Dana 4. decembra 2025. godine, zamjenik predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti Rusije Dmitrij Medvedev zaprijetio je Briselu na svom Telegram kanalu da povrat ruske imovine, ako se ona obezbijedi Ukrajini, neće biti putem sudova, već kroz „stvarne reparacije u naturi“. „Ako Evropska unija, koja poludila i dalje pokuša ukrasti rusku imovinu blokiranu u Belgiji izdavanjem takozvanog kredita za reparacije, takve akcije u okviru međunarodnog prava mogu se kvalifikovati kao posebna vrsta casus belli sa svim posljedicama koje slijede za Brisel i pojedinačne zemlje EU. A onda se povrat tih sredstava možda više neće odvijati putem sudova, već kroz stvarne reparacije koje će poraženi neprijatelji Rusije platiti u naturi“, napisao je Medvedev. Naravno, takve akcije EU se ne mogu kvalifikovati kao izgovor za rat, ali Medvedev je očigledno pomiješao međunarodno pravo sa sistemom koncepata gangsterskog Sankt Peterburga iz prve polovine 90-ih godina prošlog vijeka, gdje je aktivno djelovao uz Putina.
Nakon početka potpune ruske invazije na Ukrajinu, EU je zamrznula preko 200 milijardi eura ruskih državnih i privatnih sredstava pohranjenih u Evropi. Najveći obim imovine koncentrisan je u Belgiji. EU smatra korištenje zamrznute ruske imovine jednim od ključnih mehanizama za finansiranje Ukrajine, posebno u obliku takozvanog reparacijskog kredita. Istovremeno, ovo pitanje je kontroverzno među državama članicama EU zbog pravnih rizika i potrebe za pronalaženjem ravnoteže između principa jednoglasnosti i potrebe za brzom podrškom Kijevu. Glavni protivnik davanja reparacijskog kredita Ukrajini na račun ruske imovine je Belgija. Belgija zahtijeva veće garancije od zemalja EU u vezi sa kreditom za Ukrajinu od 140 milijardi eura na račun zamrznute ruske imovine. Belgijska vlada strahuje od komplikacija ako se kredit ne realizuje ili ako Moskva preduzme mjere protiv Belgije. Zbog toga se predstavnici EU i belgijske vlade do kraja još ne mogu dogovoriti.
Pitanje zamrznute ruske imovine i njene moguće upotrebe u podršku Ukrajini jedno je od najbolnijih za Kremlj. Ova sredstva se u Moskvi doživljavaju kao vlastiti resurs i simbol suvereniteta, pa svaka zapadna inicijativa za njihovu preraspodjelu izaziva oštro negodovanje. Istovremeno, pokušaj transfera ruske imovine Ukrajini u obliku reparacijskog kredita pokazuje želju međunarodne zajednice da pronađe efikasne mehanizme za kompenzaciju gubitaka od agresije. Medvedeve prijetnje ratom su oblik psihološkog i političkog pritiska na EU. Takve izjave imaju za cilj posijati strah od eskalacije i natjerati Brisel i druge prijestolnice da oklevaju da koriste zamrznutu imovinu. Kremlj sistematski koristi retoriku casus belli kako bi stvorio atmosferu neizvjesnosti i potkopao jedinstvo zapadnih partnera. Medvedeva izjava došla je u kontekstu teških pregovora o reparacijskom kreditu za Ukrajinu, koje prate sporovi između zemalja EU. Kremlj pokušava iskoristiti nesuglasice unutar Evropske unije, povećavajući strahove od mogućih pravnih i političkih posljedica. Dakle, Moskva nastoji oslabiti podršku Kijevu i zadržati pristup kontrolisanoj imovini u budućnosti. Medvedeve prijetnje su također osmišljene da uspore formiranje dugoročne finansijske arhitekture podrške Ukrajini. Rusija shvata da ako EU može stvoriti stabilan mehanizam za korištenje imovine, to će Kijevu osigurati rezervu resursa za dugi niz godina. Stoga Moskva pokušava poremetiti ili barem odgoditi proces donošenja odluka, koristeći zastrašivanje i pravne manipulacije.
04.12.2025. web stranica NKnews objavila je članak u kojem se analiziraju pregovori između Ruske Federacije i DNRK u Moskvi, koji se održavaju kao redovna sjednica međuvladine komisije o ekonomskoj saradnji između Rusije i Sjeverne Koreje. Sastancima prisustvuju ključni ruski zvaničnici odgovorni za prirodne resurse i energiju. Strane pripremaju proširenu saradnju, otvarajući Rusiji pristup prirodnim resursima DNRK-a, a Sjevernoj Koreji pristup ruskoj tehnologiji, energetskim zalihama i logističkim rutama. Sporazumi bi mogli ojačati ne samo ekonomsku, već i stratešku međusobnu podršku između Moskve i Pjongjanga. Za Sjedinjene Američke Države i njihove saveznike u Istočnoj Aziji, ovo prijeti i jačanju raketnog i nuklearnog potencijala DNRK-a i pojavi novog strateškog saveza Rusija-Sjeverna Koreja koji bi mogao djelovati kao "most između Evrope i Azije" za zaobilaženje sankcija, trgovine, oružja i utjecaja. Saradnja u oblasti resursa i energije način je za Moskvu i Pjongjang da zaobiđu međunarodna ograničenja. Ako takve sheme postanu sistemske, sankcije osmišljene da odvrate DNRK i Rusku Federaciju izgubit će svoju efikasnost, a strategija sankcija SAD-a kao sredstva odvraćanja bit će potkopana. Kroz ovu saradnju, DNRK može dobiti nove tehnologije, logističku podršku i iskustvo koje će povećati njenu sposobnost izvođenja provokacija ili agresije, kako protiv američkih saveznika u regiji, tako i potencijalno protiv samih SAD-a ako politika Pjongjanga postane agresivnija. Saradnja sa DNRK-om mogla bi omogućiti Ruskoj Federaciji da nastavi rat u Ukrajini, a također i da u budućnosti stvori azijsko-pacifički front. Sjedinjene Američke Države bi se mogle suočiti s izazovom kada budu morale istovremeno reagovati u oba regiona.
Nakon potpune invazije Ruske Federacije na Ukrajinu, DNRK je postala značajan dobavljač municije, raketa i vojnog osoblja Moskvi. U periodu 2024.-2025., isporuke artiljerijske opreme i municije, posebno granata velikog kalibra iz DNRK-a, pomogle su Ruskoj Federaciji da održi visoku stopu artiljerijske vatre na frontu. Sjevernokorejske trupe bile su uključene u operacije protiv Ukrajinskim odbrambenim snagama u Kurskoj oblasti i trenutno pokrivaju područja u blizini granice i grade utvrđenja u tim područjima. Zauzvrat, Ruska Federacija obezbjeđuje DNRK gorivo, pomoć u modernizaciji energetskih i drugih civilnih objekata, te vojnu tehnologiju, uprkos međunarodnim sankcijama protiv Pjongjanga. Iako je ukupni obim službene trgovine između zemalja i dalje mali, vojna saradnja i isporuke oružja su mnogo veće. U azijsko-pacifičkoj regiji, DNRK se već smatra ključnom prijetnjom: njene rakete, raketni programi i demonstracijski testovi izazivaju zabrinutost među susjednim zemljama. Podrška Ruske Federacije uništava motivaciju Pjongjanga da pregovara sa Sjedinjenim Državama o denuklearizaciji ili stabilizaciji. To otežava Washingtonu kontrolu regionalne sigurnosti i politike prema DNRK.
03.12.2025. Asharq Al-Awsat izvještava da ruska vojna baza u Port Sudanu postaje direktna prijetnja Sjedinjenim Državama, jer učvršćuje poziciju Moskve na Crvenom moru - na strateškoj tački koja joj omogućava kontrolu pristupa Sueskom kanalu i značajnom dijelu svjetske trgovine. Stalno prisustvo ruskih brodova, posebno onih s nuklearnim oružjem, stvara uslove pod kojima Washington gubi svoju operativnu prednost i slobodu manevrisanja u strateškom koridoru između Afrike i Bliskog istoka. Takav mostobran omogućava Kremlju da utiče na morske rute, zaobiđe pritisak sankcija i koristi regiju kao polugu u bilo kojoj krizi koja direktno utiče na američke interese i ograničava sposobnost Sjedinjenih Država da oblikuju pravila igre u ovom dijelu svijeta. Raspoređivanje ruskog pomorskog kontingenta u Sudanu uklapa se u dugogodišnju strategiju Moskve da se učvrsti na jugoistočnom krilu globalnih trgovačkih ruta. Kontrola obale Crvenog mora oduvijek je bila privilegija onih država koje su u stanju osigurati sigurnost transporta energije, kontejnerskog prijevoza i vojne logistike između Mediterana i Indijskog okeana. Dodavanje ruske infrastrukture ovom strateškom čvorištu stvara priliku da utiče na kretanje brodova u području gdje obično djeluju američke i savezničke grupe za stalno prisustvo. Blizina ulaza u Sueski kanal povećava važnost ove tačke: svaka država sa stalnom vojnom platformom tamo dobija mogućnost da posmatra, bilježi i potencijalno odvraća aktivnosti flota koje osiguravaju funkcionisanje pomorskih komunikacija između Evrope i Bliskog istoka sa Azijom. Za Washington to znači pojavu igrača koji može koristiti sudansku obalu ne samo kao mjesto za popravku i dopunjavanje goriva brodova, već i kao centar sposoban da izvrši pritisak u osjetljivoj regiji gdje se američka politika oslanja na stabilnost ruta i brzinu prebacivanja snaga u slučaju krize. Prisustvo u Sudanu stvara novi kanal za Moskvu da uđe u regije gdje je konkurencija sa SAD-om tradicionalno bila ograničena na diplomatiju i ekonomiju. Prisustvo vojne infrastrukture u Crvenom moru daje joj mogućnost da taj utjecaj prevede u praktičnu ravan, posebno korištenjem obavještajnih podataka i praćenja brodova kako bi se brzo ispravio utjecaj sile u pravim trenucima. Ovaj model omogućava Kremlju da djeluje ciljano, bez pribjegavanja eskalaciji velikih razmjera. Uključenost Sudana u odbrambenu saradnju s Rusijom jača trend u kojem države s nestabilnim političkim sistemima traže podršku izvan okvira partnerstva sa Sjedinjenim Državama. To Moskvi daje priliku da ponudi uvjete koji povećavaju ovisnost lokalnih elita o ruskim isporukama i uslugama, što u budućnosti otežava američke pokušaje konsolidacije jedinstvenog pristupa sigurnosti u regiji. Postepeno pomicanje ravnoteže interesa smanjuje sposobnost Washingtona da koordinira djelovanje partnera u zoni Crvenog mora. Finansijska dimenzija sudansko-ruskog sporazuma otvara Moskvi pristup dodatnim izvorima resursa, posebno zlatu, koje pod sankcijama postaje alternativno sredstvo za obnavljanje rezervi. Konsolidacija ruske baze na sudanskoj obali predstavlja novi izazov za Sjedinjene Američke Države, vezan ne samo za vojne rizike, već i za promjenu ponašanja regionalnih igrača, koji imaju tendenciju da prilagode vlastite političke i sigurnosne orijentacije kada se u regiji pojavi sila sposobna da pruži alternativne mehanizme podrške. Kao rezultat toga, američke inicijative zahtijevaju veće političko i resursno učešće kako bi se održala prethodno uspostavljena sfera utjecaja.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Medvedev ucjenjuje Evropu

Francuska proširuje saradnju sa Ukrajinom u sektoru odbrane. To se posebno odnosi na proizvodnju sistema protivvazdušne i raketne odbrane, raketa, popravku opreme, testiranje inovacija, isporuku komponenti, razvoj novih modela uzimajući u obzir ratno iskustvo. Strane potvrđuju spremnost za realizaciju zajedničkih proizvodnih projekata sa lokalizacijom u Ukrajini, finansiranje zajedničkih projekata, uključujući i putem evropskih mehanizama. Pariz proširuje tržišta i proizvodne kapacitete. Za Francusku, dobijanje mogućnosti lokalizacije proizvodnje ili zajedničke proizvodnje u Ukrajini smanjuje troškove, povećava obim i fleksibilnost.
Već postoje relevantni primjeri, kao što je zajednička proizvodnja granata kalibra 155 mm pod licencom francuske kompanije KNDS/Nekster u Ukrajini. Francuske odbrambene kompanije i startapi dobijaju nove ugovore i projekte, razvojna sredstva, mogućnost proizvodnje većeg obima proizvoda. Francuske kompanije takođe dobijaju pristup ukrajinskim proizvodnim resursima, radnoj snazi i materijalu, ukrajinskom iskustvu i dostignućima. Saradnja sa Ukrajinom, koja u uslovima rata sa Ruskom Federacijom predstavlja pravi borbeni "poligon" za mnoge tehnologije, daje Francuskoj mogućnost da testira, prilagođava i razvija tehnologije u stvarnim borbenim uslovima.
Korisna francusko-ukrajinska saradnja u oblasti razvoja odbrambenih tehnologija i odbrambene proizvodnje osigurava jačanje odbrambenih sposobnosti Evrope, oslobađajući odbrambena preduzeća od dijela tereta drugih evropskih zemalja. Istovremeno, Ukrajina je uključena u Strategiju razvoja odbrambenog industrijskog kompleksa EU. Autonomija EU u naoružanju se povećava, što je sada jedan od prioriteta evropske sigurnosne politike. Zajednička proizvodnja opreme i njena popravka, nove tehnologije stvorene u saradnji, mogu se integrisati u evropske lance snabdijevanja, jačajući odbrambenu industrijsku bazu EU. Takva saradnja je korisna za Francusku i Evropu: otvara nova tržišta, jača odbrambenu industriju, povećava integraciju i sigurnost regiona.
Francuska vidi Ukrajinu, koja je prisiljena da vodi veoma intenzivan rat sa Rusijom, kao mjesto gdje može dobiti brz odgovor u vezi sa efikasnošću vojnih tehnologija i inovacija. Slično tome, francuske kompanije su zainteresovane za saradnju sa ukrajinskim proizvođačima oružja zbog mogućnosti da steknu njihovo iskustvo i koriste dostignuća koja su se dokazala u ratnim uslovima, što povećava konkurentnost francuskog oružja. Jačanje francuske odbrambene industrije kroz saradnju sa Ukrajinom automatski jača njenu autonomiju u proizvodnji oružja, što je izuzetno relevantno s obzirom na nestabilnu situaciju sa isporukama oružja iz Sjedinjenih Američkih Država.
Stvaranje inženjerskih i proizvodnih lanaca francuskih firmi sa ukrajinskim odbrambenim preduzećima doprinosi ekonomskom rastu. To omogućava francuskim preduzećima da razvijaju nove linije, na primjer dronove u zajedničkoj proizvodnji, što omogućava pristup novim tehnologijama i novim tržištima. Remont, proizvodnja i tehnološki projekti stvaraju ekonomske koristi: radna mjesta, razvoj kontakata sa izvođačima radova i investicije. Strateški, Francuska i Evropa dobijaju dugoročne koristi. Zahvaljujući saradnji sa Ukrajinom u vojno-tehničkoj sferi, jačaju se njihovi vlastiti sigurnosni i odbrambeni kapaciteti, a jačanje Ukrajine čini je pouzdanim saveznikom sposobnim da pruži pomoć u slučaju agresije protiv Francuske i Evrope u cjelini.
Istovremeno, FreeDom TV izvještava da nakon tri godine rata velikih razmjera, odbrambene doktrine u Istočnoj Evropi prolaze kroz primjetnu transformaciju: masivne oklopne formacije ustupaju mjesto modelu brze, tehnološke mobilnosti. Ukrajinsko iskustvo – masovna upotreba FPV-a i mornaričkih dronova – pružilo je praktičnu osnovu za uvježbavanje taktike, logistike i protivmjera protiv hibridnih napada.
Poljska i Litvanija već ulažu u sisteme „jeftinog strateškog odvraćanja“ i zajedničke tehnološke centre, jer takva rješenja omogućavaju brzo raspoređivanje, niže troškove održavanja i veću otpornost na masovne napade dronova u odnosu na tradicionalne teške snage. Evropa od ovoga ima koristi ne samo operativno, već i industrijski i politički: zajednički centri za istraživanje i razvoj i proizvodni lanci stvaraju nova radna mjesta, smanjuju zavisnost od dobavljača trećih strana i pretvaraju borbene inovacije u civilne proizvode. Povećanje spremnosti istočnog boka nije deklarativno – zasniva se na borbeno provjerenim rješenjima koja prisiljavaju Rusiju da se obračuna sa rizicima hibridnih udara i logističkih gubitaka.
Takva saradnja pretvara EU od pasivnog potrošača sigurnosti u koautora novog sistema odvraćanja. Ukrajinsko borbeno iskustvo s masovnom upotrebom FPV-a i pomorskih dronova i autonomnih sistema dramatično je skratilo ciklus testiranja novih taktika. Borbeno provjerene tehnologije omogućavaju brzo testiranje koncepata operacija i logistike u stvarnim uslovima, a ne u laboratorijskim simulacijama. Implementacija takvih rješenja u vladinim strukturama smanjuje neizvjesnost u donošenju odluka na nivou sjedišta i povećava vjerovatnoću uspješnog odgovora na lokalne napade. Kombinacija taktika i jeftinih platformi stvara efikasan set alata za operacije niskog intenziteta i hibridne protivmjere.
Industrijska saradnja s Ukrajinom otvara put evropskim proizvođačima da stvore konkurentne lance snabdijevanja u sektoru dronova. Zajednički centri za istraživanje i razvoj i zajedničke proizvodne linije smanjuju zavisnost od kritičnih uvoznim komponenti i ubrzavaju skaliranje razvoja za civilna i vojna tržišta. Rješenja dokazana u borbi imaju komercijalni potencijal u sektorima zaštite granica, infrastrukture i praćenja okoliša. Dugoročni učinak je povećanje izvoza tehnologije i radnih mjesta u regijama koje su investirale u integrirane proizvodne projekte.
Strateška logika jeftinih autonomnih sistema zasniva se na skalabilnosti i brzini raspoređivanja, što prisiljava neprijatelja da djeluje u uvjetima stalne neizvjesnosti. Moćne vojne formacije gube dio svoje strateške težine gdje rojevi jurišnih dronova mogu uništiti logistiku i nanijeti preciznu štetu uz minimalne troškove. Sistem odvraćanja izgrađen na brojnim, brzo reproducibilnim sredstvima povećava cijenu potencijalne agresije bez potrebe za ogromnim budžetskim injekcijama. Prednost takvog pristupa je kombinovanje odbrambenih i preventivnih sposobnosti uz održavanje mobilnosti i isplativosti.
Podrška Ukrajini istovremeno ima snažan politički efekat u vidu jačanja regionalne solidarnosti i legitimizacije novih standarda odbrambene saradnje. Moskva aktivno nastoji da posije razdor između Kijeva i svojih evropskih partnera putem informacionih operacija, ekonomskog pritiska i ciljanog korištenja unutrašnjih neslaganja među saveznicima. Koordinisani programi saradnje i transparentni mehanizmi upravljanja projektima smanjuju ranjivost na takve pokušaje i povećavaju otpornost partnerske mreže. Diplomatska korist se izražava ne samo u simbolu solidarnosti, već i u stvaranju praktičnog, obostrano korisnog alata uticaja, što Moskvi otežava pokušaj promjene ravnoteže snaga putem političkih manipulacija.
Implementacija modela „jeftinog odvraćanja“ nije bez rizika, koji zahtijevaju upravljanje sistemom i stvaranje normi. Pitanja upravljanja mrežom, zaštite lanaca snabdijevanja od subverzivnih akcija, kao i međunarodnog pravnog okvira za upotrebu autonomnih sistema u graničnim i civilnim područjima ostaju kritična. Ulaganja u obuku operatera, sajber odbranu i zajedničku kontrolu izvoza osiguraće da prednosti tehnologije ne pretvore u nove prijetnje za partnere.
Ukrajina i Letonija sarađuju u zajedničkoj proizvodnji pomorskih, dugometnih i FPV dronova, razmjeni obavještajnih podataka. LSM je govorio o Memorandumu potpisanom između Ukrajine i Letonije, koji usmjerava zajedničke napore obje zemlje na razvoj vojno-tehničke saradnje, zajedničku proizvodnju dronova: pomorskih, dugometnih i FPV dronova. Memorandum predviđa razmjenu obavještajnih podataka, IT razvoja u odbrambenom sektoru i stvaranje zajedničkih kompanija za proizvodnju dronova na teritoriji Letonije.
Letonija takođe isporučuje oklopne transportere, municiju, rezervne dijelove i opremu za popravku Ukrajini. Letonijske kompanije su odabrane za isporuku 12.000 dronova Ukrajini. U okviru evropske inicijative Drone Coalition (usmjerene na zaštitu od Ruske Federacije), koju je Letonija pokrenula zajedno sa Ujedinjenim Kraljevstvom, obaveze su iznosile više od milijardu eura. Letonija ima iskustva u softveru potrebnom za dronove koji se koriste u modernom ratovanju. Razvoj tehnologija i proizvodnje pružiće letonskim kompanijama mogućnost izvoza.
U panevropskom kontekstu, masovna proizvodnja dronova u Letoniji ojačaće borbene sposobnosti Evrope, koja je prisiljena da se priprema za moderno ratovanje u kontekstu prijetnje Rusije, koja ima širok arsenal raznih dronova. Saradnja Ukrajine sa Letonijom stvara platformu koju druge evropske zemlje mogu koristiti. To jeste, takva proizvodnja je strateška, ekonomska i tehnološka investicija za Letoniju i Evropu. Letonijske kompanije dobijaju ugovore, tehnologiju i iskustvo. Letonijska vojska dobija novu klasu modernog oružja. Evropa dobija jačanje vlastite industrije, širenje proizvodnih lanaca i povećanu sigurnost.
Zajednički projekti sa Ukrajinom omogućavaju latvijskim kompanijama da savladaju nove tehnologije (FPV dronovi, autonomni sistemi) i steknu iskustvo koje se može unovčiti na evropskom tržištu. Na taj način, Letonija stiče prednost u brzorastućoj industriji. Prisustvo snažne odbrambeno-industrijske baze jača odbrambene sposobnosti Letonije i njenu ulogu u NATO-u i EU. Zahvaljujući saradnji sa Ukrajinom, povećavaju se izvozne mogućnosti latvijskih kompanija i njihova integracija u međunarodne lance; latvijske kompanije postaju dobavljači za međunarodnu Koaliciju dronova.
Učešće u proizvodnji dronova, koji preko Ukrajine mogu doći do drugih tržišta, povećava konkurentnost latvijske industrije. Razvoj letonskog vojno-industrijskog kompleksa postaje ekonomski multiplikator i pokreće lance dodane vrijednosti. Ugovori vrijedni desetine miliona eura znače novčani tok, radna mjesta i razvoj srodnih industrija (elektronika, softver, logistika).
U implementaciju proizvodnje dronova u Letoniji biće uključene i druge evropske zemlje, što će stvoriti proizvodne i inženjerske lance i doprinijeti ekonomskom, proizvodnom i društvenom rastu mnogih drugih regija EU. Evropa dobija neosporne sigurnosne i strateške koristi. Partnerstvo sa Ukrajinom povećava regionalnu stabilnost, što je indirektna ekonomska korist zbog smanjenih rizika za teritoriju baltičkih država, jer se smanjuje vjerovatnoća ruske invazije.

Levčenko: Francuska i Letonija koriste rat u Ukrajini da preoblikuju evropsku odbrambenu industriju

Prije tri godine, 24. februara 2022. Rusija je započela najveći rat u Evropi u 21. vijeku. Invazija u punom obimu bila je još jedna faza u ruskoj agresiji na Ukrajinu, koja je započela aneksijom Krima 2014. godine. Moskva je 2022. otvoreno objavila svoje genocidne namjere: uništenje ukrajinske državnosti i brisanje nacionalnog identiteta Ukrajinaca. Ukrajina je dokazala da je sposobna ne samo da odbije iznenadni napad, već i da se efikasno odupre agresoru u dugotrajnom ratu.
Rusija je pokušala internacionalizovati rat stvaranjem osovine zla duž vektora Moskva-Pjongjang-Teheran, ali nije uspjela pobijediti na bojnom polju. Kao i prije tri godine, Ukrajina neće prihvatiti ultimatume Kremlja. Danas je jedina nada Moskve da održi pregovore o okončanju rata iza leđa Ukrajine. Međutim, stav Kijeva ostaje nepromijenjen: Ukrajina neće prihvatiti nikakve sporazume zaključene bez njenog učešća. I ukrajinsko rukovodstvo i ukrajinsko društvo traže mir, ali ne pristaju na privremeno "zamrzavanje sukoba" ili mir koji nije podržan stvarnim sigurnosnim garancijama.
Ukrajina je zaustavila rusku vojsku, koja je 2022. smatrana "drugom u svijetu". Kontraofanzive u oblastima Harkova i Hersona 2022. postale su strateški iskorak. Iscrpljivanje ruskih snaga u Bahmutu, Avdijevki i Kupjansku u periodu 2023-2024. pokazalo je efikasnost odbrane Oružanih snaga Ukrajine. Ukrajinske trupe nastavljaju da napadaju ruske pozadinske objekte, pogađajući neprijateljske baze, skladišta i štabove. Ukrajinski napadi uništili su dio ruske Crnomorske flote, čineći je nesposobnom za borbu. Povratak kontrole nad morskim putevima omogućio je obnavljanje ukrajinskog izvoza žitarica. Moskva više ne može dominirati Crnim morem, a ovo je strateški uspjeh za Kijev. Ukrajina nastavlja da udara vojne objekte na Krimu, uništavajući skladišta, protivvazdušnu odbranu i neprijateljske avione. Ruski gubici u Crnom moru znače da Krim postaje sve ranjiviji. Ukrajinski partizani aktivno djeluju u Melitopolju, Berdjansku, Lugansku i na Krimu.&nbsp;
Tokom tri godine rata Rusija je izgubila 870.000 vojnika. Uništeno je 10.180 ruskih tenkova i 21.160 borbenih oklopnih vozila, 23.630 artiljerijskih oruđa, 1.300 višecevnih raketnih sistema, 1.100 sistema protivvazdušne odbrane, 28 ratnih brodova i podmornica i 38.500 teških transportnih vozila. Tempo mobilizacije u Ruskoj Federaciji ukazuje da se vojska iscrpljuje. Ali ukrajinska vojska postaje jedna od najjačih na svijetu, integrišući se u NATO.
Rusija ne samo da ratuje protiv ukrajinske vojske, ona uništava civilno stanovništvo. Moskva sistematski deportuje ukrajinsku djecu u Rusku Federaciju. Ukupan broj nezakonito odvedene djece može dostići više od 150.000. Rusija nastavlja da napada ukrajinske elektrane, ostavljajući milione Ukrajinaca bez struje, a to je ratni zločin. U oslobođenim gradovima (Buča, Izjum, Hersonska oblast) otkrivene su masovne grobnice izmučenih Ukrajinaca. Rusija je Bahmut, Maryinku, Chasiv Yar, Avdijevku i druga naselja pretvorila u ruševine. Riječ je o zločinima koji bi trebali dobiti međunarodnu pravnu ocjenu.
Uprkos izuzetno teškoj situaciji na frontu, Ukrajina je bila u stanju da zadrži i proširi međunarodnu podršku. Ukrajina je postala ključna država u osiguravanju evropske sigurnosti. Ukrajinsko pitanje ostaje centralno u svjetskoj politici. Ukrajina je primila i efikasno koristi NATO oružje u ratu protiv Ruske Federacije. Ukrajina je već de facto dio Alijanse, jer prima vojnu pomoć i prolazi obuku prema standardima NATO-a. Samit NATO-a 2024. godine potvrdio je da će Ukrajina biti članica Alijanse nakon završetka rata. Razmatra se pitanje osnivanja međunarodnog suda za ruske zločine.
Više od 50 zemalja širom svijeta podržava Ukrajinu finansijski, politički i vojno. Proširenje Ramstein formata omogućilo je stalnu opskrbu oružjem. Inicijativa za žito dokazala je da je Kijevu stalo do globalne sigurnosti hrane. Moskva koristi kašnjenja u podršci Zapada kako bi ojačala snage i promijenila ravnotežu na bojnom polju. Gubitak Ukrajine bi značio da bi sljedeće mete bile Poljska, baltičke države i Moldavija. Rusija već priprema hibridnu ofanzivu protiv evropskih zemalja – sabotaže, sajber napadi, destabilizacija vlada. Svaki dan kašnjenja u podršci Ukrajini donosi nove žrtve među Ukrajincima. Sankcije treba pojačati, a ne oslabiti. Šeme zaobilaznog puta kroz treće zemlje, uključujući Tursku, UAE i Kazahstan, još uvijek su u funkciji. Neophodno je zatvoriti sve rupe kako bi Ruska Federacija uskratila resurse za vođenje rata.
U Kijevu je 24. februara 2025. održan međunarodni samit „Podrži Ukrajinu“, posvećen trećoj godišnjici ruske invazije u punom obimu. Na skupu su učestvovale delegacije iz skoro 40 zemalja i međunarodnih organizacija. Lično su stigli šefovi vlada Norveške, Španije, Estonije, predsjednici Litvanije, Finske i Latvije, premijeri Kanade, Danske, Švedske, kao i čelnici Evropskog vijeća i Evropske komisije. Predsednik Ukrajine je tokom svog govora izjavio da bi ova godina trebalo da bude početak uspostavljanja stvarnog i pouzdanog mira. Volodimir Zelenski je naveo pet ključnih koraka koji bi tome mogli doprineti. Prvi korak biće učešće Ukrajine i Evrope u pregovorima. Drugi korak je vraćanje povjerenja, posebno kroz oslobađanje ratnih zarobljenika. Treći korak je ulazak Ukrajine u NATO. Predsjednik je istakao da je Alijansa najefikasniji, najjeftiniji i najpouzdaniji način da se garantuje mir i sigurnost u Evropi. Četvrti korak su sigurnosne garancije određenih država. Ukrajina ima 28 sigurnosnih sporazuma sa partnerima, a to su vrlo jasne obaveze koje čine Ukrajinu jačom. Peti element se zvao potreba za održavanjem jedinstva.
Britanski premijer Keir Starmer je na samitu naglasio da je za postizanje trajnog mira u Ukrajini potrebno pojačati pritisak na Rusiju. Potvrdio je spremnost britanske vojske da se pridruži mirovnoj misiji i najavile nove sankcije protiv takozvane ruske flote u sjenci". Ukrajina će dobiti najveći paket vojne pomoći od 5,6 milijardi dolara. Starmer je naglasio da saveznici Ukrajine moraju nastaviti da vrše ekonomski pritisak na Kremlj kako bi natjerali Putina ne samo na pregovore, već i na ustupke. Šef britanske vlade je istakao da je njegova zemlja spremna i željna da podrži mirovne napore, posebno raspoređivanjem trupa zajedno sa drugim evropskim partnerima pod odgovarajućim uslovima. Kanadski premijer Džastin Trudo najavio je isporuku Ukrajini 25 borbenih vozila LAV III, dodatne municije, opreme, kao i prvu tranšu pomoći u vrijednosti od 3,52 milijarde dolara od zamrznute ruske imovine.
Premijer Španije Pedro Sančez, najavio je davanje vojne pomoći u vrijednosti od milijardu eura. Švedski premijer Ulf Kristerson istakao je da će njegova zemlja obezbijediti 100 miliona eura za ukrajinske sisteme protivvazdušne odbrane. Danska vlada najavila je da će Ukrajini obezbijediti 270 miliona eura. Norveški premijer Jonas Gar Stjore najavio je izdvajanje 3,5 milijardi eura za pomoć Ukrajini ove godine. Islandska premijerka Kristrun Frostaddotir rekla je da je vlada njene zemlje odlučila da udvostruči podršku za odbranu Ukrajine ove godine. Evropska unija takođe povećava svoju podršku Ukrajini. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen najavila je da će EU u martu izdvojiti 3,5 milijardi eura pomoći i ojačati saradnju u energetskom sektoru. Ona je istakla da rat u Ukrajini nije samo njena unutrašnja stvar, već ključni izazov za cijelu Evropu i svijet.
Tri godine rata punog razmjera dokazale su da je Ukrajina sposobna braniti svoj suverenitet i da neće pristati da postane talac bilo kojih vanjskih sila. Ukrajina je već razbila mit o "nepobjedivoj" ruskoj vojsci. Ukrajinci su dokazali svoju otpornost, ali bez odgovarajuće podrške rat bi mogao da se oduži, što samo ide na ruku Rusiji. Brza, moćna i kontinuirana pomoć je put do pobjede Ukrajine i cijelog demokratskog svijeta.

Ukrajina razbila mit o nepobjedivoj ruskoj vojsci

Sjedinjene Američke Države ponudile su Poljskoj prodaju 250 korišćenih oklopnih transportera Strajker iz zaliha jedinica američke vojske koje se planiraju povući iz Evrope za simboličnu cijenu od dolara, piše UNN.
Poljski zamjenik premijera i ministar nacionalne odbrane Vladislav Kosiniak-Kamiš potvrdio je ovu informaciju, te dodao da se Varšava priprema prihvatiti ovu ponudu čim se dogovori logistika.
Prema njegovim riječima, prema predloženom planu, oklopna vozila Strajker koja se trenutno nalaze u Evropi biće prebačena u Poljsku umjesto da budu vraćena u Sjedinjene Američke Države nakon smanjenja američke vojne prisutnosti.
Ponuda je već odobrena od Generalštaba poljskih oružanih snaga, što je neophodan uslov za realizaciju ovakvih dogovora.
Vjerovatno je da će vozila Strajker djelimično pokriti potrebe kopnenih snaga koje bi mogle biti zadovoljene vozilima pješačke borbene jedinice Rosomak, smanjujući potrebu za novim domaćim narudžbama.
Trenutno vojska Poljske raspolaže sa više od 900 pješačkih borbenih vozila Rosomak, koja se proizvode u Poljskoj u modernizovanoj verziji sa kupolom ZSSW-30. Krajem novembra, poljska vojska je primila novu seriju ovih oklopnih vozila.
Ministar je izjavio da je što više oružja poljske trupe imaju, to bolje, te da je cijena u ovom slučaju više nego privlačna. Takođe je napomenuo da savladavanje različitih tipova opreme priprema poljske vojnike za saradnju sa saveznicima, od kojih neki takođe koriste Strajker.
Šef Generalštaba poljskih oružanih snaga, general Visłav Kukula je odbacio strahove da bi uvođenje novog tipa opreme moglo omesti razvoj poljske odbrambene industrije. U dogovoru sa Sjedinjenim Državama, sljedeći korak biće direktna inspekcija tehničkog stanja.
Prema riječima generala, ako bezbjednosna situacija ostane nepromijenjena, konačna odluka trebala bi biti donesena u drugoj polovini 2026. godine.

Amerikanci ponudili Poljskoj 250 oklopnih transportera za jedan dolar

Novozelanđanka Alis Robinson pobjednica je trećeg veleslaloma sezone alpskih skijašica, koji je za Svjetski kup vožen danas u kanadskom Tremblanu.
Ona je bila vodeća i nakon prve vožnje, a do pobjede došla je u ukupnom vremenu dva mnuta, 16 sekundi i 18 stotinki.
Robinson je u istoj disciplini slavila ove sezone i u Koper Mauntajnu, a u Tremblanu zabilježila je šestu pobjedu.
Kao drugoplasirana završila je Hrvatica Zrinka Ljutić, sa 94 stotinke zaostatka.
To je njen prvi podijum ove sezone, ukupno deseti u karijeri.
Pobjedničko postolje kompletirala je Kanađanka Valeri Grenije koja je sekundu bila sporija od pobjednice.
Na četvrtom mjestu završila je Švajcarkinja Kamil Rast, peta je bila Francuskinja Klara Direz, a šesta Amerikanka Mikaela Šifrin.
Robinson je trijumfom u Tremblanu preuzela vođstvo u poretku veleslaloma sa 232 boda.
Austrijanka Julija Šajb, pobjednica veleslaloma u Zeldenu, je druga sa 180, dok je treća Ljutić sa 142 boda.
U generalnom plasmanu Svjetskog kupa zauzima čelnu poziciju zauzima Šifrin sa 408 bodova.
Druga je Italijanka sa albanskim pasošem Lara Kolturi sa 286, a treća Lena Dir iz Njemačke sa 234 boda.

Robinson pobijedila u Tremblanu, Ljutić drugoplasirana

Šef poljske diplomatije Radoslav Sikorski poručio je danas američkom milijarderu Ilonu Masku, koji je pozvao na likvidaciju Evropske unije, da odleti na Mars, jer tamo nema cenzure nacističkih pozdrava.
Mask je poslije kazne od 120 miliona eura koju njegova mreža Iks mora da plati zbog kršenja propisa u EU prvo pozvao na likvidaciju Unije i povratak suvereniteta državama članicama, a poslije je u drugoj poruci upitao koliko vremena je ostalo do propasti EU.
- Odleti na Mars. Tamo nema cenzure nacističkih pozdrava - reagovao je na to pitanje, isto na mreži Iks, šef poljske diplomatije i vicepremijer Sikorski, aludirajući na to što je Mask na taj (nacistički) način podigao ruku tokom inauguracije američkog predsjednika Donalda Trampa.
Prije toga Sikorski je danas, povodom ruskih pohvalnih reakcija na prvu Maskovu poruku o likvidaciji EU i povratku suvereniteta državama članicama, poručio da je sada jasno i onima koji možda još sumnjaju čemu služi cijela ta priča protiv EU, sa zahtjevom da se vrati suverenitet nacionalnim državama.
- Ako neko još sumnja u to kome služi cijela anti EU priča o suverenitetu. Onima koji žele da zarađuju na sijanju mržnje i onima koji hoće da osvoje Evropu - prokomentarisao je Sikorski.

Šef poljske diplomatije predložio Masku da odleti na Mars, jer "tamo nema cenzure nacista"

Gotovo dvije trećine Amerikanaca želi da SAD nastavi slati oružje Ukrajini, čak i dok administracija američkog predsjednika Donalda Trampa ponovo pokušava pregovarati o okončanju skoro četverogodišnjeg rata, pokazala je nova anketa o prioritetima nacionalne sigurnosti.
Anketa Reagan National Defense Survey pokazala je da 64 odsto Amerikanaca podržava slanje smrtonosne pomoći vladi u Kijevu, devet procentnih poena više nego prošle godine i najviši nivo podrške od početka ruske invazije u februaru 2022.
Nešto više (65 odsto) podržava isporuku krstarećih raketa dugog dometa, poput Tomahavka, kako bi se omogućili napadi duboko unutar ruskog teritorija, dok 68 odsto podržava prodaju američkog oružja evropskim saveznicima koji bi ga potom isporučili Ukrajini.
Za razliku od 2024. godine, većina republikanaca (59 odsto) sada podržava slanje oružja Ukrajini u borbi protiv ruske invazije, u odnosu na 44 odsto prošle godine. Tri četvrtine demokrata podržava pomoć Ukrajini, što je porast sa 68 odsto u odnosu na godinu ranije.
Po drugim pitanjima koja se odnose na najsmrtonosniji evropski sukob od Drugog svjetskog rata, pluralnost Amerikanaca (45 odsto) podržava potpuno teritorijalno oslobođenje Ukrajine od Rusije, dok 23 odsto smatra da bi Kijev trebao ustupiti teritoriju u zamjenu za garancije mira i sigurnosti, a 22 odsto podržava prekid vatre duž trenutnih linija fronta.
U međuvremenu, skoro sedam od deset Amerikanaca (69 odsto) podržava da SAD i Evropa Ukrajini daju kolektivnu sigurnosnu obavezu sličnu NATO članu 5, a gotovo tri četvrtine (74 odsto) podržava uspostavljanje demilitarizirane zone pod kontrolom evropskih snaga uz podršku američke zračne moći.
Rezultati ankete objavljeni su dva dana nakon što su Trampov specijalni izaslanik Stiv Vitkof i predsjednikov zet Džared Kušner razgovarali s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Kremlju.
Njih dvojica trebali su u četvrtak naveče informirati ukrajinsku delegaciju u Miamiju, ali za sada nema informacija o tome kako su ti razgovori protekli.

Rekordan broj Amerikanaca podržava slanje oružja u Ukrajinu

Danima je trajala drama mladog ljekara, doktora u Opštoj bolnici u Pljevljima dr Kerima Halilovića hoće li mu direktor ove zdravstvene ustanove dr Saša Grbović dati dozvolu da otputuje na prestižnu edukaciju u Davosu u Švajcarskoj, uključilo se i Udruženje ortopeda i traumatologa, Sindikat doktora medicine i Ministarstvo zdravlja, kao i ministar dr Vojislav Šimun lično i uspjeli su da izdejstvuju da Halilović dobije, ne slobodne dane, već se Grbović umilostivo i juče mu odobrio odmor?! Dr Halilović jutros je otputovao u Davos, ali ovaj slučaj otvorio je ozbiljno pitanje samovolje čelnika institucija u našoj zemlji, potvrdio u kolikoj mjeri su progonu izloženi ljudi koji se usude da se bore za svoja prava, ali i opasnu praksu nekažnjivosti uslovljenu, nažalost, najčešće političkim trgovinama, moćnika koji se iživljavaju nad za njih nepodobnima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6" data-rendition-name="original" width="1440" height="992" loading="lazy" alt="Dr Kerim Halilović "><figcaption>Dr Kerim Halilović(Photo: PV portal)</figcaption></figure>  Portal ETV još prije nekoliko dana uputio je pitanja ministru Šimunu, pored ostalih, hoće li dr Grbović snositi posljedice za svoje neprihvatljive postupke u slučaju dr Halilovića, ali nam nije odgovoreno. Logika aktuelnih vlastodržaca u Crnoj Gori je da kao noj zabiju glavu u pijesak i sačekaju da „oluja“ prođe. Bez osjećaja odgovornosti za javni interes i obaveze da saopšte građankama i građanima, koji ih plaćaju, informacije koje su od opšteg interesa. Odgovornost za slučaj dr Halilovića ove sedmice, pred skupštinskim odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, zahtijevao je i dr Nermin Abdić koji je bio kategoričan da se radi o mobingu. - ...to je završeno. Imamo vrlo preciznu instrukciju kako postupiti u tom slučaju i to je dostavljeno. Obezbijedio sam ja lično zamjenu, u saradnji sa direktorom Opšte bolnice Bijelo Polje – kazao je Šimun, odgovarajući na pitanje Abdića. To je bio utorak, 2. decembar, međutim dr Halilović dozvolu od dr Grbovića dobio je tek juče, 5. decembra, dan pred put i to nakon druge pisane urgencije Ministartsva zdravlja?! - Odluka da mi ne dozvoli da idem na edukaciju je Grbovićeva odmazda. Skupljao sam pare da se prijavim za ovu edukaciju. To je najveći ortopedski institut na svijetu. Sve smjernice u ortopediji oni diktiraju. Još 20. oktobra sam mu tražio slobodne dane i on je odgovorio - ne može, iako mora da mi da slobodne dane za obuku. Odbio je i da mi dozvoli i da uzmem odmor – kazao je dr Halilović prije nekoliko dana za Portal ETV. A dr Abdić je zahtijevao od ministra Šimuna da „ispita“ slučaj dr Halilovića i poručio da će se, kao član Udruženja ortopeda i traumatologa Crne Gore, potruditi da on dobije epilog. - ... jer ako taj kolega nije u stanju da organizuje posao za četiri dana, a mi smo ga organizovali u mnogo težim vremenima za vrijeme korona krize, onda taj uvaženi kolega ne zavrjeđuje da bude direktor te institucije. Po meni je ovo klasični mobing – bio je kategoričan dr Abdić. Ministar Šimun sam je na Odboru saopštio da „zabrana edukacije zapošljenom predstavlja i izvjesno kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Nažalost, uskratio nas je za odgovor da li će zbog toga čelnik pljevaljske bolnice i snositi bilo kakvu odgovornost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Opšta bolnica u Pljevljima"><figcaption>Opšta bolnica u Pljevljima(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dr Abdić je na Odboru podsjetio ministra da je on taj koji je „na vrhu priramide zdravlja“, uz konstataciju da se mora znati „ko kosi, ko vodu nosi“. Šimun je, ovoga puta, istina u posljednjem trenutku, uspio da on bude „kozbaša“, ali ponašanje i poruke dr Grbovića, kao i činjenica da je reagovao tek nakon urgencija Ministarstva, ukazuju da direktor pljevaljske bolnice ne haje za autoritet institucije, a još manje na zakonske propise. Edukacija u Davosu, koju je dr Halilović, inače, sam platio, kotira se, kako je saopštilo i Ministarstvo zdravlja, visoko na ljestvici medicinskih obuka. Iz Ministarstva su saopštili da se „program AO Davos Course ubraja u edukacije od izuzetnog međunarodnog značaja za oblast ortopedije i traumatologije, te da znanja i kompetencije stečene na takvim programima predstavljaju direktnu korist za zdravstveni sistem Crne Gore“. Kurs u Davosu održava se od od 6. do 12. decembra.

Šimun bez komentara hoće li čelnik pljevaljske bolnice biti kažnjen

Grupa građana koja protestuje na Kruševom ždrijelu saopštila je da će privremeno obustaviti proteste nakon što su u policiji potvrdili da Goran Jokić više nije načelnik RCB Centra. Poručili su da je njihova mala pobjeda tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese.
Više od deset mjeseci traje neprekidna i uporna borba građana Cetinja koji traže pravdu i istinu za sve stradale i ranjene u dva masovna zločina na Cetinju.
Na žalost, kako je grupa građana navela u saopštenju, institucijama sistema i najodgovornijima je trebalo deset mjeseci, nakon ćutanja i ignorantskog odnosa prema protestu, da sankcioniše samo jednu od karika u sistemu odgovornosti, odgovornoj za seriju propusta kada su ova dva zločina u pitanju.
Na drugoj strani, oni su, kako kažu, pokazali da upornost u duhu crnogorskog trajanja daje rezultate, te poručuju da neće stati na ovome.&nbsp;
- Vjerujemo da će sudske institucije i Ministarstvo pravde imati u vidu našu odlučnost i upornost, kao i težinu slučaja koji je pred njima i da neće dozvoliti naš povratak na Kruševo ždrijelo. Za razliku od onih kojima je bio cilj da ovaj grad izumre, mi smo za život, da život traje i bude najveća vrijednost i zato u prilog predstojećim, za nas bolnih, božićnih i novogodišnjih praznika privremeno obustavljamo protest,sa porukom, naša mala pobjeda je tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese - poručili su u saopštenju za javnost.
Zahvalili su se svima koji su im dali podršku, kako sa Cetinja tako i iz svakog crnogorskog grada, na bilo koji način, pa i onima koji su, kako kažu, izašli iz kolone zaustavljenih vozila i stali nekoliko minuta i dali riječ podrške.
- Značilo je. Zahvaljujemo se i onima koji su našem protestu dali početni inpuls, kad smo se kupilim u daleko većem broju. Posebnu zavalnost dugujemo pripadnicima MUP-a Crne Gore koji su na profesionalan i prije svega ljudski način vodili blokadu puta u cijelom trajanju - zaključili su u saopštenju.

Privremeno obustavljene blokade na Kruševom ždrijelu: "Naša mala pobjeda tek korak ka onome što će se desiti kroz sudske i druge procese"

06.12.
12:56h
Kada mi je čuvena Ana Vuković pročitala dio krivične prijave MUP-a RCG, koju je potpisao onomad Dževad Kožar, a odobrio Rajko Malović, u kojoj je pisalo da sam Moldavku S.Č. kupio u Baru za 2000 maraka (malo li je) od Bajrama Orahovca, vjerujte mi na riječ, manje sam bio iznenađen od onoga što sam čuo juče.
Kada su mi dvojica specijalnih tužilaca nakon što je saslušan posljednji svjedok u krivičnom predmetu protiv Ubović Ranka i Ivanović Vladana i nakon što sam im kazao da obavijeste sudije da je otpao pritvorski osnov, kazali - citiram:
"A, ne, postoje i neki uslovni razlozi za njega".
Dakle, drage kolege, na znanje vam.
Da postoje razlozi za pritvor i van norme iz člana 175 ZKP. Čisto da ste upućeni.
Dobro, nigdje nikada zakoni svjetski to ne pominju, ali smo ih juče uveli.
Koji ti je pritvorski osnov, pita pritvorenik cimera u Spužu. Ovaj odgovara - uslovni.
Onda onome ko je postavio pitanje ne bude dobro. Iako je, recimo, po zanimanju šumar.
Priznajem.Na mah sam pomislio da su Ubović i Ivanović možda tražili da ostanu i kad osnov određen rješenjem o određivanju pritvora otpadne.
Jednostavno, dopalo im se. I sljedstveno tome, ne izlazi otud.
Meni je iskreno samo jedno žao. A to je što pristojni, obrazovani i uljudni momci koji znaju svoj posao - tako olako bez neke, gaje kod sebe nagon koji zbog funkcije koje obnašaju može da bude pretežak za ljude.
Ili to zavisi - ko su ljudi. Ko je čovjek.
Ugodi zakonu - a ne nekim ljudima. Makar bili Demokrate.
P.S: Pekić u "Kako upokojiti vampira" napisa "Najbolje ideje se često dave u odvratnom mulju lojalnog odobravanja".
I jedna digresija za P.S.2: 
Pročitao sam juče saopštenje za javnost B. Bogdanovića oko Aca Mijajlovića i protesta povodom masakra na Cetinju i iznova se sjetih Kundere: "Na Vroclavskom trgu jedan čovjek povraća. Potpuno te razumijem, dobaci mu prolaznik".

Uslovni razlog za pritvor

Predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević pozvao je potpredsjednika Vlade Aleksu Bečića da primi na razgovor mještane Botuna koji danima protestuju protiv gradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.
Knežević je jutros pozvao sve Zećane da krenu ka Botunu, navodeći da policija očigledno priprema intervenciju time što je zaustavila saobraćaj za teretna vozila.
Međutim, ubrzo su se oglasili iz policije apelujući da se ne unosi panika među građanima i pojašnjavajući da njihove aktivnosti nemaju veze sa situacijom u Botunu, već da sprovode akciju kodnog naziva "Šljunak u cilju sprječavanja nelegalne ekploatacije i prevoza pijeska.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6667%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fup-nakon-knezeviceve-objave-ne-plasirati-neprovjere-informacije-sprovodimo-plansku-akciju&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Ipak, u Botunu se okupio veliki broj građana, a među njima je i lider DNP-a koji je okupljenim novinarima pokazao dopis upućen krajem avgusta v.d. direktora policije Lazaru Šćepanoviću, a koji je, navodi, ostao bez odgovora.
- Nema laži, nema prevare u Zeti. S potpisima građana Botuna 28. avgust,a na svetac, uputili smo poziv gospodinu Šćepanoviću s potpisima građana Botuna. Tri mjeseca je prošlo, pa da živi u Pekingu, a da su Botunjani pješke krenuli, sreli bi se dosad - naglasio je Knežević.
On je pitao Šćepanovića da li Botunjani zaslužuju da budu primljeni na razgovor? 
- A, pošto vidimo da ih ignoriše gospodin Milojko Spajić, kao i Šćepanović, prinuđeni smo da zamolimo gospodina Bečića da ih primi na razgovor, jer je naš Zećanin, i da porazgovara s ovim ljudima - kako bi splasnule tenzije - poručio je Knežević.
Komunalna inspekcija je mještanima Botuna dva puta uručila rješenje kojim se nalaže uklanjanje šatora postavljenog uz gradilište.
Botunjani su demontirali šatore, ali su nikli novi na lokaciji predviđenoj za gradnju postrojenja.
Nakon sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem, obje strane ostale su pri svojim stavovima – Glavni grad da je postrojenje neophodno, mještani da ga na toj lokaciji neće dozvoliti.
Mujović je istakao da je cilj bio pokazati poštovanje prema građanima Botuna te ih upoznati sa planiranim benefitima projekta.
– Ovo je prvenstveno zdravstveni projekat od značaja za Podgoricu i Zetu. Spremni smo da obezbijedimo sve garancije i kontrole kako bismo dokazali da nema štetnog uticaja – kazao je on.
Mujović je najavio da bi, po završetku izgradnje, oko 30 odsto teritorije Zete bilo priključeno na postrojenje, te da se razmatra model zajedničkog upravljanja kako bi benefite imale obje opštine, uz mjerne standarde kvaliteta vazduha i povlačenje projekta ukoliko se pokaže štetnost.
Podršku Glavnom gradu ponovo je izrazio i premijer Milojko Spajić.
– Vlada stoji iza Glavnog grada i iza realizacije ovog projekta – kazao je Spajić.
Rok za početak radova je 31. decembar. Odlaganje bi, prema riječima nadležnih, uzrokovalo značajne finansijske gubitke, ali i otvorilo pitanje kredibiliteta Crne Gore u procesu evropskih integracija.

Tag: oleksandr-levcenko