Kada je u egipatskom Šarm el-Šeiku objavljeno da je postignut prekid vatre između izraelskih snaga i palestinskih frakcija predvođenih Hamasom, u Gazi je zavladala nevjerica, ali se pojavila i tiha nada.
Ljudi su izlazili iz šatora noseći ono malo što im je ostalo – bocu vode, dječju dekicu, plastičnu kesu s uspomenama. Mnogi su vjerovali da se vraćaju kući, ali su pronašli samo tišinu i prašinu. Kuće su nestale, čitavi kvartovi sravnjeni su sa zemljom, a ispod ruševina leže tragovi života koji je tu nekada postojao.
- Sve je bilo sivo, kao da je nestao svijet - kazala je Senija iz područja Al Šati u Pojasu Gaze.
Osim kuće, izgubila je muža i troje djece, a najstariji sin joj je živ samo zato što je davno otišao u Njemačku. Senijina priča jeste priča o sudbini stotina hiljada Palestinaca koji su imali život, porodicu i dom, a preko noći ostali bez ičega – u ovom okrutnom ratu koji je trajao više od dvije godine. Prekid vatre donio je mir, ali ne i sigurnost. U moru ruševina čovjek se ne može osjećati bezbjedno. Ipak, ljudi se vraćaju – ne zato što imaju gdje, već zato što nemaju kud drugo.
Na mjestima nekadašnjih kuća sada niču šatori u koje se sklanjaju hiljade porodica. Proći će još mnogo vremena prije nego što ponovo budu imali čvrst krov nad glavom. U šatorima se rađaju djeca, liječe rane, kuvaju posljednje zalihe hrane i traži voda. Noći su hladne, dani užareni, a svaka kap kiše pretvara se u borbu protiv blata i prokišnjavanja. Roditelji pokušavaju djeci da objasne zašto njihova soba više ne postoji, dok oni traže igračke ispod gomila kamenja.
Humanitarna pomoć i dalje sporo stiže u Gazu i to u ograničenim količinama. Uprkos ogromnom razaranju, život se ipak polako pokušava vratiti u normalu. Gotovo svi stanovnici Pojasa Gaze smješteni su u šatore i nastoje, koliko mogu, da održe bezbjednost i osnovne uslove za sebe i svoju djecu.
<h2>Stalna borba</h2>
Uprkos nedostatku osnovnih resursa, trude se da sebi stvore svakodnevnu rutinu. Sada je u toku borba za preživljavanje i prilagođavanje novim okolnostima – traže se načini da se u ruševinama pronađe makar neki izvor egzistencije.
Putem Skajpa Večernji list je razgovarao s nekoliko porodica koje su do prije dvije godine u Gazi imale lagodan život, a koje danas žive u šatorima. Porodica Al-Šetat odmah nakon proglašenja prekida vatre krenula je pješice prema svojoj četvrti Han Junis. Dani bježanja, skloništa i gladi bili su iza njih – barem su tako vjerovali. Ibrahim i njegova supruga Samira, sa svojih petoro djece, nijesu ni slutili da će se povratak pretvoriti u prekopavanje ruševina.
Put prema nekadašnjem domu vodio je, pričaju, preko ulica zatrpanih komadima betona, smrvljenim automobilima i tišinom težom od zvuka eksplozija.
- Djeca su mislila da će pronaći našu kuću – možda oštećenu, ali ipak kuću. Nijesu razumjela što znači "potpuno sravnjena" - priča za Večernji Samira dok stoji pred ostacima svog doma u Han Junisu.&nbsp;
Izraelska bombardovanja i raketiranja „preživio“ je samo betonski prag. Krov, zidovi, namještaj – sve je nestalo. Djeca su, kaže, nijemo gledala u ruševinu, a najmlađa Lejla upitala je: „Mama, gdje će sad spavati naši kreveti?“ Samira nije imala odgovor.
Ibrahim je od komada platna i starih metalnih šipki podigao improvizovani šator. To je sada njihov novi, privremeni dom – na prašnjavoj zemlji, bez struje i vode, ali s osjećajem da su barem na svome.
- Nijesam mogao dozvoliti da moja djeca spavaju među kamenjem i ruševinama. Šator je sve što imamo, ali i znak da nijesmo odustali - kaže Ibrahim.
Život u šatoru donosi brojne izazove. Noću je hladno, danju vruće, a kad padne kiša, voda se sliva niz platno. Djeca drže plastične boce i hvataju svaku kap. Samira svakog jutra ide do improvizovanog bunara po vodu i traži nešto hrane na lokalnoj pijaci, gdje su cijene višestruko porasle. Hrana se dijeli na male porcije – malo pirinča, nekoliko urmi, ponekad konzerva tune koju svi dijele.
- Naučili smo da živimo s manje, ali nikada se nećemo navići na to da nam djeca zaspu gladna - kaže Samira.
Sin Ahmed pomaže ocu popravljati šator i sakupljati drva za vatru, dok Lina brine o mlađima i priča im priče koje je zapamtila iz škole – škole koja je sada takođe ruševina.
Ne puca se, kažu Al-Šetati, ali noću se i dalje čuju dronovi.&nbsp;
- Svaki put kad čujem zvuk aviona, srce mi stane. Ne znaš hoće li se ovaj mir odjednom pretvoriti u novi dan užasa - kaže Samira.
Ibrahim svakog dana pretražuje ruševine njihovog doma, traži fotografije, uspomene – bilo šta što bi djeci vratilo osjećaj doma. Jednog dana pronašao je metalnu šolju s ugraviranim imenom "Lina". Donio ju je kćeri, a ona ju je poljubila i rekla: „Sad opet imam nešto svoje.“
Humanitarne organizacije povremeno donose osnovne potrepštine – brašno, deke, higijenske setove – ali to nije dovoljno.&nbsp;
- Ono što nama treba nije samo hrana, već život dostojan čovjeka. Djeca trebaju školu, igru, sigurnost. Umorna su od šatora - objašnjava Ibrahim.
Uprkos svemu, porodica Al-Šetat čini sve kako bi stvorila privid normalnosti. Petkom, kad sunce ne prži ili kiša ne lije previše, Samira kuva skroman ručak, uglavnom od pirinča i leće, a Ibrahim sjedi s djecom i priča im o vremenima prije rata – kako su sadili smokve u dvorištu, kako je Lejla trčala za kokoškama, a Ahmed pomagao đedu da popravlja bicikl. Djeca slušaju, oči im sijaju, jer u tim pričama postoji svijet koji nije srušen.
- Sanjam dan kad ćemo ponovo imati kuću, makar malu - stalno govori Lina, dodaje Ibrahim.
Šator je, kaže, dom bez adrese. Ipak, svaki dan započinju zahvalnošću što su živi i zajedno.&nbsp;
- Samira svakog jutra ponavlja molitvu: „Bože, daj nam snage da izdržimo i da naša djeca dožive mir koji traje duže od jednog prekida vatre“ - ispričao je Ibrahim Al-Šetat.
<h2>Šator postao simbol upornosti</h2>
Kao i porodica Al-Šetat, i porodica Al-Nadžar vratila se u svoju četvrt na sjeveru Gaze nakon proglašenja prekida vatre, ali nijesu imali šta da zateknu osim prašine i kamenja.
Kuća u kojoj su odrasla njihova djeca pretvorila se u gomilu građevinskog otpada, a dvorište u kojem su se nekada igrali sada je neprepoznatljivo. I ta porodica živi u improvizovanom šatoru pored svojih ruševina. Otac Fares i majka Hanan imali su šestoro djece – tačnije, imali su ih. U posljednjem bombardovanju izgubili su sina Mahmuda (14) i ćerku Salmu (10). Preostala djeca – Omar (16), Jasmin (12), Karim (8) i najmlađa Dalija (5) – žive s njima pod tankim platnom koje prokišnjava na svaku kap kiše.
- Kada se vratite i shvatite da su vaša djeca zakopana pod ruševinama vašeg doma, svijet prestaje da ima smisla - kaže Fares, čije su ruke ispucale od danonoćnog kopanja po betonu u potrazi za njihovim tijelima.&nbsp;
- Mahmuda sam pronašao nakon tri dana. Salmu su pronašli komšije. Nikada nijesam mislio da ću im kopati grob vlastitim rukama - govori u očaju.
Hanan dodaje da svakog dana sjedi na plastičnoj stolici ispred šatora i drži Salminu maramicu s izvezenim cvjetićem.&nbsp;
- Ona ju je sašila dan prije nego što je poginula - kaže.&nbsp;
Glas joj drhti, ali oči su suve – suza, kaže, više nema.&nbsp;
- Život u šatoru nije život, već preživljavanje. Ujutro pokušavam da skuvam nešto na malom plinskom kuvalu koje su nam donijeli volonteri. Kada plina nema, ložimo plastiku i drvo - objašnjava.
Šator je postao simbol upornosti porodice, svakodnevno ga popravljaju, učvršćuju kanapima i komadima lima.&nbsp;
- Ne mogu djeci vratiti dom, ali mogu im dati osjećaj da nijesu izgubljeni - govori Fares.&nbsp;
U šatoru su uredili kutak s nekoliko knjiga i igračaka koje su preživjele rat. Djeca tamo provode sate crtajući – kuće, drveće, nebo bez dima – svijet u kojem bi voljela da žive.
Humanitarna pomoć stiže povremeno: brašno, konzervirana hrana, voda, ponekad i paketi s igračkama.&nbsp;
- Kada Dalija vidi lutku, prvo pita: "Je li ovo Salmina?" Kako joj objasniti da Salma više nikada neće doći - pita Hanan.
Porodica Al-Nadžar ne želi da napusti mjesto na kojem je nekada živjela srećno.&nbsp;
- Ovdje smo rođeni, ovdje su nam djeca sahranjena. Ovdje ćemo i ostati. Ako odemo, bilo bi to kao da su njihovi životi izbrisani - odlučan je Fares.
Svaki zalazak sunca unosi tračak svjetlosti kroz poderano platno šatora. Djeca se okupljaju uz vatru, a Hanan im priča o Mahmudu i Salmi.&nbsp;
- Bili su hrabri, uvijek su dijelili sve što su imali - govori im, a Omar dodaje: „Zato ćemo i mi dijeliti ono malo što imamo, dok jednog dana opet ne budemo svi zajedno.“
Ti trenuci, iako bolni, vraćaju porodici snagu. Djeca su naučila da se nada ne gradi na zidovima, već u srcima. Njihova srca, uprkos ratu, i dalje kucaju. Kada noć prekrije ruševine, a vjetar zapuše kroz poderane šavove šatora, Fares šapuće: „Mahmude, Salma, vaša braća i sestre spavaju. Čuvajte ih odozgo.“&nbsp;
I dok gleda u nebo bez zvijezda, nada se da će jednog dana podići novu kuću – ne da zaboravi, već da vrati ono što su im rat i mržnja oduzeli.
I u zemlji bez domova, ljubav i sjećanje ostaju – kao posljednji krov nad glavom.
Razaranje u Pojasu Gaze tokom sukoba od 2023. godine do danas dostiglo je katastrofalne razmjere, s posljedicama koje će se osjećati decenijama.
Stanje je slikovito opisao i Džared Kušner, zet američkog predsjednika Donalda Trampa, koji je bio uključen u posredovanje pri sporazumu između Izraela i Hamasa. U intervjuu za emisiju CBS-a „60 minuta“ o prizoru koji je zatekao rekao je: „To je kao da je u tom području eksplodirala nuklearna bomba. Ljudi su žurili nazad prema svojim uništenim domovima, ne shvatajući u potpunosti šta ih tamo čeka.“
Izraelski vojnici objasnili su mu da se ljudi vraćaju u potpuno razorena područja kako bi, koliko mogu, sačuvali tragove svog života – podigli šatore na ruševinama i pokušali stvoriti makar privid doma.&nbsp;
- Veoma je tužno, jer pomislite: "Nemaju gdje drugo da odu." Sve što su imali – domove, ulice, škole – sada je sravnjeno sa zemljom - dodao je Kušner, naglašavajući ne samo materijalnu, već i ljudsku i psihološku dimenziju razarajućeg učinka sukoba.
Kušner je opisao i prizor povratka porodica: „Ljudi su se kretali potpuno razorenim područjima, gdje su ostali samo beton i metal. Pokušavali su da postave šatore i da povrate makar tragove svog života. I dok sam posmatrao te ljude, shvatio sam koliko je duboka njihova nemoć – i koliko su snažne njihove nade.“
Pojedini djelovi Gaze podsjećaju na gradove iz apokaliptičnih filmova: ulica nema, krovova nema, a jedini znak života jesu male improvizovane zajednice koje opstaju uprkos svemu.
Kušner je naglasio da je devastacija u Gazi simbol šire humanitarne krize.&nbsp;
- Pogled na ljude koji pokušavaju da obnove svoj život usred ruševina – to je prizor koji se ne zaboravlja. Oni nemaju gdje drugo da odu, a njihova svakodnevica sada se sastoji od borbe za preživljavanje – ne za luksuz, ne za udobnost, već za osnovno dostojanstvo - rekao je on.
<h2>Skupa i složena obnova</h2>
Obnova Pojasa Gaze nakon gotovo dvije godine intenzivnog sukoba s Izraelom zahtijevaće ogroman finansijski i logistički napor.
Prema procjenama Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), za obnovu i obezbjeđivanje bezbjednosti u Gazi biće potrebno oko 70 milijardi dolara, dok se za prve tri godine inicijalne obnove planira obezbijediti oko 20 milijardi dolara.
Ta procjena zasniva se na Privremenoj brzoj procjeni šteta i potreba (IRDNA), koju su zajednički sačinili UN, Evropska unija i Svjetska banka.
Gaza, duga 41 kilometar i široka između dva i pet kilometara, gotovo da nema djelova koji nijesu pogođeni stalnim bombardovanjem.
Džeko Silijers iz UNDP-a ističe da nivo razaranja dostiže oko 84%, dok u nekim područjima, uključujući grad Gazu, razaranja prelaze 90%.
Taj nivo uništenja stvorila je ogromne količine ruševina i otpada – procijenjene na više od 60 miliona tona – što uključuje betonske blokove, čelik, neeksplodirane bombe, pa čak i ljudske ostatke.
UNDP i partneri već pomažu 2,1 milion stanovnika Gaze u obezbjeđivanju pitke vode, medicinskih zaliha, uklanjanju otpada i čišćenju ruševina. Do sada je uklonjeno oko 81.000 tona ruševina, što odgovara otprilike 3.100 kamiona, čime se omogućava pristup humanitarnim radnicima, bolnicama i društvenim službama.
Iako postoji spremnost donatora iz arapskih zemalja, evropskih država i SAD-a da podrže prve faze obnove, humanitarne potrebe i dalje daleko prevazilaze dostupnu pomoć.
Nakon potpisivanja primirja u Šarm el-Šeiku, koje su podržali američki predsjednik Donald Tramp i lideri Egipta, Katara i Turske, oslobođeni su svi izraelski taoci, a Izrael je oslobodio palestinske zatvorenike. UN i humanitarne agencije ponovo pozivaju izraelske vlasti da otvore sve ulazne tačke u Gazu, kako bi humanitarna pomoć mogla da stigne do onih kojima je najpotrebnija.
Iako je Izrael dozvolio ulazak 190.000 tona pomoći, UN i partneri upozoravaju da su potrebe mnogo veće. Jens Larke iz Kancelarije UN-a za humanitarnu pomoć naglašava da pomoć mora doći do ljudi, a ne da ljudi rizikuju živote dolaskom po nju u udaljena područja.
Prvi korak u obnovi je uklanjanje ruševina. Milioni tona betona, metala, plastike i drugih materijala prekrivaju Pojas Gaze. Filip Buverat ističe da je za nastavak obnove neophodno najprije obezbijediti pogođena područja, ukloniti neeksplodirane bombe i pripremiti materijal za ponovnu izgradnju.
Beton i čelik koji se uklone mogu se drobiti i ponovo koristiti, dok će masovni uvoz građevinskog materijala biti moguć tek nakon izgradnje dubokomorske luke.
Ključne komunalne usluge – vodosnabdijevanje, kanalizacija i električna mreža – pretrpjele su teška oštećenja. Više od 70% od ukupno 600 postrojenja za vodu i sanitaciju oštećeno je ili uništeno, a posebno su pogođena postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. U Pojasu Gaze postoji šest takvih postrojenja i sva su oštećena, što povećava rizik od širenja bolesti, uključujući prolivne bolesti i koleru. Maher Nadžar, zamjenik direktora organizacije Coastal Municipalities Water Utility (CMWU), naglašava da su radovi na popravkama ometani stalnom prijetnjom napada i nedostatkom opreme.
Stambeni sektor takođe je pretrpio katastrofalna razaranja. Prema satelitskim snimcima i procjenama UN-a, oštećeno je ili uništeno 282.904 kuća i stanova širom Gaze, dok je u gradu Gazi posebno pogođena četvrt Šeih Radvan. Uprava grada navodi da je 90% gradskih puteva oštećeno, što dodatno otežava pristup i logistiku obnove.
Stručnjaci, poput Šeli Kalberson iz RAND Corporationa, upozoravaju da obnova stambenog fonda može potrajati decenijama ako se ne sprovede sistemsko planiranje, uključujući privremene kampove koji bi se mogli pretvoriti u trajne gradske četvrti.
Poljoprivreda je, takođe, pretrpjela težak udarac – 82,4% jednogodišnjih usjeva i više od 97% višegodišnjih nasada uništeno je tokom sukoba, što je dovelo do ozbiljne nesigurnosti u snabdijevanju hranom i proglašenja gladi u gradu Gazi.
Filip Buverat naglašava da je hitno čišćenje zemljišta od mina i neeksplodiranih bombi ključ za oporavak poljoprivrede i prehrambene bezbjednosti.
Obnova obrazovnog sektora takođe je od suštinske važnosti, jer gotovo polovina stanovništva ima manje od 18 godina. Tokom sukoba škole su služile kao skloništa, a 91,8% zgrada zahtijeva potpunu obnovu ili rekonstrukciju.
Obnova Gaze biće složena i dugotrajna, zahtijevaće koordinaciju donatora, humanitarnih organizacija i lokalnih vlasti. Bez sistemske pomoći spolja, povratak normalnom životu ostaće nedostižan, a humanitarna kriza nastaviće da prijeti milionima Palestinaca.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Stotine hiljada Palestinaca vratilo se u apokalipsu: Gaza je pretvorena u prah i pepeo

Evropska unija omogućiće zemljama pogodjenim poplavama, koje je u Srednju Evropu donio ciklon Boris, da pored sredstava iz Fonda solidarnosti iskoristi za obnovu razorene infrastrukture i saniranje šteta još i 10 milijardi eura iz evropskih kohezijskih fondova, saopštila je danas predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen. 
 
- Srce se cijepa kada gledamo kakva razaranje su donijele poplave. Najvažnija stvar je da se nadju pare za obnovu. Dogovorili smo se da novac iz Kohezijskog fonda maksimalno fleksibilno prilagodimo potrebama tamo gdje su najveće. Pogodjene zemlje će moći 10 milijardi eura da iskoriste iz tog fonda - kazala je predsjednica EK poslije vanrednog sastanka sa premijerima Poljske, Češke, Slovačke i Austrije.
Ursula fon der Lajen rekla je da sigurno za saniranje šteta i obnovu neće biti dovoljan novac iz Fonda solidarnosti koji EU ima da pomogne u slučajevima elementarnih nepogoda i katastrofa i da zato Brisel izdvaja ovih dodatnih 10 milijardi eura po uprošćenoj proceduri i u nekim slučajevima ne samo kao sufinansiranje nego i finansiranje 100 odsto vrijednosti projekata.
- Teško da bi mogli da saniramo štete iz naših nacionalnih budžeta. Predsjednica EK predstavila je konkretne kvote i konkretne fondove koje možemo da koristimo - kazao je češki premijer Petr Fijala.
Samo u Češkoj gde su poplave pogodile dva regiona, Moravsko-šlezijski i Olomoucki na istoku zemlje evakuisano je, kako je kazao Fijala, 20.000 ljudi, uništeni su putevi, pruge, mostovi, željezničke stanice, domovi, a Vlada mora da revidira budžet za ovu i narednu godinu i izdvoji 1,66 milijardi eura za pomoć ljudima.
Slovački premijer Robert Fico odao je posebno priznanje poljskom premijeru Donaldu Tusku koji je uspio da hitno organizuje sastanak još dok poplave traju i Ursuli fon der Lajen koja se odazvala da EU solidarno pomogne poplavljenim zemljama.
- Ljudi koji žive u EU žele da znaju da institucije Unije posvećuju istu pažnju i ljudima koji ovdje žive kao onima van granica EU. Ovo će povećati povjerenje u institucije EU. Zatražili smo više fleksibilnosti i predsjednica EK je rekla da možemo da koristimo 10 milijardi eura pod mnogo jednostavnijim uslovima - kazao je Fico.
Slovački premijer naglasio je da nikada do sada od trenutka kada je davno počeo da učestvuje na sastancima EU nije prisustvovao sastanku koji bi, iako tako kratak, donio toliko dobre rezultate.

EU izdvaja 10 milijardi eura za obnove nakon poplava

Sutkinja Vesna Kovačević je u obrazloženju osuđujuće odluke u slučaju bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice navela da sud nije postupao kao prijeki sud već sud pravde.
Ona je na taj način obrazložila visinu kazne koju je izrekla Medenicama i osvrnula se na prijedlog SDT koje je tražilo da budu osuđeni na po 20 godina zatvora.
- Prilikom odlučivanja o vrsti i visini krivične sankcije, sud je imao u vidu sve okolnost iz člana 42 Krivičnog zakonika Crne Gore, a naročito stepen krivice, težinu izvršenog krivičnog djela, posljedice koje je djelo proizvelo, kao i ličnost optužene i njen društveni položaj u vrijeme izvršenja djela &nbsp;- kazala je sutkinja Kovačević.
Sud je, prema njenim riječima, posebno cijenio činjenicu da je optužena u vrijeme izvršenja krivičnog djela obavljala funkciju predsjednice Vrhovni sud Crne Gore - najvišu sudijsku funkciju u državi, koja po svojoj ustavnoj i zakonskoj ulozi podrazumijeva zaštitu zakonitosti, nezavisnosti sudstva, borbu protiv korupcije i jačanje povjerenja javnosti u pravosude.&nbsp;
- Umjesto toga, optužena je, koristeći autoritet i uticaj koji proizilaze iz te funkcije, postupala suprotno osnovnim vrijednostima koje je bila dužna da štiti što predstavlja tešku zloupotrebu funkcije i ozbiljno narušavanje povjerenja građana u sudstvo - navela je u obrazloženju sutkinja Kovačević.
Takvo postupanje sud je kako je dodala ocijenio kao izuzetno otežavajuću okolnost, jer krivično djelo nije izvršeno od nekog građanina, već od osobe koja je bila pozvana da bude simbol pravne države, zakonitosti i integriteta sudske vlasti. Povreda povjerenja javnosti, kako je navela u obrazloženju, u ovom slučaju ima znatno šire i dublje posljedice od uobičajenih, jer podriva temelje sudstva i vladavine prava.
- Izricanjem visoke kazne zatvora, sud je imao u vidu potrebu ostvarivanja opšte prevencije, odnosno slanja jasne i nedvosmislene poruke da niko nije iznad zakona, bez obzira na funkciju, položaj ili autoritet koji ima u društvu - istakla je sutkinja Kovačević.
Ovakav pristup je, prema stavu sudskog vijeća, u potpunosti saglasan sa Ustavom Crne Gore, koji utemeljuje načelo vladavine prava, jednakosti svih pred zakonom i odgovornosti nosilaca javnih funkcija, kao i sa evropskim pravnim standardima, uključujući praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj sudije i nosioci pravosudnih funkcija moraju uživati povjerenje javnosti, a njihovo nečasno postupanje može opravdati strože sankcionisanje upravo radi zaštite ugleda sudstva i demokratskog poretka.

KOVAČEVIĆ: Niko nije iznad zakona, Medenica koristila uticaj i postupala suprotno osnovnim vrijednostima koje je trebalo da štiti

Predsjednik Francuske Emanuel Makron sastao se danas u Parizu sa premijerkom Danske Mete Frederiksen, a tim povodom obratio se i na grenlandskom jeziku.
Govoreći na grenlandskom, Makron je poručio da jedino Grenland može odlučivati o svojoj sudbini.
- Grenland nije na prodaju niti se može preuzeti. Grenlanđani će odlučivati o svojoj budućnosti - rekao je Makron.
U nastavku obraćanja, predsjednik Francuske govorio je i na danskom jeziku.
- Francuska će i dalje biti ujedinjena sa Kraljevinom Danskom - istakao je Makron.
Grenlandski lider Jens-Frederik Nilsen i danska premijerka Mete Frederiksen boravili su u Parizu na sastanku sa Makronom kako bi učvrstili podršku protiv nastojanja američkog predsjednika Donalda Trampa da preuzme arktičko ostrvo koje je vjekovima bilo dio danske teritorije.
Makron je kazao da Francuska dijeli stav da je neophodno ojačati odbranu na Arktiku.

Makron se obratio na grenlandskom jeziku: "Grenland nije na prodaju i ne može se uzeti"

Specijalni tužilac Vukas Radonjić ističe da je SDT zadovoljno osuđujućom presudom protiv Vesne Medenice i njenog sina Miloša u većini krivičnih djela. Naglasio je da će se SDT žaliti na dužinu izrečene kazne, budući da su osuđeni na 10 godina zatvora, a tužilaštvo je tražilo 20.
- Prije svega zadovoljni smo da je presuda dokazala da je SDT profesionalno odradilo svoj posao, da svoj posao radu na osnovu dokaza i da nema govora da je osnov za pokretanje ovog postupka bio politički ili bilo kakav drugi motiv koji nije zasnovan na dokazima - kazao je Radonjić.
Smatra da očigledno kazne nijesu onolike koliko je tužilaštvo tražilo.
- I u tom dijelu ćemo sigurno da razmatramo da izjavimo žalbu. Kada sagledamo obrazloženje čak i za krivična djela kojih su optuženi oslobođeni, tu ćemo sigurno izjaviti žalbu - kazao je on.
Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i njen sin Miloš Medenica osuđeni su na po deset godina zatvora. Presudu je donio Viši sud. Medenica se teretila da je član organizovane grupe koju je predvodio njen sin.

Radonjić: Zadovoljni smo presudom Medenicama, žalićemo se na dužinu kazne

Advokat Vesne Medenice i njenog sina Miloša Medenice, Zdravko Begović prokomentarisao je današnju presudu ističući da pravo nije trenutak nego proces, a da sudovi govore kroz vrijeme, a ne kroz jedan dan.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 70.8779%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fvesna-medenica-osudena-na-10-godina-zatvora&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Mislim da su danas ovom presudom govorili upravo kroz taj jedan dan. Naravno, kao odbranilac optužene Vesne Medenice, ja nisam zadovoljan ovakvom odlukom - poručio je Begović.
On dodaje da ima pravo na to, kao i da čim bude dostavljen pismeni otpravak presude, odbrana će izjaviti žalbu Apelacionom sudu.
- Smatramo da je bilo puno argumenata koji su išli u korist teze odbrane, da Vesna Medenica nije izvršila navedeno krivično djelo. Takođe, moram istaći da je ovaj postupak vođen pod jednim veoma čudnim, da ne kažem, žestokim pritiskom javnosti, što je u svakom slučaju imalo uticaja i na ovu konačnu odluku suda i da je upravo zbog toga pretpostavka nevinosti od prvog dana bila dovedena na najniži mogući nivo - zaključio je Begović.

Tag: obnova

Stotine hiljada Palestinaca vratilo se u apokalipsu: Gaza je pretvorena u prah i pepeo

EU izdvaja 10 milijardi eura za obnove nakon poplava

KOVAČEVIĆ: Niko nije iznad zakona, Medenica koristila uticaj i postupala suprotno osnovnim vrijednostima koje je trebalo da štiti

Makron se obratio na grenlandskom jeziku: "Grenland nije na prodaju i ne može se uzeti"

Radonjić: Zadovoljni smo presudom Medenicama, žalićemo se na dužinu kazne

Begović: Nismo zadovoljni presudom, žalićemo se Apelacionom sudu

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO