, ili političar. Nisam pravio pitanje, prihvatio bih bilo šta šta je u mom visokom Cum laude rangu. I, samo se on sjetio, samo me on prihvatio i smjestio u prvu oslobodilačku Vladu u Crnoj Gori. Dobro nije samo on, bila je tu i jedna ili dvije ambasadorke, neke strane službe, ali generalno on je bio taj koji me prepoznao. To mu je najveća zasluga u životu, makar ja tako mislim, kralju”.
„Jakove, evo me izgleda Silvia av Sverige nešto zove, sigurno je ručak. Viđi, zvali bi te ali ne vjerujem da ti voliš ovu našu hranu. Ajde, da se ne pozdravljamo. Vidimo se!”

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

O nagrađenima sve najbolje

Reditelj i kolumnista Danilo Marunović ocijenio je da je posthumno odlikovanje mitropolita Amfilohija Radovića od strane predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića vrsta "perverzne" glorifikacije čovjeka koji je stvorio snažan antagonizam prema svim vrijednostima Evropske unije.
Marunović je u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E komentarisao odluku predsjednika Milatovića da Amfilohiju Radoviću dodijeli Orden crnogorske velike zvijezde, umjesto najvišeg državnog odlikovanja koje se, kako je ranije najavljivano, dodjeljuje međunarodnim i crnogorskim državnicima.
- Nije potpuno jasna histerija opšteg omaža Amfilohiju Radoviću od strane najvećih državnih instanci. To je neka vrsta fetišizacije tog čovjeka od strane Vlade i predsjednika Crne Gore, što je krajnje neumjesno - rekao je Marunović.
On je podsjetio da se aktuelna administracija predstavlja kao izrazito proevropska, te izrazio čuđenje zbog, kako je rekao, kontradiktorne politike državnog vrha.
- Ova administracija se i sa jedne i sa druge instance predstavlja kao ultraevropska i kao administracija koja će uvesti Crnu Goru u Evropsku uniju. Kako je moguće da administracija koja se identifikuje po toj osnovi može da ulazi u tu vrstu perverzne glorifikacije čovjeka koji je sve u životu uradio, vrlo jasno, vrlo otvoreno, vrlo definisano, bez ikakve dileme, da stvori snažan antagonizam prema svim vrijednostima Evropske unije - pita Marunović.
Marunović je poručio da je mitropolit Amfilohije bio „najvatreniji šovinista koga je ova zemlja vidjela u novijoj istoriji“.
- To je šovinista po svim mogućim kategorijama šovinizma, od nacional šovinizma - neću ponavljati ono što smo čuli 100 puta kakve je kvalifikacije davao Crnogorcima... Čovjek koji je uveo mizoginiju kao legitiman vrijednosni standard u Crnoj Gori pod plaštom navodne tradicionalnosti, mizoginija je njegov izum u Crnoj Gori. To je čovjek koji je islamsku vjeru nazivao lažnom vjerom, koji je dočekivao ratne zločince u Cetinjskom manastiru, glorifikovao haške optuženike, i koji je kreator svih onih podjela po kojima mi danas živimo - kazao je Marunović.
On smatra da je Amfilohije Radović nacrtao liniju između dvije Crne Gore koje je nemoguće pomiriti "i one će zauvijek ratovati, jer su dva vrijednosna antipoda i uvijek će kao takvi i ostati".
Očekivano je, kaže on, da će predsjednik u svom ideološkom lutanju konačno zauzeti stranu i odlučiti se za ono što njemu može donijeti političke benefite, a to je da ode u neku malo desniju političku opciju.&nbsp;
- Ne mogu da sudim o takvom nužno negativnom kontekstu, kad znamo da živimo u vremenu, pogotovu u Crnoj Gori, kada se na najbanalniji način tretira komunikacija sa glasačima. To je logika u kojoj najbržim kanalima ostvarujete regrutaciju biračkog tijela, prije svega kroz nacionalno pitanje. Otuda ta histerija za Amfilohijem, sa djedom Ristom da napravite neku vrstu emotivne komunikacije sa glasačima - zaključio je Marunović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqG_Xtch4Ekw&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Marunović: Amfilohije Radović nacrtao liniju između dvije Crne Gore koje je nemoguće pomiriti i one će zauvijek ratovati

Amfilohije nikad za sebe nije rekao da je Crnogorac, barem ne u smislu kakvih ga želi predstaviti predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, kazao je mitropolit zvorničko-tuzlanski Srpske pravoslavne crkve (SPC) Fotije.
On je prokomentarisao Milatovićevo obrazloženje odluke da bivšem mitropolitu crnogorsko-primorskom SPC Amfilohiju posthumno dodijeli Orden crnogorske velike zvijezde.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmilatovic-posthumno-dodijelio-amfilohiju-radovicu-orden-crnogorske-velike-zvijezde-zahvaljujuci-njegovom-vodstvu-litije-postale-simbol-mirnog-gradanskog-otpora&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Pročitavši ovo Milatovićevo obraćanje, čudom sam se čudio šta čitam i šta čujem: da je Amfilohije samo Crnogorac i da je "slavu Crne Gore proneo po svetu". Drugo, po Milatoviću, da Amfilohije ništa nije činio 2006. godine da spreči odvajanje Crne Gore od Srbije. Treće, da je Amfilohije i litije pokrenuo 2019/20. da bi samostalnost Crne Gore potvrdio i što više je od Srbije udaljio, a da Crna Gora prihvati politiku - Evropa sad. Ovo se ne može drugačije razumeti nego kao crnogorstvovanje svega i svačega i svega svakoga, pa i mitropolita Amfilohija. Ako je i od Milatovića, mnogo je - kazao je Fotije.
Mitropolit Fotije navodi da Milatović "u crnogorstvovanju svega i svačega, pokušava da i blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija proglasi Crnogorcem".
- Čista laž je tvrdnja Milatovića da su litije tobože pokrenute da bi se samostalnost Crne Gore učvrstila - rekao je Fotije.

Fotije: Milatović bi da Amfilohija proglasi Crnogorcem, čista laž da su litije pokrenute da bi se učvrstila samostalnost Crne Gore

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović dodijelio je danas posthumno Orden crnogorske velike zvijezde, najviše državno priznanje koje Crna Gora može dodijeliti svom državljaninu, mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću.
U kabinetu Milatovića su naveli da je Amfilohije Radović, koji je inače, negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, a islam lažnom vjerom, odlikovan za „ogroman doprinos u jačanju međunarodnog ugleda države i očuvanje duhovne tradicije, izgradnju društvenog mira i oblikovanje jednog od najvažnijih poglavlja naše savremene istorije“.
Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji.
- Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović.
Amfilohije je aktivno podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika.
Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“.
Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović.
Milatović je, uprkos svemu tome, poručio da se danas sjećamo čovjeka „koji je ostavio dubok, neizbrisiv trag u istoriji naše zemlje“, te da „njegov glas, snaga i mudrost i danas odjekuju među nama“.
- Dodjelom Ordena Crnogorske velike zvijezde mitropolitu Amfilohiju, Crna Gora odaje priznanje njegovom ogromnom doprinosu u jačanju međunarodnog ugleda države, kao i u očuvanju duhovne tradicije, izgradnji društvenog mira i oblikovanju jednog od najvažnijih poglavlja naše savremene istorije. Rođen u Morači, obrazovan u Beogradu, Bernu, Rimu, Parizu i Atini, mitropolit Amfilohije je bio više od crkvenog velikodostojnika - naveo je Milatović.
On je ocijenio da je mitropolit Amfilohije bio most između duhovnosti i znanja, između Istoka i Zapada.
- Svojim obrazovanjem, autoritetom i dijalogom sa predstavnicima drugih crkava i religija, dao je doprinos međunarodnom ugledu Crne Gore i pokazao da se snaga jedne male zemlje mjeri veličinom njenih velikih ljudi. Kao predsjednik Crne Gore, u susretima sa brojnim vjerskim velikodostojnicima u Crnoj Gori i širom svijeta, sa ponosom sam slušao kako sa posebnim poštovanjem i uvažavanjem govore o mitropolitu Amfilohiju - izjavio je Milatović.
Dodao je da je mitropolit bio „duhovni kolos“ čija je riječ bila čvrsta i stamena.
- Baš kao ovaj naš crnogorski krš iz kojeg je ponikao i kojeg je najviše volio - dodao je on.
Naveo je da je, u složenim istorijskim trenucima za Crnu Goru „kada su emocije bile snažne, a podjele duboke, Amfilohijev poziv na mir i dostojanstvo bio glas razuma koji je doprinio da Crna Gora sačuva dostojanstvo i zajednička vjera u bolju budućnost“.
- Tokom izazovnih društvenih procesa, poput referenduma 2006. godine, dao je nemjerljiv doprinos očuvanju mira i stabilnosti, pozivajući uvijek na sabornost, razum i međusobno poštovanje. Upravo su to vrijednosti na kojima danas gradimo bolju Crnu Goru - rekao je Milatović.
Istakao je da je, u posljednjim godinama svog života, mitropolit Amfilohije stao na čelo naroda, rame uz rame sa sadašnjim mitropolitom Joanikijem.
- Bio je to simbol duhovnog otpora i moralne dosljednosti. Tokom litija 2019. i 2020. godine, predvodili su narod u borbi za slobodu, jednakost i pravdu, za vrijednosti koje su nam bile oduzete. Sa njim na čelu, ulicama Crne Gore koračale su tih dana i mjeseci rijeke crnogorskih građana vjerujući u bolje sjutra. Zahvaljujući njegovom vođstvu, litije su postale simbol mirnog građanskog otpora i izraz potrebe ljudi da se njihovo dostojanstvo čuje i poštuje. To je bio trenutak kada se pokazalo da Crna Gora može mijenjati sebe bez nasilja, bez podjela, u duhu demokratske svijesti i odgovornosti. I upravo ta snaga naroda, vođena vjerom, razumom i dostojanstvom, otvorila je novo poglavlje crnogorske istorije. Bez te promjene, bez tog mirnog, dostojanstvenog i demokratskog pokreta, Crna Gora danas ne bi sa optimizmom gledala na svoju evropsku budućnost - naveo je Milatović.
Ta perspektiva, dodaje on, ne podrazumijeva samo dobre zakone, efikasne institucije, već i slobodu, dostojanstvo čovjeka i sposobnost društva da se mijenja bez nasilja.
- Mitropolit Amfilohije je svojim djelom pokazao da su te vrijednosti utkane u samo biće naše Crne Gore. Zato danas, u ime države Crne Gore, sa dubokim poštovanjem i zahvalnošću, dodjeljujem posthumno Orden Crnogorske velike zvijezde mitropolitu Amfilohiju za: doprinos očuvanju duhovne i kulturne tradicije Crne Gore, zalaganje za mir i sabornost u presudnim istorijskim trenucima, doprinos demokratskim promjenama bez kojih Crna Gora ne bi mogla postati dio evropske porodice naroda, i za kontinuirani, cjeloživotni angažman na jačanju međunarodnog ugleda Crne Gore - istakao je Milatović.
Mitropolita Amfilohija više nema među nama, ali, poručuje Milatović, „njegova poruka i njegovo djelo ostaju“.
- Da nas podsjećaju: da se Crna Gora brani istinom, vjerom i razumom, da se mijenja dijalogom a ne sukobom i da snaga jednog naroda nije u podjelama, već u jedinstvu. I završiću ovaj govor sa stihovima našeg slavnog i velikog Njegoša koji nose vanvremensku poruku, a koji savršeno pristaju uz životno djelo mitropolita Amfilohija: “Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi - zaključio je predsjednik Milatović u obraćanju prisutnima.
Svečanosti je u ime porodice Radović prisustvovao brat mitropolita Amfilohija Pavić Radović. Orden je, po želji i uz saglasnost porodice, uručen mitropolitu crnogorsko-primorskom Joanikiju, koji je zahvalio Predsjedniku na dodjeli Ordena i tome što je “sagledao i uvažio velike zasluge našeg blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija”.
- On je kao čovjek velikog obrazovanja, velike harizme i velikog ugleda, bio rado viđen i priman u glavnim centrima svih pravoslavnih zemalja a i mnogo šire. Nije slučajno što se blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju dodjeljuje Orden Velike crnogorske zvijezde. To nas podsjeća na Njegoševu luču, na Njegoševu zvijezdu, na onu svjetlost Božiju koju je Njegoš opjevao, vječnu i neprolaznu, a koju je mitropolit Amfilohije nosio u svojoj duši i tom svjetlošću obasjao i svoj narod, i svoju otadžbinu, a ta svjetlost će zasijati i izvan prostora Crne Gore - poručio je mitropolit Joanikije.

Milatović posthumno dodijelio Amfilohiju Radoviću Orden crnogorske velike zvijezde: „Zahvaljujući njegovom vođstvu litije postale simbol mirnog građanskog otpora“

Amfilohije nije došao u Crnu Goru iz ljubavi, nego po prljavom zadatku, pitajte Vaše saradnike po kom. Amfilohije je prezirao Crnu Goru i više puta je pokušao da ode iz nje. Njegov eshatološki cilj bilo je mjesto patrijarha, tako da je učestvovao više puta u pokušaju svrgavanja srpskog patrijarha. Inače, dugi niz godina je prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika po srpskim manastirima. Cetinjski manastir, Dajbabe…bila su mjesta pakla, ali i drugi manastiri gdje su djeca vrbovana za šta je Amfilohije znao – poručio je u otvorenom pismu bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću povodom njegove odluke da posthumno odlikuje pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića. Podsjetio je Milatovića da za ove zločine „postoji iskaz svještenika SPC koji je iskaz dao pod punom krivičnom odgovornošću“.&nbsp; <h2>PRIKRIVANJE ZLOČINA</h2> - Svi iskazi i dokazi su kod mene i uvijek su Vam dostupni na uvid – napisao je Jovanović, uz podsjećanje da je „igrom slučaja veliki znalac mračnih tajni SPC“. Istakao je da je Interpol otvorio istragu o pedofiliji i ubistvu djeteta u manastiru SPC i da „mnogi putevi i putići vode u Crnu Goru“. - ... kao što rekoh veliki sam poznavalac tajni SPC i ovakve stvari poput ordena Amfilohiju za mene su zadatak, a ne čin poštovanja. Pitajte draga svještena lica koji su zadatak dobili 2013. iz Srbije. Istina boli, ali ćutanje ubija. Otvorimo kutiju. Pogledajmo zvijer u oči. I iz pepela zla koje je isplivalo, možda jednom – ako budemo imali hrabrosti – izraste nešto što s pravom možemo nazvati vjerom – poručio je Jovanović u obraćanju predsjedniku Crne Gore, podsjećajući ga da mu se obratio i prije dvije godine, ali da mu nije odgovorio.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102307108_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025102307108_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69" data-rendition-name="original" width="670" height="515" loading="lazy" alt="ZNAO ZA ZLOČINE: Amfilohije Radović"> <figcaption>ZNAO ZA ZLOČINE: Amfilohije Radović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U grčkoj mitologiji, istakao je Jovanović, otvaranje Pandorine kutije donijelo je čovječanstvu sve muke i zla – bolesti, patnje, smrt.&nbsp; - Ali na samom dnu kutije ostala je Nada. Mit nas podsjeća da suočavanje s istinom, koliko god bila bolna, nosi u sebi i mogućnost izlječenja – napisao je on.&nbsp; Danas, kada sve više dokaza i svjedočenja izlazi na vidjelo o seksualnim zločinima, pedofiliji i zloupotrebama moći unutar Srpske pravoslavne crkve (SPC), dodao je, čini se da se otvara Pandorina kutija pravoslavnog svijeta. - Istine koje decenijama, pa i vijekovima, stoje potisnute pod plaštom autoriteta i „Božje volje“, izlaze na površinu. I s njima dolazi šok, bol, ali i – šansa za katarzu. Nije SPC jedina religijska institucija s mračnim tajnama. Katolička crkva već godinama prolazi kroz talase razotkrivanja i suočavanja. Ali specifičnost pravoslavnog konteksta jeste u čvrsto zatvorenoj strukturi i gotovo feudalnom autoritetu unutar crkve, koji teško dozvoljava unutrašnju kritiku, a kamoli pravnu odgovornost – istakao je Jovanović, koji je bio i žrtva i svjedok seksulanog zlostavljanja u Crkvi Srbije. Ovdje se, piše on, može povući paralela s Belerofontom, herojem koji je, nakon što je uzjahao Pegaza i pobijedio čudovište Himeru, povjerovao da može da se uzdigne do samih bogova – do Olimpa.&nbsp; - Ta oholost mu je bila kobna. Tako i SPC – zanijeta svojim istorijskim uticajem, blizinom vlasti, i aureolom „čuvara naroda“, vjeruje da je iznad zakona, iznad svjetovnog svijeta. Ali, kao i Belerofont, kad-tad pada – i to ne bez posljedica. Oni koji danas progovaraju o zločinima unutar crkve – bilo da su to preživjeli, bivši svještenici, aktivisti ili novinari – suočavaju se s mržnjom, omalovažavanjem, pa i prijetnjama. SPC pokušava da tu kutiju drži zatvorenom. Ali pukotine su već tu. I neće nestati – poručio je Jovanović. <h2>PANDORINA KUTIJA</h2> Ako želimo istinski duhovni, moralni i društveni preporod, kategoričan je on, kutija mora da se otvori do kraja.&nbsp; - Mora se raskrinkati sistem ćutanja, nekažnjavanja i zaštite počinilaca pod izgovorom „Božjeg reda“. Jer, kao u mitu, jedino kad sve zlo izađe, može da ostane ono posljednje – Nada. Možda će baš kroz suočavanje sa sopstvenim mračnim licem, kroz istinu, pravdu i odgovornost, SPC – ili ono što ostane od nje – moći da postane duhovna zajednica dostojna tog imena. A možda će se pokazati da su upravo njena vrata – vrata pakla, kako je govorio Isus o onima koji sablažnjavaju djecu – napisao je Jovanović. Ono što danas gledamo, istakao je, nije samo kriza jednog vjerskog sistema, već duboka kriza povjerenja.&nbsp; - SPC je vijekovima bila oslonac identiteta, naročito u vremenima ratova i stradanja. Ali istinska duhovnost ne počiva na tajni, već na svjetlosti. Isus sam je govorio: „Nema ničega sakrivenog što se neće otkriti“. Otvaranje Pandorine kutije u ovom kontekstu ne znači uništenje crkve, već mogućnost njenog ozdravljenja – ako postoji volja da se preuzme odgovornost. To zahtijeva hrabrost da se pogleda u oči sopstvenoj sjenci – i da se prizna da su neki u mantiji činili zločine koji ne mogu biti oprani tamjanom, litijama niti molitvama ako ne dođe do pravde. Oholost Belerofonta neka bude opomena svakom crkvenom vođi koji vjeruje da institucija ne može pasti. Jer pasti može – i pašće – ako ne služi istini. Pegaz ne nosi one koji gaze slabije, već one koji znaju granice svoje moći – naglasio je Jovanović. Društvo u cjelini mora da shvati, upozorio je on, da ćutanje jeste saučesništvo. - Tamo gdje se zločini zataškavaju zarad „mira u kući“, istina nikada ne dolazi. Tamo gdje roditelji uče djecu da „ne diraju popove“, a mediji ćute da ne bi uvrijedili vjerujuće, stvaraju se uslovi za nove žrtve. Zadatak države je jasan – zakon ne poznaje mantiju. Tužilaštvo mora da postupa po prijavama, bez političkog pritiska ili „slanja poruka iz Patrijaršije“. Zadatak medija je da istraju, čak i kad su izloženi prijetnjama, diskreditacijama i bojkotu. Zadatak zajednice je da zaštiti žrtve, a ne one koji su ih godinama gazili. A zadatak svih nas – vjerujućih i nevjerujućih – jeste da više nikada ne dopustimo da se djeca i mladi zlostavljaju u ime Boga, a da mi okrenemo glavu – piše Jovanović. <h2>ISTINA OSLOBAĐA</h2> Konstatuje da, uprkos svemu, ostaje „Nada“.&nbsp; - Nada da je moguće duhovno obnavljanje – ali ne kao farisejski pokušaj da se stvari gurnu pod tepih, već kao iskren, bolan, ali potreban proces pokajanja, pravde i obnove vrijednosti. Ako zaista vjerujemo da „istina oslobađa“, onda nema drugog puta – naglasio je Jovanović. Prije nekoliko dana Milatović je na mreži X objavio da je odlučio „povodom petogodišnjice od upokojenja mitropolita Amfilohija“, da mu posthumno dodijeli najviši državni orden.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102307108_2cea59e3b304ec50fb14ac4310649d0a0a012fcc019e446a9fe2a2b043299d90.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025102307108_2cea59e3b304ec50fb14ac4310649d0a0a012fcc019e446a9fe2a2b043299d90" data-rendition-name="original" width="866" height="563" loading="lazy" alt="ORDEN NEGATORU CRNE GORE: Jakov Milatović"> <figcaption>ORDEN NEGATORU CRNE GORE: Jakov Milatović(Photo: Kabinet predsjednika Crne Gore)</figcaption> </figure>  Dio crnogorske javnosti žestoko je reagovo na Milatovićevu odluku, podsjećajući ga da je Radović čovjek koji je negirao i vrijeđao crnogorsku državu, naciju, istoriju, kao i nacionalne manjine. Amfilohije Radović ključna je figura smjene trodecenijske vlasti u Crnoj Gori na izborima u avgustu 2020. godine, a prva vlada nakon zih izbora dogovorena je pod njegovim patronatim, u Manstiru Ostrog. Nije dočekao i njeno formalno konstituisanje. Umro je od posljedica korona virusa 30. oktobra 2020. Upravo on je u politiku uveo današnjeg predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, ali i premijera Milojka Spajića, tada kao ministre u vladi na čijem je čelu bio, takođe njegov kadar, prof. dr Zdravko Krivokapić.&nbsp;

Kaćuša Krsmanović

Jovanović: Amfilohije je prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika

Dodjelom najvećeg državnog ordena pokojnom mitroplolitu Amfilohiju, Crna Gora će pokazati da vrednuje ono što je on radio, kazao je za Televiziju Vijesti predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.
Dodaje da time nije prekršio zakon i da nije neuobičajeno da se državna priznanja dodjeljuju i sveštenicima.
Milatović će u petak zvanično posthumno odlikovati Amfilohija povodom petogodišnjice njegove smrti.
On je objasnio da je mitropolit Amfilohije bio ključna osoba koja je pozivala na sabranje u ključnoj, modernijoj crnogorskoj istoriji, zbog čega je Crna Gora sačuvala mir.
- Sjećate se samo godina referenduma, mislim da je to neprocjenjvo. Pravoslavni episkop koji je jedan od najobrazovanijih u pravoslavnom svijetu i koji je podigao ugled Crne Gore u hrišćanskom svijetu. Crnu Goru su zbog njegovog djelovanja posjetili skoro svi patrijarsi iz pravoslavnog svijeta, od vaseljenskog, ruskog, rumunskog i drugi. Imao je ključnu ulogu u demokratizaciji Crne Gore u smislu smjene decenijske vlasti koja je bila u sprezi sa organizovanim kriminalom i korupcijom- kazao je Milatović.
Milatović je 19. oktobra saopštio da je odlučio da Amfilohiju posthumno dodijeli najviši državni orden.

Milatović: Amfilohije je pozivao na sabranje, imao je ključnu ulogu u demokratizaciji Crne Gore

Posthumna dodjela najvišeg državnog ordena i podizanje spomenika Amfilohiju Radoviću nastavak je istorijskog revizionizma i ima za cilj da zamaskira istinu o katastrofalnom petogodišnjem upravljanju Crnom Gorom ocijenio je šef poslaničkog kluba Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Nikolić.
 - Vlast koja je formirana pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve, izgubila je svaki autoritet, i sad joj je palo na pamet da iskoristi lik Amfilohija Radovića kako bi skrenuli fokus sa svoje nesposobnosti i ključnih problema koji opterećuju društvo - rekao je Nikolić Agenciji Mina.
 On je dodao da se vlast dodvora biračkom tijelu, jer vjeruju da je i dalje politički unosno klanjati se kultu Amfilohija Radovića, iako, kako je naveo, sami da je njegovo nasljedje kontroverzno i neprihvatljivo. 
 - Umesto da jačaju zajedništvo u državi, predsjednik Crne Gore i vlada Crne Gore opredijelili su se da normalizuju ekstremni nacionalizam i produbljuju podjele. To je loša poruka za sve ljude gradjanskog usmjerenja - kazao je Nikolić.
 On je rekao da je Amfilohije, dok je bio živ, bio kritikovan zbog ksenofobičnih, homofobnih i nacionalističkih izjava, a posebno zbog toga što je podržavao velikodržavnu ratnu politiku devedesetih, negirao genocid u Srebrenici i što je slavio ratne zločince.
 - Međutim, apsurd današnje Crne Gore je da najviši crnogorski državni orden i spomenik, treba da dobije neko ko je negirao Crnogorce kao naciju - zaključio je Nikolić.

Nikolić: Orden i spomenik Amfilohiju za dodvoravanje biračima

Predsjednik države ovih se dana šepuri po Švedskoj, glumeći tvrdo orijentisanog ideološkog zapadnjaka. Manirska, izlizana i posve pročitana balanserska retorika.
Dovoljno je analizirati posljednji predsjednikov potez koji se tiče unutrašnje politike i sasvim drugačija slika je kristalno jasna. Predsjednik, zakleti legalista i branič Ustava i zakona, odlučio je da posthumno odlikuje Amfilohija Radovića, najvišim državnim ordenom, ne precizirajući kojim. I bilo bi zaista smiješno napisati da je ovakva odluka iznenađujuća.
Predsjednik se samo vratio na fabrička podešavanja. I tu nema ničeg spornog, a još manje čudnog. Svi pokušaji predsjednikovih otklona od ideologije krvi i tla koja ga je i dovela na vlast, najobičnija su farsa. Ko još vjeruje u to da je Milatović, kojem je politički ideal Momir Bulatović tokom samo dvije godine predsjednikovanja iskustveno ojačao do te mjere da bi makar vješto prikrio svoja ideološka uvjerenja. Kad bez zadrške izrazite stav čijoj se političko-sluganskoj karijeri divite čitavog života, radi se o formiranom stavu. A formirani stavovi se ne mijenjaju. Možda se mogu zamaskirati političkim iskustvom, koje Milatović zasigurno nema. Mada, i te maske padnu brže od očekivanog. Još kad se prisjetimo i čijem se poznavanju vina divio, s takvim oduševljenjem da je falio samo naklon, sve gore navedeno dobija puni smisao.
U kratkom hvalospjevu Amfilohiju Radoviću, predsjednik je, slučajno ili ne, propustio da navede i kriterijume za dodjelu ordena. Jer Amfilohije Radović nije ni predsjednik druge države, ni visoki zvaničnik, a crkva Srbije nije međunarodna, već paravjerska, politička organizacija.
Dakle, vjerski poglavar nema pravo na državno odlikovanje i priznanje. Tako kaže slovo zakona. A njegovo nepoštovanje znači da se predsjednik, doslovno i formalno odriče legalističkog pristupa, u znak zahvalnosti za litijašku ulaznicu u cirkuzantsku, kontrarevolucionarnu vlast. Predsjednik je ponovo na ekstremističkom fonu, na kojem je, zapravo, oduvijek i bio, zamajavajući javnost nekakvom brigom o državnom interesu.
Razmotrimo li ukratko predsjednikovo obrazloženje, lako ćemo zaključiti da u istom, ponajmanje ima istine. Evo i zašto.
Amfilohije Radović, reče Milatović, ostavio je neizbrisiv trag u duhovnom i društvenom životu Crne Gore. Ovakva teza nije ništa drugo do afirmacija ratnohuškačke politike i ideje velikosrpskog jedinstva čiji je Amfilohije bio vatreni zagovornik. Nadalje, predsjednik ovakvom tezom daje legitimitet dubokoj polarizaciji, jer je Amfilohije Radović bio strastveni sijač mržnje prema svim narodima koji ne pripadaju nesrpskom stanovništvu. Podržavao je agresiju na Dubrovnik, radosno guslao u čast vojnicima koji su se iživljavali nad hrvatskim civilima. Ponosno je dočekivao Željka Ražnatovića Arkana i po manastirima skrivao ratne zločince. Blagosiljao je Karadžića, Mladića i Miloševića. Pravdao je genocid u Srebrenici nazivajući ga osvetničkim činom. Muslimane i Bošnjake optuživao je da kao lažni ljudi, lažne vjere i poturice, siju duhovnu smrt. Kletvama je čašćavao sve koji ne misle kao on. Znate onu kultnu upućenu protivnicima Rusije, da je ne citiram, jer mi se želudac prevrne taman od tri do tri hiljade puta. Za ratnu mudrost i hrabrost odlikovao je zločinca i radikalskog šovinistu Vojislava Šešelja. Priznanje Kosova nazvao je najsramnijom izdajom. Molio se za Dražu, pa zašto ne bi, da je danas živ, čuvao i bronzanoga Pavla.
To je, ukratko, neizbrisiv trag, ukaljan stopama hegemonizma i razdora, koji predsjednik, očito, snažno i duboko privrženo ideološki slijedi.
Tačno je da se Amfilohije nije protivio crnogorskoj nezavisnosti. Ali je isto tako tačno da su, tokom godina koje su uslijedile, kako kaže predsjednik, njegovi pozivi na mir varirali od povika „Da je vječna Crna Gora“, do proglašavanja nezavisnosti novom formom ropstva, priče o nekakvom crnogorstvu i i nazivanja građanske i proevropske Crne Gore bezumnim projektom.
Predsjednik, dakle, suštinski veliča i odbacivanje građanskih i prozapadnih vrijednosti. Iznova riječi ne prate djela.
Jedina stavka koju predsjednik nije promašio, jeste doprinos litijaškoj smjeni vlasti i petogodišnjem mirenju po mjeri kleročetničke klike, zbog čega mu je ključna zamjerka na izmjene Zakona o javnim okupljanjima, sjećate se, bila krajnje suluda konstatacija o brisanju sjećanja na litije. Sa &nbsp;takvim pomiriteljima u Vladi, bez zere stida, sjede oni koji dobro znaju da se Amfilohije radovao etničkom čišćenju njihovih sunarodnika Bošnjaka, ali kukavički ćute, jer je nehuman i politički nemoralan ostanak u četničkoj Vladi važniji od vrijednosnih uzusa.
Amfilohije Radović, koji je Crnu Goru nazivao fildžan avnojevskom Brozovom i Đilasovom tvorevinom, a Crnogorce komunističkimm nakotima i kopiladima, od Vlade biva nagrađen sa dva spomenika, suprotno Zakonu o spomen obilježjima, a od predsjednika državnim ordenom, ponovo suprotno zakonu. Zašto manjine u vladajućoj većini biraju da se prave mrtvi, ne treba pojašnjavati. Pravo pitanje je – čemu ćutnja dijela opozicije, izuzev Evropskog saveza na ovolike nezakonite darove protagonisti porobljene i pokorene Crne Gore. Jesmo li to jedino mi, nezavisni intelektualci i građanski aktivisti i predstavnici NVO sektora, posredstvom kritičkih medija jedini koji smo kadri da bez straha prozborimo i suprotstavimo se ovim ekstremističkim radnjama. Ako jesmo, erozija ovoga društva ima mnogo opasnije razmjere nego što smo mislili, pa nam ni atrofija ne zvuči daleko.

Orden razdoru i mržnji

Nevladine organizacije i građanske aktivistkinje i aktivisti izražavaju protest zbog predsjednikovog pridruživanja talasu revizionizma i krivotvorenja bliske prošlosti kroz dodjelu ordena Amfilohiju Radoviću. poručili su građanski aktivisti i predstavnici nevladinog sektora,
&nbsp;- Predsjednik države Jakov Milatović objavio je da posthumno dodjeljuje “najviši državni orden” vjerskom poglavaru Mitropolije crnogorsko-primorske Amfilohiju Radoviću. Nejasno je o kojem ordenu se tačno radi, budući da formalni uslovi za dodjelu “najvišeg ordena”, na osnovu Zakona o državnim odlikovanjima i priznanjima – da je odlikovano lice predsjednik druge države ili međunarodne organizacije – nisu ispunjeni. Predsjednik je, do sada, insistirao na legalističkom pristupu, pa iznenađuje njegova odluka da grubo prekrši zakon zbog populističkog približavanja desničarskom biračkom tijelu- navodi se u saopštenju koje potpisuju Dina Bajramspahić, Danijel Kalezić, Dušan Pajović, Jovana Marović, Milena Bešić, Paula Petričević, Nikoleta Đukanović, Tea Gorjanc Prelević, Filip Kuzman, Jovan Ulićević, Daliborka Uljarević, Nevenka Vuksanović, Milan Marković, Velija Murić, Zorana Marković, Zlatko Vujović, Adnan Čirgić, Maja Raičević, Ervina Dabižinović, Almedina Dodić, Emir Pilav, Milena Popović Samardžić, Ivana Vujović, Staša Baštrica, Zenepa Lika, Slavica Striković, i Miloš Vukanović.
&nbsp;Ističu da obrazloženje koje je Milatović ponudio u prilog odlikovanja predstavlja, u najmanju ruku, nepotpunu informaciju. Amfilohije nije doprinio destabilizaciji Crne Gore u referendumskom periodu, ali tek pošto je aktivno podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije i bio jedan od najglasnijih podržavalaca ideologije “krvi i tla”, prema kojoj je Srbija imala pravo da se širi na sve susjedne teritorije na kojima žive Srbi.
&nbsp;Amfilohije je, podsjećaju iz NVO i civilnog sektora, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić. Podržavao je opsadu Dubrovnika, posjetio dubrovačko ratište 1991. godine i svirajući gusle “hrabrio” vojne jedinice koje su harale hrvatskim jugom, pljačkale i napadale nenaoružane civile.
- Nakon izgubljenih ratova, nastavio je da slavi vođe četničkog pokreta, promovišući poraženi “vjekovni zavjet ujedinjenja svih srpskih zemalja”. Poricao je i pravdao genocid u Srebrenici. Muslimane, koji čine 20% stanovništva Crne Gore, zvao je “lažnim ljudima, lažne vjere”, koje je imalo smisla pobiti. Vojislavu Šešelju, presuđenom ratnom zločincu za zločine protiv čovječnosti, za podsticanje ratnih zločina u Vukovaru 1991. i progon Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovici, čiji su dobrovoljački odredi bili agresori u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini – 2015. godine je dodijelio orden- podsjećaju u saopštenju.
&nbsp;Dodaju i da se pokojni mitropolit isticao ksenofobnim, homofobnim i mizoginim stavovima, protiv kojih smo se oglašavali i za vrijeme njegovog života. Zbog govora mržnje je i sudski opomenut.
&nbsp;- Iako je nejasno kojim je tačno ordenom predsjednik odlikovao mitropolita, paradoks je da se Orden Crne Gore, Orden Crnogorske velike zvijezde, Orden Crnogorske nezavisnosti ili Orden Crnogorske zastave – dodijeli nekome ko je poricao postojanje Crnogoraca i to ispoljavao ekstremističkim jezikom, govoreći da su crnogorci “komunistički nakot ili kopilad”. On je još 1989. godine u beogradskim Književnim novinama izjavio: „U istoriji nikad nije postojao crnogorski narod“, a 1992. godine u beogradskom časopisu Svet tvrdio: „Crnogorska nacija je izmišljena u Titovoj i Đilasovoj laboratoriji.“ Nije promijenio mišljenje ni dvije decenije kasnije kada je tokom službe u Cetinjskom manastiru 2017. godine &nbsp;rekao: „Ima dosta Crnogoraca koji misle da su Crnogorci samo zato što su rođeni u Crnoj Gori. Kakvi su to Crnogorci. (…) Misle da su Crnogorci samo zato što su se, kao i volovi, rodili u Crnoj Gori. Nisu to Crnogorci“- navodi se u saopštenju.
&nbsp;Zbog svega navedenog, iz NVO i civlinog sektora smatraju da ovakav postupak predsjednika doprinosi neprihvatljivoj normalizaciji ekstremnog nacionalizma i produbljuje podjele umjesto da jača zajedništvo u Crnoj Gori. Propaganda kojom se od Amfilohija pokušava izgraditi kult ličnosti je uzela maha u tolikoj mjeri da ni opozicione partije nemaju hrabrosti da podsjete na punu istinu o djelovanju istaknutog sveštenog lica koje je duboko polarizovalo Crnu Goru. U ovom kontekstu izražavamo protest i zbog namjere da mu se i u Kolašinu podigne spomenik visine 2,5 metra, nakon što je već u toku podizanje spomenika u Beranama, visine 4 metra.
&nbsp;- U glorifikaciji Amfilohija i ideologije koju on simboliše osim opština i predsjednika države, učestvuje i Vlada Crne Gore, koja je u najkraćem roku dala saglasnost da mu se u Beranama podigne spomen-obilježje. Važno je naglasiti da je prethodno Ministarstvo kulture i medija zakonito odbilo zahtjev, pozivajući se na član 10 (zabrana podizanja spomen-obilježja licima koja su imala negativnu ulogu u istoriji, sarađivala sa okupatorom ili zastupala šovinističke ideje) i član 20 Zakona o spomen-obilježjima (da se spomen obilježje po pravilu ne može podići prije roka od 20 godina od smrti osobe, kako bi istorija mogla dati objektivan sud o njenim zaslugama)- &nbsp;ističu u sapštenju.
&nbsp;Simultano podizanje spomenika i dodjeljivanje ordena poglavaru SPC-a indikator je erodirane sekularnosti Crne Gore i ugrožene ravnopravnosti svih njenih građana. Ne poričemo Amfilohijevu ulogu u istoriji proteklih trideset godina, kao ni to i da je doprinio širenju uticaja SPC. Međutim, ovu ulogu nalazimo spornom, budući da ona nije bila humanistička, već u nedvosmislenom interesu jednog poraženog nacionalističkog programa.
&nbsp;- Jednostrane aktivnosti u cilju idolizacije ove kontroverzne ličnosti nisu u javnom interesu i ne doprinose društvenoj koheziji i osjećaju jednakosti svih građana. Crna Gora ima tradiciju dogmatskog i nekritičkog podržavanja vođa, svjetovnih i duhovnih, ali je krajnje vrijeme da se takve prakse zamijene kulturom poštovanja zakona i ljudskih prava svih njenih stanovnika- zaključuje se u saopštenju.

Grupa NVO: Vlast podstiče kult ličnosti umjesto poštovanja zakona

Četnički komandanti Draža Mihailović ı Pavle Đurišić borili se za evropsku demokratiju — javio Amfilohije u julu 2003. godine. „Šta je drugo radio Đurišić, Draža i njima slični, nego se borio za evropsku demokratiju", rekao za štampu mitropolit eparhije crnogorsko-primorske Crkve Srbije (SPC) a povodom — od strane tadašnje vlasti Crne Gore — zabrane podizanja spomenika šefu lokalnih četničkih koljača Đurišiću u G. Zaostru kod Berana.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251020221028_d4d1c41c5720272bb7cf48aa1a866efe7487ad192102c2f24292713c1fbda078.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251020221028_d4d1c41c5720272bb7cf48aa1a866efe7487ad192102c2f24292713c1fbda078" data-rendition-name="original" width="542" height="763" loading="lazy" alt="isječak"><figcaption>Povodom zabrane iz 2003. podizanja spomenika Đurišiću u G. Zaostru kod Berana — od strane tadašnje vlasti Crne Gore — Radović javio da se ovaj šef lokalnih koljača „borio za evropsku demokratiju"</figcaption></figure>  Te su Đurišić i Mihailović ubijeni, reče Amfilohije, „samo zato što nijesu bili za marksizam”! „Oni koji su to učinili” — pokušao je Radović da bude ironičan — „sada su za privatnu svojinu i evropsku demokratiju”. Dvadeset dvije godine od tada, juče, Milatović, predśednik Crne Gore, objavio da će Radovića posthumno odlikovati — najvišim državnim odlikovanjem nezavisne Crne Gore!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251020221028_12b05b09adea30869caef740b392a45cc240bf3d9f242ecc4caf626e1a1b92d8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251020221028_12b05b09adea30869caef740b392a45cc240bf3d9f242ecc4caf626e1a1b92d8" data-rendition-name="original" width="758" height="461" loading="lazy" alt="karikatura Amfilohije"><figcaption>Sa mandatom mitropolita koji je dobio u Srbiji, personifikacija svih ideoloških anticrnogorstava, uključujući i četništvo. Karikatura Predraga Koraksića - Coraxa („Danas”, 2018)(Photo: Corax, Danas, 2018)</figcaption></figure>  Uprkos tolikim provjerljivim činjenicama da je Radović, sa mandatom mitropolita koji je dobio u Srbiji, personifikacija svih ideoloških anticrnogorstava, uključujući i četništvo.

Milatović orden Amfilohiju, a ovaj…

Glavni grad Podgorica saopštio je da je objavljen javni konkurs za izradu spomen-obilježja Borislavu Pekiću.
- Spomen-obilježje Borislavu Pekiću, rođenom Podgoričaninu i jednom od najznačajnijih književnih stvaralaca našeg vremena, predstavlja trajni znak poštovanja prema misli, slobodi i kulturi koje je svojim djelom ostavio u nasljeđe. Podgorica na ovaj način odaje počast svom velikom sugrađaninu i potvrđuje da pamti i cijeni one koji su je trajno zadužili - kazala je predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović.
Odluku da jedan od najvećih književnih velikana našeg kulturnog prostora dobije spomen-obilježje Skupština Glavnog grada usvojila je ranije, čime je i formalno stvoren osnov za realizaciju inicijative koju je pokrenula Borovinić Bojović, sa namjerom da se ime i djelo maestra Pekića trajno i vidljivo ugrade u urbani i kulturni identitet Podgorice.
- Pekićevo stvaralaštvo ostavilo je neizbrisiv trag u književnosti, kulturi i društvenoj misli, a njegovo rodno mjesto ima obavezu da mu oda počast dostojnu njegovog imena - istakla je Borovinić Bojović.
Prema njenim riječima, posebnu simboliku ovom projektu daje činjenica da je Borislav Pekić rođen 4. februara, te da se upravo uoči njegovog rođendana otvara javni konkurs za izradu umjetničkog i arhitektonsko-urbanističkog rješenja spomen-obilježja na odgovarajućoj lokaciji u centru grada, čime Podgorica spaja sjećanje, odgovornost i savremeni kulturni izraz.
Borovinić Bojović je pozvala sve referentne i zainteresovane autore da se prijave na javni konkurs i svojim idejama i umjetničkom vizijom daju lični pečat budućem spomen-obilježju posvećenom Borislavu Pekiću.
Borislav Pekić rođen je 1930. godine u Podgorici, a njegova djela, prevedena na brojne svjetske jezike, uvrštena su u sam vrh evropske književne baštine, čineći ga trajnim dijelom kulturnog pamćenja ne samo Podgorice, već i šireg evropskog prostora.

Podgorica dobija spomenik Borislavu Pekiću

Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru - STEGA podržava javno upućeni apel zaposlenih u Državnom arhivu i upozorenje Ministarstvu kulture.
U STEGA-i kažu da crnogorsku javnost treba da zabrine činjenica da postoji "institucionalni tajac" na napore koje zaposleni, kao profesionalci, ulažu u Državnom arhivu Crne Gore kako bi sačuvali supstancu crnogorske arhivske baštine i istorijskog pamćenja.
Stoga se STEGA priključuje njihovom apelu upućenom ministarki kulture i medija Tamari Vujović, kojim su od nje zatražili da spriječi dalje urušavanje sistema i devastaciju kulturne baštine Crne Gore, svojim pasivnim i neodgovornim odnosom prema ovom slučaju.
- Dodatno slučaj "popovi u državnom arhivu" svjedoči o sveopštoj klerikalizaciji institucija u Crnoj Gori, koja je kulminirala tzv. "volonterskim" radom sveštenika SPC u Državnom arhivu Crne Gore - navedeno je u saopštenju STEGA-e.
Posebno, kako kažu, iritira "objašnjenje" da su popovi poslati da se spremaju za polaganje ispita iz arhivistike zarad sticanja "stručnih" zvanja.
- Suštinski razlog njihovog “rada bez nadoknade” u ključnoj instituciji kulturne baštine je "obrada" crnogorske arhivske građe koju SPC želi da negira i izbriše - navedeno je u saopštenju STEGA-e.
U STEGA-i upućuju na čl. 5 Zakona o volonterskom radu koji normira da organizator volonterskog rada, između ostalog, može biti i vjerska organizacija. Shodno tome, "popovi volonteri" su mogli obavljati svoj "besplatni" rad u matičnoj arhivi SPC. 
- U konačnom STEGA će preko svojih redakcija i pravnih timova pažljivo pratiti sve dalje poteze Ministarstva kulture i rukovodstva Državnog arhiva Crne Gore, u već očitoj aferi "volonteri" i kao u slučaju sramne dodjele Trinaestojulske nagrade pokazati snagu otpora sve očitijoj i brutalnijoj devastaciji i razgradnji crnogorske kulture - poručeno je u saopštenju.

STEGA: Podrška apelu zaposlenih u Državnom arhivu i upozorenju Ministarstvu kulture

Viši sud je donio naredbu za raspisivanje potjernice za Milošem Medenicom - potvrđeno je Portalu ETV.
Policija od juče traga za sinom bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice nakon odluke Višeg suda kojom je osuđen na deset godina i dva mjeseca zatvora.
Sutkinja Višeg suda Vesna Kovačević juče je na izricanju presude naredila određivanje pritvora Medenici, ali ga policija nije zatekla na adresi stanovanja.&nbsp;
Miloš Medenica bio je u pritvoru od maja 2022. godine do 17. oktobra 2025. kada je ukinut i određen mu kućni pritvor.&nbsp;
On je napustio Istražni zatvor jer za tri godine nije donijeta prvostepena presuda i njemu je bila određena mjera zabrana napuštanja stana.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpolicija-traga-za-milosem-medenicom-nakon-izricanja-presude-nije-zatecen-na-kucnoj-adresi&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Sud donio naredbu za raspisivanje potjernice za Milošem Medenicom

Premijer Milojko Spajić kazao je da je Skupština Crne Gore mjesto za pokretanje inicijative o srpskom jeziku i njeno razmatranje, uz uključivanje svih zainteresovanih aktera - ne samo parlamentarnih, već i društvenih, stručnih i akademskih činilaca. &nbsp;
Funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP) trebalo bi danas da ispostave Vladi zahtjeve za rješavanje nekoliko identitetskih pitanja, koji su uslov za njihov ostanak u vlasti. Jedan od zahtjeva je da srpski jezik postane službeni. Sjednica Vlade zakazana je za 14 sati.
- Potpuno je razumljiva legitimna težnja najzastupljenije jezičke zajednice u Crnoj Gori da se pokrene pitanje statusa srpskog jezika. Iako je evropski put prioritet iznad svih ostalih, sve značajne teme zaslužuje punu pažnju i odgovoran pristup - naveo je Spajić na mreži X.
Upravo takav pristup, kako je rekao, predviđen je Barometrom 26, oko kojeg su se saglasile sve parlamentarne stranke u Crnoj Gori. &nbsp;&nbsp;
S druge strane, Spajić kaže da pitanje izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu predstavlja civilizacijsko i ekološko pitanje, te da ga ne treba dovoditi u vezu sa kulturno-identitetskim temama.&nbsp;
- Vlada je dala jasne i precizne garancije koje štite svakog građanina Botuna i cijele Zete, što dodatno potvrđuje održivost ovog projekta. Riječ je o samo jednom od 32 postrojenja koja planiramo da izgradimo do kraja 2035. godine kako bismo ispunili ekološke standarde koji podrazumijevaju članstvo u Evropskoj uniji - istakao je Spajić.
Premijer poručuje da ucjenjivački model saradnje neće biti dozvoljen nijednoj političkoj strukturi u aktuelnoj većini.
- A o vitalnom interesima Crne Gore će se odlučivati isključivo u našoj zemlji - zaključio je Spajić.

Tag: orden