Nova epizoda emisije „Galerija tajni“ emituje se večeras od 18 sati na TV E.
Prenatrpanost zatvora, neadekvatna zdravstvena zaštita, nehumani uslovi boravka u pritvoru, tuče, nehumano postupanje službenika prema zatvorenicima višegodišnji su problemi koji se vežu za Upravu za izvršenje krivičnih sankcija.&nbsp;
Međutim, kada odsluže kaznu i napušte ćeliju i zidine spuškog zatvora, velikom broju osuđenika „ne svane“, već im slijedi nova bitka - prevazilaženje stigme, jer im zajednica, najčešće, uporno lijepi etiketu zatvorenika.
Sve ono što sistem pokušava kroz proces reintegracije i resocijalizacije osuđenika, ulivajući im nadu da ih, kada se nađu na slobodi, čeka druga šansa, najčešće se raspe u paramparčad.
Emisiju „Galerija tajni“ pogledajte večeras od 18 sati na TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FnJYLJQf1dwk&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

„Galerija tajni“ na TV E: Prenatrpanost zatvora, neadekvatna zdravstvena zaštita, nehumani uslovi boravka i prevazilaženje stigme

Grupa zatvorenika u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) u Spužu uputila je otvoreno pismo o nehumanim uslovima i zloupotrebi instituta pritvora predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću, premijeru Milojku Spajiću, predsjedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću, ministru pravde Bojanu Božoviću, predsjedniku Višeg suda Zoranu Radoviću, Advokatskoj komori, Ombudsmanu Siniši Bjekoviću, nevladinom sektoru i medijima kako bi ukazali na ozbiljne i sistemske probleme sa njihovim tretmanom kojem su izloženi.
- Cilj ovog obraćanja nije da tražimo oslobađanje bez suđenja niti da prejudiciramo krivicu ili nevinost bilo koga. Međutim, smatramo da nijedna osoba, bez obzira na težinu optužbi, ne smije biti izložena nehumanim i nedostojnim uslovima, niti lišena osnovnih prava koja garantuju Ustav Crne Gore, Evropska konvencija o ljudskim pravima i međunarodni standardi - ukazali su oni.
<h2>IGNORISANJE ALTERNATIVNIH MJERA</h2>
Jemstvo je, kažu, pravo koje se ignoriše.
- U pravno uređenim državama jemstvo je redovna i legitimna mjera kojom se obezbjeđuje prisustvo optuženog u postupku bez nepotrebnog lišavanja slobode. U Crnoj Gori, međutim, praksa pokazuje da se jemstvo gotovo nikada ne prihvata. Umjesto individualne procjene rizika, odluke se donose po ustaljenom obrascu, odbiti jemstvo, odbiti kućni pritvor, odbiti bilo kakvu alternativnu mjeru. Nažalost, sudije odbijaju alternativne mjere, najviše iz razloga što ne žele da budu izložene javnoj osudi i pritisku političkih lidera, policije i tužilaštva – naveli su pritvorenici.
Prema njihovim riječima, postoje slučajevi u kojima su pritvorenici tražili da provedu posljednje dane uz teško oboljelu djecu, roditelje ili supružnike, i to im je uskraćeno, iako nije postojala realna opasnost od bjekstva, nije im umogućena alternativna mjera koja mijenja pritvor.
- Umjesto toga, dopušteno im je tek dva sata prisustva na sahrani, pa nazad u četiri zida da svoju muku muče sami. Sve se to moglo izbjeći da su tužioci i sudije imali razumjevanja – decidni su pritvorenici.
Svima je, ističu oni, postalo jasno da razlog za ovakvo ponašanje nije strah da će optuženi pobjeći, već strah nadležnih da će, ako pritvorena lica budu puštena da se brane sa slobode, uslijediti reakcija tužilaštva, policije i dijela javnosti.
- U atmosferi u kojoj bi narod mogao reći „uhapsili su ih pa ih pustili“, donosioce odluka brine da će izgledati neozbiljno i nesposobno. Kako bi se zadovoljila površna percepcija „čvrste ruke“ i javnog reda, sve alternativne mjere unaprijed otpadaju – ukazali su pritvorenici.
Ovakva praksa, cijene oni, direktno urušava pretpostavku nevinosti i pretvara pritvor iz izuzetne mjere u sredstvo političkog i populističkog zadovoljstva.
- U starom Rimu vladari koji nijesu znali kako da pruže boljitak narodu imali su princip „hljeba i igara“. Danas je to u Crnoj Gori „hljeba i hapšenja“ – dodali su u pismu.
<h2>NEHUMANI USLOVI I UGROŽENO ZDRAVLJE</h2>
Oni su taksativno pobrojali nehumane uslove u kojima borave ističući da za to opravdanja nema.
- Istražni zatvor u Spužu ima projektovani kapacitet od oko 350 osoba, dok u praksi prima i preko 650 pritvorenika. Posljedice su drastične: sobe od 26 metara kvadratnih u kojima boravi od osam do 11 ljudi, metalni kreveti na dva ili tri nivoa (u zavisnosti od broja pritvorenika u sobi) i madraci stari godinama, puni grinja, stjenica i drugih insekata, buđi i fleka, bez redovne dezinfekcije i zamjene. Na zidovima soba vidljiva je vlaga – naveli su pritvorenici.
Kreveti, stolovi, stolice i police, prema njihovim navodima, zauzimaju više od polovine prostora u sobi, pa pritvorenicima ostaje svega osam-devet metara kvadratnih za kretanje.
- To znači manje od jednog kvadratnog metra slobodnog prostora po osobi, što je ispod svakog minimuma i standarda – istakli su u pismu.
Svaka soba, kako su kazali, ima jedan toalet površine oko metar kvadratni u kom se nalazi jedna vc šolja, a ispred se nalazi samo jedan lavabo koji se koristi za održavanje lične higijene, pranje suda, pranje veša.
- Mali prozori sa nepotrebnim velikim kavezima koji onemogućavaju adekvatan dotok svježeg vazduha, što u kombinaciji sa velikim brojem pušača znači da nepušači udišu dim 24 sata dnevno što dodatno ozbiljno ugrožava njihovo zdravlje. Posljedice su svakodnevne nervoze, glavobolje, otežano disanje, posebno za asmatičare – naglasili su u pismu.
Pravo na boravak na otvorenom se, kažu, faktički uskraćuje.
- Pritvorenici se izvode samo dva puta dnevno po 30 minuta, umjesto zakonski propisanih dva sata. Primjer nehumanih uslova jeste način na koji je Istražni zatvor preuredio prostor predviđen za boravak pritvorenika na otvorenom. Nekadašnji veliki zajednički krug za šetnju podijeljen je na osam manjih prostora, visoko ograđenih betonskim zidovima. Umjesto da služe svrsi, obezbjeđivanju zraka i boravka na otvorenom, on je najsličniji otvorenim kazamatima – ističu pritvorenici.
U ljetnjim mjesecima ti prostori se, kažu oni, pretvaraju u svojevrsne betonske pećnice, bez hlada - dok se u kišnim periodima pretvaraju u poplavljene bare u kojima se često izliva kanalizaciona mreža.&nbsp;
- Time pritvorenici bivaju izloženi štetnom mirisu fekalija, što predstavlja direktnu prijetnju njihovom zdravlju. Na tako skučen i neadekvatan prostor istovremeno se izvodi veliki broj pritvorenika, što dodatno pogoršava situaciju i krši elementarne standarde koji garantuju pravo na human tretman – naveli su oni.
Prirodna svjetlost ne može, tvrde oni, da prodre u sobe zbog visokih zidova i prozora na kojima su i pored rešetki montirane bespotrebne sitne mreže, a za posljedicu imaju veliki broj pritvorenika sa oštećenjem vida.&nbsp;
Upozoravaju i da korišćenje psihoaktivnih ljekova za smirenje i spavanje dostiže nivo epidemije jer pritvorena lica nemaju drugog načina se bore sa uslovima u kojima borave.
- Često dolazi do agresije, samopovrijeđivanja i samoubistva. Problemi zatvorenika se ne mogu i ne smiju rješavati tabletama – dodaju oni.
Veći dio komandira i nadzornika, prema njihovim riječima, ima razumijevanja prema pritvorenim licima, jer su i oni svjesni koliko su uslovi za pritvorenike nehumani i neuslovni.
- Trude se da, koliko je to moguće, olakšaju život pritvorenima u skladu sa objektivnim mogućnostima – dodaju oni.
Ovo, kažu, nijesu samo loši, već po svim međunarodnim standardima nehumani i degradirajući uslovi.
- Oni predstavljaju kršenje člana 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji zabranjuje nečovječno i ponižavajuće postupanje. Današnja praksa se u suštini svodi na poruku da pritvorenici nijesu ljudi i zato ne zaslužuju dostojanstvene uslove. Takav odnos nije samo moralno neprihvatljiv, već poništava smisao prava i pravde, a sama država šalje signal da joj zakoni i međunarodne obaveze ništa ne znače – decidni su privorenici.
Zdravstvena ugroženost pritvorenika svjesno se, smatraju oni, zanemaruje, a nehigijenski uslovi opravdavaju se ćutanjem.
- Poruka je jasna: ako se razbole ili pretrpe trajne posljedice nikoga nije briga, jer oni više nijesu ljudi, već su samo „slučajevi“. Takva praksa je oblik institucionalnog ponižavanja, otvoreno suprotna Ustavu Crne Gore, Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i osnovnim evropskim vrijednostima kojima država teži – navode pritvorenici.
<h2>INDICIJE BEZ DOKAZA</h2>
Ukazujući na pravnu i sistemsku zloupotrebu pritvora oni su kazali da se optužni akti nerijetko zasnivaju na pretpostavkama, indicijama i neprovjerenim navodima bez čvrstih dokaza.
- Sudovi, umjesto da kritički cijene prijedloge tužilaštva, olako prihvataju i produžavaju pritvor. Pojedini zvaničnici rješenje prenatrpanosti zatvora vide u proširenju kapaciteta i gradnji novih objekata, dok se pravi problem krije u odlukama istražnih sudija koje, pod pritiscima, uvijek idu u korist tužilaštva – podvukli su oni.
Dodali su da mediji, često na osnovu „curenja“ informacija iz tužilaštva ili policije, unaprijed oblikuju percepciju krivice u javnosti, stvarajući pritisak na sudije.
- Pritvor postaje instrument kontrole javnog mišljenja, a ne zakonski utemeljena mjera – dodali su oni.
Ne žele, kažu, da vjeruju da je Crna Gora postala policijska država i rob pojedinih političara kojima su hapšenja i pritvaranja postala jedini „uspjeh“ koji mogu prikazati preko svojih odabranih medija.
- Sudije moraju ostati nezavisne i imune na politički pritisak, bez obzira od koga on dolazi. Njihova dužnost je da donose odluke isključivo na temelju zakona i dokaza, a ne prema željama ili interesima vlasti, režima ili javnog mnijenja. U teškim vremenima, kada se na njih vrši otvoren ili prikriven pritisak, jedino dostojanstvene, časne i hrabre sudije ostaju vjerne svojoj zakletvi i pravdi. Onaj ko popusti pod pritiskom i odstupi od zakona čini nezakonito djelo, gubi sopstveni integritet i izdaje povjerenje građana – naveli su pritvorenici.
Sudijska funkcija, kako su podvukli, nije privilegija, već obaveza - a obaveza, kako su kazali, zahtijeva da se pravda štiti bez kompromisa.
- Crna Gora, kao država koja teži članstvu u Evropskoj uniji, ne može sebi dozvoliti da pritvor postane paravan za populizam i instrument političkog pritiska. Zadržavanje lica u nehumanim uslovima, bez realnog pravnog razloga i bez prihvatanja jemstva, predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i udar na integritet pravosuđa – naveli su pritvorenici.
Oni su predsjednika države, premijera, predsjednika Skupštine, Advokatsku komoru i nevladin sektor pozvali da hitno reaguju - ne da bi se, kako su kazali, pritvorenima činila usluga - već da bi se pokazalo da Crna Gora poštuje pravo, pravdu i ljudsko dostojanstvo.
- Očekujemo da se u rješavanje ove situacije uključe nevladine organizacije, pravnici, advokatske komore i svi pojedinci i institucije kojima su pravda, zakon i ljudsko dostojanstvo neprikosnoveni principi. Duboko poštujemo rad organizacija koje se bore za dobrobit i zaštitu životinja, jer s pravom se kaže: „Pas je čovjekov najbolji prijatelj“. Međutim, nedopustivo je da u društvu koje teži evropskim vrijednostima „čovjek čovjeku postane vuk“ i da se ljudska bića drže u uslovima gorim od onih koje obezbjeđujemo životinjama u azilima – naglasili su pritvorenici.
Ljudsko dostojanstvo nije, dodaju oni, milostinja.
- Ono je neotuđivo pravo koje niko ne smije ugroziti. Jer, kako stoji u Svetom pismu: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Matej 25:40) – zaključili su pritvorenici.

Otvoreno pismo iz Spuža: Crna Gora ne može dozvoliti da pritvor postane paravan za populizam i instrument političkog pritiska

Devet pomoraca, među kojima pet iz Crne Gore, te po jedan iz Hrvatske, Srbije, Rumunije i Gruzije, već mjesecima u italijanskoj luci Đenova na brodu „Santa Cruz“ preživljava u krajnje nehumanim uslovima – bez plata već četiri mjeseca, bez lijekova, vitamina i osnovne kozmetike. Vode za piće imaju još samo za danas, klimatizacija im ne radi, a zbog velikih temperatura iscrpljenost i dehidratacija dodatno pogoršavaju situaciju.
Kako je jutros za Radio Kotor kazao električar Sreten Antunović, stanje na brodu se dodatno pogoršava.
- Juče nismo dobili ručak, a doručak nam se ne priprema već dva i po mjeseca. Ipak, ručak je na kraju stigao zahvaljujući organizaciji ‘Stella Maris’, čiji su predstavnici donijeli namirnice - izjavio je Antunović.
Pohvalio je i, kako je naveo, brzu reakciju iz Ministarstva pomorstva Crne Gore, posebno Mašu Štampić koja je, kako tvrdi, više puta urgirala prema organizaciji ‘Stella Maris’.
- Juče su nas posjetili i predstavnici moćnog italijanskog sindikata transporta FIT-CISL Liguria (Federazione Italiana Trasporti – Confederazione Italiana Sindacati Lavoratori), koji su je najprije razgovarali s vlasnikom broda, a potom, na naše insistiranje, i sa posadom. Tom prilikom je vlasnik pokazao dokument o prijemu novca od kompanije ‘Lauris Charters’, te mu je dat rok do ponedjeljka da riješi problem – u suprotnom brod ulazi u pravni status arresting ship. Naša agonija, ipak, može potrajati zbog procedura koje se moraju ispoštovati prema P&amp;I osiguravajućem klubu kod kojeg je brod osiguran - naveo je Antunović.
Dodaje da je sindikalni predstavnik Antonio Enzo Vella juče bio na brodu, te da su više puta komunicirali neposredno, pri čemu je tražio njegovu intervenciju i dolazak.
- Zbog radova na liftu, starom koliko i sam brod, juče je zamalo došlo do ozbiljnog incidenta u kojem je mogao biti povrijeđen član posade. Nismo imali radni nalog za obavljanje opasnih poslova, koji mora da potpiše vlasnik. Njega, međutim, zanima samo da se nešto popravi – i to na dijelovima za koje je, po svim pravilima, nadležan isključivo ovlašćeni servis. Možete zamisliti da nemamo ni hljeba za ručak, ili ga kuvar mora kupovati iz svog džepa - upozorio je Antunović.
Podsjećamo, od devet članova posade, petorica su državljani Crne Gore – dvojica iz Herceg Novog, jedan iz Risna i dvojica iz Bara. Redakcija Radio Kotora u svakodnevnom je kontaktu sa pomorcima iz Crne Gore od 30. juna.

Isrpljeni, bez plata četiri mjeseca - pomorci na brodu Santa Cruz vodu za piće imaju još danas, moguća zapljenja broda

U italijanskoj luci Đenova, na brodu „Santa Cruz“ dužine 152 metra, koji je mjesecima usidren, devet pomoraca – pet iz Crne Gore, te po jedan iz Hrvatske, Srbije, Rumunije i Gruzije – i dalje preživljava u krajnje nehumanim uslovima.
- Situacija se dodatno pogoršala u posljednja dva dana. Kako je za Radio Kotor kazao električar Sreten Antunović, zaliha hrane ostalo je još samo za danas, dok se u međuvremenu očekuje humanitarna pomoć od organizacije ‘Stella Maris’ .Kada su u pitanju zalihe vode, koje se nisu obnavljane u protekla tri mjeseca, imamo je još za najviše dva dana. Zbog visokih temperatura, troši se znatno više. Tehnička voda je takođe pri kraju, a na brodu su ogromne količine smeća od kojeg se širi neprijatan miris, koji doseže i do pete palube. Veoma smo iscrpljeni, a na brodu nema ni vitamina ni lijekova, takođe nemamo ni osnovnu kozmetiku - kazao je Antunović.
Kako navodi, juče su mislili da je postignut dogovor koji bi doveo do razrješenja situacije, te im je bila obećana i isplata zaostalih zarada. Međutim, jutros ih je dodatno uznemirila odluka kapetana Roberta Pasqualea Giovannija, koji je oficiru Robertu Kašćelanu iz Crne Gore uručio papir sa zahtjevom da potpiše iskrcaj iz luke Đenova.&nbsp;
- Zamislite ironiju – traži se potpis iskrcaja jer navodno nije zadovoljan sa isplatama koje mu pripadaju po ugovoru, a plata nije isplaćena već četiri mjeseca. Mi smo se pobunili, Robert to nije potpisao, ali se bojimo šta će dalje biti, jer je njemu ugovor istekao 28. juna, dok nama ostalima ističe ovih dana - istakao je Antunović.
Posadu je kontaktirao i mr Goran Idrizović, direktor Direktorata za pomorsku i unutrašnju plovidbu u Ministarstvu pomorstva Crne Gore, koji im je obećao pomoć.
- Za sada smo u stalnoj komunikaciji sa Ministarstvom pomorstva i inspektorima Međunarodne transportne federacije (ITF), Tomom Markolovićem iz Crne Gore i Lukom Simićem iz Hrvatske, kojima dugujemo veliku zahvalnost - rekao je on.
Podsjećamo, od devet članova posade, petorica su državljani Crne Gore – dvojica iz Herceg Novog, jedan iz Risna i dvojica iz Bara.

Devet pomoraca i dalje u nehumanim uslovima: Dok čekaju pomoć, suočavaju se s prisilnim iskrcajem iz luke

Aktivisti za ljudska prava objavili su danas izvještaj o uslovima zatvora "političkih zatvorenika" u Venecueli, za koje su ocijenili da su "nehumani" i još pogoršani od ponovnog izbora predsjednika Nikolasa Madura prethodnog ljeta.
U izvještaju pod naslovom „Nepravedni zatvori, nehumane ćelije“, Komitet za slobodu političkih zatvorenika CLIPPVE ispitao je zatvorske uslove političkih zatvorenika u Venecueli, koji su se pogoršali poslije predsjedničkih izbora.
- Pored proizvoljnog i nepravednog zatvaranja, postoji i patnja koju trpe zbog surovih i nehumanih uslova lišavanja slobode kojima su podvrgnuti - navodi se u izvještaju objavljenom na sajtu nevladine organizacije za ljudska prava Provea, a koji je sastavljen na osnovu razgovora sa bivšim zatočenicima.
U izvještaju se pominje „fizička i psihička tortura“ i činjenica da su zatvorenici podvrgnuti „dugotrajnoj izolaciji i nemogućnosti da kontaktiraju članove porodice ili advokate“.
Navodi se da je hrana „često zaražena insektima, pokvarena ili nedovoljno kuvana“, sa obrocima koji su „mali i nedovoljni“.
Ponovni izbor Madura 28. jula, za treći šestogodišnji mandat, oštro je osporila opozicija, koja smatra da je njen kandidat Edmundo Gonsales Urutia pobijedio sa više od 67 odsto glasova.
Proglašenje pobjede Madura dovelo je do protesta i sukoba sa bezbjednosnim snagama. U tim sukobima je stradalo 28 osoba, a oko 200 je povrijeđeno.
Više od 2.400 osoba uhapšeno je tokom nemira poslije izbora, optuženo za terorizam i podsticanje mržnje, i zatvoreno u centrima visoke bezbjednosti.

Aktivisti Venecuele ocijenili kao nehumane uslove u zatvorima

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: nehumani-uslovi