Odbojkaši Budve i Budućnosti igraće u finalu juniorskog prvenstva Crne Gore.
Budva je pred svojim navijačima, u revanš meču polufinala, savladala Jedinstvo 3:0 (25:15, 25:12 i 25:16) i sa dva trijumfa izborila finale.
Do pobjede došla je nakon 50 minuta.
Najzaslužniji za trijumf Budvana bio je Vuk Stanojević sa 22 osvojena poena.
Dvocifren je bio i Filip Milosavljević sa 11 poena.
Kod Jedinstva bolji od ostalih bili su Marko Šebek sa sedam i Milika Mašković sa šest poena.
Budućnost je u Baru, u tri seta, savladao Galeb 3:0 (25:16, 25:22 i 25:16).
U pobjedničkom timu najefikasniji su bili Kosta Poleksić i Aleksa Radić sa po 14 osvojenih poena.
Na drugoj strani deset poena upisao je Vasilij Božović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Odbojkaši Budve i Budućnosti u finalu

Vodeće ekipe EPCG Superlige, Budva i Budućnost, igraće za pehar Kupa Crne Gore.
Budva i Budućnost i u revanšima polufinala slavile su bez ispuštenog seta u duelima sa Galebom, odnosno Jedinstvom.
Budućnost je u dvorani Morača slavila u duelu sa ekipom Jedinstva 3:0 (25:20, 25:18 i 25:17).
Domaći sastav do pobjede vodili su Luka Lojić sa 18 i Aleksa Nikolić sa 14 poena.
U gostujućem sastavu dvocifreni poenter bio je Milan Rovčanin sa 11 poena.
Budva je sa mladim timom bila sigurna protiv još mlađeg rivala, debitanta Galeba, 3:0 (25:14, 25:20 i 25:13).
Budvani su u Baru slavili za sat igre i osigurali još jedno finale, priliku za drugi pehar u sezoni koju su otvorili osvajanjem Superkupa.
Dvocifreni u pobjedničkom timu bili su Vuk Stanojević sa 14 i Filip Milosavljević sa 13 poena.
U redovima Galeba najbolji je bio Ognjen Marstijepović sa 13 poena.
Muško finale Kupa, kao i prethodnih sezona, igraće se istog dana kada i žensko, 30. marta.

Odbojkaši Budve i Budućnosti igraju za trofej

Predsednik Francuske Emanuel Makron rekao je da se nada da će dijalog između Kosova i Srbije biti ponovo pokrenut "u narednim nedjeljama".
On je ovu izjavu dao tokom zajedničke konferencije za novinare sa premijerom Albanije Edijem Ramom, nakon što je upitan o kritikama predsjednice Kosova Vjose Osmani da Evropska unija gubi kredibilitet.
- Proveli smo mnogo vremena u dijalogu između Beograda i Prištine. EU ima legitimitet da zahtijeva konkretan napredak u političkim pitanjima - rekao je Makron tokom svoje posjete Albaniji, na jednodnevnom samitu Evropske političke zajednice.
On je pomenuo zabrinutost EU zbog "političkih i socijalnih teškoća" na Kosovu i u Srbiji i rekao da su ti stavovi EU poznati i da nisu ništa novo.
- Nije dobra ideja kada pokušavamo da podijelimo linije ili pokušavamo da dovedemo u pitanje proces - dodao je Makron.
Zbog krize na sjeveru Kosova, koje su povećale tenzije između dvije zemlje, od septembra 2023. u Briselu nije održan nijedan krug političkog dijaloga, već su vođeni samo razgovori na nivou glavnih pregovarača.
Dan ranije, Osmani je pozvala Evropsku uniju da ukine kaznene mjere protiv Kosova prije nastavka dijaloga između Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa.
- Prvo moramo razgovarati o ukidanju mjera od strane EU, jer to šteti i samom kredibilitetu EU - rekla je Osmani u Tirani.
EU je uvela kaznene mjere protiv Kosova 2023. godine, nakon povećanja tenzija na sjeveru zemlje, i nastavlja da ih drži na snazi uz obrazloženje da Kosovo još nije učinilo dovoljno za smanjenje tenzija u sjevernom dijelu naseljenom većinom Srbima.
U petak je Evropska unija saopštila da posljednje akcije kosovskih vlasti za zatvaranje paralelnih srpskih institucija na sjeveru zemlje rizikuju eskalaciju tenzija i štete imidžu Kosova u svijetu.
Reakcija evropskog bloka došla je nekoliko sati nakon što je Policija Kosova preuzela kontrolu nad zgradom koju je koristila Nacionalna služba za zapošljavanje, koja funkcioniše u okviru sistema Srbije.&nbsp;
Akcija u petak bila je dio niza poteza preduzetih posljednjih dana, tokom kojih su kosovske vlasti preuzele kontrolu nad prostorijama Javnog komunalnog preduzeća "Ibarski vodovod", sportskom halom, gradskim muzejem i nekoliko drugih institucija koje funkcionišu u okviru sistema Srbije.
Zvanične vlasti u Prištini ih smatraju paralelnim i ilegalnim strukturama.

Makron se nada ponovnom pokretanju dijaloga između Kosova i Srbije

Izgradnja društva bez diskriminacije zahtijeva dosljedan multidisciplinarni pristup, poručili su iz LGBT Foruma Progres povodom 17. maja – Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije, ocjenjujući da primjena zakona ostaje ozbiljan izazov, iako se pravna zaštita poboljšava.
Iz LGBT Foruma Progres su kazali da je taj datum jedan od ključnih trenutaka u borbi protiv diskriminacije, jer označava dan kada je homoseksualnost zvanično uklonjena sa liste mentalnih oboljenja Svjetske zdravstvene organizacije 1990. godine.
Iz te nevladine organizacije (NVO) su rekli da kroz dugogodišnji rad svjedoče postepenom napretku kada je u pitanju prihvatanje i tolerancija različitosti u Crnoj Gori.
- Iako se pravna zaštita poboljšava, primjena zakona i dalje ostaje ozbiljan izazov za crnogorsko zakonodavstvo - smatraju u LGBT Forumu Progres.
Oni su kazali da su, dok obilježavaju IDAHOBIT, svjesni njegove simbolične važnosti u borbi za jednakost.
- Ali i realnosti s kojom se LGBTI+ osobe svakodnevno suočavaju i kako i dalje postoje stigmatične prepreke koje sprečavaju postizanje apsolutne socijalne inkluzije LGBTI+ osoba u društvo - naveli su iz LGBT Foruma Progres.
Oni su rekli da su, pored istraživačkog rada, nastavili sa dugogodišnjim programima pružanja besplatne pomoći i savjetovanja, pa je u proteklih godinu evidentirano preko hiljadu sesija sa korisnicima.
Iz LGBT Foruma Progres su kazali da su u sklopu programa praćenja govora mržnje na internetu, koji se u okviru organizacija sprovodi već više od decenije, u toku prethodne godine prijavljena 142 slučaja Upravi policije.
- Kroz različite javne inicijative, edukativne kampanje i podršku organizacijama koje se bave pravima LGBTI+ osoba, IDAHOBIT u Crnoj Gori doprinosi podizanju svijesti i jačanju solidarnosti - navodi se u saopštenju.
Ističe se da svaka akcija, bilo da dolazi od institucija, organizacija ili pojedinaca, doprinosi izgradnji sigurnijeg i pravednijeg društva za sve.
- Iako je civilni sektor u Crnoj Gori prepoznat kao predvodnik u borbi za prava LGBTI+ zajednice, na današnji dan pozivamo sve građane da se aktivnije uključe u tu borbu - naveli su iz LGBT Foruma Progres.
Kako su poručili, izgradnja društva bez diskriminacije zahtijeva dosljedan multidisciplinarni pristup - svakodnevne male promjene, kao i dugoročne akcije koje omogućavaju sistemski napredak.
Iz LGBT Foruma Progres su kazali da se sistemske promjene mogu ostvariti kroz strategije, zakone i politike.
- Međutim, sama primjena tih promjena u ponašanju pojedinca ostaje ključna - rekli su iz te NVO.
Oni su poručili da će ostati posvećeni svakodnevnoj borbi za poštovanje LGBTI+ prava i da će nastaviti da rade na društvenim transformacijama koje doprinose poboljšanju inkluzije.

LGBT Forum Progres: Primjena zakona ostaje ozbiljan izazov

Nastava istorije u regionu je etnocentrična, o 90-im se uči malo i selektivno, jer političke elite i dalje istoriju koriste kao sredstvo manilupalcije, a o tome svjedoče brojni primjeri nenaučnog istorijskog revizionizma.
To je saopšteno na otvaranju međunarodne konferencije „Granice u Jugoistočnoj Evropi: geografija ili imaginacija?“, koja se završava večeras.
Na otvaranju konferencije je saopšteno i da je rat u Ukrajini pokrenuo rasprave o međunarodnim principima teritorijalnog integriteta, čije su refleksije na region Jugoistočne Evrope očigledne.
Glavni pregovarač Crne Gore sa Evropskom unijom (EU) Predrag Zenović, govoreći o projektu Zajedničkih istorijskih knjiga koji promoviše multiperspektivni pristup u nastavi istorije kroz primjer šest knjiga koje pokrivaju period od Osmanskog carstva do 2008. godine, kazao je da konferencija polazi od tema koje nijesu samo predmet akademskog istraživanja, već i temeljne komponente izgradnje održivog mira i demokratske kulture država regiona.
U tome, prema njegovim riječima, ključnu ulogu ima obrazovanje, a naročito nastava istorije.
- Inicijative poput regionalnog projekta zajedničke istorije, u okviru kojeg je do sada objavljeno šest tomova, predstavljaju dragocjen doprinos razvoju kritičkog mišljenja i osnažavanju kapaciteta za suočavanje s prošlošću - rekao je Zenović.
Kako je kazao, ti priručnici podstiču multiperspektivni pristup, koji nikako ne smije biti revizionizam, već prilika za dublji uvid i bolje razumijevanje.
- Ovi udbženici upravo o tome svjedoče, jer istorija mora počivati na činjenicama, samo na toj osnovi moguće je graditi legitimne i moralno održive zaključke - naveo je Zenović.
On je istakao da je najdublji evropski primjer za proces pomirenja iskustvo francusko-njemačkog odnosa i pomirenje dva tada zavađena naroda.
- Taj proces je bio svjesna odluka za izgradnju zajedničke evropske ideje - naveo je Zenović i dodao da evropske prakse pružaju okvir u kojem se pokušava i uspijeva pomiriti.
Govoreći o granicama, Zenović je rekao da se valja zapitati da li su granice koje dijele samo stvar politike i ideologije, ili stvar narativa.
- Granice koje razdvajaju sjećanja često su postojanije od fizičkih. Upravo zato zadatak pred nama nije samo prekoračavanje geografskih linija, već prevazilaženje mentalnih i simboličkih podjela - kazao je Zenović.
Ambasador Njemačke u Crnoj Gori Peter Felten rekao je da je u prethodne tri godine u više navrata mogao da se uvjeri koliko je nedovoljno dogovora u regionu i koliko je na putu saradnji i razumijevanju stajao nedostatak slaganja oko toga što se desilo u prošlosti.
- Zbog toga rad i rezultati koje ste ostvarili kroz ovih šest tomova imaju izuzetnu važnost - kazao je Felten.
On je rekao da je iskusio i pokušaj da se politizuje istorija - netačno tumačenje istorijskih činjenica i pogrešno tumačenje onoga što se desilo u prošlosti, kao i negiranje odgovornosti.
Prema riječima Feltena, nekada se u školama na Zapadnom Balkanu izbjegavaju teme vezane za skoriju prošlost, a određena pitanja vezana za identitet, religiju ili pripadnost postaju sve otrovnija.
- To je bolest protiv koje bi najuspješnija vakcinacija bila da se prošlost ne ostavlja u nejasnim situacijama, već da se zajednički prepoznaju važne činjenice i da se ne ulazi u rasprave o tome šta su činjenice, već da se diskusija usmjeri ka tumačenju utvrđenih činjenica - rekao je Felten.
On je poručio da, bez prethodne usaglašenosti o utvrđenim istorijskim činjenicama, izmirenje nije moguće.
Felten je kazao da je izmirenje jedna od ruta i Berlinskog procesa koji je inicirala nekadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel, nastavio Olaf Šolc, a sada će nastaviti i Fridrih Merc.
- Berlinski proces je uvijek imao regionalnu integraciju kao benefit, kao i način za region da se pripremi za članstvo u EU - naveo je Felten.
Govoreći o granicama, on je kazao da je u regionu nemoguće da se granice povuku na logičan način, već je jedini način da se one učine takvim da građani regiona preko njih mogu da prolaze nesmetano.
Felten je dodao da je zadovoljan što u momentu smanjenja državnih fondova imaju mogućnost da podrže projekat JHP.
Bivši šef albanske diplomatije Ditmir Bušati rekao je da projekat Zajedničkih istorijskih čitanki nema veze sa granicama, već sa ljudima, koji međusobno sarađuju kako bi jasno i kritički razmišljali o budućnosti.
On je istakao da postoji mreža različitih sporova koji otežavaju sposobnost država regiona da se kreću naprijed brže.
- Svjedoci smo te mreže sporova koji potiču ili iz Drugog svjetskog rata, raspada Jugoslavije, ili graničnih sporova nastalih zbog nastanka novih država nakon pada gvozgene zavjese - naveo je Bušati.
Kako je rekao, u slučaju država Višegradske grupe, ali i drugih, moglo se vidjeti da je pristupanje EU takvo da transformiše bivše neprijatelje u susjede.
- U našem slučaju to se još nije pokazalo kao takvo. Nadam se da ćemo kroz kolektivno djelovanje dati doprinos tome - kazao je Bušati.
Izvršna direktorica Evropskog fonda za Balkan Aleksandra Tomanić rekla je da su, kada su počeli da rade na projektu, shvatili da knjige moraju biti dostupne na internetu.
Ona je rekla da su razgovarali o tome kako da se napravi jedna bezbjedna stranica koja neće biti hakovana, pa se IP adresa mijenja na svakih 15 minuta.
Prema riječima Tomanić, tako se tehnički priprema ako neko istoriju želi da razmatra iz različitih uglova.
- Uz jedan konstruktivan pristup i istinsku političku volju problem sa istorijom u regionu bi mogao da bude riješen - rekla je Tomanić.
Ona je zahvalila Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke na podršci projektu.
Urednica JHP projekta i rektorka Panteon Univerziteta društvenih i političkih nauka Kristina Koulouri rekla je da je taj projekat, koji je počeo kasnih 90-ih na inicijativu biznismena koji su htjeli da vide miran razvoj u svom regionu bez ratova, uspio da preživi do 2020. godine i da uskrsne 2022.
- Nakon toliko godina, smatram da ovaj projekat jeste uspješna priča, da vrijedi druge šanse i da inspiriše mlade kolege koji bi da nastave i obnove naš rad - rekla je Koulouri.
Ona je istakla da je JHP pokrenuo tim od više od 100 istoričara iz 13 država Jugoistočne Evrope.
- Izrađeno je šest udžbenika kojima se pomoviše pomirenje u regionu i, uprkos regionalnoj dimenziji, ovo jeste jedinstven projekat - kazala je Koulouri i dodala da JHP može da ponudi model kako podučavati u post-konfliktnim društvima.
Ona je saopštila da su knjige prevedene na japanski jezik, gdje se koriste kao model.
Prema njenim riječima, JHP je stvorio važno nasljeđe, na kojem treba da zasnivamo budući rad.
Koulouri je rekla da su temu granica za drugu verziju JHP izabrali, jer je taj koncept bitan u kreiranju identitea.
- Granice ne možemo da razumijemo bez koncepta kretanja stanovništva i tranzicija koje se dešavaju na različitim mjestima. Važno je razumjeti istoriju granica u kombinaciji sa istorijom same države - naglasila je Koulouri.
Ona je navela da prije 18. vijeka nijesu bile linearne granice, nego zone, koje su zavisile od rijeka ili planina, nakon čega je došlo do stvaranja neteritorijalnog integriteta, pa se zato mora biti na oprezu kada se govori o granicama i identitetima.
Govoreći o obrazovanju, Koulouri je kazala da ono ne daje rezultate u kratkom roku, već da se mora biti strpljiv da bi se došlo do promjene kroz obrazovanje.
- Mi smo tu da nastavimo poduhvat koji će biti nužan koliko god traje nacionalizam - rekla je Koulouri.
Rukovoditeljka JHP Zvezdana Kovač objasnila je da je projekat rezultirao izradom šest knjiga koje obrađuju period od Osmanskog carstva do 2008. godine, a na kojima su radili istoričari iz svih država Jugoistočne Evrope.
Ona smatra da je to jedan od najvećih projekata civilnog društva, jer su desetine istoričara iz 13 zemalja uspjeli da se dogovore u vezi sa sadržajem knjiga koji je preveden na 11 jezika.
Među tim izdanjima je i ono na crnogorskom jeziku koje možete naći na: <a href="https://jointhistory.net/">www.jointhistory.net.</a>
Kovač je zahvalila Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke i Evropskom fondu za Balkan, koji su omogućili ovaj projekat (JHP 2.0) i Centru za građansko obrazovanje na podršci u organizaciji ove konferencije.

Neophodna politička volja kako bi nastava istorije bila oslobođena etnocentrizma

Vrhovni sud smatra da selektivnim emitovanjem snimka nijedna stranka u postupku nije favorizovana u predmetu protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, nekadašnjeg pomoćnika direktora Uprave policije Zorana Lazovića i suspendnovanog tužioca Saše Čeđenovića. Kada je 9. maja nakon okončanja prvog ročišta u „procesu vijeka“ emitovan snimak na sajtu Višeg suda u trajanju od sat, 47 minuta i 38 sekundi, javnost je mogla čuti samo detalje iz optužnice tužioca Miloša Šoškića i izjašenje optuženih da ne priznaju krivicu, te da će iznijeti odbrane, ali ne i samu odbranu Lazovića.
Pred sudskim vijećem kojim je predsjedavao sudija Višeg suda Veljko Radovanović 9. maja je počelo suđenje Katniću, Lazoviću i Čađenoviću koje Specijalno državno tužilaštvo tereti da su svoje službene položaje podredili u korist kavačkog mafijaškog klana. Nakon čitanja optužnice, uslijedilo je kratko izjašnjenje optuženih da ne priznaju krivicu i da će iznijti odbranu. Lazović se skoro dva sata detaljno izjašnjavo o svim navodima iz optužnice, kategorično ih odbacujući i tvrdeći da se radi o politički motivisanom postupku, a iznio je brojne detalje u prilog svojim tvrdnjam. Međutim, odbrana bivšeg policijskog funkcionera nije emitovana.
Iz Vrhovnog suda na čijem je čelu predsjednica Valentina Pavličić, osim odgovora na naši upit, stiglo je i obrazloženje odluke zbog čega će samo pojedini segmenti iz tog procesa biti audio-vizuelno emitovani.
Ukazali su da je suđenje u ovom slučaju otvoreno za javnost, pa mogu da prisustvuju i novinari koji izvještavaju o toku postupka ističući da nijedna stranka nije favorizovana, te da je odluka koja je donijeta obrazložena shodno „nacionalnim i međunarodnim standardima“.&nbsp;
-Ključni razlozi za donošenje odluke su: zaštita prava optuženih – snimanje kompletnih izjava i izvođenja dokaza moglo bi uticati na postupanje stranaka u postupku, a može voditi i ka odugovlačenju suđenja - navodi se u odgovorima Vrhovog suda.&nbsp;
Navodi se da u cilju pravičnog suđenja sud mora garantovati nepristrasnost i nezavisnost, što, kako objašnjavaju, uključuje zaštitu suđenja od pritisaka javnosti. Istovremeno, u cilju zaštite javnog interesa sud prepoznaje veliko interesovanje javnosti za ovaj slučaj, jer se tiče organizovanog kriminala i visoke korupcije.&nbsp;
Kada je riječ o trećem kriterijumu - balansu javnosti i pravičnosti – sud, kako kažu, nastoji da ostvari transparentnost, ali ne nauštrb pravičnosti i vladavine prava.&nbsp;
- Vrhovni sud je procijenio da će se na ovaj način javni interes zadovoljiti – navodi se u odgovorima Vrhovog suda.
Ističu da ova odluka ima za cilj da „obezbijedi transparentnost postupka, ali uz strogo poštovanje prava svih učesnika postupka, kao i nepristrasnost i nezavisnost suda kao garanta pravde – fundamentalne vrijednosti u državi, čime se čuva i ugled pravosuđa“.
U odluci Vrhovnog suda navodi se da je nakon razmatranje zahtjeva optuženog Katnića i branilaca Lazovića, advokata Zorana Piperovića i Stefana Jovanovića odobreno audio-vizuelno snimanje u predmetu Višeg suda u dijelu „početka glavnog pretresa - konstatovanjem prisustva stranaka, čitanja i pojašnjenja optužnice, izjašnjavanja optuženih o krivici u smislu člana 339 Zakonika o krivičnom postupku, kao i u dijelu davanja završnih riječi i izricanja i objavljivanja presude“. &nbsp;Snimci će, kako su objasnili, biti dostupni na internet stranici Višeg suda u Podgorici.
U obrazloženju se navodi i da je predsjednik sudskog vijeća Veljko Radovanović, koji je zadužio predmet za Katnića, Lazovića i Čađenovića, dostavio izjašnjenje Vrhovnom sudu o zahtjevu za audio-vizeulno snimanje postupka.&nbsp;
Sudija Radovanović je predložio da se „imajuću u vidu specifičnost krivičnog predmeta, shodno čl. 320 st. 4 Zakonika o krivičnom postupku, odobri audio-vizuelno snimanje pojedinih djelova suđenja i to početak glavnog pretresa i završne riječi. On je u odnosu na glavne pretrese na kojima bi optuženi davali svoje odbrane, kao i glavni pretres na kojim bi se izvodili dokazi, predložio da se ne odobri snimanje, jer bi moglo „uticati na postupanje stranaka u ovoj krivičnoj - pravnoj stvari i samim tim vodilo odugovlačenju postupka“.
Isti stav bio je i predsjednice Vrhovnog suda Valentine Pavličić nakon izjašnjenja sudije Radovanovića. U obrazložnju je navedeno da je odredbom članana 320 st. 1 Zakonika o krivičnom postupku propisano da je sud dužan da svoj ugled, ugled stranaka i drugih učesika postupka zaštiti od uvreda, prijetnji i svakog drugog napada. Ukazali su da vijeće može iz opravdanih razloga odlučiti da se pojednini djelovi glavnog pretresa ne snimaju.
- Uzimajući u obzir povećano interesovanje javnosti da se dodatno upozna sa stanjem stvari u predmetima organizovanog kriminalana i visoke korupcije, koji se nalaze u radu pred sudom, kao što je u konkretnom i slučaj, cijeni se opravdanim da je u ovom slučaju određeni stepen interesovanja javnosti moguće zadovoljiti obezbjeđenjem audio-vizuelnog snimanja na suđenju u predmetu Višeg suda u Podgorici u dijelu početka glavnog pretresa – čitanja optužnice, pojašnjenja i izjašnjavanja optuženih o krivici, kao i u dijelu završnih riječi, te izricanje i objavljivanje presude, smatrajući da se uvidom u navedene faze postupka postiže balans između prava javnosti da zna i zaštite prava optuženih da im se javno sudi, bez obzira na njihov identitet i svojstvo, uz neophodno garancije pretpostavke nevinosti – navodi se u obrazloženju odluke.

Tvrde da selektivnim snimanjem niko nije favorizovan, pozivaju se na zaštitu prava optuženih

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?